NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA
| N.N. br. 35/2005 SADRŽAJ - OSNOVNA NAČELA - SUDIONICI OBVEZNIH ODNOSA - NASTANAK OBVEZA - VRSTE OBVEZA - UČINCI OBVEZA - PROMJENE U OBVEZNOM ODNOSU - PRESTANAK OBVEZA - UGOVORNI OBVEZNI ODNOSI - IZVANUGOVORNI OBVEZNI ODNOSI - ZAVRŠNE ODREDBE Glava IX. IZVANUGOVORNI OBVEZNI ODNOSI Odjeljak 1. PROUZROČENJE ŠTETE Odsjek 1. OPĆA NAČELA Pretpostavke odgovornosti Članak 1045. (1) Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. (2) Predmnijeva se obična nepažnja. (3) Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. (4) Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Šteta Članak 1046. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Zahtjev da se ukloni opasnost štete Članak 1047. (1) Svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama. (2) Sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini. (3) Ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta). (4) Ali se u tom slučaju može zahtijevati poduzimanje društveno opravdanih mjera da se spriječi nastupanje štete ili da se ona smanji. Zahtjev da se prestane s povredom prava osobnosti Članak 1048. Svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica. Odsjek 2. ODGOVORNOST PO OSNOVI KRIVNJE Postojanje krivnje Članak 1049. Krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. Osobe koje ne odgovaraju za štetu Članak 1050. (1) Osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje ne odgovara za štetu što ju drugome prouzroči. (2) Tko drugom prouzroči štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, osim ako dokaže da nije svojom krivnjom dospio u to stanje. (3) Ako je u to stanje dospio tuđom krivnjom, za štetu će odgovarati onaj koji ga je u to stanje doveo. Odgovornost maloljetnika Članak 1051. (1) Maloljetnik do navršene sedme godine života ne odgovara za štetu. (2) Maloljetnik od navršene sedme godine do navršene četrnaeste godine života ne odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je pri prouzročenju štete bio sposoban za rasuđivanje. (3) Maloljetnik s navršenih četrnaest godina života odgovara prema općim pravilima o odgovornosti za štetu. Nužna obrana, stanje nužde, otklanjanje štete od drugog Članak 1052. (1) Tko u nužnoj obrani prouzroči štetu napadaču, nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane. (2) Ako netko prouzroči štetu u stanju nužde, oštećenik može zahtijevati naknadu od osobe koja je kriva za nastanak opasnosti štete ili od osoba od kojih je šteta otklonjena, ali od ovih posljednjih ne više od koristi što su ih imale od toga. (3) Tko pretrpi štetu otklanjajući od drugog opasnost štete, ima pravo zahtijevati od njega naknadu one štete kojoj se razumno izložio. Dopuštena samopomoć Članak 1053. (1) Tko u slučaju dopuštene samopomoći prouzroči štetu osobi koja je izazvala potrebu samopomoći, nije dužan naknaditi je. (2) Pod dopuštenom samopomoći razumijeva se pravo svake osobe da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost. Pristanak oštećenika Članak 1054. (1) Tko na svoju štetu dopusti drugome poduzimanje neke radnje, nema pravo od njega zahtijevati naknadu štete prouzročene tom radnjom. (2) Ništetna je izjava oštećenika kojom je pristao da mu se učini šteta radnjom koja je zakonom zabranjena. Odsjek 3. ODGOVORNOST ZA DRUGOG Duševno bolesni i zaostali u umnom razvoju Članak 1055. (1) Za štetu koju prouzroči osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadležnog tijela ili ugovora dužan voditi nadzor nad njom. (2) On se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je obavljao nadzor na koji je obvezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora. Odgovornost roditelja Članak 1056. (1) Roditelji odgovaraju za štetu koju prouzroči drugom njihovo dijete do navršene sedme godine života, bez obzira na svoju krivnju. (2) Oni se oslobađaju odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje odgovornosti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivnju. (3) Oni ne odgovaraju ako je šteta nastala dok je dijete bilo povjereno drugoj osobi i ako je ta osoba odgovorna za štetu. (4) Roditelji odgovaraju za štetu što je prouzroči drugom njihovo maloljetno dijete koje je navršilo sedam godina života, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje. Solidarna odgovornost Članak 1057. Ako pored roditelja odgovara za štetu i dijete, njihova je odgovornost solidarna. Odgovornost druge osobe za maloljetnika Članak 1058. (1) Za štetu koju drugome prouzroči maloljetnik dok je pod nadzorom skrbnika, škole ili druge ustanove odgovara skrbnik, škola, odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor obavljali na način na koji su obvezani ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora. (2) Ako za štetu odgovara i maloljetnik, odgovornost je solidarna. Posebna odgovornost roditelja Članak 1059. (1) Ako dužnost nadzora nad maloljetnom osobom nije na roditeljima već na nekoj drugoj osobi, oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu od roditelja kad je šteta nastala zbog lošeg odgoja maloljetnika, loših primjera ili poročnih navika koje su mu roditelji dali ili se i inače šteta može pripisati krivnji roditelja. (2) Osoba na kojoj je u ovom slučaju dužnost nadzora ima pravo zahtijevati od roditelja da joj naknade isplaćeni iznos ako je ona isplatila naknadu oštećeniku. Zahtjev pravičnosti Članak 1060. (1) Kad je štetu prouzročila osoba koja za nju nije bila odgovorna, a naknada se ne može dobiti od osobe koja je bila dužna voditi nadzor nad njom, sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a osobito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika, osuditi štetnika da naknadi štetu, potpuno ili djelomično. (2) Ako je štetu prouzročio maloljetnik sposoban za rasuđivanje koji je ne može nadoknaditi, sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a osobito s obzirom na materijalno stanje roditelja i oštećenika, obvezati roditelje da naknade štetu, potpuno ili djelomično, iako za nju nisu krivi. Odgovornost poslodavca Članak 1061. (1) Za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. (2) Oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno. (3) Poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje. (4) Pravo iz stavka 3. ovoga članka zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana kad je šteta popravljena. Odgovornost pravne osobe za štetu koju prouzroči njezino tijelo Članak 1062. (1) Pravna osoba odgovara za štetu koju njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija. (2) Ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, pravna osoba ima pravo na naknadu od osobe koja je štetu skrivila namjerno ili krajnjom nepažnjom. (3) To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana kad je šteta popravljena. Odsjek 4. ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD OPASNE STVARI ILI OPASNE DJELATNOSTI 1. Opće odredbe Predmnjeva uzročnosti Članak 1063. Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Tko odgovara za štetu Članak 1064. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Protupravno oduzimanje opasne stvari od vlasnika Članak 1065. Ako je vlasniku oduzeta opasna stvar na protupravan način, za štetu koja od nje potječe ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako vlasnik nije za to odgovoran. Predaja stvari trećoj osobi Članak 1066. (1) Umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu. (2) Ali će pored nje odgovarati i vlasnik stvari ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje joj nije skrenuo pozornost. (3) U tom slučaju odgovorna osoba koja je isplatila naknadu oštećeniku ima pravo zahtijevati cijeli njezin iznos od vlasnika. (4) Vlasnik opasne stvari koji ju je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati odgovara za štetu koja potekne od te stvari. Oslobođenje od odgovornosti Članak 1067. (1) Vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. (2) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. (3) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. (4) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. (5) Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom. 2. Odgovornost za štete izazvane motornim vozilom u pogonu Motorno vozilo Članak 1068. (1) Motorno vozilo je vozilo koje je namijenjeno da se snagom vlastitog motora kreće po površini zemlje, na tračnicama ili bez njih. (2) Sastavnim dijelom motornog vozila smatra se i s njime povezana prikolica. (3) Motorno vozilo je u pogonu kad se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno bez obzira radi li pri tome motor koji služi za njegovo kretanje. Odgovornost za štetu trećima Članak 1069. (1) Za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. (2) Suvlasnici, odnosno zajednički vlasnici motornog vozila odgovaraju za štetu solidarno. (3) Za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno. (4) Trećom osobom smatra se oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila. Odgovornost u slučaju neovlaštenog korištenja motornog vozila Članak 1070. (1) Neovlašteni korisnik motornog vozila odgovara trećim osobama umjesto vlasnika i jednako kao vlasnik. (2) Pored neovlaštenog korisnika i solidarno s njim odgovara i vlasnik motornog vozila, ako je svojom krivnjom ili krivnjom osoba koje su se trebale brinuti o vozilu, omogućio neovlašteno korištenje vozila. (3) Neovlašteni korisnik je osoba koja u vrijeme štetnog događaja koristi motorno vozilo bez suglasnosti vlasnika, a nije kod njega zaposlena u vezi s pogonom motornog vozila, niti je član njegova obiteljskog kućanstva, niti joj je vlasnik vozilo predao u posjed. Odgovornost prema trećoj osobi koja se prevozi motornim vozilom Članak 1071. (1) Odštetna odgovornost vlasnika odnosi se na štete koje pretrpi treća osoba koja se prevozi motornim vozilom, a glede stvari samo onih koje takva osoba nosi na sebi ili sa sobom. (2) Ništetna je svaka ugovorna odredba kojom bi se unaprijed isključila ili ograničila odgovornost iz stavka 1. ovoga članka. Međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila Članak 1072. (1) Kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. (2) Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. (3) Ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo. (4) Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio. Odsjek 5. ODGOVORNOST ZA NEISPRAVAN PROIZVOD Opće pravilo Članak 1073. (1) Proizvođač koji stavi u promet neki proizvod, odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću toga proizvoda bez obzira na krivnju. (2) Odredbe ovoga odsjeka odnose se na imovinsku štetu prouzročenu smrću ili tjelesnom ozljedom te na štetu prouzročenu uništenjem ili oštećenjem oštećenikove stvari različite od neispravnog proizvoda, ako se radi o takvoj vrsti stvari koja je uobičajeno namijenjena za osobnu uporabu te ako je oštećenik tu stvar uglavnom rabio u tu svrhu. (3) Oštećenik ima, po odredbama ovoga odsjeka, pravo na naknadu štete prouzročene uništenjem ili oštećenjem stvari samo za dio štete koji prelazi kunsku protuvrijednost iznosa od 500 eura. (4) Naknada neimovinske štete prouzročene neispravnim proizvodom može se zahtijevati samo prema općim pravilima odgovornosti za štetu. (5) Obujam naknade imovinske štete prouzročene smrću ili tjelesnom ozljedom na odgovarajući se način primjenjuju posebne odredbe ovoga Zakona o naknadi imovinske štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja. (6) Odredbe ovoga odsjeka ne primjenjuju se na štete prouzročene nuklearnom nesrećom. (7) Odredbe ovoga odsjeka ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari ili opasnom djelatnošću, pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke ispunjenja te pravila o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti za štetu. (8) Oštećenik je dužan dokazati neispravnost proizvoda, štetu i uzročnu vezu između neispravnosti proizvoda i štete. Proizvod Članak 1074. (1) Proizvod je bilo koja pokretna stvar, kao i samostalni dio ugrađen u neku pokretnu ili nepokretnu stvar. (2) Proizvod su električna i drugi oblici energije. Neispravni proizvod Članak 1075. (1) Proizvod nije ispravan ako, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a poglavito način na koji je proizvod predstavljen, svrhe u koje, prema razumnom očekivanju, proizvod može biti uporabljen te vrijeme kad je proizvod stavljen u promet, ne pruža sigurnost koja se od takva proizvoda opravdano očekuje. (2) Proizvod nije neispravan samo zbog toga što je naknadno bolji proizvod stavljen u promet. Proizvođač Članak 1076. (1) Proizvođač je osoba koja je izradila gotov proizvod, osoba koja je proizvela sirovinu, samostalni ili nesamostalni dio ugrađen u gotov proizvod, kao i osoba koja se, obilježavanjem proizvoda svojim imenom, žigom ili kakvim drugim znakom raspoznavanja, predstavlja kao proizvođač. (2) Ako je proizvod uvezen, uzima se da je proizvođač osoba koja je uvezla proizvod radi prodaje, davanja u zakup ili bilo kojega drugog oblika stavljanja proizvoda u promet i odgovara solidarno s osobama navedenim u stavku 1. ovoga članka. (3) Ako nije moguće utvrditi tko je proizvođač, proizvođačem se smatra svaka osoba koja proizvod stavlja u promet, osim ako ta osoba u razumnom roku ne obavijesti oštećenika o osobi od koje je nabavila proizvod. (4) Odredba iz stavka 3. ovoga članka primjenjuje se i kad se ne može utvrditi tko je uvezao proizvod, pa i onda ako su ime, tvrtka ili naziv proizvođača navedeni na proizvodu. Solidarna odgovornost Članak 1077. Ako više osoba odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću proizvoda, njihova je odgovornost solidarna. Oslobođenje od odgovornosti Članak 1078. (1) Proizvođač se oslobađa odgovornosti ako dokaže: – da nije stavio proizvod u promet, – da iz okolnosti slučaja proizlazi da neispravnost, a ni njezin uzrok, nisu postojali u vrijeme kad je stavio proizvod u promet, – da proizvod nije proizveden za prodaju, davanje u zakup ili bilo koju drugu poslovnu svrhu, kao niti da je proizveden ili stavljen u promet u okviru njegova poslovanja, – da je neispravnost posljedica pridržavanja prisilnih propisa koji su bili na snazi u trenutku kad je stavio proizvod u promet, – da stanje znanosti ili tehničkog znanja u vrijeme stavljanja proizvoda u promet nije omogućavalo otkrivanje neispravnosti, – da je šteta prouzročena isključivo radnjom oštećenika ili osobe za koju on odgovara, odnosno radnjom treće osobe koju proizvođač nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. (2) Proizvođač dijela proizvoda oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je neispravnost prouzročena konstrukcijom glavnog proizvoda ili uputama dobivenim od proizvođača glavnog proizvoda. (3) Proizvođač se djelomično oslobađa odgovornosti ako je nastanku štete djelomično pridonio oštećenik ili osoba za koju on odgovara. (4) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara solidarno s proizvođačem. Zabrana ugovornog isključenja ili ograničenja odgovornosti Članak 1079. (1) Odgovornost proizvođača nije dopušteno ugovorom s oštećenikom unaprijed isključiti ili ograničiti. (2) Ništetna je ugovorna odredba suprotna odredbi stavka 1. ovoga članka. Rokovi ostvarivanja prava Članak 1080. (1) Tražbina popravljanja štete prouzročene neispravnim proizvodom zastarijeva u roku od tri godine od dana kad je oštećenik saznao ili morao saznati za štetu, neispravnost i osobu proizvođača. (2) Pravo na popravljanje štete prouzročene neispravnim proizvodom gasi se u roku od deset godina od dana njegova stavljanja u promet, osim ako je u tom roku protiv proizvođača pokrenut postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarivanja tražbine na popravljanje štete iz ovoga odsjeka. Odsjek 6. POSEBNI SLUČAJEVI ODGOVORNOSTI Odgovornost organizatora priredbi Članak 1081. Organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je neuobičajeno gibanje masa, opći nered i slično. Odgovornost zbog uskrate nužne pomoći Članak 1082. (1) Tko bez opasnosti za sebe uskrati pomoć osobi čiji su život i zdravlje očito ugroženi, odgovara za štetu koja je otuda nastala, ako je on tu štetu prema okolnostima slučaja morao predvidjeti. (2) Ako pravičnost zahtijeva, sud može takvu osobu osloboditi obveze da naknadi štetu. Odgovornost zbog nesklapanja ugovora Članak 1083. Osoba koja je po zakonu obvezna sklopiti neki ugovor dužna je naknaditi štetu ako na zahtjev zainteresirane osobe bez odgađanja ne sklopi taj ugovor. Odgovornost u vezi s obavljanjem poslova od javnog interesa Članak 1084. Osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost. Odsjek 7. POPRAVLJANJE ŠTETE 1. Popravljanje imovinske štete Uspostava prijašnjeg stanja i naknada u novcu Članak 1085. (1) Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. (2) Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. (3) Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. (4) Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Kad dospijeva obveza naknade Članak 1086. Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Naknada u slučaju propasti stvari oduzete na nedopušten način Članak 1087. Ako je stvar koja je bila oduzeta vlasniku na nedopušten način propala zbog više sile, odgovorna osoba dužna je dati naknadu u novcu. Naknada u obliku novčane rente Članak 1088. (1) U slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme. (2) Novčana renta plaća se mjesečno unaprijed. (3) Vjerovnik ima pravo zahtijevati potrebno osiguranje za isplatu rente, osim ako to prema okolnostima slučaja ne bi bilo opravdano. (4) Ako dužnik ne dade osiguranje koje sud odredi, vjerovnik ima pravo zahtijevati da mu se umjesto rente isplati jedan ukupan iznos čija se visina određuje prema visini rente i vjerojatnom trajanju vjerovnikova života, uz odbitak odgovarajućih kamata. (5) Iz ozbiljnih razloga vjerovnik može i u drugim slučajevima zahtijevati, odmah ili kasnije, da mu se umjesto rente isplati jedan ukupan iznos. 2. Obujam i visina imovinske štete Obična šteta i izmakla korist Članak 1089. (1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. (2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. (3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. (4) Kad je stvar uništena ili oštećena kaznenim djelom učinjenim namjerno, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika. Potpuna naknada Članak 1090. Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Sniženje naknade Članak 1091. (1) Sud može, vodeći računa o materijalnom stanju oštećenika, osuditi odgovornu osobu na isplatu niže naknade nego što iznosi šteta, ako ona nije prouzročena ni namjerno ni krajnjom nepažnjom, a odgovorna osoba je slaboga imovnog stanja te bi je isplata potpune naknade dovela u oskudicu. (2) Ako je štetnik prouzročio štetu radeći nešto korisno za oštećenika, sud može odrediti nižu naknadu, vodeći računa o brižljivosti koju štetnik pokazuje u vlastitim poslovima. Doprinos oštećenika vlastitoj šteti Članak 1092. (1) Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. (2) Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja. 3. Posebno o naknadi imovinske štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja Izgubljena zarada, troškovi liječenja i pogreba Članak 1093. (1) Tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. (2) On je dužan naknaditi i troškove njegova liječenja od zadobivenih ozljeda i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem, te zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad. Pravo osobe koju je poginuli uzdržavao Članak 1094. (1) Osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja, odnosno pomaganja. (2) Ta se šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti viši od onoga koji bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu. Naknada štete u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja Članak 1095. (1) Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. (2) Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu. Izmjena dosuđene naknade Članak 1096. Sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke. Neprenosivost prava Članak 1097. (1) Pravo na naknadu štete u obliku novčane rente zbog smrti bliske osobe ili zbog ozljede tijela ili narušenja zdravlja ne može se prenijeti na drugu osobu. (2) Dospjeli iznosi naknade mogu se prenijeti na drugoga ako je visina naknade određena pisanim sporazumom strana ili pravomoćnom sudskom odlukom. 4. Naknada imovinske štete u slučaju povrede časti i širenja neistinitih navoda Članak 1098. (1) Tko drugom povrijedi čast, iznosi ili prenosi neistinite navode o njegovoj prošlosti, znanju, sposobnosti, ili o čemu drugome, a zna ili bi morao znati da su neistiniti, i time mu prouzroči imovinsku štetu, dužan je naknaditi je. (2) Ali ne odgovara za prouzročenu štetu onaj tko učini neistinito priopćenje o drugome ne znajući da je ono neistinito, ako je on ili onaj komu je priopćenje učinio imao u tome ozbiljnog interesa. 5. Popravljanje neimovinske štete Objavljivanje presude ili ispravka Članak 1099. U slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom. Pravična novčana naknada Članak 1100. (1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. (2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Osobe koje imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta Članak 1101. (1) U slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). (2) Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. (3) Pravo na pravičnu novčanu naknadu imaju i roditelji u slučaju gubitka začetog, a nerođenog djeteta. Zadovoljština u posebnim slučajevima Članak 1102. Pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete ima osoba prema kojoj je prijevarom, prisilom ili zlouporabom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti počinjeno neko kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa. Kad dospijeva obveza pravične novčane naknade Članak 1103. Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Pravična novčana naknada buduće neimovinske štete Članak 1104. Sud će na zahtjev oštećenika dosuditi pravičnu novčanu naknadu i za buduću neimovinsku štetu, ako je izvjesno da će ona trajati i u budućnosti. Nasljeđivanje i ustup tražbine naknade neimovinske štete Članak 1105. (1) Tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu. (2) Uz iste pretpostavke ta tražbina može biti predmet ustupa, prijeboja i ovrhe. Doprinos oštećenika vlastitoj šteti i sniženje naknade Članak 1106. Odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući se način primjenjuju i na neimovinsku štetu. Odsjek 8. ODGOVORNOST VIŠE OSOBA ZA ISTU ŠTETU Solidarna odgovornost Članak 1107. (1) Za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. (2) Poticatelj i pomagatelj te onaj koji je pomagao da se odgovorne osobe ne otkriju odgovaraju solidarno s njima. (3) Solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti. (4) Kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno. Solidarna odgovornost naručitelja i izvođača radova Članak 1108. Naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova. Regres isplatitelja Članak 1109. (1) Solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. (2) Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja. (3) Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči. Odsjek 9. PRAVO OŠTEĆENIKA NAKON ZASTARE ODŠTETNOG ZAHTJEVA Članak 1110. Nakon nastupa zastare odštetnog zahtjeva oštećenik može zahtijevati od odgovorne osobe, po pravilima stjecanja bez osnove, da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je prouzročena šteta. Odjeljak 2. STJECANJE BEZ OSNOVE Odsjek 1. OPĆE PRAVILO Članak 1111. (1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. (2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. (3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Odsjek 2. PRAVILA VRAĆANJA Kad se ne može zahtijevati vraćanje Članak 1112. (1) Tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. (2) Ali ako je dug bio bezuvjetan, ne može se zahtijevati povrat plaćenog iznosa stoga što je isplata izvršena prije dospjelosti. Dvostruka isplata duga Članak 1113. Tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat po pravilima ovoga odjeljka. Ispunjenje naravne ili moralne obveze Članak 1114. Ne može se zahtijevati povrat onoga što je dano ili učinjeno na ime ispunjenja neke naravne ili moralne obveze. Opseg vraćanja Članak 1115. Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Naknada troškova Članak 1116. Stjecatelj ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nepošten, pripada mu naknada samo za nužne troškove. Kad se može zadržati primljeno Članak 1117. (1) Ne može se zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju. (2) Stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. Uporaba stvari u tuđu korist Članak 1118. Ako je netko svoju ili tuđu stvar uporabio na korist trećega, a ne postoje pretpostavke za primjenu pravila o poslovodstvu bez naloga, treći je dužan vratiti stvar, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi njezinu vrijednost. Izdatak za drugog Članak 1119. Tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega. Uporaba tuđe stvari u svoju korist Članak 1120. Kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Odjeljak 3. POSLOVODSTVO BEZ NALOGA Odsjek 1. OPĆE PRAVILO Članak 1121. Obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. Odsjek 2. OBVEZE I PRAVA POSLOVOĐE BEZ NALOGA Obveze poslovođe bez naloga Članak 1122. (1) Poslovođa je dužan što je moguće prije obavijestiti gospodara posla i nastaviti započeti posao, ako mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu. (2) Nakon završenog posla on je dužan položiti račun i ustupiti gospodaru posla sve što je pribavio obavljajući njegov posao. (3) Ako zakonom nije što drugo propisano, poslovođa ima obveze nalogoprimca. Dužna pažnja i odgovornost Članak 1123. (1) Pri obavljanju tuđeg posla poslovođa je dužan rukovoditi sa stvarnim ili predmnjevanim namjerama i potrebama gospodara posla. (2) On je dužan postupiti s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina. (3) Sud može, s obzirom na okolnosti u kojima se netko bez naloga ili ovlaštenja prihvatio tuđeg posla, smanjiti njegovu odgovornost ili ga sasvim osloboditi odgovornosti za nepažnju. (4) Za odgovornost poslovno nesposobnog poslovođe vrijede pravila o njegovoj ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti. Prava poslovođe bez naloga Članak 1124. (1) Poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati od gospodara posla da ga oslobodi obveza što ih je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme obveze iz poslova što ih je sklopio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut. (2) Njemu pripada i primjerena naknada za trud ako je otklonio štetu od gospodara posla ili ako mu je pribavio korist koja odgovara u svemu njegovim namjerama i potrebama. Obavljanje tuđih poslova u namjeri da se drugom pomogne Članak 1125. Tko obavlja tuđi posao u namjeri da drugome pomogne, a ne postoje pretpostavke poslovodstva bez naloga, pripada mu pravo na naknadu učinjenih troškova, ali najviše do visine ostvarene koristi za drugoga. Odnošenje dodataka Članak 1126. Poslovođa bez naloga ima pravo odnijeti stvari kojima je povećao tuđu imovinu, a za koje mu se učinjeni izdaci ne naknađuju, ako se one mogu odvojiti bez oštećenja stvari kojoj su dodane, ali gospodar posla može zadržati te dodatke ako mu naknadi njihovu sadašnju vrijednost, no najviše do visine učinjenih izdataka. Odsjek 3. OBAVLJANJE TUĐIH POSLOVA PROTIV ZABRANE Članak 1127. (1) Tko se prihvati tuđeg posla usprkos zabrani gospodara posla, a za zabranu je znao ili je morao znati, nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga. (2) On odgovara za štetu koju je prouzročio miješanjem u tuđe poslove, čak i ako je do nje došlo bez njegove krivnje. (3) Ali kad je zabrana obavljanja posla protivna zakonu ili moralu, a osobito ako je netko zabranio da drugi ispuni neku njegovu zakonsku obvezu koja ne trpi odgađanje, vrijede opća pravila o poslovodstvu bez naloga. Odsjek 4. NEPRAVO POSLOVODSTVO Članak 1128. (1) Tko obavlja tuđi posao u namjeri da za sebe zadrži postignute koristi iako zna da je posao tuđi, dužan je na zahtjev gospodara posla položiti račun kao poslovođa bez naloga i predati mu sve postignute koristi. (2) Gospodar posla može zahtijevati i vraćanje stvari u prijašnje stanje te naknadu štete. Odsjek 5. ODOBRENJE Članak 1129. Ako gospodar posla naknadno odobri ono što je izvršeno, poslovođa bez naloga smatra se nalogoprimcem od početka obavljanja posla. Odjeljak 4. JAVNO OBEĆANJE NAGRADE Kad obvezuje Članak 1130. (1) Javnim oglasom učinjeno obećanje nagrade onome tko izvrši određenu radnju, postigne neki uspjeh, nađe se u određenoj situaciji ili ispuni neki drugi uvjet, obvezuje obećavatelja da ispuni obećanje. (2) Obećavatelj nagrade ili bilo kakvog nagradnog natjecanja dužan je odrediti rok za natjecanje, a ako ga ne odredi, svatko tko želi sudjelovati u natjecanju ima pravo zahtijevati od suda da odredi odgovarajući rok. Opoziv obećanja Članak 1131. (1) Obećanje se može opozvati onako kako je učinjeno, a i osobnim priopćenjem, ali onaj koji je izvršio radnju, a nije znao niti je morao znati da je obećanje nagrade opozvano, ima pravo zahtijevati obećanu nagradu, a onaj koji je do opoziva učinio potrebne izdatke radi izvršenja radnje određene u javnom oglasu ima pravo na njihovu naknadu, osim ako obećavatelj dokaže da su oni učinjeni uzalud. (2) Obećanje nagrade ne može se opozvati ako je oglasom određen rok za izvršenje radnje, odnosno za obavijest o postignutom rezultatu, ostvarenju određene situacije ili ispunjenju nekog drugog uvjeta. Tko ima pravo na nagradu Članak 1132. (1) Pravo na nagradu ima onaj tko prvi izvrši radnju za koju je nagrada obećana. (2) Ako je više osoba izvršilo radnju istodobno, svakoj pripada jednak dio nagrade, ako pravičnost ne zahtijeva drukčiju podjelu. Natječaj i nagrada Članak 1133. (1) O dodjeli nagrade u slučaju natječaja odlučuje priređivač natječaja ili jedna ili više osoba što ih on odredi. (2) Ako su u uvjetima natječaja ili nekim općim propisima koji vrijede za određeni natječaj postavljena pravila po kojima nagrada treba biti dodijeljena, svaki sudionik u natječaju ima pravo zahtijevati poništaj odluke o dodjeli nagrade ako nagrada nije dodijeljena u skladu s tim pravilima. (3) Vlasništvo ili koje drugo pravo na djelu nagrađenom na natječaju stječe priređivač natječaja samo ako je to navedeno u oglasu natječaja. Prestanak obveze Članak 1134. Obveza obećavatelja nagrade prestaje ako mu nitko ne priopći, u roku određenom u oglasu, da je izvršio radnju ili postigao uspjeh ili uopće ispunio uvjete postavljene u javnom oglasu, a ako rok nije određen, istekom jedne godine od oglasa. Odjeljak 5. VRIJEDNOSNI PAPIRI 1. Opće odredbe Pojam Članak 1135. (1) Vrijednosni papir je isprava kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu upisanu u toj ispravi njezinu zakonitom imatelju. (2) Vrijednosni papir može imati oblik elektroničkog zapisa određenog zakonom. (3) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na vrijednosne papire izdane u obliku pisane isprave primjenjuju se na odgovarajući način i na vrijednosne papire u obliku elektroničkog zapisa, ako posebnim propisom nije drukčije određeno. Bitni sastojci Članak 1136. (1) Vrijednosni papir mora sadržavati sljedeće bitne sastojke: 1) naznaku vrste vrijednosnog papira, 2) tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište izdavatelja vrijednosnog papira, 3) tvrtku, odnosno naziv ili ime osobe na koju, odnosno po čijoj naredbi vrijednosni papir glasi, ili naznaku da papir glasi na donositelja, 4) točno naznačenu obvezu izdavatelja koja proizlazi iz vrijednosnog papira, 5) mjesto i nadnevak izdavanja vrijednosnog papira, a kod onih koji se izdaju u seriji, i njihov serijski broj, 6) potpis izdavatelja vrijednosnog papira, odnosno faksimil potpisa izdavatelja vrijednosnih papira koji se izdaju u seriji. (2) Posebnim zakonom za pojedine vrijednosne papire mogu biti određeni i drugi bitni sastojci. (3) Isprava, odnosno elektronički zapis koji ne sadrži bilo koji od bitnih sastojaka ne vrijedi kao vrijednosni papir. (4) Vrijednosni papiri izdani u seriji koji ne sadrže bilo koji od bitnih sastojaka nemaju pravni učinak. Na koga vrijednosni papir može glasiti Članak 1137. Ako zakonom nije drukčije određeno, vrijednosni papir može glasiti na donositelja, na ime ili po naredbi. Nastanak obveze Članak 1138. Obveza iz vrijednosnog papira nastaje u trenutku kad izdavatelj vrijednosni papir preda njegovu korisniku. Posebni uvjeti za izdavanje vrijednosnog papira u seriji Članak 1139. Posebnim se zakonom određuju i drugi uvjeti za izdavanje vrijednosnih papira u seriji. 2. Ostvarivanje prava Kome pripada pravo iz vrijednosnog papira Članak 1140. (1) Tražbina iz vrijednosnog papira vezana je za sam papir i pripada njegovu zakonitom imatelju. (2) Zakonitim imateljem vrijednosnog papira na donositelja smatra se njegov donositelj. (3) Zakonitim imateljem vrijednosnog papira na ime ili po naredbi smatra se osoba na koju vrijednosni papir glasi, odnosno osoba na koju je uredno prenesen. (4) Pošteni pribavitelj vrijednosnog papira na donositelja postaje njegov zakoniti imatelj i stječe pravo na tražbinu upisanu na njemu i kad je vrijednosni papir izašao iz ruku njegova izdavatelja, odnosno njegova prijašnjeg imatelja i bez njegove volje. Tko može zahtijevati ispunjenje Članak 1141. Ispunjenje tražbine iz vrijednosnog papira može zahtijevati, uz njegovo podnošenje, samo njegov zakoniti imatelj, odnosno osoba koju on ovlasti. 3. Prijenos vrijednosnog papira Prijenos prava iz papira na donositelja Članak 1142. Pravo iz vrijednosnog papira na donositelja prenosi se njegovom predajom. Prijenos prava iz papira na ime Članak 1143. (1) Pravo iz vrijednosnog papira na ime prenosi se cesijom. (2) Posebnim zakonom može biti određeno da se pravo iz vrijednosnog papira na ime može prenositi i indosamentom. (3) Pravo iz vrijednosnog papira na ime prenosi se ubilježavanjem na samom papiru tvrtke, odnosno naziva, odnosno imena novog imatelja, potpisivanjem prenositelja i upisom prijenosa u registar vrijednosnih papira, ako se takav registar vodi kod izdavatelja. Prijenos prava iz papira po naredbi Članak 1144. Pravo iz vrijednosnog papira po naredbi prenosi se indosamentom. Vrste indosamenata Članak 1145. (1) Indosament može biti puni, blanko i na donositelja. (2) Puni indosament sadrži izjavu o prijenosu i tvrtku, odnosno naziv ili ime osobe na koju se pravo iz vrijednosnog papira prenosi (indosatar), i potpis prenositelja (indosant), a može sadržavati i druge podatke (mjesto, nadnevak i dr.). (3) Blanko indosament sadrži samo potpis indosanta. (4) U slučaju prijenosa na donositelja umjesto imena indosatara stavlja se riječ »donositelju«. (5) Indosament na donositelja vrijedi kao blanko indosament. (6) Ništetan je djelomični indosament. Prijenos punomoći i prijenos za zalog Članak 1146. (1) Vrijednosni papir može se prenijeti kao prijenos punomoći, odnosno kao prijenos za zalog. (2) Kod prijenosa punomoći stavlja se klauzula »vrijednost u punomoći«, a kod prijenosa za zalog »vrijednost za zalog« ili slično. Učinak prijenosa prava Članak 1147. (1) Prijenosom prava iz vrijednosnog papira njegov novi imatelj stječe sva prava koja su pripadala njegovu predniku. (2) Prijenos prava iz vrijednosnog papira na ime, bilo da je izvršen secesijom ili indosamentom, nema učinak prema izdavatelju dok on o tome ne bude pisanim putem obaviješten, odnosno dok taj prijenos ne bude ubilježen u registar vrijednosnih papira na ime, ako se takav registar vodi kod izdavatelja. (3) Cedent, odnosno indosant ne odgovara za neispunjenje obveze od strane izdavatelja, osim u slučaju drukčije zakonske odredbe ili ako postoji suprotna odredba upisana na samom vrijednosnom papiru. Učinak prijenosa punomoći i prijenosa za zalog Članak 1148. Imatelj vrijednosnog papira koji je na njega prenesen kao »prijenos punomoći« ili »prijenos za zalog« može ostvarivati sva prava koja iz toga vrijednosnog papira proistječu, ali papir može prenijeti na drugog samo kao prijenos punomoći. Dokazivanje zakonitosti prijenosa Članak 1149. (1) Posljednji indosatar dokazuje svoje pravo iz vrijednosnog papira neprekidnim nizom indosamenata. (2) To se pravilo na odgovarajući način primjenjuje i na posljednjeg cesionara. Zabrana prijenosa Članak 1150. (1) Prijenos vrijednosnog papira po naredbi indosamentom zabranjuje se riječima »ne po naredbi« ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. (2) Pravo iz vrijednosnog papira čiji je prijenos indosamentom zabranjen može se prenijeti samo cesijom. (3) Prijenos indosamentom mogu zabraniti izdavatelj i indosant. (4) Posebnim zakonom ili izjavom izdavatelja upisanoj na vrijednosnom papiru na ime može se zabraniti svako njegovo prenošenje. 4. Promjene kod vrijednosnih papira Promjene koje može izvršiti izdavatelj Članak 1151. (1) Vrijednosni papir na donositelja ili po naredbi može izdavatelj, na zahtjev i o trošku imatelja papira, promijeniti u papir na ime. (2) Ako promjenu nije izrijekom zabranio, izdavatelj vrijednosnog papira na ime može ga, na zahtjev i o trošku imatelja, promijeniti u papir na donositelja ili po naredbi. Promjene koje može izvršiti imatelj pri prijenosu Članak 1152. (1) Vrijednosni papir po naredbi indosant može prenijeti indosamentom na donositelja, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. (2) Vrijednosni papir na ime cedent, odnosno indosant može prenijeti samo na određenu osobu. (3) Vrijednosni papir na donositelja može se indosamentom prenijeti na određenu osobu. Sjedinjavanje i dijeljenje vrijednosnih papira Članak 1153. (1) Vrijednosni papiri izdani u seriji mogu se, na zahtjev i o trošku imatelja, sjediniti u jedan ili više vrijednosnih papira. (2) Vrijednosni papir može se, na zahtjev i o trošku imatelja, podijeliti na više vrijednosnih papira manjeg iznosa, ali oni ne mogu biti ispod iznosa najnižeg apoena papira izdanog u toj seriji. 5. Ispunjenje obveze iz vrijednosnog papira Prestanak obveze Članak 1154. (1) Obveza iz vrijednosnog papira prestaje ispunjenjem od strane izdavatelja papira zakonitom imatelju. (2) Tražbina iz vrijednosnog papira prestaje i kad on pripadne izdavatelju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. (3) Pošteni izdavatelj vrijednosnog papira na donositelja oslobađa se obveze ispunjenjem donositelju i onda kad ovaj nije zakoniti imatelj vrijednosnog papira. Zabrana ispunjenja Članak 1155. (1) Ako je izdavatelj vrijednosnog papira na donositelja znao ili morao znati da donositelj nije zakoniti imatelj papira, niti je ovlašten od zakonitog imatelja, dužan je odbiti ispunjenje, inače odgovara za štetu. (2) Izdavatelj vrijednosnog papira ne može pravovaljano ispuniti svoju obvezu ako mu je to nadležno tijelo zabranilo, ili kad je znao ili morao znati da je pokrenut postupak za amortizaciju ili poništaj vrijednosnog papira. Isplata kamata ili drugih prinosa nakon isplate glavnice Članak 1156. Dužnik koji je isplatio glavnicu imatelju vrijednosnog papira dužan je isplatiti kupone kamata, odnosno drugih prinosa s istog papira koji mu budu podneseni na isplatu nakon isplate glavnice, ako te tražbine nisu zastarjele. Prigovori na zahtjev za ispunjenje obveze Članak 1157. (1) Protiv zahtjeva imatelja vrijednosnog papira izdavatelj može istaknuti samo prigovore koji se tiču izdavanja papira, kao što je krivotvorenje; zatim prigovore koji proizlaze iz sadržaja papira, kao što su rokovi ili uvjeti; napokon, prigovore koje ima prema samom imatelju papira, kao što su prijeboj, nedostatak zakonom propisanog postupka za stjecanje vrijednosnog papira i odsutnost ovlaštenja. (2) Izdavatelj može protiv zahtjeva imatelja kojem je on ustupio vrijednosni papir istaknuti nedostatke pravnog posla na temelju kojega je prijenos izvršen, ali te nedostatke ne može istaknuti protiv zahtjeva nekoga potonjeg imatelja. (3) Međutim, ako je imatelj vrijednosnog papira primajući papir od svog prednika, znao ili morao znati da mu ovaj predaje vrijednosni papir, da bi izbjegao prigovor koji izdavatelj ima prema njemu, izdavatelj može istaknuti taj prigovor i prema imatelju papira. (4) Posebnim zakonom mogu se odrediti i drugi prigovori kod pojedinih vrsta vrijednosnih papira. 6. Legitimacijski papiri i znakovi Legitimacijski papiri Članak 1158. Na željezničke karte, kazališne i druge ulaznice, bonove i druge slične isprave koje sadrže određenu obvezu za njihova izdavatelja, a u kojima nije označen vjerovnik, niti iz njih ili okolnosti u kojima su izdane proizlazi da se mogu ustupiti drugome, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o vrijednosnim papirima. Legitimacijski znakovi Članak 1159. (1) Garderobni ili slični znakovi, koji se sastoje od komada papira, metala ili drugog materijala, na kojima je obično utisnut neki broj ili naveden broj predanih predmeta, a koji obično ne sadrže nešto određeno o obvezi njihova izdavatelja, služe samo da pokažu tko je vjerovnik u obveznom odnosu pri čijem nastanku su izdani. (2) Izdavatelj legitimacijskog znaka oslobađa se obveze kad je u dobroj vjeri ispuni donositelju, ali za donositelja ne vrijedi predmnjeva da je on pravi vjerovnik ili da je ovlašten zahtijevati ispunjenje, te je u slučaju spora dužan dokazati to svoje svojstvo. (3) Vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze iako je izgubio legitimacijski znak. (4) Glede ostaloga, u svakom pojedinom slučaju treba se držati zajedničke volje izdavatelja i primatelja znaka te onoga što je uobičajeno. 7. Ostale odredbe Zamjena oštećenog vrijednosnog papira Članak 1160. Imatelj oštećenog vrijednosnog papira koji nije prikladan za promet, ali čija se istinitost i sadržaj mogu točno utvrditi, ima pravo zahtijevati izdavanje novoga vrijednosnog papira u istom iznosu, s tim da vrati oštećeni papir i naknadi troškove. Amortizacija vrijednosnog papira Članak 1161. Izgubljeni vrijednosni papir može se amortizirati samo ako glasi na ime ili po naredbi, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Zastara tražbine iz vrijednosnog papira Članak 1162. Za zastaru tražbine iz vrijednosnog papira vrijede pravila o zastari, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. ZAVRŠNE ODREDBE
|