 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
ZAKON O KAZNENOM POSTUPKU Članak 200.(1) Istraga se provodi na zahtjev ovlaštenog tužitelja. (2) Istražni zahtjev podnosi se istražnom sucu nadležnog suda. (3) U zahtjevu se moraju naznačiti: osoba protiv koje se zahtijeva provođenje istrage, opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela, zakonski naziv kaznenog djela, okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi. (4) U istražnom zahtjevu može se predložiti da se izvide određene okolnosti, da se poduzmu pojedine radnje i da se o određenim pitanjima ispitaju određene osobe, a može se predložiti i da se osoba protiv koje se zahtijeva istraga stavi u pritvor. (5) Državni će odvjetnik dostaviti istražnom sucu kaznenu prijavu i sve spise i zapisnike o radnjama koje su poduzete. Istovremeno, državni odvjetnik dostavit će istražnom sucu predmete koji mogu poslužiti za utvrđivanje činjenica ili će naznačiti gdje se oni nalaze. (6) Ako državni odvjetnik odustane od istražnog zahtjeva prije donošenja rješenja o provođenju istrage, istražni će sudac odbaciti zahtjev i oštećenika izvijestiti da sam može nastaviti kazneni progon (članak 55.). Članak 201. (1) Kad istražni sudac primi istražni zahtjev bez odgode će razmotriti spise i ispitati osobu protiv koje se zahtijeva provođenje istrage, osim ako postoji opasnost od odgode, i ako se složi sa zahtjevom, donijet će rješenje o provođenju istrage, koje treba sadržavati podatke navedene u članku 200. stavku 3. ovoga Zakona. Rješenje će se dostaviti državnom odvjetniku i okrivljeniku, koji protiv toga rješenja imaju pravo žalbe. (2) Istražni sudac može, prije nego odluči o istražnom zahtjevu ili prijedlogu državnog odjetnika iz članka 204. ovoga Zakona, pozvati državnog odvjetnika i osumnjičenika na prethodno ročište ako je potrebno razjašnjenje okolnosti koje mogu biti važne za odlučivanje o istražnom zahtjevu ili o prijedlogu državnog odvjetnika iz članka 204. ovoga Zakona. Na prethodno ročište pozvat će se, osim državnog odvjetnika, osumnjičenika i njegova branitelja, oštećenik i njegov opunomoćenik ako ga ima. Na pozivanje i ispitivanje osumnjičenika primjenjuju se odredbe o pozivanju i ispitivanju okrivljenika u istrazi. Nedolazak branitelja ili oštećenika, odnosno njegova opunomoćenika ne sprječava održavanje prethodnog ročišta. (3) Na prethodnom ročištu iz stavka 2. ovoga članka pozvane osobe mogu stavljati usmene prijedloge, a državni odvjetnik može izmijeniti i dopuniti svoj zahtjev ili prijedlog. Po potrebi istražni sudac može izvidjeti određene činjenice ili okolnosti te pribaviti podatke o ličnosti okrivljenika (članak 215.), a na prijedlog državnog odvjetnika može odlučiti da se prije neposrednog podignuća optužnice poduzmu određene istražne radnje. Članak 202. (1) Istražni sudac dužan je žalbu okrivljenika odmah dostaviti vijeću županijskog suda (članak 20. stavak 2). Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. (2) Ako se istražni sudac ne složi s istražnim zahtjevom državnog odvjetnika, zatražit će da o tome odluči vijeće županijskog suda (članak 20. stavak 2). Protiv rješenja vijeća stranke i oštećenik imaju pravo žalbe, koja ne zadržava izvršenje rješenja. Ako je žalbu podnio samo oštećenik i žalba se uvaži, smatrat će se da je s podnošenjem žalbe preuzeo kazneni progon. (3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka vijeće je dužno donijeti odluku u roku od četrdeset osam sati. (4) Pri odlučivanju o istražnom zahtjevu istražni sudac i vijeće nisu vezani za pravnu ocjenu djela koju je naveo državni odvjetnik. Članak 203. Donošenje presude na zahtjev stranaka u istrazi (1) Do završetka istrage (članak 216. stavak 1.) u kaznenom postupku za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora do deset godina stranke mogu zatražiti od istražnog suca da okrivljeniku izrekne kaznu zatvora u visini od najviše jedne trećine gornje granice propisane kazne. (2) U zahtjevu će stranka točno naznačiti vrstu i mjeru kazne čije izricanje traži. Ako je istodobno zatražila izricanje uvjetne osude ili uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom, istražni sudac može izreći ovu mjeru upozorenja ili postupiti u smislu stavka 10. ovoga članka. (3) Prije odluke o istražnom zahtjevu pisani zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti okrivljenik. Državni odvjetnik i okrivljenik mogu zajedno podnijeti pisani zahtjev kojeg okrivljenik potpisuje u nazočnosti branitelja. Ako ga okrivljenik nije uzeo, branitelja će mu postaviti predsjednik suda za daljnji tijek postupka do donošenja odluke istražnog suca. (4) Podnošenje zahtjeva ne smatra se optuženikovim priznanjem kaznenog djela, ali obrana ne može u postupku koji je nastavljen nakon odluke istražnog suca, iznositi dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje u odnosu na onu točku optužbe u pogledu koje je pristala na zahtjev tužitelja, osim ako je za dokaze saznala nakon zahtjeva. (5) Prije nego što odluči o zahtjevu istražni sudac će okrivljenika upozoriti na posljedice iz stavka 4. ovoga članka i nakon toga se uvjeriti da su stranke koje su zajednički zatražile izricanje kazne, suglasne u pogledu cijelog sadržaja zahtjeva te to utvrditi u zapisniku. (6) Stranka može odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka do donošenja odluke istražnog suca. (7) Ako istražni sudac prihvati zahtjev, izreći će na ročištu sa stankama presudu u kojoj ne smije izreći drugu vrstu ili veću mjeru kazne od one iz stavka 1. ovoga članka, zajedno s kaznom i mjerom upozorenja može se izreći i sigurnosna mjera iz članka 75., 76., 78., 79. i 80. Kaznenog zakona. Sadržaj presude mora odgovarati članku 372. ovoga Zakona. Ako su stranke podnijele zajednički zahtjev, istražni sudac će u izreci o troškovima postupka (članak 372. stavak 1. točka 7.) odrediti da se optuženik u cijelosti oslobađa troškova kaznenog postupka iz članka 125. stavka 2. točke 1. do 6. ovoga Zakona. (8) Izrečena presuda objavljuje se odmah. Pisano se izrađuje u roku od osam dana od objave i sadrži podatke iz članka 376. stavka 2. do 5. ovoga Zakona. U obrazloženju sud samo navodi okolnosti koje je uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne. (9) Presuda se ne može pobijati žalbom zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 383. točka 3.), osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude. Pri izricanju nove presude drugostupanjski sud vezan je odredbom iz stavka 1. ovoga članka. (10) Ako istražni sudac ustanovi da prikupljeni dokazi o činjenicama važnim za izbor i odmjeravanje kazne ne opravdavaju primjenu stavka 1. ovoga članka, odnosno da za izricanje presude iz stavka 7. ovoga članka ne postoje zakonski uvjeti, zatražit će da o zahtjevu odluči vijeće županijskog suda. Protiv rješenja stranke imaju pravo žalbe koja ne zadržava izvršenje rješenja. Ako se žalba ne uvaži, zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne može se ponoviti na glavnoj raspravi. Članak 204. (1) Istražni sudac može se suglasiti s prijedlogom državnog odvjetnika da se ne provodi istraga ako prikupljeni podaci koji se odnose na kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do petnaest godina i na počinitelja daju dovoljno osnova za podizanje optužnice. (2) Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka istražni sudac može dati samo ako je prije toga ispitao osobu protiv koje se treba podignuti optužnica. Glede pozivanja i ispitivanja te osobe primjenjuju se odredbe o pozivanju i ispitivanju okrivljenika. Obavijest o suglasnosti istražni sudac dostavlja državnom odvjetniku i osobi protiv koje se treba podignuti optužnica. (3) Rok za podizanje optužnice iznosi osam dana, ali vijeće županijskog suda (članak 20. stavak 2.) može produljiti taj rok. (4) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka državni odvjetnik može staviti i nakon podnošenja istražnog zahtjeva, dok rješenje o zahtjevu ne bude doneseno. (5) Ako istražni sudac smatra da nije udovoljeno uvjetima za neposredno podizanje optužnice, postupit će se kao da je stavljen istražni zahtjev. (6) Ako je za kazneno djelo predviđena kazna zatvora do osam godina, državni odvjetnik može, izvan uvjeta predviđenih u stavku 1. do 5. ovoga članka, podignuti optužnicu i bez provođenja istrage ako prikupljeni podaci koji se odnose na kazneno djelo i počinitelja daju dovoljno osnova za optužbu. Prije podizanja optužnice državni odvjetnik može predložiti istražnom sucu da poduzme određene istražne radnje. Ako se istražni sudac s tim prijedlogom ne složi, zatražit će da o tome odluči vijeće županijskog suda (članak 20. stavak 2). (7) Uz prijedlog iz stavka 1. ovoga članka te uz optužnicu podignutu prema stavku 6. ovoga članka državni odvjetnik dostavit će kaznenu prijavu i sve spise i zapisnike o radnjama koje su poduzete te predmete koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica ili će naznačiti gdje se oni nalaze. Članak 205. (1) Istragu provodi istražni sudac nadležnog suda. (2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa može odrediti jedan sud u kojem će se za područja više sudova provoditi istraga (istražni centar). (3) Istražni sudac obavlja istražne radnje u pravilu samo na području svojeg suda. Ako interes istrage zahtijeva, on može pojedine istražne radnje obaviti i izvan područja svojeg suda, ali je dužan o tome izvijestiti sud na čijem području obavlja istražne radnje. (4) Na prijedlog istražnog suca u složenim istražnim predmetima predsjednik suda može odrediti da istražnom sucu u radu pomažu sudski savjetnici i stručni suradnici kao stručni pomoćnici (diplomirani kriminalisti). Oni mogu pripremati provođenje pojedinih istražnih radnji, primati izjave i prijedloge stranaka, te samostalno poduzeti pojedinu istražnu radnju koju im je istražni sudac povjerio. Zapisnik o takvoj radnji istražni će sudac ovjeroviti najkasnije četrdeset osam sati nakon njezina poduzimanja. Ispitivanje okrivljenika i svjedoka, kao pomoć istražnome sucu, mogu obaviti samo sudski savjetnici. Članak 206. (1) U tijeku istrage istražni sudac može povjeriti obavljanje pojedinih istražnih radnji istražnom sucu suda na čijem području treba poduzeti te radnje, a ako je za područja više sudova određen jedan sud za pružanje pravne pomoći – tom sudu. (2) Državni odvjetnik koji postupa pred sudom kojem je povjereno obavljanje istražne radnje može biti nazočan toj radnji ako nadležni državni odvjetnik ne izjavi da će on biti nazočan. (3) Istražni sudac može povjeriti redarstvenim vlastima izvršenje naredbe o pretrazi stana ili osobe ili o privremenom oduzimanju predmeta, na način predviđen ovim Zakonom. (4) Istražni sudac može, na prijedlog državnog odvjetnika, povjeriti redarstvenim vlastima izvršenje pojedine istražne radnje, ako se istraga provodi za kaznena djela protuzakonitog prometa opojnim drogama ili opasnim materijalima, oružjem, streljivom i drugim predmetima obrane, krivotvorenja novca i vrijednosnih papira te drugih djela čiji su počinitelji povezani sa stranom državom ili koja je počinila grupa ili zločinačka organizacija, a takvo je povjeravanje, s obzirom na težinu djela i složenost dokaza, prijeko potrebno za uspješno vođenje istrage. Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom državnog odvjetnika, zatražit će odluku vijeća, koje je dužno odluku donijeti u roku od dvadest četiri sata. (5) Pri poduzimanju istražnih radnji redarstvene vlasti imaju postupati prema odgovarajućim odredbama ovoga Zakona o istražnim radnjama. Članak 207. (1) Istražni sudac kojem je povjereno obavljanje pojedinih istražnih radnji obavit će prema potrebi i druge istražne radnje koje s tim stoje u svezi ili iz njih proistječu. (2) Ako istražni sudac kojem je povjereno obavljanje pojedinih istražnih radnji nije za to nadležan, poslat će predmet nadležnom sudu i o tome izvijestiti istražnog suca koji mu je predmet dostavio. Članak 208. (1) Istraga se vodi samo u svezi s onim kaznenim djelom i protiv onog okrivljenika na koje se odnosi rješenje o provođenju istrage. (2) Ako se u tijeku istrage pokaže da postupak treba proširiti na drugo kazneno djelo ili protiv druge osobe, istražni će sudac o tome izvijestiti državnog odvjetnika. U takvu slučaju mogu se poduzeti istražne radnje koje ne trpe odgodu, ali o svemu što je poduzeto mora se izvijestiti državni odvjetnik. (3) U svezi s proširenjem istrage vrijede odredbe članka 200. i 201. ovoga Zakona. Članak 209. Nakon donošenja rješenja o provođenju istrage istražni sudac i bez prijedloga stranaka poduzima radnje za koje smatra da su potrebne za uspješno vođenje postupka. Članak 210. (1) Stranke i oštećenik mogu u tijeku istrage stavljati istražnom sucu prijedloge da se obave pojedine istražne radnje. Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom državnog odvjetnika da se obavi pojedina istražna radnja, zatražit će da o tome odluči vijeće iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona. (2) Stranke i oštećenik mogu prijedloge iz stavka 1. ovoga članka stavljati i istražnom sucu ili redarstvenoj vlasti kojima je povjereno obavljanje pojedinih istražnih radnji. Ako se istražni sudac, odnosno redarstvene vlasti ne slože s prijedlogom, obavijestit će o tome predlagatelja koji prijedlog može ponovno staviti istražnom sucu nadležnog suda. Članak 211. (1) Tužitelj i branitelj mogu biti nazočni ispitivanju okrivljenika. (2) Tužitelj, oštećenik, okrivljenik i branitelj mogu biti nazočni očevidu i ispitivanju vještaka. (3) Tužitelj i branitelj mogu biti nazočni pretrazi stana. (4) Ispitivanju svjedoka mogu biti nazočni tužitelj, okrivljenik i branitelj kad je vjerojatno da svjedok neće doći na glavnu raspravu, kad istražni sudac ustanovi da je to svrhovito ili kad je jedna od stranaka zahtijevala da bude nazočna ispitivanju. Oštećenik može biti nazočan ispitivanju svjedoka samo kad je vjerojatno da svjedok neće doći na glavnu raspravu. (5) Istražni sudac dužan je na prikladan način izvijestiti tužitelja, branitelja, oštećenika i okrivljenika o vremenu i mjestu obavljanja istražnih radnji kojima oni mogu biti nazočni, osim kad postoji opasnost od odgode. Ako okrivljenik ima branitelja, istražni će sudac, u pravilu, obavještavati samo branitelja. (6) Istražna radnja može se obaviti i bez pozvane osobe, osim bez branitelja ako je obrana obvezna i ispituje se okrivljenik. (7) Osobe koje su nazočne istražnim radnjama mogu predložiti istražnom sucu da radi razjašnjenja stvari postavi određena pitanja okrivljeniku, svjedoku ili vještaku, a uz dopuštenje istražnog suca mogu postavljati pitanja i neposredno. Te osobe imaju pravo zahtijevati da se u zapisnik unesu i njihove primjedbe o obavljanju pojedinih radnji, a mogu i predlagati izvođenje pojedinih dokaza. (8) Radi razjašnjenja pojedinih tehničkih ili drugih stručnih pitanja koja se postavljaju u svezi s pribavljenim dokazima ili pri ispitivanju okrivljenika ili poduzimanju drugih istražnih radnji, istražni sudac može zatražiti od odgovarajuće stručne ustanove ili stručne osobe da mu o tim pitanjima dade potrebna objašnjenja. Ako su pri davanju objašnjenja nazočne stranke, one mogu tražiti da stručna osoba dade potanja objašnjenja i da se ona unesu u zapisnik. (9) Odredbe stavka 1. do 8. ovoga članka primjenjuju se i ako se istražna radnja poduzima prije donošenja rješenja o provođenju istrage. Članak 212. (1) Istražni će sudac rješenjem prekinuti istragu ako je okrivljenik zbog zdravstvenih smetnji nesposoban sudjelovati u postupku. (2) Ako istražni sudac utvrdi da je okrivljenik raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, a državni odvjetnik je stavio prijedlog iz članka 475. stavka 3. ovoga Zakona, istraga se neće prekinuti. (3) U slučajevima iz stavka 1. i. 2. ovoga članka okrivljenik mora imati branitelja. (4) Ako se ne zna boravište okrivljenika, istraga se može prekinuti, ali ako je okrivljenik u bijegu ili inače nije dostižan državnim tijelima, istraga će se prekinuti nakon pribavljenog mišljenja državnog odvjetnika, ako se postupak vodi na njegov zahtjev. (5) Prije nego što se istraga prekine, prikupit će se svi dokazi o kaznenom djelu i krivnji okrivljenika do kojih se može doći. (6) Kad prestanu smetnje koje su prouzročile prekid, istražni će sudac nastaviti istragu. (7) Ako tijekom prekida istrage nastupi zastara kaznenog progona, sud će postupiti sukladno članku 214. ovoga Zakona. Članak 213. Istražni sudac obustavlja rješenjem istragu kad državni odvjetnik u tijeku istrage ili nakon završene istrage izjavi da odustaje od progona. O obustavi istrage istražni će sudac u roku od osam dana izvijestiti oštećenika (članak 55.). Članak 214. (1) Istragu će rješenjem obustaviti vijeće županijskog suda (članak 20. stavak 2.) kad odlučuje o bilo kojem pitanju tijekom istrage: 1) ako djelo koje se stavlja na teret okrivljeniku nije kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, 2) ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika, 3) ako je nastupila zastara kaznenog progona ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon, 4) ako nema dokaza da je okrivljenik počinio kazneno djelo. (2) Ako istražni sudac ustanovi da postoje razlozi za obustavu istrage iz stavka 1. ovoga članka, obavijestit će o tome državnog odvjetnika. Ako državni odvjetnik u roku od osam dana ne izvijesti istražnog suca da odustaje od progona, istražni sudac zatražit će da vijeće odluči o obustavi istrage. (3) Rješenje o obustavi istrage dostavlja se državnom odvjetniku, oštećeniku i okrivljeniku, koji će se odmah pustiti na slobodu ako je u pritvoru. Protiv tog rješenja državni odvjetnik i oštećenik imaju pravo žalbe. Ako je protiv rješenja o obustavi istrage žalbu podnio samo oštećenik, a žalba se uvaži, smatrat će se da je oštećenik podnošenjem žalbe preuzeo kazneni progon. Članak 215. (1) Istražni će sudac prije završene istrage pribaviti podatke o okrivljeniku navedene u članku 237. ovoga Zakona, ako nedostaju ili ih treba provjeriti, te podatke o prijašnjim osudama okrivljenika, a ako okrivljenik još izdržava kaznu ili drugu sankciju koja je vezana za lišenje slobode – podatke o njegovu ponašanju za vrijeme izdržavanja kazne ili druge sankcije. (2) Ako dolazi u obzir izricanje jedinstvene kazne kojom će se obuhvatiti i kazne iz prijašnjih presuda, istražni će sudac zatražiti odgovarajuće spise. Članak 216. (1) Istražni sudac završava istragu kad ustanovi da je stanje stvari u istrazi dovoljno razjašnjeno da se može podignuti optužnica ili obustaviti postupak. (2) Nakon završene istrage istražni sudac dostavlja spise državnom odvjetniku, koji je dužan u roku od petnaest dana staviti prijedlog da se istraga dopuni ili podignuti optužnicu, ili dati izjavu da odustaje od progona. Taj rok može vijeće županijskog suda iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona produljiti na prijedlog državnog odvjetnika najviše za još 15 dana. (3) Državni će odvjetnik bez odlaganja obavijestiti podnositelja kaznene prijave o podizanju optužnice, optužnog prijedloga ili odustajanja od kaznenog progona. (4) Ako istražni sudac ne prihvati prijedlog državnog odvjetnika o dopuni istrage, zatražit će da o tome odluči vijeće županijskog suda (članak 20. stavak 2). Ako vijeće odbije prijedlog državnog odvjetnika, rok iz stavka 2. ovoga članka počinje teći od dana kad je državnom odvjetniku priopćena odluka vijeća. (5) Ako državni odvjetnik ne postupi u roku navedenom u stavku 2. i 3. ovoga članka, dužan je o razlozima izvijestiti višega državnog odvjetnika. Članak 217. (1) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci, istražni sudac dužan je izvijestiti predsjednika suda o razlozima zbog kojih istraga nije završena. (2) Predsjednik će suda prema potrebi poduzeti mjere da se istraga završi. Članak 218. (1) Oštećenik kao tužitelj i privatni tužitelj mogu istražnom sucu nadležnog suda podnijeti istražni zahtjev, odnosno prijedlog da istragu dopuni. U tijeku istrage oni mogu istražnom sucu stavljati i druge prijedloge. (2) U svezi s pokretanjem, provođenjem, prekidom i obustavom istrage primjenjivat će se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na pokretanje i vođenje istrage na zahtjev državnog odvjetnika. (3) Kad istražni sudac ustanovi da je istraga završena, izvijestit će o tome oštećenika kao tužitelja ili privatnog tužitelja i upozoriti ih da u roku od osam dana trebaju podnijeti optužnicu, odnosno privatnu tužbu, a ako to ne učine, smatrat će se da su odustali od progona, pa će se postupak rješenjem obustaviti. Takvo upozorenje istražni sudac dužan je dati i kad vijeće (članak 20. stavak 2.) odbije prijedlog oštećenika kao tužitelja ili privatnog tužitelja za dopunu istrage zato što smatra da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno. Članak 219. Ako je istražnom sucu potrebna pomoć redarstvenih službi (kriminalističko-tehnička i dr.) ili drugih državnih tijela u svezi s provođenjem istrage, oni su mu dužni na njegov zahtjev tu pomoć dati. Članak 220. Ako to zahtijevaju probitci kaznenog postupka, čuvanja tajne, javnog reda ili razlozi morala, istražni sudac ili službena osoba redarstvenih službi kojoj je povjereno poduzimanje pojedine istražne radnje naložit će osobama koje ispituje ili koje su nazočne istražnim radnjama ili razgledaju spise istrage da čuvaju kao tajnu određene činjenice ili podatke koje su tom prilikom saznale i upozoriti ih da je odavanje tajne kazneno djelo. Taj će se nalog unijeti u zapisnik o istražnoj radnji, odnosno zabilježit će se na spisima koji se razgledaju, uz potpis osobe koja je upozorena. Članak 221. Kad vijeće odlučuje u tijeku istrage, može zatražiti potrebna objašnjenja od istražnog suca i stranaka i može pozvati obje stranke da usmeno izlože svoja stajališta na sjednici vijeća. Članak 222. (1) Istražni sudac može kazniti novčanom kaznom do 20.000,00 kuna svaku osobu koja za vrijeme obavljanja istražne radnje i nakon upozorenja narušava red. Ako sudjelovanje takve osobe nije prijeko potrebno, ona može biti udaljena s mjesta gdje se obavlja ta radnja. (2) Okrivljenik ne može biti kažnjen novčanom kaznom. (3) Ako državni odvjetnik narušava red, istražni sudac postupit će prema odredbi članka 317. stavka 5. ovoga Zakona. Članak 223. (1) Stranke i oštećenik mogu se uvijek obratiti pritužbom predsjedniku suda pred kojim se vodi postupak zbog odugovlačenja postupka i drugih nepravilnosti u tijeku istrage. (2) Predsjednik suda ispitat će navode u pritužbi, a ako je podnositelj zahtijevao, obavijestit će ga o tome što je poduzeo u tijeku istrage. Glava XIX. ISTRAŽNE RADNJE 1. Pretraga Članak 224. (1) Pretraga stana, drugoga prostora, pokretne stvari i osobe poduzima se radi pronalaženja počinitelja kaznenoga djela ili predmeta važnih za kazneni postupak, kad postoji vjerojatnost da se oni nalaze u određenom prostoru ili kod određene osobe. (2) Pretraga je istraživanje predmeta pretrage uporabom osjetila i njihovih pomagala, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom i drugim propisima. (3) Pretraga osobe mora se provoditi na način kojim se čuva dostojanstvo osobe koja se pretražuje. Pretragu osobe obavlja osoba istoga spola. (4) Pretraga se mora provoditi tako da se što manje remeti kućni red i uznemiruju građani. (5) Ako se svrha pretrage stana, drugoga prostora i pokretne stvari ne može postići na drugi način, tijelo koje provodi pretragu će uz pomoć stručne osobe rastaviti predmet pretrage. Pri rastavljanju predmeta pretrage izbjegavat će se nepotrebna oštećenja. Članak 225. (1) Kod pretrage stana pretražuje se jedna ili više prostorija koje osoba koristi kao svoj dom, te prostorije koje su s tim prostorom povezane istom svrhom korištenja. (2) Odredbe o pretrazi drugih prostorija ne odnose se na prirodne, javne i napuštene prostore. Članak 226. (1) Kod pretrage prijevoznog sredstva, opasne, otrovne, lako upaljive i slične stvari ili sredstva, osoba koja upravlja ili raspolaže takvom stvari dužna je na zahtjev tijela koje provodi pretragu poduzeti mjere neophodne za sigurno i neometano provođenje pretrage. Osobu koja to ne poduzme, premda za to ne postoje razlozi iz članka 246. ovoga Zakona, tijelo koje obavlja pretragu može kazniti prema odredbi članka 233. stavka 2. ovoga Zakona. (2) Pretraga pokretnih stvari u smislu stavka 1. ovoga članka obuhvaća i pretragu elektroničkog računala i sličnih uređaja za automatsku obradu podataka koji su s elektroničkim računalom povezani. Na zahtjev suda, osoba koja se koristi računalom dužna je omogućiti pristup računalu ili medijima na kojima su pohranjeni podaci koji se odnose na predmet pretrage (diskete, vrpce i sl.) te pružiti potrebne obavijesti za uporabu računala. Osobu koja to odbije premda za to ne postoje razlozi iz članka 246. ovoga Zakona, tijelo koje obavlja pretragu može kazniti prema odredbi članka 233. stavka 2. ovoga Zakona. Članak 227. (1) Kod pretrage osobe pretražuje se odjeća, obuća, površina tijela, pokretne stvari koje osoba nosi ili su u njezinom posjedu, te prostor u kojem se osoba nalazi tijekom poduzimanja pretrage. (2) Pri pretrazi osobe ne smije se ulaziti u tijelo osobe koja se pretražuje, niti se smiju odvajati nadomjesci tjelesnih organa i dijelova tijela (proteze i sl.). Članak 228. (1) Pretragu sud određuje pisanim obrazloženim nalogom. (2) Nalog o pretrazi predaje se prije početka pretrage osobi kod koje će se pretraga obaviti ili koju će se pretražiti. Prije pretrage stana ta će se osoba poučiti da ima pravo izvijestiti branitelja. (3) Prije početka pretrage pozvat će se osoba na koju se odnosi nalog o pretrazi da dobrovoljno izruči osobu, odnosno predmete koji se traže. (4) Pretrazi se može pristupiti i bez prethodne predaje naloga te bez pouke o pravu na branitelja, odnosno poziva za predaju osobe ili stvari ako se pretpostavlja oružani otpor ili ako je nužno da se kod sumnje na teška kaznena djela koja je počinila grupa ili zločinačka organizacija ili čiji su počinitelji povezani s inozemstvom pretraga obavi iznenada ili ako se pretraga ima obaviti u javnim prostorijama. (5) Pretraga se obavlja danju, od sedam do dvadeset jedan sat. Pretraga se može obaviti i noću ako je danju započeta pa nije dovršena, ako postoje razlozi za poduzimanje pretrage koja se može obaviti bez sudskog naloga (članak 231.) ili ako osoba kod koje se pretraga obavlja to sama zahtijeva. (6) Ako se pretraga mora poduzeti u vojnom objektu, nalog o pretrazi će se predati vojnim vlastima, koje će odrediti najmanje jednu vojnu osobu da bude nazočna pretrazi. (7) Ako se pretraga mora poduzeti na pomorskom ili brodu unutarnje plovidbe ili na zrakoplovu, nalog o pretrazi će se dostaviti zapovjedniku broda ili zrakoplova koji će biti nazočan pretrazi. Članak 229. (1) Pretrazi stana ili drugog prostora moraju biti nazočna dva punoljetna građanina kao svjedoci istodobno kroz cijelo vrijeme trajanja pretrage. Svjedoci će se prije početka pretrage upozoriti da paze kako se pretraga obavlja te da imaju pravo prije potpisivanja zapisnika o pretrazi staviti svoje prigovore ako smatraju da pretraga nije provedena na način propisan u članku 224. ovoga Zakona ili da sadržaj zapisnika nije točan. (2) Kad se pretraga obavlja u prostorijama državnih tijela i ustanova, pozvat će se njihov predstavnik da bude nazočan pretrazi. (3) O svakoj pretrazi stana ili osobe sastavit će se zapisnik, koji potpisuju osoba kod koje se obavlja pretraga ili osoba koju se pretražuje i osobe čija je nazočnost obvezna. (4) Pri pretrazi oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretrage u pojedinom slučaju osim predmeta naznačenih u članku 233. stavku 3. i 4. ovoga Zakona. (5) U zapisnik će se unijeti i točno naznačiti predmeti i isprave koji se oduzimaju, a to će se unijeti i u potvrdu koja će se odmah izdati osobi kojoj su predmeti, odnosno isprave oduzete. Članak 230. (1) Ako se pri pretrazi stana, odnosno osobe nađu predmeti koji nemaju veze s kaznenim djelom zbog kojeg je donesen nalog o pretrazi, ali koji upućuju na drugo kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti, a o oduzimanju izdat će se odmah potvrda. O tome će se izvijestiti državni odvjetnik. Ti će se predmeti odmah vratiti ako državni odvjetnik ustanovi da nema osnove za pokretanje kaznenog postupka, a ne postoji kakva druga zakonska osnova po kojoj bi se ti predmeti imali oduzeti, o čemu se sastavlja zapisnik. (2) Predmeti upotrijebljeni kod pretrage elektroničkog računala i sličnih uređaja za automatsku obradu podataka vratit će se nakon pretrage njihovim korisnicima, ako nisu potrebni za daljnje vođenje kaznenog postupka. Osobni podaci pribavljeni pretragom mogu se koristiti samo u svrhe kaznenog postupka i izbrisat će se bez odgode kad ta svrha prestane. Članak 231. (1) Redarstvene vlasti mogu obaviti pretragu stana ili drugog prostora bez naloga: 1) u slučaju kad su prema posebnom zakonu ovlaštene ući u tuđi stan ili drugi prostor, a postoje uvjeti iz članka 224. stavka 1. ovoga Zakona, 2) ako je to prijeko potrebno radi izvršenja naloga o uhićenju ili radi hvatanja počinitelja kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora najmanje tri godine, 3) ako je to prijeko potrebno radi otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega. (2) U slučaju pretrage iz stavka 1. točke 2. ovoga članka ako se pretraga poduzima u stanu ili drugim prostorijama počinitelja kaznenog djela, pretraga se može poduzeti i radi pronalaženja ili osiguranja dokaza. Ta se pretraga može poduzeti samo u nazočnosti svjedoka. (3) Redarstvene vlasti mogu i bez naloga o pretrazi i bez svjedoka obaviti pretragu osobe pri izvršenju naloga o privođenju ili pri uhićenju ako postoji vjerojatnost da ta osoba posjeduje oružje ili oruđe za napad ili ako postoji vjerojatnost da će odbaciti, sakriti ili uništiti predmete koje treba od nje oduzeti kao dokaz u kaznenom postupku. (4) Kad redarstvene vlasti obave pretragu bez naloga, dužne su zapisnik o pretrazi i izvješće odmah podnijeti istražnom sucu, a ako se postupak još ne vodi – nadležnom državnom odvjetniku. Članak 232. Ako je pretraga obavljena bez pisanog sudskog naloga (članak 228. stavak 1.) ili bez osoba koje moraju biti nazočne pretrazi (članak 229. stavak 1. i 2.) ili su je redarstvene vlasti poduzele suprotno odredbama članka 231. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, zapisnici o pretrazi i ostali dokazi pribavljeni pretragom ne mogu se upotrijebiti kao dokazi u kaznenom postupku. 2. Privremeno oduzimanje predmeta Članak 233. (1) Predmeti koji se prema kaznenom zakonu imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u kaznenom postupku privremeno će se oduzeti i na temelju sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje. (2) Tko drži takve predmete, dužan ih je predati na zahtjev suda. Osoba koja ih odbije predati može se kazniti do 20.000,00 kuna, a u slučaju daljnjeg odbijanja može se zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka kaznenog postupka, a najdulje mjesec dana. Na isti način postupit će se prema službenoj ili odgovornoj osobi u državnom tijelu ili pravnoj osobi. (3) Privremenom oduzimanju ne podliježu: 1. spisi i druge isprave državnih tijela čije bi objavljivanje povrijedilo obvezu čuvanja službene, državne ili vojne tajne, dok nadležno tijelo ne odluči drugačije, 2. pisana priopćenja okrivljenika branitelju ili osobama iz članka 244. stavka 1. točke 1. do 4. ovoga Zakona, osim ako ih okrivljenik dragovoljno na zahtjev preda, 3. tehničke snimke koje se nalaze kod osoba iz članka 244. stavka 1. točke 1. do 4. ovoga Zakona a koje su one učinile o činjenicama o kojima su oslobođene dužnosti svjedočenja, 4. zapisi, izvodi iz registara i slične isprave koje se nalaze kod osoba iz članka 244. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, a koje su one sačinile o činjenicama za koje su u obavljanju svoga zanimanja saznale od okrivljenika, 5. zapisi o činjenicama koje su učinili novinari i njihovi urednici u sredstvima javnog priopćavanja o izvorima obavijesti i podataka za koje su saznali u obavljanju svoga zanimanja i koji su uporabljeni prilikom uređivanja sredstava javnog priopćavanja, a koji se nalaze u njihovom posjedu ili u uredništvu u kojem su zaposleni. (4) Zabrana privremenog oduzimanja predmeta, isprava i tehničkih snimki iz stavka 3. točke 2. do 5. ovoga članka ne primjenjuje se: 1. u pogledu branitelja ili osobe oslobođene obveze svjedočenja prema članku 244. stavku 1. ovoga Zakona ako postoji osnovana sumnja da su okrivljeniku pomogli u počinjenju kaznenog djela, pružili mu pomoć nakon počinjenja kaznenog djela ili postupali kao prikrivatelji, 2. ako se radi o predmetima koji se imaju oduzeti prema Kaznenom zakonu. (5) Zabrana privremenog oduzimanja predmeta, isprava i tehničkih snimki iz stavka 3. točke 1. do 5. ovoga članka ne primjenjuje se u pogledu izvida kaznenih djela počinjenih na štetu djece i maloljetnika iz članka 117. Zakona o sudovima za mladež. (6) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga člana odnose se i na podatke pohranjene u uređajima za automatsku, odnosno elektroničku obradu podataka i medije u kojima su ti podaci pohranjeni, koji se, na njihov zahtjev, moraju predati tijelima kaznenog postupka u čitljivom i razumljivom obliku. Pri njihovu pribavljanju tijelo kaznenog postupka posebno će voditi računa o propisima koji se odnose na čuvanje tajnosti određenih podataka. (7) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je određen zatvor odlučuje vijeće županijskog suda (članak 20. stavak 2.). Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja. (8) Redarstvene vlasti mogu oduzeti predmete navedene u stavku 1., 2. i 3. ovoga članka kad postupaju prema odredbama članka 186. i članka 196. stavka 1. ovoga Zakona ili kad izvršavaju nalog suda. (9) Pri oduzimanju predmeta naznačit će se gdje su pronađeni i opisat će se, a po potrebi i na drugi način osigurati utvrđivanje njihove istovjetnosti. Za oduzete predmete izdat će se potvrda. (10) Prisilne mjere navedene u stavku 2. i 6. ovoga članka ne mogu se primijeniti prema okrivljeniku niti osobama koje su oslobođene dužnosti svjedočenja. (11) Predmeti oduzeti suprotno odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka ne mogu se upotrijebiti kao dokazi u kaznenom postupku. Članak 234. (1) Državna tijela mogu uskratiti pokazivanje ili izdavanje svojih spisa i drugih isprava ako smatraju da bi objava njihova sadržaja bila štetna za opće probitke. Banke mogu uskratiti davanje podataka koji predstavljaju bankarsku tajnu. Ako je uskraćeno pokazivanje ili davanje spisa i drugih isprava, odnosno podataka koji čine bankarsku tajnu, konačnu odluku donosi vijeće županijskog suda (članak 20. stavak 2.). (2) Trgovačka društva i druge pravne osobe mogu zahtijevati da se ne objave podaci koji se odnose na njihovo poslovanje. (3) Istražni sudac može zatražiti od banke da mu dostavi podatke o bankovnim računima okrivljenika ili druge osobe protiv koje se vodi postupak za oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom. Takav se zahtjev može postaviti i prije pokretanja istrage, odnosno i prije pokretanja postupka za oduzimanje imovinske koristi, ako postoji vjerojatnost da se na bankovnim računima nalaze sredstva pribavljena sudjelovanjem u kaznenim djelima koje je počinila grupa (članak 89. stavak 22. Kaznenog zakona) ili zločinačka organizacija (članak 89. stavak 23. Kaznenog zakona) ili kaznenim djelom zlouporabe opojnih droga (članak 173. Kaznenog zakona) i za koja je propisana kazna zatvora više od tri godine. (4) Ako banka nakon odluke vijeća iz stavka 1. ovoga članka ne dostavi istražnom sucu zatražene podatke, istražni će sudac odmah obavijestiti Hrvatsku narodnu banku te poduzeti druge zakonske mjere. (5) Sud može rješenjem naložiti pravnoj ili fizičkoj osobi da privremeno obustavi izvršenje financijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja kazneno djelo, da služi prikrivanju kaznenog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene kaznenim djelom. (6) Rješenjem iz stavka 5. ovoga članka sud će odrediti da se financijska sredstva namijenjena za transakciju iz stavka 5. ovoga članka i gotovinski iznosi novca domaće i strane valute privremeno oduzeti prema članku 233. stavku 1. ovoga Zakona deponiraju na poseban račun i čuvaju do okončanja postupka, odnosno dok se ne steknu uvjeti za njihovo vraćanje. (7) Protiv rješenja istražnog suca iz stavka 3. i 5. ovoga članka žalbu može podnijeti državni odvjetnik, vlasnik sredstava gotovog novca domaće i strane valute, okrivljenik, te pravna ili fizička osoba koja treba postupiti prema rješenju iz stavka 3. i 5. ovoga članka. Članak 235. (1) Ako se privremeno oduzimaju spisi koji mogu poslužiti kao dokaz, oni će se popisati. Ako to nije moguće, spisi će se staviti u omot i zapečatiti. Vlasnik spisa može na omot staviti i svoj pečat. (2) Osoba od koje su spisi oduzeti pozvat će se da bude na otvaranju omota. Ako se ona ne odazove pozivu ili je odsutna, omot će se otvoriti, spisi pregledati i popisati u njezinoj odsutnosti. (3) Pri pregledavanju spisa mora se paziti da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe. Članak 236. (1) Istražni sudac može naložiti da poštanske, telefonske i druge prometne organizacije zadrže i njemu, uz potvrdu primitka, predaju pisma, brzojave i druge pošiljke koje su upućene okrivljeniku ili koje on odašilje ako postoje okolnosti zbog kojih se s osnovom može očekivati da će te pošiljke poslužiti kao dokaz u postupku. (2) Državni odvjetnik može naložiti samo zadržavanje pošiljaka, ali su organizacije navedene u stavku 1. ovoga članka obvezne obustaviti zadržavanje ako u roku od tri dana nakon primitka naloga ne prime odluku istražnog suca. (3) Zadržane pošiljke otvara istražni sudac u nazočnosti dvaju svjedoka. Pri otvaranju pazit će se da se ne oštete pečati, a omoti će se i adrese sačuvati. O otvaranju će se sastaviti zapisnik. (4) Ako interesi postupka dopuštaju, sadržaj pošiljke može se priopćiti u cijelosti ili djelomično okrivljeniku, odnosno osobi kojoj je upućena, a može mu se pošiljka i predati. Ako je okrivljenik odsutan, sadržaj pošiljke će se kad za to postoji opravdan interes, priopćiti ili predati kome od njegovih rođaka, a ako njih nema, vratit će se pošiljatelju, ako se to ne protivi interesima postupka. 3. Ispitivanje okrivljenika Članak 237. (1) Kad se okrivljenik prvi put ispituje, pitat će se za ime i prezime, nadimak ako ga ima, ime i prezime roditelja, djevojačko obiteljsko ime majke, gdje je rođen, gdje stanuje, dan, mjesec i godinu rođenja, koje je narodnosti i čiji je državljanin, čime se zanima, kakve su mu obiteljske prilike, zna li pisati, kakve je škole završio, je li, gdje i kada služio vojsku, odnosno ima li čin časnika ili vojnog službenika, vodi li se u vojnoj evidenciji i gdje, je li odlikovan, kakva je imovna stanja, je li, kad i zašto osuđivan, je li i kad izrečenu kaznu izdržao, vodi li se protiv njega postupak za koje drugo kazneno djelo, a ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik. Okrivljenik će se poučiti da je dužan odazvati se pozivu i odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijeni boravište, a upozorit će se i na posljedice ako prema tome ne postupi. (2) Okrivljeniku će se priopćiti zašto se okrivljuje i koje su osnovne sumnje protiv njega, a upozorit će se da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja. (3) Zatim će se okrivljenika upozoriti na pravo da uzme branitelja po svom izboru ili da će mu se, pod uvjetima koje određuje ovaj Zakon, postaviti branitelj na teret proračunskih sredstava koji može biti nazočan ispitivanju. (4) Okrivljenik se ispituje usmeno. Pri ispitivanju mu se može dopustiti da se služi svojim zabilješkama. (5) Pri ispitivanju treba okrivljeniku omogućiti da se u neometanom izlaganju očituje o svim okolnostima koje ga terete i da iznese sve činjenice koje mu služe za obranu. (6) Kad okrivljenik završi iskaz, postavit će mu se pitanja ako je potrebno da se popune praznine ili otklone proturječnosti i nejasnoće u njegovu izlaganju. (7) Ispitivanje treba obavljati tako da se u potpunosti poštuje ličnost okrivljenika. (8) Prema okrivljeniku se ne smije upotrijebiti sila, prijetnja ili druga slična sredstva da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja. (9) Okrivljenik može biti ispitan i bez branitelja samo ako se izričito odrekao tog prava, a obrana nije obvezna. (10) Ako je postupljeno suprotno odredbama stavka 2., 3., 8. i 9. ovoga članka ili ako izjave okrivljenika o korištenju prava da uzme branitelja nisu ubilježene u zapisnik, iskaz okrivljenika ne može se upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku. Članak 238. (1) Okrivljeniku treba postavljati pitanja jasno, razgovijetno i određeno, tako da ih može potpuno razumjeti. U ispitivanju se ne smije polaziti od pretpostavke da je okrivljenik priznao nešto što nije priznao, niti se smiju postavljati pitanja u kojima je već sadržano kako se na njih treba odgovoriti. Prema okrivljeniku se ne smije upotrijebiti obmana da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja. (2) Ako se kasniji iskazi okrivljenika razlikuju od ranijih, a osobito ako okrivljenik opozove svoje priznanje, pozvat će se da iznese razloge zašto je dao različite iskaze, odnosno zašto je opozvao priznanje. Članak 239. (1) Okrivljenik može biti suočen sa svjedokom ili drugim okrivljenikom ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama. (2) Suočeni će se posebno ispitati o svakoj okolnositi o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu, a njihov odgovor unijeti u zapisnik. (3) Suočiti se odjednom mogu najviše dvije osobe. Članak 240. (1) Iskaz okrivljenika unosi se u zapisnik u obliku pripovijedanja, a postavljena pitanja i odgovori na njih unijet će se u zapisnik samo kad je to potrebno. (2) Okrivljeniku se može dopustiti da svoj iskaz sam kazuje u zapisnik. Članak 241. (1) Ispitivanje okrivljenika obavit će se preko tumača u slučajevima predviđenim ovim Zakonom. (2) Ako je okrivljenik gluh, postavljat će mu se pitanja pisano, a ako je nijem, pozvat će se da pisano odgovara. Ako se ispitivanje ne može obaviti na taj način, pozvat će se kao tumač osoba koja se s okrivljenikom može sporazumjeti. (3) Ako tumač nije prisegnut, položit će prisegu da će vjerno prenijeti pitanja koja se okrivljeniku upućuju i izjave što ih on bude davao. (4) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na vještake smisleno će se primjenjivati na tumače. 4. Ispitivanje svjedoka Članak 242. (1) Kao svjedoci pozivaju se osobe za koje je vjerojatno da će moći dati obavijesti o kaznenom djelu i počinitelju i o drugim važnim okolnostima. (2) Oštećenik, oštećenik kao tužitelj i privatni tužitelj mogu se ispitati kao svjedoci. (3) Svaka osoba koja se kao svjedok poziva dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, obvezna je i svjedočiti. Članak 243. Ne može se ispitati kao svjedok: 1) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila obvezu čuvanja službene državne ili vojne tajne, dok je nadležno tijelo ne oslobodi te obveze, 2) branitelj okrivljenika osim ako to sam okrivljenik ne zahtijeva, 3) okrivljenik u postupku u kojem su primijenjene odredbe članka 29. ovoga Zakona, 4) vjerski ispovjednik o onome što mu je okrivljenik ispovijedio. Članak 244. (1) Oslobođeni su obveze svjedočenja: 1) bračni ili izvanbračni drug okrivljenika, 2) rođaci okrivljenika u uspravnoj lozi, rođaci u pobočnoj lozi do trećega stupnja zaključno te srodnici po tazbini do drugoga stupnja zaključno, 3) posvojenik i posvojitelj okrivljenika, 4) odvjetnici, javni bilježnici, porezni savjetnici, liječnici, zubari, ljekarnici, primalje i socijalni radnici o onome što su u obavljanju svoga zanimanja saznali od okrivljenika, 5) novinari i njihovi urednici u sredstvima javnog priopćavanja o izvorima obavijesti i podataka za koje su saznali u obavljanju svoga zanimanja i koji su uporabljeni prilikom uređivanja sredstava javnog priopćavanja, osim u kaznenom postupku zbog kaznenih djela protiv časti i ugleda počinjenih putem sredstava javnog priopćavanja. (2) Osobe navedene u stavku 1. točkama 4. i 5. ovoga članka ne mogu uskratiti iskaz ako postoji zakonska osnova po kojoj su oslobođene dužnosti čuvanja tajne. (3) Sud koji vodi postupak obvezan je osobe spomenute u stavku 1. ovoga članka, prije njihova ispitivanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti. Upozorenje i odgovor unose se u zapisnik. (4) Maloljetnik koji s obzirom na dob i duševnu razvijenost nije sposoban shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti ne može se ispitati kao svjedok, ali se saznanja dobivena od njega putem stručnih osoba, srodnika ili drugih osoba koje su s njim bile u kontaktu mogu koristiti kao dokaz. (5) Osoba koja ima razloga uskratiti svjedočenje prema jednom od okrivljenika oslobođena je dužnosti svjedočenja i prema ostalim okrivljenicima ako se njezin iskaz prema naravi stvari ne može ograničiti samo na ostale okrivljenike. (6) Osobe navedene u stavku 1. točki 1. do 5. ovoga članka ne mogu uskratiti iskaz ako se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece i maloljetnika iz članka 117. Zakona o sudovima za mladež. Članak 245. Ako je kao svjedok ispitana osoba koja se ne može ispitati kao svjedok (članak 243.) ili osoba koja ne mora svjedočiti (članak 244.), a nije na to upozorena ili se nije izričito odrekla toga prava, ili ako upozorenje i odricanje nije ubilježeno u zapisnik, ili ako je ispitan maloljetnik koji ne može shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti, ili ako je iskaz svjedoka iznuđen silom, prijetnjom ili drugim sličnim zabranjenim sredstvom, na takvu iskazu svjedoka ne može se temeljiti sudska odluka. Članak 246. Svjedok nije obvezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili svoga bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu. O tome će sud poučiti svjedoka. Članak 247. (1) Svjedok se poziva dostavom pisanog poziva, u kojem će se navesti ime, prezime, zanimanje pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, kazneni predmet u svezi s kojim se poziva, naznaku da se poziva kao svjedok i upozorenje o posljedicama neopravdanog izostanka. (2) Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina obavlja se preko njezinih roditelja, odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili zbog drugih okolnosti. (3) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se ispitati u svojem stanu. Članak 248. (1) Svjedoci se ispituju svaki posebno i bez ostalih svjedoka. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno. (2) Svjedok će se najprije pitati za ime i prezime, ime oca, zanimanje, boravište, mjesto rođenja, godine života i njegov odnos s okrivljenikom i oštećenikom. (3) Nakon toga svjedok će se upozoriti da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svjedok će se upozoriti i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članku 246. ovoga Zakona i to će se upozorenje unijeti u zapisnik. (4) Pri ispitivanju maloljetne osobe, osobito ako je oštećena kaznenim djelom, postupit će se obzirno da ispitivanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. (5) Ako se kao svjedok ispituje dijete oštećeno kaznenim djelom, ispitivanje se provodi uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe. Istražni sudac će naložiti da se ispitivanje svjedoka snimi video i zvučnom snimkom. Ispitivanje će se provesti bez nazočnosti suca i stranaka u prostoriji gdje se dijete nalazi tako da mu stranke mogu postavljati pitanja putem istražnog suca te psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe. (6) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti, teških tjelesnih mana ili duševnog stanja, ne mogu odazvati pozivu, mogu se ispitati u svojem stanu ili drugom prostoru u kojemu borave. Te svjedoke se može ispitati putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka. Ako to nalaže stanje svjedoka, ispitivanje će se provesti tako da mu stranke mogu postavljati pitanja bez nazočnosti u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Za potrebe takvog ispitivanja odredit će se stručna osoba iz članka 211. stavka 8. ovoga Zakona, a prema potrebi i liječnik vještak ili druga stručna osoba ili tumač. Članak 249. (1) Ako postoji vjerojatnost da bi svjedok davanjem iskaza ili odgovorom na pojedino pitanje sebe ili njemu blisku osobu izložio ozbiljnijoj opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu većeg opsega (ugroženi svjedok), svjedok može uskratiti iznošenje podataka iz članka 248. stavka 2. ovoga Zakona, davanje odgovora na pojedina pitanja ili davanje iskaza u cjelini, dok se ne osigura zaštita svjedoka. (2) Zaštita svjedoka sastoji se od posebnog načina ispitivanja i sudjelovanja u postupku i mjera zaštite svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka. (3) Posebni načini ispitivanja i sudjelovanja svjedoka u postupku uređuju se ovim Zakonom ukoliko drukčije nije propisano posebnim zakonom, a mogu se primijeniti i prije započinjanja kaznenog postupka. (4) Zaštita svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka uređuje se i provodi prema posebnom zakonu. Članak 250. (1) Ako je svjedok uskratu iznošenja podataka iz članka 249. stavka 1. ovoga Zakona priopćio tijekom ispitivanja, istražni sudac će, ako ocijeni osnovanim postojanje opasnosti iz članka 249. stavka 1. ovoga Zakona, prekinuti ispitivanje i o tome bez odlaganja obavijestiti državnog odvjetnika dostavom prijepisa zapisnika, s pozivom da u roku koji ne može biti dulji od tri dana dostavi pisani obrazloženi prijedlog za primjenu posebnog načina ispitivanja i sudjelovanja svjedoka u postupku i prema potrebi, izvješće o mjerama zaštite svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka. Ako istražni sudac uskratu iznošenja podataka ocijeni neosnovanom, postupit će prema članku 257. ovoga Zakona. (2) Ako državni odvjetnik u roku iz stavka 1. ovoga članka ne podnese prijedlog za posebni način ispitivanja svjedoka ili predloži da se svjedok ispita prema općim pravilima, istražni sudac će zatražiti odluku vijeća iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona. (3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka vijeće je dužno donijeti odluku u roku od tri dana. Članak 251. (1) Prijedlog za posebni način sudjelovanja i ispitivanja svjedoka u postupku državni odvjetnik podnosi istražnom sucu u zapečaćenom omotu s naznakom »ugroženi svjedok – tajna«. U prijedlogu će državni odvjetnik označiti posebni način sudjelovanja u postupku i posebni način ispitivanja svjedoka koje predlaže i razloge za to. Ujedno će uz prijedlog dostaviti mjere zaštite svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka koje je prihvatilo tijelo koje provodi program zaštite svjedoka i podatke o početku njihove primjene. (2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka državni odvjetnik može podnijeti istražnom sucu i prije prvoga ispitivanja svjedoka. (3) Ako nakon razmatranja istražni sudac, ocijeni da prijedlog državnog odvjetnika nije osnovan, zatražit će o tome odluku vijeća iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona. (4) Ako istražni sudac prihvati prijedlog državnog odvjetnika, odredit će pseudonim svjedoka i posebni način ispitivanja i sudjelovanja u postupku. Protiv rješenja istražnog suca stranke i svjedok imaju pravo žalbe. (5) U slučajevima iz stavka 3. i 4. ovoga članka vijeće je dužno donijeti odluku u roku od tri dana. (6) Podatke o svjedoku koji će se ispitati i sudjelovati u postupku na poseban način, istražni sudac će zapečatiti u poseban omot i predati na čuvanje tijelu koje provodi program zaštite svjedoka. To će zabilježiti u spisu koristeći pseudonim ugroženoga svjedoka. Zapečaćeni omot s podacima svjedoka može iznimno zatražiti od tijela koje provodi program zaštite svjedoka i otvoriti samo drugostupanjski sud kad odlučuje o žalbi protiv presude. Na omotu će se zabilježiti da je otvoren i navesti imena članova vijeća koji su upoznati s njegovim sadržajem. Nakon što se članovi vijeća upoznaju sa sadržajem, omot će se ponovo zapečatiti i vratiti tijelu koje provodi program zaštite svjedoka. (7) Nakon što rješenje o sudjelovanju i ispitivanju svjedoka na posebni način stupi na snagu, istražni sudac određuje ročište za ispitivanje i poziva svjedoka na način kojim će se osigurati provedba mjera zaštite svjedoka i njemu bliskih osoba. Članak 252. (1) Ispitivanje svjedoka istražni sudac provodi na način određen u rješenju iz članka 251. stavka 4. ovoga Zakona. Ako se posebni način ispitivanja svjedoka odnosi samo na prikrivanje podataka iz članka 248. stavka 2. ovoga Zakona, ispitivanje će se provesti pod pseudonimom. U ostalom dijelu, ispitivanje svjedoka provest će se prema općim odredbama ovoga Zakona o ispitivanju svjedoka. (2) Ako se posebni način ispitivanja i sudjelovanja svjedoka u postupku odnosi osim na prikrivanje podataka iz članka 248. stavka 2. ovoga Zakona i na prikrivanje izgleda svjedoka, ispitivanje će se obaviti posredstvom tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka. Tehničkim uređajima rukuje stručna osoba iz članka 211. stavka 8. ovoga Zakona. Lik svjedoka i glas će se tijekom ispitivanja izmijeniti. Svjedok će se tijekom ispitivanja nalaziti u prostoriji koja je prostorno odvojena od prostorije u kojoj se nalaze istražni sudac i druge osobe koje su nazočne ispitivanju. (3) Nakon završenog ispitivanja svjedok će potpisati zapisnik pseudonimom samo u nazočnosti istražnoga suca i zapisničara. (4) Osobe koje u bilo kojem svojstvu saznaju podatke o svjedoku iz stavka 1. i 2. ovoga članka, dužne su ih čuvati kao tajnu. Članak 253. Presuda i ocjena o nezakonitosti dokaza ne može se temeljiti samo na iskazu svjedoka koji je pribavljen na način propisan u članku 249. do 252. Članak 254. (1) Nakon općih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a nakon toga će mu se postavljati pitanja radi provjere, dopune i razjašnjenja. Pri ispitivanju svjedoka nije dopušteno služiti se obmanom niti postavljati takva pitanja u kojima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti. (2) Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. (3) Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama. Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu svaki posebno ispitati i njihov odgovor unijeti u zapisnik. Istovremeno se mogu suočiti samo dva svjedoka. (4) Oštećenik koji se ispituje kao svjedok pitat će se želi li u kaznenom postupku ostvariti imovinskopravni zahtjev. (5) S obzirom na životnu dob, tjelesno i duševno stanje, ili druge opravdane interese svjedoka se može ispitati putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka na način da mu stranke mogu postavljati pitanja bez nazočnosti u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Za potrebe takvog ispitivanja može se odrediti stručna osoba iz članka 211. stavka 8. ovoga Zakona. Članak 255. Ako se ispitivanje svjedoka obavlja preko tumača ili ako je svjedok gluh ili nijem, on se ispituje na način propisan u članku 241. ovoga Zakona. Članak 256. Od svjedoka se može zatražiti obećanje da će iskazati istinu. Obećanje glasi: Svjestan značenja mojeg iskaza i pravne odgovornosti, obećajem svečano da ću iskazati potpunu istinu i samo istinu te da ništa neću prešutjeti od onoga što mi je poznato. Članak 257. (1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba biti ispitan, može se naložiti da se prisilno dovede a može se i kazniti novčano do 20.000,00 kuna. (2) Ako svjedok dođe, pa nakon što je upozoren na posljedice neće bez zakonskog razloga svjedočiti, može se kazniti novčano do 20.000,00 kuna, a ako i nakon toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti. Zatvor traje dok svjedok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo ispitivanje ne postane nepotrebno, ili dok se kazneni postupak ne završi, ali najdulje do mjesec dana. (3) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili zatvor odlučuje uvijek vijeće županijskog suda (članak 20. stavak 2.). Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja. (4) Vojne osobe, pripadnici redarstvene vlasti i pripadnici pravosudne policije ne mogu se zatvoriti, ali će se o njihovu odbijanju svjedočenja izvijestiti njihovo nadležno zapovjedništvo radi kažnjavanja. 5. Prepoznavanje Članak 258. (1) Ako je potrebno utvrditi poznaje li okrivljenik ili svjedok osobu ili stvar, tražit će se od njega najprije da ih opiše i da navede znakove prema kojima se razlikuju, pa će mu se tek nakon toga pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu, nepoznatim osobama, odnosno, ako je to moguće, zajedno sa stvarima iste vrste. Na isti način postupit će se i pri prepoznavanju drugih osjetilnih opažanja (sluh, opip, miris i dr.). (2) Prije prepoznavanja okrivljenik će se upozoriti prema članku 237. stavku 2. ovoga Zakona, a svjedok prema članku 248. stavku 3. ovoga Zakona. (3) O prepoznavanju okrivljenika sastavit će se zapisnik te zajednička snimka svih pokazanih osoba. Članak 259. (1) Ako postoji opravdana bojazan za sigurnost života ili tijela osobe koja obavlja prepoznavanje ili njoj bliskih osoba, ili ako postoji opravdana bojazan da će osoba čije se prepoznavanje obavlja utjecati na tijek prepoznavanja, tijelo koje provodi prepoznavanje provest će ga tako da osoba čije se prepoznavanje obavlja, ne može vidjeti ni čuti osobu koja obavlja prepoznavanje. (2) Građani su dužni na poziv, osobno sudjelovati u prepoznavanju i dati na raspolaganje stvari u cilju prepoznavanja, osim ako nemaju opravdani razlog za oslobođenje od te dužnosti. Ako građanin bez opravdanog razloga neće sudjelovati u prepoznavanju, kaznit će se novčanom kaznom do 20.000,00 kuna. 6. Očevid Članak 260. Očevidom se činjenice u postupku utvrđuju ili razjašnjavaju opažanjem vlastitim osjetilima ili pomagalima. Članak 261. (1) Radi provjere izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su važne za razjašnjenje stvari tijelo koje vodi postupak može odrediti rekonstrukciju događaja, koja se obavlja tako da se ponove radnje ili situacije u uvjetima uz koje se prema izvedenim dokazima događaj odigrao. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili okrivljenika radnje ili situacije različito prikazane, događaj će se, u pravilu, rekonstruirati posebno sa svakim od njih. (2) Rekonstrukcija se ne smije obavljati na način kojim se vrijeđa javni red ili moral ili se dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi. (3) Pri rekonstrukciji mogu se, prema potrebi, ponovno izvesti pojedini dokazi. Članak 262. (1) Tijelo koje obavlja očevid ili rekonstrukciju može zatražiti pomoć stručne osobe kriminalističkotehničke, prometne ili druge struke, koja će, prema potrebi, poduzeti i pronalaženje, osiguravanje ili opisivanje tragova, obaviti potrebna mjerenja i snimanja, izraditi skice ili prikupiti druge podatke. (2) Na očevid ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak ako bi njegova nazočnost bila korisna za davanje nalaza i mišljenja. 7. Uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela Članak 263. (1) Ako je potrebno utvrditi od koga potječu otisci prstiju ili otisci drugih dijelova tijela, na pojedinim predmetima, ti otisci mogu se uzimati od osoba za koje postoji vjerojatnost da su mogle doći u dodir s tim predmetima. (2) Otisci iz stavka 1. ovoga članka mogu se uzimati i bez privole osobe za koju postoji vjerojatnost da je mogla doći u dodir s pojedinim predmetima. (3) Otisci iz stavka 1. ovoga članka uzimaju se prema pravilima koja važe za uzimanje otisaka prstiju prema članku 189. ovoga Zakona. 8. Vještačenje Članak 264. Vještačenje se određuje kad za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenje od osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem. Članak 265. (1) Vještačenje određuje pisanim nalogom tijelo koje vodi postupak. U nalogu će se navesti u svezi s kojim se činjenicama obavlja vještačenje i kome se povjerava. Nalog se dostavlja i strankama. (2) Ako za određenu vrstu vještačenja postoji stručna ustanova, ili se vještačenje može obaviti unutar državnog tijela, takva vještačenja, osobito složenija, povjeravat će se, u pravilu, takvoj ustanovi, odnosno tijelu. Ustanova, odnosno tijelo određuje jednog ili više stručnjaka koji će obaviti vještačenje. (3) Kad vještaka određuje tijelo koje vodi postupak, to tijelo će, u pravilu, odrediti jednog vještaka, a ako je vještačenje složeno – dva ili više vještaka. (4) Ako za koju vrstu vještačenja postoje kod suda stalno određeni vještaci, drugi se vještaci mogu odrediti samo ako postoji opasnost od odgode, ili ako su stalni vještaci spriječeni, ili ako to zahtijevaju druge okolnosti. Članak 266. (1) Osoba koja se poziva kao vještak dužna je odazvati se pozivu i dati svoj nalaz i mišljenje. (2) Ako vještak koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda, ili ako odbije vještačiti, može se kazniti novčano do 20.000,00 kuna, a u slučaju neopravdanog izostanka može se i prisilno dovesti. (3) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna odlučuje vijeće županijskog suda (članak 20. stavak 2.). (4) Neovisno od odredbe stavka 2. ovoga članka, tijelo koje vodi postupak može od vještaka zatražiti da navede rok u kojem će podnijeti nalaz i mišljenje te dade obvezu da će u slučaju propuštanja toga roka uplatiti iznos iz stavka 2. ovoga članka u proračunska sredstva. Zapisnik s izjavom vještaka o toj obvezi ima snagu ovršne isprave. Članak 267. (1) Za vještaka se ne može uzeti osoba koja ne može biti ispitana kao svjedok ili osoba koja je oslobođena dužnosti svjedočenja, a ni osoba prema kojoj je kazneno djelo počinjeno, a ako je uzeta, na njezinu nalazu i mišljenju ne može se temeljiti sudska odluka. (2) Razlog za izuzeće vještaka postoji i u svezi s osobom koja je zajedno s okrivljenikom ili oštećenikom zaposlena u istom državnom tijelu ili kod istoga poslodavca. (3) Za vještaka se, u pravilu, neće uzeti osoba koja je ispitana kao svjedok. (4) Kad je dopuštena posebna žalba protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za izuzeće vještaka (članak 39. stavak 4.), žalba odgađa obavljenje vještačenja, ako ne postoji opasnost od odgode. Članak 268. (1) Prije početka vještačenja pozvat će se vještak da predmet vještačenja brižljivo prouči, da točno navede sve što zapazi i nađe te da svoje mišljenje iznese nepristrano i u skladu s pravilima znanosti i vještine. On će se posebno upozoriti da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. (2) Od vještaka se može tražiti da obeća da će iskazivati istinu na način predviđen u članku 256. ovoga Zakona. Stalno prisegnuti vještak samo će se upozoriti na obećanje. (3) Tijelo pred kojim se vodi postupak rukovodi vještačenjem, pokazuje vještaku predmete koje će proučiti, postavlja mu pitanja i prema potrebi traži objašnjenja o danom nalazu i mišljenju. (4) Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može mu se dopustiti i da razgleda spise. Vještak može predložiti da se izvedu dokazi ili pribave predmeti i podaci koji su od važnosti za davanje nalaza i mišljenja. Ako bude nazočan pri očevidu, rekonstrukciji ili drugoj istražnoj radnji, vještak može predložiti da se razjasne pojedine okolnosti ili da se osobi koja se ispituje postave pojedina pitanja. Članak 269. (1) Vještak pregleda predmete vještačenja u nazočnosti tijela koje vodi postupak i zapisničara, osim ako su za vještačenje potrebna dugotrajna ispitivanja ili ako se ispitivanja obavljaju u ustanovama, odnosno državnom tijelu ili ako to traže obziri morala. (2) Ako je za svrhe vještačenja potrebno da se obavi analiza kakve tvari, vještaku će se, ako je to moguće, staviti na raspolaganje samo dio te tvari, a ostatak će se u potrebnoj količini osigurati za slučaj naknadnih ispitivanja. Članak 270. Nalaz i mišljenje vještaka unosi se odmah u zapisnik. Vještaku se može odobriti da naknadno podnese pisani nalaz, odnosno mišljenje u roku koji mu odredi tijelo pred kojim se vodi postupak. Članak 271. (1) Ako se vještačenje povjerava stručnoj ustanovi ili državnom tijelu, tijelo koje vodi postupak upozorit će da u davanju nalaza i mišljenja ne može sudjelovati osoba iz članka 267. ovoga Zakona ili osoba za koju postoje razlozi za izuzeće od vještačenja propisani u ovom Zakonu te na posljedice davanja lažnog nalaza i mišljenja. (2) Stručnoj ustanovi, odnosno državnom tijelu stavit će se na raspolaganje materijal potreban za vještačenje, a ako je potrebno, postupit će se prema odredbama članka 268. stavka 4. ovoga Zakona. (3) Stručna ustanova, odnosno državno tijelo dostavlja pisani nalaz i mišljenje potpisan od osoba koje su obavile vještačenje. (4) Stranke mogu od upravitelja stručne ustanove, odnosno državnog tijela zahtijevati da im priopći imena stručnjaka koji će obaviti vještačenje. (5) Odredbe članka 268. stavka 1. do 3. ovoga Zakona ne primjenjuju se kad je vještačenje povjereno stručnoj ustanovi ili državnom tijelu. Tijelo pred kojim se vodi postupak može tražiti od stručne ustanove ili tijela objašnjenja o danom nalazu i mišljenju. Članak 272. (1) U zapisniku o vještačenju ili u pisanom nalazu i mišljenju naznačit će se tko je obavio vještačenje te zanimanje, stručna sprema i specijalnost vještaka. (2) Nakon završenog vještačenja, kojem nisu bile nazočne, stranke će se izvijestiti da je vještačenje obavljeno i da zapisnik o vještačenju, odnosno pisani nalaz i mišljenje mogu razgledati. Članak 273. Ako se podaci vještaka u njihovu nalazu bitno razilaze ili ako je njihov nalaz nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima. Članak 274. Ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka ili se pojave osnove sumnje u točnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka. Članak 275. (1) Pregled i obdukcija tijela poduzet će se uvijek kad u kakvu smrtnom slučaju postoji sumnja ili je očito da je smrt prouzročena kaznenim djelom ili je u svezi s počinjenjem kaznenog djela. Ako je tijelo već pokopano, odredit će se ekshumacija radi njegova pregleda i obdukcije. (2) Pri obdukciji tijela poduzet će se potrebne mjere da se ustanovi istovjetnost tijela i u tu će se svrhu posebno opisati podaci o vanjskim i unutarnjim tjelesnim osobinama tijela. Članak 276. (1) Kad se vještačenje ne obavlja u stručnoj ustanovi, pregled i obdukciju tijela obavlja jedan liječnik, a prema potrebi dva ili više liječnika, koji po mogućnositi trebaju biti sudskomedicinske struke. Tim vještačenjem rukovodi istražni sudac i u zapisnik unosi nalaz i mišljenje vještaka. (2) Za vještaka se ne može odrediti liječnik koji je liječio umrloga. On se može ispitati kao svjedok pri obdukciji tijela radi davanja razjašnjenja o tijeku i okolnostima bolesti. Članak 277. (1) U svojem mišljenju vještaci će osobito navesti koji je neposredni uzrok smrti, što je taj uzrok izazvalo i kad je smrt nastupila. (2) Ako je na tijelu nađena kakva ozljeda, utvrdit će se je li tu ozljedu nanio tko drugi i ako jest, onda čime, na koji način, koliko vremena prije nego što je smrt nastupila te je li ona prouzročila smrt. Ako je na tijelu nađeno više ozljeda, utvrdit će se koja je od njih prouzročila smrt, a ako je više ozljeda smrtonosnih, koja je od njih ili koje su svojim skupnim djelovanjem bile uzrokom smrti. (3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka ima se osobito utvrditi je li smrt prouzročena samom vrstom i općom naravi ozljede ili zbog osobnog svojstva ili osobitog stanja organizma ozlijeđenoga, ili zbog slučajnih okolnosti pod kojima je ozljeda nanesena. (4) Osim toga utvrdit će se bi li pravodobno pružena pomoć mogla otkloniti smrt. Članak 278. (1) Pri pregledu i obdukciji začetka treba posebno utvrditi njegovu starost, sposobnost za izvanmaternični život i uzrok umiranja. (2) Pri pregledu i obdukciji tijela novorođenčeta utvrdit će se posebno je li rođeno živo ili mrtvo, je li bilo sposobno za život, koliko je dugo živjelo te vrijeme i uzrok smrti. Članak 279. (1) Ako postoji sumnja o trovanju, uputit će se sumnjive tvari koje su nađene u tijelu ili na drugom mjestu, na vještačenje ustanovi koja obavlja toksikološka ispitivanja. (2) Pri pregledu sumnjivih tvari vještak će posebno utvrditi vrstu, količinu i djelovanje nađenog otrova, a ako je riječ o pregledu tvari uzetih iz tijela, po mogućnosti i količinu upotrijebljenog otrova. Članak 280. (1) Vještačenje tjelesnih ozljeda obavlja se u pravilu pregledom ozlijeđenoga, a ako to nije moguće ili nije potrebno na temelju medicinske dokumentacije ili drugih podataka u spisima. (2) Nakon što točno opiše ozljede, vještak će dati mišljenje, osobito o vrsti i težini svake pojedine ozljede i njihovu ukupnom djelovanju s obzirom na njihovu narav ili posebne okolnosti slučaja, kakvo djelovanje te ozljede obično proizvode, a kakvo su u određenom slučaju proizvele, čime su ozljede nanesene i na koji način. Članak 281. (1) Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena ubrojivost okrivljenika, da je okrivljenik zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga počinio kazneno djelo ili da je raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, odredit će se vještačenje psihijatrijskim pregledom okrivljenika. (2) Okrivljenik može rješenjem suda biti prisilno zadržan u zdravstvenoj ustanovi ako je to prema mišljenju vještaka nužno za obavljanje vještačenja iz stavka 1. ovoga članka. U istrazi rješenje o prisilnom zadržavanju donosi istražni sudac, a nakon podnošenja optužnice vijeće iz članka 18. stavka 4., odnosno članka 20. stavka 2. ovoga Zakona. Za trajanja glavne rasprave zadržavanje određuje vijeće ili sudac pojedinac pred kojim se rasprava vodi. Zadržavanje može trajati najviše mjesec dana. U slučaju potrebe za novim vještačenjem, zadržavanje se može ponoviti samo jednom. (3) Ako je vještačenje određeno radi ocjene okrivljenikove ubrojivosti vještak će ustanoviti je li u vrijeme počinjenja kaznenog djela kod okrivljenika postojala kakva duševna bolest, privremena duševna poremećenost, nedovoljni duševni razvitak ili neka druga teža duševna smetnja, te će odrediti narav, vrstu, stupanj i trajnost duševne smetnje i dati svoje mišljenje o tome kakav je utjecaj takvo duševno stanje imalo na okrivljenikovo shvaćanje značenja svojeg postupanja ili vladanje svojom voljom. (4) Ako vještak ocijeni da okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djela nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom, dat će mišljenje o stupnju vjerojatnosti da bi ta osoba zbog duševnih smetnji mogla počiniti teže kazneno djelo, a ako ocijeni da su okrivljenikove mogućnosti shvaćanja značenja svojeg postupanja ili vladanja svojom voljom bile smanjene, dat će mišljenje postoji li opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novoga kaznenog djela. (5) Ako je vještačenje određeno radi ocjene okrivljenikove raspravne sposobnosti, vještak će ustanoviti ima li okrivljenik duševne smetnje i dati svoje mišljenje da li je on sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, sporazumijevati se s braniteljem i davati mu upute. (6) Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje okrivljenik koji se nalazi u pritvoru, istražni sudac obavijestit će tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor kako bi se poduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora. (7) Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunat će se okrivljeniku u pritvor, odnosno u kaznu ako bude izrečena. Članak 282. (1) Tjelesni pregled osumnjičenika, odnosno okrivljenika poduzet će se i bez njegova pristanka ako je potrebno da se utvrde činjenice važne za kazneni postupak. Tjelesni pregled drugih osoba može se bez njihova pristanka poduzeti samo ako se mora utvrditi nalazili se određeni trag ili posljedica kaznenog djela na njegovu tijelu. (2) Uzimanje krvi i druge liječničke radnje koje se po pravilima medicinske znanosti poduzimaju radi analize i utvrđivanja drugih važnih činjenica za postupak mogu se poduzeti i bez osumnjičenikove, odnosno okrivljenikove privole ako zbog toga ne bi nastupila šteta po njegovo zdravlje. (3) Radnje iz stavka 1., 2. i 5. ovoga članka poduzimaju se, osim u slučaju iz članka 196. stavka 2. ovoga Zakona, na temelju naloga nadležnog suda. (4) Nije dopušteno da se prema osumnjičeniku, okrivljeniku ili svjedoku primijene medicinske intervencije ili da im se daju takva sredstva kojima bi se utjecalo na njihovu volju pri davanju iskaza. (5) Istražni sudac može odrediti da se uzimanjem povjerljivih medicinskih uzoraka radi analize temeljnog genetskog materijala žive osobe bez njezine privole poduzme prema osobi za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se može izreći kazna zatvora kao glavna kazna te vjerojatnost da će se takvom analizom pribaviti podaci važni za uspješno vođenje kaznenog postupka. Analiza se može izvršiti na način koji propisuje i nadzire Ministarstvo zdravstva. Tako pribavljeni podaci mogu se pohraniti i čuvati deset godina nakon završetka kaznenog postupka ako je okrivljenik u tom postupku pravomoćno osuđen zbog teškoga kaznenog djela protiv života i tijela, (Glava X. Kaznenog zakona), spolne slobode i spolnog ćudoređa (Glava XIV. Kaznenog zakona), braka, obitelji i mladeži (Glava XVI. Kaznenog zakona) i zdravlja ljudi (Glava XVIII. Kaznenog zakona). (6) Ministar zdravstva donosi pravilnik o načinu uzimanja uzoraka iz stavka 2. i 5. ovoga članka te o nadzoru nad uzimanjem, pohranom, obradom i čuvanjem podataka iz stavka 5. ovoga članka. Članak 283. (1) Kad je potrebno da se poduzme vještačenje poslovnih knjiga, tijelo pred kojim se vodi postupak dužno je vještacima naznačiti u kojem pravcu i u kojem opsegu treba obavljati vještačenje te koje činjenice i okolnosti treba utvrditi. (2) Ako je za poduzimanje vještačenja poslovnih knjiga trgovačkog društva i drugih pravnih osoba nužno da se najprije sredi njihovo knjigovodstvo, troškovi oko sređivanja knjigovodstva padaju na teret trgovačkog društva, odnosno druge pravne osobe. (3) Rješenje o sređivanju knjigovodstva donosi tijelo koje vodi postupak, na temelju obrazloženoga pisanog izvješća vještaka kojima je naloženo vještačenje poslovnih knjiga. U rješenju će se naznačiti i svota koju je trgovačko društvo ili druga pravna osoba dužna položiti sudu kao predujam za troškove oko sređivanja njezina knjigovodstva. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba. (4) Nakon obavljenog sređivanja knjigovodstva tijelo koje vodi kazneni postupak donosi, na temelju izvješća vještaka, rješenje kojim utvrđuje visinu troškova nastalih zbog sređivanja knjigovodstva i određuje da taj iznos podmiri trgovačko društvo ili druga pravna osoba. Trgovačko društvo ili druga pravna osoba mogu se žaliti kad je riječ o osnovanosti odluke o naknadi troškova i visine troškova. O žalbi rješava vijeće iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona. (5) Troškovi, ako njihov iznos nije bio predujmljen, naplaćuju se u korist tijela koje je unaprijed isplatilo troškove i pristojbu vještacima. Glava XX. OPTUŽNICA I PRIGOVOR PROTIV OPTUŽNICE Članak 284. (1) Nakon što je završena istraga, pa i kad se prema ovom Zakonu optužnica može podignuti bez provođenja istrage (članak 204.), postupak pred sudom može se voditi samo na temelju optužnice državnog odvjetnika, odnosno oštećenika kao tužitelja. (2) Odredbe o optužnici i o prigovoru protiv optužnice primjenjivat će se i na privatnu tužbu, osim ako se ona podiže za kaznena djela za koja se provodi skraćeni postupak. Članak 285. (1) Optužnica sadrži: 1) ime i prezime okrivljenika s osobnim podacima (članak 237.) kao i podacima o tome nalazi li se i otkad u pritvoru ili se nalazi na slobodi, a ako je prije podizanja optužnice pušten na slobodu, koliko je proveo u pritvoru, 2) opis djela iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenog djela, vrijeme i mjesto počinjenja kaznenog djela, predmet na kojemu je i sredstvo kojim je počinjeno kazneno djelo te ostale okolnosti potrebne da se kazneno djelo što točnije odredi, 3) zakonski naziv kaznenog djela, s navođenjem odredaba Kaznenog zakona koje se na prijedlog tužitelja imaju primijeniti, 4) naznaku suda pred kojim će se održati glavna rasprava, 5) prijedlog o dokazima koje treba izvesti na glavnoj raspravi, uz naznaku imena svjedoka i vještaka, spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe za utvrđivanje činjenica, 6) obrazloženje u kojem će se prema ishodu istrage opisati stanje stvari, navesti dokazi kojima se odlučne činjenice utvrđuju, iznijeti obrana okrivljenika i stajalište tužitelja o navodima obrane. (2) Ako se okrivljenik nalazi na slobodi, u optužnici se može predložiti da se odredi pritvor, a ako se nalazi u pritvoru, može se predložiti da se pusti na slobodu. (3) Jednom optužnicom može se obuhvatiti više kaznenih djela ili više okrivljenika samo ako se prema odredbama članka 29. ovoga Zakona može provesti jedinstven postupak i donijeti jedna presuda. Članak 286. (1) Optužnica se dostavlja nadležnom sudu u onoliko primjeraka koliko ima okrivljenika i branitelja i jedan primjerak za sud. (2) Odmah nakon primitka optužnice predsjednik vijeća pred kojim će se održati glavna rasprava ispitat će je li optužnica propisno sastavljena (članak 285.), pa ako ustanovi da nije, vratit će je tužitelju da u roku od tri dana ispravi nedostatke. Iz opravdanih razloga, na zahtjev tužitelja, vijeće može produljiti taj rok. Ako oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj propusti spomenuti rok, smatrat će se da je odustao od gonjenja, pa će se postupak obustaviti. Članak 287. (1) Ako je podnesena privatna tužba za kazneno djelo za koje nije vođena istraga, osim ako se privatna tužba podnosi za kazneno djelo za koje se provodi skraćeni postupak, predsjednik prvostupanjskog vijeća će, ako smatra da nema mjesta progonu zbog postojanja okolnosti iz članka 292. točke 1. do 3. ovoga Zakona zatražiti odluku vijeća općinskog suda (članak 18. stavak 4.), odnosno vijeća županijskog suda (članak 20 stavak 2.). (2) Protiv rješenja vijeća privatni tužitelj ima pravo žalbe. Članak 288. (1) Optužnica se dostavlja okrivljeniku koji je na slobodi bez odgode, a ako se nalazi u pritvoru - u roku od dvadeset četiri sata nakon primitka. (2) Ako je protiv okrivljenika određen pritvor rješenjem vijeća (članak 111.), optužnica se predaje okrivljeniku pri njegovu zatvaranju, zajedno s rješenjem kojim se određuje pritvor. (3) Ako se okrivljenik kojemu je oduzeta sloboda ne nalazi u zatvoru suda kod kojeg će se održati glavna rasprava, predsjednik vijeća odredit će da se okrivljenik odmah dovede u taj zatvor, gdje će mu se predati optužnica. Članak 289. (1) Okrivljenik ima pravo podnijeti prigovor protiv optužnice u roku od osam dana od dana dostave. Pri uručenju optužnice sud će okrivljenika poučiti o tome njegovu pravu. (2) Prigovor protiv optužnice može podnijeti i branitelj bez posebne okrivljenikove ovlasti, ali ne i protiv njegove volje. Do donošenja odluke o prigovoru može se odustati od podnesenog prigovora. (3) Okrivljenik se može odreći prava na podnošenje prigovora protiv optužnice. Članak 290. (1) Nepravodobni prigovor i prigovor podnesen od neovlaštene osobe odbacit će rješenjem predsjednik vijeća pred kojim se ima održati glavna rasprava. O žalbi protiv toga rješenja odlučuje vijeće općinskog suda iz članka 18. stavka 4., odnosno županijskog suda iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona. (2) Ako predsjednik vijeća prema odredbi stavka 1. ovoga članka ne odbaci prigovor, dostavit će ga sa spisima vijeću općinskog suda iz članka 18. stavka 3., odnosno vijeću županijskog suda iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona koje o prigovoru rješava u sjednici. Ako je u pitanju kazneno djelo za koje se progoni na zahtjev državnog odvjetnika, o sjednici vijeća izvijestit će se državni odvjetnik, a i okrivljenik i njegov branitelj, ako su to u prigovoru zahtijevali. Nedolazak stranaka ne sprječava održavanje sjednice. (3) Osim onih koja se odnose na odredbu članka 283. stavka 4. ovoga Zakona, na sjednici vijeća stranke mogu davati objašnjenja glede svojih navoda. Državni odvjetnik može proširiti optužnicu osim ako ne postoje uvjeti za neposredno podizanje optužnice iz članka 204. ovoga Zakona, a vijeće se može suglasiti i s njegovim prijedlogom o uvjetnom odustanku od kaznenog progona iz članka 184. stavka 1. ovoga Zakona. Članak 291. (1) Ako vijeće ne odbaci prigovor kao nepravodoban ili kao nedopušten, pristupit će se ispitivanju optužnice. (2) Kad vijeće u povodu prigovora ustanovi da postoje pogreške ili nedostaci u optužnici (članak 285.) ili u samom postupku, ili da činjenični opis radnje kaznenog djela ne proizlazi iz ranije pribavljenih dokaza, ili da je potrebno bolje razjašnjenje stanja stvari da bi se ispitala osnovanost optužnice, vratit će optužnicu da se zapaženi nedostaci otklone, ili da se istraga dopuni, odnosno provede. Tužitelj je dužan u roku od tri dana od dana kad mu je priopćena odluka vijeća podnijeti ispravljenu optužnicu ili staviti zahtjev za dopunu, odnosno provođenje istrage. Iz opravdanih razloga, na zahtjev tužitelja, vijeće može produljiti taj rok. Ako oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj propusti spomenuti rok, smatrat će se da je odustao od progona, pa će se postupak obustaviti. Ako državni odvjetnik propusti rok, dužan je o razlozima propuštanja izvijestiti višega državnog odvjetnika. Tužitelj će u slučaju ako je optužnica bila vraćena radi uklanjanja nedostataka dopunjenu ili ispravljanu optužnicu vratiti vijeću na odluku o njezinoj osnovanosti. (3) Ako vijeće ustanovi da je za kazneno djelo koje je predmet optužbe nadležan koji drugi sud, proglasit će nenadležnim sud kojem je podnesena optužnica i nakon pravomoćnosti rješenja dostaviti predmet nadležnom sudu. (4) Ako vijeće utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici ili obavijesti iz članka 78. ovoga Zakona, donijet će rješenje o njihovu izdvajanju iz spisa. Protiv tog rješenja dopuštena je posebna žalba. Nakon pravomoćnosti rješenja, prije nego što predmet dostavi predsjedniku vijeća radi zakazivanja glavne rasprave, predsjednik vijeća iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona osigurat će da se izdvojeni zapisnici i obavijesti zatvore u poseban omot i predaju istražnom sucu radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa. Izdvojeni zapisnici i obavijesti ne mogu se razgledati niti se mogu koristiti u postupku. Članak 292. Rješavajući o prigovoru protiv optužnice, vijeće će obustaviti postupak ako ustanovi: 1) da djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo, 2) da postoje okolnosti koje isključuju okrivljenikovu krivnju, 3) da nema zahtjeva ovlaštenog tužitelja ili prijedloga, odnosno odobrenja ovlaštene osobe, ako je to po zakonu potrebno, ili da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, 4) da nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe, odnosno da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi na glavnoj raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće. Članak 293. (1) Kad rješava o prigovoru protiv optužnice državnog odvjetnika podnesene na temelju članka 204. stavka 6. ovoga Zakona, ili o zahtjevu predsjednika vijeća u povodu te optužnice (članak 299.), ili kad rješava u povodu neslaganja predsjednika prvostupanjskog vijeća s privatnom tužbom u slučajevima iz članka 287. stavka 1. ovoga Zakona, vijeće će rješenjem odbaciti optužnicu, odnosno privatnu tužbu ako ustanovi da postoje razlozi iz članka 292. točke 1. do 3. ovoga Zakona, a ako su provedene istražne radnje i iz razloga navedenog u točki 4. toga članka. (2) Ako je u povodu prigovora protiv optužnice državnog odvjetnika iz stavka 1. ovoga članka ili na zahtjev predsjednika vijeća u povodu te optužnice (članak 299.) provedena istraga, a vijeće nakon provedene istrage ustanovi da postoje razlozi iz članka 214. ovoga Zakona, odlučit će rješenjem da se kazneni postupak obustavlja. Članak 294. Pri donošenju rješenja iz članka 291. stavka 3. i članka 292. i 293. ovoga Zakona vijeće nije vezano za pravnu ocjenu djela koju je tužitelj naveo u optužnici. Članak 295. (1) Ako ne donese ni jedno rješenje iz članka 291., 292. i 293. ovoga Zakona, vijeće će odbiti prigovor kao neosnovan. (2) U istom rješenju vijeće će odlučiti i o prijedlozima za spajanje ili razdvajanje postupka. Članak 296. Ako su od više okrivljenika samo neki podnijeli prigovor protiv optužnice, a razlozi iz kojih je sud našao da nema mjesta optužbi koriste i nekim od okrivljenika koji nisu podnijeli prigovor, vijeće će postupiti kao da su i oni podnijeli prigovor. Članak 297. Sve odluke vijeća donesene u povodu prigovora protiv optužnice moraju biti obrazložene, ali tako da se unaprijed ne utječe na rješavanje onih pitanja koja će biti predmet raspravljanja na glavnoj raspravi. Članak 298. (1) Protiv odluke vijeća iz članka 291. stavka 3. ovoga Zakona žalba je dopuštena, a protiv odluka iz članka 292. i 293. ovoga Zakona žalbu može podnijeti tužitelj i oštećenik. Protiv ostalih odluka vijeća donesenih u povodu prigovora protiv optužnice žalba nije dopuštena. (2) Ako se protiv rješenja vijeća žalio samo oštećenik i žalba se prihvati, smatrat će se da je s izjavom žalbe preuzeo kazneni progon. Članak 299. (1) Ako prigovor protiv optužnice nije podnesen ili je odbačen, na zahtjev predsjednika vijeća pred kojim se treba održati glavna rasprava, vijeće iz članka 18. stavka 4., odnosno iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona može odlučiti o svakom pitanju o kojem se na temelju ovoga Zakona rješava u povodu prigovora. (2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka predsjednik vijeća može staviti u roku od petnaest dana od proteka roka iz članka 289. stavka 1. ovoga Zakona ako prigovor nije podnesen ili pravomoćnosti rješenja iz članka 290. stavka 1. i članka 291. stavka 1. ovoga Zakona. (3) Odredbe članka 290. stavka 2. i članka 291. do 298. ovoga Zakona primjenjivat će se i pri odlučivanju u povodu zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka.
|
||||||||||||||||||||
