 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
C. Postupak o pravnim lijekovima Glava XXIII. REDOVITI PRAVNI LIJEKOVI 1. Žalba protiv presude prvostupanjskog suda a) Pravo na podnošenje žalbe Članak 362. (1) Protiv prvostupanjske presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude. (2) Ako je presuda dostavljena i optuženiku i njegovu branitelju (članak 358. stavak 4.), ali u različite dane, žalbeni rok računat će se od kasnijeg dana. (3) Pravodobno podnesena žalba ovlaštene osobe odgađa izvršenje presude. Članak 363. (1) Žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik. (2) U korist optuženika žalbu mogu podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, rođak u uspravnoj liniji, zakonski zastpunik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj. Žalbeni rok i u tom slučaju teče od dana kad je optuženiku, odnosno njegovu branitelju dostavljen prijepis presude. (3) Državni odvjetnik može podnijeti žalbu i na štetu i u korist optuženika. (4) Oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke suda o troškovima kaznenog postupka, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati. (5) Žalbu može podnijeti i osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom te pravna osoba kojoj je izrečeno oduzimanje imovinske koristi. (6) Branitelj i osobe iz stavka 2. ovoga članka mogu podnijeti žalbu i bez posebne ovlasti optuženika, ali ne i protiv njegove volje. (7) Žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 366. točka 3.) ne može podnijeti optuženik koji se u odnosu na sve točke optužbe izjasnio da se smatra krivim ili je presuda donesena na temelju odredbe članka 190.a, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude. Članak 364. (1) Optuženik se može odreći prava na žalbu samo nakon što mu je presuda dostavljena. Optuženik se i prije toga može odreći prava na žalbu ako su se tužitelj i oštećenik, kad ima pravo podnijeti žalbu zbog svih osnova (članak 363. stavak 4.), odrekli prava na žalbu, osim ako bi optuženik po presudi imao izdržavati kaznu oduzimanja slobode. Do donošenja drugostupanjske odluke optuženik može odustati od već podnesene žalbe. Optuženik može odustati i od žalbe koju su podnijeli njegov branitelj ili osobe navedene u članku 363. stavku 2. ovoga Zakona. (2) Tužitelj i oštećenik mogu se odreći prava na žalbu od objave presude pa do proteka roka za podnošenje žalbe, a mogu do donošenja odluke drugostupanjskog suda odustati od već podnesene žalbe. (3) Odricanje i odustajanje od žalbe ne mogu se opozvati. b) Sadržaj žalbe Članak 365. (1) Žalba treba sadržavati: 1) oznaku presude protiv koje se podnosi, 2) osnove za pobijanje presude (članak 366.), 3) obrazloženje žalbe, 4) prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelomično ukine ili preinači, 5) potpis osobe koja podnosi žalbu. (2) Ako je žalbu podnio optuženik ili druga osoba iz članka 363. stavka 2. ovoga Zakona, a optuženik nema branitelja, ili ako je žalbu podnio oštećenik, oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj koji nema opunomoćenika, a žalba nije sastavljena sukladno odredbama stavka 1. ovoga članka, prvostupanjski sud pozvat će žalitelja da u određenom roku dopuni žalbu pisanim podneskom ili na zapisnik kod toga suda. Ako se žalitelj tom pozivu ne odazove, sud će odbaciti žalbu ako ne sadrži podatke iz točke 2, 3. i 5. stavka 1. ovoga članka, a ako žalba ne sadrži podatak iz točke 1. stavka 1. ovoga članka, odbacit će se ako se ne može utvrditi na koju se presudu odnosi. Ako je žalba podnesena u korist optuženika, sud će je dostaviti drugostupanjskom sudu ako se može utvrditi na koju se presudu odnosi, a ako se to ne može utvrditi, sud će žalbu odbaciti. (3) Ako je žalbu podnio oštećenik, oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj koji ima opunomoćenika ili državni odvjetnik, a žalba ne sadrži podatke iz stavka 1. točke 2., 3. i 5. ovoga članka ili ako žalba ne sadrži podatak iz točke 1. stavka 1. ovoga članka a ne može se utvrditi na koju se presudu odnosi, sud će žalbu odbaciti. Žalbu s tim nedostacima podnesenu u korist optuženika koji ima branitelja sud će dostaviti drugostupanjskom sudu ako se može utvrditi na koju se presudu odnosi, a ako se to ne može utvrditi, sud će žalbu odbaciti. (4) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, ali žalitelj je dužan navesti razloge zašto ih prije nije iznio. Optuženik koji je u cijelosti priznao osnovanost svih točaka optužbe može u žalbi iznijeti samo one nove činjenice i nove dokaze koji su važni za odluku o kazni .Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice imale dokazati, a pozivajući se na nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima želi dokazati. c) Osnove zbog kojih se presuda može pobijati Članak 366. Presuda se može pobijati: 1) zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, 2) zbog povrede kaznenog zakona, 3) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, 4) zbog odluke o kaznenim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnim zahtjevima te zbog odluke o objavi presude u sredstvima javnog priopćavanja. Članak 367. (1) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji: 1) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji nije sudjelovao na glavnoj raspravi ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja, 2) ako je na glavnoj raspravi sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji se morao izuzeti (članak 36. stavak 1), 3) ako je glavna rasprava održana bez osobe čija je nazočnost na glavnoj raspravi po zakonu obvezna ili ako je optuženiku, branitelju, oštećeniku kao tužitelju ili privatnom tužitelju, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da se na glavnoj raspravi služi svojim jezikom i da na svojem jeziku prati tijek rasprave (članak 7.), 4) ako je protivno Zakonu donesena odluka o isključenju javnosti s glavne rasprave, 5) ako je sud povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja ili prijedlog oštećenika, odnosno odobrenje nadležnog tijela: 6) ako je presudu donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u toj stvari ili ako je sud nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti, 7) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe, 8) ako je na glavnoj raspravi optuženik koji se na ispitivanju o osnovanosti optužbe očitovao da se u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe ne smatra krivim (članak 320. stavak 3. i 6.) bez zahtjeva u smislu članka 321. stavka 2. ovoga Zakona ispitan prije završetka dokaznog postupka, 9) ako je optužba prekoračena (članak 350. stavak 1.), 10) ako je presudom povrijeđena odredba članka 381. ovoga Zakona, 11) ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, (2) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako se presuda temelji na dokazu iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona. (3) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji i ako sud pri pripremanju glavne rasprave ili u tijeku glavne rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili na glavnoj raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Članak 368. Povreda kaznenog zakona postoji ako je kazneni zakon povrijeđen u pitanju: 1) je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo, 2) ima li okolnosti koje isključuju krivnju, 3) ima li okolnosti koje isključuju kazneni progon a osobito je li nastupila zastara kaznenog progona ili je progon isključen zbog amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuđena, 4) je li glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, 5) je li odlukom o kazni, uvjetnoj osudi ili sudskoj opomeni, odnosno odlukom o sigurnosnoj mjeri ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračana ovlast koju sud ima po zakonu, 6) jesu li povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne. Članak 369. (1) Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja. (2) Pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji ako je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad sadržaj isprava, zapisnika o izvedenim dokazima ili tehničkih snimki ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice. (3) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji ako sud kakvu odlučnu činjenicu nije utvrdio. Članak 370. (1) Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni, uvjetnoj osudi i sudskoj opomeni kad tom odlukom nije prekoračena zakonska ovlast (članak 368. točka 5.), ali sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, o uvjetnoj osudi ili sudskoj opomeni iako su za to postojali zakonski uvjeti. (2) Odluka o sigurnosnoj mjeri ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati ako ne postoji povreda zakona iz članka 368. točke 5. ovoga Zakona, ali je sud nepravilno donio tu odluku ili nije izrekao sigurnosnu mjeru, odnosno oduzimanje imovinske koristi iako su za to postojali zakonski uvjeti. Zbog istih razloga može se pobijati odluka o troškovima kaznenog postupka. (3) Odluka o imovinskopravnom zahtjevu te odluka o objavi presude u sredstvima javnog priopćavanja može se pobijati kad je sud o tim pitanjima donio odluku suprotno zakonskim propisima. d) Postupak o žalbi Članak 371. (1) Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi davanja odgovora. (2) Nepravodobnu (članak 385.) i nedopuštenu (članak 386.) žalbu odbacit će rješenjem predsjednik vijeća prvostupanjskog suda. Članak 372. Primjerak žalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnoj stranci, koja može podnijeti odgovor na žalbu. Žalbu će sa spisom prvostupanjski sud dostaviti drugostupanjskom sudu koji će razmotriti i odgovor na žalbu zaprimljen do sjednice vijeća. Članak 373. (1) Kad spisi povodom žalbe stignu drugostupanjskom sudu, predsjednik žalbenog vijeća određuje suca izvijestitelja. Ako je riječ o kaznenom djelu za koje se progoni na zahtjev državnog odvjetnika, sudac izvjestitelj dostavit će spise nadležnomu državnom odvjetniku, koji ih je dužan razgledati i bez odgode vratiti sudu. (2) Kad državni odvjetnik vrati spise, predsjednik će vijeća zakazati sjednicu vijeća. O sjednici vijeća obavijestit će se državni odvjetnik. (3) Sudac izvjestitelj može prema potrebi od prvostupanjskog suda pribaviti izvješće o povredama odredaba kaznenog postupka, a može preko tog suda ili istražnog suca suda na čijem se području radnja ima obaviti ili na drugi način provjeriti navode žalbe u svezi s novim dokazima i novim činjenicama ili od drugih tijela ili pravnih osoba pribaviti potrebne izvješća ili spise. (4) Ako sudac izvjestitelj utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici i obavijesti predviđeni u članku 78. ovoga Zakona, dostavit će spise prvostupanjskom sudu prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, da predsjednik prvostupanjskog vijeća donese rješenje o njihovu izdvajanju iz spisa i kad rješenje postane pravomoćno, da ih u zatvorenom omotu preda istražnom sucu radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa. Članak 374. (1) O sjednici vijeća izvijestit će se onaj optuženik i njegov branitelj, oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj koji je u roku predviđenom za žalbu ili za odgovor na žalbu zahtijevao da bude izviješten o sjednici ili je predložio održavanje rasprave pred drugostupanjskim sudom. Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća izvijeste stranke i kad nisu to zahtijevale ili da se o sjednici izvijesti i stranka koja to nije zahtijevala, ako bi njihova nazočnost bila korisna za razjašnjenje stvari. (2) Ako je optuženik u pritvoru ili na izdržavanju kazne i ima branitelja, osigurat će se nazočnost optuženika samo ako predsjednik vijeća ili vijeće smatraju da je svrhovito. (3) Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja o stanju stvari. Vijeće može od stranaka koje su nazočne na sjednici zatražiti potrebna objašnjenja u svezi sa žalbenim navodima. Stranke mogu predložiti da se radi dopune izvješća pročitaju pojedini spisi i mogu, uz dopuštenje predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu ne ponavljajući ono što je sadržano u izvješću. (4) Sjednica se može održati i u odsutnosti stranaka koje su o njoj bile uredno izviještene, ako optuženik nije izvijestio sud o promjeni boravišta ili stana, može se održati sjednica vijeća iako on o sjednici nije bio izviješten. (5) Sa sjednice vijeća javnost se može isključiti samo uz uvjete propisane ovim Zakonom (članak 292. do 294.). (6) Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda. (7) Rješenja iz članka 385. i 386. ovoga Zakona mogu se donijeti i bez obavijesti strankama o sjednici vijeća. Članak 375. (1) Drugostupanjski sud donosi odluku u sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave. (2) Hoće li održati raspravu, odlučuje drugostupanjski sud u sjednici vijeća. Članak 376. (1) Rasprava pred drugostupanjskim sudom održat će se samo ako je potrebno da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja izvedu novi dokazi ili ponove već prije izvedeni dokazi i ako postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu glavnu raspravu. (2) Na raspravu pred drugostupanjskim sudom pozivaju se optuženik i njegov branitelj, tužitelj, oštećenik, zakonski zastupnici i opunomoćenici oštećenika, oštećenik kao tužitelj, privatni tužitelj, te svjedoci i vještaci za koje sud odluči da se ispitaju. (3) Ako je optuženik u pritvoru, predsjednik vijeća drugostupanjskog suda poduzet će sve što je potrebno da se optuženik dovede na raspravu. (4) Ako oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj ne dođu na raspravu pred drugostupanjskim sudom, postupak se neće obustaviti nego će se rasprava okončati u njihovoj odsutnosti. Članak 377. (1) Rasprava pred drugostupanjskim sudom počinje izvješćem suca izvjestitelja, koji izlaže stanje stvari ne dajući svoje mišljenje o osnovanosti žalbe. (2) Na prijedlog ili po službenoj dužnosti pročitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a po potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi. (3) Nakon toga pozvat će se žalitelj da obrazloži žalbu, a onda protivnik da mu odgovori. Optuženik i njegov branitelj imaju uvijek posljednju riječ. (4) Stranke mogu na raspravi iznositi nove dokaze i činjenice. Članak 378. Ako u članku 372. do 377. ovoga Zakona nije što drugo propisano, odredbe o glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom na odgovarajući će se način primjenjivati i u postupku pred drugostupanjskim sudom. e) Granice ispitivanja prvostupanjske presude Članak 379. (1) Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 366.). Po službenoj dužnosti on mora uvijek ispitati: 1) postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 1., 5., 6 točka 8. do 11., stavka 2. ovoga članka i je li glavna rasprava protivno odredbama ovoga Zakona održana u odsutnosti optuženika i njegova branitelja, 2) je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon. (2) Ako žalba podnesena u korist optuženika ne sadrži podatke iz članka 365. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, ograničit će se drugostupanjski sud na ispitivanje povreda iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka te na ispitivanje odluke o kazni, sigurnosnim mjerama i oduzimanju imovinske koristi (članak 370.). (3) U povodu žalbe tužitelja može se prvostupanjska presuda ukinuti ili preinačiti i u korist optuženika. Članak 380. Na povredu iz članka 367. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona žalitelj se može pozvati u žalbi samo ako tu povredu nije mogao iznijeti u tijeku glavne rasprave, ili je iznio, ali ju prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Članak 381. Ako je izjavljena samo žalba u korist optuženika, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu. Članak 382. Žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, i oduzimanju imovinske koristi. Članak 383. Ako drugostupanjski sud u povodu bilo čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženika od koristi i za kojeg od suoptuženika koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom smislu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji. f) Odluke drugostupanjskog suda o žalbi Članak 384. (1) Drugostupanjski sud može u sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave odbaciti žalbu kao nepravodobnu ili nedopuštenu, ili odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, ili ukinuti tu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, ili preinačiti prvostupanjsku presudu. (2) O svim žalbama protiv iste presude drugostupanjski sud odlučuje jednom odlukom. Članak 385. Žalba će se odbaciti rješenjem kao nepravodobna ako se utvrdi da je podnesena nakon zakonskog roka. Članak 386. Žalba će se odbaciti rješenjem kao nedopuštena ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla žalbe ili odustala od žalbe ili ako žalba po zakonu nije dopuštena. Članak 387. Drugostupanjski sud presudom će odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede zakona iz članka 379. stavka 1. ovoga Zakona. Članak 388. (1) Drugostupanjski će sud, prihvaćajući žalbu ili po službenoj dužnosti, rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka, osim slučajeva iz članka 390. stavka 1. ovoga Zakona, ili ako smatra da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba naložiti novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom. (2) Na štetu optuženika ne može se ukinuti prvostupanjska presuda zbog razloga iz članka 367. stavka 1. točke 8. ovoga Zakona. (3) Drugostupanjski sud može naložiti da se nova glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom održi pred potpuno izmijenjenim vijećem. (4) Drugostupanjski sud može i samo djelomično ukinuti prvostupanjsku presudu ako se pojedini dijelovi presude mogu izdvojiti bez štete za pravilno suđenje. (5) Ako se optuženik nalazi u pritvoru, drugostupanjski sud ispitat će postoje li još razlozi za pritvor i donijeti rješenje o produljenju ili ukidanju pritvora te ga odmah dostaviti prvostupanjskom sudu. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba. Članak 389. Ako drugostupanjski sud pri razmatranju žalbe ustanovi da je za suđenje u prvom stupnju stvarno nadležan, ukinut će prvostupanjsku presudu, predmet uputiti nadležnom vijeću i o tome izvijestiti prvostupanjski sud. Članak 390. (1) Drugostupanjski će sud, prihvaćajući žalbu ili po službenoj dužnosti, presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako utvrdi da su odlučne činjenice u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđene i da se s obzirom na utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni zakona ima donijeti drukčija presuda, a prema stanju stvari i u slučaju povreda iz članka 367. stavka 1. točke 5., 9. i 10. ovoga Zakona. (2) Ako su se zbog preinake prvostupanjske presude stekli uvjeti da se odredi, odnosno ukine pritvor na temelju članka 102. stavka 4. i članka 104. stavak 4. ovoga Zakona, drugostupanjski će sud o tome donijeti posebno rješenje, protiv kojeg nije dopuštena žalba. Članak 391. (1) U obrazloženju presude, odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode i iznijeti povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. (2) Kad se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, u obrazloženju treba navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se povrede sastoje. (3) Kad se prvostupanjska presuda ukida zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, navest će se u čemu su nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja, posebice u odlučivanju o prijedlozima stranaka da se pribave i izvedu pojedini dokazi (članak 322.), odnosno zašto su novi dokazi i činjenice važni za donošenje pravilne odluke. Članak 392. (1) Drugostupanjski sud vratit će sve spise prvostupanjskom sudu s dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa svoje odluke radi predaje strankama i drugim zainteresiranim osobama. (2) Ako je optuženik u pritvoru, drugostupanjski sud dužan je svoju odluku sa spisima dostaviti prvostupanjskom sudu najkasnije u roku od tri mjeseca od dana kad je primio spise od tog suda. Članak 393. (1) Prvostupanjski sud kojem je predmet upućen na suđenje uzet će za osnovu prijašnju optužnicu. Ako je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, taj će sud za osnovu uzeti samo onaj dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio presude. (2) Na novoj glavnoj raspravi stranke mogu isticati nove činjenice i iznositi nove dokaze. (3) Prvostupanjski sud dužan je izvesti sve postupovne radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svojoj odluci. (4) Pri izricanju nove presude prvostupanjski sud vezan je zabranom iz članka 381. ovoga Zakona. (5) Ako je optuženik u pritvoru, vijeće prvostupanjskog suda postupit će prema odredbi članka 107. stavka 2. ovoga Zakona. 2. Žalba protiv drugostupanjske presude Članak 394. (1) Protiv drugostupanjske presude dopuštena je žalba trećostupanjskom sudu samo: 1) ako je drugostupanjski sud izrekao kaznu dugotrajnog zatvora ili je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je izrečena takva kazna, 2) ako je drugostupanjski sud na temelju održane rasprave utvrdio činjenično stanje drukčije nego prvostupanjski sud i na tako utvrđenom činjeničnom stanju utemeljio svoju presudu, 3) ako je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu kojom je optuženik oslobođen optužbe i izrekao presudu kojom se optuženik proglašava krivim. (2) O žalbi protiv drugostupanjske presude rješava trećestupanjski sud u sjednici vijeća prema odredbama koje važe za drugostupanjski postupak. Pred tim sudom ne može se održati rasprava. (3) Odredbe članka 383. ovoga Zakona primijenit će se i na suoptuženika koji nije imao pravo podnijeti žalbu protiv drugostupanjske presude. 3. Žalba protiv rješenja Članak 395. (1) Protiv rješenja istražnog suca i protiv drugih rješenja prvostupanjskog suda stranke i osobe čija su prava povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom Zakonu nije izričito propisano da žalba nije dopuštena. (2) Protiv rješenja vijeća donesenog prije i u tijeku istrage nije dopuštena žalba, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. (3) Rješenja koja se donose radi pripremanja glavne rasprave i presude mogu se pobijati samo u žalbi na presudu. (4) Protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske žalba nije dopuštena. Članak 396. (1) Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje. (2) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, žalba protiv rješenja podnosi se u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Članak 397. Ako u ovom Zakonu nije drukčije propisano, podnošenjem žalbe protiv rješenja odgađa se izvršenje rješenja protiv kojeg je podnesena žalba. Članak 398. (1) O žalbi protiv rješenja prvostupanjskog suda odlučuje drugostupanjski sud na javnoj sjednici vijeća, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. (2) O žalbi protiv rješenja istražnog suca odlučuje vijeće istog suda, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano (članak 20. stavak 2). (3) Rješavajući o žalbi, sud može rješenjem odbaciti žalbu kao nepravodobnu ili kao nedopuštenu, odbiti žalbu kao neosnovanu ili prihvatiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i prema potrebi predmet uputiti na ponovno odlučivanje. (4) Ispitujući žalbu, sud će po službenoj dužnositi paziti je li za donošenje rješenja prvostupanjski sud bio stvarno nadležan, je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo, te je li na štetu optuženika povrijeđen Kazneni zakon odnosno postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona. Članak 399. Na postupak o žalbi protiv rješenja će se primjenjivati odredbe članka 362., 364. stavka 3., članak 365. do 371., članak 373. stavka 1., 3. i 4.te članka 381. i 383. ovoga Zakona. Članak 400. Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, odredbe članka 395. i 399. ovoga Zakona primijenit će se i na sva ostala rješenja koja se donose na temelju ovoga Zakona.
Glava XXIV. IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI 1. Obnova kaznenog postupka Članak 401. Kazneni postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom može se na zahtjev ovlaštene osobe obnoviti samo u slučajevima i uz uvjete propisane u ovom Zakonu. Članak 402. (1) Pravomoćna presuda može se preinačiti i bez obnove kaznenog postupka: 1) ako je u dvjema presudama ili u više presuda protiv istog osuđenika izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju, 2) ako je pri izricanju jedinstvene kazne primjenom odredaba o stjecaju uzeta kao utvrđena i kazna koja je već obuhvaćena u kazni izrečenoj prema odredbama o stjecaju u kakvoj prijašnjoj presudi, 3) ako se pravomoćna presuda kojom je za više kaznenih djela izrečena jedinstvena kazna ne bi mogla u jednom dijelu izvršiti zbog amnestije, pomilovanja ili iz drugih razloga. (2) U slučaju iz točke 1. stavka 1. ovoga članka sud će novom presudom preinačiti prijašnje presude glede odluka o kazni i izreći jedinstvenu kaznu. Za donošenje nove presude nadležan je prvostupanjski sud koji je sudio u stvari u kojoj je izrečena najstroža vrsta kazne, a kod istovrsnih kazni - sud koji je izrekao najveću kaznu, a ako su kazne jednake - sud koji je posljednji izrekao kaznu. (3) U slučaju iz stavka 1. točke 2. ovoga članka preinačit će svoju presudu sud koji je pri izricanju jedinstvene kazne pogrešno uzeo u obzir kaznu koja je već obuhvaćena u kakvoj prijašnjoj presudi. (4) U slučaju iz stavka 1. točke 3. ovoga članka prvostupanjski sud preinačit će prijašnju presudu glede kazne i izreći novu kaznu ili će utvrditi koliko se od kazne izrečene prijašnjom presudom ima izvršiti. (5) Novu presudu donosi sud u sjednici vijeća na prijedlog državnog odvjetnika ako je postupak vođen na njegov zahtjev ili na zahtjev osuđenika, a nakon ispitivanja protivne stranke. (6) Ako su u slučaju iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka pri izricanju kazne uzete u obzir i presude drugih sudova, ovjereni prijepis nove pravomoćne presude dostavit će se i tim sudovima. Članak 403. Ako je zahtjev za provođenje istrage pravomoćno odbačen, odnosno odbijen zato što nije bilo zahtjeva ovlaštenog tužitelja ili što nije bilo potrebnog prijedloga za progon ili odobrenja, ili je iz istih razloga kazneni postupak rješenjem pravomoćno obustavljen, ili je optužba odbačena ili je presudom optužba pravomoćno odbijena, ili ako je postupak rješenjem pravomoćno obustavljen zbog toga što je počinitelj nakon počinjenog kaznenog djela obolio od kakve trajne duševne bolesti, postupak će se na zahtjev ovlaštenog tužitelja nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke. Članak 404. (1) Ako je izvan slučaja navedenih u članku 403. ovoga Zakona istražni zahtjev pravomoćno odbijen, ili je kazneni postupak pravomoćno obustavljen u istrazi ili prije početka glavne rasprave, ili je optužba odbačena, na zahtjev ovlaštenog tužitelja može se dopustiti obnova kaznenog postupka (članak 408.) ako se podnesu novi dokazi na temelju kojih se sud može uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje kaznenog postupka. (2) Kazneni postupak pravomoćno obustavljen do početka glavne rasprave može se obnoviti kad je državni odvjetnik odustao od progona, a oštećenik progon nije preuzeo, ako se dokaže da je do odustanka došlo zbog kaznenog djela zlouporabe službenog položaja državnog odvjetnika. Glede dokazivanja kaznenog djela državnog odvjetnika primjenjivat će se odredbe članka 405. stavka 2. ovoga Zakona. (3) Ako je postupak obustavljen zbog toga što je oštećenik kao tužitelj odustao od progona ili što se po zakonu smatra da je odustao, oštećenik kao tužitelj ne može tražiti obnovu postupka. Članak 405. (1) Kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može se obnoviti u korist osuđenika: 1) ako se dokaže da je presuda utemeljena na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača, 2) ako se dokaže da je do presude došlo zbog kaznenog djela državnog odvjetnika, suca, suca porotnika ili osobe koja je obavljala istražne radnje, 3) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu, 4) ako je osoba za isto djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla počiniti samo jedna osoba ili neke od njih, 5) ako se u slučaju osude za produljeno kazneno djelo ili za drugo kazneno djelo koje na temelju zakona obuhvaća više istovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji pokazuju da osuđenik nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, a postojanje tih činjenica moglo bi bitno utjecati na odmjeravanje kazne. (2) U slučajevima iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe proglašene krivim za dotična kaznena djela. Ako se postupak protiv tih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, činjenice iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka mogu se utvrditi i drugim dokazima. Članak 406. (1) Kazneni postupak može se iznimno obnoviti na štetu okrivljenika ako je postupak dovršen pravomoćnom presudom kojom se optužba odbija: 1) ako je do presude kojom se optužba odbija došlo zbog stvarne nenadležnosti suda, a ovlašteni tužitelj pokrene postupak pred nadležnim sudom i istodobno zatraži obnovu postupka, 2) ako je postupak vođen bez ovlaštenog tužitelja i zbog toga donesena presuda kojom se optužba odbija, a ovlašteni tužitelj zatraži obnovu postupka, 3) ako je presuda donesena jer je tužitelj od početka do završetka glavne rasprave odustao od optužbe, a dokaže da je do odustanka došlo zbog kaznenog djela zlouporabe službenog položaja državnog odvjetnika, 4) ako nije bilo potrebnog prijedloga ili odobrenja za vođenje postupka pa je zbog toga došlo do odbijajuće presude, a prijedlog ili odobrenje naknadno budu dani, 5) ako se utvrdi da se akt oprosta, odnosno pomilovanje, zastara ili druge okolnosti koje isključuju kazneni progon ne odnose na kazneno djelo povodom kojeg je donesena presuda kojom se optužba odbija. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka obnova postupka nije dopuštena ako je proteklo više od mjesec dana od kada je tužitelj saznao za okolnosti na kojima može utemeljiti svoj zahtjev za obnovu postupka. (3) U slučaju obnove postupka iz razloga navedenog u stavku 1. točki 3. ovoga članka primijenit će se odredba članka 405. stavka 2. ovoga Zakona. (4) U slučaju iz stavka 1. točke 1. ovoga članka vijeće suda koji odlučuje o zahtjevu za obnovu postupka uputit će po pravomoćnosti rješenje kojim se obnova postupka dopušta predmet sudu koji je stvarno nadležan. Članak 407. (1) Zahtjev za obnovu kaznenog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj, a nakon smrti osuđenika državni odvjetnik i osobe navedene u članku 363. stavku 2. ovoga Zakona. (2) Zahtjev se može podnijeti i nakon što je osuđenik izdržao kaznu i bez obzira na zastaru, oprost ili pomilovanje. (3) Ako sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o obnovi postupka sazna da postoji razlog za obnovu kaznenog postupka, obavijestit će o tome osuđenika, odnosno osobu koja je ovlaštena da podnese zahtjev. Članak 408. (1) O zahtjevu za obnovu kaznenog postupka odlučuje vijeće općinskog suda iz članka 18. stavka 3., odnosno vijeće županijskog suda iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona koje je u prijašnjem postupku sudilo u prvom stupnju. (2) U zahtjevu se mora navesti po kojoj se zakonskoj osnovi traži obnova i kojim se dokazima potkrepljuju činjenice na kojima se zahtjev temelji. Ako zahtjev ne sadrži te podatke, sud će pozvati podnositelja da u određenom roku zahtjev dopuni. (3) Pri rješavanju o zahtjevu u vijeću neće sudjelovati sudac koji je sudjelovao u donošenju presude u prijašnjem postupku. Članak 409. (1) Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na temelju samog zahtjeva i spisa prijašnjeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba, ili da nema zakonskih uvjeta za obnovu postupka, ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev temelji već bili izneseni u prijašnjem zahtjevu za obnovu postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda, ili da činjenice i dokazi očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova, ili da podnositelj zahtjeva nije postupio prema članku 408. stavku 2. ovoga Zakona. (2) Ako sud ne odbaci zahtjev, dostavit će prijepis zahtjeva protivnoj stranci, koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora, predsjednik vijeća će sam ili preko istražnog suca izviditi činjenice i pribaviti dokaze na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev. (3) Nakon provedenih izvida sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za obnovu postupka po članku 404. ovoga Zakona. U ostalim slučajevima, kad su u pitanju kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti, predsjednik vijeća odredit će da se spisi pošalju državnom odvjetniku, koji će bez odgode vratiti spise sa svojim mišljenjem. Članak 410. (1) Kad državni odvjetnik vrati spise, sud će, ako ne odredi da se izvidi dopune, na temelju rezultata izvida zahtjev uvažiti i dopustiti obnovu kaznenog postupka ili će zahtjev odbiti ako novi dokazi nisu prikladni da dovedu do obnove kaznenog postupka. (2) Ako sud ustanovi da razlozi iz kojih je dopustio obnovu postoje i za kojeg suoptuženika koji nije podnio zahtjev, postupit će po službenoj dužnositi kao da takav zahtjev postoji. (3) U rješenju kojim se dopušta obnova kaznenog postupka sud će odlučiti da se odmah odredi nova glavna rasprava ili da se stvar vrati u stanje istrage, odnosno da se provede istraga ako je nije bilo. (4) Ako sud smatra, s obzirom na podnesene dokaze, da osuđenik u obnovljenom postupku može biti osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu, ili da može biti oslobođen optužbe, ili da optužba može biti odbijena, odredit će da se izvršenje presude odgodi, odnosno prekine. (5) Kad rješenje kojim se dopušta obnova kaznenog potupka postane pravomoćno, obustavit će se izvršenje kazne i sud će, na prijedlog državnog odvjetnika, odrediti pritvor ako postoje uvjeti iz članka 102. ovoga Zakona. Članak 411. (1) Za novi postupak koji se vodi na temelju rješenja kojim je dopuštena obnova kaznenog postupka važe iste odredbe kao i za prvi postupak. U novom postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prijašenjem postupku. (2) Ako se novi postupak obustavi do početka glavne rasprave, sud će rješenjem o obustavi postupka ukinuti i prijašnju presudu. (3) Kad sud u novom postupku donese presudu, izreći će da se prijašnja presuda djelomično ili u cijelosti stavlja izvan snage ili da se ostavlja na snazi. U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuženiku uračunati izdržanu kaznu, a ako je obnova određena samo za neko od djela za koja je osuđenik bio osuđen, sud će izreći novu jedinstvenu kaznu prema odredbama Kaznenog zakona. (4) Sud je u novom postupku uvijek vezan zabranom propisanom u članku 381. ovoga Zakona. Članak 412. (1) Kazneni postupak u kojem je osoba osuđena u odsutnosti (članak 305. stavak 4. i 5.), a nastupila je mogućnost da joj se ponovno sudi u njezinoj nazočnosti, obnovit će se i izvan uvjeta predviđenih u članku 405. i 406. ovoga Zakona ako osuđenik ili njegov branitelj podnese zahtjev za obnovu postupka u roku od jedne godine od dana kad je osuđenik saznao za presudu kojom je osuđen u odsutnosti. (2) U rješenju kojim se dopušta obnova kaznenog postupka prema odredbi stavka 1. ovog članka sud će odrediti da se osuđeniku dostavi optužnica ako mu prije nije dostavljena, a može odrediti da se stvar vrati u stanje istrage, odnosno da se provede istraga ako je nije bilo. (3) Nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka obnova kaznenog potupka dopuštena je samo uz uvjete predviđene u članku 405. i 406. ovoga Zakona. Članak 413. Odredbe ove glave o obnovi kaznenog postupka će se uporabiti i u slučaju kada je podnesen zahtjev za izmjenu pravomoćne sudske odluke na temelju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je poništen ili ukinut propis na temelju kojeg je bila donesena pravomoćna osuda ili na temelju odluke Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na neki razlog za obnovu kaznenog postupka ili izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. 2. Izvanredno ublažavanje kazne Članak 414. Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude. Članak 415. (1) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne mogu podnijeti osuđenik i uz njegovu privolu njegov branitelj te njegovi rođaci koji su ovlašteni podnijeti žalbu protiv presude u njegovu korist. (2) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne ne zadržava izvršenje kazne, osim ako predsjednik prvostupanjskog vijeća iz opravdanih razloga ne odluči drukčije. Članak 416. (1) O zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske, osim u slučaju iz stavka 4. ovoga članka. (2) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnosi se prvostupanjskom sudu. (3) Predsjednik vijeća prvostupanjskog suda odbacit će zahtjev koji je podnijela neovlaštena osoba. (4) Prvostupanjski sud izvidjet će postoje li razlozi za ublažavanje, pa će nakon ispitivanja državnog odvjetnika, ako se postupak vodio na njegov zahtjev, spise sa svojim obrazloženim prijedlogom dostaviti sudu nadležnom za odlučivanje o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne. Ako prvostupanjski sud, nakon provedenih izvida, ustanovi da postoje okolnosti koje opravdavaju novu odluku o visini dnevnih prihoda novčane kazne, primijenit će se odredbe članka 402. ovoga Zakona i preinačiti pravomoćna presuda u tom dijelu odluke o kazni. Protiv presude prvostupanjskog suda dopuštena je žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. (5) Ako je u pitanju kazneno djelo za koje se postupak vodio na zahtjev državnog odvjetnika, sud koji odlučuje o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne prije donošenja rješenja dostavit će spise državnom odvjetniku Republike Hrvatske. On može staviti pisani prijedlog sudu. (6) Sud će zahtjev odbiti ako ustanovi da nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne. Ako zahtjev prihvati, sud će rješenjem preinačiti pravomoćnu presudu glede odluke o kazni. Članak 417. Rješenje kojim je prihvatio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne sud će opozvati ako se dokaže (članak 405. stavak 2.) da se rješenje temelji na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka. 3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti Članak 418. (1) Protiv pravomoćnih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji je prethodio tim pravomoćnim odlukama državni odvjetnik Republike Hrvatske može podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti ako je povrijeđen zakon. (2) Državni odvjetnik Republike Hrvatske podignut će zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv sudske odluke donesene u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom. (3) Zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može se podignuti protiv odluke s kojom je odlučeno o zahtjevu za zaštitu zakonitosti. Članak 419. (1) O zahtjevu za zaštitu zakonitosti odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske. (2) Ako državni odvjetnik do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odustane od zahtjeva za zaštitu zakonitosti, zahtjev će se rješenjem odbaciti. (3) O zahtjevu se odlučuje u sjednici vijeća. Prije nego što predmet bude iznesen na odlučivanje, sudac izvjestitelj može prema potrebi pribaviti obavijesti o istaknutim povredama zakona. (4) O sjednici će se uvijek izvijestiti državni odvjetnik. (5) Vrhovni sud Republike Hrvatske može riješiti da se izvršenje pravomoćne presude prekine ili odgodi do odluke o zahtjevu za zaštitu zakonitosti. Protiv tog rješenja žalba nije dopuštena. Članak 420. (1) Pri odlučivanju o zahtjevu za zaštitu zakonitosti sud će se ograničiti samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva državni odvjetnik Republike Hrvatske. (2) Ako sud ustanovi da razlozi iz kojih je donio odluku u korist osuđenika postoje i za kojeg od suoptuženika glede kojeg nije podignut zahtjev za zaštitu zakonitosti, postupit će se po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji. (3) Ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut u korist osuđenika, sud je pri donošenju odluke vezan zabranom propisanom u članku 381. ovoga Zakona. Članak 421. Sud će presudom odbiti zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan ako utvrdi da ne postoji povreda zakona na koju se državni odvjetnik Republike Hrvatske poziva. Članak 422. (1) Kad sud utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, donijet će presudu kojom će, prema naravi povrede zakona, ili preinačiti pravomoćnu odluku, ili ukinuti u cijelosti ili djelomično odluke prvostupanjskog suda i višeg suda ili samo odluku višeg suda i predmet vratiti na ponovnu odluku ili suđenje prvostupanjskom sudu ili višem sudu. (2) Ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenika, a sud ustanovi da je osnovan, utvrdit će samo da postoji povreda zakona, ne dirajući u pravomoćnu odluku. (3) Ako drugostupanjski sud prema odredbama ovoga Zakona nije bio ovlašten otkloniti povredu zakona koja je počinjena u presudi prvostupanjskog suda ili u sudskom postupku koji joj je prethodio, a sud koji rješava o zahtjevu za zaštitu zakonitosti podignutom u korist okrivljenika utvrdi da je zahtjev osnovan i da radi otklanjanja počinjene povrede zakona treba ukinuti ili preinačiti prvostupanjsku odluku, ukinut će ili preinačiti i drugostupanjsku odluku iako njome nije povrijeđen zakon. Članak 423. Ako se pri odlučivanju o zahtjevu za zaštitu zakonitosti pojavi ozbiljna sumnja u istinitost odlučnih činjenica utvrđenih u odluci protiv koje je zahtjev podignut, pa se zbog toga ne može odlučiti o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, sud će presudom kojom odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti ukinuti tu odluku i narediti da se održi nova glavna rasprava pred istim ili drugim stvarno nadležnim prvostupanjskim sudom. Članak 424. (1) Ako je pravomoćna presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, za osnovu će se uzeti prijašnja optužnica ili onaj njezin dio koji se odnosi na ukinuti dio presude. (2) Sud je dužan izvesti sve postupovne radnje i raspraviti sva pitanja na koja ga je upozorio Vrhovni sud Republike Hrvatske. (3) Pred prvostupanjskim, odnosno drugostupanjskim sudom stranke mogu isticati nove činjenice i podnositi nove dokaze. (4) Sud je pri donošenju nove odluke vezan zabranom propisanom u članku 381. ovoga Zakona. (5) Ako je pored odluke nižeg suda ukinuta i odluka višeg suda, predmet se dostavlja nižem sudu preko višeg suda. 4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Članak 425. (1) Okrivljenik koji je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora ili malodobničkog zatvora može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede zakona u slučajevima predviđenim ovim Zakonom. (2) Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnosi se u roku od mjesec dana od dana kad je okrivljenik primio pravomoćnu presudu. (3) Okrivljenik koji se nije koristio redovitim pravnim lijekom protiv presude ne može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, osim ako je drugostupanjskom presudom umjesto oslobođenja od kazne, uvjetne osude, sudske opomene ili novčane kazne izrečena kazna zatvora, odnosno umjesto odgojne mjere kazna malodobničkog zatvora. (4) Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može se podnijeti protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Članak 426. O zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske. Članak 427. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti: 1) zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u članku 368. točki 1. do 4. ovoga Zakona ili zbog povrede iz točke 5. toga članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, sigurnosnu mjeru ili oduzimanje imovinske koristi, 2) zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 367. stavku 1. točki 1., 5., 8., 9. i 10., odnosno u članku 367. stavka 2. ovoga Zakona ili zbog sudjelovanja u odlučivanju u drugom, odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti (članak 36. stavak 1.), ili zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na glavnoj raspravi ili na raspravi pred drugostupanjskim sudom upotrebljava svoj jezik (članak 7.), 3) zbog povrede prava okrivljenika na obranu na glavnoj raspravi ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu. Članak 428. (1) Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude mogu podnijeti osuđenik i branitelj. (2) Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnosi se prvostupanjskom sudu. (3) Zahtjev koji je podnesen nepravodobno ili ga je podnijela neovlaštena osoba ili je podnesen u slučaju osude na kaznu ili mjeru zbog koje se zahtjev ne može podnijeti (članak 425. stavak 1.) ili po zakonu nije dopušten (članak 425. stavak 3. i 4.), odbacit će rješenjem predsjednik vijeća prvostupanjskog suda ili Vrhovni sud Republike Hrvatske. (4) Vrhovni sud Republike Hrvatske dostavit će primjerak zahtjeva sa spisima državnom odvjetniku Republike Hrvatske, koji može u roku od petnaest dana od dana primitka zahtjeva podnijeti odgovor na zahtjev. (5) Prvostupanjski sud ili Vrhovni sud Republike Hrvatske može, s obzirom na sadržaj zahtjeva, riješiti da se odgodi, odnosno prekine izvršenje pravomoćne presude. Žalba protiv takva rješenja prvostupanjskog suda ne odgađa njegovo izvršenje. Članak 429. Što se tiče zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, primjenjivati će se odredbe članka 419. stavka 2. i 3., članka 420. i 421., članka 422. stavka 1. i 2., članka 423. stavka 1. i članka 424. ovoga Zakona. Prilikom primjenjivanja članka 422. stavka 1. ovoga Zakona sud se ne može ograničiti samo na to da utvrdi povredu zakona, a odredba stavka 2. toga članka primjenjivat će se samo u dijelu o izricanju kazne.
D. Posebne odredbe za postupak pred općinskim sudom Glava XXV. SKRAĆENI POSTUPAK Članak 430. U postupku pred općinskim sudom za kaznena djela za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili zatvor do pet godina primjenjivat će se odredbe članka 431. do 445. ovoga Zakona, a ako u tim odredbama nije što posebno propisano, primjenjivat će se ostale odredbe ovoga Zakona. Članak 431. (1) Kazneni postupak pokreće se na temelju optužnog prijedloga državnog odvjetnika, odnosno oštećenika kao tužitelja ili na temelju privatne tužbe. (2) Državni odvjetnik može podnijeti optužni prijedlog i na temelju same kaznene prijave. (3) Optužni prijedlog i privatna tužba podnose se u potrebnom broju primjeraka za sud i okrivljenika. Članak 432. (1) Prije podnošenja optužnog prijedloga tužitelj može predložiti istražnom sucu da poduzme određene istražne radnje. Ako se istražni sudac složi s tim prijedlogom, poduzet će istražne radnje, a nakon toga zapisnike dostaviti tužitelju. Istražne radnje provode se što je moguće brže. (2) Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom za poduzimanje istražnih radnji, zatražit će odluku vijeća županijskog suda (članak 20. stavak 2.). (3) Kad u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka državni odvjetnik primi zapisnike, odnosno spise može odlučiti da podnese optužni prijedlog ili donijeti rješenje o odbačaju kaznene prijave. Članak 433. (1) Ako je kaznenu prijavu podnio oštećenik, a državni odvjetnik u roku od tri mjeseca nakon primitka prijave ne podnese optužni prijedlog niti obavijesti oštećenika da je odbacio prijavu, oštećenik ima pravo kao tužitelj poduzeti kazneni progon podnošenjem optužnog prijedloga sudu osim ako je državni odvjetnik odlučio da ne poduzme progon u slučajevima iz članka 175. ovoga Zakona. (2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka oštećenik odustane od progona ili se po zakonu smatra da je od progona odustao, državni odvjetnik može, bez obzira na uvjete propisane za obnovu postupka, ponovno pokrenuti postupak, ako nije odbacio prijavu oštećenika. Članak 434. (1) Optužni prijedlog, odnosno privatna tužba treba sadržavati podatke iz članka 268. stavka 1. točke 1. do 5. ovoga Zakona i prijedlog da se okrivljenik proglasi krivim i osudi po zakonu, a optužni prijedlog vrstu i mjeru kaznenopravne sankcije čije se izricanje traži. (2) U optužnom prijedlogu može se predložiti da se okrivljenik stavi u pritvor. Članak 435. (1) Kad sud primi optužni prijedlog ili privatnu tužbu, sudac(predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac) najprije će ispitati je li sud nadležan, treba li provesti pojedinu istražnu radnju te postoje li uvjeti za odbacivanje optužnog prijedloga, odnosno privatne tužbe. (2) Ako sudac(predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac) ne donese ni jedno od rješenja iz stavka 1. ovoga članka, zakazat će odmah glavnu raspravu. (3) Ako sudac(predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac) smatra da treba provesti pojedinu istražnu radnju, provest će je sam ili će zatražiti da to učini istražni sudac. Članak 436. (1) Ako sudac(predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac) utvrdi da je za suđenje nadležan drugi sud, ustupit će predmet nakon pravomoćnosti rješenja tom sudu, a ako ustanovi da je za suđenje nadležan viši sud, ustupit će predmet na daljnji postupak državnom odvjetniku koji postupa pred višim sudom. Ako državni odvjetnik smatra da je za suđenje nadležan sud koji mu je dostavio predmet, zatražit će odluku vijeća suda pred kojim postupa. (2) Nakon zakazivanja glavne rasprave sud se ne može po službenoj dužnosti proglasiti mjesno nenadležnim. Članak 437. (1) Sudac (predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac) će odbaciti optužni prijedlog ili privatnu tužbu ako ustanovi da postoje razlozi za obustavu postupka predviđeni u članku 201. stavku 1. točki 1. do 3. ovoga Zakona, a ako su provedene istražne radnje i iz razloga propisanog u članku 201. stavku 1. točki 4. ovoga Zakona. (2) Rješenje se dostavlja državnom odvjetniku, oštećeniku kao tužitelju ili privatnom tužitelju te okrivljeniku. Članak 438. (1) Sudac (predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac) poziva na glavnu raspravu okrivljenika i njegova branitelja, tužitelja, oštećenika i njihove zakonske zastupnike i opunomoćenike, svjedoke, vještake i tumača, a prema potrebi pribavit će i predmete koji trebaju poslužiti za utvrđivanje činjenica na glavnoj raspravi. (2) Okrivljeniku će se u pozivu naznačiti da na glavnu raspravu može doći s dokazima za svoju obranu ili da dokaze pravodobno predloži sudu kako bi se mogli pribaviti za glavnu raspravu. U pozivu će se okrivljenik upozoriti da će se glavna rasprava održati i u njegovoj odutnosti ako za to postoje zakonski uvjeti (članak 441. stavak 3.). Okrivljeniku će se uz poziv dostaviti i prijepis optužnog prijedloga, odnosno privatne tužbe i poučit će se u smislu odredbe članka 5. stavka 1. ovoga Zakona i da se, u slučaju kad obrana nije obvezna, zbog nedolaska branitelja na glavnu raspravu ili uzimanja branitelja tek na glavnoj raspravi ne mora odgoditi glavna rasprava. (3) Poziv okrivljeniku mora se dostaviti tako da između dostave poziva i dana glavne rasprave ostane dovoljno vremena za pripremu obrane, a najmanje tri dana. Uz pristanak okrivljenika taj se rok može skratiti. Članak 439. Glavna rasprava drži se u mjestu suda. U hitnim slučajevima, osobito kad treba obaviti očevid ili kad je to potrebno zbog lakšeg provođenja dokaznog postupka, može se uz odobrenje predsjednika suda glavna rasprava održati i u mjestu gdje je kazneno djelo počinjeno ili gdje se ima obaviti očevid, ako su ta mjesta na području tog suda. Članak 440. (1) Prigovor mjesne nenadležnosti može se staviti najkasnije do početka glavne rasprave. (2) Sudac koji je provodio istražne radnje nije izuzet da na glavnoj raspravi sudjeluje kao predsjednik vijeća ili kao sudac pojedinac. Članak 440.a (1) Vijeće, odnosno sudac pojedinac može odrediti da se tijek glavne rasprave snimi zvučnim ili drugim tehničkim uređajima. Snimka je sastavni dio zapisnika o glavnoj raspravi. (2) U slučaju iz stavka 1. u zapisnik o glavnoj raspravi unose se samo odluke suda i prema ocjeni predsjednika vijeća, odnosno suca, važne izjave stranaka. U zapisniku će se navesti koji su dokazi izvedeni. Ovaj zapisnik može voditi sudski savjetnik ili sudački vježbenik. (3) Snimka glavne rasprave prepisat će se i priložiti spisu samo u slučajevima iz članka 442. stavka 9. i članka 442.a ovoga Zakona. Prijepis pregledava i ovjerovljuje predsjednik vijeća ili sudac pojedinac. (4) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će posebne propise kojima će odrediti tehničke uvjete, način zvučnog snimanja, zaštitu snimke od brisanja ili oštećenja i sadržaj zapisnika iz stavka 2. i 3. ovoga članka. Članak 441. (1) Glavna rasprava održat će se ako i ne dođe državni odvjetnik koji je uredno pozvan. U tom slučaju oštećenik ima pravo na glavnoj raspravi zastupati optužbu u granicama optužnog prijedloga. (2) Glavna rasprava može se održati ako i ne dođe privatni tužitelj koji ima prebivalište izvan područja suda kojem je podnesena privatna tužba ako je sudu stavio prijedlog da se glavna rasprava održi u njegovoj odsutnosti. (3) Ako okrivljenik ne dođe na glavnu raspravu, iako je uredno pozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, sud može odlučiti da se glavna rasprava održi i u njegovoj odsutnosti, uz uvjet da njegova nazočnost nije nužna i da je prije toga bio ispitan ili se očitovao o osnovanosti optužbe. Članak 442. (1) Glavna rasprava počinje objavom sadržaja optužnog prijedloga ili privatne tužbe. Započeta glavna rasprava dovršit će se po mogućnosti bez prekidanja. (2) Okrivljenik će se ispitati na početku dokaznog postupka neovisno od toga kakav je stav zauzeo prema optužbi. (3) Okrivljeniku, svjedoku i vještaku pitanja prvi postavlja sudac odnosno predsjednik vijeća. Nakon toga pitanja postavljaju stranke i to tako da okrivljenika najprije ispituje branitelj ako ga ima, a svjedoke i vještake ona stranka koja ih je predložila. (4) Ako se okrivljenik očitovao krivim u odnosu na sve točke optužbe a sud nakon ispitivanja okrivljenika njegovo priznanje ocijeni sukladnim do tada prikupljenim dokazima, u nastavku dokaznog postupka izvest će samo dokaze koji se odnose na odluku o kaznenopravnim sankcijama. (5) Ako se okrivljenik u slučaju iz stavka 4. ovoga članka suglasi i s vrstom i mjerom kaznenopravne sankcije iz optužnog prijedloga, sud u presudi ne smije izreći drugu vrstu kaznenopravne sankcije niti veću mjeru kazne od predložene. (6) Ako sudac pojedinac tijekom glavne rasprave ustanovi da činjenice na kojima se temelji optužba ukazuju na kazneno djelo za čije je suđenje nadležno vijeće, osnovat će se vijeće i glavna rasprava započet će iznova. (7) Nakon zaključenja glavne rasprave sud će odmah izreći presudu i objaviti je s bitnim razlozima. Odmah nakon objave presude stranke i oštećenik koji ima pravo žalbe protiv presude (članak 442.a stavak 2.) mogu zahtijevati pisani otpravak presude s obrazloženjem. Ako stranke ne zahtijevaju pisani otpravak presude s obrazloženjem, kratko obrazloženje unosi se u zapisnik o glavnoj raspravi a prijepis presude ne mora sadržavati obrazloženje. Takva presuda mora se pisano izraditi i otpremiti u roku od tri radna dana. Ako je okrivljeniku izrečena kazna zatvora prijepis presude uvijek sadrži obrazloženje. (8) Nakon objave sud će stranke podučiti u smislu članka 357. stavak 1. i članka 442.a ovoga Zakona. (9) Ako je tijek glavne rasprave snimljen u smislu članka 440.a ovoga Zakona, zvučna snimka će se prepisati u roku od tri radna dana ako je okrivljeniku izrečena kazna zatvora ili su stranke i oštećenik koji ima pravo na žalbu protiv presude (članak 442.a stavak 2.) najavili žalbu u roku iz članka 442.a stavka 4. ovoga Zakona ili je podnesena žalba protiv presude. Članak 442.a (1) Protiv presude žalba se može podnijeti u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude. (2) Ako državni odvjetnik nije bio nazočan glavnoj raspravi (članak 441. stavak 1.) oštećenik ima pravo u svojstvu tužitelja podnijeti žalbu protiv presude, bez obzira na to žali li se i državni odvjetnik. (3) Stranke i oštećenik odnosno oštećenik koji u svojstvu tužitelja ima pravo žalbe protiv presude zato što državni odvjetnik nije bio nazočan glavnoj raspravi (članak 441. stavak 1.) mogu se odreći prava na žalbu odmah nakon objave presude. U takvom slučaju dostavit će im se u roku od tri dana prijepis presude bez obrazloženja. Ako je presudom izrečena kazna zatvora prijepis presude uvijek mora sadržavati podatke iz članka 359. stavka 8. ovoga Zakona. (4) Ako je tijek glavne rasprave snimljen u smislu čanka 440.a ovoga Zakona, stranke i oštećenik, odnosno oštećenik iz stavka 2. ovoga članka mogu u roku od tri dana od dana dostave prijepisa presude iz članka 442. stavka 9. ovoga Zakona najaviti žalbu. U takvom slučaju, rok za žalbu iz stavka 1. ovoga članka žaliteljima započinje teći od dostave prijepisa zvučne snimke. (5) Najava žalbe podnesena sudu nakon proteka roka od tri dana iz stavka 4. ovoga članka smatra se žalbom protiv presude. (6) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti postoji ako prijepis presude nije napisan i otpremljen u rokovima iz članka 442. stavka 7. ovoga Zakona ili ako protivno odredbi članka 442. stavka 9. nije prepisana zvučna snimka glavne rasprave. Članak 443. (1) Prije zakazivanja glavne rasprave za kaznena djela iz nadležnosti suca pojedinca za koja se progoni po privatnoj tužbi sudac pojedinac može pozvati samo privatnog tužitelja i okrivljenika na ročište radi prethodnog razjašnjenja stvari, ako smatra da bi to bilo korisno za brži završetak postupka. Okrivljeniku se uz poziv dostavlja i prijepis privatne tužbe. (2) Ako ne dođe do izmirenja stranaka i povlačenja privatne tužbe ili odbačaja tužbe, sudac pojedinac može odmah otvoriti glavnu raspravu na što će se posebno upozoriti privatni tužitelj i okrivljenik pri dostavi poziva. (3) Ako sudac pojedinac ne otvori glavnu raspravu, donijet će odluku o tome koje dokaze će izvesti na glavnoj raspravi i odredit će glavnu raspravu. Članak 444. Na područjima na kojima djeluju mirovna vijeća, sud može stranke uputiti tim vijećima radi pokušaja mirenja ako obje imaju prebivalište na području mirovnog vijeća. Sud će odrediti rok u kojem će se pokušati mirenje, a nakon proteka toga roka ili ako mirenje ne uspije, postupak će se nastaviti. Članak 445. Kad drugostupanjski sud rješava o žalbi protiv presude prvostupanjskog suda donesene po skraćenom postupku, obje stranke obavijestit će se o sjednici vijeća drugostupanjskog suda ako je u prvostupanjskoj presudi izrečena kazna zatvora i ako su stranke zahtijevale da budu obaviještene o sjednici ili ako predsjednik vijeća ili vijeće drugostupanjskog suda misle da bi nazočnost stranaka ili jedne od njih bilo korisno za razjašnjenje stvari.
Glava XXVI. POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA Članak 446. (1) Za kaznena djela iz nadležnosti suca pojedinca, a za koja je saznao na temelju vjerodostojnog sadržaja kaznene prijave, može državni odvjetnik u optužnom prijedlogu zatražiti da sud izda kazneni nalog u kojem će optuženiku izreći određenu kaznu ili mjeru bez provođenja glavne rasprave. (2) Državni odvjetnik može zatražiti izricanje jedne ili više od sljedećih kazni ili mjera: 1) novčanu kaznu u visini od deset do sto prosječnih dnevnih prihoda u Republici Hrvatskoj (članak 51. stavak 4. Kaznenog zakona), 2) uvjetnu osudu za izricanje kazne zatvora do tri mjeseca ili novčane kazne, ili sudsku opomenu, 3) oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom i objavljivanje kaznenog naloga u sredstvima javnog priopćavanja, 4) zabranu upravljanja motornim vozilom do dvije godine odnosno oduzimanje predmeta. Članak 447. (1) Sudac pojedinac odbacit će zahtjev za izdavanjem kaznenog naloga u slučajevima iz članka 437. ovoga Zakona ako se radi o kaznenom djelu za koje se takav zahtjev ne može postaviti ili ako je državni odvjetnik zatražio izricanje kazne ili mjere koje po zakonu nije dopušteno. O žalbi državnog odvjetnika protiv rješenja o odbačaju odlučuje sudsko vijeće (članak 18. stavak 3.) u roku od četrdeset osam sati. (2) Ako sudac pojedinac smatra da podaci u optužnom prijedlogu ne pružaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga ili da se prema tim podacima može očekivati izricanje neke druge kazne ili mjere, a ne one koju je zatražio državni odvjetnik, po primitku optužnog prijedloga u sudu zakazat će glavnu raspravu i na nju pozvati osobe prema odredbama članka 438. ovoga Zakona. Okrivljeniku će se u tom slučaju uz poziv dostaviti samo prijepis optužnog prijedloga, bez zahtjeva državnog odvjetnika za izdavanje kaznenog naloga. Članak 448. (1) Ako se sa zahtjevom složi, sudac pojedinac će presudom izdati kazneni nalog. (2) U kaznenom će se nalogu navesti samo da se prihvaća zahtjev državnog odvjetnika te optuženiku, čiji osobni podaci moraju biti jasno određeni, izriče kazna ili mjera iz zahtjeva. Izreka presude o kaznenom nalogu obuhvaća potrebne podatke iz članka 355. stavka 1. ovoga Zakona, uključujući i odluku o imovinskopravnom zahtjevu, ako je prijedlog za njegovo ostvarivanje bio postavljen. U obrazloženju će se samo navesti dokazi koji opravdavaju izdavanje kaznenog naloga. (3) Kazneni nalog sadržava pouku okrivljeniku u smislu odredbe članka 449. stavka 2. ovoga Zakona te da će po proteku roka za prigovor, ako prigovor ne bude podnesen, kazneni nalog postati pravomoćan i da će se izrečena kazna protiv okrivljenika izvršiti. Članak 449. (1) Kazneni nalog dostavlja se okrivljeniku i njegovu branitelju ako ga ima te državnom odvjetniku i oštećeniku. (2) Okrivljenik ili njegov branitelj može u roku od osam dana po primitku podnijeti prigovor protiv kaznenog naloga u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik kod suda. Prigovor ne mora biti obrazložen, u njemu se mogu predložiti dokazi u korist obrane. Optuženik se može odreći prava na prigovor, ali od podnesenog prigovora nakon zakazane glavne rasprave ne može odustati. Platež novčane kazne prije isteka roka za prigovor ne smatra se odricanjem od prava na prigovor. (3) Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje prigovora predsjednik vijeća dopustit će povrat u prijašnje stanje. Na odlučivanje o molbi za povrat u prijašnje stanje primijeniti će se odredbe članka 84. i 85. ovoga Zakona. (4) Ako sudac pojedinac ne odbaci prigovor kao nepravodoban ili podnesen od neovlaštene osobe, zakazat će glavnu raspravu o optužnom prijedlogu državnog odvjetnika i dalje postupati po odredbama članka 438. do 442. ovoga Zakona. (5) O žalbi protiv rješenja o odbačaju prigovora protiv kaznenog naloga odlučuje sudsko vijeće (članak 20. stavak 2.). Članak 450. Pri donošenju presude povodom prigovora sudac pojedinac izreći će da se kazneni nalog u odnosu na okrivljenika koji je podnio prigovor stavlja izvan snage. Pri tome sudac pojedinac nije vezan na zahtjev državnog odvjetnika iz članka 446. stavka 2. ovoga Zakona, kao niti na zabranu iz članka 381. ovoga Zakona.
Glava XXVII. POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE Članak 451. (1) Kad prema odredbama Kaznenog zakonika dolazi u obzir izricanje sudske opomene, sud će tu kaznenopravnu sankciju izreći presudom. (2) Ako u ovoj glavi nije što drugo predviđeno, odredbe ovoga Zakona koje se odnose na presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim primijenit će se i na presudu o sudskoj opomeni. (3) U izreci presude sa sudskom opomenom uz osobne podatke o optuženiku navest će se da je optuženik kriv za djelo koje je predmet optužbe i zakonski naziv kaznenog djela. Izreka obuhvaća i potrebne podatke iz članka 355. stavka 1. točke 5. i 7. ovoga Zakona. (4) U obrazloženju presude sud će iznijeti kojim se razlozima vodio pri izricanju sudske opomene. Članak 452. Presuda sa sudskom opomenom objavljuje se odmah nakon završetka glavne rasprave s bitnim razlozima. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će okrivljenika da mu se za kazneno djelo koje je počinio ne izriče kazna, ali da prema pravilima ponašanja u njegovoj društvenoj sredini i načelima ćudoređa zaslužuje opomenu, koja će ga upozoriti da više ne čini kaznena djela. Ako se presuda sa sudskom opomenom objavljuje u odsutnosti okrivljenika, sud će takvo upozorenje unijeti u obrazloženje presude. Za odricanje od prava na žalbu i pisanu izradu presude primjenjuje se odredba članka 364. stavka 2. ovoga Zakona. Članak 453. (1) Presuda sa sudskom opomenom može se pobijati zbog razloga navedenih u članku 366. točki 1. do 3. ovoga Zakona, a i zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene. (2) Ako presuda sa sudskom opomenom sadrži odluku o sigurnosnim mjerama, o troškovima kaznenog postupka, o oduzimanju imovinske koristi ili o imovinskopravnom zahtjevu, ta se odluka može pobijati zato što sud nije pravilno primijenio sigurnosnu mjeru ili oduzimanje imovinske koristi, odnosno što je odluku o troškovima kaznenog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama. Članak 454. Povreda kaznenog zakona u slučaju izricanja sudske opomene postoji, osim u pitanjima navedenim u članku 368. točki 1. do 4. ovoga Zakona, i kad je odlukom o sudskoj opomeni, sigurnosnoj mjeri ili oduzimanju imovinske koristi prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. Članak 455. (1) Ako je žalbu protiv presude sa sudskom opomenom podnio tužitelj na štetu okrivljenika, drugostupanjski sud može donijeti presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim i osuđuje na kaznu ili kojom se izriče uvjetna osuda ako ustanovi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice, ali da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne. (2) U povodu bilo čije žalbe protiv presude sa sudskom opomenom drugostupanjski sud može donijeti presudu kojom se optužba odbija ili se okrivljenik oslobađa optužbe ako ustanovi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od tih presuda. (3) Kad postoje uvjeti iz članka 387. ovoga Zakona, drugostupanjski će sud donijeti presudu kojim se odbija žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda sa sudskom opomenom prvostupanjskog suda.
DIO TREĆI
POSEBNI POSTUPCI
Glava XXVIII. POSTUPAK PREMA OKRIVLJENICIMA S DUŠEVNIM SMETNJAMA Članak 456. (1) Odredbe ovoga Zakona osim odredaba Glave XXV. primijenit će se i u postupku prema osobama koje su u vrijeme počinjenja protupravnog djela bile neubrojive ako odredbama ove glave nije što posebno propisano. (2) Postupak prema osobama koje su u vrijeme počinjenja protupravnog djela bile neubrojive pokreće se i vodi samo na zahtjev državnog odvjetnika. (3) Državni odvjetnik može u slučajevima iz članka 191. stavka 6. ovoga Zakona, u istražnom zahtjevu ili tijekom istrage predložiti da se prikupe dokazi i činjenice potrebne radi utvrđenja je li okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv i jesu li ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja okrivljenika prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Članak 457. (1) Ako je okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv, državni odvjetnik će u optužnici postaviti zahtjev da sud utvrdi da je okrivljenik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti, te da mu se odredi prisilan smještaj prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. (2) Nakon podizanja optužnice iz stavka 1. ovoga članka okrivljenik mora imati branitelja. (3) Sud će u ovim predmetima postupati posebno žurno. Članak 458. (1) Osim u slučajevima kada se prema ovom Zakonu može odrediti pritvor protiv okrivljenika, pritvor će se odrediti i ako postoji vjerojatnost da bi okrivljenik za kojeg je državni odvjetnik postavio zahtjev iz članka 456. stavka 2. ovoga Zakona mogao zbog težih duševnih smetnji počiniti teže kazneno djelo. Prije određivanja pritvora pribavit će se mišljenje vještaka psihijatra o ovoj opasnosti okrivljenika. O određivanju pritvora po ovom osnovu izvijestit će se uprava zatvora radi upućivanja okrivljenika u zdravstvenu ustanovu u smislu odredbe članka 111. stavka 3. ovoga Zakona. (2) Pritvor iz stavka 1. ovoga članka može trajati dok opasnost traje, ali ne dulje od rokova predviđenih člancima 106., 107. i 109. ovoga Zakona. Članak 459. (1) O zahtjevu državnog odvjetnika iz članka 457. stavka 1. ovoga Zakona odlučuje sud nakon provedene glavne rasprave. O glavnoj raspravi izvijestit će se zakonski zastupnik optuženika, a ako ga nema, optuženikov bračni ili izvanbračni drug, odnosno najbliži srodnik. (2) Branitelj ili optuženik će se, kod očitovanja o optužbi izjasniti o tome je li optuženik počinio protupravno djelo. (3) Ako je optuženik raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, smatrat će se da poriče osnovanost optužbe. (4) Ako je optuženik raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, glavna rasprava će se održati u njegovoj odsutnosti, ali će prije glavne rasprave predsjednik vijeća u prisustvu vještaka pokušati ispitati optuženika radi ocjene okolnosti iz članka 264. stavka 5. ovoga Zakona. O vremenu i mjestu ispitivanja optuženika izvijestit će se državni odvjetnik, optuženik, branitelj i zakonski zastupnik optuženika. Ispitivanje će se obaviti i bez nazočnosti uredno pozvanoga državnog odvjetnika i zakonskog zastupnika. (5) Ako se glavna rasprava održava u odsutnosti optuženika pročitat će se zapisnici o njegovu ranijem ispitivanju. (6) O raspravnoj sposobnosti i ubrojivosti optuženika te postojanju zakonskih uvjeta za određivanje prisilnog smještaja ispitat će se vještak koji je obavio psihijatrijski pregled optuženika. Članak 460. (1) Ako državni odvjetnik u tijeku glavne rasprave utvrdi da izvedeni dokazi pokazuju da je optuženik počinio kazneno djelo u stanju ubrojivosti ili smanjene ubrojivosti, odustat će od zahtjeva za određivanje prisilnog smještaja i izmijenit će optužnicu. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka glavna rasprava će započeti iznova, a predsjednik vijeća će optuženika upozoriti na njegov promijenjen pravni položaj. Ako je to potrebno radi pripremanja obrane, sud može, na zahtjev obrane, prekinuti glavnu raspravu. (3) Zapisnici o ranijim iskazima svjedoka ili vještaka ispitanima u odsutnosti optuženika sukladno odredbi članka 459. stavka 4. ovoga Zakona ne mogu se pročitati bez suglasnosti stranaka. Članak 461. (1) Ako je državni odvjetnik postavio zahtjev iz članka 457. stavka 1. ovoga Zakona, a sud nakon provedene glavne rasprave utvrdi da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo te da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, donijet će presudu kojom se utvrđuje da je optuženik počinio protupravno djelo, da ga je počinio u stanju neubrojivosti, te rješenjem odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci. (2) Sud će, pri donošenju presude i rješenja iz stavka 1. ovoga članka, odrediti, odnosno produljiti pritvor iz razloga navedenog u članku 458. stavku 1. ovoga Zakona. (3) Ako je državni odvjetnik postavio zahtjev iz članka 457. stavka 1. ovoga Zakona, a sud nakon provedene glavne rasprave utvrdi da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo, ali da ne postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, donijet će presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe i rješenje kojim se odbija zahtjev za određivanje prisilnog smještaja. (4) Ako je državni odvjetnik postavio zahtjev iz članka 457. stavka 1. ovoga Zakona, a sud utvrdi postojanje razloga iz članka 353. ovoga Zakona, donijet će presudu kojom se optužba odbija. (5) Ako je državni odvjetnik postavio zahtjev iz članka 457. stavka 1. ovoga Zakona, a sud utvrdi postojanje razloga iz članka 354. ovoga Zakona, osim isključenja krivnje zbog neubrojivosti, donijet će presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe. (6) Ako sud ne utvrdi da je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv, donijet će presudu kojom se optužba odbija. U tom slučaju državni odvjetnik može odmah nakon objave presude dati usmeno izjavu da se odriče prava na žalbu i podnijeti novu optužnicu za isto kazneno djelo. Glavna rasprava će se provesti pred istim vijećem na temelju nove optužnice, protiv koje prigovor nije dopušten. Radi pripreme obrane sud može prekinuti glavnu raspravu. Prije izvedeni dokazi neće se ponovno izvoditi, osim ako vijeće ustanovi da je potrebno da se pojedini dokazi ponovno izvedu. Pisano izrađena presuda kojom je optužba odbijena dostavit će se strankama samo na njihov zahtjev. Protiv te presude žalba nije dopuštena. Članak 462. (1) Presuda i rješenje iz članka 461. stavka 1. i 3. ovoga Zakona dostavit će se državnom odvjetniku, optuženiku osobno i njegovu branitelju te zakonskom zastupniku optuženika, a ako ga nema - optuženikovom bračnom ili izvanbračnom drugu, odnosno najbližem srodniku. (2) Protiv presude i rješenja iz članka 461. stavka 1. i 3. ovoga Zakona mogu u roku od petnaest dana od dana primitka podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude (članak 363). (3) Drugostupanjski sud će sjednicu vijeća održati u nazočnosti optuženika ako smatra da je to svrhovito. Svoju odluku sa spisima dostavit će prvostupanjskom sudu najkasnije u roku koji je za polovicu kraći od roka određenog člankom 392. stavkom 2. ovoga Zakona. (4) Predsjednik vijeća će, na zahtjev optuženika, donijeti rješenje o izvršenju rješenja o prisilnom smještaju optuženika prije njegove pravomoćnosti. (5) Predsjednik vijeća dostavit će odmah nakon izvršnosti rješenja o određivanju prisilnog smještaja potrebne spise sudu nadležnom za postupak prisilnog smještaja prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
XXVIII.a POSTUPAK ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI Članak 463. (1) Predmeti koji se po kaznenom zakonu moraju oduzeti oduzet će se i kad kazneni postupak ne završi presudom kojom se okrivljenik proglašava krivim ako to zahtijevaju probitci javne sigurnosti ili zaštite časti i dostojanstva građana. (2) Posebno rješenje o tome donosi tijelo pred kojim se vodio postupak kad je postupak završen, odnosno obustavljen. (3) Rješenje o oduzimanju predmeta iz stavka 1. ovog članka donosi sud i kad je u presudi kojom je optuženik proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka. (4) Ovjereni prijepis odluke o oduzimanju predmeta dostavit će se vlasniku predmeta, ako je vlasnik poznat. (5) Protiv odluke iz stavka 2. i 3. ovoga članka vlasnik predmeta ima pravo na žalbu zbog nepostojanja zakonske osnove za oduzimanje predmeta. Ako rješenje iz stavka 2. ovoga članka nije donio sud, o žalbi odlučuje vijeće (članak 18. stavak 3., odnosno članak 20. stavak 2.) suda koji je bio nadležan za suđenje u prvom stupnju. Članak 464. (1) Imovinska korist postignuta izvršenjem kaznenog djela utvrđuje se u kaznenom postupku po službenoj dužnosti. (2) Sud i drugo tijelo pred kojima se vodi kazneni postupak dužni su u tijeku postupka prikupljati dokaze i istraživati okolnositi koje su važne za utvrđivanje imovinske koristi. (3) Ako je oštećenik stavio imovinskopravni zahtjev glede povrata stvari pribavljenih kaznenim djelom, odnosno glede svote koja odgovara vrijednosti stvari, imovinska korist utvrđivat će se samo u onom dijelu koji nije obuhvaćen imovinskopravnim zahtjevom. Članak 465. (1) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, osoba na koju je imovinska korist prenesena, a i predstavnik pravne osobe, pozvat će se radi ispitivanja u prethodnom postupku i na glavnoj raspravi. U pozivu će se upozoriti da će se postupak provesti i bez njihove nazočnosti. (2) Predstavnik pravne osobe ispitat će se na glavnoj raspravi nakon okrivljenika koji se očitovao da ne osporava osnovanost optužbe, a inače na početku dokaznog postupka. Na isti način postupit će se prema osobi na koju je imovinska korist prenesena, ako nije pozvana kao svjedok. (3) Osoba na koju je imovinska korist prenesena, a i predstavnik pravne osobe ovlašten je da u svezi s utvrđivanjem imovinske koristi predlaže dokaze i da, po dopuštenju predsjednika vijeća, postavlja pitanja okrivljeniku, svjedocima i vještacima. (4) Ako sud tek u tijeku glavne rasprave utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi, prekinut će glavnu raspravu i pozvati osobu na koju je imovinska korist prenesena, a i predstavnika pravne osobe. Članak 466. Sud će visinu iznosa imovinske koristi odmjeriti po slobodnoj ocjeni ako bi njezino utvrđivanje bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka. Članak 467. Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi, sud će po službenoj dužnosti, prema odredbama koje važe za ovršni postupak, odrediti privremene mjere osiguranja. U takvu slučaju primjenjivat će se odredbe članka 136. stavka 2. ovoga Zakona. Članak 468. (1) Oduzimanje imovinske koristi sud može izreći u odluci kojom se utvrđuje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje je predmet optužbe. (2) U izreci odluke sud će navesti koji se predmet, odnosno novčani iznos oduzima. (3) Ovjereni prijepis odluke dostavlja se i osobi na koju je imovinska korist prenesena, a i predstavniku pravne osobe ako je sud izrekao oduzimanje imovinske koristi od te osobe. Članak 469. Odredbe članka 364. stavka 2. i 3. i članka 372. i 376. ovoga Zakona primjenjivat će se glede žalbe protiv odluke o oduzimanju imovinske koristi. Članak 470. Osoba iz članka 465. ovoga Zakona može podnijeti zahtjev za obnovu kaznenog postupka glede odluke o oduzimanju imovinske koristi. Članak 471. Ako u odredbama ove glave nije što drugo propisano glede postupka za primjenu sigurnosnih mjera ili za oduzimanje imovinske koristi, primjenjivat će se ostale odredbe ovoga Zakona.
XXVIII.b POSTUPAK ZA OPOZIV UVJETNE OSUDE Članak 472. (1) Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđenik ne vrati imovinsku korist, ne naknadi štetu ili ne udovolji drugim obvezama, a osuđenik u određenom roku nije udovoljio tim obvezama, prvostupanjski sud provest će postupak za opoziv uvjetne osude na prijedlog ovlaštenog tužitelja ili oštećenika. (2) Sudac koji za to bude određen ispitat će osuđenika, ako je dostupan, i provesti potrebne izvide radi utvrđivanja činjenica i prikupljanja dokaza važnih za odluku. (3) Nakon toga će predsjednik vijeća zakazati sjednicu vijeća o kojoj će izvijestiti tužitelja, osuđenika i oštećenika. Nedolazak stranaka i oštećenika, ako su uredno obaviješteni, ne sprečava održavanje sjednice vijeća. (4) Ako sud utvrdi da osuđenik nije udovoljio obvezi koja mu je bila određena presudom, donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne, ili odrediti novi rok za udovoljenje obvezi, ili tu obvezu zamijeniti drugom ili osuđenika osloboditi obveze. Ako sud ustanovi da nema osnove za donošenje koje od tih odluka, rješenjem će obustaviti postupak za opoziv uvjetne osude.
Glava XXIX. POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O REHABILITACIJI Članak 473. (1) Kad po zakonu rehabilitacija, nastupa protekom određenog vremena i uz uvjet da osuđenik u tom vremenu ne počini novo kazneno djelo, rješenje o rehabilitaciji donosi po službenoj dužnosti tijelo nadležno za vođenje kaznene evidencije. (2) Prije donošenja rješenja o rehabilitaciji, obavit će se potrebna provjeravanja, a osobito će se prikupiti podaci o tome je li protiv osuđenika u tijeku kazneni postupak za kakvo novo kazneno djelo počinjeno prije proteka roka propisanog za brisanje osude. Ako je kazneni postupak u tijeku prekinut će se postupak za donošenje odluke o rehabilitaciji. (3) Podaci o kaznenom djelu za koje je nastupila rehabilitacija ne mogu se davati nikome na uvid. Članak 474. (1) Ako nadležno tijelo ne donese rješenje o rehabilitaciji, osuđena osoba može tražiti da se utvrdi da je rehabilitacija, nastupilo po zakonu. (2) Ako nadležno tijelo ne postupi prema zahtjevu osuđenika u roku od trideset dana od dana primitka zahtjeva, osuđenik može tražiti da prvostupanjski sud donese rješenje o rehabilitaciji. (3) O tom zahtjevu odlučuje sud nakon preslušanja državnog odvjetnika ako se postupak vodio na njegov zahtjev. Članak 475. Ukinut.
Glava XXX. POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA NEOPRAVDANO OSUĐENIH ILI NEUTEMELJENO UHIĆENIH OSOBA Članak 476. (1) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom. (2) Osuđenik nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzročio svoju osudu, osim ako je na to bio prisiljen. (3) U slučaju osude za kaznena djela u stjecaju pravo na naknadu štete može se odnositi i na pojedina kaznena djela glede kojih je udovoljeno uvjetima za priznanje naknade. Članak 477. (1) Pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda. (2) Prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik je dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade. Članak 478. (1) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva. (2) Dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u članku 481. stavku 1. ovoga Zakona. (3) Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Republike Hrvatske. Članak 479. (1) Nasljednici nasljeđuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete. Ako je oštećenik već stavio zahtjev, nasljednici mogu nastaviti postupak samo u granicama već postavljenog zahtjeva za naknadu imovinske štete. (2) Nasljednici oštećene osobe mogu nakon njezine smrti nastaviti postupak za naknadu štete, odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije proteka roka zastare i nije se odrekla zahtjeva. Članak 480. (1) Pravo na naknadu štete pripada i osobi: 1) koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena, 2) koja je izdržala kaznu oduzimanja slobode, a u povodu izvanrednog pravnog lijeka izrečena joj je kazna oduzimanja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala, ili je izrečena kaznena sankcija koja se ne sastoji u oduzimanju slobode, ili je proglašena krivom a oslobođena od kazne, 3) koja je zbog pogreške ili protuzakonitog rada državnog tijela neosnovano uhićena ili pritvorena, ili je zadržana preko zakonskog roka ili je preko tog roka bila u pritvoru ili u ustanovi za izdržavanje kazne, 4) koja je u pritvoru provela dulje vrijeme nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena. (2) Osobi koja je prema članku 95. ovoga Zakona uhićena bez zakonske osnove pripada pravo na naknadu štete ako protiv nje nije određen pritvor niti joj vrijeme za koje je bila uhićena nije uračunato u izrečenu kaznu za kazneno djelo ili za prekršaj. (3) Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje. U slučajevima iz točke 1. stavka 1. ovog članka isključeno je pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz članka 95. ovoga Zakona. (4) U postupku za naknadu štete u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ove glave. Članak 481. (1) Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano oduzimanje slobode prikazivan u sredstvima javnog priopćavanja i time bio povrijeđen ugled te osobe, sud će, na njezin zahtjev, objaviti u novinama ili drugome javnom sredstvu priopćavanja priopćenje o odluci iz koje proizlazi neopravdanost prijašnje osude, odnosno neosnovanost uhićenja. Ako slučaj nije prikazan u sredstvu javnog priopćavanja, takvo će se priopćenje, na zahtjev te osobe, dostaviti njezinu poslodavcu. Nakon smrti osuđene osobe pravo na podnošenje toga zahtjeva pripada njezinu bračnom ili izvanbračnom drugu, djeci, roditeljima, braći i sestrama. (2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti i ako nije stavljen zahtjev za naknadu štete. (3) Neovisno o uvjetima predviđenim u članku 480. ovoga Zakona zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti i kad je u povodu izvanrednoga pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacije djela, ako je zbog pravne kvalifikacije u prijašnjoj presudi bio povrijeđen ugled osuđene osobe. (4) Zahtjev iz stavka 1. do 3. ovoga članka podnosi se u roku od šest mjeseci prvostupanjskom sudu. O zahtjevu odlučuje vijeće (članak 18. stavak 3., odnosno članak 20. stavak 2.). Pri rješavanju zahtjeva primjenjuju se odredbe članka 476. i članka 480. stavka 3. ovoga Zakona. Članak 482. Prvostupanjski sud donijet će po službenoj dužnosti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u kaznenim evidencijama. Rješenje se dostavlja Ministarstvu pravosuđa. Po poništenom upisu ne smiju se nikomu davati podaci iz kaznene evidencije. Članak 483. Osoba kojoj je dopušteno razgledavanje i prepisivanje spisa koji se odnose na neopravdanu osudu ili na neosnovano oduzimanje slobode ne može upotrijebiti podatke iz tih spisa na način koji bi bio štetan za rehabilitaciju osobe protiv koje je vođen kazneni postupak. Predsjednik suda dužan je na to upozoriti osobu kojoj je dopušteno razgledavanje, i to će se zabilježiti na spisu uz potpis te osobe. Članak 484. (1) Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog uhićenja prestalo zaposlenje ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja priznaje se radni staž, odnosno staž osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog uhićenja staž izgubila. U staž se uračunava i vrijeme nezaposlenosti do kojeg je došlo zbog neopravdane osude ili neosnovanog uhićenja, a koje nije nastalo krivnjom te osobe. (2) Pri svakom rješavanju o pravu na koje utječe duljina radnog staža, odnosno staža osiguranja nadležno tijelo ili ustanova uzet će u obzir staž priznat odredbom stavka 1. ovoga članka. (3) Ako tijelo ili ustanova iz stavka 2. ovoga članka ne uzme u obzir staž priznat odredbom stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba može zahtijevati da sud naveden u članku 482. stavku 1. ovoga Zakona utvrdi da je priznavanje tog vremena nastupilo po zakonu. Tužba se podnosi protiv tijela ili ustanove koja osporava priznati staž i protiv Republike Hrvatske. (4) Na zahtjev tijela ili ustanove kod koje se pravo iz stavka 2. ovoga članka ostvaruje isplatit će se iz sredstava državnog proračuna propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stavka 1. ovoga članka staž priznat. (5) Staž osiguranja priznat odredbom stavka 1. ovoga članka u cijelosti se uračunava u mirovinski staž. Članak 484a. Posebni propisi i odluke doneseni kao akti milosti kojima su počinitelji kaznenih djela pomilovani ili im je dan oprost za kaznena djela počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996. ne predstavljaju osnovu za primjenu odredaba članaka 476. do 484. ovoga Zakona.
Glava XXXI. POSTUPAK ZA IZDAVANJE TJERALICE I OBJAVE Članak 485. Ako se ne zna prebivalište ili boravište okrivljenika kad je to po odredbama ovoga Zakona potrebno, sud će zatražiti od redarstvenih vlasti da okrivljenika potraže i da sud obavijeste o njegovoj adresi. Članak 486. (1) Izdavanje tjeralice može se naložiti kad se okrivljenik protiv kojega je pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od jedne godine ili više nalazi u bijegu, a postoji rješenje o određivanju pritvora. (2) Izdavanje tjeralice nalaže istražni sudac, predsjednik vijeća ili sudac pojedinac pred kojim se vodi kazneni postupak. (3) Izdavanje tjeralice naložit će se i u slučaju bijega okrivljenika iz ustanove u kojoj izdržava kaznu bez obzira na visinu kazne, odnosno pritvora ili bijega iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru. (4) Nalog suda ili upravitelja ustanove dostavlja se redarstvenim vlastima radi izvršenja. Članak 487. (1) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u svezi s kaznenim djelom ili te predmete treba pronaći, a osobito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenoga nepoznatog tijela, naložit će se izdavanje objave kojom će se zatražiti da se ti podaci dostave tijelu koje vodi postupak. (2) Redarstvene vlasti mogu objavljivati i fotografije tijela i nestalih osoba ako postoji osnova sumnje da je do smrti, odnosno nestanka tih osoba došlo zbog kaznenog djela. Članak 488. Tijelo koje je naredilo izdavanje tjeralice ili objave dužno ju je odmah povući kad se pronađe tražena osoba ili predmet ili kad nastupi zastara kaznenog progona ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih tjeralica ili objava nije više potrebna. Članak 489. (1) Tjeralicu i objavu raspisuje tijelo unutarnjih poslova nadležno prema mjestu onog državnog tijela pred kojim se vodi kazneni postupak, odnosno ustanove iz koje je pobjegla osoba na izdržavanju kazne, odnosno pritvora ili zavodske mjere. (2) Radi obavještavanja javnosti o tjeralici ili objavi mogu se koristiti i sredstva javnog priopćavanja. (3) Ako je vjerojatno da se osoba za kojom je izdana tjeralica nalazi u stranoj državi, Ministarstvo unutarnjih poslova može raspisati i međunarodnu tjeralicu.
Glava XXXII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 1. Revizija te drugi izvanredni pravni lijekovi protiv odluka sudova bivše SFRJ Članak 490. (1) Osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za vrijeme komunističke vladavine za politička kaznena djela, politički motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela ako je do osuđujuće odluke došlo zlouporabom političke moći mogu revizijom zatražiti poništenje osuđujuće odluke ili njoj drugoga odgovarajućega pravnog akta. (2) Pod zlouporabom političke moći smatrat će se slučajevi u kojima je došlo do osude koja u svojoj izreci ili u postupku koji joj je prethodio krši međunarodnopravno priznata načela pravne države i demokratskog društva ili proturječi javnom poretku Republike Hrvatske. (3) Ako je osoba iz stavka 1. ovoga članka umrla, reviziju mogu izjaviti njezini nasljednici po zakonskom redu. (4) Revizija se može izjaviti u roku od dvije godine od stupanja na snagu ovoga Zakona. Članak 491. (1) Revizija sadrži: osobne osuđenikove podatke , podatke o presudi koja se pobija, podatke o činjenicama i dokazima na kojima se temelji, obrazloženje i potpis podnositelja, te, ako je podnositelj nasljednik, dokaz da je osuđenik umro i da je on njegov zakonski nasljednik. (2) Revizija se izjavljuje županijskom sudu na čijem je području imao sjedište sud koji je donio prvostupanjsku odluku. (3) Ako je revizija izjavljena nenadležnom sudu ili ako je prvostupanjski sud imao sjedište izvan Republike Hrvatske, primijenit će se odredbe članka 28. i 34. ovoga Zakona. (4) Primjerak revizije dostavlja se nadležnom državnom odvjetniku, koji može u roku od mjesec dana dostaviti svoje mišljenje. Članak 492. (1) O reviziji odlučuje vijeće županijskog suda od triju sudaca na sjednici. (2) Nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu reviziju odbacit će rješenjem predsjednik vijeća. Protiv toga rješenja može se izjaviti žalba u roku od petnaest dana. (3) Na sjednicu vijeća pozivaju se podnositelj revizije, njegov opunomoćenik i državni odvjetnik. Sjednica se može održati premda uredno pozvane osobe ne dođu na sjednicu. Članak 493. (1) Vijeće može zatražiti da nadležna državna tijela prikupe i dostave podatke važne za odluku povodom revizije. (2) Podnositelj revizije, njegov opunomoćenik i državni odvjetnik mogu na sjednici davati izjave radi razjašnjenja pojedinih pitanja u svezi s revizijom. Članak 494. (1) O reviziji vijeće odlučuje presudom ili rješenjem. (2) Nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu reviziju odbacit će vijeće rješenjem ako to nije učinio predsjednik vijeća. (3) Presudom će vijeće odbiti reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da je podnesena protiv odluke kojom je podnositelj osuđen za ratni zločin ili drugo kazneno djelo za koje je Republika Hrvatska dužna progoniti po pravilima međunarodnog prava, kazneno djelo čijim je počinjenjem došlo do gubitka života neke osobe, teške tjelesne ozljede ili ako je osuđenik za sebe ili drugoga stekao protupravnu imovinsku korist ili ako se radi o djelu suprotnom javnom poretku Republike Hrvatske. Sud će odbiti reviziju i ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je ona izjavljena. (4) Ako utvrdi da je revizija osnovana, vijeće će presudom poništiti u cijelosti ili djelomice pobijanu odluku u izreci o kaznenoj odgovornosti. Članak 495. (1) Protiv odluke vijeća županijskog suda podnositelj revizije i državni odvjetnik mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana. (2) O žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću od pet sudaca. (3) Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom može potvrditi, preinačiti ili ukiniti odluku županijskog suda o reviziji. Članak 496. (1) Ako u članku 491. do 498. ovoga Zakona nije drukčije određeno, na postupak o reviziji i na postupak o žalbi protiv odluke županijskog suda o reviziji primijenit će se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na odlučivanje vijeća u sjednici povodom žalbe na presudu. (2) O troškovima revizijskog postupka sud će odlučiti sukladno odredbi članka 125. ovoga Zakona. Članak 497. O pravu na naknadu štete, povratu konfiscirane ili oduzete imovine i drugim posljedicama poništene odluke nadležno tijelo odlučuje na temelju odredaba posebnoga zakona. Članak 498. Protiv odluke vojnog suda bivše Jugoslavije koja je postala pravomoćna do 6. listopada 1991. godine može državljanin Republike Hrvatske i osoba koja ima stalno prebivalište u Republici Hrvatskoj podnijeti izvanredni pravni lijek sukladno odredbama ovoga Zakona. Članak 499. O zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv odluke vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske za koji je do 6. listopada 1991. godine bio nadležan Savezni sud bivše Jugoslavije, odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću od pet sudaca. 2. Ostale prijelazne odredbe Članak 500. Ako se kod suda koji sudi u prvom stupnju zbog nedovoljnog broja sudaca ne može osnovati vijeće predviđeno u odredbama članka 18. stavka 3. i članka 20. stavka 2. ovoga Zakona, poslove iz nadležnosti toga vijeća obavljat će vijeće neposredno višeg suda. 3. Prestanak važenja Zakona i rješavanje postupaka u tijeku Članak 501. (1) Kazneni postupak koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovoga Zakona nastavit će se po odredbama Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 34/93., 38/93. i 28/96.), osim ako odredbama ove glave nije što posebno propisano. (2) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona donesena kakva odluka protiv koje je po odredbama Zakona o krivičnom postupku dopušten pravni lijek, a ta odluka još nije dostavljena osobama koje imaju pravo na pravni lijek ili još teče rok za podnošenje pravnog lijeka, ili je pravni lijek podnesen, ali o njemu još nije odlučeno, primijenit će se što se tiče prava na pravni lijek i postupak o pravnom lijeku odredbe ovoga Zakona. Članak 502. Ako je na dan stupanja na snagu ovoga Zakona bio u tijeku kakav rok, taj će se rok računati prema odredbama ovoga Zakona, osim ako je dosadašnji rok dulji ili je odredbama ove glave drukčije propisano. Članak 503. (1) Nadležna ministarstva donijet će potanje propise o provedbi pojedinih odredbi ovoga Zakona najkasnije u roku od šest mjeseci od njegova stupanja na snagu. (2) Ministarstvo unutarnjih poslova će u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona iz kaznene evidencije izbrisati sve osude za koje su ispunjeni uvjeti za zakonsku rehabilitaciju. Članak 504. Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 52/91., 34/93., 38/93. i 28/96.), osim odredaba članka iz - glave XXX. (Postupak za pružanje međunarodne pravne pomoći i izvršenje međunarodnih ugovora u krivičnim stvarima), - glave XXXI. (Postupak za izručenje okrivljenih i osuđenih osoba), koje će se primjenjivati do donošenja posebnih zakona.
Zakon o krivičnom postupku (NN 34/93, 38/93 i 28/96) glava XXX. i glava XXXI. Glava XXX. POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA Članak 504. Međunarodna krivičnopravna pomoć pruža se prema odredbama ovoga Zakona, ako međunarodnim ugovorima nije što drugo određeno. Članak 505. (1) Molbe domaćih sudova za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se inozemnim tijelima diplomatskim putem. Na isti način dostavljaju se domaćim sudovima molbe inozemnim tijelima za pravnu pomoć. (2) U hitnim slučajevima, ako postoji uzajamnost, molbe za pravnu pomoć mogu se dostavljati preko Ministarstva unutarnjih poslova. (3) Propisom Republike odlučuje se koji će sudovi biti nadležni za pružanje međunarodne pravne pomoći. Članak 506. (1) Ministarstvo vanjskih poslova uputit će molbu inozemnog tijela za pravnu pomoć Ministarstvu pravosuđa i uprave, koji će je dostaviti na postupak sudu na čijem području boravi osoba kojoj se ima uručiti kakav podnesak ili koja se ima ispitati ili suočiti ili na čijem području treba obaviti kakvu drugu istražnu radnju. (2) U slučajevima predviđenim u članku 505. u stavku 2. ovoga Zakona Ministarstvo unutarnjih poslova upućuje molbu sudu preko Ministarstva pravosuđa i uprave. (3) O dopuštenosti i načinu obavljanja radnje koja je predmet molbe inozemnog tijela odlučuje sud prema domaćim propisima. (4) Kad se molba odnosi na krivično djelo za koje prema domaćim propisima nije dopuštena ekstradicija, sud će zatražiti uputu od Ministarstva pravosuđa i uprave. Članak 507. (1) Domaći sudovi neće postupiti po molbi inozemnog tijela kojom se traži izvršenje krivične presude inozemnog suda. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, domaći sud izvršit će pravomoćnu presudu u odnosu prema sankciji koju je izrekao inozemni sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom i ako sankciju izrekne i domaći sud prema krivičnom zakonodavstvu Republike Hrvatske. (3) Nadležni sud donosi presudu u vijeću iz članka 21. stavka 6. ovoga Zakona bez prisutnosti stranaka. (4) Mjesna nadležnost suda određuje se prema posljednjem prebivalištu osuđene osobe u Republici Hrvatskoj, a ako osuđena osoba nije imala prebivalište u Republici Hrvatskoj - prema mjestu rođenja. Ako osuđena osoba nije imala prebivalište niti je rođena u Republici Hrvatskoj, Vrhovni sud Republike Hrvatske odredit će jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak. (5) Stvarno nadležan sud je sud određen zakonom. (6) U izreku presude iz stavka 3. ovoga članka sud će unijeti potpunu izreku i naziv suda iz inozemne presude i izreći će sankciju. U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio pri izricanju sankcije. (7) Protiv presude žalbu mogu izjaviti državni odvjetnik i osuđenik ili njegov branitelj. (8) Ako strani državljanin što ga je osudio domaći sud, ili osoba ovlaštena ugovorom, podnese molbu prvostepenom sudu da osuđenik izdržava kaznu u svojoj zemlji, prvostepeni sud postupit će po međunarodnom ugovoru. Članak 508. O krivičnim djelima pravljenja i stavljanja u opticaj krivotvorenog novca, neovlaštene proizvodnje, prerađivanja i prodaja opojnih droga i otrova, trgovine bijelim robljem, proizvodnje i raspačavanja pornografskih spisa te o drugim krivičnim djelima u pogledu kojih se međunarodnim ugovorima predviđa centralizacija podataka tijelo pred kojim se vodi krivični postupak dužno je, bez odgode, dostaviti Ministarstvu unutarnjih poslova podatke o krivičnom djelu i počinitelju, a prvostepeni sud - i pravomoćnu presudu. Članak 509. (1) Ako je na području Republike Hrvatske krivično djelo počinio stranac koji ima prebivalište u stranoj državi, toj državi se mogu, izvan uvjeta predviđenih u članku 512. ovoga Zakona, ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suđenja ako se strana država tome ne protivi. (2) Prije donošenja rješenja o provođenju istrage odluku o ustupanju donosi nadležni državni odvjetnik. U tijeku istrage tu odluku na prijedlog državnog odvjetnika donosi istražni sudac, a do početka glavne rasprave - vijeće (članak 21. stavak 6.). (3) Ustupanje se može dopustiti za krivična djela za koja je predviđena kazna zatvora do deset godina te za krivična djela ugrožavanja javnog prometa. (4) Ako je oštećenik državljanin Republike Hrvatske ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi, osim ako je dano osiguranje za ostvarivanje njegova imovinskopravnog zahtjeva. (5) Ako se okrivljenik nalazi u pritvoru, od strane države zatražit će se najkraćim putem da u roku od petnaest dana izvijesti preuzima li gonjenje. Članak 510. (1) Zahtjev strane države da se u Republici Hrvatskoj poduzme gonjenje državljana Republike Hrvatske ili osobe koja ima prebivalište u Republici Hrvatskoj za krivično djelo počinjeno u inozemstvu upućuje se sa spisima nadležnome državnom odvjetniku na čijem području ta osoba ima prebivalište. (2) Ako je nadležnom tijelu strane države podnesen imovinskopravni zahtjev, postupit će se kao da je taj zahtjev podnesen nadležnom sudu. (3) O odbijanju da se poduzme krivično gonjenje te o pravomoćnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku obavijestit će se strana država koja je uputila zahtjev.
Glava XXXI. POSTUPAK ZA IZRUČENJE OKRIVLJENIH I OSUĐENIH OSOBA Članak 511. Izručenje okrivljenih ili osuđenih osoba tražit će se i obavljati prema odredbama ovoga Zakona ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno. Članak 512. (1) Pretpostavke za izručenje jesu: 1) da osoba čije se izručenje traži nije državljanin Republike Hrvatske; 2) da djelo zbog kojeg se traži izručenje nije počinjeno na području Republike Hrvatske, protiv nje ili njezina državljanina; 3) da je djelo zbog kojega se traži izručenje krivično djelo i po domaćem zakonu i po zakonu države u kojoj je počinjeno; 4) da po domaćem zakonu nije nastupila zastara krivičnog gonjenja ili zastara izvršenja kazne prije nego što je stranac pritvoren ili kao okrivljenik ispitan; 5) da stranac čije se izručenje traži nije zbog istog djela od domaćeg suda već osuđen, ili da za isto djelo nije od domaćeg suda pravomoćno oslobođen, osim ako se stječu uvjeti za ponavljanje krivičnog postupka predviđeni ovim Zakonom, ili da protiv stranca nije u Republici Hrvatskoj zbog istog djela počinjenog prema Republici Hrvatskoj pokrenut krivični postupak, a ako je pokrenut postupak zbog djela počinjenog prema državljaninu Republike Hrvatske - da je položeno osiguranje za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenika. 6) da je utvrđena istovjetnost osobe čije se izručenje traži. 7) da ima dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je stranac čije se izručenje traži počinio određeno krivično djelo ili da postoji pravomoćna presuda. (2) Kao domaći zakon u skladu s točkom 3. stavka 1. ovoga članka, smatra se zakon Republike Hrvatske. Članak 513. (1) Postupak za izručenje okrivljenih ili osuđenih stranaca pokreće se na molbu strane države. (2) Molba za izručenje podnosi se diplomatskim putem. (3) Uz molbu za izručenje moraju se priložiti: 1) sredstva za utvrđivanje istovjetnosti okrivljenika odnosno osuđenika (točan opis, fotografije, otisci prstiju i sl.) ; 2) svjedodžba ili drugi podaci o državljanstvu stranca, 3) optužnica ili presuda ili odluka o pritvoru ili koji drugi akt ravan toj odluci, u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, u kojem treba da je naznačeno ime i prezime osobe čije se izručenje traži i ostali podaci potrekini za utvrđivanje njezine istovjetnosti, opis djela, zakonski naziv krivičnog djela i dokazi za osnovanu sumnju; 4) izvadak iz teksta krivičnog zakona strane države koji se ima primijeniti ili je primijenjen prema okrivljeniku zbog djela u povodu kojega se traži izručenje, a ako je djelo počinjeno na području treće države, onda i izvadak iz teksta krivičnog zakona te države. (4) Ako su spomenuti prilozi sastavljeni na stranom jeziku, treba da je priložen i ovjeren prijevod na hrvatskom jeziku. Članak 514. (1) Ministarstvo vanjskih poslova dostavlja molbu za izručenje stranca preko Ministarstva pravosuđa i uprave istražnom sucu suda na čijem području stranac boravi ili na čijem se području zatekne. (2) Ako se ne zna prebivalište ili boravište stranca čije se izručenje traži, ustanovit će se ono prethodno preko organa unutarnjih poslova. (3) Ako molba odgovara uvjetima iz članka 513. ovoga Zakona, istražni sudac izdat će nalog da se stranac pritvori, ako postoje razlozi iz članka 182. ovoga Zakona, odnosno poduzet će druge mjere za osiguranje njegove prisutnosti, osim ako je već iz same molbe očito da nema mjesta izručenju. (4) Istražni će sudac, nakon što ustanovi njegovu istovjetnost, strancu bez odgode priopćiti zbog čega se i na temelju kojih dokaza traži njegovo izručenje i pozvati ga da navede što ima u svoju obranu. (5) O ispitivanju i obrani sastavit će se zapisnik. Istražni sudac uputit će stranca da može uzeti branitelja ili će mu ga postaviti po službenoj dužnosti ako je u pitanju krivično djelo za koje je obrana po ovom Zakonu obvezna. Članak 515. (1) U hitnim slučajevima, kad postoji opasnost da će stranac pobjeći ili da će se sakriti, organ unutarnjih poslova može stranca lišiti ˇslobode radi privođenja istražnom sucu nadležnog suda na temelju molbe nadležnog inozemnog tijela, bez obzira na to kako je upućena. U molbi treba da budu navedeni podaci za utvrđivanje istovjetnosti stranca, priroda i naziv krivičnog djela, broj odluke, datum, mjesto i naziv inozemnog tijela koji je odredio pritvor i izjava da će izručenje biti traženo redovnim putem. (2) Kad se odredi pritvor u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka i stranac bude priveden istražnom sucu, istražni će sudac nakon njegova ispitivanja obavijestiti o pritvoru Ministarstvo vanjskih poslova preko Ministarstva pravosuđa i uprave. (3) Istražni će sudac pustiti na slobodu stranca kad prestanu razlozi za pritvor ili ako molba za izručenje ne bude podnesena u roku koji je on odredio vodeći računa o udaljenosti države koja traži izručenje, a koji ne može biti dulji od tri mjeseca od dana pritvaranja stranca. O tom roku obavijestit će se strana država. Na molbu strane države vijeće nadležnog suda može produljiti taj rok u opravdanim slučajevima najviše za još dva mjeseca. (4) Kad propisana molba bude podnešena u određenom roku, postupit će istražni sudac prema članku 514. stavku 3. i 4. ovoga Zakona. Članak 516. (1) Nakon saslušanja državnog odvjetnika i branitelja istražni će sudac prema potrebi provesti i druge izviđajne radnje radi utvrđivanja postoje li pretpostavke za izručenje stranca odnosno za predaju predmeta na kojima je ili kojima je počinjeno krivično djelo, ako su ti predmeti oduzeti od stranca. (2) Nakon provedenih izviđaja, istražni će sudac spise izviđaja, sa svojim mišljenjem, dostaviti vijeću. (3) Ako je protiv stranca čije se izručenje traži kod domaćeg suda u tijeku krivični postupak zbog istog ili drugog krivičnog djela, naznačit će to istražni sudac u spisima. Članak 517. (1) Ako vijeće nadležnog suda ustanovi da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, donijet će rješenje da se molba za izručenje odbija. To rješenje dostavit će taj sud po službenoj dužnosti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji će nakon saslušanja državnog odvjetnika potvrditi, ukinuti ili preinačiti rješenje. (2) Ako je stranac u pritvoru, vijeće može odlučiti da on ostane u pritvoru do pravomoćnosti rješenja o odbijanju izručenja. (3) Pravomoćno rješenje kojim se izručenje odbija dostavit će se Ministarstvu vanjskih poslova preko Ministarstva pravosuđa i uprave koji će o tome obavijestiti stranu državu. Članak 518. Ako vijeće nadležnog suda ustanovi da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje stranca (članak 512.), utvrdit će to rješenjem. Protiv tog rješenja stranac ima pravo žalbe sudu određenom propisom. Članak 519. Ako sud u povodu žalbe ustanovi da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje stranca odnosno ako protiv takva rješenja prvostepenog suda ne bude podnesena žalba, predmet se dostavlja ministru pravosuđa i uprave, koji će odlučiti o izručenju. Članak 520. (1) Ministar pravosuđa i uprave donosi rješenje kojim izručenje dopušta ili ne dopušta. Ministar pravosuđa i uprave može donijeti rješenje da se izručenje odgodi zato što je zbog drugoga krivičnog djela kod domaćeg suda u tijeku krivični postupak protiv stranca čije se izručenje traži ili što se stranac nalazi na izdržavanju kazne u Republici Hrvatskoj. (2) Ministar pravosuđa i uprave neće dopustiti izručenje stranca koji u Republici Hrvatskoj uživa pravo azila ili ako je riječ o političkom ili vojnom krivičnom djelu. On može odbiti izručenje ako su u pitanju krivična djela za koja je u domaćem zakonu predviđena kazna zatvora do tri godine ili ako je inozemni sud izrekao kaznu lišenja slobode do jedne godine. Članak 521. (1) U rješenju kojim dopušta izručenje stranca ministar pravosuđa i uprave navest će: 1) da se on ne može goniti za drugo prije izručenja počinjeno krivično djelo; 2) da se prema njemu ne može izvršiti kazna za drugo prije izručenja počinjeno krivično djelo; 3) da se prema njemu ne može primijeniti teža kazna od one na koju je osuđen; 4) da se on ne smije izručiti trećoj državi radi gonjenja za krivično djelo počinjeno prije dopuštenog izručenja. (2) Osim navedenih uvjeta ministar pravosuđa i uprave može postaviti i druge uvjete za izručenje. Članak 522. (1) O rješenju kojim je odlučeno o izručenju obavijestit će se strana država diplomatskim putem. (2) Rješenje kojim se dopušta izručenje dostavit će se Ministarstvu unutarnjih poslova koji naređuje da se stranac dovede do granice, gdje će se na ugovorenome mjestu predati tijelima strane države koja je tražila izručenje. Članak 523. (1) Ako izručenje iste osobe traži više stranih država zbog istoga krivičnog djela, dat će se prednost molbi države čiji je ta osoba državljanin, a ako ta država ne traži izručenje - molbi države na čijem je području krivično djelo počinjeno, a ako je djelo počinjeno na području više država ili se ne zna gdje je počinjeno - molbi države koja je prva tražila izručenje. (2) Ako izručenje iste osobe traži više stranih država zbog različitih krivičnih djela, dat će se prednost molbi one države čiji je ta osoba državljanin, a ako ta država ne traži izručenje - molbi države na čijem je području počinjeno najteže krivično djelo, a ako su djela iste težine - molbi države koja je prva tražila izručenje. Članak 524. (1) Ako se protiv osobe koja se nalazi u stranoj državi vodi u Republici Hrvatskoj krivični postupak ili ako je osobu koja se nalazi u stranoj državi domaći sud kaznio, ministar pravosuđa i uprave može podnijeti molbu za izručenje. (2) Molba se podnosi stranoj državi diplomatskim putem i njoj se prilažu isprave i podaci iz članka 513. ovoga Zakona. Članak 525. (1) Kad postoji opasnost da će osoba za koju se traži izručenje pobjeći ili da će se sakriti, ministar pravosuđa i uprave može i prije nego što se postupi prema članku 524. ovoga zakona tražiti da se protiv te osobe poduzmu potrebne mjere radi njezina pritvaranja. (2) U molbi za privremeno pritvaranje posebice će se naznačiti podaci o istovjetnosti tražene osobe, priroda i naziv krivičnog djela, broj odluke, datum, mjesto i naziv tijela koje je odredilo pritvor odnosno podaci o pravomoćnosti presude te izjava da će se izručenje tražiti redovnim putem. Članak 526. (1) Ako tražena osoba bude izručena, moći će se krivično goniti odnosno prema njoj će se moći izvršiti kazna samo za krivično djelo za koje je izručenje odobreno. (2) Ako je takva osoba pravomoćno osuđena od domaćeg suda i za druga prije izručenja počinjena krivična djela za koja izručenje nije odobreno, na odgovarajući će se način primijeniti odredbe članka 389. ovoga Zakona. (3) Ako je izručenje odobreno uz određene uvjete u pogledu vrste ili visine kazne koja se može izreći odnosno izvršiti i uz te uvjete bude prihvaćeno, sud je pri izricanju kazne vezan tim uvjetima, a ako je riječ o izvršenju već izrečene kazne, sud koji je sudio u posljednjem stupnju preinačit će presudu i prilagoditi izrečenu kaznu uvjetima izručenja. (4) Ako je izručena osoba bila pritvorena u stranoj državi zbog krivičnog djela zbog kojega je izručena, vrijeme što ga je provela u pritvoru uračunat će se u kaznu. Članak 527. (1) Ako izručenje traži strana država od druge strane države a tražena bi se osoba imala provesti preko područja Republike Hrvatske, provođenje može na molbu zainteresirane države dopustiti ministar pravosuđa i uprave, uz uvjet da nije u pitanju državljanin Republike Hrvatske i da se izručenje ne obavlja za političko ili vojno krivično djelo. (2) Molba za provođenje osobe preko područja Republike Hrvatske mora sadržavati sve podatke iz članka 513. ovoga Zakona. (3) Uz uvjet uzajamnosti troškovi provođenja osobe preko područja Republike Hrvatske terete proračunska sredstva.
Iz "Narodnih novina" broj 58/02 Članak 191. (1) U kaznenom predmetu za kaznena djela iz članka 19. točke 1.b) Zakona o kaznenom postupku nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, postupak će se dovršiti pred sudom koji je bio nadležan u trenutku podizanja optužbe. (2) Ako je u kaznenom predmetu u kojem je postupak započeo prije stupanja na snagu ovoga Zakona glavna rasprava u tijeku, postupak će se nastaviti prema dosadašnjim odredbama, osim ako odredbama glave XXXII. Zakona o kaznenom postupku nije što posebno propisano. (3) Ako glavna rasprava u kaznenom predmetu vođenom po dosadašnjim odredbama treba započeti iznova, uzet će se očitovanje optuženika o optužbi u smislu članka 320. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku i nastaviti s postupkom prema odredbama ovoga Zakona. Tako će sud postupiti i u slučaju kada je presuda povodom pravnog lijeka ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak. (4) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona donesena kakva odluka protiv koje je po dosadašnjim odredbama dopušten pravni lijek, a ta odluka još nije dostavljena osobama koje imaju pravo na pravni lijek ili još teče rok za podnošenje pravnog lijeka, ili je pravni lijek podnesen ali o njemu još nije odlučeno, u postupku će se primijeniti odredbe zakona prema kojima je donesena odluka. Članak 192. U svim postupcima u kojima je pritvor određen po dosadašnjim odredbama, nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, primijenit će se odredbe o rokovima trajanja pritvora iz ovoga Zakona. Članak 193. Nadležni ministri donijet će potonje propise iz članka 38., 48., 49., 59., 76., 79. i 165. ovoga Zakona najkasnije u roku od šest mjeseci od njegova stupanja na snagu. Članak 194. Ovlašćuje se Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora da izradi pročišćeni tekst Zakona o kaznenom postupku. Članak 195. Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u «Narodnim novinama», a odredbe članka 3., članka 90. i članka 157. do 169. ovoga Zakona primjenjivat će se od 1. siječnja 2003.
|
||||||||||||||||||
