 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
|||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
 KOLEKTIVNI UGOVOR ZA DJELATNOST ZDRAVSTVA U PRIVATNOJ PRAKSI HRVATSKE - nastavak - VIII. RADNI ODNOSI 1. Zasnivanje radnog odnosa Propisani uvjeti i forma za zasnivanje radnog odnosa Članak 61. Radnik zasniva radni odnos s poslodavcem iz članka 1. stavka 1. ovog Kolektivnog ugovora prema uvjetima propisanim općim propisima o radu, propisima iz djelatnosti zdravstva, općim aktima poslodavca i ovim Kolektivnim ugovorom. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu u pravilu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom. Ugovor o radu mora biti u pisanom obliku. Ako Ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan radniku uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru prije početka rada, u sadržaju koji je propisan za sadržaj Ugovora o radu. Sadržaj ugovora o radu propisan je člankom 12. Zakona o radu. Probni rad Članak 62. Prilikom sklapanja Ugovora o radu stranke mogu ugovoriti probni rad. Probni rad može trajati najduže 6 mjeseci. Dužinu trajanja probnog rada u okviru vremena trajanja iz prethodnog stavka ugovaraju poslodavac i radnik, prema datim okolnostima. Ako stranke ugovaraju probni rad u manjem trajanju od 6 mjeseci, mogu iznimno ugovoriti produženje do 6 mjeseci, samo iz razloga bolesti ili mobilizacije radnika ili sl. i to za onoliko vremena za koliko je radnik bio odsutan i to ako je bio odsutan najmanje deset dana. Članak 63. Ako radnik nije zadovoljio kriterije probnog rada, da bi mu slijedom toga poslodavac prekinuo radni odnos, poslodavac mora svoju odluku dostaviti radniku u pismenoj formi i istu obrazložiti. Ako poslodavac ne postupi na opisani način i ne dostavi odluku iz prethodnog stavka radniku do posljednjeg dana probnog rada, smatrat će se da je radnik zadovoljio kriterije probnog rada i da je na taj način stekao svojstvo radnika na radu za istog poslodavca na neodređeno vrijeme. Zaključenje ugovora o službi Članak 64. Ako poslodavac – zdravstvena ustanova, radnika s kojim je zasnovala radni odnos ugovorom o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta iz općeg akta o sistematizaciji poslova i radnih zadaća imenuje da obavlja i poslove s posebnim ovlaštenjima u procesu rada u okviru punog radnog vremena njegovog rada, za obavljanje tih poslova, poslodavac i radnik zaključuju ugovor o službi. Ugovor o službi iz prethodnog stavka sadrži odredbe o ovlaštenjima za rukovođenje većom ili manjom grupom radnika, naznaku organizacijske forme takve jedinice, naznaku koordinacije rada radnika i organizacijske jedinice kojom rukovodi s drugim radnicima i oganizacijskim jedinicama ustanove, naznaku subordinacije prema pretpostavljenima, trajanje mandata, mogućnosti opoziva ugovora o službi i prije isteka mandata; odredbe o plaći u svezi izvršenja ugovora o službi i dr. Opozivom ugovora o službi ne raskida se ugovor o radu, suprotno da. Zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme Članak 65. Radnik iznimno zasniva radni odnos na određeno vrijeme zbog razloge iz članka 10. Zakona o radu i iz razloga kao što su: – svladavanje programa specijalizacije, prema ugovoru o specijalizaciji, i – drugi slučajevi specifični za djelatnost zdravstva. Radni odnos zasnovan na osnovi iz prethodnog stavka može trajati duže od vremena trajanja, kako je propisano člankom 10. stavak 4. Zakona o radu. Izvršenje poslova po ugovoru o djelu, kao zamjena za rad po ugovoru o radu Članak 66. Ako poslodavac objavi potrebu za zasnivanje radnog odnosa na način kako je propisano člankom 57. Zakona o zapošljavanju ili na drugi način, pa se nakon proteka roka za dostavu ponuda utvrdi da nitko nije dostavio ponudu ili da je ponudu dostavila osoba koja ne ispunjava tražene uvjete, poslodavac može obavljanje poslova radnog mjesta iz prijave potrebe za radnikom, oglasa ili natječaja, povjeriti radniku koji je zaposlen kod drugog poslodavca ili umirovljeniku i to po ugovoru o djelu. Namjeru zasnivanja radnog odnosa po ugovoru o radu s nezaposlenom ili djelomično zaposlenom osobom traženih uvjeta poslodavac ponavlja – svakih 6 mjeseci, kako bi potrebu za radom radnika konzumirao zaključenim ugovorom o radu, umjesto s ugovorom o djelu, kako je navedeno u prethodnom stavku. Edukacija pripravnika Članak 67. Radi osposobljavanja za samostalan rad svršenih učenika i studenata zdravstvenog usmjerenja, za koje je zakonom propisana obveza pripravničkog staža, poslodavac zasniva radni odnos na određeno vrijeme. Trajanje pripravničkog staža, način provođenja, mjesto edukacije, sadržaj programa edukacije, ovlaštenja mentora i sl. regulirano je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i odgovarajućim podzakonskim propisima. Broj pripravničkih mjesta utvrđuje poslodavac svojom odlukom. Volonterski rad Članak 68. Iz razloga što je državni ili stručni ispit propisan Zakonom o zdravstvenoj zaštiti kao uvjet za samostalno obavljanje poslova zdravstvenog zanimanja, poslodavac može osobu koja je završila školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje i bez zasnivanja radnog odnosa, sukladno članku 29. Zakona o radu (volonterski rad). Razdoblje volonterskog rada iz prethodnog stavka ovog članka ubraja se u pripravnički staž, a stečeno radno iskustvo se priznaje kao uvjet za rad u određenom zanimanju radi polaganja državnog ili stručnog ispita. Na volontera se primjenjuju odredbe o radnim odnosima iz Zakona o radu i ovog Ugovora, osim odredbi o sklapanju ugovora o radu, plaći i naknadi plaće, te prestanku ugovora o radu. Za vrijeme edukacije, volonter ima pravo na mirovinsko osiguranje, prema propisima o mirovinskom osiguranju, te na osiguranje za ozljedu na radu i za profesionalno oboljenje, prema propisima o zdravstvenom osiguranju, sve na teret sredstava poslodavca. Ugovor o volonterskom radu mora se sklopiti u pisanom obliku. Završni ispit pripravnika, kao uvjet za samostalan rad Članak 69. Pripravnik – osoba koja je završila škole – fakultete zdravstvenog usmjerenja polaže državni ili stručni ispit kako je propisano Zakonom i odgovarajućim podzakonskim propisom. Specijalizacija Članak 70. Specijalizacija je oblik edukacije zdravstvenih djelatnika VSS s položenim državnim ispitom, u tijeku koje radnik – specijalizant koji je u radnom odnosu u propisanom roku stiče teoretska i praktična znanja za obavljanje poslova specijaliste iz grane medicine, stomatologije ili farmacije iz Pravilnika o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika. Pored ugovora o radu zaključenog na određeno vrijeme, poslodavac i radnik – specijalizant zaključuju Ugovor o specijalizaciji. Sadržaj Ugovora o specijalizaciji propisan je Pravilnikom iz stavka prvog ovog članka. 2. Radno vrijeme Puno radno vrijeme Članak 71. Puno radno vrijeme radnika iznosi 40 sati rada tjedno. Poslodavac može ugovorom o radu s radnikom ili svojom posebnom odlukom utvrditi za radnika kraće radno vrijeme, od vremena kako je propisano u prethodnom stavku. Ako poslodavac utvrdi radno vrijeme kraće od 40 sati tjedno, kako je navedeno u prethodnom stavku, tako utvrđeno radno vrijeme smatra se punim radnim vremenom. Nepuno radno vrijeme Članak 72. Ako poslodavac ocijeni da prema uvjetima poslovanja, može zadani volumen poslova obaviti sa svojim radom i radom članova svoje obitelji i to prema njihovom znanju i sposobnostima u odnosu na registriranu djelatnost, ili s radom radnika s punim ili s nepunim radnim vremenom, ili u kombinaciji u odnosu na puno radno vrijeme iz članka 71. ovog Kolektivnog ugovora, može zasnovati radni odnos s radnikom i za nepuno radno vrijeme. Neka prava iz rada i po osnovi rada, koja su uvjetovana fondom sati rada radnika, radnik ostvaruje srazmjerno takvom radu u odnosu na procjenu za puno radno vrijeme. Skraćeno radno vrijeme Članak 73. Ako radnik obavlja poslove na kojima se i uz primjenu mjera zaštite na radu ne može zaštiti radnika od štetnih utjecaja, puno radno vrijeme za takvog radnika poslodavac skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika. Radnicima koji rade na poslovima u sferi ionizirajućeg zračenja skraćuje se svaki sat rada sa 60 na 45 minuta. Ako radnik iz prethodnog stavka ne obavlja poslove u sferi ionizirajućeg zračenja puno radno vrijeme, već samo jedan njegov dio, u preostalom dijelu do punog radnog vremena radnik obavlja druge poslove po rasporedu i uputama poslodavca, a najduže do za njega izvedenog punog radnog vremena, vodeći računa o činjenicama iz prethodnog stavka. Skraćeno radno vrijeme u smislu odredbi stavka 3. ovog članka za radnika, izjednačeno je s punim radnim vremenom. Članak 74. Radnik koji obavlja poslove u sferi ionizirajućeg zračenja ne smije na takvim poslovima raditi prekovremeno, niti smije kod drugog poslodavca obavljati iste poslove po ugovoru o djelu. Prekovremeni rad Članak 75. Poslodavac može u slučajevima iz članka 33. Zakona o radu narediti radniku rad duži od punog radnog vremena (prekovremeni rad). Trajanje prekovremenog rada i oznaka kome je zabranjen, propisano je citiranim člankom 33. Zakona o radu. Raspored radnog vremena Članak 76. Tjedno radno vrijeme u privatnoj praksi Hrvatske u pravilu traje šest dana u tjednu, tj. od ponedjeljka do subote. Poslodavac može odrediti drugačiji raspored broja radnih dana/tjedan i slijedom toga i broj sati radnog vremena/dan, ako je to odlučio u smislu članka 71. stavak 2. ovog Kolektivnog ugovora. Tjedni i dnevni raspored radnih dana/ tjedan i broja sati rada/dan utvrđuje poslodavac posebnom pisanom odlukom. Poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu iz prethodnog stavka ili promjeni takvog rasporeda najmanje tjedan dana unaprijed. Članak 77. Raspored radnog vremena za rad ordinacije ili drugog oblika rada privatne prakse ili zdravstvene ustanove, koja je ugovorni partner Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje može utvrditi i ministar zdravstva RH svojim općim aktom. Preraspodjela radnog vremena Članak 78. Poslodavac može puno ili nepuno radno vrijeme iz članka 71. odnosno 72. ovog Kolektivnog ugovora preraspodijeliti tako, da tijekom jednog razdoblja puno ili nepuno radno vrijeme radnika traje duže, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog odnosno nepunog radnog vremena, s tim, da prosječno radno vrijeme tijekom kalendarske godine za radnika ne smije trajati duže od punog odnosno nepunog radnog vremena iz članka 71. odnosno 72. ovog Kolektivnog ugovora. Ako je poslodavac preraspodijelio radno vrijeme u smislu odredbi prethodnog stavka, tako preraspoređeno radno vrijeme za radnika ne može u pravilu trajati duže od 52 sata rada/tjedan. Kada u mjestu sjedišta rada poslodavca npr. za vrijeme trajanja turističke sezone boravi više osoba u odnosu na broj pučanstva koje ima prebivalište u tom mjestu, ili kada posloda-vac ima zahtjeve za intervencijama iz registrirane djelatnosti prosječno više u odnosu na ustaljeni prosjek - ritam rada, npr. za vrijeme veće učestalosti bolesti (epidemije, endemije i sl.), tada poslodavac može za to vrijeme puno radno vrijeme iz stavka prvog i drugog ovog članka preraspodijeliti tako, da radno vrijeme traje duže od 52 sata tjedno, ali ne duže od 60 sati rada/tjedan, ali uz uvjete iz st. 1. ovog članka. Odluku o preraspodjeli radnog vremena u smislu odredbi ovog članka donosi poslodavac u pisanom obliku. Duže vrijeme rada u okviru preraspoređenog radnog vremena nema karakter prekovremenog rada. 3. Odmori i dopusti Odmor u tijeku radnog dana Članak 79. Radnik koji radi puno radno vrijeme ima svakog radnog dana pravo na stanku od 30 minuta, a koristi je sukladno rasporedu koji odredi poslodavac. Vrijeme stanke iz stavka 1. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva dva sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena. Odmor između dva uzastopna radna dana Članak 80. Između dva uzastopna radna dana radnik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno. Tjedni odmor Članak 81. Radnik ima pravo na tjedni odmor u trajanju 24 sata neprekidno. Dan tjednog odmora u pravilu je nedjelja, kao produkt naslijeđa učenja i tradicije kršćanstva. Ako radnik iznimno radi na dan tjednog odmora, osigurava mu se korištenje tjednog odmora tijekom sljedećeg tjedna. Godišnji odmor Članak 82. Radnik ima pravo u svakoj kalendarskoj godini koristiti plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana, a više od toga prema utvrđenim kriterijima i to kako slijedi: a) prema dužini radnog staža za istog poslodavca: – od 5 do 10 godina 2 radna dana – od 10 do 15 godina 3 radna dana – od 15 do 20 godina 4 radna dana – od 20 do 25 godina 5 radnih dana – od 25 do 30 godina 6 radnih dana – od 30 do 35 godina 7 radnih dana – preko 35 godina 8 radnih dana. b) prema zalaganju i odnosu prema radu, po ocjeni poslodavca od 1 do 5 radnih dana. Poslodavac može radniku utvrditi pravo na godišnji odmor i za druge osnove. Godišnji odmor radnika može trajati najduže 30 radnih dana. Raspored korištenja godišnjeg odmora za svoje radnike utvrđuje poslodavac posebnom pismenom odlukom u pravilu 15 dana prije početka korištenja godišnjeg odmora. Pravo radnika na godišnji odmor i njegovo trajanje utvrđuje poslodavac posebnim rješenjem. Ništav je sporazum poslodavca i radnika o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade radniku umjesto korištenja godišnjeg odmora. Članak 83. Radnik, koji za poslodavca obavlja poslove iz sfere ionizirajućeg zračenja iz članka 73. ovog Kolektivnog ugovora, ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana. Članak 84. U dane godišnjeg odmora iz članka 82. ovog Kolektivnog ugovora ne uračunavaju se: dan tjednog odmora iz čl. 81. ovog Kolektivnog ugovora te blagdani i neradni dani određeni Zakonom... (»Narodne novine«, br. 33/96.). Razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koju je utvrdio izabrani doktor medicine, odnosno stomatologije, ne uračunava se u trajanje godišnjeg odmora. U trajanje godišnjeg odmora, uračunava se i subota, kao da je dnevni raspored rada radnika raspoređen na šest radnih dana, bez obzira na stvarni raspored. Pravo na godišnji odmor radnika koji se prvi puta zaposli Članak 85. Radnik, koji se prvi puta zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 8 dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon 6 mjeseci neprekidnog rada. Privremena nesposobnost za rad, vojna služba ili drugi zakonom određeni slučaj opravdanog odsustva s rada, ne smatra se prekidom rada u smislu stavka 1. ovog članka. Radnik, koji ne ispunjava uvjet iz prethodnog stavka u tekućoj godini za korištenje godišnjeg odmora iz članka 82. ovog Kolektivnog ugovora ima pravo na 1/12 godišnjeg odmora za svaki mjesec dana rada za poslodavca, određenog na način propisan istim člankom 82. ovog Kolektivnog ugovora, kao i u slučaju da mu radni odnos prestane prije završetka šestomjesečnog roka i to ako mu radni odnos prestane prije 1. 7. tekuće godine. Korištenje godišnjeg odmora u dva dijela Članak 86. Radnik može koristiti godišnji odmor u dva dijela. Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio u trajanju od najmanje 12 radnih dana neprekidno, mora koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor, a drugi dio godišnjeg odmora iskoristiti najkasnije do 30. 6. iduće godine. Članak 87. Radnik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora po vlastitoj želji, uz obvezu da o tome izvijesti poslodavca ili osobu koju on ovlasti, najmanje tri dana ranije. Radnici koji zbog mobilizacije u Hrvatsku vojsku ili zbog radne obveze nisu koristili godišnji odmor u tekućoj godini, imaju pravo koristiti neiskorišteni godišnji odmor za prethodnu godinu po demobilizaciji ili po prestanku radne obveze, s time, da vrijeme korištenja neiskorištenog godišnjeg odmora određuje poslodavac. Radnik mora iskoristiti godišnji odmor iz prethodnog stavka najkasnije do 30. lipnja tekuće godine. Članak 88. Pri određivanju vremena korištenja godišnjeg odmora, poslodavac postupa prema potrebama organizacije rada i željama radnika ako one nisu u koliziji s potrebama procesa rada. Članak 89. Poslodavac može radniku odgoditi izvršenje plana korištenja godišnjeg odmora, odnosno prekinuti započeto korištenje samo radi izvršenja osobito važnih i neodgodivih potreba procesa rada. Odluku iz stavka prvog donosi poslodavac u pisanoj formi i dostavlja je radniku. Radniku kojem je poslodavac odgodio ili prekinuo korištenje godišnjeg odmora mora se omogućiti naknadno korištenje odnosno nastavak neiskorištenog dijela godišnjeg odmora. Radnik ima pravo na naknadu stvarnih troškova prouzročenih odgodom odnosno prekidom korištenja godišnjeg odmora. Troškovima iz stavka 4. ovoga članka smatraju se troškovi stvarno uplaćenog aranžmana u hotelu i sl., te putni i drugi troškovi uvjetovani prekidom korištenja godišnjeg odmora. Putnim troškovima smatraju se stvarni troškovi prijevoza koje je radnik koristio u polasku i povratku iz mjesta zaposlenja do mjesta u kojem je koristio godišnji odmor u trenutku prekida, kao i dnevnice u povratku do mjesta zaposlenja u visini određenoj ovim Kolektivnim ugovorom. Drugim troškovima smatraju se ostali izdaci koje je radnik imao zbog odgode odnosno prekida godišnjeg odmora, a što dokazuje odgovarajućom dokumentacijom. Članak 90. Radnik može prekinuti korištenje godišnjeg odmora zbog bolesti ili porodnog dopusta, a isti nastaviti koristiti u sljedećoj godini najkasnije do 30. 6. pod uvjetom, da je u prethodnoj godini radio najmanje 6 mjeseci u odnosu na godinu u kojoj se vratio na rad. Plaćeni dopust Članak 91. Radnik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše 6 radnih dana ili pojedinačno za: – sklapanje braka 6 radnih dana – rođenja djeteta 2 radna dana – smrti supružnika, djeteta, roditelja i unuka 3 radna dana – selidbe u istom mjestu stanovanja 1 radni dan – selidbe u drugo mjesto stanovanja 2 radna dana Iznimno, radnik ima pravo na plaćeni dopust za svaki smrtni slučaj naveden u stavku 1. ovoga članka, nezavisno o ukupnom broju dana koje je tijekom godine iskoristio po svim osnovama u odnosu na broj iz stavka 1. ovog članka. Poslodavac može radniku utvrditi pravo na plaćeni dopust i u dužem trajanju, kako je utvrđeno u stavku 1. ovog članka. Članak 92. Za potrebe stručnog usavršavanja ili obrazovanja, poslodavac može radniku odobriti plaćeni dopust za: – polaganje državnog ili stručnog ispita 6 radnih dana – polaganje specijalističkog ispita 12 radnih dana – vrijeme praktičnog rada u specijalističkoj ordinaciji privatne prakse ili zdravstvenoj ustanovi sukladno izvršenju obveze iz ugovora ugovora sa HZZO-om 6 radnih dana/god. – sudjelovanje u radu stručnih skupova na kojem sudjelovanje daje određeni broj bodova za relicenciranje dozvole za samostalni rad prema propisima nadležne komore do 2 radna dana/god. Poslodavac može radniku utvrditi pravo na plaćeni dopust i u dužem trajanju, kako je utvrđeno u stavku 1. ovog članka. Članak 93. Plaćeni dopust i naknadu plaće za plaćeni dopust, radnik ostvaruje na osnovi rješenja poslodavca. Neplaćeni dopust Članak 94. Radnik ima pravo na dopust bez naknade plaće (neplaćeni dopust) do 30 radnih dana u tijeku kalendarske godine pod uvjetom da je takav dopust za njega opravdan i da se može dokazati da njegovo odsustvo neće izazvati teškoće u obavljanju poslova za poslodavca, a osobito ako je dopust potreban radi gradnje, popravka ili adaptacije kuće ili stana, njege užeg člana obitelji, liječenja na vlastiti trošak, sudjelovanja na kulturno umjetničkim i športskim priredbama, vlastitog školovanja, doškolovanja, osposobljavanja, usavršavanja ili specijalizacije. Radnik ostvaruje pravo iz stavka 1. ovog članka na osnovi posebnog rješenja poslodavca. 4. Naknada štete Članak 95. Radnik, koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je nadoknaditi počinjenu štetu. Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koju je uzrokovao. Ako se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koju je on uzrokovao, smatra se, da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu nadoknađuju u jednakim dijelovima. Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim djelom s umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno. Iznos naknade štete iz stavka 1. ovog članka poslodavac će smanjiti radniku/cima, ako utvrdi da štetu nije/su učinio/li namjerno, ako radnik do tada nije uzrokovao sličnu štetu, te ako je radnik u konkretnom slučaju poduzeo sve potrebne radnje da se šteta otkloni i ako utvrdi da: – se šteta može u cijelosti ili djelomično otkloniti radom radnika kod poslodavca i sredstvima rada poslodavca, ili – je radnik u teškoj materijalnoj situaciji ili da bi ga naknada štete teško pogodila, ili – se radi o invalidu, starijem radniku ili samohranom roditelju ili skrbniku, ili ako se radi o manjoj šteti. Smanjenje štete iz prethodne stavke ovoga članka može iznositi najmanje 20%, a najviše da se radnika oslobodi od plaćanja naknade štete u cijelosti. Članak 96. Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku nadoknaditi štetu po općim propisima o odgovornosti prema Zakonu o obveznim odnosima. Za osiguranje izvršenja obveze iz prethodne stavke, radnik ima pravo, a poslodavac obvezu osigurati izvršenje prava radnika na naknadu štete osiguranjem nastupa tog rizika kod osiguravajućeg društva uplatom premije za tzv. osiguranje od odgovornosti. 5. Prestanak ugovora o radu Članak 97. Ugovor o radu sklopljen između poslodavca i radnika prestaje na način kako je propisano člankom 103. Zakona o radu. Otkaz ugovora o radu a) za poslodavca koji zapošljava 10 i manje od 10 radnika Otkaz ugovora o radu uz obvezu poštivanja ugovorenog ili zakonskog otkaznog roka Članak 98. Poslodavac, koji zapošljava 10 ili manje od 10 radnika ili ako otkazuje ugovor o radu koji traje kraće od 6 mjeseci dužan je otkazati ugovor o radu uvažavajući propisani ili ugovoreni otkazni rok, osim ako otkazuje ugovor o radu izvanrednim otkazom. Odluku o otkazu ugovora o radu poslodavac dostavlja radniku u pismenom obliku. U odluci iz prethodnog stavka poslodavac može, ali i ne mora navesti razloge otkaza ugovora o radu. Otkazni rok ugovora o radu za radnika teče od dana dostave odluke o otkazu. Dostavu odluke o otkazu radnik potvrđuje svojim potpisom na samoj odluci uz naznaku dana, mjeseca i godine dostave, ako se dostava obavlja neposredno. Ako radnik odbije dostavu odluke, na način kako je propisano u prethodnom stavku, poslodavac tu činjenicu registrira zabilježbom na samoj odluci. Ako su činu dostave odluke bile nazočne druge osobe, u zabilježbi poslodavac navodi i njihova imena i prezimena, te njihov status ii njihov odnos prema poslodavcu. Ako se poslodavac odluči na posrednu dostavu odluke o otkazu ugovora o radu, tada odluku dostavlja na adresu radnika preporučenom poštom s povratnicom. Dan dostave odluke o otkazu Ugovora o radu radniku HP-a na otpremu, smatra se danom dostave. Članak 99. Ugovoreni ili propisani otkazni rok otkaza ugovora o radu radniku teče od dana dostave otkaza. Radniku, koji je u tijeku korištenja prava iz članka 111. stavak 5. Zakona o radu i kojem je u tom vremenu uručen otkaz ugovora o radu, otkazni rok teče od dana koji se nadovezuje na zadnji dan korištenja navedenog prava. Radniku, kojem je uručen otkaz ugovora o radu, a on nije u tijeku korištenja jednog od prava navedenih u članka 111. stavak 5. Zakona o radu, prestaje ugovor o radu danom isteka otkaznog roka, s tim, da naknadno stečeno pravo iz istog članka Zakona o radu radnik ostvaruje prema propisima koji reguliraju ostvarenje tih/tog prava bilo na teret poslodavca ili HZZO-a ili MO-a ili ..... (na primjer prava iz zdravstvenog osiguranja i sl.). b) za poslodavca koji zapošljava 11 i više od 11 radnika Poslovno i osobno uvjetovani otkaz Članak 100. Poslodavac koji zapošljava 11 i više radnika može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog tzv. poslovno uvjetovani otkaz – ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, ili osobno uvjetovani otkaz – ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti ili otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika – ako radnik krši obveze iz radnog odnosa, na način i uz uvjete kako je propisano člankom 106. stavak 1–4. Zakona o radu. Članak 101. Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti radnika, o obvezama uzdržavanja koje terete radnika, te u tom smislu poslodavac utvrđuje kriterije, prema kojima bi radnik na radnom mjestu s više radnika mogao imati prednosti nastavka rada kod poslodavca u odnosu na ostale radnike. Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, ili ako postoje okolnosti zbog kojih to nije opravdano očekivati od poslodavca. Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz. Poslodavac koji je zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga otkazao radniku – poslovno uvjetovani otkaz, ne smije 6 mjeseci na istim poslovima zaposliti drugog radnika. Članak 102. Radnik može poslodavcu otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog/e. Otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika Članak 103. Poslodavac iz članka 98. i 100. ovog Kolektivnog ugovora može otkazati radniku ugovor o radu za učinjene tzv. lakše povrede radnih obveza, ili otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika (redoviti otkaz ugovora o radu), ako: 1. radnik učestalo zakašnjava na posao, 2. radnik učestalo napušta radno mjesto prije isteka propisanog radnog vremena, 3. radnik napušta radne prostorije tijekom radnog vremena bez odobrenja ili iz neopravdanih razloga, 4. ako se neuljudno ponaša prema kolegama radnicima, poslovnim partnerima Poslodavca, kupcima i tome sl., 5. radnik ne izvršava obvezne upute za rad iz članka 3. Zakona o radu, u skladu s naravi i vrstom rada, 6. radnik ne održava čistoću i urednost radnog mjesta i sredstava rada, 7. radnik neopravdano izostane s posla 1 dan, 8. radnik ne obavijesti pretpostavljenog o spriječenosti dolaska na posao u roku od 24 sata, računajući od dana nastanka osnova, 9. radnik ne vodi ili neuredno vodi propisane evidencije na način i po postupku kako mu je naredio poslodavac u okviru poslova radnog mjesta, 10. radnik ne koristi propisana zaštitna sredstva, 11. radnik ne obavi propisane preglede u roku koji se nadovezuje na rok upisan u sanitarnoj iskaznici. 12. radnik ne obavi cijepljenje ako je propisano ili određeno od strane poslodavca (tetanusu, virusni hepatitis, itd.), 13. radnik se ne pridržava uputa proizvođača sredstava rada za ispravno korištenje tih sredstava. Protupravno ponašanje radnika i njegovu izjavu u odnosu na optužbu, u smislu odredbi prethodnog stavka, poslodavac registrira u pismenoj formi, kao dokaz da je saslušao radnika na okolnost njegovog protupravnog ponašanja. Ako radnik odbije dati izjavu o razlozima njegovog protupravnog ponašanja, poslodavac tu činjenicu evidentira na istom podnesku, kao svoju zabilježbu, uz naznaku vremena, kada je pokušao ishoditi od zaposlenika njegovu izjavu. Ako je/su tom činu bila/bile nazočna/ne osoba ili druge osobe, poslodavac navodi njihova imena, prezimena i njihov status u odnosu na poslodavca i radnika. Prije realizacije namjere redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika u smislu odredbi ovog članka Kolektivnog ugovora, nakon što je radnik već prethodno učinio istu ili sličnu povredu radne obveze (za što poslodavac ima dokaz), poslodavac je dužan zaposlenika pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza ugovora o radu za slučaj ponovnog kršenja tih obveza. Veći broj protupravnih ponašanja radnika u smislu odredbi stavka 1. ovog članka nije sam po sebi uvjet za otkaz ugovora o radu. Poslodavac odlučuje o otkazu, a njegova odluka ovisi i o činjenici da li je prethodno postupio na način opisan u predzadnjem stavku ovog članka, te na osnovi toga odlučuje, kada će i da li će dati otkaz ugovora o radu radniku. Radniku kojem se ugovor o radu otkazuje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, za osnove iz stavka 1. ovog članka, zakonski otkazni rok utvrđuje se u dužni ˝ pripadajućeg otkaznog roka. Članak 104. Poslodavac iz članka 98. i 100. ovog Kolektivnog ugovora i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako nastavak radnog odnosa radnika nije moguć, zbog učinjene osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, kao npr.: 1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje radnih obveza, 2. nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je radnik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti, 3. nezakonito raspolaganje sredstvima poslodavca (krađa novca ili potrošnog materijala ili sitnog inventara i sl.), 4. nesvrsishodno i neodgovorno korištenje sredstava rada i nakon upozorenja koje je imalo za posljedicu kvar, ubrzano habanje i tome sl., 5. nepoduzimanje radnji, koje je poslodavac dužan poduzeti u okviru svojih ovlaštenja s negativnim reperkusijama na prava radnika, 6. neizvršavanje obveza radnika iz domene zaštite na radu, zaštite od požara, sprječavanje eksplozija, štetnih djelovanja otrovnih i drugih opasnih tvari, kao što su da: * ne radi s dužnom pažnjom i na način kojim ne ugrožava svoj život ili zdravlje, kao zdravlje i život i drugih radnika, te sigurnost opreme i uređaja; * ne pristupi svim organiziranim mjerama i postupcima edukacije, organizirane sa svrhom da bi radnik što bolje upoznao uvjete i opasnosti rada, na svakom radnom mjestu; * se ne pridržava propisanih i priznatih mjera zaštite na radu; * se ne pridržava uputa proizvođača sredstava rada za ispravno korištenje tih sredstava; * ne obustavi rad ili korištenje strojeva i uređaja, ako utvrdi bilo kakvu sumnju glede postojanja opasnosti za rad na siguran način; * ne koristi osobna zaštitna sredstva, koja su mu povjerena na uporabu i rukovanje; * ne upozori neposrednog rukovoditelja na sve kvarove i nedostatke na uređajima, opremi, sigurnosnim uređajima, osobnim i zaštitnim sredstvima kao i neredovite pojave pri radu i postupke drugih osoba koje mogu oštetiti, uništiti određenu opremu ili ugroziti život i zdravlje radnika; * ne upozna poslodavca ili nadležnog liječnika kod zasnivanja radnog odnosa i u tijeku rada, na tjelesne nedostatke ili bolesti koje mogu kod obavljanja određenih poslova uzrokovati posljedice po život ili zdravlje radnika ili njegov okoliš; * ne ovlada znanjima iz zaštite na radu u mjeri potrebnoj za rad na siguran način; * se ne podvrgava provjeri da li obavlja rad i pod utjecajem alkohola, drugih sredstava ovisnosti ili je bolestan, ako poslodavac to od radnika zatraži; * ne pristupi zdravstvenim, psihofizičkim i drugim pregledima na koje je upućen od poslodavca; * ne pristupi praktičnoj provjeri stečenih znanja za rad na siguran način za svaku vrstu poslova na radilištu (ordinaciji, laboratoriju, dijagnostičkoj jedinici, ljekarni, galenskom laboratoriju, stanu pacijenta, podružnici i dr.) na način i po postupku, kako je propisano zakonskim propisima; * se ne pridržava pisanih uputa poslodavca glede obavljanja pojedinih vrsta poslova ili korištenja strojeva i uređaja; 7. drsko i arogantno ponašanje prema poslodavcu i drugim osobama, kao i poslodavca prema radniku, 8. zloporaba položaja i prekoračenja danog ovlaštenja, 9. odbijanje izvršenja naloga od strane poslodavca ili ovlaštene osobe, ako za to ne postoje opravdani razlozi na strani radnika, 10. neovlaštena posluga sredstvima rada koja radnik koristi u procesu rada za poslodavca, za svoje ili tuđe potrebe, a koja mu stoje na raspolaganju pri izvršenju radnih zadaća za poslodavca, 11. iznošenje poslovnih podataka iz dnevnih, mjesečnih ili godišnjih izvješća poslodavca, kao npr. podataka o prometu, troškovima poslovanja, poslovnim partnerima, radnicima i drugim osobama koje obavljaju poslove za poslodavca, rezultatima poslovanja i slično, sve kao izraz odavanja poslovne tajne poslodavca; 12. iznošenje podataka iz osobnog statusa pacijenta, korisnika usluga poslodavca ili podataka iz anamneze i statusa pacijenta koje su svi zdravstveni djelatnici dužni čuvati kao profesionalnu tajnu i koja je za odavanje sankcionirana kao kazneno djelo temeljem članaka 132. Kaznenog zakona; 13. samovoljno korištenje nekih prava iz rada i po osnovi rada od strane radnika, kršeći pri tome svjesno ili nesvjesno propisani način, kao npr. pravo na godišnji odmor, stanku (dnevni odmor) i sl. 14. dolazak na posao u pijanom stanju, pod utjecajem droge ili drugih opojnih sredstava, 15. konzumiranje alkohola ili opijata na radnom mjestu, 16. izazivanje tuče i nereda i svako drugo nedolično ponašanje, koje šteti ugledu poslodavca, 17. zloporaba prava korištenja bolovanja (ako radnik obavlja druge poslove umjesto da se liječi, miruje i tome sl., što je primjereno naravi njegove bolesti), 18. nije obavijestio poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad u roku od 48 sati, računajući od dana nastanka osnova nesposobnosti, 19. ne prezentira dokaz izabranog doktora opće medicine o nesposobnosti za rad u roku kako je propisano Zakonom o radu, 19. neopravdano izostane s posla 2 dana u kontinuitetu, 20. neopravdano izostane s posla do 2 dana u jednom mjesecu, 21. ponovi lakše povrede radnih obveza iz članka 103. ovog Kolektivnog ugovora 2 do 3 puta, 22. radi za drugog poslodavca suprotno pravilima o zakonskoj zabrani utakmice iz članka 91. Zakona o radu, 23. obavlja i druge slične radnje ili propuste dužnih radnji. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Stranka ugovora o radu koja izvanredno otkaže ugovor o radu ima pravo od druge stranke koja je kriva za otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza. Članak 105. Prije realizacije namjere otkazivanja ugovora o radu temeljem članka 103. i 104. ovog Kolektivnog ugovora, koji se temelji na protupravnom ponašanju ili radu radnika, odnosno poslodavca, ako Ugovor o radu otkazuje poslodavac, poslodavac je dužan omogućiti radniku iznijeti svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora Članak 106. Ako poslodavac iz članka 98. i 100. ovog Kolektivnog ugovora ponudi radniku izmjenu uvjeta iz sklopljenog ugovora o radu, a radnik odbije ponudu, poslodavac može realizirati svoju namjeru na način da radniku dade otkaz važećeg ugovora o radu, ali s ponudom novog ugovora s izmijenjenim uvjetima. O ponudi za sklapanje ugovora iz prethodnog stavka, radnik se mora izjasniti u roku koji odredi poslodavac, a koji ne smije biti kraći od 8 dana. U slučaju otkaza ugovora o radu prema odredbama stavka 1. ovog članka, rok iz članka 110. ovog Kolektivnog ugovora teče za radnika od dana kad je radnik priopćio poslodavcu svoje odbijanje ponude za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima unutar postavljenog roka, ili ako se radnik nije očitovao o primljenoj ponudi u istom roku, ili se radnik očitovao nakon isteka postavljenog mu roka. Ako radnik odbije ponudu poslodavca i ne potpiše novi ponuđeni ugovor u postavljenom roku, nastupaju u primjeni odredbe odluke o otkazu ugovora o radu, sa svim pravnim posljedicama. Ako radnik prihvati ponudu na način opisan u prethodnom stavku, on zadržava pravo da pred nadležnim sudom osporava dopuštenost takve izmjene ugovora o radu. Forma otkaza ugovora o radu Članak 107. Otkaz ugovora o radu mora biti u pisanom obliku. Otkaz Ugovora o radu iz članka 100., 103. i 104. ovog Kolektivnog ugovora Poslodavac mora obrazložiti. Poslodavac mora otkaz ugovora o radu dostaviti radniku koristeći oblike dostave koji će dostavu učiniti vjerodostojnom, kako je utvrđeno člankom 98. ovog Kolektivnog ugovora. Otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza, osim u slučajevima iz članka 111. stavak 5. Zakona o radu. Ako poslodavac iz članka 100. ovog Kolektivnog ugovora otkazuje ugovor o radu, za sve osnove otkaza, osim u slučaju primjene članka 104. istog Kolektivnog ugovora, za valjanost otkaza na strani poslodavca mora postojati opravdani razlog za otkaz, te u tom slučaju on mora dokazati i postojanje opravdanog razloga. Radnik je dužan dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz samo ako ugovor o radu otkazuje izvanrednim otkazom. Otkazni rok/rokovi Članak 108. Za otkaz ugovora o radu radniku u smislu odredbi članka 98. i 100. ovog Kolektivnog ugovora poslodavac primjenjuje zakonski otkazni rok utvrđen u članku 113. Zakona o radu, ako poslodavac i radnik nisu ugovorili otkazni rok. Kad ugovor o radu otkazuje radnik, otkazni rok iznosi najviše mjesec dana, ako se radnik i poslodavac drugačije ne dogovore. Otpremnina Članak 109. Svakom radniku kojemu poslodavac otkazuje ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme, a razlog otkaza nije skrivljeno ponašanje radnika ili izvanredni otkaz, pripada otpremnina, ako ispunjava propisane uvjete. Radnik za svaku navršenu godinu rada za istog poslodavca stječe pravo na otpremninu* u iznosu od najmanje 1/2 prosječne mjesečne neto plaće * isplaćene radniku u 3 mjeseca prije prestanka ugovora o radu uz uvjet dvije godine neprekidnog rada za istog poslodavca. Na teret poslovnih rashoda bez obračuna poreza i doprinosa, poslodavac može isplatiti radniku otpremninu i do punog iznosa plaće, uz uvjete kako je navedeno u prethodnom stavku, a više od toga uz tretman isplata kao da isplaćuje plaću radniku. Otpremninu iz prethodne stavke ovog članka poslodavac isplaćuje radniku u roku od 15 dana, računajući od dana prestanka radnog odnosa. Ako poslodavac otkazuje radniku ugovor o radu, koji ujedno obnaša i poslove s posebnim ovlaštenjima u procesu rada po ugovoru o službi, pa za takav rad radnik ostvaruje plaću u smislu članka 128. ovog Kolektivnog ugovora, osnovicu za utvrđivanje otpremnine čini samo plaća radnika prema ugovoru o radu svedena na iznos plaće za puno radno vrijeme. Zaštita prava radnika a) na radu u zdravstvenoj ustanovi Članak 110. Ako radnik obavlja poslove po ugovoru o radu za poslodavca zdravstvenu ustanovu, koja je pravna osoba (npr. poliklinike, bolnice, ljekarne, zdravstvene ustanove za kućnu njegu i sl.) i ako smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, pa tako i u slučaju otkaza ugovora o radu, može u roku od 8 dana, računajući od dana dostave rješenja ili Odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, izjaviti žalbu Upravnom vijeću zdravstvene ustanove. Ako Upravno vijeće svojom odlukom potvrdi prvostupanjsko rješenje ili Odluku ili ne uzme u razmatranje žalbu zaposlenika u roku od 30 dana, računajući od dana dostave, zaposlenik ima pravo zaštitu svog prava potraživati tužbom sudu. Zaštitu prava pred nadležnim sudom radnik mora pokrenuti u roku od 15 dana računajući od dana proteka roka iz prethodnog stavka. b) na radu kod poslodavca u privatnoj praksi Hrvatske Članak 111. Radnik, koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može zahtijevati zaštitu svog prava u roku i na način kako je propisano člankom 126. Zakona o radu. Članak 112. Ako je iniciran postupak mirenja između poslodavca i radnika, kako je propisano ovim Kolektivnim ugovorom, rokovi iz prethodna dva članka teku i od dana okončanja postupka mirenja pred arbitražom. Članak 113. Propust radnika da zahtijeva naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa u rokovima iz članka 110. i 111. ovog Kolektivnog ugovora ne može imati za posljedicu gubitak prava na to potraživanje. Članak 114. Ako sud utvrdi da otkaz ugovora o radu poslodavca nije dopušten, utvrdit će da radni odnos nije ni prestao, pa će narediti vraćanje radnika na posao. Radnik može u tijeku postupka pred sudom tražiti da ga sud privremeno, do okončanja spora vrati na posao (privremena mjera). Ako sud utvrdi, da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje 3, a najviše 18 prosječnih mjesečnih plaća tog radnika isplaćenih u prethodna 3 mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti radnika, te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, sve sukladno članku 116. Zakona o radu. Zastupanje poslodavca i radnika u radnim sporovima Članak 115. Poslodavac može pisanom punomoći ovlastiti radnika Udruge, da ga prema radniku s kojim je u sporu radi ostvarivanja njegovih prava i obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom vansudski zastupa. Isto pravo ima i radnik poslodavca da ga u vansudskom postupku zastupa radnik Sindikata ili fizička osoba odgovarajućih kvalifikacija koja nema status radnika Sindikata. Članak 116. Poslodavac koji zapošljava 20 i više radnika dužan je savjetovati se sa sindikalnim povjerenikom o: 1. uvođenju nove tehnologije za rad poslodavca, 2. promjeni u organizaciji i načinu rada, 3. planu godišnjih odmora radnika poslodavca, 4. rasporedu radnog vremena. Sindikalni povjerenik iz prethodne stavke je radnik koji sam obavlja poslove za poslodavca ili radnik koji je između više radnika istog poslodavca izabran za sindikalnog povjerenika. Sindikalni povjerenik temeljem članka 148. stavke 3. Zakona o radu, u svezi s člankom 145. istog Zakona zamjenjuje Radničko vijeće u njegovoj nadležnosti. Zabrana otkaza ugovora o radu Članak 117. Za vrijeme verificirane trudnoće, korištenja porodnog dopusta, korištenja prava na rad sa skraćenim radnim vremenom radnika, ili drugog roditelja, odnosno posvojitelja i dr. iz članka 70. Zakona o radu, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu takvoj osobi. Ugovor o radu poslodavac ne može otkazati ni radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti dok je privremeno nesposoban za rad zbog liječenja ili oporavka. Zabrana iz prve i druge stavke ovog članka ne utječe na prestanak ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme. Verificirana trudnoća je i trudnoća kada je radnik u roku od 15 dana, računajući od dana dostave otkaza obavijestio poslodavca o činjenici trudnoće s tim, da donese odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugoga ovlaštenoga tijela (članak 70. stavak 2. Zakona o radu). Ako je poslodavac radniku na radu uručio otkaz ugovora o radu, na način kako je propisano člankom 98. i 100. ovog Kolektivnog ugovora, pa su nakon toga na strani radnika nastupile okolnosti iz stavke 1. ovog članka, otkaz ugovora o radu je pravovaljan. Nakon prestanka radnog odnosa, radnik iz prethodnog stavka ostvaruje prava osigurane osobe kojoj je prestao radni odnos u sadržaju, roku, na način i po postupku sukladno propisima iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, te propisima o zapošljavanju. IX. PLAĆE I NAKNADE PLAĆE 1. Plaće i dodaci na plaću Članak 118. Radnik ima pravo na plaću za svoj rad za poslodavca u primjerenom iznosu. Poslodavac utvrđuje plaću radniku množenjem iznosa osnovice i koeficijenta koji je propisan za radno mjesto za koje je radnik zasnovao radni odnos, da bi dobiveni iznos u isplati prilagodio svojoj ekonomskoj snazi. Osnovica za izračun plaće Članak 119. Osnovica za izračun plaće od 1. 5. 2001. godine iznosi 4.232,43 kn bruto i jednaka je za izračun plaće svih radnika, nezavisno od zanimanja i stupnja stručne spreme radnika. Novi iznos osnovice u odnosu na iznos iz stavka 1. ovog članka stranke utvrđuju posebnim aneksom ovom Kolektivnom ugovoru. Koeficijenti za izračun plaće Članak 120. Koeficijenti za obračun plaće radniku predstavljaju izraz relativnog odnosa vrijednosti svakog radnog mjesta u odnosu na prethodno ili sljedeće radno mjesto, i zbog toga su veći u odnosu na koeficijent za prethodno radno mjesto. Za radna mjesta u privatnoj praksi Hrvatske utvrđuju se koeficijenti i to kako slijedi: 1. VSS – zdravstveni radnik specijalist u bolnici 2,09 2. VSS – zdravstveni radnik specijalist 2,00 3. VSS - ugovorni zdravstveni radnik primarne zdravstvene zaštite 1,85 4. VSS zdravstveni radnik 1,61 5. VSS nezdravstveni radnik 1,39 6. VŠS zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi, inž. med. radiologije u bolničkoj djelatnosti 1,42 7. VŠS zdravstveni radnik u patronaži 1,30 8. VŠS zdravstveni radnik u primjeni citostatika i otvorenim izvorima zračenja 1,36 9. VŠS zdravstveni radnik u neurofiziološkom laboratoriju 1,13 10. VŠS zdravstveni radnik na bolničkom odjelu 1,21 11. VŠS zdravstveni radnik u hitnoj službi 1,18 12. VŠS zdravstveni radnik u polikliničko- konzilijarnoj djelatnosti (med. sestra, zdravstv. tehničar, ing. med. radiologije itd.) 1,07 13. VŠS nezdravstveni radnik 1,01 14. SSS zdravstveni radnik u bolničkoj djelatnosti: u jedinici intenzivne skrbi, na otvorenim izvorima zračenja, u primjeni citostatika, u operacijama (instrumentiranje i anestezija) 1,32 15. SSS zdravstveni radnik u rađaoni, hitnoj službi i hemodijalizi 1,21 16. SSS zdravstveni radnik na bolničkim odjelima, forenzičkoj psihijatriji, 1,08 17. SSS zdravstveni radnik u centralnoj sterilizaciji i kućnoj njezi 0,98 18. SSS zdravstveni radnik u polikliničko-konzilijarnoj djelatnosti, primarnoj zdravstvenoj zaštiti i dijagnostici: zdravstveni tehničar, zdravstv. tehničar laborat. smjera, kemijski tehničar, te ljekarničkoj djelatnosti: farm. tehničar i dr. 0,92 19. SSS nezdravstveni radnik 0,81 20. VKV radnici 0,92 21. KV radnici 0,75 22. NSS zdravstveni radnici (bolničari, babice, dječje njegovateljice i laboranti) 0,70 23. NSS i PKV radnici 0,41 Elementi za izračun primjerene plaće radnika Članak 121. Primjerena plaća iz članka 118. ovog Kolektivnog ugovora je plaća koju je poslodavac obračunao za radnika primjenom mjerila i kriterija iz članka 119. i 120. istog Kolektivnog ugovora, a njenu visinu u isplati prilagodio svojoj ekonomskoj snazi u poreznom razdoblju. Ekonomska snaga poslodavca mjeri se iznosom njegovih ukupnih primitaka koje realizira po svim osnovama – izvorima stjecanja u poreznom razdoblju u odnosu na iznos baznog iznosa za usporedbu realnosti njegovih svih primitaka. Bazni iznos svih primitaka koji služi za ocjenu ekonomske snage poslodavca glede isplate primjerene plaće radniku je iznos naknade koju je utvrdio svojim općim aktom Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu HZZO) za isplatu ugovornom zdravstvenom radniku privatne prakse za propisani – optimalni standard/godinu (godišnja/e vrijednost/tima), ili izvedeni optimalni iznos naknade prema istim ili sličnim parametrima HZZO-a i to za vrstu zdravstvene zaštite koju obavlja poslodavac. Bazni iznos iz prethodnog stavka, računajući na dan kako je utvrđeno u članku 85. ovog Kolektivnog ugovora iznosi: za poslodavca koji obavlja djelatnost obiteljskog doktora opće medicine 21.837,91 kn bruto/mjesec; koji obavlja djelatnost za zdravstvenu zaštitu predškolske djece 21.140,00 kn bruto/mjesec; koji obavlja djelatnost za zdravstvenu zaštitu žena 23.960,00 kn bruto/mjesec i koji obavlja djelatnost obiteljskog doktora stomatologije za polivalentnu stomatološku zdravstvenu zaštitu 28.910,41 kn bruto/mjesec. Godišnja ili mjesečna vrijednost naknade za rad tima ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse iz prethodnog stavka može poslužiti za ocjenu baznog iznosa svih njegovih primitaka, jer u sebi sadrži trošak plaće radnika koji je u strukturi ukupnih troškova zastupljen sa određenim postotkom u odnosu na ukupan iznos naknade (element za ocjenu primjerene plaće). Porezno razdoblje iz stavka drugog ovog članka računa se prema propisima koji reguliraju porez na dohodak. Članak 122. Radnik u isplati ostvaruje plaću obračunatu prema mjerilima i kriterijima iz članka 119., 120., 123. i 124. ovog Kolektivnog ugovora, odnosno manje ili više od tako obračunatog iznosa srazmjerno iznosu svih primitaka koje realizira poslodavac u poreznom razdoblju ili kraćem razdoblju u odnosu na bazni iznos svih primitaka iz stavka 4. prethodnog članka. Članak 123. Za poslodavce koji realiziraju primitke iz ugovornog odnosa sa HZZO-om sustavom drugih mjerila u odnosu na mjerila iz članka 121. ovog Kolektivnog ugovora, za ocjenu baznog iznosa svih primitaka za obračun i isplatu plaće/radnik, u smislu odredbi prethodnog članka ovog Kolektivnog ugovora, primjenjuju se mjerila iz tzv. »Plave knjige« i iz drugih općih akata HZZO-a, koji su relevantni za kalkulacije cijena zdravstvenih usluga, u smislu Zakona o zdravstvenom osiguranju. Sukladno iznijetom, poslodavac ljekarnik utvrđuje primjerenu plaću radniku primjenom mjerila i kriterija iz članaka 119. i 120. ovog Kolektivnog ugovora, da bi njenu visinu u isplati prilagodio svojoj ekonomskoj snazi. Ekonomska snaga poslodavca iz prethodnog stavka mjeri se razlikom ostvarenog prihoda u odnosu na nabavnu vrijednost roba iz asortimana ljekarne u tom prihodu, realiziran u poreznom razdoblju, svedeno na 1 mjesec. Bazni iznos za ocjenu ekonomske snage poslodavca iz prethodnog stavka dobije se množenjem broja bodova iz »Plave knjige« za radnika/godinu sa vrijednošću boda na dan 1. 5. 2001. g. (6,11 kn/bod), svedeno na 1 mjesec. Članak 124. Po istom principu kako je navedeno u prethodnom članku plaću ostvaruje i radnik na radu kod medicinske sestre koja obavlja djelatnost kućne njege i rehabilitacije bolesnika u kući, na radu kod zubnog tehničara u zubotehničkom laboratoriju i na radu kod dipl. ing. med. biokemije u biokemijskom laboratoriju. Članak 125. Radnik ima pravo na plaću u manjem ili većem iznosu od iznosa utvrđenog primjenom mjerila i kriterija iz članka 119., 120., 123. i 124. ovog Kolektivnog ugovora, prema pravilima iz članka 122. ovog Kolektivnog ugovora. Članak 126. Poslodavac, koji nije ugovorni zdravstveni radnik privatne prakse (fizička ili pravna osoba) obračunava plaću radniku prema mjerilima i kriterijima iz članka 119. i 120. ovog Kolektivnog ugovora, a njenu visinu za isplatu prilagođava svojoj ekonomskoj snazi primjenom istih mjerila iz članka 121. ili 123. istog Kolektivnog ugovora kako je propisano i za ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse. Objava podataka za izračun primjerene plaće Članak 127. Podatke za primjenu odredbi članka 120. do 124. ovog Kolektivnog ugovora objavljuje Udruga u časopisu »Privatna praksa u zdravstvu«. Izračun plaće radniku koji pored poslova radnog mjesta obavlja i poslove rukovođenja po ugovoru o službi Članak 128. Ravnatelj zdravstvene ustanove u privatnom vlasništvu ili drugi radnik zdravstvene ustanove, koji pored poslova radnog mjesta koje obavlja po ugovoru o radu obnaša i posebne dužnosti (ravnatelj, šef odjela, voditelj ljekarne itd.), ostvaruje plaću primjenom mjerila i kriterija iz ovog Kolektivnog ugovora za radno mjesto iz ugovora o radu (npr. liječnik specijalist, farmaceut itd.), srazmjerno vremenu obavljanja tih poslova u okviru punog radnog vremena (PRV) i plaću za obnašanje posebnih dužnosti, odnosno za posebna ovlaštenja u procesu rada (šef odsjeka, odjela, pomoćnik direktora, ravnatelj i sl.) sukladno dogovoru sa osnivačima, a legalizirano ugovorom o službi. Bazni iznos svih primitaka koji služi za ocjenu ekonomske snage zdravstvene ustanove u privatnom vlasništvu – poslodavca, u smislu odredbi članka 121. ovog Ugovora utvrđuje zdravstvena ustanova – poslodavac svojim financijskim planom za svako radilište – tim ili sl. (ambulanta, dijagnostički laboratorij, itd.). Isplata akontacije plaće Članak 129. Radnik tijekom poreznog razdoblja ostvaruje akontaciju plaće, sukladno čl. 121., 123. i 124. ovog Kolektivnog ugovora. Ako se tijekom godine promjene parametri za izračun primjerene plaće radniku prema odredbama istog članka 121. i 123. ovog Kolektivnog ugovora, poslodavac posebnim rješenjem jednom ili više puta godišnje, zavisno o veličini promjena, obavlja obračun plaće radniku u odnosu na isplaćene akontacije. Isplata plaće radniku – vlasniku ustanove Članak 130. Ako je poslodavac obveznik plaćanja poreza iz dobiti, a istovremeno je vlasnik ili suvlasnik kapitala i kao radnik obavlja za poslodavca djelatnost primjerenu svom zanimanju, te je po tom osnovu osiguran, za sebe utvrđuje plaću sam ili u dogovoru s drugim vlasnicima, a najmanje u iznosu koji je propisan općim aktom HZZO-a, kao iznos osnovice za obračun doprinosa za zdravstveno osiguranje, prema stupnju stručne spreme koju posjeduje. Plaće pripravnika i specijalizanata Isplata plaće pripravniku i specijalizantu Članak 131. Radniku-pripravniku, koji se osposobljava za samostalni rad pripada plaća utvrđena prema mjerilima iz članka 119., 120., 123. i 124. ovog Kolektivnog ugovora, svedeno na 30% utvrđenog iznosa. Radniku-specijalizantu, za vrijeme svladavanja programa specijalizacije edukacijom u zdravstvenoj ustanovi/ustanovama u kojoj/ima provodi program specijalizacije, pripada naknada plaće utvrđena primjenom mjerila i kriterija iz članka 119., 120., 123. i 124. ovog Kolektivnog ugovora, svedeno na 30% utvrđenog iznosa. Za vrijeme rada za poslodavca u tijeku specijalizacije, specijalizant ostvaruje pravo na plaću prema mjerilima i kriterijima iz članka 121. ovog Kolektivnog ugovora svedeno na 50% utvrđenog iznosa. Pravo na veću plaću radnika ako tako odluči poslodavac Članak 132. Radnik ima pravo na plaću utvrđenu prema odredbama članka 121. i 123. ovog Kolektivnog ugovora i više od toga, ako tako odluči poslodavac. Prilikom isplate plaće, naknade plaće i otpremnine poslodavac je dužan radniku uručiti obračun iz kojeg je vidljivo kako je utvrđen iznos plaće, naknade plaće i otpremnine. Periodske povišice Članak 133. Osnovna plaća radnika utvrđena na način kako je propisano člankom 118., 120., 123. i 124. ovog Kolektivnog ugovora, povećava se za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža u istom zanimanju na radu kod istog poslodavca. Periodsku povišicu plaće radnik stječe od sljedećeg 1. u mjesecu u odnosu na dan, kada je navršio potreban broj godina radnog staža za prvu ili sljedeću periodsku povišicu. Poslodavac može odlučiti da radniku prizna pravo na periodsku povišicu za njegov ukupni radni staž, kao pravo iz minulog rada, tj. za rad radnika kod drugog/ih poslodavca/aca. Dežurstvo Članak 134. Ako poslodavac naredi radniku dežurstvo, kao poseban uvjet rada, prema obilježjima iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti i to izvan propisanog fonda sati rada/tjedan, radnik ima pravo na naknadu za taj poseban uvjet rada. Naknada za dežurstvo utvrđuje se od plaće radnika obračunate temeljem članka 121. i 123. ovog Kolektivnog ugovora tako, da se: 1) radnim danom: – za prvih osam sati obračunava se kao redoviti rad, – drugih osam sati obračunava se kao redoviti rad jer radnik odrađuje sljedeći radni dan, – trećih osam sati dežurstva (noćnih) obračunava se u paušalnom iznosu u visini 5% plaće radnika. 2) radnim danom pred neradni dan (blagdani, po članku 3. Zakona.... »Narodne novine«, br. 33/96.) i nedjeljom nadoknada za dežurstvo utvrđuje se; – za prvih osam sati obračunava se kao redoviti radni dan, – daljnjih šesnaest sati obračunava se u paušalnom iznosu od 7% od plaće radnika. 3) blagdanom (iz članka 1. Zakona ... »Narodne novine«, br. 33/96), naknada za dežurstvo obračunava se u paušalnom iznosu od 10% od osnovne plaće radnika. Nakon odrađenog dežurstva nedjeljom i blagdanom radnik ima pravo na jedan plaćeni slobodan dan. Raspored dežurstva utvrđuje poslodavac svojim rješenjem za mjesec dana unaprijed, kako bi radnik mogao planirati svoje osobne i obiteljske obveze. Članak 135. Ako poslodavac naređuje dežurstvo svom radniku po rasporedu doma zdravlja, jer ga na to obvezuje primjena ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite za djelatnost koju obavlja prema HZZO-u, pa realizira veće iznose naknade za obavljeno dežurstvo svog radnika, jer je isto obračunato primjenom drugih, povoljnijih mjerila za obračun, u odnosu na mjerila prema prethodnom članku ovog Kolektivnog ugovora, radnik ostvaruje plaću za dežurstvo u tom – većem iznosu. Ako poslodavac naredi radniku dežurstvo izvršavajući preuzetu obvezu iz ugovora sa HZZO-om ili drugim poslovnim partnerom, radnik ima pravo na naknadu za dežurstvo u iznosu koji je poslodavac obračunao naručitelju dežurstva, ali ne u manjem iznosu u odnosu na obračunati iznos prema odredbama prethodnog članka ovog Kolektivnog ugovora. Članak 136. Ako specijalizant obavlja dežurstvo u zdravstvenoj ustanovi gdje provodi program specijalizacije, pravo s tog naslova realizira u toj ustanovi. Naknadu za dežurstvo isplaćuje poslodavac one zdravstvene ustanove u kojoj radnik obavlja poslove na specijalističkoj edukaciji i koji je rješenjem naredio dežurstvo specijalizantu, na temelju ovlaštenja koja proizlaze iz primjene odredbi ugovora o specijalizaciji. Pripravnost Članak 137. Ako poslodavac naredi radniku da u svoje slobodno vrijeme bude na dispoziciji poslodavcu, tj. u stanju pripravnosti, prema obilježjima iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kako bi na poziv mogao intervenirati u obavljanju poslova svog radnog mjesta u prostorijama rada ili na drugom mjestu, radnik ima pravo na naknadu za pripravnost koja mu je naređena kao poseban uvjet rada. Naknada za pripravnost obračunava se od iznosa nadoknade obračunate za dežurstvo, ovisno o tome za koji dan je po rasporedu u stanju pripravnosti: a) za standardnu pripravnost 20% b) a za pripravnost glede moguće intervencije u stanu bolesnika koji je udaljen od mjesta stanovanja radnika više od 20 km cestovne udaljenosti 30% Članak 138. Pripravnost radnim danom traje 16 sati, a nedjeljom i blagdanom 24 sata. Raspored stanja pripravnosti radnika utvrđuje poslodavac svojim rješenjem za mjesec dana unaprijed. Pravni status isplate naknade za dežurstvo i pripravnost Članak 139. Ako poslodavac naredi radniku pripravnost po rasporedu Doma zdravlja izvršavajući preuzetu obvezu iz ugovora sa HZZO-om, radnik ima pravo na naknadu plaće za pripravnost u iznosu koji je poslodavac obračunao naručitelju pripravnosti, ali ne u manjem iznosu u odnosu na obračunati iznos prema odredbama prethodnog članka ovog Kolektivnog ugovora. Članak 140. Isplata naknade za dežurstvo i za pripravnost pribraja se plaći radnika u mjesecu isplate i slijedi pravnu sudbinu plaće glede ostvarivanja prava radnika iz zdravstvenog i mirovinsko-invalidskog osiguranja. Povećanje plaće radniku Članak 141. Plaća radnika iz članka 121., 123., 124. i 126. ovog Kolektivnog ugovora uvećat će se: – za rad noću 15% – za prekovremeni rad 15% – za rad nedjeljom 10% – za rad u smjenskom radu u drugoj smjeni ili dvokratni rad s prekidom dužim od 1 sat 5% Noćnim radom smatra se rad u vremenu između 22 sata tekućeg i 6 sati idućeg dana. Naknade iz stavka 1. ovoga članka međusobno se ne isključuju. Poslodavac može svojim rješenjem za kraće ili duže vremensko razdoblje rada radnika utvrditi radniku povećanje plaće iz stavka 1. i u većem postotku. Članak 142. Za rad u dane blagdana i neradnih dana utvrđenih Zakonom.... (»Narodne novine«, br. 33/96) te za rad na Uskrs, radnik ima pravo na naknadu plaće uvećanu za 150%. Plaća za rad u drugom mjestu Članak 143. Radniku koji je po rješenju ministra zdravstva upućen na rad u zdravstvenu ustanovu izvan mjesta rada radnika koje je označeno u ugovoru o radu, utvrdit će se plaća za takav rad prema rješenju ministra, a ne može biti manja od plaće obračunate prema mjerilima iz ovog Kolektivnog ugovora. Obračun i isplatu plaće radniku u smislu odredbi prethodnog stavka obavlja poslodavac. Za vrijeme rada u drugoj zdravstvenoj ustanovi, kako je navedeno u stavku 1. ovog članka radnik ima pravo i na smještaj, prehranu, troškove prijevoza i druge izdatke sukladno rješenju ministra zdravstva na teret ustanove u kojoj obavlja rad po rasporedu. Rokovi isplate plaće Članak 144. Plaća se isplaćuje u pravilu jednom mjesečno za prethodni mjesec. Kad se plaća isplaćuje jednom mjesečno, razmak između dvije isplate u pravilu ne smije biti dulji od 30 dana, a iznimno najdulje do 40 dana, s tim da se kod sljedeće isplate nadoknadi poremećena dinamika. Kad se plaća isplaćuje dva puta mjesečno, prvi dio ne može iznositi manje od 50% pripadajuće mjesečne osnovne plaće zaposlenika i isplaćuje se najkasnije posljednjeg dana u mjesecu za koji se obavlja isplata. Drugi dio plaće isplaćuje poslodavac radniku u pravilu do 15-tog, a iznimno do 20-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec. Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ju ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine, uručiti radniku obračun iznosa koji je bio dužan isplatiti. Takav obrčaun ima snagu vjerodostojne isprave. Na teret plaće radnika poslodavac obustavlja iznos članarine u korist Sindikata i uplaćuje na propisani žiro račun u roku od 3 dana, računajući od dana isplate plaće radniku. Isplata najniže plaće Članak 145. Za vrijeme zastoja u poslu ili padom prometa poslodavca ili zbog velikog rasta troškova koje poslodavac nije pokrio/mogao pokriti većim prihodom, koji su uzrokovani razlozima objektivne prirode ili subjektivnim razlozima bilo poslodavca ili radnika, radnik ima pravo na plaću obračunatu primjenom članka 121. i 123. ovog Kolektivnog ugovora, koja može biti i manja od plaće utvrđene prethodnim rješenjem, za razdoblje zastoja u poslu, ali ne može biti manja od najniže plaće. Najniža plaća je plaća koju su sporazumom utvrdili sindikati i Vlada RH i jednaka je za sve radnike. Iznos najniže plaće, kako je utvrđeno u prethodnom stavku ovog članka, ostvaruje i radnik koji bi na osnovi obračuna plaće temeljem članka 121. i 123. ovog Kolektivnog ugovora ostvario manji iznos plaće od iznosa najniže plaće. Članak 146. Visina plaće u privatnoj praksi Hrvatske smatra se poslovnom tajnom. Zbog kršenja poslovne tajne iz prethodne stavke ovog članka, poslodavac može s radnikom raskinuti ugovor o radu na njegovu štetu, primjenjujući institut izvanrednog otkaza. 2. Naknada plaće Članak 147. Radnik ima pravo na naknadu plaće kada ne radi zbog: – godišnjeg odmora – plaćenog dopusta, – državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, – obrazovanja, prekvalifikacije i stručnog osposobljavanja na koje je upućen od strane poslodavca, – obrazovanja za potrebe sindikalne aktivnosti – drugih slučajeva utvrđenih zakonom. Za vrijeme kada radnik ne radi, kako je navedeno u prethodnom stavku ovog članka, ima pravo na naknadu plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, srazmjerno vremenu odsustvovanja s rada, prema posebnom rješenju poslodavca. Za vrijeme prekida djelatnosti poslodavca, kada se radnik nalazi na tzv. čekanju za nastavak rada, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu najniže plaće. Izračunu prosječne plaće radnika u smislu odredbi stavka 2. ovog članka pribraja se i iznos obračunate i isplaćene akontacije plaće iz članka 129. ovog Kolektivnog ugovora, svedeno na jedan mjesec razdoblja za koje je obračun akontacije obračunat i isplaćen. Naknada plaće zbog bolovanja Članak 148. Ako je radnik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana i isplata naknade tereti sredstva poslodavca, pripada mu naknada plaće: a) 80% od osnovice ako bolovanje traje do 6 dana, b) 90% ako bolovanje traje do 30 dana u kontinuitetu, c) 95% ako bolovanje traje 42 dana u kontinuitetu. Osnovicu čini iznos prosječno isplaćene plaće po radniku/mjesec ostvarene u prethodna 3 mjeseca, računajući na dan nastupa bolovanja. 3. Pravo radnika na isplatu godišnje nagrade Članak 149. Poslodavac će isplatiti radnicima godišnju nagradu u visini najniže plaće iz članka 145. ovog Kolektivnog ugovora (koeficijent 1) uz uvjet da poslodavac ne posluje s gubitkom. Obveznik plaćanja poreza iz dohotka posluje s »gubitkom« ako ostvareni neto dohodak za pokriće troškova života poreznog obveznika evidentiran u poreznoj prijavi nije ostvaren u visini koja se dobije množenjem iznosa prosječne neto isplaćene plaće radnika u djelatnosti zdravstva/godinu za prethodnu godinu s koeficijentom 2,5. Ako je vidljivo da je poslodavac nakon izvedene računske operacije realizirao veći neto dohodak, koji je dovoljan za isplatu godišnje nagrade radniku, tada ne posluje s »gubitkom« i u obvezi je isplatiti 13. plaću radniku u iznosu kako je navedeno u stavku 1. ili manje ako preostali iznos ne dozvoljava isplatu punog iznosa ili srazmjerno više. Poslodavac, obveznik plaćanja poreza iz dobiti posluje s »gubitkom«, ako godišnji iznos bruto plaće/radnik u djelatnosti zdravstva RH (objava: Izvješće Državnog zavoda za statistiku) pomnoži sa koeficijentom 2,5 za sebe ili za sebe i za ostale suvlasnike (za grupnu privatnu praksu, ako su radnici), da bi dobio izvedeni godišnji iznos bruto plaće za »isplatu« vlasniku - suvlasniku (prvi bruto). Od dobivenog iznosa odbija se iznos isplaćene bruto plaće za vlasnika/vlasnike (prvi bruto). Ocjena, da li je poslodavac ostvario »gubitak« u poslovanju dobije se ako dobiveni iznos razlike dobiti nakon oporezivanja daje razliku do pozitivne »0«. Ako se tada i nakon toga iskaže razlika neto dobiti, poslodavac/ci ne posluju s »gubitkom« i u obvezi je/su isplatiti 13. plaću radniku (prvi bruto) u iznosu iz stavka 1. ovog članka ili srazmjerno manje odnosno više, zavisno od ostatka tako izvedene neto dobiti poslodavca (iz neto dobiti isplaćuje se prvi bruto 13. plaća radniku). Članak 150. Pravo iz prethodnog članka radnik ostvaruje na osnovi posebnog rješenja poslodavca. Isplatu godišnje nagrade radnik ostvaruje do kraja travnja tekuće godine, za prethodnu godinu, nakon što poslodavac saldira ukupni rezultat poslovanja, mjeren veličinama iz članka 149. ovog Kolektivnog ugovora. X. OSTALA MATERIJALNA PRAVA RADNIKA Otpremnina radniku prilikom odlaska u mirovinu Članak 151. Radniku koji odlazi u mirovinu pripada pravo na otpremninu prema uvjetima iz ovog Kolektivnog ugovora u iznosu do visine koja je kao neoporeziva utvrđena Pravilnikom o porezu na dohodak (u daljnjem tekstu osnovica). Iznos za isplatu otpremnine radniku iz prethodnog stavka uvjetovan je njegovim brojem godina rada za istog poslodavca, računajući do dana odlaska u mirovinu. Radnik iz stavka 1. ovog članka ostvaruje pravo na otpremninu najmanje u iznosu koji se dobije primjenom 2,85% na iznos osnovice, za svaku godinu rada radnika za istog poslodavca, a najviše do iznosa osnovice. Poslodavac može odlučiti da radniku isplati i veći iznos otpremnine, od pripadajućeg iznosa prema obračunu iz prethodnog stavka. Ako poslodavac odluči da radniku isplati otpremninu u većem iznosu od iznosa osnovice iz st. 3. ovog članka, razlika za isplatu slijedi pravnu sudbinu plaće radnika. Pomoć radniku ili njegovoj obitelji Članak 152. Radnik ili njegova obitelj ima/ju pravo na pomoć na osnovi rješenja poslodavca u slučaju: a) smrti radnika b) smrti supružnika, djeteta i roditelja u skrbi c) nastanka teške invalidnosti radnika d) bolovanja dužeg od 90 dana (jednom godišnje). Maksimalna visina pomoći određena je Pravilnikom o porezu na dohodak kao neoporezivi iznos koji tereti poslovne rashode poslodavca (u daljnjem tekstu osnovica). Obitelj umrlog radnika ima pravo na pomoć najmanje u visini osnovice. Radnik u slučaju smrti bračnog druga ima pravo na pomoć u visini od najmanje 50% od osnovice. Radnik u slučaju smrti djeteta ili roditelja u skrbi ima pravo na pomoć u visini od najmanje 25% od osnovice. Radnik u slučaju nastupa svoje teške invalidnosti ima pravo na pomoć u visini od najmanje 30% od osnovice. Smatra se da je kod radnika nastupila teža invalidnost, ako mu je nadležno tijelo utvrdilo stupanj njegove tjelesne invalidnosti najmanje 70%, prema Listi tjelesnih oštećenja. Radnik u slučaju bolovanja koje traje duže od 90 dana ima pravo na pomoć jednom godišnje u visini od najmanje 10% od osnovice. Poslodavac posebnim rješenjem utvrđuje pomoć radniku u iznosima prema odredbama ovog članka ili većim iznosima, ako tako on odluči. Razlika većeg iznosa pomoći od osnovice, slijedi pravnu sudbinu plaće radnika. Troškovi službenog putovanja Članak 153. Kada je radnik upućen na službeno putovanje u zemlji, ima pravo na nadoknadu prijevoznih troškova, troškova noćenja i dnevnica u visini i do iznosa kako je utvrđeno Pravilnikom o porezu na dohodak. Naknada troškova i dnevnica za službena putovanja u inozemstvo utvrđuju se na način kako je to regulirano za tijela državne vlasti. Naknadu za službeno putovanje ostvaruje radnik na osnovi izdanog putnog naloga od strane poslodavca. Terenski dodatak Članak 154. Za vrijeme rada izvan sjedišta rada poslodavca i izvan mjesta stalnog boravka radnika, radnik ima pravo na terenski dodatak u visini koja mu pokriva povećane troškove života zbog boravka na terenu. Visina terenskog dodatka ovisi o tome jesu li radniku osigurani smještaj, prehrana i drugi uvjeti boravka na terenu. Puni iznos terenskog dodatka utvrđuje se u visini koja je kao neoporeziva utvrđena Pravilnikom o porezu na dohodak. Dnevnica i terenski dodatak međusobno se isključuju. Terenski dodatak isplaćuje se unaprijed, najkasnije posljednji radni dan u mjesecu za idući mjesec na osnovi rješenja poslodavca. Naknada za odvojeni život Članak 155. Radnici na specijalizaciji, užoj specijalizaciji i radnici koje je poslodavac uputio na poslijediplomski studij, a sve u kontinuiranom trajanju od 30 dana izvan mjesta stalnog boravka, ostvaruju pravo na naknadu za odvojeni život do visine koja je određena Pravilnikom o porezu na dohodak, na osnovi rješenja poslodavca. Naknada za odvojeni život isključuje terenski dodatak. Naknada troškova prijevoza na posao i s posla Članak 156. Ako radnik za dolazak na posao i povratak s posla koristi sredstva prijevoza, ima pravo na naknadu troškova. Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla i to samo ako se koristi sredstvima mjesnog javnog prijevoza u visini troškova stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte. Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte. Ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza. Naknada troškova prijevoza iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka isplaćuje se radniku zajedno sa plaćom. Korištenje privatnog automobila u službene svrhe Članak 157. Ako je radniku odobreno korištenje privatnog automobila u službene svrhe, nadoknadit će mu se troškovi u visini 30% cijene litre benzina (super olovni) po prijeđenom kilometru. Izvješće radnika mora sadržavati podatke koji ukazuju da je radnik stvarno obavljao poslove službenog karaktera, relacije vožnje i broj stvarno prijeđenih km. Isplatu naknade odobrava poslodavac na istom ili posebnom aktu. Isplata jubilarne nagrade Članak 158. Radniku će se isplatiti jubilarna nagrada za ukupno navršenih 10, 15, 20, 25, 30, 35 i 40 godina radnog staža kod istog poslodavca i to do visine od najmanje 2,85% od iznosa koji je kao neoporeziv iznos za isti osnov utvrđen Pravilnikom o porezu na dohodak (u daljnjem tekstu osnovica). Posebnim rješenjem kojim poslodavac odobrava isplatu utvrđuje istovremeno i broj ukupno navršenih godina radnog staža zaposlenika, na radu za istog poslodavca, računajući do 31. 12. tekuće godine, nezavisno kada poslodavac obavlja isplatu jubilarne nagrade. Rješenjem iz prethodnog stavka poslodavac može utvrditi i veći postotak za isplatu jubilarne nagrade u odnosu postotak iz stavka 1. ovog članka, a najviše do iznosa osnovice. Ako poslodavac odluči isplatiti veći iznos nagrade od osnovice, razlika za isplatu slijedi pravnu sudbinu plaće radnika. Isplata pomoći za kupnju poklona djetetu Članak 159. Radniku, roditelju djeteta za koje je nositelj zdravstvenog osiguranja, poslodavac će isplatiti jednom godišnje sredstva za poklon djetetu mlađem od 15 godina starosti u visini najmanje od 6,66% od neoporezivog iznosa za taj osnov propisan Pravilnikom o porezu na dohodak (u daljnjem tekstu osnovica) za svaku godinu života djeteta, najviše do iznosa osnovice. Posebnim rješenjem poslodavac utvrđuje visinu iznosa za poklon djetetu i isplatu za poklon. Istim rješenjem poslodavac može odobriti isplatu za poklon djetetu i u većem iznosu, kao i isplatu radniku za isti osnov koji nije nositelj zdravstvenog osiguranja djeteta. Pomoć radniku za štete izazvane elementarnim nepogodama Članak 160. Radnik koji je pretrpio štete na svojoj imovini zbog elementarne nepogode ima pravo na pomoć za otklon šteta, prema mogućnosti poslodavca u odnosu na visinu procijenjene štete. Poslodavac posebnim rješenjem odlučuje da li će ili ne participirati u otklonu štetnih posljedica na imovini radnika. Isplata »božićnice« ili regresa za godišnji odmor Članak 161. Radnik ima pravo na isplatu tzv. »božićnice« ili regres za korištenje godišnjeg odmora u visini najmanje 2,85% od neoporezivog iznosa za taj osnov utvrđen u Pravilniku o porezu na dohodak (u daljnjem tekstu osnovica) obračunat za svaku godinu rada za istog poslodavca, u svakoj kalendarskoj godini. Posebnim rješenjem poslodavac utvrđuje iznos »božićnice« ili regresa u svakoj godini rada radnika, do iznosa kako je utvrđeno u prethodnom stavku ili više od toga, do iznosa osnovice. Ako poslodavac odluči isplatiti veći iznos za navedeni osnov, razlika do iznosa osnovice u isplati slijedi pravnu sudbinu plaće radnika. XI. DJELOVANJE I UVJETI RADA SINDIKATA Članak 162. Radnici na radu kod poslodavca koji zapošljava više od 20 radnika imaju pravo tajnim glasanjem izabrati jednog ili više svojih predstavnika u Radničko vijeće, koji će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa. Broj članova Radničkog vijeća prema broju radnika poslodavca utvrđen je Zakonom o radu. Članak 163. Ako poslodavac promijeni statusni oblik svoje djelatnosti, na primjer iz statusa ordinacije u status poliklinike ili iz statusa ljekarne u ljekarničku ustanovu, tj. iz statusa fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost u djelatnost zdravstvene ustanove - pravne osobe tako, da je pravna osoba sljednik njegovog prethodnog oblika registrirane djelatnosti, svi ugovori o radu njegovih radnika prenose se na novog poslodavca. Prava radnika utemeljena ovim Kolektivnim ugovorom za koja se obim prava veže za rad za istog poslodavca, u slučajevima kako ja opisano u prethodnom stavku, zaposlenici zadržavaju kontinuitet trajanja radnog staža bez prekida. Članak 164. Ako Radničko vijeće nije izabrano, sva njegova ovlaštenja i prava preuzima jedan ili više sindikalnih povjerenika (sindikalno vijeće), o čemu odlučuju članovi sindikata – radnici tog poslodavca. Broj sindikalnih povjerenika, s pravima iz prethodnog stavka, ne može biti veći od broja članova Radničkog vijeća iz članka 134. Zakona o radu. Sindikalnog povjerenika, koji ima ovlasti Radničkog vijeća temeljem članka 148. Zakona o radu, u dijelu tih ovlasti zamjenit će sindikalni predstavnik koji nije zaposlen kod istog poslodavca pod uvjetom da je radnik - sindikalni povjerenik obavijestio svog poslodavca o toj osobi. Sindikalni predstavnik iz prethodne stavke mora biti radnik poslodavca iz članka 1. ovog Kolektivnog ugovora. Sindikalni povjerenik, odnosno sindikalni predstavnik, kada obavljaju poslove iz nadležnosti Radničkog vijeća, imaju pravo na naknadu plaće u skladu s odredbama ovog Kolektivnog ugovora. Članak 165. Kada sindikalni povjerenik odnosno sindikalno vijeće zamjenjuje Radničko vijeće ima pravo zatražiti mišljenje stručnjaka o poslovima iz djelokruga primjene Zakona o radu i ovog Kolektivnog ugovora. Članak 166. Poslodavac se obvezuje da neće svojim djelovanjem onemogućiti sindikalni rad sindikalnog povjerenika, sindikalno organiziranje i pravo radnika da postane članom sindikata. Članak 167. Sindikat se obvezuje da će svoje sudjelovanje provoditi sukladno Ustavu, konvencijama iz rada, zakonima i ovim Kolektivnim ugovorom. Članak 168. Poslodavac je obvezan sindikalnom predstavniku, odnosno povjereniku omogućiti aktivnosti u razumnoj mjeri u svrhu obnašanja njegove dužnosti, te uvida u podatke i isprave u svezi s ostvarivanjem i zaštitom prava zaposlenika. Poslodavac također treba sindikalnom predstavniku, odnosno povjereniku osigurati informacije koje su bitne za gospodarski položaj zaposlenika kao što su prijedlozi odluka o primjeni Zakona o radu i ovog Ugovora kojima se reguliraju prava i obveze iz radnog odnosa, te prijedlozi poslovnih i razvojnih odluka, koje utječu na ekonomski i socijalni položaj radnika. Poslodavac je dužan primiti na razgovor sindikalnog povjerenika, odnosno sindikalnog predstavnika, po mogućnosti odmah, a najkasnije u roku od tri dana od podnijetog zahtjeva za prijem. Poslodavac je dužan u pismenoj formi odgovoriti na svaki dopis sindikalnog povjerenika, odnosno sindikalnog predstavnika. Sindikalni povjerenik, odnosno sindikalni predstavnik ima i druga prava određena ovim Ugovorom ili zakonom. Prava iz prethodnih stavaka ovog članka pripadaju jednako sindikalnom povjereniku kao i sindikalnom predstavniku uključujući i one koji nisu zaposleni kod tog poslodavca. Ozljeda sindikalnog povjerenika prilikom obavljanja sindikalne dužnosti te službenog puta u svezi s tom dužnosti smatra se ozljedom na radu kod poslodavca. Članak 169. Čelnik sindikata koji je na tu funkciju izabran iz radnog odnosa kod poslodavca, a koju obavlja profesionalno, ima se pravo nakon prestanka te funkcije vratiti na iste poslove, a ako tih poslova više nema onda na odgovarajuće poslove u okviru njegove stručne spreme. O namjeri povratka na rad, osobe iz stavka 1. ovoga članka trebaju obavijestiti, poslodavca u roku od 30 dana od prestanka funkcije. XII. PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE Članak 170. Sva prava iz rada i po osnovi rada utemeljena ovim Kolektivnim ugovorom radnik ostvaruje na osnovi posebnog rješenja ili odluke poslodavca. Jedan primjerak pravnog akta iz prethodnog stavka poslodavac dostavlja radniku, a po jedan knjigovođi i u dosje radnika. Dostavu pravnog akta iz stavka 1. ovog članka poslodavac obavlja na način kako je propisano člankom 98. ovog Kolektivnog ugovora. Članak 171. Nacrt prijedloga ovog Ugovora priprema osoba pravne struke. Nacrt prijedloga izrađuje Odbor za kolektivno pregovaranje Udruge i Sindikata. Izrađeni Nacrt prijedloga ovog Kolektivnog ugovora, odbori iz prethodne stavke dostavljaju na mišljenje Izvršnom odboru Udruge, odnosno Sindikata. Odbori za kolektivno pregovaranje razmatraju primjedbe i prijedloge svojih izvršnih odbora na tekst Nacrta prijedloga i utvrđuju prijedlog ovog Kolektivnog ugovora za donošenje. Ovaj Ugovor donose izvršni odbori Udruge i Sindikata. Ovaj Ugovor postaje pravno perfektan kada ga potpišu tajnici Udruge i Sindikata. Članak 172. Ovaj Ugovor dostavlja se Ministarstvu rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske kao nadležnom tijelu za upis u Knjigu evidencija kolektivnih ugovora sukladno članku 3. Pravilnika o vođenju evidencije i objavi kolektivnih ugovora (»Narodne novine«, br. 14/96.). Članak 173. Izmjene i dopune ovog Kolektivnog ugovora obavljaju se na identičan način, kako je propisano za njegovo donošenje. Članak 174. Ovaj Kolektivni ugovor stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Članak 175. Stupanjem na snagu ovog Kolektivnog ugovora prestaje važiti Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva u privatnoj praksi Hrvatske od 20. 10. 1997. godine evidentiran pod brojem 36 u Knjizi kolektivnih ugovora pri Ministarstvu rada i socijalne skrbi, Aneks br. 1 KU, od 8. 3. 1998. godine, Aneks br. 2 KU, od 22. 9. 1998. godine i Aneks br. 3 KU od 29. 6. 1999. godine, evidentirani također u istoj Knjizi kolektivnih ugovora pri Ministarstvu rada i socijalne skrbi. Objava ovog Kolektivnog ugovora u časopisu »Privatna praksa u zdravstvu« zamjenjuje objavu u »Narodnim novinama«. > Pregled drugih zakona i pravilnika iz područja zdravstva i medicine
|
|||||||||||||||
