IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 16. 4. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

VIII. VOZAČI

1. UVJETI ZA UPRAVLJANJE VOZILIMA

Članak 195.

(1) Vozilom na motorni pogon i tramvajem u prometu na cesti može samostalno upravljati samo osoba koja ima važeću vozačku dozvolu, inozemnu vozačku dozvolu ili međunarodnu vozačku dozvolu.

(2) Vozač je dužan za vrijeme upravljanja vozilom na motorni pogon i tramvajem koristiti se pomagalima koja su upisana u vozačku dozvolu.

Članak 196.

Vozač koji upravlja vozilom u prometu na cesti mora biti tjelesno i duševno sposoban upravljati vozilom te za to imati potrebno znanje i vještinu.

Članak 197.

Vozač koji je u tolikoj mjeri umoran ili bolestan ili je u takvu psihičkom stanju da je nesposoban za sigurno upravljanje vozilom, a i vozač pod utjecajem opojnih droga ili lijekova na kojima je označeno da se ne smiju upotrebljavati prije ni za vrijeme vožnje, ne smije upravljati vozilom u prometu na cesti.

Članak 198.

(1) Vozač ne smije upravljati vozilom u prometu na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem alkohola.

(2) Smatrat će se da je pod utjecajem alkohola osoba za koju se analizom krvi ili krvi i urina ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi više od 0,5 g/kg ili ako je prisutnost alkohola u organizmu utvrđena odgovarajućim sredstvima ili aparatima (alkometrom i dr.) za mjerenje alkoholiziranosti, što odgovara količinama većim od 0,5 g/kg, ili kod kojega se, bez obzira na udio alkohola u krvi, stručnim pregledom utvrdi da pokazuje znake alkoholne poremećenosti.

(3) Ne smije uzimati alkoholna pića niti početi upravljati vozilom ako u organizmu ima alkohola ili ako pokazuje znake alkoholne poremećenosti:

1) vozač motornog vozila kategorije C i D - dok upravlja vozilom te kategorije,

2) vozač vozila kojim se obavlja javni prijevoz - dok tim vozilom obavlja javni prijevoz,

3) vozač vozila kojem je upravljanje vozilom osnovno zanimanje - dok upravlja vozilom obavljajući poslove tog zanimanja,

4) instruktor vožnje - dok osposobljava kandidata za vozača u praktičnom upravljanju vozilom.

2. OSPOSOBLJAVANJE KANDIDATA ZA VOZAÈE

Članak 199.

(1) Autoškole i druge pravne i fizičke osobe koje školuju ili osposobljavaju kandidate za vozače (u daljnjem tekstu: autoškole) dužni su obuku izvoditi na način kojim će se osigurati da kandidati nauče i usvoje prometna pravila i etičke norme ponašanja u prometu, ovladaju tehnikom upravljanja vozilom i steknu ostala znanja i vještine potrebne za sigurno sudjelovanje u prometu.

(2) Državna tijela i tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, pravne osobe koje se bave obrazovanjem i poslovima osiguranja te stručne organizacije iz članka 208. i 280. ovoga Zakona, dužni su trajno organizirati i pridonositi edukaciji, stjecanju osnovnih znanja i prometnom odgoju pučanstva, a osobito djece i mladeži u predškolskim i školskim ustanovama.

(3) Poduzeća i druge pravne i fizičke osobe koje se bave javnim informiranjem, dužni su se u obavljanju svojih redovnih djelatnosti baviti pitanjima iz oblasti sigurnosti prometa i pridonositi obaviještenosti i odgoju pučanstva radi podizanja opće prometne kulture.

Članak 200.

(1) Osposobljavanje kandidata za vozače jedinstveni je nastavni proces koji obuhvaća nastavne predmete: prometna i sigurnosna pravila, upravljanje vozilom na motorni pogon i pružanje prve pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nezgodi.

(2) Propisom ministra prosvjete i športa, uz suglasnost ministra unutarnjih poslova, poslovi jedinstvenog procesa iz stavka 1. ovoga članka te stručnog usavršavanja i stručnog nadzora kao javne ovlasti, povjeravaju se stručnoj organizaciji iz članka 208. ovoga Zakona.

Članak 201.

(1) Osposobljavanje kandidata za vozače provode autoškole koje ovlasti Ministarstvo prosvjete i športa nakon što stručna organizacija iz članka 208. ovoga Zakona utvrdi da ispunjavaju uvjete određene zakonom i propisima donesenim na temelju zakona.

(2) Osposobljavanje kandidata za vozače iz nastavnog predmeta pružanje prve pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nezgodi organizira i provodi Hrvatski crveni križ i zdravstvene ustanove za pružanje prve pomoći, koje za to ovlasti ministar zdravstva.

Članak 202.

Autoškole mogu provoditi osposobljavanje osoba za vozače vozila ako:

1) je osiguran stručan voditelj i broj stručnih djelatnka u radnom odnosu potreban za uspješno ostvarivanje nastavnih planova i programa osposobljavanja - prema planu i godišnjem programu rada,

2) postoji potreban prostor, nastavna sredstva i pomagala te oprema koja omogućuje nesmetano osposobljavanje kandidata za vozače.

Članak 203.

(1) Osposobljavanje kandidata za vozače iz nastavnih predmeta prometna i sigurnosna pravila i upravljanje vozilom na motorni pogon realizira instruktor vožnje.

(2) Instruktor vožnje je osoba sa završenom stručnom spremom za zanimanje instruktora vožnje i kojoj je izdana dozvola instruktora vožnje određene kategorije ili vrste vozila.

(3) Za vrijeme osposobljavanja kandidata za vozača u upravljanju vozilom na cesti, instruktor vožnje dužan je imati kod sebe dozvolu instruktora vožnje one kategorije ili vrste vozila kojom se obavlja osposobljavanje i vozačku dozvolu i dužan ih je pokazati na zahtjev ovlaštene službene osobe. Dozvolu instruktora vožnje izdaje Ministarstvo prosvjete i športa.

Članak 204.

(1) Nastavu iz predmeta prometna i sigurnosna pravila može izvoditi i osoba koja ima višu ili visoku stručnu spremu pravne, prometne ili odgojno-obrazovne struke.

(2) Nastavu iz predmeta pružanje prve pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nezgodi može izvoditi liječnik osposobljen za obučavanje iz pružanja prve pomoći.

Članak 205.

(1) Kandidat za vozača koji se priprema za polaganje vozačkog ispita može, radi osposobljavanja, i prije položenoga vozačkog ispita upravljati na cesti vozilom one kategorije ili vrste za koju priprema ispit ako vozilom upravlja pod nadzorom instruktora vožnje.

(2) Za vrijeme upravljanja vozilom kandidat za vozača mora imati kod sebe uvjerenje da je tjelesno i duševno sposoban za upravljanje vozilom i dužan ga je pokazati na zahtjev ovlaštene osobe.

Članak 206.

(1) Program osposobljavanja kandidata za vozača vozila obuhvaća:

1) prometna pravila na cestama, prometne znakove i njihovo značenje, znake koje daju ovlaštene osobe i opasnosti koje nastaju zbog nepropisnog poduzimanja radnji u prometu (pogrešna procjena brzine, nepropisno pretjecanje, neustupanje prava prednosti prolaza i sl.),

2) izvođenje motornim vozilom radnji važnih za uspješno i sigurno upravljanje vozilom u skladu s pravilima prometa i uvjetima na cesti i u prometu,

3) osnove funkcioniranja uređaja na motornom vozilu značajnih za sigurnost prometa na cesti (uređaji za zaustavljanje, uređaji za upravljanje, uređaji za davanje svjetlosnih znakova i za osvjetljavanje ceste i vozila, pneumatici i sigurnosni pojasevi),

4) utjecaj nedovoljnog znanja i vještine za upravljanje vozilom, alkohola i opojnih droga i lijekova na kojima je označeno da se ne smiju upotrebljavati prije ni za vrijeme vožnje, umora, bolesti i drugih nepovoljnih psihofizičkih stanja, prirodnih činilaca (snijeg, magla i dr. vremenski uvjeti) stanja vozila i ceste na sigurnost prometa,

5) sadržaje koji pridonose razvijanju humanih odnosa i odnosa uzajamnog poštovanja i razumijevanja među svim sudionicima u prometu, na načelima optimalne sigurnosti i solidarnosti, a i postupanje u slučaju prometne nezgode (dužnosti u slučaju nezgode, radnje kojima se sprečava nastupanje smrti zbog ozljeda, način prijevoza ozlijeđenih osoba).

(2) O uspješno završenoj obuci po programu osposobljavanja kandidata za vozača iz stavka 1. ovoga članka izdaje se potvrda.

Članak 207.

(1) Vozilo na kojem se na cesti kandidat za vozača osposobljava u upravljanju vozilom mora biti označeno posebnim pločicama.

(2) Pločice iz stavka 1. ovoga članka imaju oblik kvadrata, plave su boje i na njima je bijelom bojom ispisano slovo L.

3. VOZAČKI ISPIT I PROVJERA OSPOSOBLJENOSTI ILI ZNANJA

Članak 208.

(1) Poslove organiziranja i jedinstvenog provođenja vozačkih ispita kao javne ovlasti, obavlja stručna organizacija kojoj je to povjereno propisom koji donosi ministar prosvjete i športa, uz suglasnost ministra unutarnjih poslova.

(2) Ako stručna organizacija iz stavka 1. ovoga članka ne obavlja povjerene joj poslove stručno i u skladu s propisima, Ministarstvo prosvjete i športa oduzet će joj ovlaštenje. Ako je stručnoj organizaciji oduzeto ovlaštenje, poslove iz stavka 1. ovoga članka i poslove iz članka 200. stavka 2. ovoga Zakona obavlja Ministarstvo prosvjete i športa.

(3) Stručna organizacija iz stavka 1. ovoga članka općim aktima uređuje jedinstveno organiziranje procesa osposobljavanja, stručnog usavršavanja i stručnog nadzora, imenovanja i organiziranja rada povjerenstva za provođenje vozačkih ispita, provjeru stručne osposobljenosti instruktora vožnje i osoba koje izvode nastavu iz predmeta prometna i sigurnosna pravila i ovlaštenih ispitivača, provjeru znanja vozača kojima je izrečena zaštitna mjera sukladno ovom Zakonu, uređuje i obavlja druge poslove u svezi sa organiziranjem stručnog usavršavanja te vodi dokumentaciju i evidenciju u svezi s poslovima koje obavlja.

(4) U obavljanju poslova iz stavka 3. ovoga članka, stručna organizacija prati i usklađuje rad, usklađuje kriterije, pruža stručnu i drugu pomoć autoškolama, obavlja stručni nadzor nad autoškolama i druge stručne poslove koji su joj povjereni.

(5) Ministarstvo prosvjete i športa obavlja nadzor nad zakonitošću općih akata iz stavka 3. ovoga članka i može ih obustaviti od izvršenja.

(6) Ako stručna organizacija utvrdi da autoškola ili ovlašteni ispitivač ne obavljaju poslove u skladu s propisima i općim aktima iz stavka 3. ovoga članka, Ministarstvo prosvjete i športa rješenjem će im privremeno zabraniti rad i odrediti rok za otklanjanje nedostataka.

(7) Ako autoškola, odnosno ispitivač ne otkloni utvrđene nedostatke u određenom roku, Ministarstvo prosvjete i športa oduzet će autoškoli ovlaštenje za rad a ispitivaču dopuštenje (licencu).

Članak 209.

(1) Vozačke ispite provode povjerenstva od najmanje dva člana koje imenuje stručna organizacija iz članka 208. ovoga Zakona.

(2) Član ispitnog povjerenstva može biti samo osoba koja ima dopuštenje (licencu) Ministarstva prosvjete i športa.

(3) Kada član ispitnog povjerenstva ne obavlja vozačke ispite u skladu s propisima, Ministarstvo prosvjete i športa oduzet će mu dopuštenje (licencu) za ispitivača.

(4) Odlukom o imenovanju povjerenstva uređuje se obavljanje administrativnih poslova te prava i obveze članova povjerenstva.

(5) Visinu naknade za vozački ispit, uz suglasnost Ministarstva prosvjete i športa, utvrđuje stručna organizacija iz članka 208. ovoga Zakona.

(6) Odluka iz stavka 5. ovoga članka je opći akt iz članka 208. stavka 3. ovoga Zakona i objavljuje se u "Narodnim novinama".

Članak 210.

Vozački se ispiti mogu provoditi kod pravnih i fizičkih osoba koje ispunjavaju prostorne i tehničke uvjete te druge kriterije za rad ispitnog povjerenstva.

Članak 211.

(1) Vozački ispit može polagati samo kandidat za vozača koji je u autoškoli osposobljen za polaganje vozačkog ispita i ako udovoljava i drugim uvjetima za stjecanje prava na upravljanje vozilom.

(2) Na vozačkom ispitu utvrđuje se je li kandidat za vozača stekao znanja i vještine propisane programom iz članka 206. ovoga Zakona.

(3) O položenom vozačkom ispitu stručna organizacija iz članka 208. ovoga Zakona izdaje uvjerenje.

Članak 212.

(1) Vojna osoba i djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova, koji su u oružanim snagama, odnosno Ministarstvu unutarnjih poslova osposobljeni za upravljanje vozilima iz članka 218. ovoga Zakona, vozački ispit mogu polagati u oružanim snagama, odnosno Ministarstvu unutarnjih poslova prema propisu što ga donese ministar obrane, odnosno ministar unutarnjih poslova.

(2) Program osposobljavanja kandidata za vozače iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća, najmanje, sadržaj iz članka 206. ovoga Zakona.

Članak 213.

(1) U školama koje ispunjavaju uvjete iz članka 209. i 210. ovoga Zakona, a školuju osobe za zanimanje vozač, stručna organizacija iz članka 208. ovoga Zakona imenuje povjerenstvo za polaganje vozačkog ispita.

(2) Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka može ispitivati samo kandidate za vozače koji su osposobljavani u tim školama.

Članak 214.

(1) Osobe iz članka 203. stavka 1., članka 204. stavka 1. i članka 209. stavka 2. ovoga Zakona koje izvode nastavu i ispite dužne su pristupiti provjeri stručne osposobljenosti najmanje jedanput u pet godina.

(2) Provjeru stručne osposobljenosti iz stavka 1. ovoga članka provodi stručna organizacija iz članka 208. ovoga Zakona.

Članak 215.

Upravni nadzor nad radom autoškola i ispitnih povjerenstava te stručni i upravni nadzor nad organizacijom iz članka 208. ovoga Zakona obavlja Ministarstvo prosvjete i športa.

4. STJECANJE PRAVA NA UPRAVLJANJE VOZILIMA

Članak 216.

(1) Biciklom na cesti smije upravljati osoba koja je navršila 14 godina.

(2) Iznimno, od stavka 1. ovoga članka, djeca s navršenih devet godina koja su u školama osposobljena za upravljanje biciklom i za to im je izdana potvrda, smiju samostalno upravljati biciklom na cesti, a druga djeca s navršenih devet godina samo u pratnji osobe koja je navršila 16 godina.

(3) Zaprežnim vozilom smije upravljati magistralnom i regionalnom cestom samo osoba koja je navršila 16 godina, a na ostalim cestama osoba koja je navršila 10 godina.

Članak 217.

(1) Pravo na upravljanje vozilom na motorni pogon i tramvajem može steći osoba koja udovoljava ovim uvjetima:

1) da je duševno i tjelesno sposobna upravljati vozilom,

2) da je navršila 18 godina,

3) da je položila vozački ispit za upravljanje vozilima određene kategorije,

4) da joj odlukom nadležnog tijela nije zabranjeno upravljanje vozilom.

(2) Iznimno od odredbe točke 2. stavka 1. ovoga članka, pravo na upravljanje:

- autobusima, trolejbusima i tramvajima može steći osoba koja je navršila 21 godinu života,

- motociklima s motorom čiji obujam ne premašuje 125 cm3, traktorima i radnim strojevima može steći osoba koja je navršila 16 godina,

- mopedima i motokultivatorima može steći osoba koja je navršila 14 godina.

(3) Pravo na upravljanje motornim vozilima kategorije D može steći vozač koji ima pravo upravljati motornim vozilom kategorije C:

1) ako je upravljao motornim vozilima kategorije C najmanje dvije godine,

2) ako je upravljao motornim vozilima kategorije B i C ukupno najmanje tri godine, od čega motornim vozilima C kategorije najmanje jednu godinu.

(1) Ministar unutarnjih poslova može propisati posebne uvjete glede dobnih granica za vozače motornih vozila kategorije C u skupnom prijevozu ljudi te uvjete za upravljanje i način prijevoza na vozilima na motorni pogon policije.

(2) Ministar obrane može propisati uvjete za upravljanje i način prijevoza na vozilima oružanih snaga Republike Hrvatske.

Članak 218.

(1) Vozačka dozvola izdaje se za upravljanje tramvajem, traktorom, radnim strojem i mopedom te motornim i priključnim vozilima koja se svrstavaju u kategorije: A, B, C, D i E.

(2) U kategoriju A spadaju motocikli.

(3) U kategoriju B spadaju motorna vozila, osim vozila kategorije A, čija najveća dopuštena masa nije veća od 3.500 kg i koja nemaju više od osam sjedala, ne računajući sjedalo za vozača.

(4) U kategoriju C spadaju motorna vozila za prijevoz tereta čija je najveća dopuštena masa veća od 3.500 kg.

(5) U kategoriju D spadaju motorna vozila za prijevoz osoba koja, osim sjedala za vozača, imaju više od osam sjedala.

(6) U kategoriju E spadaju skupovi vozila čija vučna vozila spadaju u kategoriju B, C ili D, a priključna su vozila najveće dopuštene mase veće od 750 kg.

(7) Vozači motornih vozila kategorije B i C ili D imaju pravo upravljati motornim vozilima tih kategorija i kad su im pridodane lake prikolice, a vozači motornih vozila kategorije B - i vozilima te kategorije kad im je pridodano priključno vozilo čija masa nije veća od mase vučnog vozila, ako najveća dopuštena masa tih vozila, odnosno skupa vozila nije veća od 3.500 kg.

(8) Vozač kojem je izdana vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilom kategorije D ima pravo upravljati i motornim vozilima kategorije B i C, a vozač kojem je izdana vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilom kategorije C ima pravo upravljati i motornim vozilom kategorije B.

(9) Vozač kojem je izdana vozačka dozvola bilo koje kategorije ima pravo upravljati i traktorom, radnim strojem i mopedom.

Članak 219.

(1) Vozačka dozvola izdat će se osobi, na njezin zahtjev, ako udovoljava uvjetima iz članka 217. ovoga Zakona.

(2) Vozačka dozvola izdaje se s rokom važenja do 65 godine života vozača.

(3) Vozačka dozvola za upravljanje vozilima D kategorije i dozvola za upravljanje tramvajem izdaje se s rokom važenja pet godina.

(4) Vozačima s navršenih 65 godina života vozačka dozvola se izdaje ili produžava na tri godine.

(5) Osobi čije zdravstveno stanje u vrijeme zdravstvenog pregleda nije takvo da bi bilo smetnja za izdavanje vozačke dozvole, ali je neophodan zdravstveni nadzor u kraćem razdoblju, vozačka dozvola se izdaje s rokom važenja predloženim u uvjerenju o zdravstvenom pregledu. Ovaj rok ne može biti kraći od jedne godine.

Članak 220.

(1) U vozačku dozvolu upisuju se vrste vozila i sve kategorije motornih i priključnih vozila kojima vozač ima pravo upravljati prema odredbama članka 218. ovoga Zakona.

(2) Vozač ima pravo upravljati samo onim vozilima i kategorijama vozila koje su upisane u vozačkoj dozvoli.

Članak 221.

Osobama iz članka 212. ovoga Zakona vozačku dozvolu izdaje policijska u prava, odnosno policijska postaja po mjestu polaganja vozačkog ispita.

Članak 222.

Stranac koji privremeno boravi u Republici Hrvatskoj i hrvatski državljanin koji boravi ili prebiva u inozemstvu pa privremeno dođe u Republiku Hrvatsku, mogu na temelju važeće vozačke dozvole koju izda nadležno tijelo strane države (u daljem tekstu: inozemna vozačka dozvola), uz uvjet reciprociteta, upravljati vozilom na motorni pogon na teritoriju Republike Hrvatske za vrijeme do tri mjeseca od dana ulaska u Republiku Hrvatsku.

Članak 223.

Inozemna vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilima kategorije D neće se priznati osobama koje nemaju 21 godinu, a inozemna vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilima kategorije B i C - osobama koje nemaju 18 godina.

Članak 224.

(1) Stranac kojem je odobren produženi boravak ili trajno nastanjenje u Republici Hrvatskoj i hrvatski državljanin koji se iz inozemstva vrati u Republiku Hrvatsku da u njoj stalno ostane, a i osoblje diplomatskih i konzularnih predstavništava i misija stranih država i predstavništava međunarodnih organizacija u Republici Hrvatskoj, stranih trgovinskih, prometnih, kulturnih i drugih predstavništava te stranih dopisništava, mogu upravljati motornim vozilima na osnovi važeće inozemne vozačke dozvole za vrijeme od šest mjeseci od dana ulaska u Republiku Hrvatsku.

(2) Osobama iz stavka 1. ovoga članka važeća inozemna vozačka dozvola zamijenit će se, uz uvjete iz članka 217. stavka 1. točke 1., 2. i 4. i stavka 2. i 3. ovoga Zakona, na njihov zahtjev, bez polaganja vozačkog ispita, vozačkom dozvolom za upravljanje onom kategorijom ili vrstom vozila u koju spadaju vozila za čije su upravljanje ovlaštene inozemnom vozačkom dozvolom. Iznimno i uz uvjet reciprociteta, od osoblja diplomatskih i konzularnih predstavništava i misija stranih država i predstavništava međunarodnih organizacija u Republici Hrvatskoj pri zamjeni inozemne vozačke dozvole neće se zahtijevati dokazi o udovoljenju uvjetima iz članka 217. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.

(3) Inozemna vozačka dozvola iz čijeg se teksta ne može zaključiti za koju je kategoriju, odnosno vrstu vozila izdana ili da li joj nije protekao rok važenja više od šest mjeseci, može se zamijeniti u smislu stavka 2. ovoga članka samo ako podnositelj zahtjeva priloži ispravu iz koje se vidi kojim vozilima može upravljati, odnosno da joj nije protekao rok važenja više od šest mjeseci.

Članak 225.

(1) Odredbe članka 222. i 223. i članka 224. stavka 1. ovoga Zakona o upravljanju vozilima na temelju inozemne vozačke dozvole na odgovarajući se način primjenjuju i na upravljanje vozilima na temelju važeće međunarodne vozačke dozvole.

(2) Međunarodna vozačka dozvola priznat će se samo ako su je izdala nadležna tijela ili organizacije strane države. Ta se dozvola ne može zamijeniti vozačkom dozvolom.

Članak 226.

(1) Vozaču koji ima važeću vozačku dozvolu izdanu u Republici Hrvatskoj može se, na njegov zahtjev, izdati i međunarodna vozačka dozvola.

(2) Međunarodna vozačka dozvola izdaje se s rokom važenja od jedne godine od dana izdavanja, odnosno do dana važenja vozačke dozvole, ukoliko je do isteka njene važnosti manje od jedne godine.

(3) Međunarodne vozačke dozvole izdaje Hrvatski auto klub. O izdanim međunarodnim vozačkim dozvolama vodi se registar.

(4) Međunarodna vozačka dozvola ne može se izdati vozaču kojem je izrečena mjera sigurnosti ili zaštitna mjera oduzimanja vozačke dozvole, dok ta mjera traje.

(5) Međunarodna vozačka dozvola izdana u Republici Hrvatskoj ne može se koristiti za upravljanje vozilima na teritoriju Republike Hrvatske.

(6) Nadzor nad izdavanjem međunarodnih vozačkih dozvola i vođenjem registra obavljaju policijske uprave, odnosno policijske postaje.

Članak 227.

(1) Kad upravlja vozilom, vozač mora kod sebe imati odgovarajuću važeću vozačku dozvolu i dužan ju je pokazati na zahtjev ovlaštene osobe.

(2) Vlasnik, odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije dati vozilo na upravljanje osobi iz članka 197. i 198. ovoga Zakona, a ni osobi koja nema pravo upravljati vozilom, odnosno osobi koja nema pravo upravljati vrstom ili kategorijom vozila u koju spada to vozilo.

(3) Vlasnik, odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno dužna je, na zahtjev ovlaštene službene osobe, dati podatke o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.

Članak 228.

(1) Oblik, veličinu, boju, sadržaj, vrstu i kvalitetu materijala obrasca vozačke dozvole propisuje ministar unutarnjih poslova.

(2) Podaci koji se unose u vozačku dozvolu ispisuju se latiničnim pismom.

(3) O izdanim vozačkim dozvolama vodi se evidencija.

Članak 229.

Vozačku dozvolu izdaje i produžava njezin rok važenja policijska uprava, odnosno policijska postaja na čijem području osoba koja traži dozvolu ili produženje ima prebivalište, odnosno na čijem području stranac ima prijavljen privremeni ili produženi boravak ili je trajno nastanjen.

Članak 230.

Vozač vozila na motorni pogon i tramvaja koji promijeni prebivalište ili adresu stanovanja, dužan je tu promjenu prijaviti policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji u roku od 15 dana od te promjene, radi upisa te promjene u evidenciju vozača.

5. ZDRAVSTVENI PREGLEDI VOZAČA

Članak 231.

(1) Kandidati za vozače dužni su se prije početka osposobljavanja podvrgnuti zdravstvenom pregledu.

(2) Vozači su dužni podvrgavati se i nadzornim zdravstvenim pregledima.

(3) Nadzorni zdravstveni pregledi vozača su redovni i izvanredni.

Članak 232.

Redovnim nadzornim zdravstvenim pregledima vozači se podvrgavaju prigodom svakog produženja vozačke dozvole.

Članak 233.

(1) Na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled upućuje se vozač za kojeg se opravdano sumnja da zbog zdravstvenih razloga više nije sposoban sigurno upravljati vozilom.

(2) Na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled uputit će se i vozača kod kojega je utvrđen udio alkohola u organizmu više od 1,1 g/kg ili je utvrđeno da je pod utjecajem droga kao i vozača koji se odbije podvrći ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i aparata ima li u organizmu alkohola ili droga.

(3) Zahtjev za upućivanje vozača na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled može podnijeti svako tijelo nadležno za nadzor prometa na cesti (unutarnji poslovi, inspekcije i sl.), državni odvjetnik, sud, sudac za prekršaje, poduzeće i druga pravna ili fizička osoba kod koje je vozač zaposlen.

(4) Na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled vozača upućuje policijska uprava, odnosno policijska stanica kod koje se vodi u evidenciji vozača.

Članak 234.

Zdravstvene preglede obavljaju zdravstvene ustanove i specijalisti medicine rada u privatnoj praksi koje ovlasti ministar zdravstva.

Članak 235.

(1) Uvjerenje o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti za upravljanje vozilima organizacije zdravstva iz članka 234. ovoga Zakona izdaju na osnovi pregleda u kojem, pored liječnika specijaliste opće medicine ili medicine rada, sudjeluje liječnik specijalist za očne bolesti, liječnik specijalist neuropsihijatar ili psihijatar i psiholog.

(2) Zdravstvenu sposobnost vozača kojima je zbog zdravstvenih razloga vozačka dozvola izdana s kraćim rokom važenja, utvrđuje liječnik specijalist za one bolesti zbog kojih mu je zdravstvena sposobnost ograničena.

(3) Na izvanrednom nadzornom zdravstvenom pregledu, pored liječnika specijalista iz stavka 2. ovoga članka, sudjeluje i liječnik specijalist za bolest zbog koje je vozač upućen na pregled.

Članak 236.

Pravne i fizičke osobe koje zapošljavaju vozače ne smiju dopustiti da njihovim vozilom upravlja vozač koji se nije podvrgao nadzornom zdravstvenom pregledu.

Članak 237.

(1) Naknadu za nadzorni zdravstveni pregled vozača kojima je upravljanje vozilom osnovno zanimanje, plaća pravna ili fizička osoba kod koje je vozač zaposlen.

(2) Ostali vozači sami plaćaju naknadu za redovni nadzorni zdravstveni pregled i naknadu za izvanredni nadzorni zdravstveni pregled ako se na izvanrednom pregledu utvrdi da nisu sposobni za vozača ili da su ograničeno sposobni.

(3) Ako se na izvanrednom nadzornom zdravstvenom pregledu utvrdi da je vozač sposoban za vozača, naknadu za taj pregled plaća policijska uprava, odnosno policijska stanica koja ga je uputila na pregled.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, u slučajevima iz članka 233. stavka 2. ovoga Zakona, naknadu za izvanredni nadzorni zdravstveni pregled snosi vozač.

(5) Visinu naknade za zdravstveni pregled utvrđuje ministar zdravstva.

Članak 238.

(1) Ako se na nadzornom zdravstvenom pregledu utvrdi da vozač više nije sposoban sigurno upravljati vozilom za koje mu je izdata vozačka dozvola, organizacija zdravstva dužna je izdati uvjerenje i dostaviti ga u roku od osam dana policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji koja vozača vodi u evidenciji, odnosno koja je vozača uputila na pregled.

(2) Ako se na zdravstvenom pregledu utvrdi da kandidat za vozača nije duševno ili tjelesno sposoban za upravljanje vozilima, organizacija zdravstva u kojoj je pregled obavljen dužna je o tome obavijestiti u roku od osam dana policijsku upravu, odnosno policijsku postaju na području koje kandidat za vozača ima prebivalište, odnosno na čijem području stranac ima prijavljen privremeni ili produženi boravak ili je trajno nastanjen.

(3) Ako se na zdravstvenom pregledu ili liječenju utvrdi ili opravdano sumnja da vozač boluje od bolesti zbog koje se ne može izdati vozačka dozvola, organizacija zdravstva ili osoba koja vozaču pruža zdravstvenu zaštitu dužna je u roku od osam dana o tome obavijestiti policijsku upravu, odnosno policijsku postaju prema mjestu prebivališta vozača, odnosno mjestu privremenog ili produženog boravka ili trajnog nastanjenja stranca.

(4) Liječnika i organizaciju zdravstva iz stavka 3. ovoga članka ne veže obveza čuvanja liječničke (profesionalne) tajne.

Članak 239.

Organizacije zdravstva koje obavljaju zdravstvene preglede kandidata za vozače i vozača, dužne su voditi evidenciju o tim pregledima.

Članak 240.

(1) Zdravstvenu sposobnost vozača i kandidata za vozače koji nisu zadovoljni ocjenom organizacije zdravstva u kojoj su pregledani, te vozača i kandidata za vozače čija je zdravstvena sposobnost različito ocijenjena u jednoj ili više organizacija zdravstva, utvrđuje drugostupanjsko zdravstveno povjerenstvo koje osniva ministar zdravstva.

(2) Kandidata za vozača, kojem je izdano uvjerenje da je duševno i tjelesno sposoban za upravljanje vozilima, a za kojeg se opravdano sumnja da zbog zdravstvenih razloga nije sposoban za vozača, policijska uprava, odnosno policijska postaja uputiti će na zdravstveni pregled povjerenstvu iz stavka 1. ovoga članka.

(1) Naknadu za zdravstveni pregled u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka plaća vozač, odnosno kandidat za vozača.

(2) Naknadu za zdravstveni pregled iz stavka 2. ovoga članka plaća kandidat za vozača ako se utvrdi da nije sposoban za upravljanje vozilom. Ako se utvrdi da je kandidat za vozača sposoban za upravljanje vozilom, naknadu plaća policijska uprava, odnosno policijska postaja koja ga je uputila na pregled.

Članak 241.

Pravne i fizičke osobe, državna tijela i tijela lokalne samouprave, dužni su brinuti se o tome da vozači njihovih vozila udovoljavaju propisanim zdravstvenim uvjetima i drugim uvjetima potrebnim za sigurno upravljanje vozilima.

6. TRAJANJE UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM

Članak 242.

(1) Vozač koji upravlja autobusom ili teretnim motornim vozilom ili skupom vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3.500 kg ne smije neprekidno upravljati vozilom duže od pet sati.

(2) Neprekidnim upravljanjem vozilom iz stavka 1. ovoga članka smatra se vrijeme za koje vozač nije imao prekid od najmanje pola sata.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, vozač autobusa i tramvaja u javnom gradskom i prigradskom prijevozu putnika smije neprekidno upravljati vozilom do najdulje sedam sati, uz uvjet da na polaznim postajama ima odmor od najmanje pet minuta.

(4) Ukupno trajanje upravljanja motornim vozilima iz stavka 1. i 3. ovoga članka ne smije biti duže od osam sati u toku 24 sata.

(5) Odredbe stavka 1., 2. i 4. ovoga članka shodno se primjenjuju i na instruktora vožnje kada obavlja obuku iz nastavnog predmeta upravljanje vozilom.

Članak 243.

(1) Vozač koji upravlja vozilom iz članka 242. stavka 1. ovoga Zakona mora, prije početka svojega radnog dana, imati neprekidan odmor od najmanje 12 sati a vozač koji upravlja vozilom iz članka 242. stavka 3. ovoga Zakona mora, prije početka svojega radnog dana, imati neprekidan odmor od najmanje 11 sati.

(2) Ako se u upravljanju vozilom iz članka 242. stavka 1. ovoga Zakona vozilom smjenjuju dva vozača i ako se u vozilu nalazi uređen ležaj koji omogućuje jednom od njih da se odmara u ležećem položaju, svaki vozač mora imati neprekidni odmor od najmanje osam sati u toku svakih 30 sati putovanja.

(3) Neprekidni odmor vozač mora koristiti izvan vozila.

(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, ako se u vozilu nalazi uređen ležaj koji omogućuje vozaču da se odmara u ležećem položaju, vozač može koristiti odmor na takvu ležaju uz uvjet da se za to vrijeme vozilo ne kreće.

(5) Kad upravlja motornim vozilom, vozač iz stavka 1. ovoga članka, mora kod sebe imati individualnu nadzornu knjižicu i u nju upisivati svoje aktivnosti i dužan ju je pokazati na zahtjev ovlaštene osobe.

(6) Iznimno od odredbe stavka 5. ovoga članka, individualnu nadzornu knjižicu ne mora imati vozač ako je u vozilu ugrađen uređaj koji osigurava upis vremena vožnje članova posade, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koja ne spada u upravljanje vozilom, a i vremena odmora, brzine vozila i prijeđene udaljenosti.

Članak 244.

Vozač koji upravlja autobusom, teretnim motornim vozilom ili skupom vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 20 tona, kad u toku 24 sata prelazi više od 500 km, mora biti zamijenjen drugim vozačem najkasnije nakon osam sati upravljanja u smislu odredaba članka 242. ovoga Zakona, odnosno nakon prijeđenih 500 km puta.

Članak 245.

Odredbe ovoga Zakona o trajanju upravljanja motornim vozilom i odmorima vozača primjenjuju se i na vozače motornih vozila registriranih u inozemstvu kad tim vozilima upravljaju na teritoriju Republike Hrvatske, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

IX. VOZILA

1. OPČE ODREDBE

Članak 246.

(1) Vozila u prometu na cesti moraju udovoljavati propisanim uvjetima glede dimenzija, ukupne mase i osovinskog opterećenja te imati ispravne propisane uređaje i opremu.

(2) Vozila koja ne udovoljavaju propisanim uvjetima glede dimenzija, ukupne mase i osovinskog opterećenja mogu sudjelovati u prometu na javnoj cesti ako udovoljavaju posebnim uvjetima koji omogućuju siguran i nesmetan promet, utvrđenim u posebnim propisima.

Članak 247.

Vozila registrirana u inozemstvu mogu sudjelovati u prometu na teritoriju Republike Hrvatske ako imaju ispravne uređaje i opremu propisane međunarodnim konvencijoma o prometu na cestama, a glede dimenzija, najveće dopuštene mase i osovinskog opterećenja - ako udovoljavaju uvjetima propisanim za vozila registrirana u Republici Hrvatskoj.

2. REGISTRACIJA VOZILA NA MOTORNI POGON I PRIKLJUČNIH VOZILA

Članak 248.

(1) Vozila na motorni pogon i priključna vozila smiju sudjelovati u prometu na cesti ako su registrirana i ako imaju važeću prometnu dozvolu, a vozila registrirana u Republici Hrvatskoj ako imaju i važeću knjižicu vozila.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ne moraju biti registrirana vozila na motorni pogon i priključna vozila koja su prepravljena ili popravljena i kojima se obavlja pokusna vožnja radi ispitivanja i prikazivanja njihovih svojstava ili koja se kreću od sjedišta poduzeća u kojem su proizvedena do skladišta te vozila na motorni pogon i priključna vozila koja se kreću od mjesta u kojem su preuzeta do mjesta u kojem će biti registrirana - uz uvjet da su osigurana i označena posebnim pločicama za privremeno označivanje takvih vozila u prometu na cesti (pokusne pločice).

(3) Za vozila iz stavka 2. ovoga članka izdaje se potvrda o upotrebi pokusnih pločica.

(4) Kad upravlja vozilom koje je označeno pokusnim pločicama, vozač mora kod sebe imati važeću potvrdu i dužan ju je pokazati na zahtjev ovlaštene osobe.

(5) Lake se prikolice ne registriraju prema propisima o registraciji vozila, ali mogu sudjelovati u prometu na cestama pod uvjetom da su označene registarskom pločicom i ako je na tehničkom pregledu utvrđeno da su ispravne.

(6) O registriranim vozilima i izdatim pokusnim pločicama vodi se evidencija.

Članak 249.

(1) Registrirati se mogu samo ona vozila na motorni pogon i priključna vozila za koja se na tehničkom pregledu utvrdi da su ispravna.

(2) Za registrirano vozilo izdaju se prometna dozvola, registarske pločice i knjižica vozila.

(3) Vozač koji u prometu na cesti upravlja vozilom mora kod sebe imati prometnu dozvolu. Prometna dozvola i knjižica vozila ne smiju se ostavljati u vozilu bez nadzora vozača.

Članak 250.

(1) Za registrirana vozila izdaje se jedna od ovih vrsta registarskih pločica:

1) registarske pločice za vozila na motorni pogon i priključna vozila, osim za motocikle, mopede, traktore i radne strojeve,

2) registarske pločice za motocikle,

3) registarske pločice za mopede,

4) registarske pločice za traktore i radne strojeve,

5) registarske pločice za vozila na motorni pogon i priključna vozila diplomatskih i konzularnih predstavništava i misija stranih država i predstavništava međunarodnih organizacija u Republici Hrvatskoj i njihova osoblja, stranih trgovinskih, prometnih, kulturnih i drugih predstavništava, stranih dopisništava i stalnih stranih dopisnika,

6) registarske pločice za vozila stranaca kojima je odobren boravak ili trajno nastanjenje i za privremeno registrirana vozila,

7) registarske pločice za vojna vozila,

8) registarske pločice za vozila Ministarstva unutarnjih poslova,

9) registarske pločice za vozila koja ne udovoljavaju propisanim uvjetima glede dimenzija (duljina, širina, visina), odnosno čija je najveća dopuštena masa veća od propisane, odnosno koja premašuju dopuštena osovinska opterećenja.

(2) Vozilo registrirano u Republici Hrvatskoj ne smije napustiti teritorij Republike Hrvatske ako ne nosi na zadnjoj strani istaknutu međunarodnu oznaku Republike Hrvatske.

Članak 251.

(1) Vozila na motorni pogon u prometu moraju imati po dvije registarske, odnosno pokusne pločice.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, motocikli, traktori, radni strojevi, mopedi i priključna vozila moraju imati po jednu pločicu.

(3) Pločice i međunarodna oznaka iz članka 250. stavka 2. ovoga Zakona na vozilu moraju biti postavljene tako da se dobro vide i da budu čitljive.

Članak 252.

Vozila oružanih snaga registriraju se po propisu što ga donosi ministar obrane, a vozila unutarnjih poslova po propisu što ga donosi ministar unutarnjih poslova.

Članak 253.

(1) Vozila diplomatskih i konzularnih predstavništava i misija stranih država i predstavništava međunarodnih organizacija u Republici Hrvatskoj i njihova osoblja, stranih trgovinskih, prometnih, kulturnih i drugih predstavništava, stranih dopisništava i stalnih stranih dopisnika, odnosno stranaca kojima je odobren produženi boravak ili trajno nastanjenje u Republici Hrvatskoj, a i vozila hrvatskih državljana koji se vrate iz inozemstva u Republiku Hrvatsku da u njoj stalno ostanu mogu sudjelovati u prometu samo ako su registrirana u Republici Hrvatskoj.

(2) Vozila registrirana u inozemstvu koja su u vlasništvu stranaca na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj ili hrvatskih državljana koji iz inozemstva privremeno dođu u Republiku Hrvatsku, mogu sudjelovati u prometu najduže tri mjeseca od dana ulaska u Republiku Hrvatsku.

Članak 254.

(1) Motorna i priključna vozila registrirana u stranoj zemlji mogu sudjelovati u prometu na teritoriju Republike Hrvatske samo ako imaju važeću prometnu dozvolu i registarske pločice što ih je izdalo nadležno tijelo zemlje u kojoj je vozilo registrirano, i međunarodnu oznaku zemlje registracije.

(2) Strano priključno vozilo koje nije registrirano mora na stražnjoj strani imati registarsku pločicu s ponovljenim registarskim brojem vučnog vozila.

Članak 255.

Za vozila stranaca kojima je odobren produženi boravak prometna se dozvola izdaje s rokom važenja do dana do kojeg im je odobren produženi boravak odnosno na vrijeme na koje im je odobren privremeni uvoz vozila ukoliko je taj rok kraći od odobrenog boravka.

Članak 256.

(1) Pravne i fizičke osobe mogu privremeno registrirati svoja vozila na motorni pogon i priključna vozila.

(2) Vozilo koje u Republiku Hrvatsku uđe sa stranim registarskim pločicama, na kojima oznake i broj nisu u skladu s odredbama međunarodnih ugovora što ih je sklopila Republika Hrvatska, mora se privremeno registrirati.

(3) Privremena registracija vozila iz stavka 1. ovoga članka ne može se izvršiti na vrijeme kraće od 60 dana, a ni duže od 12 mjeseci.

(4) Vozila iz stavka 2. ovoga članka mogu se privremeno registrirati i na vrijeme kraće od 60 dana. Za privremeno registrirana vozila izdaje se prometna dozvola s rokom važenja privremene registracije.

Članak 257.

(1) Vlasnik vozila, koji ne izvrši redovni tehnički pregled u roku od 15 dana od dana proteka važenja redovnog tehničkog pregleda, odnosno važenja prometne dozvole, dužan je odjaviti vozilo, vratiti prometnu dozvolu i registarske pločice policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji koja vozilo vodi u evidenciji.

(2) Vlasnik vozila dužan je u roku od osam dana odjaviti registrirano vozilo te vratiti prometnu dozvolu vozila i registarske pločice ako je vozilo uništeno ili otpisano ili ako je vlasnik promijenio prebivalište, odnosno sjedište, a kad je vozilo otuđeno ili nestalo - dužan je vratiti prometnu dozvolu. U istom roku vlasnik vozila dužan je prijaviti promjenu bilo kojeg podatka koji je upisan u prometnoj dozvoli ili knjižici vozila.

Članak 258.

(1) Registraciju vozila na motorni pogon i priključnih vozila te izdavanje pokusnih pločica obavlja policijska uprava, odnosno policijska postaja na čijem području vlasnik ima prebivalište ili sjedište. Pokusne se pločice mogu izdavati i prema mjestu, odnosno sjedištu poduzeća u kojem je vozilo proizvedeno ili u kojem je neregistrirano vozilo kupljeno.

(2) Poslove registracije vozila i izdavanje pokusnih pločica mogu obavljati i stanice za tehnički pregled vozila ako ispunjavaju propisane uvjete i imaju ovlaštenje.

(3) Protiv rješenja stanice za tehnički pregled vozila kojim se odbija zahtjev za registraciju može se izjaviti žalba policijskoj upravi na čijem se području nalazi stanica za tehnički pregled vozila.

(4) Pokusne pločice mogu izdavati i poduzeća koja se bave prodajom vozila na malo, samo za neregistrirana vozila koja prodaju, od mjesta u kojem su kupljena, odnosno preuzeta do mjesta gdje će biti registrirana, ako ispunjavaju propisane uvjete i za to imaju ovlaštenje.

(5) Ovlaštenje iz stavka 2. i 4. ovoga članka izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova nakon što stručna organizacija iz članka 280. ovoga Zakona, ako joj je to povjereno propisom ministra unutarnjih poslova, utvrdi da su ispunjeni propisani uvjeti.

Članak 259.

Za registraciju vozila vlasnik ne plaća upravnu pristojbu kada za to plaća naknadu u stanici za tehnički pregled vozila.

Članak 260.

Za potvrđivanje prometne dozvole i knjižice vozila, stanica za tehnički pregled mora imati i samo u tu svrhu upotrebljavati pečat prema propisima o pečatima i žigovima sa grbom Republike Hrvatske.

Članak 261.

Administrativne poslove u svezi s tehničkim pregledima i poslove registracije vozila u stanicama za tehničke preglede vozila obavljaju osobe sa najmanje srednjom stručnom spremom i koje imaju uvjerenje stručne organizacije iz članka 280. ovoga Zakona da su za to osposobljene, a za poslove registracije vozila i dopuštenje (licencu) Ministarstva unutarnjih poslova.
 

3. TEHNIČKI PREGLEDI VOZILA

Članak 262.

(1) Radi provjere tehničke ispravnosti vozila na motorni pogon i priključnih vozila, osim radnih strojeva, obavljaju se tehnički pregledi tih vozila.

(2) Tehnički pregledi vozila jesu redovni, preventivni i izvanredni.

(3) Na tehničkom pregledu utvrđuje se ima li vozilo propisane uređaje i opremu, jesu li ti uređaji i oprema ispravni te da li udovoljavaju propisanim uvjetima za sudjelovanje u prometu na cesti.

(4) O obavljenome tehničkom pregledu vozila vodi se evidencija.

Članak 263.

(1) Nova motorna i priključna vozila, traktore i mopede (u daljnjem tekstu: vozila) što sudjeluju u prometu na cestama, vlasnici su dužni podvrgnuti redovnom tehničkom pregledu tijekom mjeseca u kojem ističe rok od 24 mjeseca od prvog tehničkog pregleda i registracije vozila.

(2) Vozila stara dvije ili više godina, vlasnici su dužni podvrgnuti redovnom tehničkom pregledu tijekom svakog 12. mjeseca od posljednjeg redovnog tehničkog pregleda.

(3) Rok važenja redovnog tehničkog pregleda označava se s posebnim znakom - naljepnicom, na prednjoj strani vozila.

Članak 264.

(1) Na vozilima koja se daju u najam (rent a car), vozilima kojima se obavlja osposobljavanje kandidata za vozače, vozilima kojima se obavlja taksi prijevoz, autobusima, teretnim vozilima za prijevoz opasnih tvari, teretnim vozilima čija najveća dopuštena masa prelazi 7.500 kg i priključnim vozilima, obavljaju se preventivni tehnički pregledi u smislu stavka 3. ovoga članka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, preventivnim tehničkim pregledima ne podliježu lake prikolice, prikolice za stanovanje (karavana - kamp-prikolica), prikolice traktora, vozila preuređena za prijevoz pčela, za zabavne radnje i vozila radionice.

(3) Preventivni tehnički pregledi vozila obavljaju se dnevno (dnevni preventivni tehnički pregled) i u propisanim rokovima (periodični preventivni tehnički pregled).

Članak 265.

(1) Poduzeća i druge pravne i fizičke osobe kad proizvode, održavaju, popravljaju ili prepravljaju vozila ili stavljaju u promet vozila, uređaje, rezervne dijelove i opremu za vozila dužni su vozila, uređaje, dijelove i opremu proizvoditi, stavljati u promet, održavati, odnosno popravljati prema propisanim uvjetima nužnim za sigurno sudjelovanje vozila u prometu.

(2) Pravne i fizičke osobe koje su ovlaštene za servisiranje i popravljanje vozila, nakon popravka vozila kojem su u prometnoj nezgodi ili na neki drugi način bili oštećeni sklopovi i uređaji koji su bitni s gledišta sigurnosti prometa, odnosno vozila na kojima su izvršili obimniji popravak uređaja za upravljanje ili uređaja za zaustavljanje vozila ili ugradnju, preinaku ili popravak uređaja za spajanje vučnog i priključnog vozila, dužne su takvo vozilo podvrgnuti izvanrednom tehničkom pregledu i vlasniku, odnosno korisniku vozila izdati potvrdu da je vozilo ispravno za sigurno sudjelovanje u prometu.

(3) Izvanrednom tehničkom pregledu vlasnici su dužni podvrgnuti i vozilo na motorni pogon ili priključno vozilo koje je isključeno iz prometa.

(4) Na izvanredni tehnički pregled uputit će se i vozilo za koje se opravdano sumnja da mu je ovjerena tehnička ispravnost, a nije bilo na tehničkom pregledu ili da tehnički pregled nije propisno obavljen.

(5) Vozila iz stavka 3. i 4. ovoga članka upućuje na izvanredni tehnički pregled ovlaštena službena osoba.

Članak 266.

(1) Tehničke preglede vozila obavljaju stanice za tehničke preglede stručne organizacije iz članka 280. ovoga Zakona koje za to ispunjavaju propisane uvjete i imaju ovlaštenje.

(2) Tehničke preglede vozila mogu obavljati i stanice za tehničke preglede koje su te preglede obavljale prema propisima prije stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova na prijedlog stručne organizacije iz članka 280. ovoga Zakona koja će prethodno utvrditi ispunjava li stanica za tehnički pregled propisane uvjete.

Članak 267.

(1) Tehničke preglede vozila obavljaju osobe sa završenom stručnom spremom za zanimanje nadzornik tehničke ispravnosti vozila i imaju vozačku dozvolu za upravljanje motornim vozilima najmanje B kategorije (u daljnjem tekstu: nadzornik) i dopuštenje (licencu) Ministarstva unutarnjih poslova.

(2) Nadzornik može biti i osoba sa završenom najmanje srednjom stručnom spremom prometnog, strojarskog, automehaničarskog ili autoelektričarskog smjera, položenim posebnim ispitom za nadzornika tehničke ispravnosti vozila kod organizacije za osposobljavanje osoba za zanimanje nadzornika, vozačkom dozvolom za upravljanje motornim vozilima najmanje B kategorije i dopuštenjem (licencom) Ministarstva unutarnjih poslova.

(3) Program ispita iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje stručna organizacija iz članka 280. ovoga Zakona.

Članak 268.

(1) Naknada za tehnički pregled i druge poslove koji se obavljaju u stanicama za tehničke preglede vozila, prema kategorijama vozila, jednaka je na teritoriju Republike Hrvatske.

(2) Visinu naknade iz stavka 1. ovog članka utvrđuje odlukom stručna organizacija iz članka 280. ovoga Zakona prema propisima o nadzoru cijena.

(3) Odluka iz stavka 2. ovoga članka je opći akt iz članka 280. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 269.

(1) Naknadu za redovni, preventivni i izvanredni tehnički pregled vozila iz članka 265. stavka 2. i 3. ovoga Zakona plaća vlasnik vozila.

(2) Vlasnik vozila plaća naknadu i za izvanredni tehnički pregled iz članka 265. stavka 4. ovoga Zakona ako se utvrdi da vozilo nije ispravno ili je tehnička ispravnost ovjerena, a vozilo nije bilo na tehničkom pregledu.

Članak 270.

Stanica za tehnički pregled vozila dužna je obavljati tehnički pregled vozila na propisanim, ispitanim i ispravnim uređajima i opremi, prema propisima o tehničkim pregledima i tehničkoj ispravnosti vozila.

Članak 271.

Stanica za tehnički pregled vozila ne smije ovjeriti tehničku ispravnost vozila ni vozilo na redovnom tehničkom pregledu označiti kao ispravno, ako vozilo nije tehnički ispravno i ako za njega nisu plaćene propisane obveze (porez, obvezatno osiguranje, carina, naknada za ceste i dr.).

Članak 272.

Ako nadzornik na tehničkom pregledu utvrdi da su uređaji za upravljanje ili za zaustavljanje ili za pogon na tekući plin na vozilu neispravni toliko da bi takvo vozilo ugrozilo sigurnost prometa na cestama, zabranit će vozaču da se vozilo uključi u promet na cesti dok se ne uklone neispravnosti. Ako se vozač takvim vozilom uključi u promet na cesti, stanica za tehnički pregled vozila obavijestit će o tome najbližu policijsku upravu, odnosno policijsku postaju.

Članak 273.

Stanica za tehnički pregled vozila dužna je voditi propisane evidencije, obrađivati podatke o tehničkim pregledima i utvrđenim neispravnostima vozila i dostavljati ih policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji na čijem području ima sjedište, a određene podatke i stručnoj organizaciji iz članka 280. ovoga Zakona, odnosno prema propisima o registraciji i tehničkim pregledima vozila.

Članak 274.

(1) Stanica za tehnički pregled vozila dužna je održavati u ispravnom i urednom stanju objekte, uređaje i opremu.

(2) Uređaji i oprema za tehnički pregled vozila podvrgavaju se ispitivanju prema propisima o mjerilima i metrorološkim uvjetima najmanje svakih 12 mjeseci, a nadzoru najmanje svaka tri mjeseca.

(3) Ispitivanje uređaja i opreme prema stavku 2. ovoga članka obavlja organizacija koja je za to ovlaštena prema propisima o mjerilima, a nadzor obavlja stručna organizacija iz članka 280. ovoga Zakona.

Članak 275.

Upravni nadzor nad radom stanica za tehničke preglede vozila obavlja Ministarstvo unutarnjih poslova.

Članak 276.

(1) Ako ovlašteni radnik Ministarstva unutarnjih poslova utvrdi da stanica za tehnički pregled vozila koristi neispravne uređaje i opremu ili da objekt i prostor ne udovoljavaju propisanim uvjetima ili da tehničke preglede vozila obavlja osoba koja nema dopuštenje (licencu) ili ako poslove povjerene stanici za tehnički pregled vozila ne obavlja prema propisima i prema općim aktima stručne organizacije iz članka 280. ovoga Zakona rješenjem će joj privremeno zabraniti rad i odrediti rok za otklanjanje utvrđenih nedostataka.

(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu unutarnjih poslova. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(3) Ako stanica za tehnički pregled vozila ne otkloni utvrđene nedostatke u određenom roku, Ministarstvo unutarnjih poslova oduzet će joj ovlaštenje za obavljanje tehničkih pregleda vozila.

Članak 277.

(1) Ako ovlašteni radnik iz članka 276. ovoga Zakona u obavljanju nadzora nad radom stanica za tehnički pregled vozila utvrdi da nadzornik, odnosno referent za poslove registracije vozila, tehničke preglede vozila ili poslove registracije vozila, ne obavlja stručno i u skladu s propisima, ministar unutarnjih poslova može mu oduzeti dopuštenje (licencu) na vrijeme od jedne godine.

(2) Ako nadzornik ovjeri tehničku ispravnost vozila na kome nije izvršen tehnički pregled ili ovjeri tehničku ispravnost vozila kojem su neispravni uređaji za zaustavljanje, upravljanje ili za pogon na tekući plin ili da za vozilo nisu plaćene propisane obveze, ministar unutarnjih poslova oduzet će mu dopuštenje (licencu) za obavljanje tehničkih pregleda vozila.

Članak 278.

(1) Nadzornici i osobe koje obavljaju administrativne poslove u svezi s tehničkim pregledima te poslove registracije vozila dužni su pristupiti provjeri stručnosti svake druge godine.

(2) Provjeru stručnosti iz stavka 1. ovoga članka provodi stručna organizacija iz članka 280. ovoga Zakona.

Članak 279.

Nadzorniku i osobi koja obavlja administrativne poslove, odnosno poslove registracije vozila, koja ne pristupi provjeri stručnosti ili na toj provjeri ne zadovolji, stanica za tehnički pregled ne smije dopustiti obavljanje poslova tehničkog pregleda i registracije vozila za vrijeme dok na toj provjeri ne zadovolji.

Članak 280.

(1) Poslove organiziranja i jedinstvenog provođenja tehničkih pregleda vozila, organiziranja poslova registracije vozila u stanicama za tehničke preglede vozila i izdavanja pokusnih pločica kao javne ovlasti, obavlja stručna organizacija, koju na temelju javnog natječaja, ovlasti Ministarstvo unutarnjih poslova.

(2) Ako stručna organizacija iz stavka 1. ovoga članka ne obavlja povjerene joj poslove stručno i u skladu s propisima, Ministarstvo unutarnjih poslova oduzet će joj ovlaštenje. Ako je stručnoj organizaciji oduzeto ovlaštenje, poslove iz stavka 1. ovoga članka kao i stručni nadzor obavlja Ministarstvo unutarnjih poslova.

(3) Stručna organizacija iz stavka 1. ovoga članka općim aktima: uređuje odnose od interesa za jedinstveno organiziranje i obavljanje tehničkih pregleda i registracije vozila u stanicama za tehničke preglede vozila te izdavanje pokusnih pločica, utvrđuje mrežu i kriterije o dovoljnom broju stanica za tehničke preglede vozila s obzirom na njihovu međusobnu udaljenost i kapacitet, normative i vrednovanje rezultata rada djelatnika stanica za tehničke preglede, utvrđuje program i način provjere stručnosti iz članka 278. ovoga Zakona, uređuje i obavlja i druge poslove na temelju ovlaštenja određenih ovim Zakonom. Opći akti objavljuju se u "Narodnim novinama".

(4) U obavljanju poslova iz stavka 3. ovoga članka, stručna organizacija prati i usklađuje rad, usklađuje kriterije, pruža stručnu i drugu pomoć stanicama za tehničke preglede, obavlja stručni nadzor i druge stručne poslove koji joj propisom ministra unutarnjih poslova budu povjereni te surađuje sa istim ili sličnim tijelima u zemlji i svijetu.

(5) Drugi međusobni odnosi stručne organizacije, stanica za tehničke preglede vozila te poduzeća iz članka 258. stavak 4. ovoga Zakona, uređuju se ugovorom.

(6) Ministarstvo unutarnjih poslova obavlja nadzor nad zakonitošću općih akata iz stavka 3. ovoga članka i može ih obustaviti od izvršenja.

(7) Upravni i stručni nadzor nad radom organizacije iz stavka 1. ovoga članka obavlja Ministarstvo unutarnjih poslova.

Članak 281.

(1) Ako stručna organizacija utvrdi da stanica za tehnički pregled vozila koristi neispravne uređaje i opremu ili da objekt i prostor ne udovoljavaju propisanim uvjetima ili da tehničke preglede vozila obavlja osoba koja nema dopuštenje (licencu) ili da stanica ne obavlja poslove u skladu s općim aktima, Ministarstvo unutarnjih poslova rješenjem će joj privremeno zabraniti rad i odrediti rok za otklanjanje utvrđenih nedostataka.

(2) Ako stanica za tehnički pregled vozila ne otkloni utvrđene nedostatke u određenom roku, Ministarstvo unutarnjih poslova oduzet će joj ovlaštenje za obavljanje tehničkih pregleda vozila.
 

4. ISPITIVANJE I HOMOLOGACIJA VOZILA

Članak 282.

(1) Vozila na motorni pogon i priključna vozila, odnosno njihovi dijelovi i oprema koja se proizvode, moraju se podvrgnuti postupku homologacije radi utvrđivanja odgovaraju li propisanim uvjetima homologacije.

(2) Za homologirana vozila, odnosno njihove dijelove ili opremu, izdaje se certifikat sukladnosti.

(3) Za uvezena vozila, odnosno njihove dijelove ili opremu, koja imaju certifikat sukladnosti izdan u inozemstvu, obavlja se postupak ispitivanja - provjera vjerodostojnosti homologacije, o čemu se izdaje homologacijski list.

(4) Certifikat sukladnosti, odnosno homologacijski list prema odredbama stavka 1. i 3. ovoga članka, izdaje Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo.

(5) Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo poslove iz stavka 1., 3. i 4. ovoga članka ne može prenijeti na drugu pravnu osobu.

Članak 283.

(1) Vozila na motorni pogon i priključna vozila koja se serijski ili pojedinačno proizvode, preinačuju ili bitnije popravljaju moraju glede konstrukcijskih osobina i uređaja bitnih za sigurno sudjelovanje u prometu, biti podvrgnuta ispitivanju prije puštanja u promet. Tom ispitivanju podliježu i motori, šasije i rezervni dijelovi koji su bitni za sigurnost prometa (dijelovi uređaja za upravljanje, za zaustavljanje, za spajanje vučnog i priključnog vozila, za davanje svjetlosnih znakova, za osvjetljavanje ceste i sl.).

(2) Vozila za koja nisu poznati tehnički podaci potrebni za tehnički pregled i registraciju podvrgavaju se ispitivanju konstrukcijskih osobina i uređaja vozila radi utvrđivanja tih podataka.

(3) O tehničkim podacima utvrđenim u postupku iz stavka 1. i 2. ovoga članka izdaje se potvrda o ispitivanju konstrukcijskih osobina i uređaja.

(4) U postupku ispitivanja vozila provjerava se jesu li vozila, odnosno pojedini uređaji na vozilima homologirani.

Članak 284.

(1) Ispitivanje u slučajevima iz članka 283. ovoga Zakona kao i ispitivanje konstrukcijskih osobina i uređaja vozila prema drugim propisima obavlja organizacija koju ovlasti Ministarstvo pomorstva, prometa i veza u suglasnosti s Ministarstvom gospodarstva.

(2) Organizacija iz stavka 1. ovoga članka dužna je obavljati ispitivanje u skladu s propisima, normativima i tehničkim uputstvima.

Članak 285.

Potvrdu iz članka 283. stavka 3. ovoga Zakona o ispitivanju serijskih ili pojedinačno proizvedenih vozila, motora, šasije ili rezervnog dijela pribavlja proizvođač, a potvrdu o ispitivanju konstrukcijskih osobina i uređaja preinačenog ili bitnije popravljenog vozila, motora, šasije ili rezervnog dijela pribavlja vlasnik vozila.

Članak 286.

Ako je za vozilo izdana potvrda s tehničkim podacima koji ne odgovaraju stvarnom stanju vozila ili je izdana potvrda o ispitivanju od dvije ili više organizacija s različitim tehničkim podacima, ispitivanje konstrukcijskih osobina i uređaja vozila obavit će povjerenstvo koje odredi Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.

Članak 287.

(1) Iznimno od članka 284. ovoga Zakona ispitivanje rezervoara plina na vozilu kojem je ugrađen uređaj za pogon na plin, obavlja inspekcija parnih kotlova.

(2) Ispitivanje uređaja i opreme za plinski pogon može obavljati i organizacija za ispitivanje kvalitete robe.

Članak 288.

Upravni i stručni nadzor nad poslovima ispitivanja konstrukcijskih osobina i uređaja vozila obavlja Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.
 

X. POSEBNE SIGURNOSNE MJERE

Članak 289.

(1) Ovlaštena službena osoba može vozača, putnika na motociklu ili prednjem sjedištu osobnog automobila, a pod uvjetom da svojim ponašanjem ometa ili ugrožava promet - i drugog sudionika u prometu - podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i aparata (alkometar i dr.) ili ga odvesti na stručni pregled radi provjere ima li alkohola u organizmu, ili pokazuje li znake alkoholne poremećenosti, odnosno nalazi li se pod utjecajem opojnih droga ili lijekova na kojima je označeno da se ne smiju upotrebljavati prije ni za vrijeme vožnje.

(2) Sudionici u prometu iz stavka 1. ovoga članka dužni su podvrgnuti se ispitivanju, odnosno stručnom pregledu.

(3) Krv i urin analizirat će se kod sudionika u prometu koji poriče da je pod utjecajem alkohola ili da u organizmu ima alkohola ili poriče da se nalazi pod utjecajem opojnih droga ili lijekova na kojima je označeno da se ne smiju upotrebljavati prije ni za vrijeme vožnje ako zbog toga ne bi nastupile štetne posljedice za njegovo zdravlje.

(4) Ako je ispitivanjem provedenim prema odredbama ovoga članka utvrđeno da je sudionik u prometu pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova na kojima je označeno da se ne smiju upotrebljavati prije ni za vrijeme vožnje, troškove ispitivanja snosi sudionik u prometu.

Članak 290.

(1) Brzina kretanja vozila utvrđuje se pomoću uređaja za mjerenje brzine kretanja vozila, tahografskog zapisa ili neposrednim praćenjem s vozilom.

(2) Fotografija i videozapis s podacima o utvrđenoj brzini, tahografski zapis i zapisnik o očitanju na radaru koji nema zapis ili brzinomjera, služe kao dokaz o utvrđenoj brzini kretanja vozila.

Članak 291.

(1) Policijska uprava, odnosno policijska postaja oduzet će vozačku dozvolu vozaču i instruktoru vožnje za kojeg se pregledom utvrdi da je postao tjelesno ili duševno nesposoban za upravljanje vozilima, za vrijeme dok ta nesposobnost traje.

(2) Vozaču ili instruktoru vožnje koji ima pravo upravljati motornim vozilima više kategorija, a to mu pravo za pojedine kategorije bude ograničeno zbog razloga predviđenih u stavku 1. ovoga članka, poništit će se u vozačkoj dozvoli te kategorije ili će se izdati na njegov zahtjev nova vozačka dozvola u koju će se upisati one kategorije vozila kojima ima pravo upravljati.

(3) Vozaču ili instruktoru vožnje koji se ne podvrgne nadzornome zdravstvenom pregledu na koji je upućen, vozačka će se dozvola oduzeti dok se tom pregledu ne podvrgne.

Članak 292.

(1) Ovlaštena službena osoba će privremeno oduzeti vozačku dozvolu i isključiti iz prometa vozača kojeg zatekne da upravlja vozilom ili da pokušava upravljati vozilom ako je očito da je vozač u takvu psihofizičkom stanju (umor, bolest, utjecaj opojnih droga ili lijekova na kojima je označeno da se ne smiju upotrebljavati prije ni za vrijeme vožnje) da nije sposoban sigurno upravljati vozilom (članak 197.) ili da nema pomagala za koja je navedeno u vozačkoj dozvoli da ih mora koristiti tijekom upravljanja (članak 195. stavak 2.).

(2) Ovlaštena službena osoba postupit će na način iz stavka 1. ovoga članka i prema vozaču iz članka 198. ovoga Zakona.

(3) Ovlaštena službena osoba isključit će iz prometa i vozača kojeg zatekne da upravlja vozilom a nema vozačke dozvole određene kategorije ili da upravlja vozilom u vrijeme kad mu je vozačka dozvola oduzeta.

(4) Ovlaštena službena osoba postupit će na način iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka i prema instruktoru vožnje koji u organizmu ima alkohola ili pokazuje znake alkoholne poremećenosti za vrijeme kad osposobljava kandidata za vozača te kad ga zatekne da osposobljava kandidata za vozača, a nema vozačku dozvolu određene kategorije ili u vrijeme kada mu je vozačka dozvola oduzeta.

(5) Ovlaštena službena osoba postupit će na način iz stavka 1. ovoga članka prema vozaču iz članka 242. ovoga Zakona koji neprekidno upravlja vozilom duže od pet sati, odnosno koji u roku 24 sata upravlja vozilom duže od osam sati te prema vozaču iz članka 244. ovoga Zakona koji vozilom u tijeku 24 sata prijeđe više od 500 km, odnosno koji upravlja vozilom duže od osam sati.

(6) Ovlaštena službena osoba postupit će na način iz stavka 1. ovoga članka prema sudioniku u prometu iz članka 289. stavka 2. ovoga Zakona koji odbije da se podvrgne ispitivanju, odnosno stručnom pregledu, vozaču koji se u naseljenom mjestu vozilom kreće brzinom većom za 50 km/sat od dopuštene te vozaču koji napusti mjesto prometne nezgode (članak 175. stavak 1. točka 1.).

(7) U slučajevima iz stavka 2., 4. i 6. ovoga članka ovlaštena službena osoba, uz predočenje dokaza o počinjenom prekršaju, privremeno oduzima vozaču vozačku dozvolu do okončanja prekršajnog postupka, ali ne duže od 90 dana.

(8) Protiv oduzimanja vozačke dozvole u slučajevima iz stavka 7. ovoga članka, vozač može u roku od osam dana uložiti prigovor prekršajnom sudu putem policijske uprave, odnosno policijske postaje, čija je ovlaštena službena osoba oduzela vozačku dozvolu i koja je prigovor dužna u roku od 24 sata od zaprimanja dostaviti prekršajnom sudu.

(9) U slučajevima iz stavka 8. ovoga članka prekršajni sud dužan je donijeti rješenje po uloženom prigovoru u roku od 30 dana od dana zaprimanja spisa, a vrijeme za koje je vozačka dozvola oduzeta od strane ovlaštene službene osobe, u slučaju odbitka prigovora, uračunat će se u vrijeme zaštitne mjere oduzimanja vozačke dozvole izrečene po prekršajnom sudu.

(10) Prigovor iz stavka 8. ovoga članka ne odgađa oduzimanje vozačke dozvole.

(11) Ovlaštena službena osoba, odnosno policijska postaja ili policijska uprava čija je ovlaštena službena osoba oduzela vozačku dozvolu prema odredbama stavka 1. i 5. ovoga članka dužni su vozaču vratiti dozvolu čim prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta, a najkasnije u roku od 24 sata od sata oduzimanja.

(12) Ako vozač iz stavka 1. i 5. ovoga članka ne preuzme oduzetu vozačku dozvolu u roku od tri dana od dana oduzimanja, vozačka dozvola dostavit će se tijelu u čijoj se evidenciji vodi.

(13) Ovlaštena službena osoba koja je oduzela vozačku dozvolu po odredbama stavka 1., 2., 4., 5. i 6. ovoga članka dužna je vozaču o tome izdati potvrdu koja sadrži: ime i prezime vozača, broj vozačke dozvole, dan i sat njezina oduzimanja i način i mjesto njezina vraćanja.

Članak 293.

(1) Vozačima koji su kažnjeni za određene prekršaje iz ovoga Zakona, osim novčane kazne, određuju se i kazneni bodovi.

(2) Broj kaznenih bodova određuje se od jedan do tri, ovisno o težini prekršaja.

(3) Kazneni bodovi se evidentiraju u evidenciju vozača na temelju pravomoćne odluke o kažnjavanju, odnosno nakon naplate kazne na mjestu izvršenja prekršaja.

(4) U slučaju stjecaja kazneni se bodovi određuju samo za prekršaj za koji je utvrđen veći broj kaznenih bodova.

Članak 294.

(1) Vozača kojem je u roku dvije godine (24 mjeseca), zbog počinjenih prekršaja iz ovoga Zakona, određeno najmanje pet kaznenih bodova, policijska uprava, odnosno policijska postaja, u kojoj se vodi u evidenciji vozača, pozvat će na predavanje o posljedicama prometnih nezgoda.

(2) Za vozača koji se iz opravdanih razloga ne odazove pozivu iz stavka 1. ovoga članka, odredit će se novi rok za primjenu te mjere.

(3) Vozač koji se ne odazove na predavanje o posljedicama prometnih nezgoda, a svoj nedolazak ne opravda, kaznit će se na temelju članka 305. stavka 1. točke 21. ovoga Zakona i privremeno će mu se rješenjem oduzeti vozačka dozvola za vrijeme dok se ne odazove na predavanje. Žalba na rješenje o privremenom oduzimanju vozačke dozvole ne odgađa izvršenje rješenja.

(4) Vozaču kojem je u roku iz stavka 1. ovoga članka, zbog počinjenih prekršaja iz ovoga Zakona, određeno najmanje sedam kaznenih bodova, oduzet će se vozačka dozvola u trajanju od 90 dana.

(5) Oduzeta vozačka dozvola prema stavku 4. ovoga članka vratit će se vozaču nakon proteka roka iz stavka 4. ovoga članka, uz predočenje dokaza da je zadovoljio na provjeri poznavanja prometnih propisa.

(6) Provjeru poznavanja prometnih propisa iz stavka 5. ovoga članka, na zahtjev vozača, 30 dana prije isteka roka iz stavka 4. ovoga članka, obavlja policijska uprava koja vozača vodi u evidenciji, prema propisu što ga donosi ministar unutarnjih poslova.

(7) Vozaču, kojem u roku od četiri godine zbog počinjenih prometnih prekršaja ponovo bude određeno sedam kaznenih bodova, oduzet će se vozačka dozvola na 180 dana. Oduzeta vozačka dozvola vratit će se pod uvjetima utvrđenim u stavku 5. i 6. ovoga članka.

(8) Rješenje o oduzimanju vozačke dozvole donosi policijska uprava, odnosno policijska postaja u čijoj se evidenciji vozač vodi. Žalba na rješenje ne odgađa izvršenje rješenja.

(9) Vozači koji su pozvani na predavanja i koji pristupe na provjeru poznavanja prometnih propisa snose troškove predavanja, odnosno provjere u visini koju odredi ministar unutarnjih poslova.

Članak 295.

(1) Kazneni bodovi za pojedinačni prekršaj brišu se iz evidencije po proteku 24 mjeseca od dana kada su određeni.

(2) Vozaču prema kojem je primijenjena mjera iz članka 294. stavka 4. i 7. ovoga Zakona, svi određeni kazneni bodovi se brišu nakon što pristupi i zadovolji na provjeri poznavanja prometnih propisa.

Članak 296.

(1) Osobi iz članka 214. ovoga Zakona koja odbije podvrgnuti se provjeri ili koja pri provjeri ne pokaže potrebnu stručnu osposobljenost, oduzet će se licenca, odnosno zabraniti rad sve dok se ne podvrgnu provjeri ili na toj provjeri ne pokažu dovoljno znanja.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka koje na provjeri ne pokažu potrebno znanje mogu se, na svoj zahtjev, podvrgnuti ponovnoj provjeri nakon proteka 15 dana od dana provjere.

(3) Ako osobe iz stavka 1. ovoga članka i nakon tri provjere ne pokažu dovoljno znanja, ne mogu pristupiti ponovnoj provjeri dok ne protekne šest mjeseci od dana posljednje provjere.

Članak 297.

Vozač kojem je vozačka dozvola oduzeta (članak 291.i 294.) ili je isključen iz prometa (članak 292.), ne smije u prometu na cesti upravljati vozilom za vrijeme dok mu je vozačka dozvola oduzeta, odnosno dok je isključen iz prometa.

Članak 298.

(1) Ako ovlaštena službena osoba zatekne vozilo koje zbog tehničke neispravnosti ugrožava ili ometa druge sudionike u prometu, ili na kojem je teret nepravilno smješten, odnosno nedovoljno osiguran, ili kojim se bez dozvole prevozi teret čije dimenzije, odnosno masa premašuju najveće dopuštene dimenzije, odnosno masu ili osovinsko opterećenje, ili koje se kreće cestom na kojoj je kretanje te vrste vozila zabranjeno, ili se kreće bez zimske opreme na dijelu ceste i u vrijeme kad je zimska oprema obvezatna, naredit će vozaču da odmah prekine kretanje vozilom i otkloni neispravnost ili da vozilo odveze do određenog mjesta gdje može otkloniti neispravnost, odnosno da vozilom nastavi kretanje na cesti na kojoj je kretanje te vrste vozila dopušteno, odnosno da upotrijebi zimsku opremu.

(2) Ovlaštena službena osoba može narediti vozaču da vozilo odveze u stanicu za tehnički pregled vozila radi utvrđivanja neispravnosti ili odrediti da se vozilo pregleda u pokretnoj stanici za tehnički pregled vozila. Ako se na tom pregledu utvrdi da vozilo nije tehnički ispravno, troškove pregleda snosi vozač.

(3) Ako vozač ne postupi po naređenju iz stavka 1. i 2. ovoga članka, ovlaštena službena osoba isključit će vozilo iz prometa.

(4) Ovlaštena službena osoba isključit će iz prometa i vozilo koje nije registrirano ili koje nema propisane registarske pločice ili koje nije u propisanom roku podvrgnuto redovnom ili izvanrednom tehničkom pregledu.

Članak 299.

(1) Ovlaštena službena osoba koja je isključila vozilo iz prometa vozaču će privremeno oduzeti registarske pločice.

(2) Policijska uprava, odnosno policijska stanica čija je ovlaštena službena osoba privremeno oduzela registarske pločice dužne su ih vozaču vratiti kada prestanu razlozi zbog kojih su oduzete.

(3) Ako vozač u roku od 30 dana ne otkloni razloge zbog kojih je vozilo isključeno iz prometa i ne preuzme oduzete registarske pločice iste će se dostaviti tijelu koje vozilo vodi u evidenciji.

(4) Ovlaštena službena osoba koja je privremeno oduzela registarske pločice po odredbama ovoga članka dužna je vozaču o tome izdati potvrdu koja sadrži naziv i sjedište tijela čiji je djelatnik oduzeo registarske pločice, vrstu i registarski broj vozila, naziv tijela koje je izdalo prometnu dozvolu, ime i prezime vlasnika vozila i njegovu adresu, ime i prezime vozača i njegovu adresu, razlog oduzimanja, datum, vrijeme, cestu i mjesto oduzimanja, način i vrijeme vraćanja te pečat tijela i potpis ovlaštene službene osobe.

XI. SAVJET ZA SIGURNOST PROMETA NA CESTAMA

Članak 300.

(1) Radi promicanja i usklađivanja prometno-preventivnih aktivnosti i prometne kulture sudionika u prometu na cestama, ministar pomorstva, prometa i veza u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza osniva Hrvatski savjet za sigurnost prometa na cestama (u daljnjem tekstu: Savjet).

(2) Članovi Savjeta imenuju se iz reda znanstvenih i stručnih djelatnika iz oblasti značajnih za sigurnost prometa na cestama te iz redova državnih tijela i organizacija od značaja za sigurnost u prometu.

(3) Predsjednika i članove Savjeta, na prijedlog ministara, znanstvenih i stručnih organizacija, imenuje ministar pomorstva, prometa i veza.

(4) Stručne i administrativne poslove Savjeta obavlja Ministarstvo pomorstva, prometa i veza. Za usklađivanje i obavljanje tih poslova ministar pomorstva,prometa i veza imenuje tajnika Savjeta. Tajnik je djelatnik Ministarstva pomorstva, prometa i veza na neodređeno vrijeme.

(5) Savjet može osnivati svoje odbore i sekcije i u suglasnosti s ministrom prometa i veza donosi Poslovnik o svom radu.

Članak 301.

(1) Savjet u suradnji s nadležnim tijelima brine:

1. o unapređenju prometnog odgoja i osposobljavanja mladih za sudjelovanje u prometu,

2. o unapređenju propagandnog i informativnog djelovanja prema sudionicima u prometu,

3. o poticanju razvoja službe pomoći i informiranja na cestama,

4. o preventivnim aktivnostima na cestama i vozilima,

5. o poticanju razvoja službe hitne medicinske pomoći na cestama,

6. o suradnji i usklađivanju s istim ili sličnim tijelima u zemlji i svijetu,

7. o drugim preventivnim aktivnostima u sigurnosti cestovnog prometa.

(2) Savjet također razmatra i daje mišljenje nadležnim ministarstvima o nacrtima prijedloga Zakona i drugih propisa od važnosti za sigurnost prometa.

Članak 302.

(1) Sredstva za obavljanje aktivnosti iz članka 301. ovoga Zakona, na osnovi godišnjeg programa rada, osiguravaju se u proračunu Republike Hrvatske.

(2) Za poslove i programe iz članka 301. ovoga Zakona, sredstva mogu osiguravati i neposredno zainteresirane pravne ili fizičke osobe.

(3) Program rada iz stavka 1. ovoga članka, na prijedlog ministra pomorstva, prometa i veza, utvrđuje Vlada Republike Hrvatske.