IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 4. 11. 2025.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Jurica Malčić, Ivan Matija, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti drugog propisa s Ustavom i zakonom, na sjednici održanoj dana 20. veljače 2002. godine, donio je



RJEŠENJE

I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (»Narodne novine«, broj 38/01).

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.



Obrazloženje

1. Sindikat zaposlenih u Hrvatskom mirovinskom osiguranju, zastupan od Josipa Klafurića, odvjetnika u Splitu, Sindikat zdravstva, socijalne zaštite i mirovinsko-invalidskog osiguranja Hrvatske, te Leonida Akrap iz Zagreba, zastupana od Marijana Ružđaka, odvjetnika u Zagrebu, podnijeli su prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (u nastavku teksta: Uredba).

2. Osporenu Uredbu, pozivom na odredbe članka 6. stavka 2. i članka 7. stavka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (»Narodne novine«, broj 27/01), donijela je Vlada Republike Hrvatske, te je ona objavljena u »Narodnim novinama«, broj 38/01 od 27. travnja 2001. godine.

Prema odredbi članka 15. osporene Uredbe, ona je stupila na snagu danom objave u Službenom listu Republike Hrvatske – »Narodnim novinama«.

Predmet uređenja osporene Uredbe prema članku 1. su nazivi radnih mjesta zaposlenika u javnim službama, te koeficijenti složenosti poslova na tim radnim mjestima.

3. Sindikat zaposlenih u Hrvatskom mirovinskom osiguranju, u svom prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti osporene Uredbe od 29. lipnja 2001. godine, u bitnome ističe da su radnici u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje tim propisom stavljeni u nepovoljniji položaj od onoga kojeg su imali prije stupanja na snagu osporene Uredbe. Predlagatelj smatra kako se određivanjem koeficijenta složenosti poslova u javnim službama, tom Uredbom bitno smanjuju primanja zaposlenika, što dovodi do pogoršanja njihovog socijalnog statusa. Predlagatelj ističe da je navedeni Zavod pravna osoba sui generis, te da mu se bez obzira na način njegovog osnivanja, mora priznati samostalnost pri određivanju kriterija od kojih ovise materijalna prava njegovih zaposlenika. S obzirom na navedeno, predlagatelj smatra kako osporena Uredba u cijelosti nije u suglasnosti s odredbama članaka 54. i 55. Ustava Republike Hrvatske.

Sindikat zdravstva, socijalne zaštite i mirovinsko-invalidskog osiguranja Hrvatske, u svom prijedlogu od 18. srpnja 2001. godine, ističe kako se osporenom Uredbom ne mogu propisivati nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova u zdravstvenim ustanovama. Podnositelj smatra da iz odredbe članka 56. Ustava proizlazi kako se pravna materija, odnosno određivanje uvjeta koje moraju zadovoljavati zaposlenici na određenom radnom mjestu, kao i određivanje kriterija od kojih ovisi visina njihovih primanja, može uređivati samo zakonom ili kolektivnim ugovorom, a nikako podzakonskim aktom. Ujedno, podnositelj cijeni kako su odredbe osporene Uredbe u suprotnosti s odredbama Zakona o plaćama u javnim službama, a na temelju kojeg su donesene.

Leonida Akrap, u svom prijedlogu od 23. srpnja 2001. godine, predlaže pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom članka 3. točke a), točke c) i točke d) osporene Uredbe. Predlagateljica smatra kako se osporenom Uredbom nisu mogli odrediti položaji, već samo nazivi radnih mjesta. Drži da su položaji radna mjesta na kojima se nalaze osobe koje upravljaju ustrojbenim jedinicama u državnim tijelima, a da se takvo uređenje ne može primijeniti i na javne službe. Nadalje navodi kako su osporenom Uredbom diskriminirani djelatnici u zdravstvu, a prema osobama koje rade na fakultetu ili drugim obrazovnim ustanovama. Također, ističe se da su zdravstveni djelatnici u povoljnijem položaju od onih koji službuju, u kako to predlagateljica naziva »nezdravstvenim djelatnostima«. Prema predlagateljici, osporenim odredbama u neravnopravan položaj stavljeni su posebno zdravstveni suradnici, kao osobe koje nisu završile obrazovanje zdravstvenog usmjerenja, a koje kao medicinski fizičari, tehničari, psiholozi ili klinički inžinjeri, sudjeluju pri pružanju zdravstvene zaštite u zdravstvenim ustanovama. Ujedno, predlagateljica ističe kako nazivi u osporenim odredbama Uredbe nisu istovjetni s nazivima koje propisuje Zakon o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj 1/97 – pročišćeni tekst). S obzirom na navedeno, predlagateljica smatra da su osporene odredbe u suprotnosti s odredbama članka 5. stavka 1., članka 14. i članka 16. Ustava.

4. Zaključno, predlagatelji predlažu Sudu pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom osporene Uredbe, te tu Uredbu ukinuti ili poništiti.

5. Sindikat zaposlenih u Hrvatskom mirovinskom osiguranju i Leonida Akrap u svojim prijedlozima su predložili i donošenje privremene mjere, pozivom na odredbe članka 43. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), a prema kojima Sud može, do donošenja konačne odluke, privremeno obustaviti izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi zakona ili drugog propisa, čija se suglasnost s Ustavom, odnosno zakonom ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice.

Prijedlozi nisu osnovani.

6. Zakon o plaćama u javnim službama (»Narodne novine«, broj 27/01) stupio je na snagu danom objave, 30. ožujka 2001. godine. Predmet uređenja tog zakona prema članku 1. su načela za određivanje plaća službenika i namještenika u javnim službama.

Prema članku 2. tog Zakona javne službe su javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Ovlaštenje za donošenje osporene Uredbe sadržano je u članku 6. stavku 2. i članku 7. stavku 1. Zakona koji glase:

»Nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti potrebni za raspored na ta radna mjesta utvrđuju se posebnim zakonom i uredbom Vlade.«

»Vrijednost koeficijenata radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada«.

Predmet uređenja osporene Uredbe prema odredbi članka 1. jesu nazivi radnih mjesta službenika i namještenika u javnim službama, te koeficijenti složenosti poslova na tim radnim mjestima.

Iz navedenog proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske zakonom izričito ovlaštena urediti pitanja propisana osporenom Uredbom. Ujedno proizlazi da je osporena Uredba donesena na način, u sadržaju i granicama određenim Zakonom, kao uredba za izvršenje zakona.

S obzirom da je u konkretnom slučaju osporenu Uredbu donijelo nadležno tijelo na način i u granicama propisanima Zakonom, tijekom ustavnosudskog postupka je utvrđeno da osporena Uredba s formalne strane nije u nesuglasju s odredbama članka 5. stavka 1. Ustava, a prema kojima u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi s Ustavom i sa zakonima.

Opći stručni uvjeti za rad na određenim radnim mjestima u javnim službama utvrđeni su odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o plaćama u javnim službama, dok je vrijednost koeficijenta složenosti tih poslova uređena odredbom članka 7. stavka 4. tog Zakona, s time da je zakonodavac ovlastio Vladu Republike Hrvatske razraditi te opće zakonske uvjete za sva radna mjesta u javnim službama.

Analizom osporene Uredbe je utvrđeno da normativni sadržaj koji se odnosi na radna mjesta te potrebne uvjete za rad na tim mjestima i složenost samog rada, ne izlaze iz zakonom propisanih okvira, te upravo predstavljaju razradu Zakonom propisanih općih mjerila. Slijedom navedenog utvrđeno je kako odredbe osporene Uredbe nisu u nesuglasju ili suprotnosti s odredbama Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju kojih je donesena.

7. U materijalnopravnom smislu predlagatelji prvenstveno ističu kako je utvrđivanjem stručnih uvjeta i koeficijenta složenosti poslova za određena radna mjesta osporenom Uredbom uvedena nejednakost između pojedinih skupina zaposlenika na koje se ona odnosi.

Jednakost pojedinaca u društvu glede prava koja proizlaze iz rada nije Ustavom apsolutno zajamčena, pogotovo u slučajevima kada se zbog specifičnosti uvjeta obavljanja određenog posla traže različite sposobnosti pojedinog zaposlenika. Načelno, složenost određenih poslova, a pogotovo utvrđivanje naziva pojedinih radnih mjesta nije ustavnopravno pitanje. Iznos plaće koji proizlazi iz radnog odnosa ovisi o gospodarskoj snazi društva i nizu drugih čimbenika koji čine gospodarsku politiku države, tim više što se osporenom Uredbom razrađuju načela za određivanje plaća zaposlenicima u javnim službama za koja se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu i sredstvima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kako je to propisano u članku 2. Zakona.

U konkretnom slučaju, radna mjesta u javnim službama utvrđena su s obzirom na specifičnosti djelatnosti pojedine pravne osobe. S obzirom na zahtjevnost radnih zadataka pojedinog radnog mjesta, utvrđena je potrebna stručna sprema koju zaposlenici moraju imati kao i stupanj složenosti poslova koje na pojedinom radnom mjestu obavljaju. Stavljanje u međusobni odnos složenosti određenih radnih mjesta, i utvrđivanje njihove vrijednosti, može dovesti do razlike u plaći zaposlenika. Međutim, razlika u plaći nije ustavnopravno pitanje dok se njome ne zadire u ljudska prava i temeljne slobode građana zajamčenih Ustavom, a što odredbama sadržanim u osporenoj Uredbi nije učinjeno.

Također, mijenjanje visine plaće, s obzirom na osporenom Uredbom utvrđenu zahtjevnost pojedinog radnog mjesta, ne može se smatrati ograničenjem prava zaposlenika u javnim službama koja proizlaze iz radnog odnosa. Ovo iz razloga što je plaća razmjerna složenosti poslova koje određeno radno mjesto zahtijeva.

Slijedom navedenoga je utvrđeno kako osporena Uredba nije u nesuglasju s odredbama članka 14. Ustava, a kojim se jamči opća jednakost građana, kao i jednakost svih pred zakonom. Ujedno je utvrđeno da osporena Uredba nije u nesuglasju niti s odredbama članka 16. Ustava prema kojima se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, te da svako takvo ograničenje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinačnom slučaju.

8. U svojim prijedlozima predlagatelji ističu kako osporena Uredba nije u suglasju s odredbama članka 54. Ustava i člankom 55. stavkom 1. Ustava.

Članak 54. Ustava glasi:

»Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.

Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.«

Članak 55. stavak 1. Ustava glasi:

»Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.«

Sadržajno, stavkom 1. članka 54. Ustava jamči se pravo pojedincu, pod uvjetima poduzetničke i tržišne slobode koji su člankom 49. stavkom 1. Ustava utvrđeni temeljem gospodarskog ustrojstva Republike Hrvatske, poduzimati gospodarske djelatnosti u punoj slobodi i pod jednakim uvjetima sa svim ostalim građanima. Stavkom 2. navedenog članka jamči se sloboda biranja poziva i dostupnost svakog radnog mjesta ili dužnosti, ali pod jednakim uvjetima koji su utvrđeni zakonom.

S obzirom na sadržaj navedenih ustavnih prava, tijekom ustavnosudskog postupka je utvrđeno da osporena Uredba, kojom se razrađuju stručni uvjeti za rad na određenom mjestu i određuju stupnjevi složenosti poslova, na način utvrđen Zakonom i unutar Zakonom utvrđenih okvira, a koji vrijede jednako za sve zaposlenike u javnim službama prema njihovim sposobnostima, nije u nesuglasju s odredbama članka 54. stavka 1. Ustava. Također je utvrđeno kako sadržajno osporena Uredba nema utjecaja na ustavna jamstva slobode biranja poziva ili dostupnost radnog mjesta svakome pod jednakim uvjetima, jer se njome propisuju uvjeti za zaposlenike u javnim službama.

Člankom 55. stavkom 1. Ustava jamči se zarada za obavljeni rad kao i jednakost pri stjecanju zarade bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi.

Tijekom ustavnosudskog postupka je utvrđeno da način razrađivanja zakonskih mjerila pri određivanju složenosti pojedinih radnih mjesta u javnim službama, a kako je to propisano osporenom Uredbom, nije u nesuglasju s naznačenom ustavnom odredbom. Tim više, što su polazišta za utvrđivanje plaće zaposlenika u javnim službama propisana odredbom članka 5. Zakona o plaćama u javnim službama. Prema navedenoj odredbi, polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća, te prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, utvrđena po Državnom zavodu za statistiku, dok se sama osnovica utvrđuje kolektivnim ugovorom.

9. Zaključno, neosnovanim je utvrđen i prigovor predlagatelja da se pitanja uređena osporenom Uredbom nisu mogla propisati podzakonskim aktom, već samo zakonom ili kolektivnim ugovorom, a sukladno odredbi članka 56. stavka 1. Ustava. Naime, iz naprijed navedenoga proizlazi da je osporenom Uredbom razrađena materija na temelju izričite zakonske ovlasti i unutar općih mjerila utvrđenih zakonom, što nije u nesuglasju s navedenom odredbom Ustava, prema kojoj se socijalna prava zaposlenih uređuju zakonom i kolektivnim ugovorom.

10. S obzirom na navedeno, prijedlozi predlagatelja za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, utvrđeni su neosnovanima.

Slijedom iznijetoga, a utvrdivši kako osporeni propis nije u nesuglasju s, u prijedlogu predlagatelja, navedenim odredbama Ustava i odredbama Zakona o plaćama u javnim službama, riješeno je kao u točki I. izreke.

Točka I. izreke ovog rješenja temelji se na odredbama članka 41. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Točka II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbama članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

11. O prijedlozima predlagatelja za privremenom obustavom izvršenja pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi drugog propisa, čija se suglasnost s Ustavom i zakonom ocjenjuje, nije odlučivano s obzirom na sadržaj izreke ovog rješenja.


Broj: U-II-1492/2001
U-II-1620/2001
U-II-1657/2001
Zagreb, 20. veljače 2002.


USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.