 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
|||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
 ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE (NN 162/03) I. OPĆE ODREDBE Članak 1. (1) Ovim se Zakonom uređuje sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i njenih vrijednosti. (2) Priroda je u smislu ovoga Zakona sveukupna biološka i krajobrazna raznolikost. 100 200 Članak 2. (1) Priroda predstavlja temeljnu vrijednost i jedan od najznačajnijih resursa Republike Hrvatske te uživa zaštitu sukladno ovom Zakonu. (2) Prirodne vrijednosti utvrđene sukladno ovom Zakonu od interesa su za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu. (3) Na pitanja zaštite prirode koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe posebnih propisa. (4) Republika Hrvatska u cilju zaštite prirode provodi i međunarodne ugovore iz područja zaštite prirode kojih je stranka. (5) Na postupovna pitanja u postupcima prema ovom Zakonu koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Članak 3. Ciljevi i zadaće zaštite prirode su: – očuvati i obnoviti postojeću biološku i krajobraznu raznolikost u stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem, – utvrditi stanje prirode i osigurati praćenje stanja, – osigurati sustav zaštite prirodnih vrijednosti radi trajnoga očuvanja njihovih svojstava na temelju kojih se proglašavaju zaštićenima, – osigurati održivo korištenje prirodnih dobara na dobrobit sadašnjih i budućih naraštaja bez bitnog oštećivanja dijelova prirode i uz što manje narušavanja ravnoteže njenih sastavnica, – pridonijeti očuvanju prirodnosti tla, očuvanju kakvoće, količine i dostupnosti vode, održavanju atmosfere i proizvodnji kisika, te održavanju klime, – spriječiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao posljedice tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti, – osigurati pravo građana na zdrav okoliš, odmor i razonodu u prirodi. Članak 4. Zaštita prirode temelji se na načelima: – svatko se mora ponašati tako da pridonosi očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti, zaštiti prirodnih vrijednosti i očuvanju općekorisne uloge prirode, – neobnovljiva prirodna dobra treba koristiti racionalno, a obnovljiva prirodna dobra održivo, – u korištenju prirodnih dobara i uređenju prostora obvezno je primjenjivati načela, mjere i uvjete zaštite prirode, – zaštita prirode pravo je i obveza svake fizičke i pravne osobe, te su u tom cilju dužni surađivati radi izbjegavanja i sprječavanja opasnih radnji i nastanka šteta, uklanjanja i sanacije posljedica nastale štete, te obnove prirodnih uvjeta koji su postojali prije nastanka štete, – javnost ima pravo na slobodan pristup informacijama o stanju prirode, pravo na pravodobno obavješćivanje o štetama u prirodi i o poduzetim mjerama za njihovo uklanjanje, te pravo na mogućnost sudjelovanja u odlučivanju o prirodi. Članak 5. (1) Zaštita prirode provodi se očuvanjem biološke i krajobrazne raznolikosti, te zaštitom prirodnih vrijednosti. (2) Zaštita prirode provodi se osobito: – utvrđivanjem i procjenom stanja svih sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti, – izradom uvjeta i mjera zaštite prirode, – unošenjem uvjeta i mjera zaštite prirode u dokumente prostornog uređenja i planove gospodarenja i upravljanja prirodnim dobrima u djelatnostima rudarstva, poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnoga gospodarstva, – izradom izvješća o stanju prirode, donošenjem i provedbom strategije, programa, akcijskih planova i planova upravljanja, – utvrđivanjem prirodnih vrijednosti i zaštićenih prirodnih vrijednosti, – uspostavom sustava upravljanja prirodnim vrijednostima i zaštićenim prirodnim vrijednostima, – povezivanjem i usklađivanjem državnog sustava s međunarodnim sustavom zaštite prirode, – poticanjem znanstvenog i stručnog rada u području zaštite prirode, – obavješćivanjem javnosti o stanju prirode i sudjelovanjem javnosti u odlučivanju o zaštiti prirode, – poticanjem i promicanjem zaštite prirode, te razvijanjem svijesti o potrebi zaštite prirode u odgoju i obrazovanju. Članak 6. (1) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se u slučaju odvraćanja neposredne opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili imovinu, spašavanja ljudi i imovine te izvođenja obrambenih aktivnosti Republike Hrvatske. (2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se samo za vrijeme trajanja propisanih okolnosti. Članak 7. U ovome su Zakonu u uporabi pojmovi sa sljedećim značenjem: 1. biološka dobra su genetski izvori, organizmi ili dijelovi organizama, populacije ili neke druge biotičke sastavnice ekoloških sustava sa stvarnom ili potencijalnom uporabom ili vrijednošću za čovječanstvo, 2. biološka raznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekoloških sustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta te raznolikost između ekoloških sustava, 3. certifikacija šuma (potvrđivanje svojstava šume) je postupak u kojem treća neovisna strana ispituje postiže li gospodarenje i uporaba šuma unaprijed utvrđenu ekološku, gospodarsku i društvenu razinu. Šumski certifikat je pisani dokument kojim treća neovisna strana potvrđuje da imatelj potvrde svojim šumama gospodari u skladu s načelima održivosti, 4. crveni popis ugroženih svojti je popis divljih svojti, raspoređenih po kategorijama ugroženosti, 5. derivat je organski ili anorganski produkt živih organizama (slonova kost, jelenski rogovi i dr.), 6. divlje svojte biljaka, gljiva i životinja su sve vrste i podvrste koje nisu nastale pod utjecajem čovjeka kao posljedica uzgojnih aktivnosti, 7. doprirodni uvjeti su uvjeti u ekološkom sustavu ili krajobrazu na čiji je razvoj čovjek utjecao u neznatnoj mjeri te se u njima odvijaju procesi koji su uglavnom samoregulirajući i koji mogu opstati bez izravnoga ljudskog djelovanja, 8. doprirodni vodotok je vodotok u doprirodnim uvjetima, 9. ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti, 10. ekološki koridor je ekološka sastavnica ili niz takvih sastavnica koje omogućuju kretanje biološkim svojtama od jednog lokaliteta do drugog i čini dio ekološke mreže, 11. ekološki sustav je dinamičan kompleks zajednica biljaka, gljiva, životinja i mikroorganizama i njihovoga neživog okoliša koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica, 12. ekološki značajno područje je područje koje bitno pridonosi očuvanju biološke raznolikosti u Republici Hrvatskoj, 13. endem je vrsta ili podvrsta čije rasprostranjenje je ograničeno na određeno područje ili lokalitet, 14. ex-situ očuvanje (izvan prirode) je očuvanje komponenti biološke raznolikosti izvan njihovih prirodnih staništa (zoološki vrtovi, akvariji i botanički vrtovi), također očuvanje dijelova geološke baštine izvan prirodnih nalazišta, uglavnom minerala/stijena i fosila u muzejskim ili privatnim zbirkama i ustanovama, 15. genetska modifikacija označava namjernu izmjenu nasljednoga genetskog materijala organizma na način koji se ne može postići prirodnom rekombinacijom, odnosno uvođenje stranoga nasljednoga genetskog materijala u nasljedni genetski materijal organizma ili uklanjanje dijela nasljednoga genetskog materijala organizma, 16. genetska raznolikost je raznolikost gena između jedinki, populacija, vrsta i viših taksonomskih kategorija, 17. genetski modificirani organizam označava organizam, s izuzetkom ljudskog bića, čiji je nasljedni genetski materijal izmijenjen genetskom modifikacijom, 18. geološka baština je sve ono što je sačuvano u strukturi i teksturi stijena i tla kao što su geološke, geomorfološke, hidrogeološke pojave i objekti te paleontološki nalazi i čini sastavni dio krajobraza, 19. geološka raznolikost je raznolikost geoloških pojava, objekata i struktura te procesa koji stvaraju krajobraze, stijene, minerale, fosile i tla, 20. in-situ očuvanje (u prirodi) je očuvanje ekoloških sustava i prirodnih staništa kao i održavanje i obnavljanje vrsta sposobnih za opstanak u prirodi, a u slučaju udomaćenih biljaka i životinja u okruženju u kojem su razvili svoja specifična svojstva, također očuvanje dijelova geološke baštine na mjestu njihova nastanka, odnosno nalazišta minerala/stijena i fosila, 21. invazivna strana vrsta je strana vrsta čije naseljavanje ili širenje ugrožava biološku raznolikost, 22. izvoz je svako iznošenje vrijednosti iz carinskog područja Republike Hrvatske, 23. javni interes je interes za Republiku Hrvatsku ili interes građana (stanovnika) jedinice područne (regionalne) samouprave ili jedinice lokalne samouprave, 24. karta i kartografski prikaz odnosi se na službenu državnu kartu u odgovarajućem propisanom mjerilu izrađenu po standardima geodetske struke koji su propisani Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (»Narodne novine«, br. 128/99.) i Pravilnikom o načinu topografske izmjere i o izradbi državnih zemljovida (»Narodne novine«, br. 55/01.), 25. korisnik genetski modificiranih organizama označava svaku pravnu ili fizičku osobu koja uvozi, stavlja na tržište, rabi ili proizvodi genetski modificirane organizme ili proizvode, 26. krajobraz je određeni prostor, viđen ljudskim okom, čije su osobitosti rezultat djelovanja i međudjelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika, 27. krajobrazna raznolikost je prostorna strukturiranost prirodnih i od čovjeka stvorenih krajobraznih sastavnica (bioloških, ekoloških, geoloških, geomorfoloških i kulturnih vrijednosti), 28. krš je specifičan površinski i podzemni reljef i hidrografija u karbonatnim stijenama, 29. modificirani živi organizam označava svaki genetski modificirani organizam koji je sposoban za prijenos ili reprodukciju genetskog materijala, uključujući sterilne organizme, viruse i viroide, 30. oblikovana priroda je dio prirode koju je čovjek oblikovao s namjenom odgoja, obrazovanja, oblikovanja krajobraznih elemenata ili s kojom drugom svrhom, a koji je značajan za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti (npr. drvoredi, parkovi, botanički vrtovi, arboretumi i drugo), 31. obnavljanje prirode je skup stručnih mjera i radnji kojima se narušeno stanje biološke i krajobrazne raznolikosti vraća u stanje blisko izvornom, 32. očuvanje prirode je svaki postupak, koji se obavlja radi održavanja i poboljšanja stanja očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, 33. održivo korištenje prirodnih dobara je korištenje prirodnih dobara na način i u obimu koji ne vodi do njihova propadanja, nego se održava njihov potencijal kako bi se udovoljilo potrebama i težnjama sadašnjih i budućih naraštaja, 34. ograničena uporaba genetski modificiranih organizama označava svaku uporabu gdje se genetski modificirani organizam uzgaja, razmnožava, pohranjuje, prevozi, uništava, odstranjuje ili na bilo koji drugi način rabi u zatvorenom sustavu, odnosno u prostoru odvojenom fizičkim preprekama ili kombinacijom fizičkih, kemijskih ili bioloških prepreka koje onemogućuju dodir genetski modificiranih organizama s vanjskim okolišem ili njihov utjecaj na njega, 35. oštećenje prirode je stanje prirode, kada su ljudskim djelovanjem promijenjeni prirodni procesi u tolikoj mjeri da je narušena prirodna ravnoteža ili su uništene prirodne vrijednosti, 36. planovi gospodarenja prirodnim dobrima su na temelju posebnih zakona, propisane planske osnove za upravljanje, gospodarenje i korištenje prirodnim dobrima u gospodarske, socijalne i ekološke namjene, 37. podnositelj zahtjeva za uporabu, uvođenje i stavljanje na tržište genetski modificiranih organizama je fizička ili pravna osoba koja namjerava ili obavlja ograničenu uporabu genetski modificiranih organizama, namjerava ili namjerno uvodi genetski modificirane organizme u okoliš, odnosno namjerava ili stavlja te proizvode na tržište, a »zahtjev« je podnošenje prijave nadležnom tijelu državne uprave s propisanom dokumentacijom radi pribavljanja dopuštenja, 38. ponovno uvođenje u prirodu (reintrodukcija) je ponovno naseljavanje odnosno unošenje neke vrste ili podvrste u područje u kojem je ranije bila istrijebljena, a u ekološkom sustavu još postoje približno jednaki ekološki uvjeti kao i prije izumiranja, 39. populacija je skupina prostorno i vremenski povezanih primjeraka iste vrste, u kojoj se one međusobno razmnožavaju, 40. povoljno stanje vrste ili stanišnoga tipa je stanje koje u predvidljivoj budućnosti osigurava opstanak te vrste ili stanišnoga tipa, 41. praćenje stanja (monitoring) je osmišljeno i sustavno praćenje stanja prirode, odnosno sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti, 42. prekogranični prijenos genetski modificiranih organizama je uvoz ili izvoz genetski modificiranih organizama ili proizvoda koji sadrže genetske modificirane organizme, 43. prirodna dobra su sve sastavnice prirode koje čovjek iskorišćuje u gospodarske svrhe. Prirodna dobra mogu biti neobnovljiva (mineralne sirovine) i obnovljiva (biološka dobra, vode, obnovljivo tlo), 44. prirodna ravnoteža je stanje međusobno uravnoteženih odnosa i utjecaja živih bića među sobom i s njihovim staništem. Prirodna ravnoteža je narušena kada se poremeti kvantitativna ili kvalitativna struktura životne zajednice, ošteti ili uništi stanište, uništi ili promijeni sposobnost djelovanja ekološkog sustava, prekine međusobna povezanost pojedinih ekoloških sustava, ili prouzroči znatnija izoliranost pojednih populacija, 45. prirodne vrijednosti su dijelovi prirode koji zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, radi svoje osjetljivosti ili radi znanstvenoga, kulturološkoga, estetskoga, obrazovnoga, gospodarskog i drugog javnog interesa, 46. prirodnina je svaka izvorna sastavnica prirode (npr. biljka, životinja, mineral, fosil, voda, tlo i drugo), 47. procjena rizika od genetski modificiranih organizama je utvrđivanje i vrednovanje opasnosti za biološku raznolikost, odnosno zdravlje ljudi koja bi mogla nastati radi ograničene uporabe genetski modificiranog organizma, namjernog uvođenja u okoliš ili stavljanja na tržište, i to za svaki pojedini slučaj, 48. proizvod od genetski modificiranih organizama označava pripravak koji se sastoji i/ili sadrži jedan ili više genetski modificiranih organizama, bez obzira na stupanj njegove obrade, koji je namijenjen za stavljanje na tržište, 49. provoz modificiranih živih organizama označava svaki promet genetski modificiranih organizama preko područja Republike Hrvatske namijenjenih korisniku u drugoj državi, 50. rizik za prirodu je vjerojatnost da će neki zahvat posredno ili neposredno prouzročiti štetu prirodi, 51. speleološki objekti su prirodno formirani podzemni prostori duži od pet metara u koje može ući čovjek, a dimenzije ulaza su im manje od dubine ili dužine objekta (špilje, jame, ponori, estavele i dr.), 52. stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica ekološkog sustava, određena geografskim, abiotičkim i biotičkim svojstvima, sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip, 53. stavljanje genetski modificiranih organizama i proizvoda na tržište znači učiniti genetski modificirane organizme i proizvode dostupnim trećoj strani, bilo uz plaćanje ili besplatno, 54. strana vrsta je nezavičajna vrsta koja prirodno nije obitavala u određenom ekološkom sustavu nekoga područja, nego je u njega dospjela namjernim ili nenamjernim unošenjem, 55. stupica je sredstvo namijenjeno zadržavanju ili hvatanju životinja putem hvataljka koje se zatvaraju čvrsto oko jednog ili više životinjskih udova, sprječavajući time izvlačenje uda ili udova iz zamke, 56. suvremena biotehnologija označava primjenu tehnike in vitro nukleinske kiseline, uključujući rekombiniranu deoksinukleinsku kiselinu i izravno ubrizgavanje nukleinske kiseline u stanice ili organele, spajanje stanice izvan taksonomne obitelji čime se savladavaju prirodne fiziološke prepreke za reprodukciju ili rekombinaciju, a što nisu tehnike koje se koriste u tradicionalnom uzgoju i odabiranju, 57. svojta je klasifikacijska jedinica bilo koje razine u taksonomiji (imenovanju) organizama (mikroorganizama, gljiva, biljaka i životinja), a u ovom se Zakonu odnosi na vrste i podvrste, 58. udomaćena vrsta je vrsta na čiji je proces evolucije djelovao čovjek kako bi udovoljio svojim potrebama, 59. uvođenje u prirodu (introdukcija) je namjerno ili nenamjerno naseljavanje odnosno unošenje vrsta ili podvrsta u ekološki sustav nekoga područja, u kojemu one nikad ranije nisu prirodno obitavale, 60. utočište za životinje je prostor, namijenjen privremenom boravku, odnosno liječenju bolesnih ili ranjenih životinja, odbačenih mladunaca koji sami još nisu sposobni preživjeti u prirodi, te životinja koje su bile oduzete vlasniku radi protupravnog zadržavanja u zatočeništvu, nedozvoljene trgovine, izvoza, uvoza i radi drugih zakonom određenih razloga, 61. uvoz je svako unošenje vrijednosti na carinsko područje Republike Hrvatske, 62. uzgoj biljaka je uzgajanje zavičajnih ili stranih vrsta biljaka s namjenom dobivanja hrane, za prodaju, za ukras, za industrijske ili zdravstvene namjene, za znanstveno-odgojne ili znanstveno-istraživačke svrhe te radi očuvanja vrste, 63. uzgoj životinja je uzgajanje (hranjenje, omogućavanje razmnožavanja, križanje) zavičajnih ili nezavičajnih vrsta životinja u prostoru odvojenom od prirode s namjenom dobivanja hrane, radi lova, prodaje, znanstveno-odgojnog ili znanstveno-istraživačkog rada te radi očuvanja vrste, 64. uzgojena životinja je potomak roditelja uzgojenih u zatočeništvu, 65. vlažna staništa uključuju područja močvarnih zemljišta, ritova i cretova, krške hidrološke sustave i druge vode, prirodne ili umjetne, stalne ili povremene, sa stajaćom ili tekućom vodom, slatkom ili slanom, uključujući područja morske vode čija dubina za vrijeme oseke ne prelazi šest metara, 66. zahvat u prirodu je svako privremeno ili trajno djelovanje čovjeka na prirodu koje može narušiti prirodnu ravnotežu, ako to djelovanje nije u cilju zaštite i očuvanja prirode, 67. zaštićene prirodne vrijednosti su prirodne vrijednosti proglašene zaštićenima od tijela utvrđenog ovim Zakonom i upisane u upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti, a odnose se na zaštićena područja (strogi rezervati, nacionalni parkovi, posebni rezervati, parkovi prirode, regionalni parkovi, spomenici prirode, značajni krajobrazi, park-šume i spomenici parkovne arhitekture), zaštićene biljne, gljivlje i životinjske svojte, te zaštićene minerale i fosile, 68. zatvoreni sustav je laboratorij ili proizvodni odjel, ili drugi izolirani prostor u kojem se radi s genetski modificiranim organizmima, 69. zavičajna vrsta je vrsta koja prirodno obitava u određenom ekološkom sustavu nekoga područja. II. OČUVANJE PRIRODE 1. Opće mjere Članak 8. Zaštita prirode provodi se na način propisan ovim Zakonom, posebnim propisima i međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka. Članak 9. (1) Vlasnici i ovlaštenici prava na prirodninama dužni su dopustiti predstavnicima tijela državne uprave, jedinica područne (regionalne) samouprave i jedinica lokalne samouprave nadležnim za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: nadležna tijela) ili od njih ovlaštenim osobama, obilazak i pregled tih prirodnina u svrhu istraživanja, prikupljanja stručnih podataka, te stručnog nadzora u provođenju propisanih uvjeta i mjera zaštite prirode. (2) Odredbe stavka 1. ovoga članka odnose se i na zaštićene prirodne vrijednosti. Članak 10. Radi sprječavanja nanošenja šteta na prirodi zabranjeno je na područjima izvan naselja i izvan svih vrsta cesta, poljskih puteva, uređenih staza i poligona za vožnju, voziti, parkirati ili organizirati vožnje vozilima na motorni pogon (test vožnje, cross vožnje, off-road vožnje, sportske, takmičarske i promidžbene vožnje, te njima slični oblici korištenja), osim u slučajevima obavljanja službene dužnosti, poljoprivrednih, šumarskih ili drugih dopuštenih djelatnosti, odnosno kada je to u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima. Članak 11. Radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti prenamjena zemljišta dopuštena je na način propisan posebnim zakonom, uz uvažavanje prirodnih vrijednosti te značaja i strukture krajobraza stvorenog tradicionalnim i prirodi bliskim načinima korištenja zemljišta. Članak 12. (1) Sredstva za zaštitu bilja i mineralna gnojiva smiju se koristiti na temelju stručnih prosudbi i rezultata provjere cjelokupnog stanja na ugroženim vrstama, na prirodi prihvatljiv način, sukladno posebnim propisima. (2) U slučaju osnovane sumnje da se uporabom sredstava za zaštitu bilja ili mineralnih gnojiva ugrožava biološka raznolikost ili prirodna vrijednost, odnosno da uporaba nije ekološki prihvatljiva, ministar nadležan za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: ministar) će zatražiti od nadležnog tijela državne uprave privremenu ili trajnu zabranu tih sredstava na pojedinim područjima ili na čitavom području Republike Hrvatske. (3) Ako nadležno tijelo državne uprave po prijedlogu ministra ne donese zabranu u roku od petnaest dana od dana dostavljanja prijedloga iz stavka 2. ovoga članka, ministar će naredbom privremeno ograničiti ili zabraniti uporabu sredstava za zaštitu bilja ili mineralnih gnojiva kojima se ugrožava biološka raznolikost ili prirodna vrijednost. (4) Naredba može vrijediti najduže šezdeset dana. 1.1. Uređenje prostora i korištenje prirodnih dobara Članak 13. (1) Uređenje prostora i korištenje prirodnih dobara provodi se na temelju dokumenata prostornog uređenja te planova gospodarenja u skladu s uvjetima i mjerama zaštite prirode određenim u svrhu očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti. (2) Zabranjeno je korištenje prirodnih dobara na način koji uzrokuje: – dugoročno oštećenje tla i gubitak njegove prirodne plodnosti, – dugoročno oštećenje površinskih ili podzemnih geomorfoloških vrijednosti, – dugoročno osiromašenje prirodnoga biljnoga, gljivljeg i životinjskog svijeta, – dugoročno smanjenje biološke i krajobrazne raznolikosti, – onečišćenje vode i ugrožavanje njezine iskoristivosti. Članak 14. (1) Dokumenti prostornog uređenja i planovi gospodarenja prirodnim dobrima, radi zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, sadrže mjere i uvjete zaštite prirode propisane ovim Zakonom i posebnim propisima. (2) Mjere zaštite prirode iz stavka 1. ovoga članka sadrže: – pregled zaštićenih i evidentiranih prirodnih vrijednosti, ekološki značajnih područja i osobito vrijednih krajobraza s njihovim značajkama i ocjenom stanja, – pregled područja na kojima se očekuje postojanje prirodnih vrijednosti, te preporuke za ponašanje prilikom otkrivanja tih vrijednosti ili proglašavanja njihove zaštite, – zaštitne mjere i razvojna usmjerenja za zaštićene prirodne vrijednosti, ekološki značajna područja i osobito vrijedne krajobraze, – mjere za očuvanje biološke raznolikosti, osobito mjere za očuvanje stanišnih tipova, – kartografski prikaz, uključujući kartu stanišnih tipova propisanu ovim Zakonom. (3) Mjere zaštite prirode u planovima gospodarenja prirodnim dobrima temelje se na dokumentaciji i drugim podacima koje izdaje Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) na zahtjev nositelja izrade planova gospodarenja. (4) Prije izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima vlasnici i ovlaštenici prava dužni su od nadležnog tijela državne uprave za zaštitu prirode ishoditi uvjete zaštite prirode. Nadležno tijelo dužno je izdati uvjete zaštite prirode u roku od šezdeset dana od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje uvjeta. (5) Uvjeti zaštite prirode utvrđuju se na temelju stručnih podloga koje izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. Članak 15. (1) U postupku izrade dokumenata prostornog uređenja, osim za one koje donosi Hrvatski sabor, Ministarstvo izdaje uvjete zaštite prirode ovisno o vrsti dokumenta prostornog uređenja. (2) Uvjeti zaštite prirode izdaju se nositelju izrade i izrađivaču dokumenata prostornog uređenja. (3) Prostorni planovi koji obuhvaćaju posebno zaštićena područja, osim za nacionalne parkove i parkove prirode, ne mogu se donijeti bez prethodne suglasnosti Ministarstva. Članak 16. (1) Planove gospodarenja prirodnim dobrima u zaštićenim područjima vlasnici ili ovlaštenici prava donose uz prethodnu suglasnost Ministarstva. (2) Ako Ministarstvo ne uskrati ili ne izda suglasnost u roku od trideset dana, smatrat će se da je suglasnost izdana. Članak 17. (1) Ako način ili opseg korištenja prirodnih dobara neposredno ugrožava povoljno stanje neke vrste ili stanišnoga tipa, ministar naredbom može korištenje ograničiti ili privremeno obustaviti dok traje ugroženost. (2) Naredbu iz stavka 1. ovoga članka ministar donosi nakon pribavljene suglasnosti ministra nadležnog za gospodarenje prirodnim dobrom koje se iskorištava. (3) Ako ministar nadležan za gospodarenje prirodnim dobrom ne dostavi suglasnost u roku od petnaest dana, smatra se da je suglasnost izdana. (4) Za ograničenja kojima su podvrgnuti, na temelju naredbe iz stavka 1. ovoga članka, vlasnici i ovlaštenici imaju pravo na naknadu razmjerno umanjenom prihodu. (5) Visina naknade utvrđuje se sporazumno, a u slučaju spora o visini naknade odlučuje sud. Naknada se isplaćuje na teret sredstava državnog proračuna. (6) Vlasnik i ovlaštenik prava koji ne postupi po naredbi iz stavka 1. ovoga članka odgovara za štetu nastalu na vrsti ili stanišnom tipu koja je nastala nakon dostavljanja naredbe. 1.2. Zahvati u prirodu Članak 18. (1) Zahvati u prirodu planiraju se na način da se izbjegnu ili na najmanju mjeru svedu oštećenja prirode. (2) Tijekom izvođenja zahvata izvođač je dužan djelovati tako da u najmanjoj mjeri oštećuje prirodu, a po završetku zahvata dužan je u zoni utjecaja zahvata uspostaviti ili približiti stanje u prirodi onom stanju koje je bilo prije zahvata. 1.3. Ocjena prihvatljivosti zahvata za prirodu Članak 19. (1) Za planirani zahvat u prirodu, koji sam ili s drugim zahvatima može imati bitan utjecaj na ekološki značajno područje ili zaštićenu prirodnu vrijednost, ocjenjuje se njegova prihvatljivost za prirodu u odnosu na ciljeve očuvanja tog ekološki značajnog područja ili zaštićene prirodne vrijednosti, sukladno ovom Zakonu i posebnim propisima. (2) Za planirane zahvate u prirodu iz stavka 1. ovoga članka za koje je posebnim propisom obvezna procjena utjecaja na okoliš, ocjena prihvatljivosti za prirodu obavlja se u sklopu procjene utjecaja na okoliš sukladno posebnom propisu. (3) Ocjenom prihvatljivosti zahvata za prirodu utvrđuju se moguće posljedice namjeravanog zahvata na zaštićenoj prirodnoj vrijednosti ili ekološki značajnom području u odnosu na ciljeve očuvanja staništa ili vrsta, odnosno propisane mjere zaštite. (4) Za više manjih zahvata istog cilja za koje pojedinačno nije obvezna ocjena prihvatljivosti za prirodu, ako se izvode na jednom staništu, odnosno području, izrađuje se jedinstvena ocjena prihvatljivosti zahvata za prirodu. (5) Ocjenu prihvatljivosti zahvata za prirodu, koja se ne utvrđuje u sklopu procjene utjecaja na okoliš, utvrđuje Ministarstvo na prijedlog Državnog zavoda za zaštitu prirode. Članak 20. (1) Ako je zahvat iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona prihvatljiv za prirodu ocjena prihvatljivosti zahvata za prirodu sadrži prijedlog uvjeta zaštite prirode i prijedlog kompenzacijskih uvjeta. (2) Sadržaj, rok i način utvrđivanja ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu, način obavješćivanja javnosti i način izračuna jamčevine za otklanjanje mogućih posljedica na prirodu ministar će propisati pravilnikom. Članak 21. (1) Ako je ocjenom o prihvatljivosti zahvata za prirodu planirani zahvat prihvatljiv, Ministarstvo izdaje rješenje o dopuštenju zahvata. Rješenjem se utvrđuju i uvjeti zaštite prirode koji sadrže i kompenzacijske uvjete. Rješenjem se utvrđuje i plaćanje jamčevine za otklanjanje mogućih posljedica na prirodu do visine predviđenih troškova potrebnih za otklanjanje mogućih posljedica, način plaćanja i povrata jamčevine. (2) Ako planirani zahvat nije prihvatljiv za prirodu, Ministarstvo izdaje rješenje kojim se uskraćuje dopuštenje za namjeravani zahvat. (3) Iznimno, ako planirani zahvat nije prihvatljiv za prirodu, zbog prevladavajućega javnog interesa, uključujući one gospodarske i socijalne naravi, ili zbog pomanjkanja drugih pogodnih rješenja, Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) može izdati dopuštenje za provođenje planiranog zahvata, uz prethodno pribavljeno mišljenje javnosti. Mišljenje javnosti pribavlja se na način propisan uredbom iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona. Rješenjem o dopuštenju obvezuje se nositelj planiranog zahvata na provođenje kompenzacijskih uvjeta sadržanih u dopuštenju. (4) Ako se na području planiranoga zahvata nalazi stanišni tip ili stanište biljne, gljivlje ili životinjske vrste, koji su posebno zaštićeni na temelju međunarodnih ugovora i drugih propisa, može se prevladavajući javni interes, zbog kojega se prihvaća planirani zahvat, odnositi samo na zaštitu zdravlja ljudi i javnu sigurnost, ili na uspostavljanje bitno povoljnijih uvjeta za prirodu. Članak 22. (1) Ako mjere zaštite prirode nisu sadržane u dokumentima prostornog uređenja za gradnju građevina i izvođenje drugih radova i zahvata na području nacionalnog parka, strogog rezervata, posebnog rezervata, spomenika prirode, za građevine od važnosti za Republiku Hrvatsku utvrđene posebnim propisom, kao i za zahvate za koje je propisana procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena prihvatljivosti zahvata za prirodu sukladno ovome Zakonu ili posebnom propisu, te za zahvate u prostoru koji obuhvaćaju područja dviju ili više županija i Grada Zagreba, za koje je propisano izdavanje odluke o lokacijskim uvjetima, Ministarstvo izdaje uvjete zaštite prirode. (2) Ako mjere zaštite prirode nisu sadržane u dokumentima prostornog uređenja, za gradnju građevina i izvođenje drugih radova i zahvata na području parka prirode, regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume, spomenika parkovne arhitekture, kao i za gradnju građevina i izvođenje radova izvan građevinskih područja za koje je propisano izdavanje odluke o lokacijskim uvjetima, ured državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave nadležan za poslove zaštite prirode (u daljnjem tekstu: ured državne uprave u županiji i Gradu Zagrebu) izdaje uvjete zaštite prirode. (3) Nadležno tijelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka dužno je izdati uvjete zaštite prirode u roku od trideset dana od dana podnošenja zahtjeva. (4) Građevna dozvola može se izdati, a izvođenje drugih radova dopustiti, ako nadležno tijelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka, svako u svom djelokrugu, izda potvrdu da je glavni projekt ili druga odgovarajuća dokumentacija izrađena u skladu s uvjetima zaštite prirode. Nadležno tijelo dužno je izdati potvrdu u roku od trideset dana. (5) Nadležno tijelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka, odnosno njegov ovlašteni predstavnik, neće dati pozitivno mišljenje o uporabi građevine ako u tijeku rada povjerenstva za tehnički pregled utvrdi da građevina nije glede zaštite prirode izgrađena u skladu s glavnim projektom za kojeg je ono izdalo potvrdu. (6) Uvjete zaštite prirode iz stavka 1. i 2. ovoga članka nadležno tijelo izdaje na temelju pravilnika o unutarnjem redu u zaštićenim područjima, te propisanih mjera zaštite ekološke mreže i stanišnih tipova. 1.4. Ublažavanje štetnih posljedica na prirodu nastalih zahvatima u prirodu ili korištenjem prirodnih dobara Članak 23. (1) Kompenzacijski uvjeti su radnje kojima se ublažuje ili nadomještava predvidiva oštećenja prirode. (2) Kompenzacijski uvjeti određuju se ovisno o predviđenom ili prouzročenom oštećenju prirode te mogućnosti nadoknade. (3) Pri izboru kompenzacijskog uvjeta prednost ima nadoknađivanje područjem koje ima iste ili slične značajke oštećene prirode za koju se provodi kompenzacija, i kojim se osigurava povezanost i cjelovitost ekološke mreže. (4) Oblici kompenzacijskih uvjeta su: – uspostavljanje kompenzacijskog područja, koji ima iste ili slične značajke oštećene prirode, – uspostavljanje drugog područja značajnog za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti, odnosno za zaštitu prirodnih vrijednosti, – plaćanje novčanog iznosa u vrijednosti prouzročenog oštećenja prirode u slučaju da nije moguće provesti sanacijske ili druge kompenzacijske uvjete. (5) Izračun visine i načina uplate novčanog iznosa iz stavka 4. podstavka 3. ovoga članka propisat će se pravilnikom iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona. Novčani iznos se uplaćuje u korist državnog proračuna. (6) Kompenzacijski uvjeti utvrđuju se rješenjem iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno rješenjem o prihvatljivosti zahvata za okoliš koje se donosi prema posebnom propisu. Članak 24. (1) Ako se zahvat u prirodu ili korištenje prirodnih dobara izvede suprotno izdanim uvjetima zaštite prirode, te zbog toga nastanu nedopuštena oštećenja prirode, nositelj zahvata odnosno korištenja prirodnih dobara dužan je bez odgađanja i na vlastiti trošak otkloniti štetne posljedice svog djelovanja. (2) Ako nositelj zahvata u prirodu, odnosno korištenja prirodnih dobara ne otkloni štetne posljedice svog djelovanja u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, te zbog toga nastanu oštećenja prirode na ekološki značajnim područjima, zaštićenim područjima ili drugim prirodnim vrijednostima, Ministarstvo nositelju zahvata, odnosno korisniku prirodnih dobara rješenjem određuje kompenzacijski uvjet, koji je dužan provesti sukladno članku 23. ovoga Zakona, i iznos naknade štete zbog nanesenih oštećenja prirodi. (3) Sredstva ostvarena naknadom štete prihod su državnog proračuna. 2. Krajobrazi Članak 25. U planiranju i uređenju prostora te u planiranju i korištenju prirodnih dobara treba osigurati očuvanje značajnih i karakterističnih obilježja krajobraza te održavanje bioloških, geoloških i kulturnih vrijednosti koje određuju njegov značaj i estetski doživljaj. Članak 26. (1) Krajobrazi se prema svojim značajnim i karakterističnim obilježjima razvrstavaju u krajobrazne tipove koji izražavaju raznolikost prirodne i kulturne baštine. (2) Pod značajnim i karakterističnim obilježjima krajobraza razumijevaju se, u smislu ovoga Zakona, dijelovi prirode karakteristični za određene krajobrazne tipove ili umjetne sastavnice krajobraza koje imaju prirodnu, povijesnu, kulturnu, znanstvenu ili estetsku vrijednost. (3) Krajobrazne tipove utvrđuje ministar na prijedlog Državnog zavoda za zaštitu prirode, uz sudjelovanje javnosti, nadležnog ureda državne uprave u županiji i Gradu Zagrebu, jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave i drugih pravnih i fizičkih osoba koje imaju interes u utvrđivanju vrijednosti krajobraza. (4) Popis krajobraznih tipova objavljuje se u »Narodnim novinama«. (5) Za utvrđene krajobrazne tipove proučavaju se i analiziraju njihova svojstva, osjetljivost i ugroženost, te prate i bilježe promjene značajnih i karakterističnih obilježja. (6) Praćenje stanja značajnih i karakterističnih obilježja krajobraza obavljaju jedinice područne (regionalne) samouprave i jedinice lokalne samouprave u suradnji s Državnim zavodom za zaštitu prirode te drugim ovlaštenim pravnim osobama. Članak 27. (1) Državni zavod za zaštitu prirode vrednuje krajobrazne tipove, uzimajući u obzir i posebne vrijednosti koje im pripisuje stanovništvo i druge zainteresirane pravne i fizičke osobe. (2) Osobito vrijedne krajobraze utvrđuje ministar pravilnikom nakon pribavljenog mišljenja ministra nadležnog za kulturu i ministra nadležnog za poljoprivredu i šumarstvo. (3) Osobito vrijedni krajobrazi uživaju zaštitu kao zaštićene prirodne vrijednosti sukladno ovom Zakonu. Članak 28. (1) Istraživanje i eksploatacija mineralnih sirovina obavlja se na način da se u najvećoj mjeri očuvaju krajobrazne vrijednosti prostora. (2) Štetne posljedice za krajobraz koje bi mogle nastati eksploatacijom mineralnih sirovina izbjegavaju se izborom najpovoljnije lokacije, tipa i obima namjeravanog zahvata. (3) Štetne posljedice za krajobraz, izazvane istraživanjem i eksploatacijom mineralnih sirovina, otklanjaju se sanacijom kopa, odnosno uređenjem cjelokupnoga eksploatacijskog polja, oblikovanjem prema stanju prirode u svrhu uspostavljanja doprirodnog krajobraza ili pripreme tog prostora za druge namjene prihvatljive za prirodu. (4) Izjava o obavljenoj provjeri rudarskog projekta i prihvaćanju projektnih rješenja ne može se dati ako Ministarstvo nije izdalo potvrdu da je projektno rješenje sanacije, odnosno uređenja cjelokupnog eksploatacijskog polja, izrađeno u skladu s izdanim uvjetima zaštite prirode. Ako Ministarstvo ne uskrati ili ne izda potvrdu u roku od trideset dana smatrat će se da je potvrda o usklađenosti s izdanim uvjetima zaštite prirode izdana. (5) Projekt sanacije, odnosno uređenja eksploatacijskog prostora zahvaćenog radovima nakon završetka iskorištavanja mineralnih sirovina, sastavni je dio glavnoga rudarskog projekta eksploatacije mineralnih sirovina. (6) Kad se potpuno ili trajno obustave eksploatacijski radovi, provode se mjere osiguranja kojima se isključuje moguća opasnost za ljude, imovinu i zemljište sukladno posebnom propisu. Nadležno tijelo utvrđeno posebnim propisom ne može izdati potvrdu o obavljenoj sanaciji dok ne pribavi od Ministarstva mišljenje da su provedene mjere sanacije utvrđene projektom sukladno ovome Zakonu. Mišljenje o provedenim mjerama sanacije Ministarstvo je dužno izdati u roku od trideset dana. 3. Ekološki sustavi Članak 29. (1) Zaštita ekoloških sustava ostvaruje se provođenjem mjera očuvanja biološke raznolikosti u korištenju prirodnih dobara i uređenju prostora, te zaštitom stanišnih tipova. (2) Ministarstvo vodi katastar ekoloških sustava te zajedno s tijelom državne uprave nadležnim za gospodarenje prirodnim dobrom prati stanje (monitoring) osobitih i ugroženih ekoloških sustava, odnosno stanišnih tipova sukladno ovom Zakonu i na temelju njega donesenim propisima. Članak 30. (1) Očuvanje biološke raznolikosti šumskih ekoloških sustava obavlja se sukladno ovom Zakonu i posebnim propisima. (2) Očuvanje biološke raznolikosti šuma u gospodarenju šumama osigurava se na načelima održivog razvitka, te gdje je moguće održavanja prirodnoga sastava vrsta i njihove prirodne obnove. (3) Gospodarenje šumama u smislu stavka 2. ovoga članka provodi se na načelima certifikacije šuma i prema posebnom propisu. (4) Za zaštićena područja donosi se program zaštite šumskih ekoloških sustava koji sadrži mjere njihove zaštite, unapređenja i praćenja stanja. (5) Sastavnice programa šumskih ekoloških sustava propisat će ministar pravilnikom, uz suglasnost ministra nadležnog za šumarstvo. (6) Program zaštite šumskih ekoloških sustava sastavni je dio plana upravljanja javnih ustanova koje upravljaju zaštićenim područjima iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona i planova gospodarenja šumama. Članak 31. (1) Pošumljavanje, gdje to dopuštaju uvjeti staništa, obavlja se autohtonim vrstama drveća u sastavu koji odražava prirodni sastav, koristeći prirodi bliske metode. (2) Pošumljavanje nešumskih površina obavlja se tamo gdje je opravdano uz uvjet da se ne ugrožavaju ugroženi nešumski i rijetki stanišni tipovi. (3) Ugroženi i rijetki stanišni tipovi unose se u planove gospodarenja šumama određenog područja na temelju karte stanišnih tipova iz članka 52. ovoga Zakona. Članak 32. (1) Radi očuvanja biološke raznolikosti u šumama je dopušteno korištenje bioloških i biotehničkih sredstava za zaštitu bilja. (2) Ako se pojavi uzročnik koji bi mogao izazvati veće gospodarske štete, a ne postoji odgovarajuće biološko ili biotehničko sredstvo za zaštitu bilja, mogu se koristiti kemijska sredstva za zaštitu bilja uz dopuštenje tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede i šumarstva. Članak 33. (1) Radi očuvanja biološke raznolikosti u svim šumama treba osigurati stalan postotak zrelih, starih i suhih stabala, osobito stabala s dupljama, sukladno uvjetima zaštite prirode koji su sastavni dio šumsko-gospodarskih osnova. (2) Uvjeti zaštite prirode utvrđuju se za pojedini ekološko- -gospodarski tip šume. (3) Prilikom dovršnoga sijeka većih šumskih površina, gdje god je to moguće i prikladno, ostavljaju se manje neposječene površine koje se utvrđuju šumsko-gospodarskim osnovama radi očuvanja biološke raznolikosti. (4) Radi obogaćivanja biološke i krajobrazne raznolikosti, u gospodarenju šumama postupa se na način da se u najvećoj mjeri očuvaju šumske čistine (livade, pašnjaci i dr.) i šumski rubovi. (5) U gospodarenju šumama potrebno je osigurati produljenje sječive zrelosti zavičajnih vrsta drveća s obzirom na fiziološki vijek pojedine vrste i zdravstveno stanje šumske zajednice. Članak 34. (1) Krški ekološki sustavi predstavljaju bogatstvo globalne razine vrijednosti i prirodne su vrijednosti u smislu ovoga Zakona. (2) Planovima gospodarenja prirodnim dobrima u krškom području utvrđuje se mogući utjecaj njihova korištenja u odnosu na cijelo slivno područje. (3) Radi izuzetne osjetljivosti podzemnih životinjskih vrsta i staništa, pravne i fizičke osobe u obavljanju djelatnosti dužne su posebnu pozornost posvetiti zaštiti podzemnih voda u krškim područjima od onečišćenja, te poduzimati nužne radnje za smanjenje onečišćenja na najmanju mjeru i za stalno praćenje stanja voda. Članak 35. (1) Speleološki objekti predstavljaju prirodne vrijednosti u smislu ovoga Zakona i uživaju mjere zaštite sukladno člancima 36. – 39. ovoga Zakona, odnosno posebnu zaštitu utvrđenu ovim Zakonom ako su proglašeni zaštićenim prirodnim vrijednostima. (2) Speleološki objekti su u vlasništvu Republike Hrvatske. (3) Za speleološke objekte izrađuje se katastar. (4) Katastar uspostavlja i vodi Državni zavod za zaštitu prirode. Oblik, sadržaj i način vođenja katastra propisat će ministar pravilnikom. (5) Otkriće svakoga speleološkog objekta ili njegovog dijela prijavljuje se Ministarstvu u roku od osam dana. Članak 36. (1) Zabranjeno je oštećivati, uništavati i odnositi špiljski nakit i živi svijet speleoloških objekata. (2) U cilju zaštite speleoloških objekata ili njihovih dijelova od Ministarstva je potrebno ishoditi dopuštenje za: – posjećivanje, korištenje ili uređenje speleološkog objekta ili njegovoga dijela, – zatvaranje ulaza ili nekog dijela špilje, kao i za izgradnju, obnovu ili sanaciju svakoga podzemnog objekta, – obavljanje istraživanja, izvođenje pokusa ili sakupljanje biljaka, gljiva i životinja u speleološkom objektu ili njegovome dijelu, – ronjenje u speleološkom objektu, – snimanje filmova ili fotografiranje pomoću elektroničke opreme u speleološkom objektu, – sve ostale radnje i zahvate koji utječu na temeljne značajke, uvjete i prirodnu floru ili faunu u speleološkom objektu ili njegovom nadzemlju. (3) Rješenje o dopuštenju sadrži i uvjete zaštite prirode. Članak 37. Ako se speleološki objekt nalazi na zaštićenom području ili je posebno zaštićen speleološkim objektom upravlja ovlaštena javna ustanova sukladno odredbama ovoga Zakona. Članak 38. (1) Ako se speleološki objekt nalazi izvan zaštićenog područja ili ako nije posebno zaštićen, upravljanje speleološkim objektom radi posjećivanja i razgledavanja može se povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi na temelju odluke o dodjeli koncesije. (2) Odluku o dodjeli koncesije donosi Ministarstvo na temelju programa posjećivanja i razgledavanja. Odluka o koncesiji sadrži uvjete zaštite prirode. (3) Na postupak dodjele i korištenja koncesije odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 206.-217. ovoga Zakona. (4) Program iz stavka 2. ovoga članka sadrži prijedlog mjera zaštite speleološkog objekta, uvjete za razgledavanje i mjere zaštite posjetitelja. Članak 39. (1) Vlasnik ili ovlaštenik prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt ne smije ugroziti ili oštetiti speleološki objekt, zatrpati ulaz, priječiti njegovo korištenje na dopušten način, te je dužan omogućiti pristup i razgledavanje tog objekta u dopuštene svrhe. (2) Vlasnik i ovlaštenik prava na zemljištu na kojem se nalazi speleološki objekt ima pravo na naknadu za ograničenja kojima je podvrgnut zbog korištenja speleološkog objekta razmjerno umanjenom prihodu. Visina naknade određuje se sporazumno, a u slučaju spora o visini naknade odlučuje sud. Naknada se isplaćuje na teret sredstava državnog proračuna, odnosno proračuna županije ili Grada Zagreba. (3) Ako se za korištenje speleološkog objekta izda koncesija, vlasniku za ograničenja kojima je podvrgnut koncesionar plaća naknadu u visini koja se utvrđuje sukladno stavku 2. ovoga članka. Članak 40. (1) Vlažna staništa, uključujući vode, predstavljaju prirodne vrijednosti u smislu ovoga Zakona, te ih treba očuvati u prirodnom ili doprirodnom stanju gdje je to moguće i prikladno. (2) Na pitanja zaštite vlažnih staništa, uključujući vode, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe posebnih propisa. (3) Pravne i fizičke osobe u obavljanju djelatnosti dužne su skrbiti o zaštiti voda od onečišćenja, poduzimati nužne mjere za smanjenje onečišćenja na najmanju mjeru i stalno pratiti stanje onečišćenja. (4) Sva prirodna jezera i bare, sve lokve u priobalju veće od 0,01 ha, prirodne i doprirodne močvare veće od 0,25 ha, cretovi, te izvori i potoci s obalnim pojasom od dva metra, predstavljaju ekološki značajna područja u smislu ovoga Zakona. Članak 41. (1) U vlažnim staništima nije dopušteno pregrađivanje vodotokova, isušivanje, zatrpavanje izvora, bara i dr. ako se time ugrožava opstanak prirodnih vrijednosti i očuvanje biološke raznolikosti. (2) Količinu vodnih zaliha u vlažnim staništima iz stavka 1. ovoga članka koja je nužna za opstanak prirodnih vrijednosti i očuvanje biološke raznolikosti, određuje ministar uz prethodno pribavljenu suglasnost tijela državne uprave nadležnog za vode, na temelju studije o potrebnim količinama vodnih zaliha u vlažnim staništima koju izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode u suradnji s tijelom državne uprave nadležnim za vode. (3) Nadležna tijela u sklopu svoga djelokruga, te fizičke i pravne osobe u obavljanju djelatnosti, dužni su osigurati pročišćavanje gradskih i industrijskih otpadnih voda koje se ulijevaju u vode i vlažna staništa. (4) Vode se štite od onečišćenja odnosno zagađenja, a njihovu prirodnu sposobnost vlastitog čišćenja treba očuvati ili ponovno uspostavljati. Tijelo državne uprave nadležno za vode dužno je osigurati stalno praćenje onečišćenja voda. Članak 42. Zabranjeno je graditi građevine ili gospodarski koristiti prirodna dobra oko prirodnih izvora, uz obale prirodnih i doprirodnih vodotoka te vlažnih područja, uz obale prirodnih ili umjetnih jezera, ili u poplavnim ravnicama vodotoka, te uz morsku obalu, a osobito uz obale morskih uvala, osim ako to nije dopušteno posebnim propisom ili dokumentima prostornog uređenja. Članak 43. (1) Aktivnostima na moru i u podmorju ne smiju se uništavati niti ugrožavati morska staništa. (2) Očuvanje biološke raznolikosti mora osigurava se provođenjem mjera za očuvanje stanišnih tipova u povoljnom stanju iz članka 53. ovoga Zakona te mjerama za očuvanje divljih svojti iz članka 59. ovoga Zakona. Članak 44. (1) Radi očuvanja biološke raznolikosti mora nadležna tijela ili ovlaštene pravne osobe dužni su osigurati uređaje za prihvat zauljenih, kaljužnih i onečišćenih voda s brodova u lukama otvorenim za međunarodni promet sukladno posebnim propisima. (2) Nije dopušteno ispuštanje onečišćenih, odnosno otpadnih fekalnih voda iz plovila u vodama zaštićenih dijelova prirode. (3) Plovila koja uplovljavaju u vode zaštićenih dijelova prirode moraju imati ugrađene posebne spremnike za prihvat onečišćenih, odnosno fekalnih otpadnih voda. (4) Način saniranja posljedica namjernog ili nenamjernog ispuštanja onečišćenih, odnosno otpadnih fekalnih voda iz stavka 2. ovoga članka propisat će ministar uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za pomorstvo. Članak 45. (1) Radi očuvanja biološke raznolikosti Jadranskog mora te sprječavanja širenja invazivnih stranih vrsta i patogena putem balastnih voda uvodi se sustav upravljanja i nadzora balastnim vodama. (2) Sustav iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na sve plovne, plutajuće i nepomične odobalne objekte koji su upisani u odgovarajuće upisnike i očevidnike u Republici Hrvatskoj i sve plovne, plutajuće i nepomične odobalne objekte dok se nalaze u morskim i podmorskim prostorima pod nadležnošću Republike Hrvatske, osim objekata izričito isključenih primjenjivim međunarodnim ugovorima. (3) Sustav upravljanja i nadzora balastnim vodama iz stavka 1. ovoga članka uredit će se posebnim propisom sukladno primjenjivim međunarodnim standardima. Članak 46. Radi očuvanja biološke raznolikosti mora zabranjuje se stavljanje u promet i korištenje štetnih antivegetativnih samopolirajućih organokositrenih polimernih premaza na bazi 3-butilkositra za plovila, plutajuće i nepomične odobalne objekte. Članak 47. Ako to zahtijeva zaštita pojedinih strogo zaštićenih vrsta ili stanišnih tipova ministar može naredbom, po prethodno pribavljenoj suglasnosti ministra nadležnog za ribarstvo, privremeno ili trajno izuzeti od ribolova i drugih uporaba dijelove mora i podmorja. Članak 48. Radi očuvanja biološke raznolikosti travnjacima se gospodari putem ispaše i režimom košnje, prilagođenim vrsti travnjaka, uz prirodi prihvatljivo korištenje sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva. Članak 49. (1) Radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti na oranicama treba očuvati vrijedna i ugrožena rubna staništa (živice, pojedinačna stabla, skupine stabala, bare i livadne pojaseve). (2) Prilikom planiranja i izvođenja okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta, potrebno je u što većoj mjeri očuvati postojeća ili stvoriti nova staništa iz stavka 1. ovoga članka, te isplanirati njihov raspored i veličinu na način da se osigura najveća vrijednost staništa za biološku i krajobraznu raznolikost. Članak 50. U dokumentima prostornog uređenja, radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti unutar planiranih građevinskih područja, potrebno je osigurati međusobnu povezanost istih stanišnih tipova, čuvati postojeće i umjetno stvarati zelene površine, drveće, skupine stabala, vode tekućice i stajaćice, te druga staništa, dajući prednost autohtonim vrstama i staništima. 4. Ekološka mreža Članak 51. (1) Očuvanje ekološkog sustava osigurava se očuvanjem stanišnih tipova u povoljnom stanju, odnosno obnavljanjem staništa kojima je narušeno povoljno stanje. (2) Stanišni tip je u povoljnom stanju, ako: – je njegovo prirodno područje rasprostranjenosti i površina koju pokriva stabilna ili se povećava, – postoji, i u doglednoj budućnosti će se vjerojatno održati, specifična struktura i funkcije nužne za njegov dugoročni opstanak, – je zajamčeno povoljno stanje njegovih značajnih bioloških vrsta. Članak 52. (1) Stanišni tipovi se kartiraju, a njihovo stanje i ugroženost se procjenjuje i prati. (2) Ugroženi stanišni tipovi su oni koji nisu u povoljnom stanju te im prijeti nestanak. (3) Područja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova su ekološki značajna područja u smislu ovoga Zakona. (4) Vrste stanišnih tipova, kartu staništa te ugrožene i rijetke stanišne tipove utvrdit će ministar pravilnikom. (5) Praćenje stanja i ugroženosti staništa obavlja Državni zavod za zaštitu prirode u suradnji s drugim ovlaštenim pravnim osobama. Članak 53. (1) Mjere za očuvanje stanišnih tipova u povoljnom stanju propisat će ministar pravilnikom nakon pribavljene suglasnosti tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i voda. (2) Mjere za očuvanje stanišnih tipova u povoljnom stanju unose se u dokumente prostornog uređenja i planove gospodarenja prirodnim dobrima. (3) Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti na području stanišnih tipova dužne su provoditi propisane mjere sukladno stavku 1. ovoga članka. Članak 54. (1) Ekološki značajna područja su: – područja koja su biološki iznimno raznovrsna ili dobro očuvana, a koja su međunarodno značajna po mjerilima međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka, – područja koja bitno doprinose očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti u Republici Hrvatskoj, – područja stanišnih tipova koji su ugroženi na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini, – staništa vrsta koje su ugrožene na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini, – staništa endemičnih svojti za Republiku Hrvatsku, – područja koja bitno pridonose genskoj povezanosti populacija bioloških vrsta (ekološki koridori), – selidbeni putevi životinja, – očuvane šumske cjeline. (2) Sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti, čini ekološku mrežu. Unutar ekološke mreže njezini dijelovi povezuju se prirodnim ili umjetnim ekološkim koridorima. (3) Ekološku mrežu sa sustavom ekološki značajnih područja i ekoloških koridora izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode, a donosi uredbom Vlada na prijedlog Ministarstva. (4) Sastavni dio ekološke mreže iz stavka 3. ovoga članka je ekološki značajno područje za koje to utvrdi predstavničko tijelo županije ili Grada Zagreba, po postupku proglašenja zaštićenog dijela prirode. Članak 55. (1) Zaštita ekološki značajnih područja osigurava se provođenjem propisanih mjera i uvjeta zaštite prirode u cilju očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti i zaštite prirodnih vrijednosti sukladno odredbama ovoga Zakona. (2) Nisu dopuštene radnje koje mogu dovesti do uništenja ili neke druge znatne ili trajne štete na ekološki značajnom području. (3) Iznimno, Ministarstvo može dopustiti radnje iz stavka 2. ovoga članka ako se oštećenje ekološki značajnog područja može odgovarajućim mjerama kompenzirati, ili ako su zahvati i radnje potrebni radi prevladavajućega javnog interesa. (4) U slučaju izdavanja dopuštenja sukladno stavku 3. ovoga članka Ministarstvo određuje kompenzacijske uvjete. Članak 56. (1) Međunarodno ekološki značajno područje je ono područje koje je na temelju međunarodnih standarda značajno za očuvanje ili postizanje povoljnog stanja vrsta, njihovih staništa i stanišnih tipova u Europi. (2) Međunarodno ekološki značajna područja utvrdit će Vlada uredbom te osigurati zaštitu određenim režimom zaštite, sukladno odredbama ovoga Zakona. (3) Upravljanjem međunarodno ekološki značajnim područjem iz stavka 2. ovoga članka osigurava se očuvanje i poboljšanje njegovih svojstava koja su najznačajnija za očuvanje povoljnog stanja stanišnog tipa ili divlje vrste. (4) Radi zaštite međunarodno ekološki značajnih područja i poboljšanja povezanosti ekološke mreže, čuvaju se i razvijaju značajke koje su najvažnije za očuvanje povoljnog stanja vrsta zaštićenih na temelju međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka. (5) Nisu dopuštene radnje koje mogu dovesti do uništenja ili neke druge znatne ili trajne štete na međunarodno ekološki značajnom području. 5. Vrste i podvrste 5.1. Opće mjere Članak 57. (1) Divlje vrste i podvrste biljaka, gljiva i životinja (u daljnjem tekstu: divlje svojte) čine: – živi i mrtvi primjerci samoniklih biljaka i gljiva i slobodnoživućih životinja, te njihovi uzgojeni primjerci, – njihovi razvojni oblici (jaja, ličinke, kukuljice, sjemenke, plodovi, miceliji i dr.), – njihovi dijelovi i derivati, – i od njih dobiveni lako raspoznatljivi proizvodi. (2) Zabranjeno je istrijebiti zavičajnu divlju svojtu. (3) Zabranjeno je smanjiti brojnost populacija divljih svojti, uništavati njihova staništa ili mijenjati njihove životne uvjete u mjeri u kojoj bi svojta postala ugrožena. (4) Povoljno stanje divljih svojti osigurava se zaštitom njihovih staništa i zaštitnim mjerama za pojedine svojte prema odredbama ovoga Zakona. (5) Stanje divlje svojte je povoljno, ako je njezina rasprostranjenost i brojnost populacije u okviru prirodnih kolebanja i ne pokazuje dugoročni trend smanjivanja, te ako su staništa dovoljno prostrana da osiguravaju dugoročno očuvanje populacije. Članak 58. (1) Zabranjeno je bez valjana razloga: – namjerno uznemiravati divlje životinje, ili ih hvatati, ozljeđivati ili ubijati, – namjerno uklanjati divlje biljke i gljive iz njihovih staništa, smanjivati njihove populacije, ili ih na bilo koji način uništavati, – namjerno oštećivati ili uništavati staništa divljih svojti. (2) Razlog iz stavka 1. ovoga članka je valjan ako postoji prevladavajući javni interes ili ako ima korisnu posljedicu. Članak 59. (1) Prilikom izvođenja zahvata u prirodu i korištenja prirodnih dobara kojima se zadire u staništa divljih svojti, primjenjuju se načini, metode i tehnička sredstva koja pridonose očuvanju dobrog stanja vrsta, odnosno koji najmanje ometaju divlje svojte ili staništa njihovih populacija, te se mogu ograničiti zahvati u staništa populacija životinjskih vrsta u vremenu koje se poklapa s njihovim životno značajnim razdobljima. (2) Očuvanje divljih svojti i njihovih staništa iz stavka 1. ovoga članka sastavni je dio mjera i uvjeta zaštite prirode iz članka 14. ovoga Zakona. Članak 60. (1) Javne ceste, druge prometnice ili druge građevine koje prelaze preko poznatih migracijskih puteva divljih životinja grade se na način da se omogući sigurno prelaženje divljih životinja na odgovarajućim prostornim razmacima. (2) Izgrađeni prijelazi kojima se osigurava nesmetano i sigurno prelaženje divljih životinja uživaju zaštitu kao prirodne vrijednosti. (3) Mjere zaštite, obveznike zaštite i način održavanja prijelaza iz stavka 2. ovoga članka ministar će propisati pravilnikom, uz suglasnost ministra nadležnog za javne radove i graditeljstvo i ministra nadležnog za pomorstvo, promet i veze. Članak 61. (1) Stupovi i tehničke komponente srednjonaponskih vodova izvode se na način da se ptice zaštite od strujnog udara. (2) Na stupovima i tehničkim komponentama koji su izgrađeni prije stupanja na snagu ovoga Zakona, i koji u visokom stupnju ugrožavaju ptice, u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provest će se nužne mjere radi zaštite ptica od strujnog udara. (3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na gornje vodove željeznica. (4) Način izvedbe stupova i tehničkih komponenti srednjonaponskih vodova, odnosno mjere zaštite ptica iz stavka 2. ovoga članka ministar će propisati pravilnikom uz suglasnost ministra nadležnog za energetiku. Članak 62. (1) Za skupljanje biljaka, gljiva i njihovih dijelova, te hvatanje ili ubijanje životinja, u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa, ako nije ovim ili drugim zakonom drugačije propisano, potrebno je ishoditi dopuštenje Ministarstva. Dopuštenje se izdaje rješenjem. (2) Radnje iz stavka 1. ovoga članka mogu se obavljati uz prethodnu suglasnost vlasnika ili ovlaštenika prava na prirodnim dobrima. (3) Uvjete za ishođenje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka, količine te način korištenja divljih svojti propisat će ministar pravilnikom uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra nadležnog za poljoprivredu i šumarstvo. (4) Ako način ili opseg korištenja biljaka, gljiva ili životinja neposredno ugrožava dobro stanje vrste, ministar naredbom, uz pribavljeno mišljenje ministra nadležnog za poljoprivredu i šumarstvo, ograničava ili privremeno zabranjuje korištenje. Članak 63. (1) Strane fizičke i pravne osobe dužne su prijaviti Ministarstvu istraživanja koja obavljaju na prirodninama u Republici Hrvatskoj. Ako se radi o znanstvenim istraživanjima, strana fizička i pravna osoba koja je registrirana za znanstvenu djelatnost dužna je ishoditi dopuštenje od ministarstva nadležnog za poslove znanosti. Dopuštenje se izdaje uz suglasnost Ministarstva. (2) Istraživanja iz stavka 1. ovoga članka mogu se obavljati na zemljištu ili vodenoj površini uz prethodnu suglasnost vlasnika ili ovlaštenika prava. (3) Pravna ili fizička osoba koja je obavila istraživanja dužna je o rezultatima istraživanja izvijestiti Ministarstvo u roku od šezdeset dana od dana završetka istraživanja. (4) Biljke, gljive i njihovi dijelovi, odnosno životinje i njihovi dijelovi koje ne predstavljaju zaštićenu prirodnu vrijednost u smislu ovoga Zakona mogu se iznositi iz Republike Hrvatske u znanstveno-istraživačke svrhe uz dopuštenje Ministarstva. Dopuštenje se izdaje rješenjem. Članak 64. (1) Zabranjeno je uvođenje divljih svojti u prirodu na područje Republike Hrvatske. (2) Zabranjeno je uvođenje stranih vrsta riba u prirodne i doprirodne vode, kao i prenošenje takvih vrsta iz ribogojilišta u druga vlažna staništa. (3) Iznimno, uvođenje iz stavaka 1. ovoga članka je dopušteno ako je znanstveno i stručno utemeljeno i prihvatljivo s gledišta zaštite prirode i održivog gospodarenja. (4) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz stavka 3. ovoga članka na temelju studije o procjeni rizika uvođenja na prirodu, i uz prethodno pribavljenu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede i šumarstva, ako posebnim propisom nije drugačije određeno. Dopuštenje se izdaje rješenjem. (5) Pobliže uvjete, način izrade i provođenja studije o procjeni rizika uvođenja na prirodu ministar će propisati pravilnikom. (6) Troškove izrade studije i provođenja postupka procjene rizika uvođenja na prirodu snosi pravna ili fizička osoba koja je podnijela zahtjev za izdavanje dopuštenja. (7) Ne smatra se uvođenjem uzgoj stranih divljih svojti u kontroliranim uvjetima koji onemogućavaju naseljavanje u prirodu. Članak 65. (1) Radi sprječavanja nenamjernog uvođenja stranih svojti na područje Republike Hrvatske, ministar će, uz suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu i šumarstvo, pravilnikom propisati mjere preventivne zaštite. (2) Ako dođe do nenamjernog uvođenja stranih svojti na područje Republike Hrvatske, ili ako postoji opravdana sumnja da će doći do takvog uvođenja, ministar će naredbom propisati mjere postupanja u cilju uništavanja ili sprječavanja daljnjeg širenja uvedenih stranih svojti. Članak 66. (1) Ponovno uvođenje nestalih divljih svojti u prirodu na području Republike Hrvatske može se obavljati uz dopuštenje Ministarstva, koje se izdaje uz prethodno pribavljenu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede i šumarstva, nakon pribavljenog mišljenja javnosti. (2) Ponovno uvođenje nestalih divljih svojti na otoke može se obavljati uz dopuštenje Ministarstva, koje se izdaje uz prethodno pribavljenu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede i šumarstva, nakon pribavljenog mišljenja javnosti. (3) Ministarstvo izdaje dopuštenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka na temelju studije o procjeni rizika ponovnog uvođenja na prirodu. Dopuštenje se izdaje rješenjem. (4) Pravilnikom iz članka 64. stavka 5. ovoga Zakona propisuju se uvjeti, način izrade i provođenja studije o procjeni rizika ponovnog uvođenja na prirodu, te način pribavljanja mišljenja javnosti. (5) Troškove izrade studije i provođenja postupka procjene utjecaja ponovnog uvođenja na prirodu snosi pravna ili fizička osoba koja je podnijela zahtjev za izdavanje dopuštenja. 5.2. Prekogranični promet zaštićenim divljim svojtama Članak 67. (1) Ministarstvo izdaje dopuštenje za izvoz, uvoz, ponovni izvoz ili provoz životinja, gljiva i biljaka koje su zaštićene na temelju ovoga Zakona ili međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka, njihovih dijelova i derivata, ovisno o propisanoj zaštiti. Dopuštenje se izdaje rješenjem. (2) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdat će se na temelju dokaza: – o zakonitom podrijetlu divlje životinje, gljive i biljke ili da se radi o uzgojenom primjerku, – da su životinje ili pošiljka obilježeni na način propisan pravilnikom iz stavka 7. ovoga članka, – da je u slučaju uvoza, pribavljeno izvozno dopuštenje nadležnoga tijela u zemlji izvoza, – da su ispunjeni drugi uvjeti propisani odredbama međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka ili ovoga Zakona. (3) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdat će se samo ako je Ministarstvo utvrdilo da uvoz, izvoz, ponovni izvoz ili provoz koji se odobrava ne ugrožava divlje populacije životinje, gljive ili biljke o kojoj se radi. (4) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka potrebno je pribaviti i kad se radi o križancu čiji jedan ili oba roditelja pripadaju zaštićenoj divljoj svojti na temelju ovoga Zakona ili međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka. (5) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka nije potrebno ako se radi o osobnim i kućanskim predmetima dobivenim od zaštićenih životinja, gljiva i biljaka, ili ako se radi o nekomercijalnoj razmjeni između znanstvenika ili znanstveno-stručnih institucija. (6) Dopuštenje za provoz nije potrebno ako je tako određeno međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka. (7) Vrste za koje se izdaje dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka, postupak i uvjete izdavanja dopuštenja, njegov sadržaj, način obilježavanja životinja ili pošiljki, način provođenja nadzora i vođenja evidencije te izrade izvješća, ministar će propisati pravilnikom. (8) U slučajevima uvoza, izvoza ili provoza živih životinja iz stavka 1. ovoga članka, primjerci će se prevoziti i njegovati na način koji svodi na najmanju mjeru mogućnost ozljeđivanja, oštećenja zdravlja ili nehumanog postupanja, u skladu s posebnim propisima. Članak 68. (1) Uvoznik ili izvoznik životinje, gljive ili biljke koja podliježe postupku propisanom ovim Zakonom ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, dužan je uvoz ili izvoz prijaviti nadležnoj carinskoj službi uz predočenje dopuštenja iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona i ostalih dokumenata prema posebnim propisima. (2) Carinska služba dužna je prilikom uvoza, izvoza ili provoza iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona pregledati odgovarajuća dopuštenja ovisno o propisanoj zaštiti divljih svojti, te ovjeriti prelazak granice u za to predviđenoj rubrici obrasca dopuštenja. U slučaju izvoza, odgovarajuću kopiju dopuštenja s naznakom »za zemlju izvoza«, carinska služba ovjerenu dostavlja Ministarstvu. (3) Ostale nadležne službe na graničnim prijelazima dužne su surađivati u nadzoru uvoza, izvoza i provoza iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, svaka u svom djelokrugu. (4) Ministar će pravilnikom propisati, uz suglasnost tijela državne uprave nadležnih za carinu, uvoz i izvoz divljih svojti iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, granične prijelaze na kojima će se obavljati uvoz, izvoz i provoz tih svojti i uvjete koje granični prijelaz mora zadovoljavati. Članak 69. (1) Ako prilikom uvoza, izvoza ili provoza iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona carinska služba ne može odrediti pripadaju li životinje, gljive ili biljke svojtama čiji uvoz ili izvoz podliježe ograničenjima ili zabranama može ih: – na trošak uvoznika, odnosno izvoznika sama pohraniti ili dati nekome na čuvanje do utvrđenja pripadaju li svojtama čiji uvoz, izvoz ili provoz podliježe ograničenjima, – prepustiti ih uvozniku, odnosno izvozniku do okončanja postupka, ali uz zabranu raspolaganja. (2) Carinska služba može od uvoznika, odnosno izvoznika tražiti da dostavi potvrdu ovlaštene pravne ili fizičke osobe iz popisa Ministarstva o tome da životinje, gljive ili biljke ne spadaju u svojte čiji uvoz ili izvoz podliježe ograničenjima prema odredbama ovoga Zakona ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka. Ako se postupak carine pokaže ne-utemeljenim, Republika Hrvatska je dužna nadoknaditi uvozniku, odnosno izvozniku troškove pribavljanja potvrde i dodatne troškove čuvanja. (3) Životinje, gljive ili biljke za koje carinska služba utvrdi da se uvoze ili izvoze bez propisanih dopuštenja ili drugih dokumenata, zapljenjuju se do okončanja postupka. O zaplijenjenim životinjama, gljivama ili biljkama izdaje se potvrda. Zaplijenjene životinje, gljive ili biljke predaju se na čuvanje ovlaštenoj pravnoj ili fizičkoj osobi iz popisa Ministarstva, a mogu se ostaviti na čuvanje uvozniku, odnosno izvozniku uz zabranu raspolaganja. Ako se propisano dopuštenje ili drugi zatraženi dokumenti ne dostave u roku od mjesec dana nakon zapljene ili u produženom roku koji može iznositi najduže dva mjeseca, carinska služba donosi odluku o oduzimanju. (4) Ako se pri carinskoj obradi životinja, gljiva ili biljaka utvrdi da se radi o životinjama, gljivama ili biljkama za koje se ne izdaje uvozno ili izvozno dopuštenje, oduzimaju se, a o oduzetim životinjama, gljivama ili biljkama izdaje se potvrda. (5) U slučajevima iz stavka 3. i 4. ovoga članka carinska služba dužna je u najkraćem roku izvijestiti Ministarstvo koje odlučuje o privremenom ili trajnom zbrinjavanju oduzetih životinja, gljiva ili biljaka, imajući u vidu odredbe posebnih propisa i međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka. (6) Zaplijenjene ili oduzete životinje, gljive ili biljke mogu se privremeno ili trajno zbrinuti kod fizičkih ili pravnih osoba koje za to ovlasti Ministarstvo, na način propisan pravilnikom iz članka 75. stavka 1. ovoga Zakona. (7) Ako se zaplijenjene ili oduzete životinje, gljive ili biljke prodaju na dražbi, dobit se isplaćuje vlasniku ako dokaže da nije bio upoznat s okolnostima da se radi o životinji, gljivi ili biljci za koje se ne izdaje uvozno ili izvozno dopuštenje, ili se uplaćuje u državni proračun. (8) Zaplijenjene ili oduzete životinje, gljive ili biljke koje se prodaju na dražbi sukladno stavku 7. ovoga članka, ne mogu se prodati fizičkoj ili pravnoj osobi kojoj su oduzete ili onima koji su sudjelovali u prekršaju. (9) Kada se životinje, gljive ili biljke zaplijene ili oduzmu, tada time izazvane troškove (troškovi hrane, smještaja, prijevoza, vraćanja i drugo) snosi uvoznik, odnosno izvoznik. Ako nije utvrđen uvoznik, odnosno izvoznik, troškovi se zaračunavaju pošiljatelju, prijevozniku ili naručitelju ako je bio ili mogao biti upoznat s okolnostima koje su dovele do zapljene ili oduzimanja. (10) Ako obveznici plaćanja iz stavka 9. ovoga članka ne podmire troškove zbrinjavanja, troškove snosi Republika Hrvatska s pravom regresa od obveznika plaćanja. 5.3. Držanje, uzgoj i trgovina divljim svojtama Članak 70. (1) Zabranjeno je držati u zatočeništvu životinje divljih svojti u neprikladnim uvjetima i bez odgovarajuće skrbi. (2) Fizičke ili pravne osobe koje postanu vlasnici zaštićenih životinja sukladno odredbama ovoga Zakona ili međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka, s namjerom njihova držanja u zatočeništvu, dužne su o tome izvijestiti Ministarstvo u roku od trideset dana po stjecanju vlasništva nad tim životinjama. (3) Životinje iz stavka 2. ovoga članka za koje je to propisano trajno i nezamjenljivo se obilježavaju sukladno odredbama pravilnika iz članka 67. stavka 7. ovoga Zakona. (4) Uvjete držanja životinja iz stavka 2. ovoga članka, način vođenja evidencije i način izvješćivanja Ministarstva o skrbi nad tim životinjama ministar će propisati pravilnikom. (5) Ministar može pravilnikom zabraniti držanje životinja zaštićenih na temelju međunarodnih ugovora. Članak 71. (1) Fizička ili pravna osoba koja namjerava držati životinje zavičajnih ili stranih divljih svojti u zatočeništvu s namjenom prikazivanja javnosti u zoološkim vrtovima, akvarijima, terarijima ili sličnim prostorima, dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva. Dopuštenje se izdaje rješenjem. (2) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdat će se ako podnositelj zahtjeva dokaže da su ispunjeni uvjeti propisani pravilnikom iz članka 70. stavka 4. ovoga Zakona, te da će životinje prikazivati u okruženju koje oponaša prirodne uvjete u staništu i koje ne iskrivljuje saznanja o biologiji svojte. Članak 72. (1) Fizička ili pravna osoba koja namjerava uzgajati zavičajne ili strane divlje svojte dužna je ishoditi dopuštenje sukladno ovome Zakonu ili posebnom propisu. (2) Ako za uzgoj divljih svojti iz stavka 1. ovoga članka treba ishoditi dopuštenje na temelju posebnog propisa, dopuštenje se izdaje po tom propisu uz pribavljenu suglasnost Ministarstva. (3) Nije potrebno ishoditi dopuštenje za uzgoj divljih svojti koje ne ugrožavaju zavičajne divlje svojte, za koje utvrdi ministar pravilnikom. (4) Za uzgoj stranih divljih svojti koje nisu navedene u pravilniku iz stavka 3. ovoga članka potrebno je pribaviti dopuštenje Ministarstva. (5) Ako se u postupku izdavanja dopuštenja utvrdi da postoji ekološki rizik, Ministarstvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva da prije izdavanja dopuštenja izradi prethodnu studiju o procjeni rizika radi nadziranja negativnih utjecaja na lokalne ekološke sustave i zavičajne vrste. (6) Studija o procjeni rizika izrađuje se sukladno pravilniku iz članka 64. stavka 5. ovoga Zakona. (7) O izdanim rješenjima o dopuštenju iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo uspostavlja očevidnik. Članak 73. (1) Uzgojena životinja divljih svojti za koje je to propisano pravilnikom iz članka 67. stavka 7. ovoga Zakona trajno i nezamjenjivo se obilježava. (2) Vlasnik uzgojene životinje divljih svojti dužan je onemogućiti da životinja pobjegne u prirodu, te je odgovoran za nastalu i očekivanu štetu koju ta životinja prouzroči. Članak 74. (1) Ovlaštena pravna ili fizička osoba može obavljati trgovinu životinja, gljiva i biljaka iz članka 72. stavka 1. ovoga Zakona, kao i drugih životinja, gljiva i biljaka sukladno međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka. (2) Trgovinom se smatra prodaja i kupovina, stjecanje u komercijalne svrhe, izlaganje javnosti radi stjecanja dobiti, korištenje u svrhu stjecanja dobiti, držanje radi prodaje, nuđenje na prodaju ili prijevoz radi prodaje, te najam i razmjena životinja, gljiva i biljaka iz stavka 1. ovoga članka. Trgovati se može samo primjercima uzgojenim u prijavljenom uzgoju ili koji imaju ispravu o dopuštenom porijeklu, uz uvjet da je primjerak ili pošiljka propisno obilježena sukladno pravilniku iz članka 67. stavka 7. ovoga Zakona. (3) Pravna i fizička osoba, koja obavlja trgovačku djelatnost živim životinjama zavičajnih ili stranih divljih svojti, dužna je osigurati odgovarajuće uvjete za držanje životinja sukladno pravilniku iz članka 70. stavka 4. ovoga Zakona, te voditi evidenciju o trgovini životinjama. (4) Životinjske svojte za koje je potrebno voditi evidenciju i način vođenja evidencije ministar će propisati pravilnikom. (5) Prilikom trgovine životinjama koje su zaštićene na temelju ovoga Zakona ili međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka, prodavatelj, odnosno vlasnik dužan je novome vlasniku izdati potvrdu o podrijetlu životinje i/ili račun. (6) Pravne i fizičke osobe za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka dužne su pribaviti dopuštenje, odnosno suglasnost Ministarstva. Uvjete i način izdavanja dopuštenja, odnosno suglasnosti ministar će propisati pravilnikom. (7) O izdanim dopuštenjima, odnosno suglasnostima iz stavka 6. ovoga članka Ministarstvo vodi očevidnik. Članak 75. (1) Primjerci divljih svojti koje se nedopušteno drže u zatočeništvu ili uzgajaju ili kojima se obavlja nedopuštena trgovina, oduzimaju se na način i u postupku koji će ministar propisati pravilnikom. (2) Oduzete životinje iz stavka 1. ovoga članka se privremeno ili trajno zbrinjavaju kod fizičkih ili pravnih osoba koje za to ovlasti Ministarstvo. 5.4. Posebna zaštita divljih svojti Članak 76. (1) Ugrožena divlja svojta je ona svojta kojoj prijeti izumiranje ili je osjetljiva te joj je dugoročni opstanak u opasnosti ili koja je rijetka, te druga divlja svojta koja je kao takva određena u crvenom popisu ugroženih biljnih, gljivljih i životinjskih svojti. (2) Crveni popis je popis ugroženih divljih svojti raspoređenih po kategorijama ugroženosti. (3) Crveni popis utvrdit će ministar pravilnikom na osnovi znanstveno utemeljenih stručnih podloga. Članak 77. (1) Ugrožene divlje svojte koje se u smislu ovoga Zakona proglašavaju zaštićenim prirodnim vrijednostima mogu biti strogo zaštićene svojte i zaštićene svojte. (2) Strogo zaštićene svojte i zaštićene svojte proglašava ministar uz prethodno pribavljenu suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo i ribarstvo, na temelju procjene ugroženosti pojedinih svojti i obveza koje proizlaze iz međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka. (3) Ministar će ukinuti zaštitu divlje svojte koja više nije ugrožena, ili prebaciti pojedinu divlju svojtu iz jedne kategorije u drugu, ako se takva potreba ukaže na temelju procjene ugroženosti određene svojte ili obveza koje proizlaze iz međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka, na način i u postupku propisanom stavkom 2. ovoga članka. Strogo zaštićene divlje svojte Članak 78. (1) Strogo zaštićena svojta je: – divlja svojta kojoj prijeti izumiranje na području Republike Hrvatske, – usko rasprostranjeni endem, – divlja svojta čiji je odgovarajući način zaštite propisan međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka. (2) Pojedina divlja svojta može biti strogo zaštićena na cijelom području Republike Hrvatske ili na pojedinom njenim dijelovima. (3) Mjere zaštite za strogo zaštićene divlje svojte i mjere zaštite njihovih staništa ministar će propisati pravilnikom ili odrediti naredbom. (4) Ako je neko područje privremeno stanište strogo zaštićene divlje svojte, a njegova se zaštita ne može osigurati na neki drugi način, ministar može naredbom, uz pribavljeno mišljenje ministra poljoprivrede i šumarstva, proglasiti to područje ili neki njegov dio privremeno zaštićenim, ali ne duže od šest mjeseci. Članak 79. (1) Zabranjeno je namjerno branje, sakupljanje, uništavanje, sječa ili iskopavanje samoniklih strogo zaštićenih biljaka i gljiva. (2) Zabranjeno je držanje i trgovina samoniklim strogo zaštićenim biljkama i gljivama. (3) Strogo zaštićene životinje zabranjeno je: – namjerno hvatati, držati i ubijati, – namjerno oštećivati ili uništavati njihove razvojne oblike, gnijezda ili legla, te područja njihova razmnožavanja ili odmaranja, – namjerno uznemiravati, naročito u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, migracije i hibernacije, ako bi uznemiravanje bilo značajno u odnosu na ciljeve zaštite, – namjerno uništavati ili uzimati jaja iz prirode ili držati prazna jaja, – prikrivati, držati, uzgajati, trgovati i otuđivati ili na bilo koji način pribavljati i preparirati. (4) Zaštitu iz ovoga članka uživaju i samonikle biljke i gljive, te divlje životinje koje se nalaze u nacionalnom parku, strogom rezervatu, te u posebnom rezervatu ako se radi o samoniklim biljkama, gljivama i divljim životinjama radi kojih je područje primarno zaštićeno, kao i sve podzemne životinje, i kad nisu zaštićene kao pojedine svojte, ako aktom o zaštiti toga područja za pojedinu vrstu nije drugačije određeno. (5) Nenamjerno hvatanje i ubijanje strogo zaštićenih životinja prijavljuje se Ministarstvu. (6) Ministarstvo vodi evidenciju o nenamjerno uhvaćenim i ubijenim strogo zaštićenim životinjama te odlučuje o zaštitnim mjerama u cilju sprječavanja negativnog utjecaja na pojedine vrste. Članak 80. (1) Iznimno od odredbi članka 79. ovoga Zakona, u slučaju da nema drugog zadovoljavajućeg rješenja i da iznimka neće biti štetna za opstanak određene populacije, ministar može dopustiti pojedine zabranjene radnje radi: – zaštite biljaka, gljiva i životinja, – sprječavanja ozbiljnih šteta na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima, vodi i drugim oblicima vlasništva, – zaštite javnoga zdravlja i sigurnosti, zračne sigurnosti ili drugih prevladavajućih javnih interesa, – istraživanja i obrazovanja, ponovnog naseljavanja (repopulacije), ponovnog unošenja, te nužnoga razmnožavanja. (2) Ministar može pravilnikom propisati, na selektivnoj osnovi i ograničeno, uzimanje, držanje i ostalo razumno korištenje nekih strogo zaštićenih divljih svojti u malim količinama, pod uvjetima strogoga nadzora radi održavanja povoljnog stanja vrste. Članak 81. (1) Pojedini primjerci strogo zaštićenih divljih životinjskih svojti mogu se držati u zatočeništvu, uzgajati, prodavati i kupovati na temelju dopuštenja Ministarstva, uz uvjet: – da se radi o primjercima koji su zakonito uvezeni u Republiku Hrvatsku i imaju vlasnika, – da se radi o primjercima koji su zakonito stečeni prije nego je svojta zakonom zaštićena, – da se radi o divljoj svojti iz članka 80. stavka 2. ovoga Zakona. (2) Iznimno od članka 79. ovoga Zakona, pojedine strogo zaštićene životinje, gljive i biljke smiju se stavljati u promet, odnosno izvoziti i uvoziti u svrhu trgovine dopuštenjem Ministarstva, sukladno odredbama članka 67. ovoga Zakona (3) Dopušteno je ukloniti iz prirode i predati od Ministarstva ovlaštenim pravnim ili fizičkim osobama: – pronađene mrtve primjerke strogo zaštićenih divljih životinja, – primjerke strogo zaštićenih divljih životinja koji su bolesni ili ozlijeđeni u mjeri da nisu sposobni samostalno preživjeti u prirodi. (4) Nalaznik je dužan prijaviti Ministarstvu pronađene mrtve, bolesne i ozlijeđene primjerke strogo zaštićenih divljih životinja bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana. (5) Nadležna veterinarska služba je dužna utvrditi uzroke uginuća pronađenih mrtvih strogo zaštićenih divljih životinja. Troškove postupka snosi Ministarstvo. (6) Ministarstvo može nalazniku bolesne ili ozlijeđene životinje na njegov zahtjev dopustiti, ako se uvjeri da posjeduje zadovoljavajuće znanje i uvjete, držanje te životinje u zatočeništvu radi liječenja i oporavka. (7) Oporavljena životinja pušta se na slobodu, ako Ministarstvo ne odredi drugačije. (8) Ministarstvo može dopustiti izuzetke od zabrane držanja u zatočeništvu i prodaje strogo zaštićenih divljih svojti, ako se radi o zaplijenjenim ili oduzetim primjercima, i ako to nije u suprotnosti s drugim propisima i međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka. (9) Svi primjerci strogo zaštićenih divljih svojti iz stavka 6. ovoga članka moraju biti obilježeni na način propisan pravilnikom iz članka 67. stavka 7. ovoga Zakona. Članak 82. (1) Strogo zaštićene životinje, gljive i biljke ne smiju se izvoziti niti uvoziti. (2) Iznimno, pojedine strogo zaštićene životinje, gljive i biljke smiju se izvoziti i uvoziti u znanstveno-istraživačke svrhe, radi razmjene, izlaganja i slično na temelju dopuštenja Ministarstva. Članak 83. (1) Za istraživanje strogo zaštićenih svojti potrebno je ishoditi dopuštenje na način propisan ovim Zakonom. (2) Rezultati istraživanja i utvrđeni podaci važni za procjenu ugroženosti istraživane svojte s prijedlozima zaštitnih mjera dostavljaju se Ministarstvu u roku od trideset dana po obavljenom istraživanju. Zaštićene divlje svojte Članak 84. Zaštićena svojta je: – zavičajna divlja svojta koja je osjetljiva ili rijetka, i ne prijeti joj izumiranje na području Republike Hrvatske, – divlja svojta koja nije ugrožena, ali je radi njezina izgleda lako moguće zamijeniti s ugroženom divljom svojtom, – divlja svojta čiji je odgovarajući način zaštite propisan međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka. Članak 85. (1) Korištenje zaštićenih divljih svojti dopušteno je na način i u količini da se njihove populacije na državnoj ili na lokalnoj razini ne dovedu u opasnost. (2) Ministar i ministar nadležan za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo i ribarstvo, svaki u svom djelokrugu, propisuju mjere zaštite zaštićenih divljih svojti koje obuhvaćaju: – sezonsku zabranu korištenja i druga ograničenja korištenja populacija, – privremenu ili lokalnu zabranu korištenja radi obnove populacija na zadovoljavajuću razinu, – reguliranje trgovine, držanja radi trgovine i transporta radi trgovine živih i mrtvih primjeraka. (3) Mjere zaštite iz stavka 2. ovoga članka koje donosi ministar nadležan za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo i ribarstvo uz prethodnu suglasnost ministra, moraju biti primjerene potrebama migratornih vrsta divljih životinja. (4) Ministarstvo vodi evidenciju o načinu i količini korištenja zaštićenih divljih svojti radi utvrđivanja i praćenja stanja populacija. Ako se na temelju evidencije utvrdi da je zbog korištenja zaštićena divlja svojta ugrožena, ministar donosi naredbu kojom zabranjuje ili ograničava korištenje. Članak 86. (1) Populacije lovnih i ribolovnih svojti koriste se i štite prema odredbama ovoga Zakona i posebnih propisa. (2) Zabranjena je uporaba svih neselektivnih sredstava za hvatanje i ubijanje zaštićenih životinja te uporaba svih sredstava koja mogu prouzročiti lokalno nestajanje ili ozbiljno uznemiravanje populacije tih vrsta, a posebno sredstava zabranjenih međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, kao što su: – stupice, – žive životinje, oslijepljene ili osakaćene životinje koje se koriste kao mamci, – električne ubojite ili omamljujuće naprave, – umjetne svjetleće naprave, – zrcala i druge zasljepljujuće naprave, – odašiljači zvuka (magnetofoni, kazetofoni i dr.) koji emitiraju zvukove dozivanja, boli ili javljanja, – naprave za osvjetljavanje cilja, – optički nišani za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja ili pretvaranja slike, – eksplozivi, – otrovi i otrovni ili omamljujući mamci, – poluautomatsko ili automatsko oružje sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja, – letjelice, – vozila na motorni pogon u pokretu, – i druga sredstva utvrđena međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka. 6. Genetska raznolikost 6.1. Zavičajne udomaćene svojte Članak 87. (1) Zavičajna udomaćena svojta, kao dio biološke raznolikosti, je svaka baštinjena biljna sorta ili životinjska pasmina koja se razvila kao rezultat tradicijskog uzgoja. (2) Ugrožene zavičajne udomaćene svojte predstavljaju zaštićene prirodne vrijednosti u smislu ovoga Zakona i posebnih propisa. Članak 88. (1) Ugrožene zavičajne udomaćene svojte štite se metodama in-situ i ex-situ. (2) Tradicionalni način uzgoja i korištenja ugroženih zavičajnih udomaćenih svojti potiče se gdje je to moguće i prikladno. (3) Ugrožene zavičajne udomaćene svojte propisat će ministar pravilnikom uz pribavljeno mišljenje ministra nadležnog za poljoprivredu. (4) Pravilnikom iz stavka 3. ovoga članka propisat će se i uzgojni ciljevi, pravila uzgoja i očuvanja čiste i zdrave genetske osnove, te načine korištenja ugroženih zavičajnih udomaćenih svojti koji nisu propisani posebnim zakonom. 6.2. Genetski materijal Članak 89. (1) Genetski materijal je dio biljke, gljive, životinje ili mikroorganizma koji sadržava dijelove naslijeđa. (2) Genetski materijal se koristi sukladno ovome Zakonu i posebnim propisima. (3) Uzimanje genetskog materijala iz prirode radi korištenja ne smije ugrožavati opstanak ekološkog sustava ili populacija vrsta u njihovim staništima. (4) Uvjete i način uzimanja genetskog materijala iz prirode ministar će propisati pravilnikom uz suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu i šumarstvo. Članak 90. (1) Pristup genetskim izvorima dopušten je svima pod istim uvjetima na način propisan ovim Zakonom ili posebnim propisom. (2) Rezultati istraživanja i razvoja proizašli iz korištenja genetskih izvora koriste se na pravičan način sukladno posebnim propisima. (3) Nitko ne može postati vlasnik genetskog materijala stvorenog na temelju genetskog materijala divljih svojti. Republika Hrvatska ugovorom može prenijeti samo neka prava na korisnika radi prevladavajućega javnog interesa, sukladno posebnim propisima. Članak 91. (1) U genskim bankama čuvaju se biološki materijali, te sadrže nadzirane ili uzgajane populacije ili dijelovi životinja, gljiva ili biljaka, posebno sjeme, spore, spolne stanice i drugi biološki materijali, kojima se upravlja za namjene očuvanja vrsta odnosno njihovih genetskih bogatstava. (2) Biološki materijali su mikroorganizmi, molekule i fragmenti deoksiribonukleinske kiseline (DNA), virusi, tkivne i stanične kulture. (3) Genskim bankama upravljaju pravne ili fizičke osobe ovlaštene na temelju ovoga Zakona ili posebnog propisa. (4) Uvjete i kriterije za dodjelu ovlaštenja za upravljanje genskim bankama, te način izdavanja ovlaštenja ministar i ministar nadležan za poljoprivredu i šumarstvo propisat će pravilnikom, svaki u svom djelokrugu. 6.3. Genetski modificirani organizmi Članak 92. (1) Radi sprječavanja negativnog utjecaja na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, vodeći računa o opasnostima po zdravlje ljudi i okoliš, osiguravaju se i provode odgovarajuće mjere zaštite u cilju sigurnoga prekograničnog prijenosa, provoza, ograničene uporabe, namjernog uvođenja u okoliš i stavljanja genetski modificiranih organizama (u daljnjem tekstu: GMO) ili proizvoda koji sadrže GMO na tržište. (2) Prekogranični prijenos, provoz, ograničena uporaba, namjerno uvođenje u okoliš, stavljanje GMO-a ili proizvoda koji sadrže GMO na tržište, dopušteni su uz uvjete i na način propisan ovim Zakonom i posebnim propisima. (3) Dopuštenje za uvoz, provoz, ograničenu uporabu, namjerno uvođenje u okoliš, stavljanje na tržište GMO-a ili proizvoda izdaje Ministarstvo ili drugo nadležno tijelo državne uprave na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i posebnim propisima. (4) Sadržaj i način podnošenja zahtjeva, način izdavanja dopuštenja za uvoz, ograničenu uporabu, namjerno uvođenje u okoliš, stavljanje na tržište GMO-a ili proizvoda koji sadrže GMO, te način zaštite tajnosti podataka navedenih u zahtjevu uređuje se ovim Zakonom i posebnim propisima. (5) Na pitanja uvoza, provoza, stavljanja na tržište, uporabe i proizvodnje hrane i hrane za životinje koja sadrži GMO, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe posebnih propisa. (6) Na uvoz, provoz, stavljanje na tržište, uporabu i proizvodnju lijekova koji sadrže GMO, ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona ako posebnim propisom nije drugačije određeno. Članak 93. (1) Prekogranični prijenos, provoz, ograničena uporaba, namjerno uvođenje u okoliš i stavljanje GMO-a i proizvoda koji sadrže GMO na tržište, obavlja se na način kojim se sprječava ili na najmanju mjeru smanjuje opasnost za biološku raznolikost, vodeći računa o opasnostima po zdravlje ljudi i okoliš. (2) Način rada i mjere sigurnosti pri prekograničnom prijenosu, provozu, ograničenoj uporabi, namjernom uvođenju u okoliš i stavljanju GMO-a i proizvoda koji sadrže GMO na tržište, dopuštene tehnike i dopuštene genetske modifikacije, mjere uklanjanja štetnih posljedica od nekontroliranog korištenja GMO-a, te način neškodljivog uništavanja GMO-a i otpada koji sadrži GMO propisat će Vlada uredbom. (3) U slučaju nekontroliranog uvođenja u okoliš ministar će naredbom utvrditi odgovarajuće mjere sigurnosti i zaštite. Članak 94. (1) Radi praćenja stanja i razvoja na području rukovanja s GMO-om te pružanja stručne pomoći nadležnim tijelima državne uprave Vlada osniva Povjerenstvo za genetski modificirane organizme (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo za GMO), Znanstveni odbor za ograničenu uporabu genetski modificiranih organizama (u daljnjem tekstu: Odbor za ograničenu uporabu GMO-a), Znanstveni odbor za uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš (u daljnjem tekstu: Odbor za uvođenje GMO-a u okoliš) i Odbor za novu hranu i hranu za životinje koja sadrži genetski modificirane organizme (u daljnjem tekstu: Odbor za novu hranu i hranu za životinje koja sadrži GMO). (2) Sastav, djelokrug i način rada Odbora za novu hranu i hranu za životinje koja sadrži GMO uređuje se posebnim propisom. Članak 95. (1) Povjerenstvo za GMO ima sedamnaest članova koje imenuje Vlada na prijedlog ministra nadležnog za zaštitu prirode i okoliša, ministra nadležnog za znanost i tehnologiju, ministra nadležnog za zdravstvo, ministra nadležnog za poljoprivredu i šumarstvo, ministra nadležnog za gospodarstvo i ministra nadležnog za rad i socijalnu skrb na vrijeme od četiri godine. (2) Povjerenstvo čine predstavnici znanstvenih, obrazovnih i stručnih institucija, nevladinih udruga s područja zaštite prirode i okoliša, zaštite potrošača i zaštite zdravlja, i proizvođača poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. (3) Predsjednici i zamjenici predsjednika Odbora za ograničenu uporabu GMO-a, Odbora za uvođenje GMO-a u okoliš i Odbora za novu hranu i hranu za životinje koja sadrži GMO su članovi Povjerenstva za GMO. (4) Povjerenstvo za GMO između svojih članova bira predsjednika i njegova zamjenika. (5) Povjerenstvo za GMO donosi uz suglasnost Vlade poslovnik kojim uređuje način svoga rada. (6) Povjerenstvo za GMO je u svom radu samostalno i neovisno, i njegov rad je javan. (7) Sredstva za rad Povjerenstva za GMO i obavljanje stručno-administrativnih poslova osigurava Ministarstvo. Članak 96. Povjerenstvo za GMO obavlja sljedeće poslove: – prati stanje i razvoj na području korištenja genetske tehnologije i uporabe GMO-a, – prati stručno-znanstvena postignuća i daje mišljenja i poticaje u svezi s uporabom genetske tehnologije i uporabe GMO-a, – daje mišljenja u svezi sa socijalnim, etičkim, tehničkim i tehnološkim, znanstvenim i drugim uvjetima korištenja GMO-a, – daje savjete Vladi i nadležnim tijelima državne uprave o pitanjima vezanim za uporabu GMO-a i genetske tehnologije, – izvješćuje javnost o stanju i razvoju na području uporabe genetske tehnologije i uporabe GMO-a, te o svojim stajalištima i mišljenjima, – surađuje s inozemnim sličnim tijelima, te razmjenjuje podatke i iskustva. Članak 97. (1) Odbor za ograničenu uporabu GMO-a ima sedam članova, znanstvenika i stručnjaka s područja mikrobiologije, genetike, medicine, biokemije i molekularne biologije, farmacije, biotehnologije i zaštite na radu. (2) Odbor za uvođenje GMO-a u okoliš ima devet članova, znanstvenika i stručnjaka s područja genetike, ekologije, zaštite prirode, poljoprivrede, šumarstva, veterine, biokemije i molekularne biologije, mikrobiologije i medicine. (3) Članove Odbora iz stavka 1. ovoga članka imenuje Vlada na vrijeme od četiri godine na prijedlog ministra nadležnog za znanost i tehnologiju, uz prethodno pribavljenu suglasnost ministra nadležnog za zaštitu prirode i okoliša, ministra nadležnog za zdravstvo, ministra nadležnog za poljoprivredu i šumarstvo, ministra nadležnog za gospodarstvo i ministra nadležnog za rad i socijalnu skrb. (4) Članove Odbora iz stavka 2. ovoga članka imenuje Vlada na vrijeme od četiri godine na prijedlog ministra, uz prethodno pribavljenu suglasnost ministra nadležnog za znanost i tehnologiju, ministra nadležnog za zdravstvo i ministra nadležnog za poljoprivredu i šumarstvo. (5) Vlada za svakog člana odbora iz stavka 1. i 2. ovoga članka imenuje i njegova zamjenika na način propisan stavkom 3. i 4. ovoga članka. (6) Odbori iz stavka 1. i 2. ovoga članka biraju između svojih članova predsjednika odbora i njegova zamjenika. (7) Način rada odbora iz stavka 1. i 2. ovoga članka Vlada će propisati odlukom. Članak 98. (1) Odbori iz članka 97. stavka 1. i 2. ovoga Zakona: – daju stručna mišljenja o uporabi GMO-a u upravnim postupcima i drugim postupcima sukladno ovom Zakonu, – daju mišljenje i prijedloge u pripremi propisa o uporabi GMO-a, – daju mišljenja i prijedloge nadležnim tijelima državne uprave o pitanjima uporabe GMO-a, – surađuje sa sličnim tijelima u inozemstvu, te s njima razmjenjuju podatke i iskustva, – obavljaju i druge stručne poslove propisane ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima. (2) Odbori o svom radu podnose godišnja izvješća Vladi, koja se objavljuju na način dostupan javnosti. (3) Sredstva za rad odbora i obavljanje stručno-administrativnih poslova osigurava Ministarstvo. Članak 99. (1) Članovi odbora iz članka 97. ovoga Zakona i njihovi zamjenici dužni su tijekom svojeg mandata i po isteku mandata čuvati podatke koji su označeni kao tajni u skladu s odredbama ovoga Zakona. (2) Tajnost podataka dužni su čuvati i svi vanjski suradnici i stručnjaci koji sudjeluju u radu odbora ili koji sudjeluju u postupku izdavanja dopuštenja prema odredbama ovoga Zakona.
|
|||||||||||||||
