 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
ZAKON O TELEKOMUNIKACIJAMA (NN 122/03) Drugi dio
I. OPĆE ODREDBE Sadržaj Zakona Članak 1. Ovim se Zakonom uređuje područje telekomunikacija i radijskih komunikacija, način i uvjeti obavljanja telekomunikacijskih usluga i djelatnosti, prava i obveze davatelja i korisnika telekomunikacijskih usluga, izgradnja, održavanje i uporaba telekomunikacijske infrastrukture i opreme, radijske opreme i telekomunikacijske terminalne opreme, upravljanje radiofrekvencijskim spektrom, adresnim i brojevnim prostorom u Republici Hrvatskoj, elektromagnetska kompatibilnost, zaštita podataka u telekomunikacijama te obavljanje nadzora i kontrole u telekomunikacijama. Interes Republike Hrvatske Članak 2. Izgradnja, održavanje, razvoj i uporaba telekomunikacijske infrastrukture i opreme, upravljanje i uporaba radiofrekvencijskog spektra, adresnog i brojevnog prostora kao prirodno ograničenog općeg dobra, te obavljanje javnih telekomunikacijskih usluga i djelatnosti od interesa su za Republiku Hrvatsku. Nadležna državna tijela Članak 3. (1) Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske donosi Strategiju razvoja telekomunikacija i informacijske tehnologije Republike Hrvatske za razdbolje od četiri godine, koja predstavlja temeljni dokument kojim se dugoročno uređuje osnovna načela i smjernice razvoja telekomunikacija, informacijske tehnologije, te određuje nacionalni prioritet u planiranju telekomunikacijskih i informatičkih djelatnosti. (2) Strategiju iz stavka 1. ovoga članka izrađuje ministarstvo nadležno za telekomunikacije (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u suradnji s ministarstvom nadležnim za informatičku djelatnost, Uredom za strategiju razvitka i Uredom za internetizaciju Vlade Republike Hrvatske, te Hrvatskom agencijom za telekomunikacije. (3) U slučaju velikih prirodnih nepogoda te prekida u obavljanju osnovnih telekomunikacijskih usluga Vlada Republike Hrvatske će u svrhu osiguranja obavljanja tih usluga ovlastiti Ministarstvo za poduzimanje odgovarajućih mjera. (4) Ministarstvo predstavlja Republiku Hrvatsku u međunarodnim telekomunikacijskim organizacijama i institucijama te je odgovorno za provedbu međunarodnih ugovora, sporazuma i konvencija iz područja telekomunikacija. Ministarstvo sudjeluje u radu tijela i stručnih skupina tih međunarodnih organizacija i institucija, a za sudjelovanje u njihovu radu može ovlastiti i Hrvatsku agenciju za telekomunikacije ili druga nadležna tijela. (5) Ministarstvo obavlja inspekcijski nadzor u području telekomunikacija u skladu s odredbama ovoga Zakona. (6) Ministarstvo obavlja upravni nadzor nad Hrvatskom agencijom za telekomunikacije. Nadležno regulatorno tijelo Članak 4. Republika Hrvatska osniva Hrvatsku agenciju za telekomunikacije koja je nacionalna regulatorna agencija za obavljanje regulatornih i drugih poslova u okviru djelokruga i nadležnosti određenih ovim Zakonom. Načela i ciljevi regulacije telekomunikacijskog tržišta Članak 5. (1) Hrvatska agencija za telekomunikacije će u obavljanju regulatornih poslova, utvrđenih ovim Zakonom, osobito ostvarivati sljedeća načela i ciljeve regulacije: 1. skrbiti o interesima korisnika telekomunikacijskih usluga, uključujući korisnike s invaliditetom i socijalno ugrožene korisnike, i štititi tajnost telekomunikacijskih priopćenja te osobnih podataka i privatnosti korisnika telekomunikacijskih usluga, 2. osigurati visoku razinu zaštite korisnika telekomunikacijskih usluga, osobito u postupcima rješavanja sporova između korisnika i davatelja usluga, 3. promicati dostupnost transparentnih obavijesti o cijenama i uvjetima uporabe javnih telekomunikacijskih usluga, 4. osigurati i promicati djelotvorno i održivo tržišno natjecanje na telekomunikacijskom tržištu, s jednakim mogućnostima za sve sudionike na tržištu, te poticati djelotvornost ulaganja u telekomunikacijsku infrastrukturu, 5. poticati pristup tržištu novim davateljima usluga te uvođenje novih, inovativnih telekomunikacijskih usluga i tehnologija, 6. osigurati poštovanje načela otvorenog pristupa telekomunikacijskoj mreži i infrastrukturi, 7. onemogućiti zlouporabe nadmoćnog položaja na telekomunikacijskom tržištu, 8. osigurati obavljanje osnovnih (univerzalnih) telekomunikacijskih usluga određene kakvoće na cijelom području Republike Hrvatske, uz pristupačnu cijenu, 9. osigurati djelotvorno upravljanje i nesmetanu uporabu radiofrekvencijskog spektra, 10. osigurati djelotvorno upravljanje i uporabu adresnog i brojevnog prostora, 11. promicati korištenje telekomunikacijskih usluga u državnim i javnim službama, 12. zaštititi potrebe javnog reda, obrane i nacionalne sigurnosti. (2) U ostvarivanju načela i ciljeva iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska agencija za telekomunikacije dužna je surađivati s tijelom nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja i tijelom nadležnim za zaštitu prava potrošača, u skladu s posebnim zakonima kojima su uređena pitanja zaštite tržišnog natjecanja i zaštite potrošača. (3) Na sva pitanja u vezi s obavljanjem telekomunikacijskih usluga i djelatnosti pravnih i fizičkih osoba na tržištu, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe posebnog zakona kojim je uređena zaštita tržišnog natjecanja. Iznimke u primjeni Zakona Članak 6. Osim u slučajevima iz članka 95. ovoga Zakona, odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na telekomunikacijsku i radijsku opremu te radijske postaje koje su postavljene i upotrebljavaju se isključivo za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije i sigurnosnih službi Republike Hrvatske, a radijske frekvencije za njihov rad usklađene su sa člankom 76. i 77. ovoga Zakona. Pojmovi i značenja Članak 7. U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje: 1. adresa: ukupnost svih elemenata adresiranja koji se upotrebljavaju za određivanje odredišta telekomunikacijske veze, 2. amaterska radijska postaja: radijska postaja koja radi u frekvencijskom području namijenjenom radioamaterskoj službi, 3. brojevi: nizovi znamenaka koji služe za adresiranje u telekomunikacijskim mrežama, 4. davatelj usluga: pravna ili fizička osoba koja pruža javne telekomunikacijske usluge na tržištu koristeći se telekomunikacijskom mrežom, 5. dodjela brojeva i adresa: prenošenje prava na uporabu brojeva i adresa, bez prijenosa vlasništva nad brojevima i adresama, 6. elektromagnetska kompatibilnost (EMC): sposobnost naprave, uređaja ili sustava da djeluje zadovoljavajuće u svojem elektromagnetskom okruženju te ne uzrokuje štetne elektromagnetske smetnje drugoj opremi ili sustavima u tom okruženju, 7. elektronička pošta: bilo koja tekstualna, glasovna, zvučna ili slikovna poruka poslana putem javne telekomunikacijske mreže, koja se može pohraniti u telekomunikacijskoj mreži ili u terminalnoj opremi primatelja poruke sve dok je primatelj ne preuzme, 8. elementi adresiranja: znakovi, slova, znamenke i signali za ciljani odabir odredišta telekomunikacijskih veza, 9. građanska (CB) radijska postaja: radijska postaja koja radi u frekvencijskom području namijenjenom građanima, 10. harmonizirano frekvencijsko područje: frekvencijsko područje koje je u svim ili u većem broju europskih država namijenjeno za uporabu u radijskim sustavima istovjetnih tehničkih značajki (radijska frekvencija, modulacija, snaga i dr.), 11. izdvajanje lokalne petlje: potpuni pristup izdvojenoj lokalnoj petlji i dijeljeni pristup izdvojenoj lokalnoj petlji na način određen odgovarajućim direktivama i drugim propisima Europske unije o izdvajanju lokalne petlje, pri čemu ne dolazi do promjene vlasništva nad lokalnom petljom, 12. javna govorna usluga: javno dostupna usluga prijenosa govora putem javne telekomunikacijske mreže, koja omogućuje međusobno glasovno komuniciranje korisnika usluga, 13. javna telefonska mreža: nepokretna telekomunikacijska mreža koja se koristi za pružanje javno dostupne telefonske usluge i drugih javnih telekomunikacijskih usluga, a podržava prijenos govora, teksta, slika i podataka između krajnjih točaka, te pristup Internetu, 14. javna telekomunikacijska mreža: nepokretna ili pokretna telekomunikacijska mreža koja se upotrebljava za javne telekomunikacije, 15. javne telekomunikacije: tržišno obavljanje javnih telekomunikacijskih usluga, 16. javne telekomunikacijske usluge: telekomunikacijske usluge koje se pružaju bilo kojim fizičkim ili pravnim osobama na tržišnoj osnovi, 17. javno dostupna telefonska usluga: javna telekomunikacijska usluga koja omogućuje uspostavu i primanje unutarnjih i međunarodnih poziva u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži te uspostavu hitnih poziva prema potrebi. Ova usluga također obuhvaća uslugu službe za korisnike, uslugu telefonskog imenika i pristup javnim telefonskim govornicama, 18. koncesionar: pravna osoba koja je dobila određenu koncesiju i sklopila ugovor o koncesiji prema odredbama ovoga Zakona, 19. korisnik usluga: fizička ili pravna osoba koja se koristi javnim telekomunikacijskim uslugama ili ih zahtijeva, 20. lokalna petlja: fizički vod (žični, svjetlovodni ili radijski) koji povezuje priključnu točku mreže u prostoru pretplatnika s priključkom na glavnom razdjelniku ili na nekom drugom odgovarajućem dijelu javne nepokretne telefonske mreže, 21. međunarodna telekomunikacijska usluga: stavljanje na raspolaganje telekomunikacijskih kapaciteta između telekomunikacijskih središta ili postaja bilo koje prirode, koje su smještene ili pripadaju različitim državama, 22. međusobno povezivanje (interkonekcija): pristup mreži kojim se uspostavlja fizičko i logičko povezivanje telekomunikacijskih mreža kako bi se korisnicima usluga, priključenima na različite mreže, omogućilo izravno i neizravno komuniciranje, 23. mikrovalna veza: telekomunikacijska veza ostvarena putem usmjerenih radijskih komunikacija, 24. ministar: ministar ministarstva nadležnog za telekomunikacije, 25. Ministarstvo: ministarstvo nadležno za telekomunikacije, 26. nepokretna telekomunikacijska mreža: telekomunikacijska mreža koja ne obuhvaća pokretnu telekomunikacijsku mrežu, 27. odabir operatora: usluga koja korisnicima omogućava da odabirom davatelja javnih telekomunikacijskih usluga, koji posreduje u ostvarivanju telekomunikacijske veze, ostvaruju unaprijed odabrane vrste telekomunikacijskih veza u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži. Odabir može biti unaprijed programiran ili se može ostvariti biranjem predbroja ili primjenom kojeg drugog postupka za takvo preusmjeravanje, 28. operator za međusobno povezivanje: operator koji u skladu s ovim Zakonom ima obvezu ponuditi, odnosno pravo zatražiti međusobno povezivanje između svoje telekomunikacijske mreže i telekomunikacijske mreže drugog operatora, 29. operator: pravna osoba koja na temelju propisa i/ili ugovora raspolaže javnom telekomunikacijskom mrežom ili dijelovima povezanim s tom mrežom, 30. osnovne (univerzalne) telekomunikacijske usluge: najmanji skup telekomunikacijskih usluga određene kakvoće, koje su dostupne po pristupačnoj cijeni svim krajnjim korisnicima u Republici Hrvatskoj, neovisno o tome gdje se oni nalaze, 31. plan adresiranja: ukupnost svih mogućih kombinacija elemenata adresiranja koji se upotrebljavaju za jedinstvenu identifikaciju osoba, računalnih procesa, strojeva, uređaja ili telekomunikacijske opreme što je uključena u postupak ostvarivanja telekomunikacijske veze, 32. plan numeriranja: ukupnost svih mogućih kombinacija elemenata adresiranja uz pomoć znamenaka u svrhu jedinstvene identifikacije osoba, računalnih procesa, strojeva, uređaja ili telekomunikacijske opreme što je uključena u postupak ostvarivanja telekomunikacijske veze, 33. podaci o lokaciji: bilo koji podaci koji se obrađuju u telekomunikacijskoj mreži, a upućuju na prostorni položaj terminalne opreme korisnika javnih telekomunikacijskih usluga, 34. podaci o telekomunikacijskom prometu: bilo koji podaci koji se obrađuju u svrhu komunikacije putem telekomunikacijske mreže ili u svrhu obračuna troškova, 35. područje pokrivanja: zemljopisno područje na kojem je omogućena radijska komunikacija propisane kakvoće, 36. pokretna radijska postaja: radijska postaja koja omogućuje komunikaciju i u uvjetima fizičkog kretanja korisnika te radijske postaje, 37. pokretna telekomunikacijska mreža: telekomunikacijska mreža koja omogućuje uspostavljanje telekomunikacijskih veza i u uvjetima fizičkog kretanja korisnika usluga te mreže, 38. predodabir operatora: usluga koja korisnicima omogućava da unaprijed programiranim odabirom davatelja javnih telekomunikacijskih usluga, koji posreduje u ostvarivanju telekomunikacijske veze (koji ima ugovor s korisnikom usluga), ostvaruju unaprijed odabrane vrste telekomunikacijskih veza u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži, bez biranja predbroja ili korištenjem kojeg drugog postupka za takvo preusmjeravanje, 39. prenosivost broja: mogućnost da pretplatnik, na vlastiti zahtjev, zadrži broj koji mu je bio dodijeljen u telekomunikacijskoj mreži, neovisno o promjeni operatora ili davatelja usluga, 40. pretplatnik: pravna ili fizička osoba koja je sklopila ugovor s davateljem javnih telekomunikacijskih usluga u svrhu korištenja tim uslugama, 41. priključna točka: svi fizički priključci i njihova priključna tehnička specifikacija koji su dio telekomunikacijske mreže i koji su potrebni za priključenje na tu mrežu i za djelotvorno uspostavljanje telekomunikacijskih veza putem te mreže, 42. pristup mreži: fizičko i logičko povezivanje terminalne i druge opreme na telekomunikacijsku mrežu ili dijelove te mreže, kao i fizičko i logičko povezivanje jedne telekomunikacijske mreže s drugom telekomunikacijskom mrežom ili njezinim dijelovima radi uporabe funkcija te mreže ili radi korištenja uslugama koje se putem nje obavljaju, 43. privatna telekomunikacijska mreža: telekomunikacijska mreža koju za svoje potrebe uspostavlja, održava i koristi fizička ili pravna osoba, a putem koje se ne obavljaju javne telekomunikacijske usluge. Privatna telekomunikacijska mreža može biti povezana s javnom telekomunikacijskom mrežom, 44. privola: slobodno dano i upućeno izričito očitovanje volje korisnika usluga ili pretplatnika kojom on izražava svoju suglasnost s obradom njegovih osobnih podataka u određene svrhe, 45. profesionalni pokretni radio (PMR): dio kopnene pokretne radiokomunikacijske službe koja se temelji na uporabi simpleksnog, poludupleksnog i, u iznimnim slučajevima, dupleksnog rada na terminalnoj razini u svrhu omogućavanja radijskih komunikacija za zatvorene korisničke skupine, 46. radijska mreža: mreža s više od dvije radijske postaje između kojih je omogućena radijska komunikacija, 47. radijska oprema (RE): proizvod ili njegova odgovarajuća komponenta koja omogućuje komunikaciju odašiljanjem ili prijamom radijskih valova uporabom radiofrekvencijskog spektra namijenjenog zemaljskim/satelitskim radijskim komunikacijama, 48. radijska postaja: jedan ili više odašiljača ili prijamnika, ili kombinacija odašiljača i prijamnika, uključujući pripadajuću opremu, koja je potrebna na jednom mjestu za obavljanje radiokomunikacijske službe, 49. radijske komunikacije: telekomunikacije putem radijskih valova, 50. radio: javne telekomunikacije koje odašilju zvuk, glas ili govor i druge signale namijenjene za izravan prijam u javnosti, putem odašiljača na Zemlji ili na satelitu (Sound Broadcasting), 51. radiodifuzijska usluga: radiokomunikacijska usluga koja obuhvaća prijenos, odašiljanje i/ili prijam zvuka, slike i drugih signala namijenjenih za izravan prijam u javnosti, putem odašiljača na Zemlji ili na satelitu. Ova usluga uključuje prijenose zvuka, televizijske prijenose i/ili druge vrste prijenosa, 52. radiofrekvencijski spektar: elektromagnetski valovi radijskih frekvencija u rasponu od 9 kHz do 3000 GHz, koji se šire u prostoru bez umjetnog vođenja, 53. radiokomunikacijska služba: vrsta radijskih komunikacija u skladu s Radijskim propisima (Radio Regulations) Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU), 54. radiokomunikacijska usluga: telekomunikacijska usluga koja obuhvaća prijenos, odašiljanje i/ili prijam radijskih valova za posebne telekomunikacijske svrhe, 55. raspolaganje telekomunikacijskom mrežom: uspostava, upravljanje, nadzor i omogućavanje dostupnosti telekomunikacijske mreže, 56. slobodni radiofrekvencijski spektar: dio radiofrekvencijskog spektra za uporabu kojeg se izdaje samo opća dozvola u skladu s ovim Zakonom, 57. smetnja: djelovanje neželjene energije, uzrokovane jednom ili spojem više emisija, zračenja ili indukcija, na prijam u nekoj telekomunikacijskoj mreži, koje se očituje narušavanjem bilo kojih svojstava te mreže, pogrješnim prikazom ili gubitkom podataka, 58. štetna smetnja: smetnja koja ugrožava rad radionavigacijske službe ili drugih službi sigurnosti, ili ozbiljno umanjuje kakvoću, ometa ili opetovano prekida radiokomunikacijsku službu koja radi u skladu s Radijskim propisima ITU-a, 59. telekomunikacije: prijenos, odašiljanje i prijam svake vrste signala putem telekomunikacijske mreže, 60. telekomunikacijska infrastruktura: temeljne sastavnice telekomunikacijske mreže kao što su zemljište, građevina ili zgrada, pristupni put, električna energija, grijanje, voda, kabelska kanalizacija i drugo, 61. telekomunikacijska mreža: prijenosni vodovi, prijenosna, komutacijska i druga tehnička oprema koja omogućuje prijenos signala između određenih priključnih točaka putem žičnih, svjetlosnih, radijskih ili drugih elektromagnetskih sredstava, 62. telekomunikacijska oprema: oprema kojom se obavljaju telekomunikacije, 63. telekomunikacijska terminalna oprema (TTE): proizvod ili njegova odgovarajuća komponenta koja omogućuje komunikaciju izravno ili neizravno preko neke posredničke opreme priključene na sučelje javne telekomunikacijske mreže u svrhu prijenosa, obrade ili prijama priopćenja ili podataka, 64. telekomunikacijska usluga: usluga prijenosa, odašiljanja ili prijama znakova, signala, pisanog teksta, glasa ili govora, slika i zvukova ili priopćenja bilo koje prirode, koja se pruža žičnim, radijskim, svjetlosnim ili drugim elektromagnetskim sustavom, uključujući i omogućavanje uporabe tih sustava, u cijelosti ili djelomično, davanjem u najam, prodajom ili na drugi način, 65. telekomunikacijska veza: uspostavljena veza za prijenos, odašiljanje ili prijam znakova, signala, pisanog teksta, glasa ili govora, slika i zvukova ili priopćenja bilo koje prirode, 66. telekomunikacijski sustav: svaki tehnički sustav sastavljen od odgovarajuće opreme, uključujući žični, radijski, svjetlosni ili drugi elektromagnetski sustav, koji omogućuje odašiljanje, prijenos, prespajanje, prijam, upravljanje ili nadzor elektromagnetskih ili svjetlosnih signala što se mogu prepoznati kao poruke ili priopćenja, 67. telekomunikacijski vod: žični, svjetlovodni ili srodni vod između priključnih točaka telekomunikacijske mreže bez funkcije posredovanja (komutacije), 68. televizija: javne telekomunikacije koje odašilju zvuk, sliku i druge signale namijenjene za izravan prijam u javnosti, putem odašiljača na Zemlji ili na satelitu (Television Broadcasting), 69. usluga s dodanom vrijednosti: bilo koja usluga koja zahtijeva obradu podataka o telekomunikacijskom prometu ili podataka o lokaciji izvan opsega nužnog za komunikaciju putem telekomunikacijske mreže ili za obračun troškova, 70. usluge kabelske distribucije: telekomunikacijske usluge prijenosa radijskih i televizijskih programa i s njima povezanih podataka, odašiljanih iz jednog središta korisnicima kabelske distribucijske mreže, putem koje se mogu pružati i druge telekomunikacijske usluge, 71. virtualni pokretni mrežni operator: davatelj usluga koji pruža ili ima pravo pružati telekomunikacijske usluge uz uporabu radiofrekvencijskog spektra, putem pokretne telekomunikacijske mreže operatora, a dodijeljeni su mu odgovarajući brojevi, 72. zajednički antenski sustav: skup tehničke opreme koja služi za izravan prijam radijskih i televizijskih programa i njihovu distribuciju skupini korisnika prijamnika u stambenoj ili poslovnoj zgradi, ili na drugom manjem ograničenom, zemljopisno neprekinutom području, putem vodova za distribuciju radijskih i televizijskih programa (KDS), uz uvjet da se distribucija programa ne obavlja u komercijalne svrhe, odnosno uz bilo kakvu naknadu od korisnika prijamnika. II. HRVATSKA AGENCIJA ZA TELEKOMUNIKACIJE Osnivanje Agencije Članak 8. (1) Hrvatska agencija za telekomunikacije (u daljnjem tekstu: Agencija) je samostalna, neprofitna i neovisna pravna osoba s javnim ovlastima, koja se upisuje u sudski registar. (2) Osnivač Agencije je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruju Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske. Agencija za svoj rad odgovara Hrvatskom saboru. (3) Zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Agencije koji bi mogao dovesti u pitanje njezinu samostalnost i neovisnost. (4) Rad Agencije je javan. (5) Sjedište Agencije je u Zagrebu. (6) Unutarnje ustrojstvo Agencije, opći akti Agencije te druga pitanja od značenja za rad Agencije pobliže se uređuju Statutom Agencije. Vijeće Agencije Članak 9. (1) Agencijom upravlja Vijeće Agencije koje se sastoji od pet članova, koje imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. U postupku predlaganja članova Vijeća Agencije Vlada Republike Hrvatske može prethodno objaviti i javni poziv za predlaganje kandidata za članove Vijeća Agencije. (2) Članovi Vijeća Agencije imenuju se na razdoblje od pet godina te mogu biti ponovno imenovani. Za početni sastav Vijeća Agencije tri člana imenuju se na vrijeme od pet godina, a dva člana na vrijeme od tri godine. (3) Predsjednika i zamjenika predsjednika Vijeća Agencije imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske iz reda članova Vijeća (Ispravak (NN 158/03)), koji se imenuju na vrijeme od pet godina. (4) Predsjednik Vijeća Agencije predstavlja i zastupa Agenciju, odgovara za zakonitost rada Agencije te obavlja druge poslove određene zakonom i Statutom Agencije. Predsjednik Vijeća Agencije u odnosu na članove Vijeća Agencije i radnike stručne službe Agencije ima prava i obveze određene Statutom Agencije. (5) Članovi Vijeća Agencije dužnost obnašaju profesionalno. (6) Članovima Vijeća Agencije mogu se imenovati hrvatski državljani s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, koji imaju visoku stručnu spremu iz područja elektrotehničkih, pravnih i ekonomskih znanosti i najmanje deset godina radnog iskustva u području telekomunikacija, te aktivno poslovno znanje barem jednoga stranog jezika (engleskog, njemačkog ili francuskog), a u svojoj su se struci istaknuli znanstvenim ili stručnim radom, ili svojim javnim djelovanjem, i dostojni su biti članovima Vijeća Agencije. (7) Članovi Vijeća Agencije i upravitelj Agencije ne mogu biti državni dužnosnici, osobe koje obnašaju dužnost u tijelima političke stranke, niti osobe koje su u radnom odnosu, ostvaruju utjecaj ili obavljaju druge poslove u pravnim osobama na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona, a obavljaju djelatnost u području telekomunikacija, niti mogu biti vlasnici ili suvlasnici ili članovi njihovih uprava, nadzornih odbora ili upravnih vijeća, ili obavljati druge poslove zbog kojih bi moglo doći do sukoba interesa. (8) Članovi Vijeća Agencije mogu pisati i objavljivati stručne i/ili znanstvene radove te sudjelovati u radu stručnih i/ili znanstvenih skupova. (9) Članovi Vijeća Agencije obvezni su ponašati se na način da ne umanjuju svoj ugled ili ugled Agencije, te da ne dovode u pitanje svoju samostalnost i neovisnost pri obnašanju svoje dužnosti, te samostalnost i neovisnost Agencije. (10) Članovi Vijeća Agencije, upravitelj Agencije i radnici stručne službe Agencije obvezni su u obavljanju svojih poslova u okviru ovoga Zakona postupati savjesno i u skladu s pravilima struke, te s moralnim i etičkim načelima. Razrješenje članova Vijeća Agencije Članak 10. (1) Hrvatski sabor će razriješiti dužnosti predsjednika, zamjenika predsjednika, odnosno člana Vijeća Agencije prije isteka razdoblja na koje je imenovan, ako to sam zatraži, a na prijedlog Vlade Republike Hrvatske u sljedećim slučajevima: 1. ako učini težu povredu dužnosti utvrđenu Statutom Agencije, 2. ako nije u mogućnosti uredno obavljati svoju dužnost dulje od šest mjeseci, 3. ako trajno izgubi sposobnost obavljanja dužnosti, 4. ako je pravomoćnom presudom osuđen za kazneno djelo, 5. ako nastupi okolnost iz članka 9. stavka 7. ovoga Zakona. (2) O postojanju razloga za razrješenje predsjednika, zamjenika predsjednika, odnosno člana Vijeća Agencije prije isteka razdoblja na koje je imenovan Vijeće Agencije je obvezno izvijestiti Vladu Republike Hrvatske. (3) Član Vijeća Agencije ne može se godinu dana od dana razrješenja s dužnosti zaposliti u pravnim osobama koncesionara ili davatelja telekomunikacijskih usluga na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona. (4) Član Vijeća Agencije, nakon razrješenja s dužnosti sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ostvarivanja prava na mirovinu po općim propisima, a najdulje godinu dana od dana razrješenja s dužnosti, ima pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje kao član Vijeća Agencije, osim u slučajevima razrješenja iz stavka 1. točke 1., 4. i 5. ovoga člana. Stručna služba Agencije Članak 11. (1) Agencija ima stručnu službu ustrojenu u skladu s općim aktima Agencije, koja obavlja stručne, administrativne i tehničke poslove za potrebe Agencije. Za obavljanje pojedinih stručnih i tehničkih poslova Agencija može, prema potrebi, sklopiti ugovor s domaćim ili stranim pravnim ili fizičkim osobama, u skladu sa Statutom Agencije. (2) Stručnom službom Agencije rukovodi upravitelj Agencije koji za svoj rad odgovara Vijeću Agencije. Upravitelj Agencije organizira i vodi rad stručne službe Agencije te obavlja druge poslove određene Statutom Agencije. Predsjednik Vijeća Agencije može dio svojih ovlasti, utvrđenih ovim Zakonom i Statutom Agencije, prenijeti na upravitelja Agencije u skladu sa Statutom Agencije. (3) Upravitelja Agencije imenuje Vijeće Agencije na prijedlog ministra, na razdoblje od četiri godine, nakon kojeg može biti ponovno imenovan. U postupku predlaganja upravitelja Agencije ministar može prethodno objaviti i javni poziv za predlaganje kandidata za upravitelja Agencije. (4) Upraviteljem Agencije može biti imenovan hrvatski državljanin s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, koji ima visoku stručnu spremu iz područja elektrotehničkih, pravnih ili ekonomskih znanosti i najmanje pet godina radnog iskustva u području telekomunikacija, te aktivno poslovno znanje barem jednoga stranog jezika (engleskog, njemačkog ili francuskog), a u svojoj se struci osobito istaknuo organizacijskim sposobnostima. (5) Upravitelj Agencije može biti razriješen dužnosti prije isteka razdoblja na koje je imenovan uz uvjete utvrđene Statutom Agencije. (6) Prava iz radnog odnosa upravitelja Agencije i radnika stručne službe Agencije uredit će se Pravilnikom o radu Agencije, u skladu s općim propisima o radu. (7) Na ostala pitanja u vezi s osnivanjem i radom Agencije, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o ustanovama. Djelokrug i nadležnost Agencije Članak 12. (1) U nadležnosti Agencije su sljedeći poslovi: 1. donošenje odluka o davanju i oduzimanju koncesija i dozvola u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, 2. nadzor i regulacija cijena i kakvoće telekomunikacijskih usluga u skladu s odredbama ovoga Zakona, 3. rješavanje sporova između operatora te između operatora i davatelja usluga, u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, 4. rješavanje sporova između davatelja usluga i korisnika usluga, uz posredovanje Vijeća korisnika telekomunikacijskih usluga, u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, 5. donošenje odluka i rješenja u vezi s obavljanjem drugih regulatornih poslova koji su u nadležnosti Agencije u skladu s odredbama ovoga Zakona, 6. upravljanje adresnim i brojevnim prostorom u telekomunikacijama i izrada pripadajućih planova, 7. upravljanje radiofrekvencijskim spektrom, izrada Tablice namjene radiofrekvencijskog spektra i planova dodjele radijskih frekvencija, 8. provedba postupka usklađivanja radijskih frekvencija na domaćoj i međunarodnoj razini te dodjela radijskih frekvencija, 9. kontrola radiofrekvencijskog spektra i poduzimanje mjera zaštite od štetnih smetnji, 10. sklapanje ugovora o koncesiji za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijskih usluga prema ovom Zakonu, te ugovora o koncesiji za frekvenciju za obavljanje radiodifuzijskih usluga u skladu s odredbama posebnog zakona kojim je uređeno područje elektroničkih medija, 11. predlaganje nacrta podzakonskih propisa koje donosi ministar na temelju odredaba ovoga Zakona, 12. davanje stručnih mišljenja o pojedinim pitanjima iz područja telekomunikacija i provedbe ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, na zahtjev zainteresiranih osoba, 13. priređivanje stručnih skupova, javnih savjetovanja te ispitivanja tržišta i javnog mnijenja u vezi s pojedinim pitanjima iz područja telekomunikacija, 14. obavljanje poslova međunarodne suradnje s međunarodnim telekomunikacijskim organizacijama i institucijama te sudjelovanje u radu njihovih stručnih tijela i radnih skupina, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva, 15. suradnja s inozemnim regulatornim tijelima u telekomunikacijama, 16. obavljanje drugih poslova utvrđenih ovim Zakonom i Statutom Agencije. (2) Poslovi Agencije iz stavka 1. točke 1. do 9. ovoga članka od posebnog su interesa za Republiku Hrvatsku, a Agencija ih obavlja na temelju javne ovlasti. (3) Vijeće Agencije donosi odluke u vezi s obavljanjem svih regulatornih poslova iz stavka 1. točke 1. do 5. ovoga članka. (4) Vijeće Agencije donosi, uz prethodnu suglasnost Vlade Republike Hrvatske, Statut Agencije, Pravilnik o radu Agencije, godišnji financijski plan i završni račun Agencije te godišnji program rada i razvoja Agencije. (5) Vijeće Agencije donosi i druge opće akte te obavlja druge poslove određene ovim Zakonom i Statutom Agencije. Postupak donošenja i izvršenja odluka Agencije Članak 13. (1) Vijeće Agencije donosi odluke većinom glasova svih članova Vijeća Agencije. (2) U svim postupcima pred Agencijom, koji se pokreću u skladu s odredbama ovoga Zakona, Agencija mora omogućiti svakoj stranci u postupku da se prije donošenja odluke izjasni o činjenicama bitnim za donošenje odluke, te da dostavi svu potrebnu dokumentaciju ili druge dokaze za koje smatra da su od značenja za donošenje odluke. (3) Odluke Vijeća Agencije su konačne. (4) Protiv odluka, rješenja i zaključaka Vijeća Agencije nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske. (5) Vijeće Agencije može, na prijedlog stranke u postupku ili po službenoj dužnosti, izmijeniti ili ukinuti svoju odluku. Protiv odluke Vijeća Agencije o izmjeni, odnosno ukidanju odluke nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske. (6) Odluka Vijeća Agencije mora se izvršiti u roku od petnaest dana od dana njezine dostave stranci, osim ako odlukom nije određen kakav drugi rok za izvršenje. Ako stranka u propisanom ili određenom roku ne izvrši odluku, Agencija će provesti postupak izvršenja putem druge osobe ili prisilnim putem, osim u slučaju kad je Vijeće Agencije, na zahtjev stranke, donijelo odluku o privremenoj odgodi izvršenja. (7) U slučaju nepostupanja prema odluci Vijeća Agencije u roku iz stavka 6. ovoga članka, Agencija može izdati prekršajni nalog u skladu s odredbama Zakona o prekršajima. (8) Na ostala pitanja u vezi s postupcima pred Agencijom, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Godišnje izvješće Članak 14. (1) Vijeće Agencije podnosi Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske godišnje izvješće o svojem radu te o stanju i ostvarivanju načela i ciljeva regulacije telekomunikacijskog tržišta u Republici Hrvatskoj iz članka 5. ovoga Zakona, i to najkasnije do kraja ožujka za prethodnu kalendarsku godinu. (2) Na zahtjev Hrvatskoga sabora ili Vlade Republike Hrvatske Vijeće Agencije obvezno je u primjerenom roku podnijeti izvješće iz stavka 1. ovoga članka i za razdoblje kraće od godine dana. Dostavljanje podataka i čuvanje službene tajne Članak 15. (1) Pravne i fizičke osobe, koje obavljaju telekomunikacijske usluge i djelatnosti prema odredbama ovoga Zakona, obvezne su, na zahtjev Agencije podnesen u svrhu obavljanja poslova iz članka 12. ovoga Zakona, omogućiti pristup i dostaviti Agenciji sve podatke u vezi s obavljanjem tih usluga i djelatnosti, uključujući financijske podatke i podatke s obilježjima tajnosti. Razinu podrobnosti te način i primjereni rok za dostavu podataka određuje Agencija u svojem zahtjevu. (2) Članovi Vijeća Agencije i radnici stručne službe Agencije obvezni su čuvati podatke iz stavka 1. ovoga članka te druge podatke koje saznaju u vezi s obavljanjem povjerenih poslova iz članka 12. ovoga Zakona, ili na drugi način, osim ako zakonom nije za pojedini slučaj drukčije propisano. Takvi se podaci smatraju službenom tajnom. (3) Pristup dostavljenim podacima, koje pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka u dogovoru s Agencijom označe kao poslovnom tajnom, imaju članovi Vijeća Agencije i radnici stručne službe Agencije koji su za to ovlašteni u skladu s općim aktom Agencije, kojim se uređuje postupanje s podacima koji se smatraju službenom i poslovnom tajnom, kao i ovlaštene osobe Ministarstva, koje je za to ovlastio ministar. (4) Obveza čuvanja službene tajne iz stavka 2. ovoga članka prestaje nakon isteka roka od pet godina od dana razrješenja s dužnosti člana Vijeća Agencije, odnosno od dana prestanka radnog odnosa radniku stručne službe Agencije. Sredstva za obavljanje poslova Agencije Članak 16. (1) Sredstva za obavljanje poslova Agencije, u skladu s njezinim godišnjim financijskim planom, osiguravaju se: 1. od dijela naknade za uporabu radijskih frekvencija koji, izražen u postotku, ne može biti manji od 5%, 2. od naknade za uporabu adresa i brojeva, 3. iz iznosa od 0,2% od ukupnog godišnjeg bruto prihoda koji su u prethodnoj godini u obavljanju telekomunikacijskih usluga i djelatnosti ostvarili koncesionari i davatelji telekomunikacijskih usluga iz članka 23. ovoga Zakona, osim koncesionara radiodifuzijskih usluga. (2) Iznos dijela naknade iz stavka 1. točke 1. ovoga članka i način uplate preostalog dijela te naknade u državni proračun Republike Hrvatske određuje Vlada Republike Hrvatske svojom odlukom na temelju financijskog plana Agencije, najkasnije 30 dana prije završetka tekuće proračunske godine. (3) Koncesionari i davatelji telekomunikacijskih usluga obvezni su uplaćivati iznos iz stavka 1. točke 1. ovoga članka u korist Agencije svaka tri mjeseca u četiri jednaka obroka, na temelju izdanog računa Agencije. (4) Iznos i način raspodjele viška sredstava iz stavka 1. ovoga članka, koji čini razlika između ostvarenih prihoda i rashoda Agencije na kraju tekuće proračunske godine, utvrđuje se odlukom koju donosi Vlada Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci nakon isteka tekuće proračunske godine. (5) Agencija odgovara za vlastite obveze cjelokupnom svojom imovinom, a Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Agencije. (6) Obveze Agencije u prvom se redu podmiruju iz njezine imovine, a tek onda iz državnog proračuna Republike Hrvatske. (7) Agencija ne može, bez prethodne suglasnosti Vlade Republike Hrvatske, steći, opteretiti ili otuđiti nekretninu ili drugu imovinu, ili sklopiti drugi pravni posao, ako vrijednost ugovora ili drugoga pravnog posla prelazi iznos utvrđen Statutom Agencije. III. TELEKOMUNIKACIJSKA INFRASTRUKTURA Uvjeti uporabe telekomunikacijske infrastrukture i opreme Članak 17. (1) Telekomunikacijska infrastruktura i oprema, namijenjena za uporabu u Republici Hrvatskoj, mora se projektirati, proizvoditi, graditi, održavati i upotrebljavati u skladu s hrvatskim normama, normama Europskog instituta za telekomunikacijske norme (ETSI), normama Europskog odbora za normizaciju / Europskog odbora za elektrotehničku normizaciju (CEN/CENELEC) te odlukama, preporukama i drugim propisima Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) i Europske konferencije poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT). (2) Ministar može pravilnicima pobliže propisati tehničke uvjete i uvjete uporabe za određene vrste telekomunikacijske infrastrukture i opreme iz stavka 1. ovoga članka. (3) Telekomunikacijska infrastruktura i oprema javnih telekomunikacija mora se projektirati, proizvoditi i graditi na način da telekomunikacijske usluge budu dostupne i osobama s invaliditetom. (4) Građevna dozvola za telekomunikacijsku infrastrukturu izdaje se prema posebnom zakonu kojim je uređeno građenje, a uz prethodnu prijavu Agenciji. (5) Prigodom gradnje poslovne građevine ili stambene građevine, namijenjene daljnjoj prodaji, investitor te građevine mora izgraditi kabelsku kanalizaciju za pretplatničke telekomunikacijske vodove, za kabelsku distribuciju i zajednički antenski sustav, koji su potrebni samo za tu građevinu, prema pripadajućoj tehničkoj i izvedbenoj dokumentaciji, te potpunu telekomunikacijsku instalaciju primjerenu namjeni građevine, uključujući i vodove za kabelsku distribuciju i zajednički antenski sustav, u skladu s glavnim projektom. (6) Ako gradnjom stambene, poslovne ili druge građevine dođe do smetnji u prijamu radijskih ili televizijskih programa korisnika usluga kabelske distribucije ili zajedničkog antenskog sustava, investitor te građevine mora, u roku od 60 dana od dana utvrđenja smetnje, o svom trošku osigurati prijam radijskih i televizijskih programa uz jednake uvjete kakvi su postojali prije nastanka smetnji. Postavljanje, uporaba i održavanje telekomunikacijske infrastrukture i opreme Članak 18. (1) Postavljanje i uporaba telekomunikacijske infrastrukture i opreme, namijenjene za spajanje na javnu telekomunikacijsku mrežu ili za obavljanje javnih telekomunikacijskih usluga, mora udovoljavati uvjetima sigurnosti uporabe mreže, cjelovitosti mreže i povezanosti telekomunikacijskih usluga te uvjetima priključenja telekomunikacijske terminalne opreme. (2) Telekomunikacijska infrastruktura i oprema mora se postavljati, upotrebljavati i održavati na način da njezin rad ne uzrokuje smetnje u radu i uporabi javnih telekomunikacija, u skladu s normama, propisima, odlukama i preporukama iz članka 17. stavka 1. i 2. ovoga Zakona. (3) Operator i davatelj usluga obvezan je osigurati pristup svojoj telekomunikacijskoj infrastrukturi i omogućiti prednost u obavljanju telekomunikacijskih usluga tijelima državne uprave nadležnima za poslove javnog reda, obrane i nacionalne sigurnosti, uključujući i nadležne sigurnosne službe Republike Hrvatske. (4) Operator i davatelj usluga obvezan je osigurati prednost besplatnom prijenosu poruka i poziva za potrebe službe nadležne za motrenje i obavješćivanje, te za sva hitna stanja koja se odnose na sigurnost ljudskih života i na ugroženost imovine većeg razmjera, u skladu s posebnim propisima. (5) Operator, davatelj usluga i vlasnik telekomunikacijske infrastrukture i opreme te vlasnik, odnosno korisnik radijske postaje obvezan je, u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, kao i u slučaju velikih prirodnih nepogoda, telekomunikacijsku infrastrukturu i opremu ili radijsku postaju dati na uporabu nadležnim državnim tijelima u skladu s posebnim propisima. (6) Operator i davatelj usluga obvezan je o vlastitom trošku osigurati i održavati funkciju tajnog nadzora telekomunikacijskih usluga i/ili djelatnosti koje obavlja, kao i telekomunikacijskog prometa na vlastitim međumjesnim i međunarodnim telekomunikacijskim vezama, u skladu s posebnim zakonima iz područja nacionalne sigurnosti. (7) Operator i davatelj usluga mora poslove automatskog bilježenja podataka o obavljenim telekomunikacijskim uslugama svojih korisnika u svrhu obračuna troškova tih usluga obavljati na području Republike Hrvatske. Međunarodno povezivanje telekomunikacijskih mreža Članak 19. (1) Telekomunikacijske mreže mogu se povezati s telekomunikacijskim mrežama drugih država na temelju prijave Agenciji. (2) Na ugovore o povezivanju telekomunikacijskih mreža između operatora u Republici Hrvatskoj i stranih operatora, na naknade za međusobno povezivanje i obračunske naknade ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona kojima je uređeno međusobno povezivanje. (3) Ugovori iz stavka 2. ovoga članka moraju se dostaviti Agenciji na njezin zahtjev, a Vijeće Agencije može rješenjem naložiti promjenu naknada i drugih uvjeta iz tih ugovora, ako utvrdi da je došlo do ozbiljnih poremećaja na telekomunikacijskom tržištu ili narušavanja tržišnog natjecanja. (4) Za međusobno povezivanje telekomunikacijskih mreža stranih operatora preko državnog područja Republike Hrvatske bez posredovanja operatora u Republici Hrvatskoj potrebno je pribaviti dozvolu koju daje Ministarstvo uz suglasnost ministarstva nadležnog za upravne poslove graditeljstva, i uz prethodno pribavljenu suglasnost Vlade Republike Hrvatske. Izvođenje radova u zoni telekomunikacijske infrastrukture i opreme Članak 20. (1) U zoni telekomunikacijske infrastrukture i opreme te spojnog puta ne smiju se izvoditi radovi ili graditi nove građevine koje bi ih mogle oštetiti ili ometati njihov rad. (2) O podnošenju zahtjeva za izdavanje građevne dozvole za gradnju građevine u zoni telekomunikacijske infrastrukture i opreme te spojnog puta, prema posebnom zakonu kojim je uređeno građenje, investitor mora izvijestiti Agenciju. (3) U zaštitnoj zoni ili radijskom koridoru radijskih postaja ne smiju se izvoditi radovi, graditi nove građevine i postavljati tehnička oprema koja bi svojim radom, smještajem ili ustrojstvom mogla ometati širenje elektromagnetskih valova u radiofrekvencijskom spektru ili uzrokovati smetnje u radijskim komunikacijama. (4) Mjerila za određivanje zone telekomunikacijske infrastrukture, opreme i spojnog puta iz stavka 1. ovoga članka te zaštitna zona i radijski koridor iz stavka 3. ovoga članka pobliže se propisuju pravilnikom koji donosi ministar. (5) Ako je, radi izvođenja radova ili gradnje nove građevine, nužno zaštititi ili premjestiti telekomunikacijsku infrastrukturu, opremu ili spojni put, investitor radova ili nove građevine mora provesti zaštitu ili premještanje u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. (6) Ispod nadzemnih i iznad podzemnih telekomunikacijskih vodova ili u njihovoj neposrednoj blizini, te na pravcima mikrovalnih veza ne smiju se saditi sadnice koje bi mogle oštetiti te telekomunikacijske vodove ili ometati mikrovalne veze. (7) Troškove iz stavka 5. ovoga članka snosi investitor radova ili nove građevine. Uporaba javnog dobra i nekretnina drugih Članak 21. (1) Koncesionari radiodifuzijskih usluga i operatori imaju pravo, uz pribavljenu suglasnost nadležnog tijela državne uprave koje upravlja javnim dobrima, koristiti se, u svrhu obavljanja svoje djelatnosti, javnim dobrima u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, te šumskim i drugim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, kao i zračnim prostorom iznad njih, za postavljanje i održavanje svoje telekomunikacijske infrastrukture i opreme. (2) U slučaju da nije dobivena suglasnost iz stavka 1. ovoga članka, koncesionari radiodifuzijskih usluga i operatori mogu, kad je to potrebno radi izgradnje objekata ili izvođenja radova koji su prema ovom Zakonu od interesa za Republiku Hrvatsku, steći vlasništvo ili steći služnost na nekretninama iz stavka 1. ovoga članka, kao i na nekretninama drugih pravnih i fizičkih osoba, u skladu s odredbama Zakona o izvlaštenju. (3) Prava koncesionara radiodifuzijskih usluga i operatora iz stavka 1. i 2. ovoga članka može ostvariti i Agencija u svrhu izgradnje sustava središta i postaja iz članka 83. ovoga Zakona. Zajednička uporaba izgrađene telekomunikacijske infrastrukture Članak 22. (1) Agencija će poticati zajedničku uporabu izgrađene telekomunikacijske infrastrukture, i to osobito u svrhu zaštite zdravlja ljudi, zaštite okoliša i potreba primjerenijeg prostornog uređenja. (2) Koncesionari radiodifuzijskih usluga i operatori imaju pravo, ako postoje tehnički uvjeti, koristiti se izgrađenom telekomunikacijskom infrastrukturom u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih osoba uz naknadu stvarnih troškova, na temelju sklopljenog ugovora. (3) Ako vlasnik telekomunikacijske infrastrukture odbije sklopiti ugovor iz stavka 2. ovoga članka, Vijeće Agencije će, na zahtjev koncesionara radiodifuzijskih usluga ili operatora, u roku od 60 dana od dana podnošenja tog zahtjeva utvrditi postoje li odgovarajući tehnički uvjeti, te u slučaju postojanja odgovarajućih tehničkih uvjeta donijeti rješenje koje u cijelosti zamjenjuje taj ugovor. (4) Ako vlasnik telekomunikacijske infrastrukture iz stavka 3. ovoga članka ne odgovori na zahtjev koncesionara radiodifuzijskih usluga ili operatora u roku od 30 dana od dana dostave tog zahtjeva, smatra se da je odbio sklopiti ugovor u smislu odredbe iz stavka 3. ovoga članka. IV. TELEKOMUNIKACIJSKE USLUGE Vrste telekomunikacijskih usluga Članak 23. (1) Telekomunikacijske usluge, koje se obavljaju na temelju koncesije ili dozvole, obuhvaćaju: 1. javne govorne usluge, 2. davanje u najam telekomunikacijskih vodova, 3. davanje u najam telekomunikacijske mreže ili njezinih dijelova, 4. radiodifuzijske usluge, 5. usluge kabelske distribucije. (2) Ostale telekomunikacijske usluge, koje se obavljaju na temelju prijave, obuhvaćaju: 1. prijenos govora, zvuka, podataka, dokumenata, slika i drugog, osim javnih govornih usluga, 2. prijenos govora, zvuka, podataka, dokumenata, slika i drugog telekomunikacijskim kapacitetima u nepokretnoj i pokretnoj satelitskoj službi. (3) Način i uvjeti obavljanja te mjerila kakvoće telekomunikacijskih usluga iz stavka 1. i 2. ovoga članka propisuju se Pravilnikom o telekomunikacijskim uslugama, koji donosi ministar. Koncesija za frekvenciju za obavljanje javnih telekomunikacijskih usluga uz uporabu radiofrekvencijskog spektra Članak 24. (1) Pravo na uporabu radiofrekvencijskog spektra za obavljanje usluga iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona, stječe trgovačko društvo na temelju odluke o davanju koncesije te potpisanog ugovora o koncesiji. Odluka o davanju koncesije donosi se na temelju provedenog postupka javnog natječaja. (2) Pravo obavljanja telekomunikacijskih usluga iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži uz uporabu radiofrekvencijskog spektra stječe trgovačko društvo na temelju odluke o davanju koncesije za uporabu frekvencije, koja se daje na zahtjev, te potpisanog ugovora o koncesiji. (3) Iznimno od odredbe iz stavka 2. ovoga članka, uvjeti i postupak davanja koncesije za obavljanje djelatnosti radija i televizije propisuju se posebnim zakonom kojim je uređeno područje elektroničkih medija. Stručne poslove u vezi s davanjem koncesije za obavljanje djelatnosti radija i televizije, koji se odnose na tehničke uvjete dodjele radijskih frekvencija, obavlja Agencija. (4) Operator javne telekomunikacijske mreže sa znatnijom tržišnom snagom na tržištu javnih govornih usluga ne može obavljati radiodifuzijske usluge koje se obavljaju prema posebnom zakonu kojim je uređeno područje elektroničkih medija, već radi obavljanja ovih usluga mora osnovati posebnu pravnu osobu. (5) Tehnički uvjeti za raspisivanje javnog natječaja i za podnošenje zahtjeva za davanje koncesija za frekvencije za usluge uz uporabu radiofrekvencijskog spektra moraju se temeljiti na Pravilniku o namjeni radiofrekvencijskog spektra iz članka 76. stavka 1. ovoga Zakona. (6) Kad Vijeće Agencije zaprimi zahtjev za davanje koncesije iz stavka 2. ovoga članka, objavit će obavijest o zaprimanju tog zahtjeva u »Narodnim novinama«, zajedno s osnovnim tehničkim značajkama, kako bi druga zainteresirana trgovačka društva mogla podnijeti zahtjev za davanje koncesije u istom frekvencijskom području. Ako u roku od 45 dana od dana objave obavijesti Vijeće Agencije zaprimi više zahtjeva koji se ne mogu zadovoljiti iz raspoloživog dijela radiofrekvencijskog spektra, poništit će postupak prikupljanja zahtjeva te raspisati javni natječaj za davanje koncesije u skladu s odredbama ovoga Zakona, i to najkasnije u roku od 90 dana od dana objave te obavijesti. (7) Jedno trgovačko društvo može podnijeti samo jedan zahtjev za davanje koncesije u određenom dijelu radiofrekvencijskog spektra. (8) Odluku o davanju koncesije za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijskih usluga iz stavka 1. i 2. ovoga članka donosi Vijeće Agencije. Odluka se mora temeljiti na načelima objektivnosti, nediskriminacije, transparentnosti i razmjernosti te mora biti podrobno obrazložena. (9) Koncesija za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijskih usluga, koja se daje na temelju raspisanog javnog natječaja, može se dati trgovačkom društvu koje pruži uvjerljive dokaze da će ostvariti tehničke, tehnološke, financijske, prostorne i kadrovske uvjete za obavljanje određene vrste telekomunikacijske usluge, u skladu s natječajnom dokumentacijom i mjerilima utvrđenim Pravilnikom o koncesijama i dozvolama za obavljanje telekomunikacijskih usluga, koji donosi ministar. (10) Koncesija za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijskih usluga, koja se daje na temelju podnesenog zahtjeva, može se dati trgovačkom društvu koje pruži uvjerljive dokaze da će ostvariti tehničke, tehnološke, financijske, prostorne i kadrovske uvjete za obavljanje određene vrste telekomunikacijske usluge, u skladu s mjerilima utvrđenim pravilnikom iz stavka 9. ovoga članka. (11) Trajanje i područje koncesije za frekvencije za obavljanje telekomunikacijskih usluga iz stavka 1. i 2. ovoga članka, posebni uvjeti u vezi s kakvoćom telekomunikacijskih usluga, pristupom korisnika telekomunikacijskim uslugama i raspoloživosti telekomunikacijskih sustava uređuju se pravilnikom iz stavka 9. ovoga članka. (12) Za izgradnju, postavljanje i uporabu privatnih telekomunikacijskih mreža i pripadajuće telekomunikacijske infrastrukture i opreme, mreža za potrebe profesionalnog pokretnog radija (PMR), mikrovalnih veza tipa točka-točka te mreža koje upotrebljavaju slobodni radiofrekvencijski spektar, nije potrebna koncesija iz stavka 1. ovoga članka. Dozvola se izdaje za određenu zemljopisnu lokaciju. (13) Mreže profesionalnog pokretnog radija (PMR) iz stavka 12. ovoga članka mogu se priključiti na javnu telekomunikacijsku mrežu na temelju odobrenja Agencije. (14) Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka, virtualni pokretni mrežni operatori mogu obavljati javne telekomunikacijske usluge na temelju prethodno sklopljenog ugovora s koncesionarom javnih telekomunikacijskih usluga u pokretnoj telekomunikacijskoj mreži i pribavljene dozvole iz članka 25. ovoga Zakona. Dozvola za obavljanje telekomunikacijskih usluga Članak 25. (1) Pravo obavljanja telekomunikacijskih usluga iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona, za koje nije potrebna uporaba radiofrekvencijskog spektra, stječe se na temelju dozvole. (2) Usluge kabelske distribucije radijskih i/ili televizijskih programa ne mogu u istoj pravnoj osobi obavljati: – operatori javne telekomunikacijske mreže sa znatnijom tržišnom snagom na tržištu javnih govornih usluga, – operatori javne telekomunikacijske mreže u kojima Republika Hrvatska ima izravni ili neizravni većinski udio u kapitalu, odnosno poslovnom udjelu, ili većinsko pravo u odlučivanju, – koncesionari radija i televizije, Hrvatska radiotelevizija i pravne osobe koje proizvode i/ili objavljuju elektroničke publikacije. (3) Dozvola za obavljanje telekomunikacijskih usluga iz stavka 1. ovoga članka izdaje se na zahtjev pravne osobe, a mora se temeljiti na načelima objektivnosti, nediskriminacije, transparentnosti i razmjernosti. (4) Zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 3. ovoga članka mora osobito sadržavati sljedeće: – naziv i adresu podnositelja zahtjeva, – dokaz o pravnoj osobnosti podnositelja zahtjeva, – vrstu i opis telekomunikacijske usluge. (5) Podrobniji uvjeti, koje mora sadržavati zahtjev iz stavka 4. ovoga članka, ovisno o vrsti i složenosti telekomunikacijske usluge, propisuju se pravilnikom iz članka 24. stavka 9. ovoga Zakona. (6) Vijeće Agencije izdat će dozvolu iz stavka 3. ovoga članka u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za izdavanje dozvole, ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 4. i 5. ovoga članka. (7) Vijeće Agencije odbit će zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 3. ovoga članka ako utvrdi da zahtjev ne ispunjava uvjete iz stavka 4. i 5. ovoga članka. (8) Dozvola iz stavka 3. ovoga članka osobito mora sadržavati osnovne podatke o pravnoj osobi koja obavlja telekomunikacijsku uslugu, vrsti telekomunikacijske usluge i području obavljanja te usluge. Pravilnikom iz članka 24. stavka 9. ovoga Zakona mogu se propisati i dodatni podaci koje mora sadržavati ta dozvola. (9) Za obavljanje javnih govornih usluga, koje se pružaju u cijelosti putem javne telefonske mreže, potrebno je, uz pribavljenu dozvolu iz stavka 3. ovoga članka, osigurati međusobno povezivanje i dodjelu potrebnih brojeva u skladu s odredbama ovoga Zakona. (10) Pravo obavljanja telekomunikacijskih usluga iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba, koja ima dozvolu, može prenijeti na drugu pravnu osobu. Prijenos prava obavljanja tih usluga smatra se izvršenim nakon što pravna osoba, na koju se prenosi pravo obavljanja tih usluga, pribavi novu dozvolu u skladu s odredbama ovoga Zakona. Prestanak valjanosti dozvole za obavljanje telekomunikacijskih usluga Članak 26. (1) Vijeće Agencije donosi rješenje o prestanku valjanosti dozvole za obavljanje telekomunikacijskih usluga u sljedećim slučajevima: 1. kad je dozvola dana na temelju netočno iskazanih podataka iz zahtjeva za dozvolu, 2. kad pravna osoba, koja je pribavila dozvolu, nije u roku određenom u dozvoli počela obavljati telekomunikacijske usluge, ili prekine obavljati te usluge na razdoblje dulje od 48 sati, osim u slučaju više sile, 3. kad pravna osoba, koja je pribavila dozvolu, obavlja telekomunikacijske usluge suprotno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, ili suprotno uvjetima utvrđenima u dozvoli i nakon isteka primjerenog roka određenog u trećoj prethodno dostavljenoj opomeni Agencije, u kojem je pravna osoba bila obvezna ukloniti utvrđene nedostatke, 4. kad pravna osoba, koja je pribavila dozvolu, i nakon primitka opomene Agencije nije u određenom roku platila propisanu naknadu za dozvolu, 5. u slučaju prijenosa prava obavljanja telekomunikacijske usluge na drugu pravnu osobu. (2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske. (3) Vijeće Agencije mora donijeti rješenje iz stavka 1. ovoga članka bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana nastupanja okolnosti iz stavka 1. ovoga članka. (4) Danom konačnosti rješenja iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba gubi pravo na obavljanje telekomunikacijske usluge, bez prava na odštetu. Prijava za obavljanje telekomunikacijskih usluga Članak 27. (1) Pravo obavljanja telekomunikacijskih usluga iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona stječe pravna ili fizička osoba podnošenjem pisane prijave Agenciji. (2) Pisana prijava iz stavka 1. ovoga članka mora osobito sadržavati sljedeće: – naziv i adresu podnositelja pisane prijave, – dokaz o pravnoj osobnosti podnositelja pisane prijave, – vrstu i opis telekomunikacijske usluge koja se prijavljuje. Telekomunikacijske usluge uz uporabu slobodnoga radiofrekvencijskog spektra Članak 28. (1) Pravo obavljanja telekomunikacijskih usluga uz uporabu slobodnoga radiofrekvencijskog spektra iz članka 23. stavka 1. i 2. ovoga Zakona stječe se na temelju dozvole iz članka 25. ovoga Zakona. (2) Davatelji javnih telekomunikacijskih usluga iz stavka 1. ovoga članka moraju prijaviti Agenciji postavljanje svake radijske postaje koja se upotrebljava na temelju opće dozvole iz članka 87. ovoga Zakona. (3) Prijava iz stavka 2. ovoga članka mora osobito sadržavati sljedeće: – zemljopisni položaj i adresu, ako postoji, postavljenih radijskih postaja, – područje pokrivanja (domet) postavljenih radijskih postaja, – udaljenost točaka koje se povezuju vezama točka-točka, – osnovne podatke o radijskoj postaji (proizvođač, vrsta uređaja, osnovni tehnički podaci), – podatke o tehničkim značajkama uporabljenog antenskog sustava, – osnovne podatke o korisniku usluge, – izjavu da je radijska postaja postavljena u skladu s uvjetima iz opće dozvole. Davanje koncesije Članak 29. (1) Odluku o davanju koncesije za uporabu radio frekvencije za obavljanje telekomunikacijskih usluga iz članka 24. stavka 1. i 2. ovoga Zakona donosi Vijeće Agencije. (2) Javni natječaj iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona raspisuje Vijeće Agencije, a odluka o raspisivanju javnog natječaja objavljuje se u »Narodnim novinama«, te se može objaviti i na drugi prikladan način. (3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka javni natječaj za djelatnost radija i televizije raspisuje se po Zakonu o elektroničkim medijima. (4) Sadržaj i postupak javnog natječaja iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona te postupak rješavanja zahtjeva iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona pobliže se propisuju pravilnikom iz članka 24. stavka 9. ovoga Zakona. Sklapanje ugovora o koncesiji Članak 30. (1) Na temelju odluke o davanju koncesije iz članka 24. ovoga Zakona trgovačko društvo sklapa ugovor o koncesiji s Agencijom u roku od 30 dana od dana donošenja te odluke. (2) Prijedlog ugovora o koncesiji iz stavka 1. ovoga članka sastavni je dio natječajne dokumentacije u postupku provedbe javnog natječaja za davanje koncesije. (3) Ugovor o koncesiji iz stavka 1. ovoga članka Agencija sklapa uz jednake bitne uvjete sa svim pravnim osobama kojima je dana koncesija za obavljanje istih, odnosno sličnih telekomunikacijskih usluga ili drugih telekomunikacijskih djelatnosti. (4) Ugovor o koncesiji za frekvenciju za obavljanje djelatnosti radija i televizije na temelju odluke donesene po posebnom zakonu sklapaju Agencija i Vijeće za elektroničke medije. Trajanje i obnova koncesije Članak 31. (1) Koncesija za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijske usluge daje se na vrijeme koje ne može biti dulje od 30 godina, ovisno o vrsti i složenosti telekomunikacijske usluge, te razini koncesije u skladu s pravilnikom iz članka 24. stavka 9. ovoga Zakona. (2) Koncesija za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijske usluge može se, na zahtjev koncesionara, koji je podnesen najmanje 60 dana prije isteka vremena trajanja koncesije, obnoviti na temelju provedenog javnog natječaja iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona. (3) U slučaju obnove koncesije iz stavka 2. ovoga članka koncesionar je obvezan platiti naknadu na način i u visini propisanoj pravilnikom iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona. Prijenos koncesije Članak 32. (1) Koncesionar može prenijeti koncesiju na drugu pravnu osobu, zajedno s imovinom, pravima i obvezama prijeko potrebnima za neprekinut nastavak obavljanja telekomunikacijskih usluga ili djelatnosti, uz prethodno pribavljenu suglasnost Vijeća Agencije. (2) Zahtjev za davanje suglasnosti na prijenos koncesije zajednički podnose Agenciji u pisanom obliku koncesionar i pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka. (3) Vijeće Agencije mora se očitovati o zahtjevu za davanje suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja tog zahtjeva. (4) Pravna osoba na koju je prenesena koncesija sklapa novi ugovor o koncesiji, koji sadrži iste bitne odredbe kao i ugovor koncesionara koji je prenio koncesiju. Oduzimanje i prestanak koncesije Članak 33. (1) Vijeće Agencije donijet će odluku o oduzimanju koncesije za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijske usluge ako utvrdi: 1. da je koncesija dana na temelju netočno iskazanih podataka važnih za donošenje odluke o davanju koncesije, 2. da koncesionar nije počeo ostvarivati koncesiju u roku određenom u ugovoru o koncesiji, ili prekine ostvarivati koncesiju na razdoblje dulje od 48 sati, osim u slučaju više sile, 3. da koncesionar obavlja telekomunikacijske usluge suprotno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, odluci o davanju koncesije, ili ugovoru o koncesiji i nakon isteka primjerenog roka određenog u trećoj prethodno dostavljenoj opomeni Agencije, u kojem je koncesionar bio obvezan ukloniti utvrđene nedostatke, 4. da koncesionar i nakon primitka opomene Agencije nije u određenom roku platio propisanu naknadu za koncesiju. (2) Protiv odluke iz stavka 1. ovoga članka ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske. (3) Vijeće Agencije donosi odluku o prestanku koncesije za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijskih usluga u sljedećim slučajevima: 1. nakon isteka vremena na koje je koncesija dana, 2. ako se koncesionar pisanim putem odrekne koncesije, 3. nakon prestanka pravne osobe koncesionara, 4. ako je koncesionaru pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje telekomunikacijske usluge za koju je dana koncesija, 5. na temelju sporazumnog raskida ugovora o koncesiji. (4) Vijeće Agencije mora donijeti odluku iz stavka 1. ili 3. ovoga članka bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana nastupanja okolnosti iz stavka 1. ili 3. ovoga članka. (5) Danom konačnosti odluke o oduzimanju koncesije, odnosno odluke o prestanku koncesije prestaje važiti ugovor o koncesiji. Udjeli u društvu koncesionara Članak 34. (1) Koncesionar mora obavijestiti Agenciju u slučaju da jedna fizička ili pravna osoba stekne kontrolni ili većinski paket udjela ili dionica u trgovačkom društvu koncesionara (više od 50% udjela u društvu s ograničenom odgovornošću, odnosno više od 25% dionica s pravom glasa u dioničkom društvu). (2) Ako Vijeće Agencije utvrdi, uz prethodno mišljenje tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja, da je stjecanjem kontrolnog ili većinskog paketa iz stavka 1. ovoga članka došlo do ozbiljnih poremećaja na telekomunikacijskom tržištu i narušavanja tržišnog natjecanja, rješenjem će naložiti prodaju odgovarajućeg dijela udjela ili dionica u društvu koncesionara. (3) Ako davatelj javnih govornih usluga sa znatnijom tržišnom snagom u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži stekne kontrolni ili većinski paket iz stavka 1. ovoga članka u trgovačkim društvima koja obavljaju usluge iz članka 23. stavka 1. točke 2. do 5. ovoga Zakona, što je prema ocjeni Vijeća Agencije dovelo do ozbiljnih poremećaja na telekomunikacijskom tržištu i narušavanja tržišnog natjecanja, Vijeće Agencije će, uz prethodno mišljenje tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja, rješenjem naložiti prodaju odgovarajućeg dijela udjela ili dionica davatelja javnih govornih usluga. Ovlasti za obavljanje djelatnosti u telekomunikacijama Članak 35. (1) Vijeće Agencije izdaje ovlast pravnim osobama za obavljanje sljedećih djelatnosti u telekomunikacijama: 1. radijskih mjerenja iz članka 85. stavka 4. ovoga Zakona, 2. radijskih mjerenja i ispitivanja iz članka 86. stavka 4. točke 2. ovoga Zakona, 3. tehničkog pregleda iz članka 86. stavka 6. ovoga Zakona, 4. ocjenjivanja sukladnosti RiTT opreme iz članka 98. ovoga Zakona, 5. izračuna i mjerenja veličina elektromagnetskih polja iz članka 101. stavka 3. ovoga Zakona, 6. ocjenjivanja sukladnosti električne i druge tehničke opreme iz članka 102. ovoga Zakona, 7. mjerenja i ispitivanja u svrhu utvrđivanja uzroka smetnji iz članka 103. stavka 2. ovoga Zakona. (2) Ako pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka ne obavlja stručne poslove ili djelatnosti, za koje je dobila ovlast, u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, Vijeće Agencije donijet će rješenje o oduzimanju ovlasti toj pravnoj osobi. (3) Način i uvjeti izdavanja ovlasti iz stavka 1. ovoga članka propisuju se pravilnikom koji donosi ministar. Naknada za koncesije, dozvole, prijave i ovlasti za obavljanje telekomunikacijskih usluga i djelatnosti Članak 36. (1) Za koncesiju za frekvenciju za obavljanje telekomunikacijskih usluga iz članka 24. stavka 1. i 2., za dozvolu iz članka 25. stavka 1., za prijavu iz članka 27. stavka 1. te za ovlast iz članka 35. stavka 1. ovoga Zakona plaća se naknada na način i u visini propisanoj Pravilnikom o plaćanju naknade za obavljanje telekomunikacijskih usluga i djelatnosti, koji donosi ministar, pri čemu visina naknade ne smije narušavati slobodno tržišno natjecanje. (2) Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka propisuje se i način i visina naknade koja se plaća za sudjelovanje u postupku javnog natječaja i za preuzimanje natječajne dokumentacije iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona, za podnošenje zahtjeva za dozvolu iz članka 25. stavka 3. ovoga Zakona i za podnošenje pisane prijave iz članka 27. ovoga Zakona. (3) Naknade iz stavka 1. i 2. ovoga članka plaćaju se u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, na temelju izdanog računa Agencije. V. OSNOVNE TELEKOMUNIKACIJSKE USLUGE Opseg osnovnih telekomunikacijskih usluga Članak 37. (1) Osnovne (univerzalne) telekomunikacijske usluge su najmanji skup telekomunikacijskih usluga određene kakvoće, koje su dostupne po pristupačnoj cijeni svim krajnjim korisnicima u Republici Hrvatskoj, neovisno o njihovoj zemljopisnoj lokaciji, uz mogućnost uvođenja posebnih cijena prilagođenih potrebama socijalno ugroženih slojeva korisnika usluga. (2) Osnovne telekomunikacijske usluge obuhvaćaju sljedeće: 1. pristup javnoj govornoj usluzi putem priključka na fiksnu lokaciju, što omogućuje krajnjem korisniku slanje i primanje mjesnih, međumjesnih (nacionalnih) i međunarodnih telefonskih poziva, komunikaciju putem telefaksa i telekomunikacijski prijenos podataka, uz brzine prijenosa podataka koje omogućuju djelotvoran pristup Internetu, uzimajući u obzir raširene tehnologije kojima se koristi većina pretplatnika, kao i tehnološku ostvarivost, 2. pristup krajnjih korisnika najmanje jednom sveobuhvatnom popisu pretplatnika javne govorne usluge, u obliku koji je odobrilo Vijeće Agencije, a koji može biti tiskani i/ili elektronički, te se mora redovito, a najmanje jedanput godišnje obnavljati, pri čemu se pretplatnicima mora osigurati pravo na privatnost u vezi s uporabom njihovih osobnih podataka, 3. pristup krajnjih korisnika službi davanja obavijesti, uključujući i korisnike javnih telefonskih govornica, 4. postavljanje javnih telefonskih govornica na javnim i u svako doba dostupnim mjestima, u skladu s razumnim potrebama krajnjih korisnika, u pogledu pokrivenosti područja, broja telefonskih govornica, njihove dostupnosti korisnicima s invaliditetom i kakvoće usluge, 5. besplatno pozivanje telefonskih brojeva za hitne službe, kao i jedinstvenog europskog broja za hitne službe, s bilo kojeg telefonskog uređaja, uključujući i sve javne telefonske govornice. (3) Način i uvjete obavljanja, te podrobniji opis i mjerila kakvoće osnovnih telekomunikacijskih usluga propisuje ministar Pravilnikom o osnovnim telekomunikacijskim uslugama. (4) Pravilnikom iz stavka 3. ovoga članka može se prema potrebi dopuniti opseg osnovnih telekomunikacijskih usluga, ovisno o raširenosti i značenju određenih telekomunikacijskih usluga u odnosu na dostignuti stupanj društvenog, gospodarskog i tehnološkog razvoja. (5) Cijena osnovnih telekomunikacijskih usluga mora biti troškovno usmjerena i mora biti jednaka na cijelom području obavljanja tih usluga. (6) Cijenu iz stavka 5. ovoga članka odobrava Vijeće Agencije, pri čemu može predvidjeti i posebne pogodnosti za socijalno ugrožene slojeve korisnika usluga. Obveza obavljanja osnovnih telekomunikacijskih usluga Članak 38. (1) Ako se utvrdi da se osnovna telekomunikacijska usluga iz članka 37. ovoga Zakona ne obavlja na propisani i odgovarajući način, ili ako postoji opravdana sumnja da se neće osigurati takvo obavljanje te usluge, svaki operator, koji obavlja telekomunikacijske usluge na mjerodavnom tržištu usluga koje je za određenu telekomunikacijsku uslugu odredilo Vijeće Agencije, ili koji ima znatniju tržišnu snagu, obvezan je pridonositi obavljanju osnovnih telekomunikacijskih usluga. (2) Agencija objavljuje u »Narodnim novinama« popis mjerodavnih tržišta usluga na kojima se osnovna telekomunikacijska usluga ne obavlja na propisani i odgovarajući način, ili za koja postoji opravdana sumnja da se neće osigurati takvo obavljanje te usluge, i to uz uvjet da operator, u roku od 30 dana od dana primitka pisane obavijesti Agencije o namjeri objave tog popisa, ne dostavi Agenciji pisanu izjavu da je spreman u potpunosti i na propisani način obavljati osnovnu telekomunikacijsku uslugu. (3) Ako na mjerodavnom tržištu iz stavka 1. ovoga članka postoji više davatelja javnih govornih usluga, Vijeće Agencije može svojom odlukom obvezati na obavljanje osnovne telekomunikacijske usluge jednog ili više davatelja javnih govornih usluga, ili može, na temelju raspisanoga javnog natječaja za obavljanje osnovne telekomunikacijske usluge, odabrati najpovoljnijeg ponuditelja za obavljanje te usluge, na način i prema postupku utvrđenom u pravilniku iz članka 37. stavka 3. ovoga Zakona, vodeći pritom računa o nenarušavanju tržišnog natjecanja i poštujući načela objektivnosti, transparentnosti i nediskriminacije. Posebne obveze davatelja osnovnih telekomunikacijskih usluga Članak 39. (1) Davatelji osnovnih telekomunikacijskih usluga moraju osigurati ispravno i nesmetano funkcioniranje svojega telekomunikacijskog sustava u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. (2) Ako je davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga prinuđen, zbog razloga više sile, privremeno ukinuti ili ograničiti određeni broj ili vrstu usluga, o tome mora bez odgode, a prema mogućnosti i unaprijed, pisanim putem izvijestiti Ministarstvo i Agenciju, kao i korisnike osnovnih telekomunikacijskih usluga putem sredstava javnog priopćavanja. (3) U slučaju nastanka okolnosti iz stavka 2. ovoga članka, ministar će na prijedlog Vijeća Agencije rješenjem odrediti korisnike osnovnih telekomunikacijskih usluga koji imaju prednost u korištenju tim uslugama. (4) Davatelji osnovnih telekomunikacijskih usluga na mjerodavnom tržištu moraju jedanput godišnje, na zahtjev Vijeća Agencije, dostaviti podatke o ostvarenom ukupnom prihodu na tom tržištu. Ako se traženi podaci ne dostave Agenciji u za to određenom primjerenom roku, Vijeće Agencije može izraditi procjenu ukupnog prihoda. Nadoknada troškova davatelja osnovnih telekomunikacijskih usluga Članak 40. (1) Davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga, koji je obvezan obavljati te usluge u skladu sa člankom 38. stavkom 3. ovoga Zakona, ima pravo zatražiti od Agencije nadoknadu troškova obavljanja tih usluga, uz uvjet da ti troškovi za davatelja osnovnih telekomunikacijskih usluga predstavljaju nepravedno financijsko opterećenje, pri čemu se može nedvojbeno dokazati da dugoročni dodatni troškovi obavljanja osnovnih telekomunikacijskih usluga premašuju prihode za isto razdoblje. (2) Nadoknadu troškova iz stavka 1. ovoga članka ne može tražiti davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga koji ima više od 80% udjela u ukupnom prihodu ostvarenom na tržištu tih usluga. (3) Davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga mora uz zahtjev za nadoknadu troškova iz stavka 1. ovoga članka priložiti dokaze koji potvrđuju utemeljenost tog zahtjeva, a Agencija ili ovlašteni revizor, kojeg je ovlastilo Vijeće Agencije, ima pravo pregledati računovodstvene knjige i drugu dokumentaciju podnositelja zahtjeva, na temelju koje se mogu izračunati neto troškovi obavljanja osnovnih telekomunikacijskih usluga, vodeći pritom računa o ostvarenim prihodima od obavljanja te usluge, uključujući i procjenu neizravne dobiti i drugih pogodnosti koje će davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga ostvariti na tržištu. (4) Ako Vijeće Agencije u postupku izračuna neto troškova obavljanja osnovnih telekomunikacijskih usluga utvrdi utemeljenost zahtjeva za nadoknadu troškova iz stavka 1. ovoga članka, donijet će rješenje o nadoknadi tih troškova davatelju osnovnih telekomunikacijskih usluga, i to za troškove utvrđene u protekloj kalendarskoj godini. (5) Agencija će objavljivati jedanput godišnje u »Narodnim novinama«, te na drugi prikladan način, izračun neto troškova obavljanja osnovnih telekomunikacijskih usluga i nalaz revizije poslovanja u vezi s obavljanjem tih usluga svih davatelja usluga iz stavka 1. ovoga članka, kao i iznos obveznog doprinosa iz članka 41. stavka 4. ovoga Zakona te tržišne pogodnosti koje bi mogli ostvariti ti davatelji usluga, vodeći pritom računa o čuvanju poslovne i službene tajne u skladu s posebnim propisima. (6) Način i postupak podnošenja i rješavanja zahtjeva za nadoknadu troškova iz stavka 1. ovoga članka, način određivanja visine nadoknade tih troškova te način i rokovi njezine isplate pobliže se propisuju pravilnikom koji donosi ministar. Fond za osnovne telekomunikacijske usluge Članak 41. (1) Sredstva za nadoknadu troškova iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona podmiruju se iz Fonda za osnovne telekomunikacijske usluge (u daljnjem tekstu: Fond). (2) Fond osniva Agencija na prijedlog ministra, u slučaju da postoji više davatelja osnovnih telekomunikacijskih usluga, pri čemu ni jedan od davatelja tih usluga ne ostvaruje više od 80% udjela u ukupnom prihodu ostvarenom na tržištu tih usluga. (3) Fondom upravlja Povjerenstvo Fonda, sastavljeno od pet članova koje imenuje i razrješuje Vijeće Agencije. Povjerenstvo Fonda za svoj rad odgovara Vijeću Agencije. Članovi Povjerenstva Fonda imaju pravo na mjesečnu naknadu za svoj rad. (4) Fond ostvaruje sredstva od doprinosa svih davatelja javnih govornih usluga i operatora, čiji je udjel u ukupnom godišnjem prihodu ostvarenom na tržištu tih usluga veći od 5%. Iznos doprinosa svakoga pojedinog davatelja javnih govornih usluga mora biti razmjeran udjelu njegova godišnjeg prihoda od tih usluga u odnosu na ukupan godišnji prihod svih davatelja javnih govornih usluga na tržištu tih usluga. (5) Vijeće Agencije će po isteku svake kalendarske godine rješenjem utvrditi iznos doprinosa iz stavka 4. ovoga članka za svakog davatelja javnih govornih usluga, na temelju ukupnog iznosa neto troškova koji će se nadoknaditi davateljima osnovnih telekomunikacijskih usluga za proteklu kalendarsku godinu, prema članku 40. stavku 4. ovoga Zakona, poštujući načela transparentnosti, razmjernosti, nediskriminacije i nenarušavanja tržišnog natjecanja. (6) Način i postupak određivanja iznosa doprinosa iz stavka 4. ovoga članka, način i rokovi njegova plaćanja, te sva pitanja u vezi s upravljanjem Fondom pobliže se propisuju pravilnikom iz članka 40. stavka 6. ovoga Zakona. VI. ZAŠTITA PRAVA KORISNIKA USLUGA Posebne obveze davatelja javnih govornih usluga Članak 42. Davatelji javnih govornih usluga moraju osigurati ravnopravnu dostupnost i pristupačnost svojih usluga u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži, uključujući i usluge pristupa imeniku pretplatnika, korisnicima usluga s invaliditetom i korisnicima usluga s posebnim socijalnim potrebama. Pretplatnički odnosi Članak 43. (1) Prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između davatelja javnih telekomunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju se općim uvjetima poslovanja iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona. (2) U sklopu općih uvjeta poslovanja iz stavka 1. ovoga članka osobito se utvrđuje izgled i sadržaj obrasca zahtjeva za priključenje pretplatničke terminalne opreme, način i uvjeti zasnivanja, prijenosa i raskidanja pretplatničkog odnosa, odredbe o održavanju, pregledu, premještaju i privremenom isključenju pretplatničke terminalne opreme, kao i druga pitanja u vezi s pretplatničkim odnosom, koja su propisana pravilnikom iz članka 62. stavka 7. ovoga Zakona. (3) Davatelji javnih telekomunikacijskih usluga moraju sklopiti pisani ugovor s pretplatnikom o priključenju na svoju telekomunikacijsku mrežu i pružanju javnih telekomunikacijskih usluga. Pisani ugovor mora osobito sadržavati odredbe utvrđene posebnim zakonom kojim se uređuje zaštita potrošača. Pisani ugovor za pružanje javnih govornih usluga u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži, koji je sklopljen na vrijeme dulje od godine dana, mora sadržavati i odredbu o pravu pretplatnika na otkazivanje ugovora uz otkazni rok u trajanju od najviše šest mjeseci. (4) Davatelji javnih telekomunikacijskih usluga kod uvođenja novih usluga obavezni su korisnicima dati njihov podroban opis, te im omogućiti odabir korištenja i u slučaju ako su navedene usluge besplatne. Podroban ispis računa Članak 44. (1) Davatelji javnih telekomunikacijskih usluga moraju automatski bilježiti podatke o obavljenim telekomunikacijskim uslugama za svoje korisnike usluga u svrhu obračuna troškova obavljanja tih usluga, te moraju omogućiti korisnicima usluga, bez naknade, uvid i kontrolu podataka o učinjenim troškovima i podroban ispis računa za obavljene telekomunikacijske usluge. (2) Podroban ispis računa iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati sve potrebne podatke koji korisnicima usluga omogućuju jednostavnu provjeru i kontrolu troškova učinjenih obavljanjem tih usluga, odnosno uporabom nepokretne telekomunikacijske mreže, osim podataka o besplatnim pozivima i pozivima na telefonske brojeve za slučaj pomoći, te podataka koji su nespojivi s odredbama posebnih propisa o zaštiti osobnih podataka. (3) Vijeće Agencije može svojom odlukom utvrditi i dodatne podatke, osim podataka iz stavka 2. ovoga članka, koje su davatelji javnih telekomunikacijskih usluga obvezni, bez naknade, uključiti u podroban ispis računa. (4) Podroban ispis računa iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se bez naknade svim korisnicima usluga. Korisnici usluga imaju pravo, na temelju zahtjeva podnesenog davatelju javnih telekomunikacijskih usluga, primati račun za obavljene telekomunikacijske usluge bez podrobnog ispisa podataka. Postupak u slučaju nepodmirivanja dugovanja za telekomunikacijske usluge Članak 45. (1) Davatelji javnih govornih usluga u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži imaju pravo privremeno isključiti pretplatničku terminalnu opremu iz telekomunikacijske mreže ako pretplatnik nije podmirio dugovanje za obavljene telekomunikacijske usluge, uz uvjet da je pretplatniku prethodno dostavljena opomena s naznakom privremenog isključenja u slučaju nepodmirivanja dugovanja u primjereno određenom roku, te u slučaju da pretplatnik nije podnio prigovor iz članka 49. stavka 4. ovoga Zakona. (2) Privremeno isključenje pretplatničke terminalne opreme iz stavka 1. ovoga članka mora se, u skladu s tehničkim mogućnostima, ograničiti samo na telekomunikacijske usluge za obavljanje kojih nije bilo podmireno dugovanje. (3) Prije trajnog isključenja pretplatničke terminalne opreme mora se osigurati određeno razdoblje u kojem pretplatnik ima pravo primati dolazne pozive. (4) Podrobniji uvjeti i rokovi za privremeno i trajno isključenje pretplatničke terminalne opreme u slučaju nepodmirivanja dugovanja za obavljene telekomunikacijske usluge propisuju se pravilnikom iz članka 62. stavka 7. ovoga Zakona. Zabrana odlaznih poziva Članak 46. Operator i davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga, koji je obvezan obavljati te usluge u skladu s člankom 38. stavkom 3. ovoga Zakona, mora pretplatnicima, na njihov zahtjev, omogućiti jednostavnu i besplatnu zabranu određenih vrsta odlaznih poziva, odnosno poziva na određene brojeve ili skupine brojeva. Automatsko usmjeravanje poziva Članak 47. (1) Operator i davatelj javnih telekomunikacijskih usluga mora omogućiti svakom pretplatniku jednostavno i besplatno onemogućavanje automatskog preusmjeravanja poziva prema pretplatničkom terminalnom uređaju, koje je izvršila treća strana. (2) Operator i davatelj javnih telekomunikacijskih usluga mora omogućiti svakom pretplatniku jednostavno i besplatno preusmjeravanje poziva na bilo koji pretplatnički broj, uključujući i broj pretplatnika drugog operatora ili davatelja usluga, te ne smije, bez unaprijed pribavljene privole pretplatnika, izmijeniti postave tog preusmjeravanja poziva. Iznimno, u slučaju potrebe za većim tehničkim zahvatima u telekomunikacijskoj mreži, koji zahtijevaju izmjenu postava preusmjeravanja poziva, operator ili davatelj usluga obvezan je o svim potankostima te izmjene i vremenu njezina nastupanja obavijestiti svoje pretplatnike u primjerenom roku i na prikladan način, a najkasnije 30 dana prije nastupanja te izmjene. Imenik pretplatnika Članak 48. (1) Davatelji javnih telekomunikacijskih usluga moraju redovito obnavljati javni imenik svih pretplatnika, osim pretplatnika koji su u pisanom obliku izričito zabranili unošenje svojih podataka u imenik. Javni imenik pretplatnika mora biti dostupan svim korisnicima usluga u prikladnom elektroničkom i tiskanom obliku, pri čemu se tiskano izdanje imenika pretplatnika mora obnavljati najmanje svake dvije godine. (2) Pretplatnici moraju biti obaviješteni, bez naknade, prije unošenja njihovih osobnih podataka u javni imenik pretplatnika, o svrhama elektroničkog i tiskanog izdanja imenika, odnosno imenika koji je dostupan javnosti putem službe davanja obavijesti, te o svim drugim mogućnostima uporabe njihovih osobnih podataka, koje se temelje na funkcijama pretraživanja u sklopu elektroničkog izdanja imenika. (3) Pretplatnici imaju pravo na besplatnu prethodnu obavijest o namjeri unošenja njihovih osobnih podataka u javni imenik pretplatnika, u elektroničkom ili tiskanom obliku, pravo na besplatno unošenje osobnih podataka u imenik pretplatnika prema vlastitom izboru, vodeći računa o nužnom broju podataka koje je davatelj usluge imenika odredio za postizanje svrhe imenika, kao i pravo na besplatne provjere, izmjene, dopune i brisanje osobnih podataka iz imenika pretplatnika. Pretplatnici imaju besplatnu mogućnost da njihovi osobni podaci ne budu uneseni u javni imenik pretplatnika. (4) Za bilo koju svrhu javnog imenika pretplatnika, koja nije pretraživanje osobnih podataka na temelju imena pretplatnika, i, ako je to potrebno, najmanjeg broja drugih pokazatelja, davatelj usluge imenika mora zatražiti od pretplatnika dodatnu privolu. (5) Odredbe iz stavka 2. i 3. ovoga članka primjenjuju se na pretplatnike koji su fizičke osobe. Pravne osobe ne mogu tražiti ograničenje upisa u javni imenik podataka nužnih za osnovnu identifikaciju i komunikaciju. (6) Davatelj osnovnih telekomunikacijskih usluga, kojeg je odredilo Vijeće Agencije, mora osigurati službu davanja obavijesti (informacija) o brojevima pretplatnika svih javnih telekomunikacijskih mreža u Republici Hrvatskoj, koja je dostupna svim korisnicima usluga, uključujući i korisnike javnih telefonskih govornica. (7) Davatelji javnih telekomunikacijskih usluga obvezni su, u svrhu ostvarivanja dostupnosti podataka o brojevima pretplatnika iz stavka 6. ovoga članka, udovoljiti svim opravdanim zahtjevima korisnika usluga za pristup podacima o pretplatnicima u prikladnom obliku te na načelima nepristranosti, nediskriminacije i troškovne usmjerenosti. (8) Odredbe iz stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka ne primjenjuju se na imenike pretplatnika koji su izrađeni i stavljeni na tržište u elektroničkom ili tiskanom obliku prije stupanja na snagu ovoga Zakona. (9) Ako su osobni podaci pretplatnika javnih govornih usluga u nepokretnoj i pokretnoj telekomunikacijskoj mreži uneseni u javni imenik pretplatnika prije stupanja na snagu ovoga Zakona, osobni podaci tih pretplatnika mogu i nadalje biti uneseni u taj imenik u njegovom elektroničkom ili tiskanom obliku, uključujući i oblike funkcije obrnutog pretraživanja, osim u slučaju da pretplatnici ne zahtijevaju drukčije, na temelju dostavljenih obavijesti u skladu s odredbama iz stavka 2. i 3. ovoga članka. Prigovor i traženje naknade Članak 49. (1) Korisnik javnih telekomunikacijskih usluga može davatelju usluga podnijeti prigovor na iznos kojim je zadužen za obavljenu telekomunikacijsku uslugu, te prigovor na kakvoću obavljene telekomunikacijske usluge. (2) Prigovor iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u pisanom obliku, u roku od 30 dana od dana izdavanja računa za obavljene telekomunikacijske usluge, odnosno od dana obavljanja telekomunikacijske usluge na kakvoću koje se podnosi prigovor. (3) U slučaju podnošenja prigovora iz stavka 1. ovoga članka, davatelj usluga mora provjeriti iznos zaduženja za obavljenu telekomunikacijsku uslugu, odnosno kakvoću obavljene telekomunikacijske usluge, i na temelju izvršene provjere potvrditi iznos zaduženja ili ga prilagoditi točnom iznosu. (4) Pretplatnik koji je davatelju usluga podnio prigovor na iznos kojim je zadužen za obavljenu telekomunikacijsku uslugu, plaća, do rješenja prigovora, prosječni iznos kojim je bio zadužen u razdoblju od tri mjeseca prije razdoblja na koje se odnosi prigovor. (5) Pretplatnik ili korisnik javnih telekomunikacijskih usluga, koji je davatelju usluga podnio prigovor na kakvoću obavljene telekomunikacijske usluge, može tražiti naknadu štete od davatelja usluga, ako je razina kakvoće obavljene telekomunikacijske usluge manja od razine kakvoće propisane odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. (6) Davatelj usluga nije obvezan platiti naknadu štete iz stavka 5. ovoga članka ako je razina kakvoće obavljene telekomunikacijske usluge manja od propisane razine kakvoće zbog objektivnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći ili ukloniti (viša sila). (7) U slučaju spora u vezi s iznosom zaduženja iz stavka 3. ovoga članka ili u vezi s iznosom naknade štete iz stavka 5. ovoga članka, pretplatnik ili korisnik javnih telekomunikacijskih usluga može, prije podnošenja tužbe pred nadležnim sudom, podnijeti zahtjev za rješavanje spora Vijeću korisnika telekomunikacijskih usluga. (8) Na pitanja u vezi s potraživanjem i rokovima zastare potraživanja iz stavka 5. ovoga članka primjenjuju se odredbe općih propisa o obveznopravnim odnosima. Vijeće korisnika telekomunikacijskih usluga Članak 50. (1) Vijeće korisnika telekomunikacijskih usluga osniva se pri Agenciji kao savjetodavno tijelo koje sudjeluje u rješavanju sporova između davatelja i korisnika javnih telekomunikacijskih usluga. (2) Članove Vijeća korisnika telekomunikacijskih usluga imenuje Vijeće Agencije iz reda predstavnika korisnika i davatelja javnih telekomunikacijskih usluga, nadležnih tijela državne uprave te uglednih stručnjaka iz područja telekomunikacija i zaštite potrošača, pri čemu jednu trećinu članova Vijeća korisnika telekomunikacijskih usluga moraju činiti predstavnici udruga za zaštitu potrošača. (3) Vijeće korisnika telekomunikacijskih usluga prati i analizira stanje u području javnih telekomunikacijskih usluga, a osobito razinu kakvoće usluga i cijene usluga, te u vezi s tim ima pravo tražiti putem Agencije od davatelja javnih telekomunikacijskih usluga potrebne podatke i dokumentaciju. Vijeće korisnika telekomunikacijskih usluga obvezno je o svojim mišljenjima, ocjenama i zaključcima redovito, a najmanje jedanput godišnje, izvješćivati Ministarstvo, Agenciju i druga nadležna tijela, te davati prijedloge za poduzimanje mjera u skladu sa zakonom. (4) Broj članova Vijeća korisnika telekomunikacijskih usluga, razdoblje na koje se imenuju te način i postupak rješavanja sporova iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se Statutom koji donosi Agencija. (5) Rad Vijeća korisnika telekomunikacijskih usluga je javan. Vijeće korisnika telekomunikacijskih usluga donosi poslovnik o svom radu. (6) Stručne, administrativne i tehničke poslove za potrebe Vijeća korisnika telekomunikacijskih usluga obavlja Agencija. Nastavak - Drugi dio Zakona o telekomunikacijama
|
||||||||||||||||||
