IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 23. 11. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Jurica Malčić, Ivan Matija, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 20. veljače 2002. godine, donio je


RJEŠENJE


I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o plaćama u javnim službama (»Narodne novine«, br. 27/01).

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.


Obrazloženje

1. Sindikat zaposlenih u Hrvatskom mirovinskom osiguranju – Središnja podružnica, zastupana od Relje Marčete, odvjetnika u Zagrebu, Sindikat zaposlenih u Hrvatskom mirovinskom osiguranju, zastupan od Josipa Klafurića, odvjetnika u Splitu, Samostalni sindikat radnika u djelatnostima zdravstva, mirovinsko-invalidskog osiguranja i socijalne zaštite Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja, podnijeli su prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske Zakona o plaćama u javnim službama (u nastavku teksta: Zakon).

2. Osporeni Zakon donio je Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na temelju ovlaštenja iz članka 80. stavka 1. alineje 2. Ustava (»Narodne novine«, broj 124/2000 – pročišćeni tekst) na sjednici održanoj 14. ožujka 2001. godine. Taj Zakon objavljen je u »Narodnim novinama«, broj 27/2001 od 30. ožujka 2001. godine.

Prema odredbi članka 1. osporenog Zakona njime se uređuju načela za određivanje plaća službenika i namještenika u javnim službama. Prema odredbi članka 16. taj je Zakon stupio na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

3. Sindikat zaposlenih u Hrvatskom mirovinskom osiguranju – Središnja podružnica u svom prijedlogu od 29. lipnja 2001. godine, predložila je pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama.


Osporena odredba glasi:

Članak 2.

»Javne službe u smislu ovoga Zakona jesu: javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.«

Obrazlažući svoj prijedlog predlagatelj navodi da je osporenom odredbom, između ostalog, u javne službe svrstan i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Ističe kako je člankom 127. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 102/98, 127/00, 59/01 i 109/01) utvrđeno da je navedeni Zavod javna ustanova, na koju se primjenjuju propisi o ustanovama, ako tim Zakonom nije drukčije uređeno. Također ističe da je odredbama od članka 136. do članka 154. Zakona o mirovinskom osiguranju uređen način financiranja tog Zavoda. Nadalje navodi kako je odredbom članka 1. Zakona o ustanovama (»Narodne novine«, broj 76/93 i 29/97) zakonodavac odredio da je ustanova pravna osoba čije se osnivanje i ustrojstvo uređuje tim zakonom, dok je u članku 11. istog zakona određeno da se pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju općim propisima o radu, ako zakonom nije drukčije određeno.

Prava i obveze zaposlenika Zavoda za mirovinsko osiguranje koja proizlaze iz radnog odnosa uređena su podzakonskim aktima, sukladno sporazumima između poslodavca i zaposlenika, a što prema mišljenju predlagatelja, nije štetilo ostvarivanju načela zakonitosti i ustavnosti, pa bi takvu praksu trebalo zadržati. Osporeni Zakon, kao lex specialis, oduzeo je svako pravo predlagatelju sudjelovati u donošenju temeljnih podzakonskih akata o unutarnjem ustrojstvu te ustanove. Uređivanje svakog radnog mjesta u Zavodu za mirovinsko osiguranje kroz pridruživanje određenog koeficijenta složenosti poslova otvara mogućnost pogrešaka u utvrđivanju materijalnih prava zaposlenika i to na njihovu štetu, ističe predlagatelj.

Sadržajno, iz prijedloga predlagatelja proizlazi kako on smatra da je propisivanjem općih kriterija za utvrđivanje plaća zaposlenika u javnim službama, a uslijed pretpostavljenog smanjenja njihovih plaća, osporena odredba u nesuglasju s odredbama članka 14. Ustava. Ujedno, prema mišljenju predlagatelja, postoji nesuglasje između odredaba različitih zakona kojima su regulirani radnopravni odnosi zaposlenika u javnim službama, pa stoga u svom prijedlogu predlagatelj upućuje i na postojanje nesuglasja osporene odredbe s člankom 5. stavkom 1. Ustava.

Članak 5. stavak 1. Ustava glasi:

»U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.«

Članak 14. Ustava glasi:

»Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.«

4. Sindikat zaposlenih u Hrvatskom mirovinskom osiguranju u svom prijedlogu od 29. lipnja 2001. godine, iznosi sadržajno iste osporavajuće razloge kao i prethodni predlagatelj, s time da cijeni da je osporeni Zakon u cijelosti suprotan s odredbama članka 5. stavka 1. i članka 14. Ustava. Posebno se ističe nesuglasnost odredaba osporenog Zakona s odredbama Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95, 45/95, 65/95 i 17/01), Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 7/96 i 112/99) i Zakona o mirovinskom osiguranju.

5. Samostalni sindikat radnika u djelatnostima zdravstva, mirovinsko-invalidskog osiguranja i socijalne zaštite Hrvatske, u svom prijedlogu od 11. srpnja 2001. godine, ističe kako je osporeni Zakon o plaćama u javnim službama u cijelosti nesuglasan s odredbama članka 3., članka 23. stavka 1. i članka 56. stavka 1. Ustava.

Obrazlažući svoj prijedlog predlagatelj navodi da su stupanjem na snagu osporenog Zakona zaposlenici izgubili temeljno ljudsko pravo pregovarati o svojim plaćama. Smatra da je osporenim Zakonom isključena mogućnost kolektivnog pregovaranja o pravima koja proizlaze iz radnog odnosa zaposlenika u javnim službama. Utvrđivanjem općih okvira kojima se uređuje politika plaća, zaposlenici su stavljeni u bitno nepovoljniji položaj, te su podvrgnuti posebnom zlostavljanju putem politike plaća, ističe predlagatelj.

Članak 3. Ustava glasi:

»Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.«

Članak 23. stavak 1. Ustava glasi:

»Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.«

Članak 56. stavak 1. Ustava glasi:

»Pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje se zakonom i kolektivnim ugovorom.«

6. Sindikat hrvatskih učitelja, u svom prijedlogu od 11. srpnja 2001. godine, predložio je pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba članka 12. i članka 14. osporenog Zakona.

Osporene odredbe glase:

Članak 12.

»Službenici i namještenici zatečeni na radu u javnim službama na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavljaju s radom na svojim dosadašnjim radnim mjestima i zadržavaju plaće prema propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona, do rasporeda na radna mjesta i utvrđivanja plaća prema pravilniku o unutarnjem redu i propisima o plaćama sukladno odredbama ovoga Zakona.«

Članak 14.

»Danom stupanja na snagu ovoga Zakona Vlada i sindikati javnih službi započet će pregovore o usklađivanju granskih kolektivnih ugovora s odredbama ovoga Zakona.«

Predlagatelj ističe da pravovaljano zaključene kolektivne ugovore nije pravno dopušteno derogirati odredbama zakona. Stručni uvjeti koje trebaju zadovoljavati zaposlenici na određenom radnom mjestu, kao i visina primanja, do sklapanja novih kolektivnih ugovora moraju se zadržati na istoj razini i nakon stupanja na snagu spornog Zakona. Smatra neustavnim mogućnost da se neki zaposlenici koji ne zadovoljavaju osporenim Zakonom utvrđenu stručnu spremu, kao uvjet za rad na određenom radnom mjestu, mogu naknadno staviti u bitno nepovoljniji radnopravni položaj. Ujedno smatra kako osporeni Zakon ima povratno djelovanje, a što je prema mišljenju podnositelja, u nesuglasju s Ustavom. Predlagatelj navodi i da je osporeni Zakon u nesuglasju i s odredbama Zakona o radu.

Predlagatelj smatra da su osporene odredbe u nesuglasju s odredbama članka 14., članka 54. stavka 1., članka 55. stavka 1., članka 56. stavka 1., te članka 89. stavka 4. Ustava.

Članak 54. stavak 1. Ustava glasi:

»Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.«

Članak 55. stavak 1. Ustava glasi:

»Svaki zaposlenik ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.«

Članak 89. stavak 4. Ustava glasi:

»Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.«

Predlagatelj upućuje i na nesuglasje navedenih odredaba s odredbama članka 4. Konvencije broj 87 o sindikalnim slobodama i zaštiti sindikalnih prava, odnosno na nesuglasje osporenih odredaba s Konvencijom broj 98 o primjeni principa prava organiziranja i kolektivnog pregovaranja (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 2/94), ne navodeći posebno s kojom od njezinih 16 odredaba bi osporene odredbe bile u nesuglasju.

Članak 4. Konvencije o sindikalnim slobodama i zaštiti sindikalnih prava glasi:

»Radničke i poslodavačke organizacije ne mogu biti raspuštene ili njihove djelatnosti obustavljene administrativnim putem.«

7. Zaključno, predlagatelji predlažu Sudu pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporenog Zakona, te taj Zakon u cijelosti ili njegove posebno osporene odredbe ukinuti, odnosno poništiti.

8. Ujedno, Samostalni sindikat radnika u djelatnostima zdravstva, mirovinsko-invalidskog osiguranja i socijalne zaštite Hrvatske predložio je i donošenje privremene mjere, pozivom na odredbe članka 43. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 – u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), a prema kojima Sud može do donošenja konačne odluke, privremeno obustaviti izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi zakona ili drugog propisa, čija se suglasnost s Ustavom, odnosno zakonom ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice.

Prijedlozi nisu osnovani.

9. Prema članku 128. stavku 1. alineje 1. Ustava, Ustavni sud Republike Hrvatske odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom. Iz navedene ustavne odredbe proizlazi da Ustavni sud Republike Hrvatske ne ocjenjuje međusobnu usklađenost zakona, odnosno propisa iste pravne snage. S obzirom na navedeno, prigovori predlagatelja, kojima se tvrdi da je osporeni Zakon u nesuglasju s nekim drugim zakonima koji čine pravni poredak Republike Hrvatske, ne mogu biti predmetom ovog ustavnosudskog postupka.

10. Ustavna osnova donošenja Zakona o plaćama u javnim službama je odredba članka 2. stavka 4. alineje 1., u vezi s odredbom članka 80. Ustava. Odredbom članka 2. stavka 4. alineje 1. Ustava određeno je da Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom odlučuju o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj.

Prema odredbi članka 89. stavka 3. Ustava Zakona stupa na snagu najranije osmi dan od njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukčije određeno. Prema stavku 4. navedenog članka, zakoni ne mogu imati povratno djelovanje.

Osporeni Zakon donio je Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na temelju ovlaštenja iz članka 80. stavka 1. alineje 2. Ustava (»Narodne novine«, broj 124/2000 – pročišćeni tekst). Iz odredbe članka 17. osporenog Zakona razvidno je da je on stupio na snagu danom objave u »Narodnim novinama«, 30. ožujka 2001. godine.

S obzirom na navedeno, tijekom ustavnosudskog postupka je utvrđeno da je osporeni Zakon s formalne strane donijet, objavljen, te da je stupio na snagu, sukladno odredbama Ustava. Slijedom navedenoga utvrđeno je kako ne postoji sumnja da bi osporeni Zakon, a s obzirom na način njegovog donošenja, bio u nesuglasju s odredbama članka 5. stavka 1. i članka 89. Ustava.

11. Razlozi predlagatelja prema kojima je osporeni Zakon u cijelosti suprotan s odredbama Ustava, s materijalne strane, svode se na tvrdnju da se, uslijed utvrđivanja općih kriterija potrebne stručne spreme i određivanja raspona koeficijenta složenosti određenih poslova u javnim službama, može očekivati smanjivanje materijalnih primanja zaposlenika u javnim službama. Ujedno se tvrdi kako se utvrđivanjem navedenih kriterija pojedine skupine zaposlenika stavljaju u nejednak položaj.

Iz odredaba članka 1. osporenog Zakona razvidno je da se njime određuju načela za određivanje plaća službenika i namještenika u javnim službama. Odredbom članka 2. određeno je da se javnim službama, u smislu tog zakona, smatraju javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu te Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Nadalje, prema članku 3. osporenog Zakona na pitanje plaća i drugih naknada na osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.

Osporenim Zakonom se utvrđuju opća načela određivanja plaća i ona vrijede za sve adresate Zakona jednako. Stavljanje u međusobni odnos složenosti određenih radnih mjesta i utvrđivanje vrijednosti rada, može dovesti do razlike u plaći zaposlenika. Međutim, ta razlika u plaći nije ustavnopravno pitanje dok se njome ne zadire u ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom, a što odredbama sadržanim u osporenom Zakonu nije učinjeno.

Iz navedenoga je utvrđeno kako osporeni Zakon nije u nesuglasju s odredbama članka 14. Ustava, niti su tim Zakonom povrijeđene najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske utvrđene u članku 3. Ustava.

Prema članku 54. stavku 1. Ustava svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Sadržajno, ovo pravo u uvjetima poduzetničke i tržišne slobode, a što je člankom 49. stavkom 1. Ustava utvrđeno kao temelj gospodarskog ustrojstva Republike Hrvatske, jamči pravo pojedincima poduzimati gospodarske djelatnosti u punoj slobodi i pod jednakim uvjetima sa svim ostalim građanima. S obzirom na sadržaj navedenog ustavnog prava, tijekom ustavnosudskog postupka je utvrđeno da osporeni Zakon, kojim se utvrđuju načela za određivanje plaća u javnim službama, nije od utjecaja na ostvarivanje tog ustavnog prava, niti su odredbe tog Zakona u nesuglasju s odredbama članka 54. stavka 1. Ustava.

Člankom 55. stavkom 1. Ustava jamči se pravo na zaradu kojom zaposlenici mogu sebi i svojim obiteljima osigurati slobodan i dostojan život. Pretpostavljeno smanjenje plaća pojedinim zaposlenicima, u odnosu na plaću koju su imali do stupanja na snagu osporenog Zakona, nije razlog za ocjenu osporenog Zakona u cijelosti nesuglasnim s navedenom odredbom Ustava. Također, možebitne povrede prava zaposlenika pri utvrđivanju visine plaća u konkretnim slučajevima, nisu od utjecaja za ocjenu postojanja suglasnosti osporenog Zakona s Ustavom.

12. S obzirom na sadržaj ustavne odredbe iz članka 23. stavka 1. Ustava, tijekom ustavnosudskog postupka je utvrđeno kako materija koju uređuje osporeni Zakon nije u svezi s ustavnim jamstvima koja proizlaze iz navedene odredbe Ustava, pa su prigovori predlagatelja i u ovom slučaju ocijenjeni neosnovanima.

13. Tijekom ustavnosudskog postupka nije utvrđeno da bi osporene odredbe članka 2. Zakona bile u nesuglasju s, u prijedlozima predlagatelja, navedenim odredbama Ustava. Zakon o plaćama u javnim službama je, glede određivanja kriterija mjerodavnih za utvrđivanje plaća, poseban zakon (lex specialis). Zakonodavac je ovlašten posebnim zakonom odrediti i krug osoba na koji se on odnosi. Činjenica postojanja posebnih načina financiranja određenih pravnih osoba nije od utjecaja na pravo zakonodavca da propisom uredi osnovne uvjete za utvrđivanje plaća zaposlenika u tim javnopravnim osobama.

14. Glede prigovora predlagatelja da se odredbama osporenog Zakona ograničava pravo sindikalnog djelovanja i kolektivnog ugovaranja, treba naglasiti da je upravo odredbom članka 14. Zakona određeno kako će se danom njegovog stupanja na snagu započeti s pregovorima o usklađivanju granskih kolektivnih ugovora s odredbama Zakona. Također, odredbom članka 5. stavka 2. Zakona je određeno da se osnovica, kao jedan od uvjeta za izračun visine pojedinačnih plaća, određuje kolektivnim ugovorom. Iz navedenog je utvrđeno kako odredbe osporenog Zakona nisu u nesuglasju s odredbama članka 56. stavka 1. Ustava, niti je taj Zakon u nesuglasju s odredbama članka 140. Ustava, glede pozivanja predlagatelja na povrede konvencija kojima se utvrđuju sindikalna prava i slobode. Prema odredbi članka 140. međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona.

15. Prema odredbi članka 89. stavka 5. Ustava, iz posebno opravdanih razloga pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje. Po analizi odredaba članka 12. i članka 14. osporenog Zakona utvrđeno je da one po svom sadržaju nemaju povratno djelovanje, te da niti drugi iznijeti osporavajući razlozi ne upućuju na postojanje nesuglasja tih odredaba s Ustavom, a za što su razlozi već izneseni u točki 10. obrazloženja ovog rješenja.

16. S obzirom na sve navedeno, prijedlozi predlagatelja za pokretanje postupka ocjene suglasnosti Zakona o plaćama u javnim službama s Ustavom, utvrđeni su neosnovanima.

Slijedom iznijetoga, a utvrdivši kako osporeni Zakon nije u nesuglasju s, u prijedlogu predlagatelja, navedenim odredbama Ustava, riješeno je kao u točki I. izreke.

Točka I. izreke ovog rješenja temelji se na odredbama članka 41. Ustavnog zakona.

Točka II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbama članka 28. Ustavnog zakona.

17. O prijedlogu predlagatelja za donošenje privremene mjere, pozivom na odredbu članka 43. Ustavnog zakona, za privremenu obustavu izvršenja pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi zakona, čija se suglasnost s Ustavom ocjenjuje, nije odlučivano s obzirom na sadržaj točke I. izreke ovog rješenja.

Broj: U-I-1489/2001
U-I-1490/2001
U-I-1570/2001
U-1-1571/2001
Zagreb, 20. veljače 2002.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.