IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 4. 11. 2025.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 19. lipnja 2002. godine, donio je


ODLUKU

I. Utvrđuje se da za vrijeme važenja odredba članka 174. stavka 1. Zakona o obrani (»Narodne novine«, broj 74/93 – pročišćeni tekst, 57/96, 31/98, 78/99 i 16/01), u dijelu u kojem se odnosila na odredbu članka 173. stavka 1. točke 2. tog Zakona, nije bila suglasna s odredbama članka 28. i članka 30. Ustava Republike Hrvatske.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.


Obrazloženje

1. Ante Banovac iz Splita, zastupan od Srđana Brajevića, odvjetnika u Splitu, 30. siječnja 1995. godine, podnio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 174. stavka 1. Zakona o obrani (»Narodne novine«, broj 74/93 – pročišćeni tekst). Dana 14. ožujka 2000. godine zaprimljen je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom navedene odredbe, podnesen od strane Slavka Rebrine iz Petrijevaca.

Osporavana odredba glasila je:

Članak 174.

»Službeniku Ministarstva obrane prestaje radni odnos po sili zakona, ako prestane ispunjavati posebne uvjete iz članka 42. i 173. ovoga Zakona«.

2. U svojim prijedlozima predlagatelji ističu da je odredbom članka 173. stavka 1. točkom 2. Zakona o obrani bilo propisano kako se na rad u Ministarstvo obrane može primiti osoba koja osim uvjeta određenih zakonom za službenika državne uprave, ispunjava i uvjet da protiv nje nije otvorena istraga, odnosno da se ne vodi kazneni postupak za kaznena djela protiv službene dužnosti, protiv života i tijela, protiv javnih ovlaštenja i kaznena djela protiv oružanih snaga, te za kaznena djela izvršena iz koristoljublja ili izvršena iz nečasnih pobuda.

S obzirom na sadržaj odredbe članka 174. stavka 1. Zakona o obrani, predlagatelji zaključuju da službeniku Ministarstva obrane, po sili zakona, prestaje radni odnos i za slučaj kada je protiv njega otvorena istraga, odnosno pokrenut kazneni postupak za zakonom određena kaznena djela.

Prema mišljenju predlagatelja, primjena osporavane odredbe ima za posljedicu prestanak radnog odnosa po sili samog zakona, iako otvaranje istrage, odnosno provođenje kaznenog postupka za određena kaznena djela, još ne znači da će osoba protiv koje se postupak vodi biti i pravomoćno osuđena.

Podnositelji napominju da osporavana odredba u svom sadržaju nije suglasna s odredbom članka 28. Ustava, prema kojoj je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Prema njihovom mišljenju, nije u suglasju s navedenim ustavnim jamstvima da otvaranje istrage ili provođenje kaznenog postupka po samom zakonu dovodi do prestanka radnog odnosa, iako ishod navedenih radnji još ne konstituira krivnju osumnjičenika. Ovakvim propisivanjem zakonodavac je, prema mišljenju predlagatelja, zanemario predmijevu nevinosti, kao jedno od osnovnih načela kaznenog postupka.

Nadalje, predlagatelj Ante Banovac samostalno upućuje na nesuglasje osporavane odredbe s odredbom članka 30. Ustava. Člankom 30. Ustava utvrđeno je da kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka.

Prema mišljenju predlagatelja, iz navedene ustavne odredbe proizlazi kako samo kaznena osuda može imati za posljedicu gubitak ili ograničenje određenih prava, dok propisivanje ograničavanja stečenih prava preko ili pored mjere određene odredbom članka 30. Ustava, nije u suglasju s tom ustavnom odredbom.

3. Zaključno, slijedom iznesenoga, predlagatelji su predložili Sudu pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba članka 174. stavka 1. Zakona o obrani (»Narodne novine«, broj 74/93 – pročišćeni tekst, 57/96, 31/98, 78/99 i 16/01), u dijelu u kojem se je ona odnosila na odredbu članka 173. stavka 1. točke 2. istog Zakona o obrani, te osporavanu odredbu ukinuti.

4. Predlagatelj Ante Banovac podnio je i prijedlog da do donošenja konačne odluke u konkretnom slučaju, Sud privremeno obustavi izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi osporavane odredbe Zakona o obrani, cijeneći da bi njihovim izvršenjem za izvršenike nastupile teške i nepopravljive posljedice, a sukladno odredbi članka 18. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 31/91), a sada članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst).

5. Postupajući po prijedlogu predlagatelja Ante Banovca Sud je rješenjem, broj: U-I-107/1995 od 14. svibnja 1997. godine (»Narodne novine«, broj 75/97 od 21. srpnja 1997. godine), pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 174. stavka 1. Zakona o obrani (»Narodne novine«, broj 74/93 – pročišćeni tekst).

Ocjenjujući navode predlagatelja kroz odredbe članka 28. i članka 30. Ustava, te sadržaja članka 174. stavka 1. Zakona o obrani, Sud je u navedenom rješenju utvrdio da postoji dvojba glede suglasnosti s Ustavom osporavane odredbe, izrazivši sumnju da iz naznačenih odredaba Ustava ne proizlazi mogućnost da otvaranje istrage, provođenje kaznenog postupka kao i nepravomoćna sudska presuda mogu biti razlogom prestanka radnog odnosa po sili samog zakona.

Donoseći rješenje o pokretanju postupka, Sud je odredio da tijekom ustavnosudskog postupka valja ocijeniti ustavnost navedene odredbe Zakona o obrani sa stajališta jesu li Ustavom zajamčene osobne i političke slobode i prava osporavanom odredbom ograničena izvan granica i protivno ustavnim određenjima glede konstituiranja krivnje počinitelja kaznenog djela tek po pravomoćnosti sudske presude, kao i u vezi s nastupom pravnih posljedica osude za počinjeno kazneno djelo.

6. U međuvremenu Hrvatski sabor je na sjednici održanoj 19. ožujka 2002. godine donio Zakon o obrani koji je objavljen u »Narodnim novinama«, broj 33/2002 od 29. ožujka 2002. godine. Prema odredbi članka 147. novog Zakona o obrani, danom stupanja na snagu tog Zakona, između ostaloga, prestao je važiti Zakon o obrani (»Narodne novine«, broj 74/93 – pročišćeni tekst 57/96, 31/98, 78/99 i 16/01). Sukladno odredbi članka 149. novog Zakona o obrani, on je stupio na snagu osmoga dana od dana njegove objave u »Narodnim novinama«.

7. Iako je osporavana odredba stupanjem na snagu Zakona o obrani (»Narodne novine«, broj 33/02) prestala biti sastavnim dijelom pravnog poretka Republike Hrvatske, Sud ima dužnost dovršiti pokrenuti postupak ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom.

Prema odredbi članka 57. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02) u slučaju da je postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, pokrenut pred Ustavnim sudom, a taj zakon nadležno tijelo ukine ili izmijeni prije okončanja postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud dovršit će pokrenuti postupak. Sukladno odredbi stavka 2. navedenog članka Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, u slučaju utvrđenja neustavnosti ukinutog ili izmijenjenog zakona, Ustavni sud donijet će odluku o njegovoj neustavnosti ili nezakonitosti.

Prijedlozi su osnovani.

8. Temeljno načelo koje uređuje odnos prema osobama okrivljenima za počinjenje kaznenog djela sadržano je u članku 28. Ustava kojim se utvrđuje predmijeva nevinosti, odnosno ustavno pravilo prema kojem je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Prema navedenom načelu, otvaranje istrage, vođenje sudbenog postupka, priznanje, pa niti sama nepravomoćna sudska presuda još ne konstituiraju krivnju okrivljenika. Sukladno navedenoj ustavnoj odredbi, tek po pravomoćnosti sudske presude određena se osoba može smatrati krivom za počinjeno kazneno djelo.

U modernim kaznenopravnim sustavima za kažnjavanje počinitelja kaznenih djela nije dovoljno da je počinjeno djelo samo po sebi protupravno. Stoga i kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske zahtijeva, uz samu objektivnu činjenicu počinjenja određenog djela kojim se povređuje zakonom zaštićeno dobro, da se na strani počinitelja utvrdi i postojanje krivnje kao subjektivnog elementa odgovornosti za kazneno djelo. Da bi se utvrdila krivnja, mora se poći od počinitelja kao osobe, odnosno mora se utvrditi da se neko protupravno djelo može subjektivno pripisati počinitelju. Bez utvrđenja krivnje, nema odgovornosti za počinjeno djelo, pa se time isključuje i mogućnost utvrđivanja kazne, sukladno načelu nullum crimen nulla poena sine culpa. Krivnja počinitelja kaznenog djela može se utvrditi isključivo u kaznenom postupku koji je okončan osuđujućom pravomoćnom sudskom presudom.

9. Člankom 30. Ustava predviđena je mogućnost gubitka ili ograničavanja stečenih prava, odnosno stjecanja određenih prava pravomoćno osuđenim osobama, kada to zahtijeva zaštita pravnog poretka.

Osoba koja je pravomoćno osuđena i koja je izdržala svoju kaznu, jednaka je svim drugim osobama glede postojanja pretpostavki za zadržavanje ili stjecanje prava propisanih zakonom. U slučajevima počinjenja teških i osobito nečasnih kaznenih djela, koja su kao takva utvrđena zakonom i glede kojih je donesena osuđujuća sudska rješidba, pravomoćna sudska presuda može biti od utjecaja na gubitak stečenih ili zabranu stjecanja prava na obavljanje određenih poslova, ali samo na određeno vrijeme i kada to zahtijeva zaštita pravnog poretka na zakonom utvrđen način.

Ovdje se cijeni potrebnim naglasiti da je zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti, bila regulirana odredbama kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske (sada članak 73. Kaznenog zakona, »Narodne novine«, broj 110/97). Smisao ove zabrane je da pojedinac ne može samostalno niti za drugoga obavljati određene djelatnosti, niti davati drugima upute za obavljanje zabranjene aktivnosti. Međutim, ova mjera može se izreći samo uz izricanje kazne, i to na zakonom utvrđeni rok.

Ustav Republike Hrvatske ne poznaje mogućnost izricanja preventivne zabrane obavljanja djelatnosti. Također, kaznenopravni poredak Republike Hrvatske ne poznaje mogućnost propisivanja zabrana istog sadržaja koje bi proizlazile ex lege, a da se prethodno krivnja počinitelja ne utvrdi u zakonom uređenom postupku.

10. Iz svega iznijetoga proizlazi da činjenice otvaranja istrage, odnosno provođenja kaznenog postupka, same po sebi, ne bi smjele biti razlogom da mjera prestanka radnog odnosa proizlazi iz samog zakona. Propisivanjem prestanka radnog odnosa po sili zakona, dakle nastupom objektivne činjenice poduzimanja određenih radnji u cilju progona počinitelja kaznenih djela, pri čemu rješidba o prestanku radnog odnosa ima samo deklaratorni karakter, nije u suglasju s ustavnim jamstvima sadržanim u odredbama članka 28. i članka 30. Ustava.

Zakonskim uređenjem propisanim u odredbi članka 174. stavku 1. tada važećeg Zakona o obrani, bez obzira na specifičnost položaja službenika u Ministarstvu obrane, prestanak radnog odnosa vezao se uz okolnosti koje su neovisne o postojanju utvrđene odgovornosti i krivnje određene osobe za povrede zakonom zaštićenih dobara, a što je u suprotnosti s ustavnim određenjem predmijeve nevinosti. Ujedno, navedena zakonska regulativa nije bila u suglasju niti s, u Ustavu utvrđenim, uvjetima pod kojima se određenim osobama, samo uslijed postojanja pravomoćne i osuđujuće sudske presude, mogu za počinjenje kaznenog djela oduzeti odnosno ograničiti postojeća ili umanjiti mogućnost stjecanja određenih prava.

11. Slijedom svega iznijetoga, tijekom ustavnosudskog postupka je utvrđeno da za vrijeme svog važenja odredba članka 174. stavka 1. Zakona o obrani (»Narodne novine«, broj 74/93 – pročišćeni tekst, 57/96, 31/98, 78/99 i 16/01), u dijelu u kojem se ona odnosila na odredbu članka 173. stavka 1. točke 2. istog Zakona o obrani, nije bila suglasna s odredbama članka 28. i članka 30. Ustava, pa je temeljem članka 57. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke.

Točka II. izreke ove odluke utemeljena je na odredbi članka 28. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

O prijedlogu predlagatelja za privremeno obustavljanje izvršenja pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi osporavane odredbe članka 174. stavka 1. Zakona o obrani, a sukladno odredbi članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, nije odlučivano s obzirom na sadržaj odredbe članka 57. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj:  U-I-107/1995
         U-I-366/2000
Zagreb, 19. lipnja 2002.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.