 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
ZAKON O KAZNENOM POSTUPKU Članak 300.Optužnica postaje pravomoćna kad je prigovor odbijen, a ako prigovor nije podnesen ili je odbačen – na dan kad se vijeće, razmatrajući zahtjev predsjednika vijeća (članak 299.), složilo s optužnicom, a ako takva zahtjeva nije bilo na dan kad je predsjednik vijeća odredio glavnu raspravu, odnosno protekom roka iz članka 299. stavak 2. ovoga Zakona. B. Glavna rasprava i presuda Glava XXI. PRIPREME ZA GLAVNU RASPRAVU Članak 301. (1) Predsjednik vijeća nalogom određuje dan, sat i mjesto glavne rasprave. (2) Predsjednik vijeća odredit će glavnu raspravu najkasnije u roku od mjesec dana od dana primitka optužnice u sudu, a ako je stavljen zahtjev iz članka 299. ovoga Zakona – čim se, s obzirom na odluku vijeća, glavna rasprava može odrediti. Ako u tom roku ne odredi glavnu raspravu, predsjednik vijeća obavijestit će predsjednika suda o razlozima iz kojih glavna rasprava nije određena. Predsjednik suda prema potrebi poduzet će mjere da se glavna rasprava odredi. (3) Ako predsjednik vijeća utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici ili obavijesti iz članka 78. ovoga Zakona, donijet će rješenje o njihovu izdvajanju, prije određivanja glavne rasprave, i kad rješenje postane pravomoćno, izdvojit će ih u poseban omot i predati istražnom sucu radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa. Članak 302. (1) Glavna rasprava drži se u sjedištu suda i u sudskoj zgradi. (2) Ako su u pojedinim slučajevima prostorije u sudskoj zgradi neprikladne za održavanje glavne rasprave, predsjednik suda može odrediti da se rasprava drži u drugoj zgradi. (3) Glavna rasprava može se održati i u drugome mjestu na području nadležnog suda ako to na obrazloženi prijedlog predsjednika suda dopusti predsjednik višeg suda. Članak 303. (1) Na glavnu raspravu pozvat će se optuženik i njegov branitelj, tužitelj i oštećenik i njihovi zakonski zastupnici i opunomoćenici, a po potrebi i tumač. Na glavnu raspravu pozvat će se i svjedoci i vještaci koje su predložili tužitelj u optužnici i okrivljenik u prigovoru protiv optužnice, osim onih za koje predsjednik vijeća smatra da njihovo ispitivanje na glavnoj raspravi nije potrebno. Tužitelj i optuženik mogu na glavnoj raspravi ponoviti prijedloge koje predsjednik vijeća nije prihvatio. (2) U svezi sa sadržajem poziva na optuženika i svjedoke primijenit će se odredbe članka 88. i 247. ovoga Zakona. Kad obrana nije obvezna, optuženik će se u pozivu poučiti da ima pravo uzeti branitelja ali da se glavna rasprava neće morati odgoditi zbog braniteljeva nedolaska na glavnu raspravu ili što je optuženik uzeo branitelja tek na glavnoj raspravi. (3) Poziv optuženiku mora se dostaviti tako da između dostave poziva i dana glavne rasprave ostane dovoljno vremena za pripremu obrane, a najmanje osam dana. Na zahtjev optuženika ili na zahtjev tužitelja, a uz privolu optuženika, taj se rok može skratiti. (4) Oštećenika koji se ne poziva kao svjedok sud će izvijestiti u pozivu da će se glavna rasprava održati i bez njega, a da će se njegova izjava o imovinskopravnom zahtjevu pročitati. Oštećenik će se upozoriti i na to da će se, ako ne dođe, smatrati da nije voljan nastaviti kazneni progon ako državni odvjetnik odustane od optužbe. (5) Oštećenik kao tužitelj i privatni tužitelj upozorit će se u pozivu da će se ako na glavnu raspravu ne dođu, a ne pošalju opunomoćenika, smatrati da su odustali od optužbe. (6) Optuženik, svjedok i vještak upozorit će se u pozivu na posljedice nedolaska na glavnu raspravu (članak 322. i 325.). Članak 304. (1) Stranke i oštećenik mogu i nakon zakazivanja glavne rasprave zahtijevati da se na glavnu raspravu pozovu novi svjedoci ili vještaci ili pribave drugi novi dokazi. U svome obrazloženom zahtjevu stranke moraju naznačiti koje bi se činjenice imale dokazati i kojim od predloženih dokaza. (2) Ako predsjednik vijeća odbije prijedlog za pribavljanje novih dokaza, taj se prijedlog može ponoviti u tijeku glavne rasprave. (3) Predsjednik vijeća može i bez prijedloga stranaka narediti pribavljanje novih dokaza za glavnu raspravu. (4) O odluci kojom se nalaže pribavljanje novih dokaza izvijestit će se stranke prije početka glavne rasprave. Članak 305. Ako izgleda da će glavna rasprava dulje trajati, predsjednik vijeća može zatražiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dva suca, odnosno suca porotnika (dopunski sudac ili dopunski sudac porotnik) da budu na glavnoj raspravi, kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove spriječenosti. Članak 306. (1) Ako se sazna da neki svjedok ili vještak koji je pozvan na glavnu raspravu, a još nije ispitan, neće moći doći na glavnu raspravu zbog dugotrajne bolesti ili zbog drugih smetnji, može se ispitati u mjestu gdje se nalazi. (2) Svjedoka, odnosno vještaka ispitat će, a prema potrebi i prisegnuti, predsjednik vijeća ili sudac član vijeća ili će se njegovo ispitivanje obaviti preko istražnog suca suda na čijem se području svjedok, odnosno vještak nalazi. (3) O vremenu i mjestu ispitivanja izvijestit će se stranke i oštećenik, ako je s obzirom na hitnost postupka to moguće. Ako je optuženik u pritvoru, o potrebi njegove nazočnosti na ispitivanju odlučuje predsjednik vijeća. Kad su stranke i oštećenik nazočni ispitivanju, imaju prava iz članka 211. stavka 7. ovoga Zakona. Članak 307. Predsjednik vijeća može nalogom iz važnih razloga, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, odgoditi dan glavne rasprave. Članak 308. (1) Predsjednik vijeća obustavit će rješenjem kazneni postupak i dostaviti rješenje strankama i oštećeniku, uz obavijest o tome osobama koje su pozvane na glavnu raspravu: 1) ako je tužitelj odustao od optužbe prije nego što je glavna rasprava započela, 2) ako je nesporno utvrđeno postojanje smetnji za nastavak postupka iz članka 370. točke 2., 4., 5. i 6. ovoga Zakona. (2) Predsjednik vijeća će u slučaju obustave postupka iz stavka 1. točke 1. ovoga članka upozoriti oštećenika na njegovo pravo da može nastaviti kazneni progon (članak 55.). (3) Predsjednik vijeća rješenjem će prekinuti kazneni postupak ako u slučajevima iz članka 184. stavka 1. ovoga Zakona državni odvjetnik prije nego što je glavna rasprava počela izjavi da uvjetno odustaje od kaznenog progona, a nakon odustanka državnog odvjetnika od optužbe, obustavit će kazneni postupak rješenjem iz stavka 1. ovoga članka. Glava XXII. GLAVNA RASPRAVA 1. Javnost glavne rasprave Članak 309. (1) Glavna rasprava jest javna. (2) Glavnoj raspravi mogu biti nazočne punoljetne osobe. (3) Osobe koje budu na glavnoj raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe, osim čuvara okrivljenika koji može biti naoružan. Članak 310. Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavne rasprave vijeće može u svako doba, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka, ali uvijek nakon njihova ispitivanja, isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili njezin dio ako je to potrebno radi: 1) zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske, 2) čuvanja tajne, kojoj bi štetila javna rasprava, 3) čuvanja javnog reda i mira, 4) zaštite osobnog ili obiteljskog života okrivljenika, oštećenika ili drugog sudionika u postupku, 5) zaštite probitaka maloljetnika. Članak 311. (1) Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, oštećenika, njihove zastupnike i branitelja. (2) Vijeće može dopustiti da na glavnoj raspravi iz koje je javnost isključena budu nazočne pojedine službene osobe, znanstveni i javni radnici, a na zahtjev optuženika može to dopustiti i njegovu bračnom, odnosno izvanbračnom drugu i njegovim bliskim srodnicima. (3) Predsjednik vijeća upozorit će osobe koje budu na glavnoj raspravi iz koje je javnost isključena da su dužne kao tajnu čuvati sve ono što su na raspravi saznale i da je odavanje tajne kazneno djelo. Članak 312. (1) Odluku o isključenju javnosti donosi vijeće rješenjem, koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno. (2) Žalba na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne zadržava izvršenje. 2. Upravljanje glavnom raspravom Članak 313. (1) Predsjednik, članovi vijeća i zapisničar te dopunski suci i suci porotnici moraju neprekidno biti na glavnoj raspravi. (2) Dužnost je predsjednika vijeća da utvrdi je li vijeće sastavljeno prema zakonu i postoje li razlozi iz kojih se članovi vijeća i zapisničar moraju izuzeti (članak 36. stavak 1.). Članak 314. (1) Predsjednik vijeća upravlja glavnom raspravom, ispituje optuženika, ispituje svjedoke i vještake te daje riječ članovima vijeća, strankama, oštećeniku, zakonskim zastupnicima, opunomoćenicima, branitelju i vještacima. (2) Dužnost je predsjednika vijeća da se brine za svestrano raspravljanje o predmetu i otklanjanje svega što odugovlači postupak, a ne služi razjašnjenju stvari. (3) Predsjednik vijeća odlučuje o prijedlozima stranaka ako o njima ne odlučuje vijeće. (4) O prijedlogu o kojemu ne postoji suglasnost stranaka i o suglasnim prijedlozima stranaka koje predsjednik ne prihvati odlučuje vijeće. Vijeće također odlučuje o prigovoru protiv mjera predsjednika vijeća koje se odnose na upravljanje glavnom raspravom. (5) Rješenja vijeća uvijek se objavljuju i s kratkim obrazloženjem unose u zapisnik o glavnoj raspravi, ako protiv rješenja nije dopuštena posebna žalba. Članak 315. Glavna rasprava teče redom koji je propisan u ovom Zakonu, ali vijeće može odrediti da se odstupi od redovnog tijeka rasprav- ljanja zbog posebnih okolnosti, a osobito zbog broja optuženika, broja kaznenih djela i opsega dokaznog materijala. Optuženik koji je osporio osnovanost optužbe ili pojedinih njezinih točaka (članak 337. stavak 7.) ne može biti ispitan prije završenoga dokaznog postupka. Članak 316. (1) Dužnost je predsjednika vijeća brinuti se o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. On može odmah nakon otvaranja zasjedanja upozoriti osobe koje budu na glavnoj raspravi da se pristojno ponašaju i ne ometaju rad suda. Predsjednik vijeća može odrediti pretragu osoba koje budu na glavnoj raspravi. (2) Vijeće može naložiti da se iz zasjedanja uklone sve osobe koje kao slušatelji budu nazočni na glavnoj raspravi ako se mjerama za održavanje reda propisanim u ovom Zakonu ne bi moglo osigurati neometano održavanje glavne rasprave. (3) U sudnici se ne smiju obavljati fotografska, filmska, televizijska i druga snimanja tehničkim uređajima. Iznimno, predsjednik županijskog suda može dopustiti fotografsko, a predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, televizijsko i drugo snimanje na pojedinoj glavnoj raspravi. Ako je snimanje dopušteno, vijeće na glavnoj raspravi može iz opravdanih razloga odlučiti da se pojedini dijelovi glavne rasprave ne snimaju. (4) Stranke i branitelj smiju tonski snimati tijek glavne rasprave s koje nije isključena javnost. Osobni podaci o okrivljeniku, oštećeniku ili svjedocima koji su tako snimljeni predstavljaju tajnu i smiju se koristiti samo za potrebe kaznenog postupka. Članak 317. (1) Ako optuženik, branitelj, oštećenik, zakonski zastupnik, opunomoćenik, svjedok, vještak, tumač ili druga osoba koja je nazočna na zasjedanju ometa red ili se ne pokorava nalozima predsjednika vijeća za održavanje reda, predsjednik vijeća će je opomenuti ili novčano kazniti do 20.000,00 kuna. Vijeće može naložiti da se optuženik udalji iz sudnice, a ostale osobe može samo udaljiti ili kazniti novčanom kaznom do 20.000,00 kuna. (2) Prema odluci vijeća optuženik može biti udaljen iz sudnice za određeno vrijeme, a na ponovljeno narušavanje i sve dok traje dokazni postupak. Prije završetka dokaznog postupka predsjednik vijeća pozvat će optuženika i izvijestiti ga o tijeku glavne rasprave. Ako bi optuženik nastavio narušavati red i vrijeđati dostojanstvo suda, vijeće ga može ponovno udaljiti iz zasjedanja. U tom slučaju glavna će se rasprava dovršiti bez nazočnosti optuženika, a presudu će mu priopćiti predsjednik ili sudac član vijeća u nazočnosti zapisničara. (3) Branitelju ili opunomoćeniku koji poslije kazne nastavi narušavati red može vijeće uskratiti daljnju obranu, odnosno zastupanje na glavnoj raspravi i u tom slučaju stranka će se pozvati da uzme drugog branitelja, odnosno opunomoćenika. Ako je nemoguće da okrivljenik ili oštećenik to učine odmah bez štete za svoje probitke ili ako se u slučaju obvezne obrane ne može odmah postaviti drugi branitelj ili opunomoćenik, glavna će se rasprava prekinuti ili odgoditi, a branitelju, odnosno opunomoćeniku naložit će se platež troškova koji su nastali zbog prekida ili odgode. (4) Ako sud udalji iz sudnice oštećenika kao tužitelja ili privatnog tužitelja ili njihova zakonskog zastupnika, glavna će se rasprava nastaviti i bez njega, ali će ih sud upozoriti da mogu uzeti opunomoćenika. (5) Ako državni odvjetnik ili osoba koja ga zamjenjuje narušava red, predsjednik vijeća izvijestit će o tome višeg državnog odvjetnika, a može i prekinuti glavnu raspravu i od višeg državnog odvjetnika zatražiti da odredi drugu osobu da zastupa optužnicu. (6) Kad odvjetnika ili odvjetničkog vježbenika koji narušava red sud kazni, izvijestit će o tome Hrvatsku odvjetničku komoru. Članak 318. (1) Protiv rješenja o kazni dopuštena je žalba. Vijeće može opozvati svoje rješenje. (2) Protiv drugih odluka koje se odnose na održavanje reda i upravljanje glavnom raspravom nije dopuštena žalba. Članak 319. (1) Ako optuženik na glavnoj raspravi počini kazneno djelo, postupit će se prema odredbi članka 359. ovoga Zakona. (2) Ako netko drugi tijekom glavne rasprave u zasjedanju počini kazneno djelo, vijeće može prekinuti glavnu raspravu i prema usmenoj optužbi tužitelja suditi o počinjenom kaznenom djelu odmah, a može za to djelo suditi nakon završetka započete glavne rasprave. (3) Ako postoje osnove sumnje da je svjedok ili vještak na glavnoj raspravi dao lažni iskaz, ne može se za to djelo odmah suditi. U takvu slučaju predsjednik vijeća može narediti da se o iskazu svjedoka, odnosno vještaka sastavi poseban zapisnik, koji će se dostaviti državnom odvjetniku. Taj će zapisnik potpisati ispitani svjedok, odnosno vještak. (4) Ako se počinitelju kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ne može odmah suditi, ili ako je za suđenje nadležan viši sud, izvijestit će se o tome nadležni državni odvjetnik radi daljnjeg postupka. 3. Pretpostavke za održavanje glavne rasprave Članak 320. Predsjednik vijeća otvara zasjedanje i objavljuje predmet glavne rasprave i sastav vijeća. Nakon toga utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe, pa ako nisu, provjerava jesu li im pozivi predani i jesu li svoj izostanak opravdale. Članak 321. (1) Ako na glavnu raspravu, koja je zakazana na temelju optužnice državnog odvjetnika, ne dođe državni odvjetnik ili osoba koja ga zamjenjuje, glavna rasprava će se odgoditi. (2) Ako na glavnu raspravu ne dođe oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj, iako su uredno pozvani, a ni njihov opunomoćenik, vijeće će rješenjem obustaviti postupak. Članak 322. (1) Ako je optuženik uredno pozvan, a ne dođe na glavnu raspravu niti svoj izostanak opravda, vijeće će naložiti da se prisilno dovede. Ako se dovođenje ne bi moglo odmah obaviti, vijeće će odlučiti da se glavna rasprava odgodi i naložiti da se optuženik na iduću raspravu prisilno dovede. Ako do privođenja optuženik opravda izostanak, predsjednik vijeća opozvat će nalog o prisilnom dovođenju. Vijeće može i naložiti da optuženik snosi troškove koji su nastali odgodom rasprave. (2) U postupku za kazneno djelo za koje je predviđena kazna zatvora do pet godina, glavna rasprava može se održati i bez nazočnosti optuženika koji je bio uredno pozvan i koji se očitovao u smislu članka 337. stavka 4. ovoga Zakona o optužbi ako se prema stanju stvari može očekivati izricanje kazne zatvora do šest mjeseci, novčane kazne, uvjetne osude, sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom ili oduzimanje predmeta pribavljenih izvršenjem kaznenog djela, odnosno oduzimanja imovinske koristi. Druga ili teža kazna, odnosno mjera u takvu se slučaju ne može izreći bez ponovnog pozivanja i nazočnosti optuženika. (3) Na glavnoj raspravi održanoj u smislu odredbe iz stavka 2. ovoga članka branitelj može u korist optuženika davati izjave i primati priopćenja o svim pitanjima koja se odnose na vođenje postupka i odlučivanje o glavnoj stvari. (4) Kada zbog nedolaska optuženika ili njegovog branitelja ne postoje uvjeti za održavanje glavne rasprave predsjednik vijeća može odrediti da se nazočni svjedok ili vještak ispita i bez vođenja glavne rasprave ako se tome optužba i obrana ne protive. (5) Optuženiku se može suditi u odsutnosti samo ako je u bijegu ili inače nije dostižan državnim tijelima, a postoje osobito važni razlozi da mu se sudi iako je odsutan. (6) Rješenje o suđenju u odsutnosti donosi vijeće nakon pribavljenog mišljenja tužitelja. Žalba zadržava izvršenje rješenja, ukoliko je rješenje doneseno protivno mišljenju tužitelja. Članak 323. Ako na glavnu raspravu ne dođe branitelj koji je uredno pozvan, a ne izvijesti sud o razlogu spriječenosti, čim je za taj razlog saznao, ili ako branitelj bez odobrenja napusti glavnu raspravu, optuženik će se pozvati da odmah uzme drugog branitelja. Ako optuženik to ne učini, vijeće može odlučiti da se glavna rasprava održi bez branitelja, ako nakon ispitivanja svih okolnosti ocijeni da odsutnost branitelja ne bi bila štetna za obranu. Rješenje o tome, s obrazloženjem, unosi se u zapisnik o glavnoj raspravi. Protiv tog rješenja posebna žalba nije dopuštena. Ako u slučaju obvezne obrane ne postoji mogućnost da optuženik odmah uzme drugog branitelja, odnosno da ga sud postavi bez štete za obranu, glavna rasprava će se odgoditi. Članak 324. (1) Ako se optuženik sam stavio u položaj ili stanje uslijed kojeg nije mogao biti nazočan na glavnoj raspravi, glavna rasprava održat će se u njegovoj odsutnosti. (2) Vijeće, odnosno sudac pojedinac donosi rješenje o održavanju glavne rasprave u odsutnosti optuženika nakon saslušanja liječnika vještaka. Rješenje se može donijeti prije započinjanja glavne rasprave. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja. (3) Ako optuženik nema branitelja postavit će mu se branitelj čim se donese rješenje o održavanju glavne rasprave u odsutnosti optuženika. (4) Kada prestanu razlozi uslijed kojih optuženik nije mogao biti nazočan na glavnoj raspravi, predsjednik vijeća će optuženiku priopćiti tijek i sadržaj glavne rasprave. (5) Ako prema odredbama članka 322. i 323. ovoga Zakona postoje uvjeti za odgodu glavne rasprave zbog nedolaska optuženika ili zbog njegove raspravne nesposobnosti, odnosno zbog odsutnosti branitelja, vijeće može odlučiti da se glavna rasprava održi ako bi se prema dokazima koji se nalaze u spisima očito morala donijeti presuda kojom se optužba odbija. Članak 325. (1) Ako svjedok ili vještak unatoč urednom pozivu neopravdano izostane, vijeće može naložiti da se odmah prisilno dovede. (2) Glavna rasprava može početi i bez nazočnosti pozvanog svjedoka ili vještaka. U tom će slučaju vijeće tijekom glavne rasprave odlučiti treba li zbog odsutnosti svjedoka ili vještaka glavnu raspravu prekinuti ili odgoditi. (3) Svjedoka ili vještaka koji je uredno pozvan, a izostanak nije opravdao, vijeće može kazniti novčanom kaznom do 20.000,00 kuna, a može naložiti da se na novu glavnu raspravu dovede prisilno. Vijeće može u opravdanom slučaju opozvati odluku o kazni. 4. Odgoda i prekid glavne rasprave Članak 326. (1) Izvan slučajeva posebice predviđenih u ovom Zakonu glavna rasprava odgodit će se rješenjem vijeća ako treba pribaviti nove dokaze, ili ako se u tijeku rasprave utvrdi da je optuženik raspravno nesposoban ili ako postoje druge smetnje da se glavna rasprava uspješno provede. (2) U rješenju kojim se odgađa glavna rasprava odredit će se, kad je to moguće, dan i sat kad će se glavna rasprava nastaviti. Istim rješenjem vijeće može odrediti da se prikupe dokazi koji bi se s vremenom mogli izgubiti. (3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga člana nije dopuštena žalba. Članak 327. (1) Glavna rasprava koja je odgođena mora iznova započeti ako se izmijenio sastav vijeća. (2) Ako se glavna rasprava koja je bila odgođena drži pred istim vijećem, ona će se nastaviti, a predsjednik vijeća ukratko će iznijeti tijek prijašnje glavne rasprave, ali u tom slučaju vijeće može odrediti da glavna rasprava počne iznova. (3) Glavna rasprava mora iznova početi i svi se dokazi moraju ponovno izvesti ako se rasprava drži pred drugim predsjednikom vijeća. Isto vrijedi i u slučaju ako je odgoda trajala dulje od dva mjeseca. Članak 328. (1) Izvan slučajeva posebice propisanih u ovom Zakonu predsjednik vijeća može prekinuti glavnu raspravu radi odmora, ili zbog proteka radnog vremena, ili radi toga da se u kratkom vremenu pribave određeni dokazi, ili radi pripremanja optužbe ili obrane. (2) Prekinuta rasprava nastavlja se uvijek pred istim vijećem. (3) Ako se glavna rasprava ne može nastaviti pred istim vijećem ili ako je prekid glavne rasprave trajao dulje od osam dana, postupit će se prema odredbama članka 326. ovoga Zakona. Članak 329. Ako se u tijeku glavne rasprave pred vijećem sastavljenim od jednog suca i dva suca porotnika, odnosno dva suca i tri suca porotnika pokaže da činjenice na kojima se temelji optužba upućuju na kazneno djelo za čije je suđenje nadležno vijeće sa- stavljeno od dva suca i tri suca porotnika, odnosno tri suca i četiri suca porotnika, dopunit će se vijeće i glavna rasprava počet će iznova. 5. Zapisnik o glavnoj raspravi Članak 330. (1) O radu na glavnoj raspravi mora se voditi zapisnik u koji se mora unijeti u bitnom cijeli tijek glavne rasprave. (2) Predsjednik vijeća može na prijedlog stranaka odrediti da se tijek glavne rasprave snimi tehničkim uređajem. U takvom slučaju zapisnik o glavnoj raspravi čine prijepis zvučne snimke glavne rasprave i zapisnik o tijeku glavne rasprave kako je to propisano u članku 332. stavku 5. ovoga Zakona. Zvučna snimka glavne rasprave prepisuje se u roku od tri radna dana, a prijepis pregledava i ovjerovljuje predsjednik vijeća i ulaže ga u spis kao sastavni dio zapisnika o glavnoj raspravi. (3) Za tonsko ili drugo tehničko snimanje tijeka glavne rasprave primjenjuju se odredbe članka 316. stavka 3. i 4. ovoga Zakona. Odobrenje za takvo snimanje daje predsjednik vijeća. (4) Predsjednik vijeća može, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, naložiti da se u zapisnik doslovce upišu izjave koje smatra osobito važnim. (5) Ako je potrebno, osobito ako se u zapisnik doslovce unose izjave neke osobe, predsjednik vijeća može narediti da se taj dio zapisnika odmah pročita, a pročitat će se uvijek ako to zahtijeva stranka, branitelj ili osoba čija se izjava unosi u zapisnik. Članak 331. (1) Zapisnik mora biti završen sa zaključenjem zasjedanja. Zapisnik potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar. (2) Stranke imaju pravo pregledati završeni zapisnik i njegove priloge, dati primjedbe u svezi sa sadržajem i tražiti ispravak zapisnika. (3) Ispravke pogrešno upisanih imena, brojeva i drugih očitih pogrešaka u pisanju može naložiti predsjednik vijeća na prijedlog stranaka ili ispitane osobe ili po službenoj dužnosti. Druge ispravke i dopune zapisnika može naložiti samo vijeće. (4) Primjedbe i prijedlozi stranaka u svezi sa zapisnikom te ispravci i dopune obavljeni u zapisniku moraju se zabilježiti u nastavku završenog zapisnika. U nastavku zapisnika zabilježit će se i razlozi zbog kojih pojedini prijedlozi i primjedbe nisu prihvaćeni. Predsjednik vijeća i zapisničar potpisuju i nastavak zapisnika. Članak 332. (1) U uvodu zapisnika mora se naznačiti sud pred kojim se održava glavna rasprava, mjesto i vrijeme zasjedanja, ime i prezime predsjednika vijeća, članova vijeća i zapisničara, tužitelja, optuženika i branitelja, oštećenika i njegova zakonskog zastupnika ili opunomoćenika, tumača, kazneno djelo koje je predmet raspravljanja te je li glavna rasprava javna ili je javnost isključena. (2) Zapisnik mora osobito sadržavati podatke o tome koja je optužnica na glavnoj raspravi pročitana, odnosno usmeno izložena i je li tužitelj izmijenio ili proširio optužbu, kakve su prijedloge podnijele stranke i kakve je odluke donosio predsjednik vijeća ili vijeće, koji su dokazi izvedeni, jesu li pročitani kakvi zapisnici i drugi podnesci, jesu li reproducirane zvučne ili druge snimke i kakve su primjedbe dale stranke u svezi s pročitanim zapisnicima, podnescima ili reproduciranim snimkama. Ako je iz glavne rasprave isključena javnost, u zapisniku se mora naznačiti da je predsjednik vijeća upozorio nazočne na posljedice ako neovlašteno otkriju ono što su na toj glavnoj raspravi saznali kao tajnu. (3) Iskazi optuženika, svjedoka i vještaka unose se u zapisnik tako da se prikaže njihov bitni sadržaj. Ti se iskazi unose u zapisnik samo ako sadrže odstupanje ili dopunu njihovih prijašnjih iskaza. Na zahtjev stranke predsjednik vijeća naložit će da se djelomično ili u cijelosti pročita zapisnik o njezinu prijašnjem iskazu. (4) Na zahtjev stranke u zapisnik će se unijeti i pitanje, odnosno odgovor koji je vijeće odbilo kao nedopušten. (5) U zapisniku o tijeku glavne rasprave koji se vodi usporedno sa zvučnim ili drugim snimanjem unijet će se prema ocjeni predsjednika vijeća važne izjave stranaka, a po potrebi i bitni dijelovi iskaza optuženika, svjedoka ili vještaka. Članak 333. (1) U zapisnik o glavnoj raspravi unosi se potpuna izreka presude (članak 376. stavak 3. do 5.), uz naznaku je li presuda javno objavljena. Izreka presude sadržana u zapisniku o glavnoj raspravi predstavlja izvornik. (2) Ako je doneseno rješenje o pritvoru (članak 105. stavak 4.), mora se i ono unijeti u zapisnik o glavnoj raspravi. 6. Početak glavne rasprave i uvodni govori stranaka Članak 334. (1) Kad je predsjednik vijeća utvrdio da su na glavnu raspravu došle sve pozvane osobe, ili kad je vijeće odlučilo da se glavna rasprava održi u odsutnosti neke od pozvanih osoba, ili je ostavilo da o tim pitanjima kasnije odluči, pozvat će predsjednik vijeća optuženika i od njega uzeti osobne podatke osim podataka o prijašnjoj osuđivanosti (članak 237.) da bi se uvjerio u njegovu istovjetnost. (2) Podaci o prijašnjim osudama i kaznama koje je optuženik izdržao pročitat će se na kraju dokaznog postupka (članak 338. stavak 4.). Članak 335. (1) Nakon što optuženikova istovjetnost bude utvrđena, predsjednik vijeća uputit će svjedoke i vještake na mjesto koje je za njih određeno, gdje će pričekati dok ne budu pozvani radi ispitivanja. U slučaju potrebe predsjednik vijeća može zadržati vještake da prate tijek glavne rasprave. (2) Svi optuženici ostaju u sudnici tijekom cijele glavne rasprave. (3) Ako je oštećenik nazočan, a još nije stavio imovinskopravni zahtjev, upozorit će ga predsjednik vijeća da može staviti prijedlog za ostvarivanje tog zahtjeva u kaznenom postupku i poučiti ga o pravima iz članka 55. ovoga Zakona. (4) Ako se oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj imaju ispitati kao svjedoci, neće se udaljiti iz zasjedanja. (5) Predsjednik vijeća može poduzeti potrebne mjere da spriječi dogovaranje između svjedoka, vještaka i stranaka. Članak 336. (1) Glavna rasprava počinje čitanjem optužnice, privatne tužbe ili optužnog prijedloga. (2) Optužnicu i privatnu tužbu čita, u pravilu, tužitelj, ali predsjednik vijeća može, umjesto toga, ako je riječ o optužnici oštećenika kao tužitelja, o privatnoj tužbi ili o optužnom prijedlogu usmeno izložiti njihov sadržaj. Tužitelju će se dopustiti da dopuni izlaganje predsjednika vijeća. (3) Ako je oštećenik nazočan, može obrazložiti imovinskopravni zahtjev, a ako nije nazočan, njegov će prijedlog pročitati predsjednik vijeća. Članak 337. (1) Nakon što je optužnica, privatna tužba ili optužni prijedlog pročitan ili je usmeno izložen njihov sadržaj, predsjednik vijeća upitat će optuženika je li razumio optužbu. Ako se predsjednik vijeća uvjeri da optuženik nije razumio optužbu, ponovno će mu izložiti njezin sadržaj na način na koji je optuženik može najlakše razumjeti. (2) Predsjednik vijeća najprije će optuženika poučiti prema odredbi članka 4., a ako nema branitelja, i prema odredbi članka 5. stavka 2. ovoga Zakona. (3) Nakon toga ispitat će se optuženik o tome kakav stav zauzima prema svakoj točki optužbe. Po potrebi sud može prekinuti raspravu i za to ispitivanje zakazati posebno ročište. (4) Optuženika koji se očitovao da se u odnosu na sve točke optužbe smatra krivim, predsjednik vijeća uputit će da može iskazivati o svim okolnostima koje ga terete i iznijeti sve činjenice koje mu idu u korist. Nakon toga prelazi se na ispitivanje optuženika. Optuženik će u slobodnom izlaganju iznijeti svoj iskaz, nakon čega mu se mogu postavljati pitanja. Pitanja prvi postavlja branitelj, a zatim tužitelj. Nakon njih predsjednik vijeća i članovi vijeća mogu postavljati pitanja optuženiku radi otklanjanja praznina, proturječnosti i nejasnoća u iskazu. Oštećenik, njegov zakonski zastupnik ili punomoćnik, suoptuženici i vještaci mogu neposredno postavljati pitanja optuženiku uz odobrenje predsjednika vijeća. (5) Predsjednik vijeća će zabraniti pitanje ili odgovor na već postavljeno pitanje ako je ono nedopušteno (članak 238.) ili se ne odnosi na predmet. Ako predsjednik vijeća zabrani postavljanje određenog pitanja ili davanje odgovora stranke mogu zahtijevati da o tome odluči vijeće. (6) Izjava optuženika prema odredbi stavka 4. ovoga članka, ne oslobađa sud dužnosti da izvodi i druge dokaze. Ako je optuženikovo priznanje na glavnoj raspravi potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima, sud će u dokaznom postupku izvesti samo one dokaze koji se odnose na odluku o kazni. (7) Ako se optuženik očituje da se u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe ne smatra krivim, ispitat će se na završetku dokaznog postupka, osim ako optuženik drugačije ne zahtijeva. 7. Dokazni postupak Članak 338. (1) Dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud smatra da su važne za pravilno presuđenje. (2) Suoptuženike koji su se očitovali da se u odnosu na sve točke optužbe smatraju krivim ispitat će se na početku dokaznog postupka, oni koji zahtijevaju da ih se ispita prije završetka dokaznog postupka ispitat će se čim to zahtijevaju, a oni koji su se očitovali na sve ili pojedine točke optužbe da se ne smatraju krivim ispitat će se na završetku dokaznog postupka, osim ako drugačije ne zahtijevaju. (3) Optuženik koji se prema odredbi članka 337. stavka 7. ovoga Zakona treba ispitati na kraju dokaznog postupka može sudjelovati u izvođenju pojedinih dokaza na glavnoj raspravi (očevid, rekonstrukcija, suočenje, vještačenje i dr.) i prije njegova ispitivanja. (4) Ostali dokazi izvode se onim redom koji utvrdi predsjednik vijeća. U pravilu prvo će se izvesti dokazi koje predlaže tužitelj, a potom dokazi koje predlaže obrana, a naposljetku dokazi čije je izvođenje sud odredio po službenoj dužnosti. (5) Ako se oštećenik koji je nazočan treba ispitati kao svjedok, njegovo će se ispitivanje obaviti prije ispitivanja ostalih svjedoka. (6) Podaci iz kaznene evidencije kao i drugi podaci o osuđivanosti za kažnjive radnje mogu se pročitati kao zadnji dokazi prije ispitivanja optuženika na završetku dokaznog postupka, osim ako vijeće odlučuje o mjerama iz Glave IX. Članak 339. (1) Stranke i oštećenik mogu do završetka glavne rasprave predlagati da se izvide nove činjenice i pribave novi dokazi, a mogu ponoviti i one prijedloge što ih je predsjednik vijeća ili vijeće prije odbilo. (2) Općepoznate činjenice ne treba utvrđivati. Ne može se predlagati da se utvrđuju činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja u korist optuženika, ali se može dokazivati njihovo nepostojanje. (3) Vijeće može odlučiti da se izvedu dokazi koji nisu predloženi ili od kojih je predlagatelj odustao. (4) Prijedlog da se pribave dokazi može se odbiti: 1) ako se odnosi na zakonom zabranjeni način pribavljanja dokaza, na dokaz čija upotreba nije po zakonu dopuštena ili na činjenicu koja se po zakonu ne može dokazivati (nedopušteni prijedlog), 2) ako je činjenica koju bi prema prijedlogu trebalo utvrditi već utvrđena ili nije važna za odlučivanje, odnosno ne postoji povezanost između činjenice koju treba utvrditi i odlučnih činjenica ili se ta povezanost zbog pravnih razloga ne može ustanoviti (nevažni prijedlog), 3) ako postoje razlozi za sumnju da se s predloženim dokazom neka važna činjenica uopće ne bi mogla utvrditi ili bi se to moglo učiniti s velikim poteškoćama, odnosno ako se taj dokaz u prijašnjem tijeku postupka nije mogao pribaviti i vjerojatno je da se neće moći pribaviti niti u primjerenom roku (neprikladni prijedlog), 4) ako je nejasan, nepotpun ili je prema dosadašnjem stanju stvari i radnjama u postupku koje je predlagatelj poduzimao očigledno da je prijedlog usmjeren na znatno odugovlačenje postupka. (5) Rješenje kojim se odbija prijedlog za izvođenje novih dokaza mora biti obrazloženo. Vijeće ga može izmijeniti ili opozvati u kasnijem tijeku postupka. (6) Odredbe stavka 1., 2., 3., 4. i 5. ovoga članka će se primjenjivati i na prijedlog da se poduzme očevid ili neka druga radnja kojom se neposrednim opažanjem utvrđuju činjenice. Članak 340. (1) Pri ispitivanju svjedoka i vještaka na glavnoj raspravi primjenjivat će se odredbe koje važe za njihovo ispitivanje u istrazi osim ako odredbama ove glave nije što posebno propisano. (2) Svjedok koji nije ispitan neće biti nazočan izvođenju dokaza. (3) Ako je maloljetna osoba nazočna na glavnoj raspravi kao svjedok ili oštećenik, udaljit će se iz sudnice čim njezina nazočnost nije više potrebna. Članak 341. (1) Prije ispitivanja svjedoka predsjednik vijeća će ga upozoriti na dužnost da iznese sudu sve što mu je o predmetu poznato i upozoriti ga da je lažno svjedočenje kazneno djelo. (2) Vijeće može odlučiti da svjedok obeća prema članku 256. ovoga Zakona da će iskazati istinu. Ako je to obećanje svjedok već dao u istrazi, sud ga na to može samo upozoriti. Članak 342. (1) Prije ispitivanja vještaka predsjednik vijeća upozorit će ga na dužnost da nalaz i mišljenje dade po najboljem znanju i upozoriti ga da je davanje lažnog nalaza i mišljenja kazneno djelo. (2) Vijeće može odlučiti da vještak prije vještačenja dade obećanje da će iskazati istinu. Obećanje se daje na način koji odgovara načinu obećanja svjedoka da će iskazati istinu (članak 256.). Stalno prisegnuti postavljeni vještak samo će se upozoriti na položenu prisegu. (3) Vještak izlaže usmeno na glavnoj raspravi svoj nalaz i mišljenje. Ako je vještak prije glavne rasprave pripremio pisano svoj nalaz i mišljenje, može mu se dopustiti da ga pročita, u kojem će se slučaju njegov pisani sastav priložiti zapisniku. Članak 343. (1) Tijekom iznošenja iskaza svjedoka ili izlaganja nalaza i mišljenja vještaka, svjedoku ili vještaku neposredno postavljaju pitanja stranke, te predsjednik i članovi sudskog vijeća. Ako se drukčije ne dogovore, najprije postavlja pitanje stranka koja je predložila izvođenje tog dokaza, a zatim protustranka. Nakon toga pitanja postavlja predsjednik i članovi sudskog vijeća. Ako je sud odredio izvođenje dokaza i bez prijedloga stranaka, pitanja prvi postavlja predsjednik vijeća, zatim članovi vijeća, te na posljetku tužitelj, okrivljenik i branitelj. Oštećenik, zakonski zastupnik, punomoćnik i vještaci mogu neposredno postavljati pitanja uz odobrenje predsjednika vijeća. (2) Predsjednik će zabraniti pitanje ili odbiti odgovor na već postavljeno pitanje ako je ono nedopušteno (članak 238.) ili se ne odnosi na predmet. Ako predsjednik vijeća zabrani postavljanje određenog pitanja ili davanje odgovora, stranke mogu zahtijevati da o tome odluči vijeće. Članak 344. Ako je svjedok ili vještak na prijašnjem ispitivanju naveo činjenice kojih se više ne sjeća ili ako odstupi od svojeg iskaza, predočit će mu se prijašnji iskaz, odnosno upozorit će se na odstupanje i upitat će se zašto sada iskazuje drukčije, a prema potrebi pročitat će se njegov prijašnji iskaz ili dio tog iskaza. Članak 345. (1) Ispitani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici ako ih predsjednik vijeća nakon ispitivanja stranaka sasvim ne otpusti ili ne naloži da se privremeno udalje iz sudnice. (2) Na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti predsjednik može naložiti da se ispitani svjedoci i vještaci udalje iz sudnice i da se kasnije ponovno pozovu i još jednom ispitaju u nazočnosti ili odsutnosti drugih svjedoka i vještaka. Članak 346. (1) Ako se na glavnoj raspravi sazna da svjedok ili vještak ne može doći pred sud ili mu je dolazak znatno otežan, vijeće može, ako smatra da je njegov iskaz važan, naložiti da ga izvan glavne rasprave ispita predsjednik vijeća ili sudac član vijeća, ili da se ispitivanje obavi preko istražnog suca na čijem se području svjedok, odnosno vještak nalazi. (2) Na način iz stavka 1. ovoga članka vijeće može postupiti ako se kao svjedok ispituje maloljetna osoba (članak 248. stavak 5.) ili svjedoci iz članka 248. stavka 6. ovoga Zakona. Na ispitivanje tih svjedoka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o posebnom načinu ispitivanja svjedoka iz članka 248. stavka 4. i 6. ovoga Zakona. (3) Ako se kao svjedoka na glavnoj raspravi treba ispitati dijete oštećeno kaznenim djelom vijeće može odlučiti da ga izvan glavne rasprave ispita predsjednik vijeća. Ispitivanje djeteta uvijek će se obaviti uz odgovarajuću primjenu članka 248. stavka 5. ovoga Zakona. (4) Na ispitivanje ugroženog svjedoka (članak 249. stavak 1.) na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 249. do 253. ovoga Zakona. Protiv odluke vijeća o prihvaćanju prijedloga državnog odvjetnika za ispitivanje ugroženog svjedoka dopuštena je posebna žalba. (5) Ako je potrebno obaviti očevid ili rekonstrukciju izvan glavne rasprave, vijeće može odlučiti da te radnje obavi predsjednik vijeća ili sudac član vijeća. (6) Stranke i oštećenik izvijestit će se uvijek kad će se i na kojem mjestu ispitati svjedok, odnosno obaviti očevid ili rekonstrukcija, s upozorenjem da mogu biti nazočni tim radnjama osim ako što drugo nije propisano ovim Zakonom. Ako je optuženik u pritvoru, o potrebi njegove nazočnosti tim radnjama odlučuje vijeće. Kad su stranke i oštećenik nazočni izvođenju tih radnji, imaju prava predviđena u članku 211. ovoga Zakona. Članak 347. (1) Zapisnici o očevidu, o pretrazi stana i osoba, o oduzimanju stvari, o prepoznavanju i uzimanju otisaka prstiju i drugih dijelova tijela, isprave, knjige, spisi i drugi dopisi kao i tehničke snimke koje služe za utvrđivanje činjenica, pročitat će se, odnosno reproducirati na glavnoj raspravi radi utvrđivanja njihova sadržaja, a prema ocjeni vijeća može se sadržaj isprava i drugih dopisa ukratko usmeno izložiti. Dopisi koji imaju značenje dokaza podnose se u izvorniku. (2) Predmeti koji mogu poslužiti razjašnjenju stvari mogu se u tijeku glavne rasprave pokazati optuženiku, a prema potrebi svjedocima i vještacima. Članak 348. (1) Zapisnici o iskazima svjedoka, suoptuženika ili već osuđenih sudionika u kaznenom djelu te zapisnici ili drugi dopisi o nalazu ili mišljenju vještaka mogu se prema odluci vijeća pročitati samo: 1) ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka, 2) ako svjedoci ili vještaci bez zakonskih razloga neće iskazivati na glavnoj raspravi, 3) ako je svjedok ili vještak ispitan sukladno odredbi članka 322. stavka 4. ovoga Zakona, 4) ako su stranke suglasne da se umjesto neposrednog ispitivanja svjedoka, odnosno vještaka koji nije nazočan, bez obzira je li bio pozvan ili ne, pročita zapisnik o njegovu prijašnjem ispitivanju, 5) ako su svjedoci ili vještaci ispitani pred istim vijećem a postupak se vodi zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora iznad osam godina, odnosno pred istim predsjednikom vijeća a postupak se vodi zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora do osam godina, i to bez suglasnosti stranaka. (2) Zapisnici o prijašnjem ispitivanju osoba koje su oslobođene dužnosti svjedočenja (članak 244.) ne smiju se pročitati ako te osobe nisu uopće pozvane na glavnu raspravu ili su na glavnoj raspravi izjavile da neće svjedočiti. Vijeće će odlučiti da se ti zapisnici izdvoje iz spisa i odvojeno čuvaju (članak 78.). Tako će vijeće postupiti i u svezi s drugim zapisnicima i obavijestima predviđenim u članku 78. ovoga Zakona, ako nije prije donesena odluka o njihovu izdvajanju. Protiv rješenja kojim se odlučuje o izdvajanju dopuštena je posebna žalba, osim ako sud ne odluči odmah nastaviti s glavnom raspravom. Odlučujući o žalbi viši sud može naložiti da se nova glavna rasprava održi pred prvostupanjskim sudom pred potpuno izmijenjenim vijećem. (3) Nakon pravomoćnosti rješenja izdvojeni zapisnici i obavijesti zatvaraju se u poseban omot i predaju istražnom sucu radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti koristiti u postupku. Izdvajanje zapisnika i obavijesti mora se obaviti prije završetka dokaznog postupka. (4) Razlozi zbog kojih se čita zapisnik navest će se u zapisniku o glavnoj raspravi, a pri čitanju priopćit će se je li svjedok ili vještak dao obećanje da će iskazivati istinito ili je ranije, već bio prisegnut. Članak 349. U slučajevima iz članka 344. i 348. ovoga Zakona, a i u drugim slučajevima kad je to potrebno, vijeće može odlučiti da se na glavnoj raspravi, uz čitanje zapisnika, reproducira snimka ispitivanja (članak 79.). Članak 350. Nakon ispitivanja svakog svjedoka ili vještaka i nakon čitanja svakog zapisnika ili drugog podneska, zapitat će predsjednik vijeća stranke i oštećenika imaju li što primijetiti. Članak 351. (1) Prije ispitivanja optuženika koji se u skladu s odredbom članka 338. stavka 2. ovoga Zakona ispituje na kraju dokaznog postupka predsjednik vijeća upitat će stranke i oštećenika imaju li prijedloge za dopunu dokaznog postupka. (2) Ako nitko ne bude imao prijedlog za dopunu postupka ili prijedlog bude odbijen (članak 339. stavak 4.), predsjednik vijeća pristupit će ispitivanju optuženika. Članak 352. (1) Kad optuženik pri ispitivanju na glavnoj raspravi odstupi od svojega prijašnjeg iskaza, predsjednik vijeća upozorit će ga na odstupanje i upitati ga zašto sada iskazuje drukčije, a po potrebi pročitat će se njegov prijašnji iskaz ili dio tog iskaza. (2) Kad optuženik prije ispitivanja na glavnoj raspravi ne želi iskazivati ili odgovarati na pojedino pitanje, pročitat će se njegovi prijašnji iskazi ili njihov dio. Članak 353. Predsjednik vijeća zabranit će pitanje ili odgovor na već postavljeno pitanje ako je ono nedopušteno (članak 238.) ili se ne odnosi na predmet. Ako predsjednik vijeća zabrani postavljanje određenog pitanja ili davanje odgovora, stranke mogu zahtijevati da o tome odluči vijeće. Članak 354. (1) Kad se završi ispitivanje prvog optuženika, pristupit će se redom ispitivanju ostalih optuženika, ako ih ima. Svaki optuženik ima pravo postavljati pitanja ostalim suoptuženicima te iznositi primjedbe na njihove iskaze. (2) Ako se iskazi pojedinih suoptuženika o istoj okolnosti razlikuju, predsjednik vijeća može suočiti suoptuženike. Članak 355. Vijeće može iznimno odlučiti da se optuženik privremeno udalji iz sudnice ako suoptuženik ili svjedok odbija dati iskaz u njegovoj nazočnosti ili ako okolnosti pokazuju da u njegovoj nazočnosti neće govoriti istinu. Nakon povratka optuženika u zasjedanje pročitat će mu se iskaz suoptuženika, odnosno svjedoka. Optuženik ima pravo postavljati pitanja suoptuženiku, odnosno svjedoku, a predsjednik vijeća upitat će ga ima li što primijetiti na njihov iskaz. Prema potrebi može se obaviti suočenje. Članak 356. Optuženik se može u tijeku glavne rasprave dogovarati sa svojim braniteljem, ali o tome kako će odgovarati na postavljeno pitanje ne može se savjetovati ni sa svojim braniteljem ni s kim drugim. Članak 357. Ako vijeće nakon ispitivanja optuženika prema odredbama članka 352. do 356. ovoga Zakona ne ustanovi da treba izvesti još neke dokaze, predsjednik vijeća će objaviti da je dokazni postupak završen. 8. Izmjena i proširenje optužbe Članak 358. (1) Ako tužitelj u tijeku glavne rasprave utvrdi da izvedeni dokazi pokazuju da se izmijenilo činjenično stanje izloženo u optužnici, on može do završetka dokaznog postupka usmeno izmijeniti optužnicu ili podnijeti novu. (2) Radi pripremanja nove optužnice ili obrane stranke mogu zatražiti prekid glavne rasprave. (3) Ako vijeće dopusti prekid glavne rasprave radi pripremanja nove optužnice, odredit će rok u kojem tužitelj treba pripremiti novu optužnicu. Primjerak nove optužnice dostavit će se optuženiku, ali prigovor protiv te optužnice nije dopušten. Ako tužitelj u ostavljenom roku ne podnese optužnicu, vijeće će nastaviti glavnu raspravu na temelju prijašnje optužnice. (4) Nakon izmjene, proširenja ili podnošenja nove optužnice, optuženik će se očitovati o njezinoj osnovanosti sukladno odredbi članka 337. stavka 4. ovoga Zakona. Članak 359. (1) Ako optuženik u tijeku glavne rasprave u zasjedanju počini kazneno djelo ili ako se u tijeku glavne rasprave otkrije koje prije počinjeno optuženikovo kazneno djelo, vijeće će u pravilu prema optužbi ovlaštenog tužitelja, koja može biti i usmeno iznesena, proširiti glavnu raspravu i na to djelo. Protiv te optužbe nije dopušten prigovor. (2) Radi pripremanja obrane sud može u takvu slučaju odgoditi glavnu raspravu, a može nakon ispitivanja stranaka odlučiti da se za djelo iz stavka 1. ovoga članka posebice sudi. (3) Ako je za suđenje o djelu iz stavka 1. ovoga članka nadležan viši sud, vijeće će nakon ispitivanja tužitelja odlučiti hoće li i predmet o kojem vodi glavnu raspravu ustupiti nadležnomu višem sudu radi suđenja. 9. Govori stranaka Članak 360. Nakon završenoga dokaznog postupka predsjednik vijeća daje riječ strankama, oštećeniku i branitelju. Prvo govori tužitelj, zatim oštećenik, branitelj, pa optuženik. Članak 361. Tužitelj će u svojem govoru iznijeti svoju ocjenu dokaza izvedenih na glavnoj raspravi, nakon toga će izložiti svoje zaključke o činjenicama važnim za odluku i staviti i obrazložiti svoj prijedlog o krivnji optuženika, o odredbama kaznenog zakona koje bi se imale primijeniti, kao i o olakotnim i otegotnim okolnostima koje bi trebalo uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne. Tužitelj ne može stavljati određeni prijedlog o visini kazne, ali može predložiti da se izrekne sudska opomena ili uvjetna osuda. Članak 362. Oštećenik ili njegov opunomoćenik može u svojem govoru obrazložiti imovinskopravni zahtjev i upozoriti na dokaze o krivnji optuženika. Članak 363. (1) Branitelj ili sam optuženik izložit će u svojem govoru obranu i može se osvrnuti na navode tužitelja i oštećenika. (2) Poslije branitelja optuženik ima pravo sam govoriti, očitovati se o tome prihvaća li obranu branitelja i dopuniti je. (3) Tužitelj i oštećenik imaju pravo odgovoriti na obranu, a branitelj, odnosno optuženik osvrnuti se na te odgovore. (4) Posljednja riječ pripada uvijek optuženiku. Članak 364. (1) Govori stranaka ne mogu se ograničiti na određeno vrijeme. (2) Predsjednik vijeća može, nakon prethodnog upozorenja, prekinuti osobu koja u svojem govoru vrijeđa javni red i moral ili vrijeđa drugoga ili se upušta u ponavljanja ili izlaganja koja očito nemaju veze s predmetom. U zapisniku o glavnoj raspravi mora se navesti da je govor bio prekinut i zašto je bio prekinut. (3) Kad optužbu zastupa više osoba ili obranu više branitelja, izlaganja se ne mogu ponavljati. Zastupnici optužbe, odnosno obrane prema međusobnom sporazumu odabrat će pitanja o kojima će govoriti. (4) Nakon svih završnih govora predsjednik vijeća dužan je upitati želi li još tko što izjaviti. Članak 365. (1) Ako vijeće nakon završenih izlaganja stranaka ne utvrdi da treba izvesti još neke dokaze, predsjednik vijeća objavit će da je glavna raprava završena. (2) Nakon toga će se vijeće povući na vijećanje i glasovanje radi donošenja presude. Glava XXIII. PRESUDA 1. Izricanje presude Članak 366. (1) Ako sud tijekom vijećanja ne utvrdi da treba ponovno otvoriti glavnu raspravu radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih pitanja, izreći će presudu. (2) Presuda se izriče i javno objavljuje u ime Republike Hrvatske. Članak 367. (1) Presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na glavnoj raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici. (2) Sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela. Članak 368. (1) Sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi. (2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. 2. Vrste presuda Članak 369. (1) Presudom se optužba odbija ili se optuženik oslobađa optužbe ili se proglašava krivim. (2) Ako optužba obuhvaća više kaznenih djela, u presudi će se izreći da li se i za koje djelo optužba odbija ili se optuženik oslobađa optužbe ili se proglašava krivim. Članak 370. Presudu kojom se optužba odbija sud će izreći: 1) ako za suđenje nije stvarno nadležan, 2) ako je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja, 3) ako je tužitelj tijekom glavne rasprave odustao od optužbe, 4) ako nije bilo potrebnog prijedloga za progon ili odobrenja za progon ili ako je ovlaštena osoba, odnosno državno tijelo odustalo od prijedloga, odnosno odobrenja, 5) ako je optuženik za isto djelo već pravomoćno osuđen, oslobođen optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem pravomoćno obustavljen, a ne radi se o rješenju o obustavi postupka iz članka 420. ovoga Zakona, 6) ako je optuženik oprostom, odnosno pomilovanjem oslobođen kaznenog progona ili se kazneni progon ne može poduzeti zbog zastare, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon. Članak 371. Presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe sud će izreći: 1) ako djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo, 2) ako ima okolnosti koje isključuju krivnju, 3) ako nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje se optužuje. Članak 372. (1) U presudi u kojoj se optuženik proglašava krivim sud će izreći: 1) za koje se djelo proglašava krivim, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela te onih o kojima ovisi primjena određene odredbe Kaznenog zakona, 2) zakonski naziv i opis kaznenog djela i koje su odredbe Kaznenog zakona primijenjene, 3) na kakvu se kaznu osuđuje optuženik ili se prema odredbama Kaznenog zakona oslobađa kazne ili mu se kazna zatvora zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi, 4) odluku o uvjetnoj osudi, 5) odluku o sigurnosnim mjerama i o oduzimanju imovinske koristi, 6) odluku o uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne, 7) odluku o troškovima kaznenog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu te o tome da se pravomoćna presuda ima objaviti u sredstvima javnog priopćavanja. (2) Ako je optuženik osuđen na novčanu kaznu, u presudi će se naznačiti rok u kojem se novčana kazna ima platiti kao i visina dnevnog prihoda i ukupan broj dnevnih prihoda. (3) Kad sud izrekne kaznu zatvora, može se optuženik koji se nalazi u pritvoru rješenjem predsjednika vijeća uputiti na izdržavanje te kazne i prije pravomoćnosti presude ako on to zahtijeva. 3. Objava presude Članak 373. (1) Nakon što je sud izrekao presudu, predsjednik vijeća odmah će presudu objaviti. Ako sud ne može nakon glavne rasprave istog dana izreći presudu, odgodit će objavu presude najviše za tri dana i odrediti vrijeme i mjesto objave presude. (2) Predsjednik vijeća će u nazočnosti stranaka, njihovih zakonskih zastupnika, opunomoćenika i branitelja javno pročitati izreku i priopćiti ukratko razloge presude. (3) Objava će se obaviti i kad stranka, zakonski zastupnik, opunomoćenik ili branitelj ne bude nazočan. Vijeće može narediti da optuženiku koji nije nazočan presudu usmeno priopći predsjednik vijeća ili da mu se presuda samo dostavi. (4) Ako je javnost na glavnoj raspravi bila isključena, izreka presude uvijek će se pročitati u javnom zasjedanju. Vijeće će odlučiti hoće li i koliko isključiti javnost pri objavi razloga presude. (5) Svi nazočni saslušat će čitanje izreke presude stojeći. Članak 374. (1) Nakon objave presude predsjednik vijeća poučit će stranke o pravu na žalbu te o pravu na odgovor na žalbu. (2) Ako je optuženiku izrečena uvjetna osuda, upozorit će ga predsjednik na značenje uvjetne osude i na uvjete kojih se mora držati. (3) Predsjednik vijeća upozorit će stranke da do pravomoćnog završetka postupka o svakoj promjeni adrese obavijeste sud. 4. Izrada i dostava pisane presude Članak 375. (1) Objavljena presuda mora se napisati i otpremiti u roku od mjesec dana nakon objave. Taj se rok produljuje za petnaest dana ako je glavna rasprava trajala dulje od tri dana uzastopce, odnosno za još petnaest dana ako je glavna rasprava trajala dulje od osam dana i nije morala iznova započeti u smislu odredbe članka 327. stavka 2. ovoga Zakona. (2) Rokovi za pisanu izradu presude iz stavka 1. ovoga članka mogu se iznimno prekoračiti ako ih se predsjednik vijeća koje je sudilo u kaznenom predmetu iz nepredvidivih ili neotklonjivih razloga nije mogao pridržavati te o tome obavijestio predsjednika suda. (3) Presudu potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar. (4) Ovjerovljeni prijepis presude dostavit će se tužitelju, optuženiku osobno i njegovu branitelju. Ako se optuženik nalazi u pritvoru ovjerovljeni prijepisi presude moraju biti poslani u rokovima koji su za polovicu kraći od rokova iz stavka 1. ovoga članka. (5) Optuženiku, privatnom tužitelju i oštećeniku kao tužitelju dostavit će se i uputa o pravu na žalbu. (6) Ovjerovljeni prijepis presude sud će s uputom o pravu na žalbu dostaviti oštećeniku ako ima pravo na žalbu, osobi čiji je predmet oduzet tom presudom te pravnoj osobi prema kojoj je izrečeno oduzimanje imovinske koristi. Oštećeniku koji nema pravo na žalbu prijepis presude dostavit će se u slučaju iz članka 56. stavka 2. ovoga Zakona s uputom o pravu na traženje povrata u prijašnje stanje. Pravomoćna presuda dostavit će se oštećeniku ako on to zahtijeva. (7) Ako je sud primjenom odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne za kaznena djela u stjecaju izrekao kaznu uzimajući u obzir i presude koje su donijeli i drugi sudovi, dostavit će ovjerovljeni prijepis pravomoćne presude tim sudovima. Članak 376. (1) Pisana presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena. Presuda mora imati uvod, izreku i obrazloženje. (2) Uvod presude sadrži: naznaku da se presuda izriče u ime Republike Hrvatske, naziv suda, ime i prezime predsjednika i članova vijeća i zapisničara, ime i prezime optuženika, kazneno djelo za koje je optužen i je li bio nazočan na glavnoj raspravi, dan glavne rasprave i je li glavna rasprava bila javna, ime i prezime tužitelja, branitelja, zakonskog zastupnika i opunomoćenika koji su bili nazočni na glavnoj raspravi te dan objave izrečene presude. (3) Izreka presude sadrži osobne podatke o optuženiku (članak 237. stavak 1.) i odluku kojom se optuženik proglašava krivim za djelo za koje je optužen ili kojom se oslobađa optužbe za to djelo ili kojom se optužba odbija. (4) Ako je optuženik proglašen krivim, izreka presude mora obuhvatiti potrebne podatke navedene u članku 372. ovoga Zakona, a ako je oslobođen optužbe ili je optužba odbijena, izreka presude mora obuhvatiti opis djela za koje je optužen i odluku o troškovima kaznenog postupka te o imovinskopravnom zahtjevu ako je bio postavljen. (5) U slučaju stjecaja kaznenih djela sud će u izreku presude unijeti kazne utvrđene za svako pojedino kazneno djelo, a nakon toga kaznu koja je izrečena za sva djela u stjecaju. (6) U obrazloženju presude sud će iznijeti razloge za svaku točku presude. (7) Sud će izložiti nesporne činjenice te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući pri tome osobito ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, iz kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih je razloga odlučio da se ne ispita neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz ili pisani nalaz pročitan, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika i pri primjeni određenih odredaba Kaznenog zakona na optuženika i njegovo djelo. (8) Ako je optuženik osuđen na kaznu, u obrazloženju će se navesti koje je okolnosti sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne. Posebice će sud obrazložiti kojim se razlozima vodio kad je ustanovio da kaznu treba ublažiti ili optuženika osloboditi od kazne ili izreći uvjetnu osudu ili da treba izreći sigurnosnu mjeru ili oduzimanje imovinske koristi. Posebice će sud obrazložiti kojim se razlozima vodio kad je ustanovio da kaznu treba ublažiti, optuženika osloboditi od kazne, zamijeniti kaznu zatvora radom za opće dobro na slobodi, izreći uvjetnu osudu ili izreći sigurnosnu mjeru ili oduzimanje imovinske koristi. Ako je sud izrekao novčanu kaznu u dnevnim prihodima u obrazloženju će posebno iznijeti dokaze i okolnosti važne za odluku o visini i broju dnevnih prihoda, te svoju ocjenu optuženikovih osobnih i imovinskih prilika. (9) Ako se optuženik oslobađa optužbe, u obrazloženju će se navesti iz kojih se razloga navedenih u članku 371. ovoga Zakona to čini. (10) U obrazloženju presude kojom se optužba odbija sud se neće upuštati u ocjenu glavne stvari, nego će se ograničiti samo na razloge za odbijanje optužbe. Članak 377. Kad je optuženiku izrekao samo novčanu kaznu ili uvjetnu osudu, sud neće pisano obrazlagati presudu ako su se stranke i oštećenik odrekli prava na žalbu protiv presude. Članak 378. (1) Pogreške u imenima i brojevima te druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnosti napisane presude s izvornikom ispravit će, posebnim rješenjem, predsjednik vijeća na zahtjev stranaka ili po službenoj dužnosti. (2) Ako postoji nesuglasje između napisane presude i njezina izvornika glede podataka iz članka 372. stavka 1. točke 1. do 5. i točke 7. ovoga Zakona, rješenje o ispravku dostavit će se osobama navedenim u članku 375. ovoga Zakona. U tom slučaju rok za žalbu protiv presude teče od dana dostave toga rješenja protiv kojega posebna žalba nije dopuštena. C. Postupak o pravnim lijekovima Glava XXIV. REDOVITI PRAVNI LIJEKOVI 1. Žalba protiv presude prvostupanjskog suda a) Pravo na podnošenje žalbe Članak 379. (1) Protiv prvostupanjske presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude. (2) Ako je presuda dostavljena i optuženiku i njegovu branitelju (članak 375. stavak 4.), ali u različite dane, žalbeni rok računat će se od kasnijeg dana. (3) Pravodobno podnesena žalba ovlaštene osobe odgađa izvršenje presude. Članak 380. (1) Žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik. (2) U korist optuženika žalbu mogu podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, rođak u uspravnoj liniji, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj. Žalbeni rok i u tom slučaju teče od dana kad je optuženiku, odnosno njegovu branitelju dostavljen prijepis presude. (3) Državni odvjetnik može podnijeti žalbu i na štetu i u korist optuženika. (4) Oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke suda o troškovima kaznenog postupka, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati. (5) Žalbu može podnijeti i osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom te pravna osoba kojoj je izrečeno oduzimanje imovinske koristi. (6) Branitelj i osobe iz stavka 2. ovoga članka mogu podnijeti žalbu i bez posebne ovlasti optuženika, ali ne i protiv njegove volje. (7) Žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 383. točka 3.) ne može podnijeti optuženik koji se u odnosu na sve točke optužbe izjasnio da se smatra krivim ili je presuda donesena na temelju odredbe članka 203. ovoga Zakona, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude. Članak 381. (1) Optuženik se može odreći prava na žalbu samo nakon što mu je presuda dostavljena. Optuženik se i prije toga može odreći prava na žalbu ako su se tužitelj i oštećenik, kad ima pravo podnijeti žalbu zbog svih osnova (članak 380. stavak 4.), odrekli prava na žalbu, osim ako bi optuženik po presudi imao izdržavati kaznu oduzimanja slobode. Do donošenja drugostupanjske odluke optuženik može odustati od već podnesene žalbe. Optuženik može odustati i od žalbe koju su podnijeli njegov branitelj ili osobe navedene u članku 380. stavku 2. ovoga Zakona. (2) Tužitelj i oštećenik mogu se odreći prava na žalbu od objave presude pa do proteka roka za podnošenje žalbe, a mogu do donošenja odluke drugostupanjskog suda odustati od već podnesene žalbe. (3) Odricanje i odustajanje od žalbe ne mogu se opozvati. b) Sadržaj žalbe Članak 382. (1) Žalba treba sadržavati: 1) oznaku presude protiv koje se podnosi, 2) osnove za pobijanje presude (članak 383.), 3) obrazloženje žalbe, 4) prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelomično ukine ili preinači, 5) potpis osobe koja podnosi žalbu. (2) Ako je žalbu podnio optuženik ili druga osoba iz članka 380. stavka 2. ovoga Zakona, a optuženik nema branitelja, ili ako je žalbu podnio oštećenik, oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj koji nema opunomoćenika, a žalba nije sastavljena sukladno odredbama stavka 1. ovoga članka, prvostupanjski sud pozvat će žalitelja da u određenom roku dopuni žalbu pisanim podneskom ili na zapisnik kod toga suda. Ako se žalitelj tom pozivu ne odazove, sud će odbaciti žalbu ako ne sadrži podatke iz točke 2., 3. i 5. stavka 1. ovoga članka, a ako žalba ne sadrži podatak iz točke 1. stavka 1. ovoga članka, odbacit će se ako se ne može utvrditi na koju se presudu odnosi. Ako je žalba podnesena u korist optuženika, sud će je dostaviti drugostupanjskom sudu ako se može utvrditi na koju se presudu odnosi, a ako se to ne može utvrditi, sud će žalbu odbaciti. (3) Ako je žalbu podnio oštećenik, oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj koji ima opunomoćenika ili državni odvjetnik, a žalba ne sadrži podatke iz stavka 1. točke 2., 3. i 5. ovoga članka ili ako žalba ne sadrži podatak iz točke 1. stavka 1. ovoga članka a ne može se utvrditi na koju se presudu odnosi, sud će žalbu odbaciti. Žalbu s tim nedostacima podnesenu u korist optuženika koji ima branitelja sud će dostaviti drugostupanjskom sudu ako se može utvrditi na koju se presudu odnosi, a ako se to ne može utvrditi, sud će žalbu odbaciti. (4) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, ali žalitelj je dužan navesti razloge zašto ih prije nije iznio. Optuženik koji je u cijelosti priznao osnovanost svih točaka optužbe može u žalbi iznijeti samo one nove činjenice i nove dokaze koji su važni za odluku o kazni. Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice imale dokazati, a pozivajući se na nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima želi dokazati. c) Osnove zbog kojih se presuda može pobijati Članak 383. Presuda se može pobijati: 1) zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, 2) zbog povrede Kaznenog zakona, 3) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, 4) zbog odluke o kaznenim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnim zahtjevima te zbog odluke o objavi presude u sredstvima javnog priopćavanja. Članak 384. (1) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji: 1) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji nije sudjelovao na glavnoj raspravi ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja, 2) ako je na glavnoj raspravi sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji se morao izuzeti (članak 36. stavak 1), 3) ako je glavna rasprava održana bez osobe čija je nazočnost na glavnoj raspravi po zakonu obvezna ili ako je optuženiku, branitelju, oštećeniku kao tužitelju ili privatnom tužitelju, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da se na glavnoj raspravi služi svojim jezikom i da na svojem jeziku prati tijek rasprave (članak 7.), 4) ako je protivno Zakonu donesena odluka o isključenju javnosti s glavne rasprave, 5) ako je sud povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja ili prijedlog oštećenika, odnosno odobrenje nadležnog tijela: 6) ako je presudu donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u toj stvari ili ako je sud nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti, 7) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe, 8) ako je na glavnoj raspravi optuženik koji se na ispitivanju o osnovanosti optužbe očitovao da se u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe ne smatra krivim (članak 337. stavak 3. i 6.) bez zahtjeva u smislu članka 338. stavka 2. ovoga Zakona ispitan prije završetka dokaznog postupka, 9) ako je optužba prekoračena (članak 367. stavak 1.), 10) ako je presudom povrijeđena odredba članka 398. ovoga Zakona, 11) ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. (2) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako se presuda temelji na dokazu iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona. (3) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji i ako sud pri pripremanju glavne rasprave ili u tijeku glavne rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili na glavnoj raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Članak 385. Povreda Kaznenog zakona postoji ako je Kazneni zakon povrijeđen u pitanju: 1) je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo, 2) ima li okolnosti koje isključuju krivnju, 3) ima li okolnosti koje isključuju kazneni progon a osobito je li nastupila zastara kaznenog progona ili je progon isključen zbog amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuđena, 4) je li glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, 5) je li odlukom o kazni, uvjetnoj osudi ili sudskoj opomeni, odnosno odlukom o sigurnosnoj mjeri ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračana ovlast koju sud ima po zakonu, 6) jesu li povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne. Članak 386. (1) Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja. (2) Pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji ako je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad sadržaj isprava, zapisnika o izvedenim dokazima ili tehničkih snimki ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice. (3) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji ako sud kakvu odlučnu činjenicu nije utvrdio. Članak 387. (1) Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni, uvjetnoj osudi i sudskoj opomeni kad tom odlukom nije prekoračena zakonska ovlast (članak 385. točka 5.), ali sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, o uvjetnoj osudi ili sudskoj opomeni iako su za to postojali zakonski uvjeti. (2) Odluka o sigurnosnoj mjeri ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati ako ne postoji povreda zakona iz članka 385. točke 5. ovoga Zakona, ali je sud nepravilno donio tu odluku ili nije izrekao sigurnosnu mjeru, odnosno oduzimanje imovinske koristi iako su za to postojali zakonski uvjeti. Zbog istih razloga može se pobijati odluka o troškovima kaznenog postupka. (3) Odluka o imovinskopravnom zahtjevu te odluka o objavi presude u sredstvima javnog priopćavanja može se pobijati kad je sud o tim pitanjima donio odluku suprotno zakonskim propisima. d) Postupak o žalbi Članak 388. (1) Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi davanja odgovora. (2) Nepravodobnu (članak 402.) i nedopuštenu (članak 403.) žalbu odbacit će rješenjem predsjednik vijeća prvostupanjskog suda. Članak 389. Primjerak žalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnoj stranci, koja može podnijeti odgovor na žalbu. Žalbu će sa spisom prvostupanjski sud dostaviti drugostupanjskom sudu koji će razmotriti i odgovor na žalbu zaprimljen do sjednice vijeća. Članak 390. (1) Kad spisi povodom žalbe stignu drugostupanjskom sudu, predsjednik žalbenog vijeća određuje suca izvijestitelja. Ako je riječ o kaznenom djelu za koje se progoni na zahtjev državnog odvjetnika, sudac izvjestitelj dostavit će spise nadležnomu državnom odvjetniku, koji ih je dužan razgledati i bez odgode vratiti sudu. (2) Kad državni odvjetnik vrati spise, predsjednik će vijeća zakazati sjednicu vijeća. O sjednici vijeća obavijestit će se državni odvjetnik. (3) Sudac izvjestitelj može prema potrebi od prvostupanjskog suda pribaviti izvješće o povredama odredaba kaznenog postupka, a može preko tog suda ili istražnog suca suda na čijem se području radnja ima obaviti ili na drugi način provjeriti navode žalbe u svezi s novim dokazima i novim činjenicama ili od drugih tijela ili pravnih osoba pribaviti potrebne izvješća ili spise. (4) Ako sudac izvjestitelj utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici i obavijesti predviđeni u članku 78. ovoga Zakona, dostavit će spise prvostupanjskom sudu prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, da predsjednik prvostupanjskog vijeća donese rješenje o njihovu izdvajanju iz spisa i kad rješenje postane pravomoćno, da ih u zatvorenom omotu preda istražnom sucu radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa. Članak 391. (1) O sjednici vijeća izvijestit će se onaj optuženik i njegov branitelj, oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj koji je u roku predviđenom za žalbu ili za odgovor na žalbu zahtijevao da bude izviješten o sjednici ili je predložio održavanje rasprave pred drugostupanjskim sudom. Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća izvijeste stranke i kad nisu to zahtijevale ili da se o sjednici izvijesti i stranka koja to nije zahtijevala, ako bi njihova nazočnost bila korisna za razjašnjenje stvari. (2) Ako je optuženik u pritvoru ili na izdržavanju kazne i ima branitelja, osigurat će se nazočnost optuženika samo ako predsjednik vijeća ili vijeće smatraju da je svrhovito. (3) Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja o stanju stvari. Vijeće može od stranaka koje su nazočne na sjednici zatražiti potrebna objašnjenja u svezi sa žalbenim navodima. Stranke mogu predložiti da se radi dopune izvješća pročitaju pojedini spisi i mogu, uz dopuštenje predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu ne ponavljajući ono što je sadržano u izvješću. (4) Sjednica se može održati i u odsutnosti stranaka koje su o njoj bile uredno izviještene, ako optuženik nije izvijestio sud o promjeni boravišta ili stana, može se održati sjednica vijeća iako on o sjednici nije bio izviješten. (5) Sa sjednice vijeća javnost se može isključiti samo uz uvjete propisane ovim Zakonom (članak 309. do 311.). (6) Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda. (7) Rješenja iz članka 402. i 403. ovoga Zakona mogu se donijeti i bez obavijesti strankama o sjednici vijeća. Članak 392. (1) Drugostupanjski sud donosi odluku u sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave. (2) Hoće li održati raspravu, odlučuje drugostupanjski sud u sjednici vijeća. Članak 393. (1) Rasprava pred drugostupanjskim sudom održat će se samo ako je potrebno da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja izvedu novi dokazi ili ponove već prije izvedeni dokazi i ako postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu glavnu raspravu. (2) Na raspravu pred drugostupanjskim sudom pozivaju se optuženik i njegov branitelj, tužitelj, oštećenik, zakonski zastupnici i opunomoćenici oštećenika, oštećenik kao tužitelj, privatni tužitelj, te svjedoci i vještaci za koje sud odluči da se ispitaju. (3) Ako je optuženik u pritvoru, predsjednik vijeća drugostupanjskog suda poduzet će sve što je potrebno da se optuženik dovede na raspravu. (4) Ako oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj ne dođu na raspravu pred drugostupanjskim sudom, postupak se neće obustaviti nego će se rasprava okončati u njihovoj odsutnosti. Članak 394. (1) Rasprava pred drugostupanjskim sudom počinje izvješćem suca izvjestitelja, koji izlaže stanje stvari ne dajući svoje mišljenje o osnovanosti žalbe. (2) Na prijedlog ili po službenoj dužnosti pročitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a po potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi. (3) Nakon toga pozvat će se žalitelj da obrazloži žalbu, a onda protivnik da mu odgovori. Optuženik i njegov branitelj imaju uvijek posljednju riječ. (4) Stranke mogu na raspravi iznositi nove dokaze i činjenice. Članak 395. Ako u članku 389. do 394. ovoga Zakona nije što drugo propisano, odredbe o glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom na odgovarajući će se način primjenjivati i u postupku pred drugostupanjskim sudom. e) Granice ispitivanja prvostupanjske presude Članak 396. (1) Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 383.). Po službenoj dužnosti on mora uvijek ispitati: 1) postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 384. stavka 1. točke 1., 5., 6., 8. do 11., stavka 2. ovoga članka i je li glavna rasprava protivno odredbama ovoga Zakona održana u odsutnosti optuženika i njegova branitelja, 2) je li na štetu optuženika povrijeđen Kazneni zakon. (2) Ako žalba podnesena u korist optuženika ne sadrži podatke iz članka 382. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, ograničit će se drugostupanjski sud na ispitivanje povreda iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka te na ispitivanje odluke o kazni, sigurnosnim mjerama i oduzimanju imovinske koristi (članak 387.). (3) U povodu žalbe tužitelja može se prvostupanjska presuda ukinuti ili preinačiti i u korist optuženika. Članak 397. Na povredu iz članka 384. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona žalitelj se može pozvati u žalbi samo ako tu povredu nije mogao iznijeti u tijeku glavne rasprave, ili je iznio, ali ju prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Članak 398. Ako je izjavljena samo žalba u korist optuženika, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu. Članak 399. Žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede Kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, i oduzimanju imovinske koristi.
|
||||||||||||||||||||
