IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 24. 11. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

Obiteljski zakon, NN 162/98, Čl. 1 - 99               Obiteljski zakon, NN 162/98, Čl. 100 - 199

V. NADLEŽNOST I POSTUPAK

Članak 199.

Mjesna nadležnost centra za socijalnu skrb u poslovima skrbništva određuje se prema prebivalištu, odnosno boravištu osobe koju treba staviti pod skrbništvo ili joj treba imenovati skrbnika za poseban slučaj.

Članak 200.

Za stavljanje pod skrbništvo osobe koja je povjerena na čuvanje i odgoj ili je smještena u socijalnoj, odgojno-obrazovnoj, zdravstvenoj ili drugoj ustanovi, odnosno drugoj obitelji, mjesno je nadležan centar za socijalnu skrb posljednjeg prebivališta odnosno boravišta štićenika.

Članak 201.

Ako štićenik promijeni prebivalište, mijenja se i mjesna nadležnost centra za socijalnu skrb.

Članak 202.

(1) Postupak za stavljanje pod skrbništvo i imenovanje skrbnika pokreće po službenoj dužnosti mjesno nadležni centar za socijalnu skrb.

(2) Postupak za stavljanje pod skrbništvo, kao i za primjenu pojedinih oblika zaštite centar za socijalnu skrb pokreće na temelju neposrednog saznanja ili u povodu obavijesti koju su mu dužni dostaviti:

- matičar, pravosudna, druga državna tijela i tijela lokalne samouprave,

- bračni drug, srodnici i drugi članovi kućanstva,

- zdravstvene ustanove.

Članak 203.

Kad centar za socijalnu skrb pokrene postupak za stavljanje osobe pod skrbništvo, odmah poduzima potrebne mjere za zaštitu njezinih prava i interesa.

Članak 204.

(1) Ako štićenik ima nekretnine na području drugog centra za socijalnu skrb, nadležni centar za socijalnu skrb može ovlastiti taj centar za socijalnu skrb da postavi skrbnika za poseban slučaj za vođenje brige o toj imovini.

(2) Odobrenje za otuđenje ili opterećenje nekretnina iz stavka 1. ovoga članka daje centar za socijalnu skrb nadležan za cjelokupnu brigu o štićeniku.

Članak 205.

(1) Centar za socijalnu skrb surađuje s tijelima državne uprave, lokalne samouprave, pravnim i fizičkim osobama posebice kad je potrebno:

1. pribaviti podatke o osobama koje treba staviti pod skrbništvo,

2. pribaviti prijedloge o osobama pogodnim za skrbnika, odnosno mišljenja o osobama predloženim za skrbnika,

3. pribaviti podatke o nedostacima ili nepravilnostima u radu skrbnika.

(2) Socijalna, odgojno-obrazovna, zdravstvena i druga ustanova, odnosno obitelj u kojoj je štićenik smješten dužna je obavještavati skrbnika i centar za socijalnu skrb o svim važnijim okolnostima koje se odnose na osobu štićenika.

Članak 206.

(1) Centar za socijalnu skrb prati prilike u kojima štićenik živi. Djelatnik centra za socijalnu skrb dužan je najmanje dva puta godišnje obići štićenika kao i kad to zatraži skrbnik odnosno štićenik.

(2) Djelatnik centra za socijalnu skrb dužan je podnijeti izvješće o obilasku štićenika.

(3) Centar za socijalnu skrb prati rad skrbnika i pruža mu potrebnu pomoć.

Članak 207.

(1) Maloljetni štićenik koji je navršio petnaest godina života i štićenik koji je djelomice lišen poslovne sposobnosti imaju pravo izjaviti žalbu na odluku o imenovanju odnosno razrješenju skrbnika kao i na odluke u kojima se odlučuje o njihovim pravima i dobrobiti. Žalba iz stavka 1. ovoga članka odgađa primjenu odluke.

(2) Centar za socijalnu skrb može mijenjati svoje odluke kad to zahtijevaju interesi štićenika.

Članak 208.

(1) Štićenik, njegov bračni drug, srodnici u ravnoj lozi, pravosudna tijela, tijela državne uprave, lokalne samouprave, socijalne, zdravstvene i prosvjetne ustanove mogu podnijeti pritužbu na rad skrbnika centru za socijalnu skrb.

(2) Centar za socijalnu skrb ispituje osnovanost pritužbe i poduzima zakonom određene mjere.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka mogu podnijeti ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi pritužbu na rad centra za socijalnu skrb u svezi s obavljanjem pojedinih skrbničkih poslova.

(4) Ako je pritužba osnovana, ministarstvo daje upute centru za socijalnu skrb kako treba postupiti i određuje rok u kojem je dužan dostaviti obavijest o poduzetim radnjama.

Članak 209.

Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi propisat će način vođenja očevidnika i spisa predmeta osoba pod skrbništvom, način popisa i opisa njihove imovine, te podnošenja izvješća i polaganja računa skrbnika.


ŠESTI DIO

U Z D R Ž A V A N J E

Članak 210.

Uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova i srodnika u ravnoj lozi, kada je to predviđeno ovim Zakonom.

Članak 211.

Osobe iz članka 210. ovoga Zakona međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe.

Članak 212.

Odricanje od dužnosti i prava na uzdržavanje nema pravnog učinka.

I. UZDRŽAVANJE DJECE, RODITELJA I DRUGIH SRODNIKA

Članak 213.

Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.

Članak 214.

(1) Dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti.

(2) Punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se zaposliti roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon školovanja.

(3) Punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobno za rad, roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje.

Članak 215.

Dijete koje ima prihode dužno je pridonositi za svoje uzdržavanje.

Članak 216.

Roditelj kojem je ograničena ili oduzeta roditeljska skrb ili roditeljsku skrb ne ostvaruje, ne oslobađa se dužnosti uzdržavanja djeteta.

Članak 217.

(1) Punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine.

(2) Dijete se može osloboditi dužnosti uzdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kad je to bila njegova zakonska obveza.

Članak 218.

(1) Maćeha ili očuh dužni su uzdržavati maloljetno pastorče ako ono ne može ostvariti uzdržavanje od roditelja.

(2) Maćeha ili očuh dužni su nakon smrti djetetova roditelja uzdržavati maloljetno pastorče, ako su u trenutku smrti roditelja živjeli s pastorčetom.

(3) Ako je brak između roditelja i maćehe odnosno očuha djeteta rastavljen ili poništen, maćeha odnosno očuh nisu dužni uzdržavati pastorče.

Članak 219.

Punoljetno pastorče je, pod uvjetima iz članka 217. stavak 1. ovoga Zakona, dužno uzdržavati maćehu odnosno očuha, ako su ga maćeha ili očuh uzdržavali ili se brinuli o njemu dulje vrijeme.

Članak 220.

Ako roditelj ne uzdržava dijete, baka i djed po tom roditelju dužni su ga uzdržavati prema odredbama članka 213. i 214. ovoga Zakona.

II. UZDRŽAVANJE BRAČNOG DRUGA

Članak 221.

Bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga.

Članak 222.

(1) Bračni drug ima pravo podnijeti zahtjev za uzdržavanje do zaključenja glavne rasprave u parnici za rastavu ili poništaj braka, na što ga je sud dužan upozoriti.

(2) Iznimno ako u parnici za rastavu ili poništaj braka nije postavljen zahtjev za uzdržavanje, bivši bračni drug može tužbom tražiti uzdržavanje u roku šest mjeseci od prestanka braka, ako su pretpostavke za uzdržavanje, predviđene u članku 221. ovoga Zakona, postojale u trenuku zaključenja glavne rasprave u parnici za rastavu ili poništaj braka i trajale bez prestanka do zaključenja glavne rasprave u parnici za uzdržavanje.

Članak 223.

Sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje bračnog druga, ako bi uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu za drugog bračnog druga.

Članak 224.

(1) Sud može odlučiti da obveza uzdržavanja bračnog druga traje do godine dana, osobito kad je brak trajao kratko ili kad je tužitelj u mogućnosti u dogledno vrijeme na drugi način osigurati sredstva za život.

(2) U opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja.

(3) Tužba za produljenje uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.

Članak 225.

Pravo na uzdržavanje prestaje ako rastavljeni bračni drug ili bračni drug iz poništenog braka koji to pravo koristi sklopi novi brak ili ako sud utvrdi da živi u izvanbračnoj zajednici ili da je postao nedostojan tog prava ili ako više ne postoji koja od pretpostavki iz članka 221. ovoga Zakona.

III. UZDRŽAVANJE IZVANBRAČNOG DRUGA I MAJKE IZVANBRAČNOG DJETETA

Članak 226.

(1) Ako je prestala izvanbračna zajednica žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme, izvanbračni drug koji ispunjava pretpostavke iz članka 3. i 221. ovoga Zakona ima pravo na uzdržavanje od drugog izvanbračnog druga.

(2) Tužba za uzdržavanje može se podnijeti u roku od šest mjeseci od prestanka izvanbračne zajednice.

Članak 227.

Sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje izvanbračnog druga, ako bi uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu za drugog izvanbračnog druga.

Članak 228.

(1) Sud može odlučiti da obveza uzdržavanja izvanbračnog druga traje do godine dana, osobito kad je tužitelj u mogućnosti u dogledno vrijeme osigurati na drugi način sredstva za život.

(2) U opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja.

(3) Tužba za produljenje uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.

Članak 229.

Pravo na uzdržavanje prestaje ako uzdržavani izvanbračni drug sklopi brak ili ako sud utvrdi da živi u novoj izvanbračnoj zajednici ili da je postao nedostojan tog prava ili ako više ne postoji koja od pretpostavki iz članka 221. ovoga Zakona.

Članak 230.

Otac izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati djetetovu majku godinu dana od rođenja djeteta ako ona skrbi o djetetu, a nema dovoljno sredstava za život.

IV. ODREĐIVANJE UZDRŽAVANJA

Članak 231.

(1) Pravo na uzdržavanje od bračnog odnosno izvanbračnog druga ostvaruje se prije uzdržavanja od srodnika.

(2) Ako maćeha ili očuh imaju djecu, dužnost uzdržavanja zajednička je djeci i pastorčadi.

Članak 232.

Ako više osoba po odredbama ovoga Zakona ima istovremenu obvezu uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema njihovim mogućnostima.

Članak 233.

Ako osoba koja je po ovom Zakonu dužna prije ostalih uzdržavati nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe za uzdržavanje, osoba koja traži uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih obveznika uzdržavanja predviđenih ovim Zakonom.

Članak 234.

(1) Centar za socijalnu skrb nastojat će da se roditelji ili dijete koje se redovito školuje i nakon punoljetnosti i roditelji izvansudski nagode o visini odnosno povećanju doprinosa za uzdržavanje djeteta uvijek kad je to moguće, vodeći računa o dobrobiti djeteta.

(2) Nagodba sklopljena u centru za socijalnu skrb je ovršna isprava.

Članak 235.

(1) U parnici o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.

(2) Pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju.

(3) Pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i zakonske obveze uzdržavanja.

Članak 236.

(1) Kad se uzdržavanje traži za dijete, uzet će se u obzir i dob djeteta te potrebe za njegovo obrazovanje.

(2) Bez obzira na okolnosti iz članka 235. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

(3) Potrebe djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi i u povećanom iznosu, ako je to u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

Članak 237.

U parnici o uzdržavanju djeteta sud će roditelju s kojim dijete živi posebno uzeti u obzir rad i brigu koju ulaže u podizanje djeteta i sukladno tome umanjiti njegov novčani doprinos za uzdržavanje djeteta.

Članak 238.

(1) Centar za socijalnu skrb može u ime djeteta pokrenuti i voditi parnicu o uzdržavanju odnosno za povećanje uzdržavanja, ako o djetetu skrbi druga osoba ili ustanova ili ako roditelj s kojim dijete živi to pravo ne ostvaruje iz neopravdanih razloga.

(2) Centar za socijalnu skrb može tražiti ovrhu odluke o uzdržavanju djeteta.

Članak 239.

(1) Centar za socijalnu skrb dužan je voditi očevidnik odluka o uzdržavanju djece koje mu dostavlja sud prema članku 303. stavku 2. i nagodba sklopljenih u centru za socijalnu skrb prema članku 234. ovoga Zakona.

(2) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi propisat će način vođenja očevidnika sudskih odluka o uzdržavanju i nagodba sklopljenih u centru za socijalnu skrb.

Članak 240.

Sud će uputiti obveznika uzdržavanja da se isplate mjesečnih novčanih obroka uzdržavanja iz njegove plaće, naknade plaće ili mirovine mogu obavljati po njegovom pristanku (administrativna zabrana), bez provođenja ovršnog postupka.

Članak 241.

Ako osoba koja je dužna pridonositi za uzdržavanje djeteta nije pristala na administrativnu zabranu, centar za socijalnu skrb će nakon proteka roka od šest mjeseci od dana primitka sudske odluke, odnosno sklapanja nagodbe iz članka 239. ovoga Zakona provjeriti ispunjava li osoba svoju obvezu redovito i u cijelosti, te poduzeti potrebne mjere za zaštitu djetetovih interesa.

Članak 242.

Uzdržavanje se određuje u novcu, osim ako postoje opravdani razlozi da se uzdržavanje osigura na drugi način.

Članak 243.

(1) Sud će obvezniku uzdržavanja koji je u radnom odnosu odrediti plaćanje novčanih obroka u postotku od plaće i naknade plaće.

(2) Obveznik uzdržavanja dužan je iznose uzdržavanja određene u postotku od plaće plaćati ovlašteniku uzdržavanja prilikom svake isplate plaće i naknade plaće.

Članak 244.

Odredbe iz članka 242. i 243. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i kad je obveznik uzdržavanja korisnik mirovine.

Članak 245.

Na prijedlog osobe koja zahtijeva uzdržavanje sud će, u slučaju iz članka 243. i 244. ovoga Zakona, kad ocijeni da za to postoje opravdani razlozi, odrediti uzdržavanje u određenom novčanom iznosu.

Članak 246.

Plaćanje novčanih obroka uzdržavanja sud će obvezniku uzdržavanja koji ostvaruje prihode samostalnim obavljanjem djelatnosti osobnim radom ili po drugoj osnovi, a nije u radnom odnosu, kao i u slučaju iz članka 236. stavka 2. ovoga Zakona odrediti uzdržavanje u određenom novčanom iznosu.

Članak 247.

Osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom pravomoćnom odlukom ili nagodbom pred centrom za socijalnu skrb, ako su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena prijašnja odluka.

Članak 248.

Fizička ili pravna osoba koja je snosila troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onog koji je po ovome Zakonu bio dužan davati uzdržavanje, ako su učinjeni troškovi bili opravdani.

Članak 249.

Obveznik uzdržavanja kojem je prestao radni odnos dužan je podatke o postojanju ovršne isprave za uzdržavanje, te ime i adresu osobe kojoj se ta tražbina treba isplaćivati dostaviti poslodavcu kod kojeg je zasnovao novi radni odnos.

Članak 250.

Poslodavac kod kojeg je obveznik uzdržavanja zasnovao novi radni odnos dužan je odmah obavijestiti osobu koja ima tražbinu za uzdržavanje o zasnovanom radnom odnosu, odnosno osobi koja ima tražbinu za uzdržavanje dati potrebne obavijesti o obvezniku uzdržavanja koji je kod njih zasnovao novi radni odnos.


SEDMI DIO

I M O V I N S K I O D N O S I

I. IMOVINSKI ODNOSI BRAČNIH DRUGOVA

Članak 251.

Bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

1. Bračna stečevina i vlastita imovina

Članak 252.

Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

Članak 253.

(1) Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

(2) Nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine.

Članak 254.

Na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Članak 255.

Za poslove redovite uprave smatra se da je drugi bračni drug dao svoj pristanak ako se ne dokaže suprotno. Nepostojanje pristanka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe.

Članak 256.

Dobitak od igara na sreću bračna je stečevina.

Članak 257.

(1) Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina.

(2) Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 252. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

Članak 258.

(1) Autorsko djelo je vlastita imovina onog bračnog druga koji ga je stvorio.

(2) Imovinska korist od autorskog prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarena tijekom bračne zajednice bračna je stečevina.

2. Bračni ugovor

Članak 259.

(1) Bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini.

(2) Prema trećim osobama uglavci o upravi ili raspolaganju imovinom imaju pravni učinak ako su upisani u zemljišne knjige, odnosno u javne upisnike kod kojih je upis nužan za stjecanje prava ili se stvar ne može rabiti bez takva upisa.

(3) Bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.

Članak 260.

Umjesto bračnog druga koji je lišen poslovne sposobnosti bračni ugovor može sklopiti njegov skrbnik s prethodnim odobrenjem centra za socijalnu skrb.

Članak 261.

Nije dopušteno bračnim ugovorom uglaviti primjenu stranog prava na imovinskopravne odnose.

II. IMOVINSKI ODNOSI IZVANBRAČNIH DRUGOVA

Članak 262.

Izvanbračna zajednica žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

III. IMOVINSKI ODNOSI RODITELJA I DJECE

Članak 263.

(1) Maloljetno dijete može steći imovinu radom, nasljedstvom, darovanjem ili na drugom pravnom temelju.

(2) Maloljetnikovom imovinom upravljaju njegovi roditelji, osim onom koju je maloljetnik stekao radom nakon navršene petnaeste godine života.

Članak 264.

Prihode od djetetove imovine roditelji mogu koristiti za njegovo uzdržavanje, liječenje, odgoj, školovanje, obrazovanje ili za podmirenje nekih drugih važnih potreba djeteta.

Članak 265.

(1) Roditelji mogu s odobrenjem nadležnog centra za socijalnu skrb otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta radi njegova uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta.

(2) Odobrenje centra za socijalnu skrb potrebno je i za poduzimanje odgovarajućih postupovnih radnji pred sudom ili državnim tijelima koja se odnose na djetetovu imovinu.

IV. TROŠKOVI PORODA IZVANBRAČNOG DJETETA

Članak 266.

(1) Troškove nastale trudnoćom i porodom izvanbračnog djeteta podmiruju majka i otac, u skladu sa svojim imovinskim mogućnostima.

(2) U slučaju parnice sud će, na zahtjev jednog od roditelja, odrediti udio svakog od njih u podmiravanju tih troškova.


OSMI DIO

P O S T U P A K P R E D S U D O M

I. ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 267.

(1) Odredbama ovog dijela Zakona određuju se pravila prema kojima sudovi postupaju kad u posebnim parničnim postupcima, izvanparničnim postupcima i posebnim postupcima ovrhe i osiguranja, odlučuju u bračnim, obiteljskim i drugim stvarima koje se uređuju ovim Zakonom.

(2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka su hitni.

Članak 268.

U postupcima iz članka 267. ovoga Zakona primjenjivat će se odredbe Zakona o parničnom postupku i Ovršnog zakona, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Članak 269.

(1) Radnje u posebnim parničnim, izvanparničnim postupcima i radnje u postupcima ovrhe i osiguranja u bračnim, obiteljskim i drugim stvarima koje se uređuju ovim Zakonom, poduzimaju se hitno.

(2) U postupcima iz stavka 1. ovoga članka, prvo ročište mora se održati u roku od petnaest dana od dana kad je tužba ili prijedlog primljen u sudu.

Članak 270.

U žalbi protiv odluke donesene u prvostupanjskom postupku u predmetima iz članka 267. ovoga Zakona, sud drugog stupnja dužan je donijeti odluku u roku od trideset dana od dana primitka žalbe.

Članak 271.

Sud je dužan tijekom postupka osobito paziti da se zaštite prava i interesi djece, mentalno oštećenih i psihički bolesnih osoba, ili osoba koje se iz drugih razloga nisu sposobne same brinuti o sebi i o svojim pravima i interesima.

Članak 272.

(1) Ako sud tijekom postupka posumnja da stranka nije sposobna sama se brinuti o svojim pravima i interesima i da bi je zbog toga trebalo lišiti poslovne sposobnosti i postaviti joj skrbnika, izvijestit će o tome centar za socijalnu skrb i nadležni sud radi pokretanja odgovarajućeg postupka.

(2) Sud će prekinuti postupak dok se ne provede postupak lišenja poslovne sposobnosti i postavi skrbnik, odnosno dok ga centar za socijalnu skrb ili nadležni sud ne obavijesti o obustavi postupka. Za vrijeme prekida postupka mogu se poduzimati samo radnje za koje postoji opasnost od odgode, posebice one radnje kojima treba zaštititi ili osigurati prava stranke koja nije sposobna sama brinuti se o svojim pravima i interesima.

(3) Sud može u slučaju iz stavka 1. ovoga članka postaviti privremenog zastupnika svakoj stranci u postupku.

Članak 273.

U statusnim stvarima sud može dopustiti da radi ostvarenja svojih prava i interesa pojedine radnje u postupku poduzima i stranka koja nema poslovne sposobnosti, ako je u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice tih radnji.

Članak 274.

(1) U statusnim stvarima i u stvarima uzdržavanja maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad, stranke se u postupku pred sudom ne mogu odreći svojeg zahtjeva, priznati zahtjev protivne stranke, niti se nagoditi.

(2) U postupku iz stavka 1. ovoga članka sud je ovlašten utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele, a može odlučiti da se dokazuju i činjenice koje nisu sporne.

(3) U postupku iz stavka 1. ovoga članka sud ne može donijeti presudu na temelju priznanja, presudu na temelju odricanja, niti presudu zbog izostanka.

Članak 275.

U postupku u kojem se odlučuje o statusnim stvarima javnost je isključena.

Članak 276.

O troškovima postupka u statusnim stvarima sud će odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

II. SUDJELOVANJE CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB

Članak 277.

(1) Kad centar za socijalnu skrb pokreće postupak pred sudom, on u postupku ima položaj stranke.

(2) Centar za socijalnu skrb može se kao stranka pridružiti postupku koji je pokrenula druga osoba, ako je ovlašten za pokretanje toga postupka.

Članak 278.

(1) Kad se u postupku pred sudom odlučuje o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o susretima i druženju djeteta s roditeljem s kojim ne živi, o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad te o drugim sadržajima roditeljske skrbi, centar za socijalnu skrb ovlašten je sudjelovati u tom postupku ili pratiti tijek postupka radi zaštite interesa djeteta.

(2) Centar za socijalnu skrb ovlašten je sudjelovati u postupku ovrhe i osiguranja koji se provodi radi ostvarivanja odluke donesene u postupku iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 279.

Kad sudjeluje u postupku prema odredbama članka 278. ovoga Zakona, centar za socijalnu skrb ovlašten je podnijeti svoj prijedlog i poduzimati druge radnje u postupku radi zaštite prava i interesa djeteta, a osobito iznositi činjenice koje stranke nisu navele, predlagati izvođenje dokaza i ulagati pravne lijekove.

Članak 280.

(1) Sud pred kojim se provodi postupak iz članka 278. ovoga Zakona izvijestit će centar za socijalnu skrb o pokretanju postupka, pozivati ga na ročišta i dostavljati mu podneske stranaka i odluke, bez obzira sudjeluje li centar za socijalnu skrb u postupku.

(2) Kad smatra da je to potrebno, sud će pozvati centar za socijalnu skrb da sudjeluje u postupku i odrediti mu rok u kojem može prijaviti svoje sudjelovanje. Dok ne istekne rok sud će zastati s postupkom, ali svoje pravo sudjelovanja u postupku centar za socijalnu skrb može koristiti i nakon proteka tog roka.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjivat će se na odgovarajući način i u izvanparničnim postupcima u kojima prema odredbama ovoga Zakona centar za socijalnu skrb može biti stranka, ako u njima ne sudjeluje.

Članak 281.

(1) Centar za socijalnu skrb dužan je na zahtjev suda prikupiti podatke o osobnim i obiteljskim prilikama djeteta i stranaka u postupku, kad sud smatra da je to potrebno za donošenje odluke.

(2) Centar za socijalnu skrb dužan je na zahtjev suda u sporovima o uzdržavanju brižljivo ispitati imovinske prilike stranaka u postupku, a posebice odgovaraju li iskazani prihodi stvarnom stanju.

Članak 282.

Glede prava centra za socijalnu skrb na naknadu troškova postupka i njegove dužnosti snašanja troškova u postupku pred sudom primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku koje se odnose na državnog odvjetnika.

III. POSEBNI PARNIČNI POSTUPCI

1. Postupak u bračnim sporovima

Članak 283.

(1) Parnični postupak radi utvrđivanja postoji li brak ili ne postoji, za poništaj ili rastavu braka (bračni sporovi) pokreće se tužbom.

(2) Ako oba bračna druga zahtijevaju rastavu braka, parnični postupak pokreće se sporazumnim zahtjevom za rastavu braka.

(3) Ako jedan bračni drug podnese tužbu za rastavu braka, a drugi najkasnije do zaključenja glavne rasprave izričito izjavi da ne osporava opravdanost tužbenog zahtjeva, smatrat će se da su bračni drugovi podnijeli sporazumni zahtjev za rastavu braka.

(4) Ako jedan od bračnih drugova odustane od sporazumnog zahtjeva za rastavu braka, a drugi ostane pri zahtjevu da se brak rastavi, takav zahtjev smatrat će se tužbom za rastavu braka.

Članak 284.

(1) Bračni drug protiv kojeg je podnesena tužba u bračnom sporu može kod istog suda protiv drugog bračnog druga podnijeti protutužbu radi utvrđivanja da brak ne postoji, ili za poništaj braka.

(2) Odluka o tužbi i protutužbi donijet će se u pravilu u jednoj presudi.

(3) Protutužba se može podnijeti i zbog razloga iz kojih se tužba ne bi mogla podnijeti zbog toga što je istekao rok za njezino podnošenje.

Članak 285.

(1) Pravo na tužbu u bračnom sporu ne zastarijeva, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno.

(2) Pravo na tužbu za poništaj ili rastavu braka ne prelazi na nasljednike, ali osobe koje ostvaruju pravo na nasljedstvo iza umrlog bračnog druga koji je podnio tužbu mogu nastaviti postupak radi utvrđivanja da je tužba bila osnovana.

(3) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka može se istaknuti u parnici koju je pokrenuo umrli bračni drug, ako od njegove smrti nije proteklo više od šest mjeseci, a nakon isteka toga roka zahtjev se može istaknuti samo u posebnoj parnici.

(4) Odredbe iz stavka 2. i 3. ovoga članka primjenjivat će se na odgovarajući način i kad je umrli bračni drug podnio sporazumni zahtjev za rastavu braka.

Članak 286.

(1) Ako tužbu u bračnom sporu podnosi punomoćnik stranke, u punomoći se mora izričito navesti koju tužbu punomoćnik može podnijeti.

(2) Ako se podnosi tužba za poništaj braka, u punomoći se mora izričito navesti iz kojeg se razloga tužba može podnijeti.

Članak 287.

(1) U parnicama za rastavu braka tužitelj može bez pristanka tuženika povući tužbu do zaključenja glavne rasprave, a s pristankom tuženika - dok postupak nije pravomoćno okončan.

(2) Sporazumni zahtjev za rastavu braka bračni drugovi mogu povući dok postupak nije pravomoćno okončan.

Članak 288.

(1) Protiv drugostupanjske presude donesene u bračnom sporu revizija nije dopuštena.

(2) Protiv pravomoćne presude kojom se utvrđuje da brak ne postoji, ili se poništava ili rastavlja, nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi niti druga pravna sredstva.

2. Postupak radi utvrđivanja ili osporavanja materinstva ili očinstva

Članak 289.

(1) Stranke u parnici radi utvrđivanja materinstva mogu biti dijete i žena čije se materinstvo utvrđuje i pravna ili fizička osoba koja toj ženi osporava materinstvo.

(2) Stranke u parnici radi utvrđivanja očinstva mogu biti dijete, djetetova majka i muškarac čije se očinstvo utvrđuje.

(3) U parnicama iz stavka 1. i 2. ovoga članka položaj stranke može imati i centar za socijalnu skrb, bez obzira tko je pokrenuo postupak pred sudom.

(4) U parnicama radi utvrđivanja materinstva i očinstva iz sredstava suda isplatit će se predujam za troškove vještaka.

Članak 290.

(1) Stranke u parnici radi osporavanja materinstva mogu biti dijete, žena koja osporava materinstvo, žena čije se materinstvo osporava i djetetov otac.

(2) Stranke u parnici radi osporavanja očinstva su dijete, djetetova majka i muškarac čije se očinstvo osporava.

(3) Ako se u parnici iz stavka 2. ovoga članka osporava očinstvo utvrđeno priznanjem, stranka može biti i muškarac koji osporava to očinstvo.

Članak 291.

U parnici radi utvrđivanja materinstva, kao i u parnici u kojoj druga žena osporava materinstvo tražeći istodobno utvrđivanje svog materinstva, stranka može biti i muškarac kojeg bi se, u slučaju da se utvrdi materinstvo, smatralo djetetovim ocem.

Članak 292.

Ako tužbom nisu obuhvaćene sve osobe koje mogu biti stranke prema odredbama članka 289. do 291. ovoga Zakona, sud će ih obavijestiti o pokretanju parnice i poučiti da se mogu pridružiti tužitelju ili tuženiku, kao i da će pravomoćna presuda djelovati prema svima, bez obzira jesu li se pridružili parnici.

Članak 293.

Ako u postupku ima više tužitelja ili tuženika oni se smatraju jedinstvenim suparničarima.

Članak 294.

Kad tužbu podnosi jedan od tužitelja u zakonskom roku, tužbi se može pridružiti i tužitelj kojem je istekao rok za tužbu.

Članak 295.

Protiv drugostupanjske presude o utvrđivanju ili osporavanju materinstva ili očinstva revizija je dopuštena.

3. Postupak radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi

Članak 296.

Sud će, osim u slučaju iz članka 112. i 115. ovoga Zakona i u slučaju da je dijete upućeno na stalan smještaj u odgojnu ustanovu, odlučiti o tome s kojim će roditeljem maloljetno vlastito ili posvojeno dijete ili dijete nad kojim se ostvaruje roditeljska skrb nakon punoljetnosti živjeti i o roditeljskoj skrbi:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili rastavlja;

2. odlukom kojom se utvrđuje materinstvo ili očinstvo.

Članak 297.

Prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi sud će zatražiti mišljenje i prijedlog centra za socijalnu skrb.

Članak 298.

(1) U odluci o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi sud će, ako je to potrebno, naložiti osobi kod koje se dijete nalazi da ga preda roditelju.

(2) Sud će u slučaju iz stavka 1. ovoga članka odrediti rok za predaju djeteta ili naložiti da se ono preda odmah.

(3) Odluka suda o predaji djeteta roditelju s kojim će dijete živjeti obvezuje stranke, centar za socijalnu skrb i osobu kod koje se dijete nalazi.

Članak 299.

U postupku o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi sud nije vezan zahtjevima stranaka.

Članak 300.

Sud može odlučiti o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi prema sporazumu roditelja, ako smatra da je taj sporazum u djetetovom interesu.

Članak 301.

(1) Kad donosi odluku o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, sud će odrediti i način održavanja susreta i druženja djeteta s roditeljima, a ovisno o okolnostima slučaja i o drugim pitanjima vezanim za zajedničku skrb roditelja o djetetu.

(2) Pri određivanju načina održavanja susreta i druženja djeteta s roditeljima primjenjivat će se na odgovarajući način odredbe članka 299. i 300. ovoga Zakona.

Članak 302.

Protiv drugostupanjske odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi revizija nije dopuštena.

4. Postupak u sporovima o uzdržavanju

Članak 303.

(1) Sud će donijeti odluku o uzdržavanju zajedničkog maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad kad u bračnom sporu donese odluku kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili rastavlja, te u drugim slučajevima odvojenog života roditelja.

(2) Sud će odluku o uzdržavanju zajedničkog maloljetnog ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad dostaviti centru za socijalnu skrb prebivališta djeteta.

Članak 304.

(1) Sud će donijeti odluku o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad kad u parnici radi utvrđivanja očinstva utvrdi da je tuženik djetetov otac.

(2) Odluku o uzdržavanju djeteta iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i u drugim parnicama radi utvrđivanja ili osporavanja materinstva ili očinstva, kad je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno.

Članak 305.

Sud će u bračnom sporu donijeti odluku o uzdržavanju jednog od bračnih drugova, ako on to zahtijeva.

Članak 306.

U parnicama o uzdržavanju sudi u prvom stupnju vijeće, bez obzira na vrijednost predmeta spora.

Članak 307.

U parnicama o uzdržavanju neće se primjenjivati odredbe Zakona o parničnom postupku koje se odnose na postupak u parnicama male vrijednosti.

Članak 308.

U parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad primjenjivat će se na odgovarajući način odredbe članka 299., 300. i 302. ovoga Zakona.

IV. IZVANPARNIČNI POSTUPCI

1. Opće odredbe

Članak 309.

(1) Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će odlukom obustaviti izvanparnični postupak, ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima parničnog postupka. Postupak će se nakon pravomoćnosti odluke nastaviti po pravilima parničnog postupka pred nadležnim sudom.

(2) Radnje koje je proveo izvanparnični sud (uviđaj, vještačenje, saslušanje svjedoka i drugo), nisu bez važnosti samo zato što su poduzete u izvanparničnom postupku. Te radnje ponovit će se samo ako je izvanparnični sud učinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

(3) Kad je odluka suda donesena u izvanparničnom postupku a postupak je trebalo provesti po pravilima parničnog postupka, ta odluka može se pobijati pravnim lijekovima, ako je izvanparnični sud učinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Članak 310.

U izvanparničnom postupku u prvom stupnju sudi sudac pojedinac.

Članak 311.

(1) Ročišta se održavaju pred sucem uz nazočnost zapisničara.

(2) Izjave stranaka i drugih sudionika u postupku koje se daju izvan ročišta može uzimati na zapisnik i stručni savjetnik.

Članak 312.

(1) Sud može donijeti odluku i bez održavanja usmene rasprave, ako smatra da rasprava nije potrebna.

(2) Odluka suda može se temeljiti i na dokazima koji nisu izvedeni pred sudom koji donosi odluku.

(3) Izjave stranaka i drugih sudionika u postupku mogu se dati i u pisanom obliku.

(4) Izjave stranaka i drugih sudionika u postupku mogu se davati i kad ostale stranke i sudionici nisu nazočni. Sud ne mora u svakom slučaju dati stranci priliku da se očituje o tim izjavama.

(5) Odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka neće se primjenjivati kad između stranaka postoji spor o činjenicama o kojima ovisi donošenje odluke o glavnoj stvari.

Članak 313.

Stranke u izvanparničnom postupku mogu biti, osim osoba i tijela koja su po odredbama ovoga Zakona ovlašteni pokrenuti postupak, i druge osobe o čijim se pravima ili pravnim interesima odlučuje u postupku.

Članak 314.

(1) O radnjama obavljenim u postupku u pravilu se sastavlja zapisnik. Zapisnik će se uvijek sastaviti o radnjama koje su obavljene na ročištu.

(2) O manje važnim izjavama stranaka i obavijestima koje sud prikuplja može se umjesto zapisnika staviti zabilješka u spisu.

(3) Zapisnik potpisuju stranke koje su bile nazočne radnjama u postupku, sudac i zapisničar, odnosno stručni savjetnik koji je sastavio zapisnik.

(4) Zabilješku u spisu potpisuje osoba koja ju je sastavila.

Članak 315.

U izvanparničnom postupku nema mirovanja postupka.

Članak 316.

(1) Odluke se donose u obliku rješenja.

(2) Odluka protiv koje je dopuštena posebna žalba i odluka drugostupanjskog suda moraju biti obrazložene.

Članak 317.

(1) Kad se u odluci nalaže ovrha neke radnje, sud će odrediti rok u kojem treba provesti ovrhu.

(2) Sud može odrediti da se ovršna radnja provede odmah, ako je to potrebno radi zaštite osoba o kojima sud vodi osobitu brigu.

Članak 318.

(1) Kad se odlukom suda mijenja osobno stanje (status) stranke ili njezina prava i dužnosti, pravni učinci odluke nastaju kad ona postane pravomoćna.

(2) Sud može odrediti da pravni učinci odluke nastaju prije pravomoćnosti, ako je to potrebno radi zaštite osoba o kojima sud vodi osobitu brigu.

Članak 319.

(1) Protiv odluke donesene u prvom stupnju dopuštena je žalba, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Žalba se podnosi u roku od petnaest dana od dana dostave odluke.

(3) Pravodobno podnesena žalba zadržava ovrhu odluke odnosno njezine pravne učinke, ako drukčije nije određeno ovim Zakonom ili samom odlukom suda.

Članak 320.

(1) Prvostupanjski sud može u povodu pravodobno podnesene žalbe ukinuti ili preinačiti svoju odluku, ako se time ne povrjeđuju prava drugih osoba.

(2) Ako prvostupanjski sud ne ukine ili ne preinači svoju odluku, dostavit će žalbu sa svim spisima drugostupanjskom sudu.

Članak 321.

(1) Protiv pravomoćne odluke donesene u drugom stupnju ne može se izjaviti revizija.

(2) Protiv odluke kojom je postupak pravomoćno završen državni odvjetnik može u roku od trideset dana od dana pravomoćnosti odluke podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Članak 322.

(1) Protiv odluke kojom je postupak pravomoćno završen ne može se podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka.

(2) Stranka koja stekne mogućnost iznijeti nove činjenice ili predložiti nove dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke suda, može zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku ukine ili preinači odluku kojom je pravomoćno okončan prijašnji postupak.

(3) Kad sud sazna za nove činjenice ili dokaze, on može i bez prijedloga stranke ukinuti ili preinačiti odluku kojom je pravomoćno okončan prijašnji postupak, ako je bio ovlašten po službenoj dužnosti pokrenuti taj postupak.

Članak 323.

U izvanparničnom postupku primjenjivat će se na odgovarajući način odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

2. Mjesna nadležnost sudova

Članak 324.

U izvanparničnim postupcima koji se provode po odredbama ovoga Zakona mjesno je nadležan:

1. u stvarima koje se tiču odnosa roditelja i djece - sud koji je opće mjesno nadležan za dijete,

2. u stvarima u kojima se traži dopuštenje sklapanja braka - sud koji je opće mjesno nadležan za osobu koja to traži,

3. u stvarima lišenja i vraćanja poslovne sposobnosti - sud koji je opće mjesno nadležan za osobu o kojoj se provodi postupak,

4. u ostalim stvarima - sud koji je opće mjesno nadležan za bilo koju od stranaka u postupku, a ako se postupak pokreće zahtjevom za zaštitu te stranke, sud koji je opće mjesno nadležan za tu stranku.

Članak 325.

(1) Ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima se temelji mjesna nadležnost, sud pred kojim je postupak pokrenut može predmet ustupiti sudu koji je postao mjesno nadležan, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako je to potrebno radi zaštite osoba o kojima sud vodi osobitu brigu.

(2) Prije ustupanja predmeta sud će zatražiti mišljenje centra za socijalnu skrb, ako je on sudjelovao u postupku.

Članak 326.

Stranke ne mogu sporazumom mijenjati nadležnost suda.

3. Postupak za lišenje i vraćanje poslovne sposobnosti

Članak 327.

(1) Postupak za lišenje poslovne sposobnosti može pokrenuti sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog centra za socijalnu skrb, bračnog druga osobe o kojoj se provodi postupak, njezinih krvnih srodnika u ravnoj lozi, a u pobožnoj lozi do drugog stupnja.

(2) Postupak za vraćanje poslovne sposobnosti pokrenut će sud po službenoj dužnosti ili osobe iz stavka 1. ovoga članka ili skrbnik uz odobrenje centra za socijalnu skrb ili osoba o kojoj će se voditi postupak vraćanja poslovne sposobnosti.

Članak 328.

(1) U prijedlogu za pokretanje postupka treba navesti činjenice na kojima se temelji prijedlog i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

(2) Sud može pozvati podnositelje prijedloga da podnesu liječničku svjedodžbu ili drugu ispravu koja upućuje da se osoba iz članka 182. stavka 1. ovoga Zakona nije sposobna brinuti o osobnim potrebama, pravima i interesima ili da ona ugrožava prava i interese drugih osoba.

Članak 329.

(1) Sud će pozvati na ročište osobu koja je podnijela prijedlog za pokretanje postupka, osobu o kojoj se provodi postupak, njezinog skrbnika i centar za socijalnu skrb.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka i centar za socijalnu skrb mogu u tijeku postupka sudjelovati pri izvođenju dokaza i raspravi o rezultatima cjelokupnog postupka.

(3) Sud će nastojati saslušati osobu o kojoj se provodi postupak. Ako se ta osoba nalazi u ustanovi za liječenje psihičkih bolesti ili je smještena u socijalnu ustanovu, saslušat će se u pravilu u toj ustanovi.

(4) Sud može odustati od pozivanja i saslušavanja osobe o kojoj se provodi postupak, ako bi to za nju moglo biti štetno ili ako saslušanje nije moguće s obzirom na njezino mentalno oštećenje i zdravstveno stanje.

Članak 330.

(1) Osobu o kojoj se provodi postupak za lišenje poslovne sposobnosti treba, po nalogu suda, pregledati liječnik koji će o rezultatima pregleda dati pisani nalaz i mišljenje.

(2) Sud može odustati od liječničkog pregleda ako je osoba koju bi trebalo pregledati već po odluci suda smještena u ustanovu za liječenje psihičkih bolesti i ako iz izvješća te ustanove proizlazi da ju je potrebno lišiti poslovne sposobnosti.

(3) Sud može odrediti da se osoba koju treba pregledati privremeno, najdulje za vrijeme od tri mjeseca, smjesti u ustanovu za liječenje psihičkih bolesti, ako je to po mišljenju liječnika potrebno radi ocjene njezinog psihičkog stanja i ako to nije štetno za njezino zdravlje.

Članak 331.

(1) Ako utvrdi da neku osobu treba djelomice lišiti poslovne sposobnosti zbog zloporabe sredstava ovisnosti, sud može zastati s postupkom i odgoditi donošenje odluke, ako se ta osoba podvrgla liječenju u zdravstvenoj ustanovi.

(2) Sud može tijekom postupka upozoriti osobu koju treba djelomice lišiti poslovne sposobnosti na mogućnost odgađanja donošenja odluke, ako se podvrgne liječenju u zdravstvenoj ustanovi.

(3) Vrijeme na koje se odgađa donošenje odluke ne može biti kraće od šest mjeseci ni dulje od godinu dana, ali sud može opozvati svoju odluku, ako osoba koju treba lišiti poslovne sposobnosti napusti ustanovu za liječenje ili bude iz nje otpuštena zbog narušavanja reda ili na drugi način izbjegne liječenje.

(4) Pri donošenju odluke o prijedlogu za djelomično lišenje poslovne sposobnosti sud će uzeti u obzir i rezultate liječenja u zdravstvenoj ustanovi.

Članak 332.

(1) Odluka suda o lišenju poslovne sposobnosti dostavlja se stranci koja je podnijela prijedlog za pokretanje postupka, osobi koja se lišava poslovne sposobnosti, njezinom skrbniku i centru za socijalnu skrb.

(2) Sud ne mora odluku dostaviti osobi koja se lišava poslovne sposobnosti, ako ona ne može shvatiti značenje i pravne posljedice odluke ili ako bi to bilo štetno za njezino zdravlje.

(3) Sud će po službenoj dužnosti obavijestiti centar za socijalnu skrb o pravomoćnosti odluke o lišenju poslovne sposobnosti, odnosno o nastanku pravnih posljedica te odluke kad te posljedice nastaju prije pravomoćnosti.

Članak 333.

(1) Ako prestanu razlozi iz članka 182. ovoga Zakona sud će odlučiti o vraćanju poslovne sposobnosti osobi koja je prijašnjom odlukom bila lišena poslovne sposobnosti.

(2) Sud može odlučiti da osoba koja je prijašnjom odlukom bila potpuno lišena poslovne sposobnosti bude samo djelomično lišena te sposobnosti (djelomično vraćanje poslovne sposobnosti), ako se za to steknu zakonski razlozi.

Članak 334.

(1) Ako odbije prijedlog za potpuno ili djelomično vraćanje poslovne sposobnosti, sud može odlučiti da se prije isteka određenog roka, ali ne duljeg od godinu dana, ne može ponovno tražiti vraćanje poslovne sposobnosti, ako iz ishoda postupka s velikom vjerojatnošću proizlazi da za određeno vrijeme ne treba očekivati izlječenje ili znatno poboljšanje psihičkog stanja ili drugih okolnosti zbog kojih je osoba lišena poslovne sposobnosti.

(2) Prijedlog za vraćanje poslovne sposobnosti koji je podnesen prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka sud će odbaciti.

(3) U postupku za djelomično ili potpuno vraćanje poslovne sposobnosti primjenjivat će se na odgovarajući način odredbe ovoga Zakona o postupku za lišenje poslovne sposobnosti.

Članak 335.

U postupcima koji su pokrenuti i vode se pred sudom ili upravnim tijelima, centar za socijalnu skrb pokrenut će postupak za postavljanje skrbnika za poseban slučaj samo po obavijesti suda ili upravnog tijela da je tužena osoba nepoznatog boravišta.

4. Odredbe o drugim izvanparničnim postupcima

Članak 336.

(1) Protiv odluke suda kojom se odbija zahtjev za dopuštenje sklapanja braka zbog maloljetnosti, žalbu može podnijeti samo maloljetna osoba koja namjerava sklopiti brak i osoba s kojom ona namjerava sklopiti brak.

(2) Protiv odluke suda kojom se dopušta sklapanje braka maloljetnoj osobi, žalbu mogu podnijeti njezini roditelji, njezin skrbnik i centar za socijalnu skrb.

Članak 337.

(1) Protiv odluke suda kojom se odobrava stjecanje poslovne sposobnosti maloljetnika starijeg od šesnaest godina koji je postao roditelj, žalbu mogu podnijeti njegovi roditelji i centar za socijalnu skrb.

(2) Protiv odluke suda kojom se odbija zahtjev za stjecanje poslovne sposobnosti maloljetnika starijeg od šesnaest godina koji je postao roditelj žalbu mogu podnijeti maloljetnik i centar za socijalnu skrb.

V. POSEBNI POSTUPCI OVRHE I OSIGURANJA

1. Opće odredbe

Članak 338.

Ovršni postupak i postupak osiguranja provode se po odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 57/96.) ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Članak 339.

Ako je sud ovlašten po službenoj dužnosti pokrenuti postupak u kojem je donesena ovršna isprava, on može po službenoj dužnosti donijeti odluku o ovrsi i provesti ovrhu.

Članak 340.

Žalba protiv rješenja o ovrsi ne zadržava provođenje ovrhe niti poduzimanje ovršnih radnji kojima se ostvaruje tražbina zbog koje je određena ovrha.

Članak 341.

Sud može odgoditi ovrhu samo ako se time bitno ne ugrožavaju osobni i drugi važni interesi djece i drugih osoba o kojima sud vodi osobitu brigu.

2. Ovrha radi predaje djeteta roditelju s kojim će dijete živjeti

Članak 342.

(1) Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu radi predaje djeteta roditelju s kojim će živjeti mjesno je nadležan, osim suda koji je opće mjesno nadležan za stranku protiv koje se provodi ovrha, i sud koji je opće mjesno nadležan za stranku koja zahtijeva ovrhu, te sud na čijem se području dijete zatekne.

(2) Provođenje ovrhe oduzimanjem djeteta poduzet će, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, sud na području kojeg se dijete zatekne.

(3) Sud iz stavka 1. ovoga članka može odlučiti da se poduzimanje određenih ovršnih radnji radi predaje djeteta roditelju s kojim će živjeti povjeri sudu koji nije nadležan za provođenje ovrhe.

Članak 343.

(1) Na temelju odluke suda o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti može se odrediti i provesti ovrha radi predaje djeteta, bez obzira je li tom odlukom naložena predaja djeteta.

(2) Ako u odluci suda stranci protiv koje se provodi ovršni postupak nije naložena predaja djeteta, ovu naredbu izreći će sud u odluci o ovrsi. U tom slučaju sud će odrediti rok za predaju ili će naložiti da se dijete preda odmah.

Članak 344.

(1) Odlukom o ovrsi može se naložiti predaja djeteta osobi na koju se odnosi ovršna isprava, osobi o čijoj volji ovisi predaja djeteta i svakoj drugoj osobi kod koje se dijete nalazi u času donošenja te odluke.

(2) U odluci iz stavka 1. ovoga članka izreći će se da je dijete dužna predati i svaka druga osoba kod koje se dijete zatekne u času provođenja ovrhe.

Članak 345.

(1) Prijedlog za ovrhu može podnijeti roditelj s kojim će dijete živjeti.

(2) Centar za socijalnu skrb može podnijeti prijedlog za ovrhu ako se roditelj s kojim će dijete živjeti ne protivi pokretanju ovršnog postupka.

Članak 346.

U tijeku ovršnog postupka sud će nastojati u najvećoj mogućoj mjeri zaštititi dijete.

Članak 347.

(1) Sud će, nakon što ocijeni sve okolnosti slučaja, odrediti ovrhu oduzimanjem djeteta ili izricanjem i provođenjem novčanih ili zatvorskih kazni protiv osobe koja protivno nalogu suda odbija predati dijete ili poduzima radnje s ciljem njegova skrivanja ili onemogućivanja provođenja odluke.

(2) Sredstva ovrhe iz stavka 1. ovoga članka mogu se odrediti i provesti protiv osobe kod koje se dijete nalazi i protiv osobe od čije volje ovisi predaja djeteta.

(3) Ako se svrha ovrhe nije mogla postići jednim od sredstava iz stavka 1. ovoga članka, sud može odrediti drugo sredstvo ovrhe iz toga stavka.

Članak 348.

U prijedlogu za ovrhu radi predaje djeteta roditelju s kojim će živjeti ne mora biti označeno sredstvo ovrhe, a ako je naznačeno, sud nije vezan prijedlogom stranke.

Članak 349.

(1) Kad je odlukom suda naloženo da se dijete preda odmah, odluka o ovrsi mora se stranci od koje treba oduzeti dijete predati prilikom poduzimanja prve ovršne radnje. Ako ta stranka ne bude nazočna oduzimanju djeteta, odluka će joj se dostaviti naknadno.

(2) Odsutnost osobe kojoj treba oduzeti dijete ne sprječava provođenje ovršnih radnji.

(3) Ako se ovrha provodi protiv osobe na koju se ne odnosi odluka o ovrsi, toj osobi će se predati odluka o ovrsi i zapisnik o oduzimanju djeteta.

(4) Ako se ovrha provodi protiv osobe iz stavka 3. ovoga članka ili protiv osobe koja nije nazočna ovršnim radnjama, te će se radnje provesti u nazočnosti dviju punoljetnih osoba.

(5) O vremenu i mjestu poduzimanja ovršnih radnji radi oduzimanja djeteta sud će po pravilima o osobnoj dostavi obavijestiti roditelja kojem treba predati dijete, a može pozvati i centar za socijalnu skrb da bude nazočan provođenju ovrhe.

3. Ovrha radi uzdržavanja

Članak 350.

Za određivanje ovrhe i za provođenje ovrhe radi ostvarivanja uzdržavanja iz plaće ili drugih stalnih novčanih primanja ovršenika mjesno je nadležan, osim suda koji je opće mjesno nadležan za ovršenika, i sud koji je opće mjesno nadležan za poslodavca koji isplaćuje plaću odnosno za isplatioca drugih stalnih novčanih primanja, te sud koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojem je donesena ovršna isprava.

Članak 351.

(1) Ovršenik uzdržavanja može pred sudom, javnim bilježnikom, centrom za socijalnu skrb ili poslodavcem odnosno drugim isplatiocem dati pristanak da se iznosi određeni za uzdržavanje isplaćuju iz plaće ili drugih stalnih novčanih primanja izravno osobi koja je u odluci suda označena kao primatelj uzdržavanja, bez provođenja ovršnog postupka.

(2) Ako ovršenik daje pristanak iz stavka 1. ovoga članka pred sudom, javnim bilježnikom ili centrom za socijalnu skrb, oni će poslodavcu odnosno drugom isplatiocu stalnih novčanih primanja odmah dostaviti izjavu ovršenika i odluku o uzdržavanju.

(3) Ako je ovršenik dao pristanak iz stavka 1. ovoga članka pred poslodavcem ili drugim isplatiocem stalnih novčanih primanja, dužan mu je istodobno podnijeti i odluku o uzdržavanju.

(4) Na temelju pristanka ovršenika poslodavac odnosno drugi isplatitelj stalnih novčanih primanja dužan je kod svake isplate postupiti po odluci o uzdržavanju.

Članak 352.

Tijekom ovršnog postupka radi ostvarivanja uzdržavanja koje je određeno u postotku, sud može na prijedlog ovrhovoditelja, kad za to postoje opravdani razlozi, odrediti da se ovrha provodi plaćanjem mjesečnog novčanog iznosa posljednjeg dospjelog obroka uzdržavanja.

Članak 353.

Ako roditelj koji je na temelju pravomoćne sudske odluke ili nagodbe sklopljene pred centrom za socijalnu skrb dužan pridonositi za uzdržavanje djeteta, ne udovoljava svojoj obvezi duže od tri mjeseca, centar za socijalnu skrb dužan je na prijedlog drugog roditelja ili po službenoj dužnosti, ako ocijeni da bi zbog toga bilo ugroženo uzdržavanje djeteta, poduzeti mjere da se osiguraju sredstva za privremeno uzdržavanje sve dok roditelj - obveznik uzdržavanja ne počne ponovno udovoljavati svojoj obvezi.

4. Ovrha radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom

Članak 354.

U ovršnom postupku radi ostvarivanja odluke suda o održavanju susreta i druženju roditelja s djetetom primjenjivat će se na odgovarajući način odredbe članka 342. i članka 344. do 348. ovoga Zakona.

5. Mjere osiguranja radi uzdržavanja

Članak 355.

Mjere osiguranja prema odredbama ovoga Zakona, jesu privremena mjera radi uzdržavanja i prethodna mjera radi uzdržavanja.

Članak 356.

(1) Za određivanje i provođenje privremene mjere radi uzdržavanja mjesno je nadležan sud koji je nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu.

(2) Za određivanje i provođenje prethodne mjere radi uzdržavanja mjesno je nadležan, osim suda iz stavka 1. ovoga Zakona, i sud koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojem je donesena odluka o uzdržavanju, koja još nije ovršna.

(3) U parnici o uzdržavanju sud može odrediti privremenu mjeru, a kad donese odluku kojom se dužniku nalaže davanje uzdržavanja, može odrediti prethodnu mjeru radi uzdržavanja, ako odluka još nije ovršna.

(4) Privremenu mjeru osiguranja iz ovoga članka radi uzdržavanja maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad, sud može odrediti u svakom postupku u kojem se po odredbama ovoga Zakona odlučuje o pravima i interesima djece.

Članak 357.

(1) Privremena mjera radi uzdržavanja može se odrediti ako ovrhovoditelj učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja ovršenik spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja.

(2) Prethodna mjera radi uzdržavanja može se odrediti ako ovrhovoditelj učini vjerojatnim da bi do nastupanja ovršnosti odluke kojom je naloženo davanje uzdržavanja bili dovedeni u opasnost njegovi osobni ili drugi važni interesi, ili bi bez te mjere osiguranja bilo spriječeno ili znatno otežano ostvarivanje uzdržavanja.

(3) Smatra se da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese ovrhovoditelja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

(4) Kad se privremena mjera radi uzdržavanja određuje u parnici radi utvrđivanja materinstva ili očinstva, ovrhovoditelj treba učiniti vjerojatnim da je osoba protiv koje se mjera određuje roditelj djeteta.

Članak 358.

(1) Privremene mjere osiguranja radi uzdržavanja maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad sud će, ako za to postoji potreba, odrediti i provesti po službenoj dužnosti.

(2) U drugim slučajevima mjere osiguranja radi uzdržavanja sud može odrediti samo na prijedlog ovrhovoditelja uzdržavanja.

(3) Centar za socijalnu skrb može podnijeti prijedlog za donošenje mjera osiguranja kad je prema odredbama ovoga Zakona ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu.

Članak 359.

(1) Privremenom mjerom radi uzdržavanja može se ovršeniku naložiti davanje uzdržavanja u opsegu koji je neophodan za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovrhovoditelja, a može se odrediti i svaka druga mjera iz članka 297. Ovršnog zakona.

(2) Prethodnom mjerom radi uzdržavanja može se dužniku naložiti davanje uzdržavanja u opsegu koji je određen odlukom o uzdržavanju ili u manjem opsegu.

Članak 360.

(1) U odluci kojom se određuje mjera osiguranja sud će odrediti vrijeme trajanja te mjere.

(2) Kad je odluka o privremenoj mjeri radi uzdržavanja donesena prije pokretanja parnice o uzdržavanju, sud će tu odluku dostaviti osobi koja je ovlaštena pokrenuti parnicu i odredit će rok u kojem treba podnijeti tužbu radi uzdržavanja.

Članak 361.

U postupcima radi određivanja i provođenja mjera osiguranja primjenjivat će se na odgovarajući način odredbe Ovršnog zakona.

VI. KAZNENE ODREDBE

Članak 362.

Bračni drug ili bilo koji punoljetni član obitelji koji se protivno članku 118. ovoga Zakona u obitelji nasilnički ponaša kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora u trajanju od 30 dana.

VII. PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 363.

(1) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se i na obiteljske odnose koji su nastali prije dana početka primjene ovoga Zakona, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Danom primjene ovoga Zakona ne mijenjaju se prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima.

Članak 364.

(1) Ako je prije dana početka primjene ovoga Zakona donesena prvostupanjska odluka suda, centra za socijalnu skrb i drugog tijela tijekom daljnjeg postupka primjenjuje se Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78., 45/89. i 59/90.).

(2) Ako poslije dana početka primjene ovoga Zakona bude poništena ili ukinuta prvostupanjska odluka iz stavka 1. ovoga članka, tijekom daljnjeg postupka primjenjuju se odredbe ovoga Zakona.

Članak 365.

Postupci radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva pokrenutih prije dana početka primjene ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78., 45/89. i 59/90.).

Članak 366.

Postupci o imovinskim odnosima bračnih i izvanbračnih drugova pokrenuti prije dana početka primjene ovoga Zakona, dovršit će se prema odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78., 45/89. i 59/90.).

Članak 367.

(1) Obvezuje se centar za socijalnu skrb da za osobe nad kojima je prijašnjim propisima sudskom odlukom bilo produženo roditeljsko pravo u roku od šest mjeseci od dana početka primjene ovoga Zakona pokrene izvanparnični postupak radi donošenja odluke o djelomičnom ili potpunom lišenju poslovne sposobnosti.

(2) Do pravomoćnosti odluke iz stavka 1. ovoga članka smatra se da je osoba nad kojom je po prijašnjim propisima sudskom odlukom bilo produženo roditeljsko pravo, potpuno lišena poslovne sposobnosti.

(3) Obvezuje se centar za socijalnu skrb da za osobe koje su po prijašnjim propisima sudskom odlukom bile djelomice lišene poslovne sposobnosti u roku od šest mjeseci od dana početka primjene ovoga Zakona pokrene izvanparnični postupak radi donošenja nove odluke o lišenju poslovne sposobnosti.

(4) Do pravomoćnosti sudske odluke iz stavka 3. ovoga članka za osobe koje su po prijašnjim propisima bile djelomice lišene poslovne sposobnosti primjenjuje se Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78., 45/89. i 59/90.).

Članak 368.

(1) U slučaju posvojenja zasnovanih po prijašnjim propisima posvojitelji se mogu u roku od godinu dana od dana primjene ovoga Zakona upisati u maticu rođenih kao roditelji.

(2) Zahtjev može podnijeti posvojitelj ili punoljetno posvojče.

(3) U postupku u svezi s stavkom 1. ovoga članka centar za socijalnu skrb pribavit će pristanak posvojčeta starijeg od dvanaest godina i posvojitelja.

(4) Odluku iz stavka 1. ovoga članka donosi centar za socijalnu skrb mjesta zasnivanja posvojenja ili prebivalište posvojčeta.

Članak 369.

(1) Ministar nadležan za poslove uprave donijet će propise iz članka 15. stavka 4., članka 20. stavka 5. i članka 140. stavka 7. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi donijet će propise iz članka 51., članka 111. stavka 7., članka 141. stavka 7., članka 171. stavka 2., članka 209. i članka 239. stavka 2. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 370.

Do donošenja propisa iz članka 369. ovoga Zakona primjenjivat će se:

- Uputstvo o načinu vođenja evidencije i o dokumentaciji u predmetima usvojenja ("Narodne novine", br. 27/79.),

- Pravilnik o vrstama i načinu vođenja evidencije i dokumentacije o osobama pod starateljstvom ("Narodne novine", br. 15/79.),

- Uputstvo o načinu opisa i procjene imovine osoba pod starateljstvom i podnošenje izvještaja i polaganja računa staratelja ("Narodne novine", br. 15/79.),

- Uputstvo o načinu vođenja evidencije o roditeljima koji su sudskom odlukom obavezni uzdržavati svoju djecu ("Narodne novine", br. 27/79.).

Članak 371.

Danom početka primjene ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78., 45/89. i 59/90.) i članak 53. stavak 1. točka 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", br. 78/93. i 29/94.).

Članak 372.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama", a primjenjuje se od 1. srpnja 1999.

Klasa: 552-01/95-01/01
Zagreb, 11. prosinca 1998.

ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Potpredsjednik
Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora
Vladimir Šeks, dipl. iur., v. r.