 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
|||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
 ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE Članak 200. (1) Pravna ili fizička osoba kojoj životinje strogo zaštićenih svojti mogu uzrokovati gospodarsku ili drugu štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužna je na primjeren način i na svoj trošak učiniti sve dopuštene radnje i zahvate kako bi spriječila nastanak štete. (2) Dopuštene radnje i zahvate radi sprječavanja šteta od životinja strogo zaštićenih svojti ministar će propisati pravilnikom imajući u vidu prirodne vrijednosti područja na kojima se te mjere provode. Članak 201. (1) Ako nastanak štete nije moguće spriječiti na način propisan člankom 200. ovoga Zakona, oštećenik može od Ministarstva zahtijevati izvođenje nužnih radnji i zahvata za sprječavanje daljnjih šteta. Oštećenik i Ministarstvo sporazumno dijele troškove za izvođenje nužnih radnji i zahvata. (2) Ako Ministarstvo izvede radnju ili zahvat iz stavka 1. ovoga članka na vlastiti poticaj snosi troškove zahvata. (3) Pod radnjom ili zahvatom u smislu stavka 1. ovoga članka razumijeva se učinkovito ograđivanje i ciljano čuvanje dobara, rastjerivanje ili hvatanje pojedinih primjeraka te prorjeđivanje populacija strogo zaštićenih životinjskih svojti. Članak 202. (1) Oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini stvarne štete koju nanesu životinje strogo zaštićenih divljih svojti ako je poduzeo propisane radnje i zahvate sukladno odredbama članka 200. ovoga Zakona. (2) Oštećenik je dužan Ministarstvu ili vještaku kojega je ovlastio ministar (u daljnjem tekstu: vještak) prijaviti nastanak štetnog događaja bez odgađanja, odnosno u roku u kojem je moguće izvođenje dokaza o štetnom događaju, a najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka štete. (3) Oštećenik i vještak utvrđuju na mjestu štetnog događaja činjenice koje su značajne za ustanovljenje nastanka štete, uzročnika i visinu štete, o čemu vještak sastavlja zapisnik. (4) Ako oštećenik uredno prijavi štetu, a vještak ne obavi očevid u roku od tri dana od primitka prijave, oštećenik može u daljnjem roku od petnaest dana odštetni zahtjev uputiti Ministarstvu. (5) Ako štetni događaj nastane u zaštićenom području, poslove vještačenja može obaviti nadležni inspektor ili ovlaštena osoba javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem. (6) Visina naknade štete utvrđuje se sporazumno između Ministarstva i oštećenika na temelju zapisnika o očevidu iz stavka 3. ovoga članka, a u slučaju spora o visini štete odlučuje sud. (7) Tužba za naknadu štete može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana kad je šteta prijavljena. (8) Ako postupak utvrđivanja štete nije proveo vještak već druga ovlaštena ili službena osoba, na postupak utvrđivanja štete i ostvarivanja prava na naknadu štete odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona i odredbe posebnih propisa. (9) Način rada i postupanje vještaka i druge ovlaštene ili službene osobe u postupku utvrđivanja štete, te iznose naknade štete (cjenik), odnosno kriterije za izračun štete ministar će propisati pravilnikom. (10) Popis vještaka objavljuje se u »Narodnim novinama«. Članak 203. (1) Ako pravna ili fizička osoba započne djelatnost ili izvođenje radnji u prostoru koji je prirodno stanište strogo zaštićene divlje svojte, i u kojemu ona već obitava te postoji predvidivi rizik štete od strogo zaštićene divlje svojte, umanjuje se iznos naknade štete za predvidivi rizik. (2) Predvidivi rizik iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Ministarstvo na temelju pribavljenoga stručnog mišljenja mjerodavne institucije ili ovlaštene stručne osobe. Članak 204. (1) Pravne i fizičke osobe dužne su nadoknaditi štetu koju prouzroče povredama ovoga Zakona. (2) Visina naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom u odnosu na pojedine primjerke strogo zaštićenih divljih svojti utvrđuje se prema odštetnom cjeniku koji će donijeti ministar. (3) Visina naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom u odnosu na ostale zaštićene prirodne vrijednosti utvrđuje se na temelju vještačenja osobe ovlaštene od Ministarstva. (4) Sredstva ostvarena naknadom štete iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka prihod su državnog proračuna. 12. Poticajne mjere za očuvanje i zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti Članak 205. (1) Očuvanje ugroženih divljih svojti, zavičajnih udomaćenih svojti i ugroženih stanišnih tipova podupire se novčanim poticajima i naknadama, te povoljnim kreditiranjem zaštitnih radnji. (2) Novčani poticaji i druge poticajne mjere iz stavka 1. ovoga članka namijenjeni su zaštiti i očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti, a osobito poticanju gospodarenja koje uvažava i provodi mjere očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, i koje nije štetno za prirodu, kao i za davanje naknada pravnim i fizičkim osobama koje radi zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti trpe odgovarajuća ograničenja ili štete. (3) Novčani poticaj i naknade iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se posebnim zakonima, propisima koje donosi Vlada na prijedlog ministra i propisima koje donosi Vlada na prijedlog ministra nadležnog za poljoprivredu i šumarstvo. (4) S pravnom ili fizičkom osobom koja ostvaruje pravo na novčane poticaje ili naknade utvrđene propisima koje donosi Vlada na prijedlog ministra, Ministarstvo sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama. (5) Ministarstvo nadzire ostvarivanje novčanih poticaja i drugih poticajnih mjera iz svog djelokruga. (6) Ministarstvo najmanje jedanput godišnje izvješćuje Vladu o ostvarivanju novčanih poticaja i drugih poticajnih mjera sukladno ovom Zakonu. (7) Poticajne mjere iz stavka 1. ovoga članka financiraju se iz državnog proračuna i drugih izvora u skladu sa zakonom. IV. KONCESIJE I KONCESIJSKA ODOBRENJA NA ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA I SPELEOLOŠKIM OBJEKTIMA 1. Koncesije Članak 206. (1) Koncesijom se stječe pravo gospodarskog korištenja prirodnih dobara ili pravo obavljanja djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, te pravo na izgradnju i korištenje objekata i postrojenja potrebnih za obavljanje tih djelatnosti u zaštićenim područjima i speleološkim objektima na kojima je to dopušteno sukladno ovom Zakonu. (2) Koncesija se može dati pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. (3) Na pitanja davanja koncesija koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se posebni propisi koji uređuju gospodarenje prirodnim dobrima. Članak 207. (1) Koncesija se ne može dati u strogom rezervatu. (2) U nacionalnom parku, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i speleološkom objektu koncesija se može dati na način propisan ovim Zakonom. (3) Koncesija na pomorskom dobru u nacionalnom parku i posebnom rezervatu može se dodijeliti samo za luke nautičkog turizma (sidrišta, privezišta, ali ne za suhe marine i marine). (4) U parku prirode, regionalnom parku, park-šumi, značajnom krajobrazu i spomeniku parkovne arhitekture koncesija se može dati prema posebnom propisu uz suglasnost Ministarstva. Suglasnost nije potrebna kad odluku o koncesiji donosi Vlada ili Sabor. (5) Javna ustanova za korištenje prirodnih dobara na zaštićenom području kojim upravlja ne mora imati koncesiju. (6) Vlada može svojom odlukom odrediti pojedina zaštićena područja, odnosno pojedine zaštićene prirodne vrijednosti u vlasništvu Republike Hrvatske ili pomorsko dobro, na kojima se ne može dati koncesija. Članak 208. (1) Koncesija se dodjeljuje na temelju provedenoga javnog prikupljanja ponuda. (2) Odluka o javnom prikupljanju ponuda mora sadržavati i uvjete zaštite prirode koje utvrđuje Ministarstvo. (3) Uvjeti zaštite prirode sastavni su dio odluke o dodjeli koncesije i ugovora o koncesiji. (4) Koncesije se daju na vrijeme utvrđeno odredbama članka 217. stavka 1. i 2. ovoga Zakona. Članak 209. (1) Odlukom o koncesiji utvrđuje se osobito: – zaštićeno područje, odnosno speleološki objekt za koji se daje koncesija, – predviđeni opseg gospodarskog korištenja, – korisnici koncesije, – namjene za koje se koncesija dodjeljuje, – uvjeti zaštite prirode koje je koncesionar dužan provoditi, – vrijeme trajanja koncesije, – visina naknade ili osnovica za određivanje visine naknade. (2) Odluku o dodjeli koncesije donosi: – za nacionalne parkove i posebne rezervate, osim na pomorskom dobru, Ministarstvo, – za parkove prirode ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, Ministarstvo, – za speleološke objekte, Ministarstvo, – za druga zaštićena područja nadležno tijelo utvrđeno posebnim propisom, uz prethodnu suglasnost Ministarstva. (3) Lovna koncesija na zaštićenom području dodjeljuje se sukladno posebnom propisu uz prethodnu suglasnost Ministarstva. (4) U nacionalnom parku i posebnom rezervatu koncesije za gospodarsku uporabu pomorskog dobra može dodijeliti Vlada sukladno ovom Zakonu i posebnom propisu, a koncesije na pomorskom dobru u ostalim zaštićenim područjima dodjeljuju se sukladno posebnom propisu, uz prethodnu suglasnost Ministarstva. (5) Javnoj ustanovi koja upravlja nacionalnim parkom, posebnim rezervatom ili parkom prirode može se odlukom Vlade dati posebna upotreba pomorskog dobra sukladno posebnom propisu. Članak 210. (1) Na osnovi odluke o koncesiji davatelj koncesije i koncesionar sklapaju ugovor o koncesiji. (2) Ugovorom o koncesiji u skladu s odlukom o koncesiji utvrđuju se: – bliže namjene za koje se dodjeljuje koncesija, – uvjeti zaštite prirode i drugi uvjeti kojima u toku korištenja koncesije mora udovoljavati koncesionar, – visina naknade za koncesiju, – uvjeti i način plaćanja naknade, – jamstva koncesionara, – način uređivanja odnosa između koncesionara i javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem na kojem je koncesija izdana, – način razrješenja odnosa u slučaju prestanka koncesije prije isteka roka na koji se koncesija dodjeljuje, – druga prava i obveze koncesionara i davatelja koncesije. (3) Visina naknade za koncesiju utvrđuje se ovisno o namjeni, opsegu i visini potrebnih ulaganja, pogodnostima i materijalnim učincima koji se postižu koncesijom, ograničenjima kojima je podvrgnut koncesionar propisanim uvjetima zaštite prirode, te drugim mjerilima i tržišnim uvjetima koje utvrđuje davatelj koncesije. (4) Davatelj koncesije može odlučiti da se koncesijska naknada plaća u manjem iznosu od iznosa koji se utvrdi sukladno stavku 3. ovoga članka, ako se koncesija dodjeljuje u cilju poboljšanja rada javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem, ili ako se dodjelom koncesije osigurava primjerenija zaštita zaštićenog područja ili speleološkog objekta. Članak 211. (1) Prava i obveze koncesionara iz ugovora o koncesiji mogu se prenijeti na drugu osobu uz suglasnost davatelja koncesije. (2) Kada ovlaštenik koncesije koji je fizička osoba umre, a vođenje obrta se nastavi sukladno propisima o obrtu, njegovi nasljednici te sljednici pravne osobe stupaju na mjesto ovlaštenika koncesija. (3) Važenje koncesije iz stavka 2. ovoga članka prestaje ako nasljednici, odnosno pravni sljednici, u roku od šest mjeseci od dana smrti ovlaštenika, odnosno prestanka pravne osobe, ne zatraže da davatelj koncesije potvrdi tu koncesiju. (4) Ako davatelj koncesije ne potvrdi koncesiju, koncesija se oduzima. (5) Nasljednik i sljednik pravne osobe iz stavka 2. ovoga članka prilažu dokaze da ispunjavaju uvjete za stupanje na mjesto ovlaštenika koncesije. Članak 212. (1) Ugovor o koncesiji prestaje važiti: – istekom vremena na koji je koncesija dodijeljena, – smrću koncesionara odnosno prestanka pravne osobe ako se prava i obveze iz ugovora o koncesiji ne prenesu na određenog nasljednika, odnosno pravnog sljednika, – ako je koncesionaru pravomoćnom odlukom suda ili nadležnog tijela uprave trajno zabranjeno obavljanje djelatnosti za koju je koncesija dodijeljena, – ako nastanu razlozi, promjenom režima zaštite područja na kojem je izdana koncesija, koji sprječavaju dodjeljivanje, odnosno korištenje koncesije na tom području, – sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji. (2) U slučaju spora o prestanku važenja ugovora o koncesiji iz razloga utvrđenih stavkom 1. ovoga članka odlučuje sud. (3) U slučaju prestanka koncesije iz razloga utvrđenih stavkom 1. ovoga članka koncesionar nema pravo na naknadu zbog raskida ugovora. Članak 213. (1) Ugovor o koncesiji može se raskinuti prije isteka vremena na koji je koncesija dodijeljena: – ako koncesionar nije u roku započeo, odnosno dovršio radove koje je trebao izvesti u skladu s ugovorom o koncesiji, – ako koncesionar neuredno plaća naknadu za koncesiju, – ako koncesionar prestane kontinuirano obavljati djelatnost za koju je koncesija dodijeljena, a prava i obveze iz koncesije ne preuzme novi korisnik na način propisan ovim Zakonom, po isteku roka od šest mjeseci od dana kada je utvrđen prestanak obavljanja te djelatnosti, – ako koncesionar ne koristi koncesiju na način utvrđen uvjetima zaštite prirode, zbog čega nastane opasnost za zaštićeno područje, odnosno speleološki objekt, a u roku koji odredi Ministarstvo ne uspostavi prijašnje stanje ili ne provede kompenzacijske uvjete. (2) Ako se u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka ne postigne sporazum o raskidu ugovora, o koncesiji odlučuje sud. (3) Koncesionar s kojim je raskinut ugovor o koncesiji zbog razloga utvrđenih stavkom 1. ovoga članka nema pravo na naknadu zbog raskida ugovora. Članak 214. Koncesionar je dužan poduzimati mjere zaštite zaštićenog područja, odnosno speleološkog objekta, na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima. Članak 215. (1) Ako u tijeku trajanja koncesije na zaštićenom području ili speleološkom objektu nastanu nepredvidive promjene ili oštećenja zbog kojih je potrebno ograničiti opseg koncesije i način njenog provođenja, koncesionar je dužan poduzeti sve radnje i mjere koje mu u cilju sprječavanja nastalih promjena ili oštećenja naredi Ministarstvo ili drugo ovlašteno tijelo. (2) U slučaju poduzimanja radnji i mjera iz stavka 1. ovoga članka koncesionar ima pravo na naknadu stvarne štete. (3) Ako se koncesionar ne pridržava izdanih uvjeta zaštite prirode, dužan je nadoknaditi nastalu štetu, uspostaviti prijašnje stanje ili provesti kompenzacijske uvjete sukladno odredbama ovoga Zakona. Članak 216. (1) Ugovoreni iznos naknade za koncesiju koju daje Vlada, Ministarstvo ili drugo nadležno tijelo državne uprave plaća se u korist državnog proračuna, a ugovoreni iznos naknade za koncesiju koju daje nadležno županijsko tijelo ili nadležno tijelo Grada Zagreba uplaćuje se u korist proračuna županije, odnosno Grada Zagreba. (2) Za lovne koncesije naknade se plaćaju vlasniku zemljišta sukladno posebnom propisu. Članak 217. (1) Koncesija na zaštićenom području ili speleološkom objektu daje se sukladno ovom Zakonu na rok od četiri do pedeset godina. (2) Koncesiju sukladno ovom Zakonu Vlada daje na rok do pedeset godina, a Ministarstvo na rok do trideset godina. (3) Postupak za davanje koncesija sukladno ovom Zakonu te kriterije za određivanje visine koncesijske naknade propisuje Vlada. (4) Žalba na odluku o koncesiji koju je dodijelila Vlada, Ministarstvo ili drugo nadležno tijelo državne uprave nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke. (5) Žalba na odluku o koncesiji koju je dodijelilo nadležno županijsko tijelo ili nadležno tijelo Grada Zagreba podnosi se nadležnom tijelu državne uprave sukladno posebnom propisu. 2. Koncesijska odobrenja Članak 218. (1) Javna ustanova koja upravlja zaštićenim područjem može dati koncesijsko odobrenje na vrijeme do tri godine pravnim osobama i fizičkim osobama koje su registrirane za obavljanje obrta za gospodarsko korištenje prirodnih dobara ili obavljanje druge djelatnosti na zaštićenom području, na način propisan ovim Zakonom. (2) Javna ustanova ne može dati koncesijsko odobrenje za gospodarsku uporabu prirodnih dobara i obavljanje druge djelatnosti na pomorskom dobru, te za gospodarenje i korištenje šuma, šumskog zemljišta i lovišta. (3) Za koncesijsko odobrenje na zaštićenom dijelu prirode koje se izdaje prema ovom Zakonu ili prema posebnom propisu potrebno je ishoditi suglasnost Ministarstva. (4) Koncesijsko odobrenje sadrži i uvjete zaštite prirode koje utvrđuje Ministarstvo. (5) Sredstva ostvarena od naknada za koncesijska odobrenja sukladno ovom Zakonu prihod su javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem na kojem je izdano koncesijsko odobrenje, i namijenjena su zaštiti prirode. (6) Na temelju odluke o koncesijskom odobrenju davatelj koncesijskog odobrenja i ovlaštenik sklapaju ugovor o koncesijskom odobrenju. (7) Odlukom o koncesijskom odobrenju, odnosno ugovorom o koncesijskom odobrenju moraju se osigurati odgovarajuća jamstva za ostvarivanje zaštite prirode. (8) Djelatnosti za koje se može dati koncesijsko odobrenje na zaštićenom području, osim na pomorskom dobru, način izdavanja koncesijskih odobrenja, uvjete i način utvrđivanja visina naknade za njihovo izdavanje, uvjete i način obavljanja djelatnosti za koju se sklapa ugovor o koncesijskom odobrenju ministar će propisati pravilnikom. (9) Vlada može svojom odlukom odrediti pojedine dijelove pomorskog dobra za koje se ne može dati koncesijsko odobrenje propisano posebnim zakonom. Članak 219. (1) Odluka o koncesijskom odobrenju donosi se na temelju provedenoga javnog prikupljanja ponuda ili na zahtjev. U postupku javnog prikupljanja ponuda navode se uvjeti za izdavanje koncesijskog odobrenja te uvjeti koji su od važnosti za zaštitu prirode. (2) Žalba na odluku o koncesijskom odobrenju dodijeljenom prema ovom Zakonu podnosi se Ministarstvu u roku od petnaest dana od dana dostavljanja odluke. V. PLANIRANJE I ORGANIZACIJA ZAŠTITE PRIRODE 1. Temeljni dokumenti zaštite prirode Članak 220. (1) Temeljni dokumenti zaštite prirode su Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Strategija) koju donosi Sabor i programi zaštite prirode koje donose županijske skupštine, odnosno Skupština Grada Zagreba, svatko za svoje područje. (2) Programi moraju biti usklađeni sa Strategijom. Članak 221. (1) Strategija određuje dugoročne ciljeve i smjernice očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti i zaštićenih prirodnih vrijednosti, te načine njezina provođenja, u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem Republike Hrvatske. (2) Strategija se izrađuje na temelju izvješća o stanju prirode i zaštite prirode (u daljnjem tekstu: izvješće o stanju prirode), a sadrži osobito: – opće strateške ciljeve, – smjernice za očuvanje krajobraza, ekoloških sustava, stanišnih tipova, divljih svojti i zavičajnih udomaćenih svojti, – smjernice za zaštićene prirodne vrijednosti, – smjernice za istraživanje i praćenje stanja u prirodi, – smjernice za ugrađivanje zaštite prirode u druge sektore, – smjernice za zakonodavni i institucionalni okvir, – smjernice za odgoj i obrazovanje u cilju promicanja i očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, – smjernice za obavješćivanje javnosti i sudjelovanje javnosti u odlučivanju o prirodi, – akcijske planove za provedbu smjernica, s oznakama prioriteta i mogućih izvora financiranja, – način ispunjavanja međunarodnih obveza u zaštiti prirode, – kartografski prilog koji prostorno prikazuje mjere očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti i zaštite prirodnih vrijednosti. (3) Smjernice utvrđene Strategijom primjenjuju se u izradi dokumenata prostornog uređenja i planova gospodarenja prirodnim dobrima. (4) Stručnu podlogu za izradu Strategije priređuje Državni zavod za zaštitu prirode. (5) Svakih pet godina obavlja se analiza ciljeva i smjernica utvrđenih Strategijom, kao analiza provedbe akcijskih planova, te se po potrebi obavlja revizija Strategije. Članak 222. (1) Za potrebe ostvarivanja Strategije i programa zaštite prirode te drugih dokumenata kojima se uređuju pojedina pitanja zaštite prirode, izrađuje se izvješće o stanju zaštite prirode u Republici Hrvatskoj o kojem odlučuje Sabor. (2) Izvješće o stanju prirode se izrađuje za dvogodišnje razdoblje, a sadrži osobito: – podatke o stanju krajobraza, ekoloških sustava, stanišnih tipova, divljih svojti i zavičajnih udomaćenih svojti s analizom ugroženosti, te razloge ugroženosti i probleme zaštite, – podatke o utjecajima korištenja prirodnih dobara na biološku i krajobraznu raznolikost, – podatke o utjecajima pojedinih zahvata na prirodu, – ocjenu provedenih mjera očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti i zaštićenih prirodnih vrijednosti, – analizu provedbe Strategije i drugih dokumenata značajnih za zaštitu prirode, – ocjenu provedenog nadzora, – podatke o korištenju financijskih sredstava za zaštitu prirode, – procjenu potrebe izrade novih ili izmjene i dopune postojećih dokumenata te druge važne podatke za zaštitu i očuvanje prirode. (3) Prijedlog izvješća o zaštiti prirode priprema Državni zavod za zaštitu prirode. Prije upućivanja Saboru Ministarstvo izvješće dostavlja na mišljenje Savjetu za održivi razvitak. (4) Skupština županije i Skupština Grada Zagreba prihvaćaju odgovarajuća izvješća o stanju zaštite prirode na svom području. 2. Obavljanje upravnih i stručnih poslova zaštite prirode Članak 223. (1) Upravne i stručne poslove zaštite prirode obavlja Ministarstvo i ured državne uprave u županiji i Gradu Zagrebu nadležan za zaštitu prirode, osim onih poslova koji su ovim Zakonom ili drugim propisom preneseni u nadležnost drugom tijelu državne uprave, Državnom zavodu za zaštitu prirode, županiji, Gradu Zagrebu, gradu ili općini. (2) Županije i Grad Zagreb dužni su u skladu s ovim Zakonom, Strategijom, programima zaštite prirode i dokumentima prostornog uređenja: – skrbiti o očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti na svome području, – proglašavati zaštićena područja iz svoje nadležnosti, – osiguravati uvjete za zaštitu i očuvanje zaštićenih područja iz svoje nadležnosti, – sudjelovati u postupku proglašenja zaštićenih područja koje proglašava Vlada ili Sabor, – sudjelovati u izradi planova upravljanja zaštićenim područjima iz svoje nadležnosti, – skrbiti o promicanju zaštite prirode, te davati potpore i skrbiti o strukovnim i drugim udrugama čija djelatnost ima za cilj zaštitu prirode, – pratiti stanje očuvanosti prirode (monitoring) te o stanju očuvanosti podnositi izvješća Ministarstvu i Državnom zavodu za zaštitu prirode, – voditi očevidnike o podacima važnim za zaštitu prirode, – izvješćivati javnost o stanju prirode na svom području i o poduzetim mjerama radi njezine zaštite i očuvanja, – pružati stručnu i drugu pomoć tijelima jedinica lokalne samouprave na zaštiti prirode na njihovom području, – obavljati i druge poslove propisane ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima. (3) Gradovi i općine dužni su u skladu s programima zaštite prirode i dokumentima prostornog uređenja: – skrbiti o očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti na svome području, – sudjelovati u postupku javnog uvida radi proglašavanju zaštićenih prirodnih vrijednosti na svome području, – pratiti stanje očuvanosti prirode (monitoring), te o stanju očuvanosti podnositi izvješća Ministarstvu i Državnom zavodu za zaštitu prirode, – voditi očevidnike o podacima važnim za zaštitu prirode, – izvješćivati javnost o stanju prirode na svom području i o poduzetim mjerama radi njezine zaštite i očuvanja, – popularizirati zaštitu prirodnih vrijednosti na svome području, – skrbiti o strukovnim i drugim udrugama čija djelatnost ima za cilj zaštitu prirode na njihovom području. Članak 224. (1) Na rješenja koja donosi Ministarstvo na temelju ovoga Zakona žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od trideset dana od dana dostavljanja rješenja. (2) Na rješenja koje donosi na temelju ovoga Zakona ured državne uprave u županiji i Gradu Zagrebu žalba se može izjaviti Ministarstvu u roku od petnaest dana od dana dostavljanja rješenja. 3. Obavljanje stručnih poslova zaštite prirode Članak 225. (1) Stručne poslove zaštite prirode za Republiku Hrvatsku obavlja Državni zavod za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: Zavod). (2) Zavod je javna ustanova koja svoju djelatnost obavlja kao javna služba. Članak 226. (1) Zavod u okviru svoje djelatnosti obavlja stručne poslove zaštite prirode koji se odnose na: – prikupljanje i obrađivanje prikupljenih podataka u vezi sa zaštitom prirode, – izradu odgovarajućih baza podataka o biljnim, gljivljim i životinjskim vrstama, stanišnim tipovima, ekološkim sustavima i krajobrazima, – praćenje stanja očuvanosti biološke i krajobrazne raznolikosti i predlaganje mjere za njihovu zaštitu, – pripremanje stručnih podloga za zaštitu i očuvanje dijelova prirode, odnosno prirodnih vrijednosti, – izrada stručnih podloga za potrebe utvrđivanja uvjeta zaštite prirode, upravljanja zaštićenim područjima i korištenja prirodnih dobara, – obavljanje statističkih analiza, objedinjavanje rezultata i izrada izvješća o stanju i zaštiti prirode, – stručne poslove u vezi s izradom ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu, – pripremanje i provođenje projekata i programa u području zaštite prirode, – sudjelovanje u provođenju međunarodnih ugovora o zaštiti prirode kojih je Republike Hrvatska stranka, – organiziranje i provođenje odgojno-obrazovnih i promidžbenih aktivnosti u zaštiti prirode, – na obavljanje i drugih poslova utvrđenih ovim Zakonom. (2) Zavod obavlja poslove iz stavka 1. ovoga članka u skladu s godišnjim i višegodišnjim programom rada. (3) Godišnji i višegodišnji program rada iz stavka 2. ovoga članka donosi se uz suglasnost Ministarstva. (4) O ostvarenju godišnjeg i višegodišnjeg programa rada Zavod podnosi izvješće Ministarstvu i Vladi na način propisan statutom Zavoda. (5) Nadležna tijela i mjerodavne institucije dužni su podatke o stanju prirode koji se prikupljaju sukladno ovom Zakonu dostavljati Zavodu. (6) Sredstva za obavljanje djelatnosti Zavoda propisane ovim Zakonom osiguravaju se u državnom proračunu i iz drugih izvora u skladu sa zakonom. Članak 227. (1) Zavodom upravlja Upravno vijeće. (2) Predsjednika i članove upravnog vijeća imenuje i razrješuje ministar. (3) Sastav, trajanje mandata predsjednika i članova upravnog vijeća, djelokrug i način njegova rada uređuje se statutom Zavoda. Članak 228. (1) Voditelj Zavoda je ravnatelj Zavoda. (2) Ravnatelj zastupa i predstavlja Zavod. (3) Ravnatelj Zavoda ima prava i obveze utvrđene zakonom, aktom o osnivanju i statutom Zavoda. (4) Ravnatelja Zavoda imenuje i razrješuje Vlada. (5) Za ravnatelja Zavoda može se imenovati osoba koja ima visoku stručnu spremu i pet godina radnog staža u struci, te druge uvjete propisane statutom Zavoda. (6) Djelokrug, ovlaštenje i odgovornosti te postupak imenovanja i razrješenja ravnatelja Zavoda uređuju se aktom o osnivanju i statutom Zavoda. Članak 229. (1) Stručni rad Zavoda vodi stručni voditelj Zavoda čija se prava, dužnosti i odgovornosti, te uvjeti koje mora ispunjavati, utvrđuju aktom o osnivanju i statutom ustanove. (2) Za stručnog voditelja Zavoda može se imenovati osoba koja ima visoku stručnu spremu i najmanje pet godina radnog iskustva u struci, te druge uvjete propisane statutom Zavoda. (3) Djelokrug, ovlaštenje i odgovornosti te postupak imenovanja i razrješenja stručnog voditelja Zavoda uređuju se aktom o osnivanju i statutom Zavoda. Članak 230. Nadzor nad zakonitošću rada i nadzor nad stručnim radom Zavoda obavlja Ministarstvo. Članak 231. (1) Županije i Grad Zagreb mogu za obavljanje stručnih poslova u području zaštite prirode osnivati zavode za zaštitu prirode za svoje područje. (2) Poslovi zavoda utvrđuju se aktom o osnivanju i statutom. (3) Odredbe članka 226. stavka 1. i 2. ovoga Zakona odgovarajuće se primjenjuju i na zavode za zaštitu prirode županija i Grada Zagreba. (4) Stručne poslove zaštite prirode obavljaju i javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima i drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima sukladno ovom Zakonu, aktu o osnivanju i statutu. VI. INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA (MONITORING) Članak 232. (1) Zavod uspostavlja i provodi inventarizaciju svih sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti (biološke svojte, stanišni tipovi i tipovi krajobraza), kartiranje ugroženih svojti i stanišnih tipova, te njihovo stalno i pravodobno dopunjavanje. (2) Podaci o inventarizaciji dostavljaju se Ministarstvu. Podaci su javni, osim ako se radi zaštita divljih svojti ili staništa podaci ne proglase tajnim. Članak 233. (1) Zavod prati i organizira praćenje stanje očuvanosti prirode (monitoring). (2) Praćenje stanja očuvanosti prirode obuhvaća: – praćenje i ocjenu stanja bioloških svojti, njihovih staništa, stanišnih tipova, ekološki značajnih područja, ekoloških sustava, ekološke mreže te tipova krajobraza, – praćenje promjena geoloških vrijednosti (pojave klizišta, urušavanja, novih izvora i sl.), što obuhvaća i izradu posebnih geoloških karata kao podloga za daljnja istraživanja i praćenja, – praćenje stanja zaštićenih prirodnih vrijednosti. (3) Podaci o praćenju stanja očuvanosti prirode (monitoringu) dostavljaju se Ministarstvu. Podaci su javni, osim ako se radi zaštita divljih svojti ili staništa podaci ne proglase tajnim. Članak 234. (1) Republika Hrvatska potiče i promiče znanstvena istraživanja u području zaštite prirode. (2) Za istraživanja na zaštićenim područjima, za istraživanja zaštićenih biljnih, gljivljih i životinjskih vrsta i za istraživanja zaštićenih minerala i fosila potrebno je ishoditi dopuštenje Ministarstva. Dopuštenjem se utvrđuju i uvjeti zaštite prirode. Dopuštenje se izdaje rješenjem. (3) Pravna ili fizička osoba koja je obavila istraživanja dužna je o rezultatima istraživanja izvijestiti Ministarstvo u roku od trideset dana od dana završetka istraživanja. Članak 235. (1) Ministarstvo ustrojava, a Zavod vodi informacijski sustav zaštite prirode kao dio jedinstvenoga informacijskog sustava Ministarstva, prema međunarodno prihvaćenim standardima i obvezama. (2) Zavod prikuplja, obrađuje i objedinjuje podatke o stanju prirode, izrađuje izvješća i vodi baze podataka u sklopu informacijskog sustava zaštite prirode. VII. PRISTUP INFORMACIJAMA I SUDJELOVANJE JAVNOSTI 1. Obavješćivanje javnosti Članak 236. (1) Ministarstvo, Zavod, zavodi za zaštitu prirode županija i Grada Zagreba, uredi državne uprave, nadležna tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, javne ustanove koje upravljaju zaštićenim prirodnim vrijednostima dužni su osigurati javnost podataka u svezi sa stanjem i zaštitom prirode, osim ako posebnim zakonom ili aktom mjerodavnog tijela nije propisana tajnost podataka. (2) Nadležna tijela i pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka dužni su voditi očevidnik o podacima o stanju i zaštiti prirode, i u slučaju oštećenja prirode dužni su o tome izvijestiti javnost s uputama o postupanju radi njene zaštite i očuvanja. U slučaju bilo kakve neposredne prijetnje prirodi i zdravlju ljudi javnost se izvješćuje o poduzimanju potrebitih mjera i radnji u cilju sprječavanja ili ublažavanje šteta koje bi mogle proisteći iz te opasnosti. (3) Informacije moraju biti pravodobne i istinite. Članak 237. (1) Ministarstvo, Zavod, zavodi za zaštitu prirode županija i Grada Zagreba, uredi državne uprave, nadležna tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, javne ustanove koje upravljaju zaštićenim prirodnim vrijednostima dužni su sredstvima javnog priopćavanja na njihov zahtjev pružiti informacije o stanju i zaštiti prirode, o obavljanju poslova zaštite te omogućiti uvid u odgovarajuću dokumentaciju. (2) Informacije o stanju i zaštiti prirode daju se, u pravilu, u pisanom obliku. (3) Saboru i Vladi podnose se izvješća o stanju i zaštiti prirode na zahtjev tih tijela i na način propisan ovim Zakonom. (4) Skupštine županija i Skupština Grada Zagreba dužne su izvješća o stanju i zaštiti prirode dostavljati Ministarstvu svake dvije godine, te u drugo vrijeme na zahtjev toga tijela. Članak 238. Svaka osoba, koja smatra da je njezin zahtjev za informacijom zanemaren ili nepravedno odbijen, bilo djelomično bilo u cijelosti, ima pravo na odgovarajuću zaštitu svoga prava pred sudbenim ili drugim nadležnim tijelima. 2. Sudjelovanje javnosti u odlučivanju Članak 239. (1) Tijekom izrade propisa, odnosno akata o proglašavanju zaštićenih prirodnih vrijednosti, dokumenata prostornog uređenja, planova upravljanja zaštićenim područjima, i planova korištenja prirodnih dobara, kao i opće primjenjivih i pravno obvezujućih propisa i dokumenata u području zaštite prirode, osigurava se sudjelovanje javnosti. (2) Javnost mora biti tijekom postupaka iz stavka 1. ovoga članka izviješćena putem javne obavijesti ili pojedinačno obaviješćena o aktu ili djelatnosti koji mogu utjecati na stanje u prirodi. (3) Obavješćivanje javnosti obvezno je u slučajevima propisanim ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima. Članak 240. (1) Strukovne i druge udruge (u daljnjem tekstu: udruge) imaju pravo sudjelovati u zaštiti prirode. (2) Za postignute rezultate u zaštiti prirode, te ostvarene rezultate na poticanju i promicanju zaštite prirode, udruge mogu ostvarivati nagrade i druga priznanja. Članak 241. U cilju zaštite prirode udruge mogu: – zatražiti od nadležnih tijela i drugih ovlaštenih pravnih osoba poduzimanje odgovarajućih mjera iz njihove nadležnosti radi zaštite prirode, – pokretati odgovarajuće postupke pred upravnim i sudskim tijelima u slučaju nanošenja šteta u prirodi, ugrožavanja ili na drugi način umanjivanja značenja prirodne vrijednosti. Članak 242. (1) Članovi strukovnih udruga čija djelatnost ima za cilj zaštitu prirode i koji posjeduju službenu iskaznicu koju izdaje Ministarstvo, imaju pravo: – ulaziti u sva zaštićena područja uz predočenje službene iskaznice, – upozoriti svaku osobu, koja ugrožava ili nanosi štetu prirodnim vrijednostima, na nezakonitost njenog postupanja i na pravne posljedice, a po potrebi obaviti i prijavu o nedopuštenom ponašanju u prirodi nadležnom tijelu, odnosno javnoj ustanovi koja upravlja zaštićenim područjem, – pružiti informacije o zaštićenoj prirodnoj vrijednosti, o dopuštenim i nedopuštenim radnjama. (2) Ministarstvo je dužno voditi upisnik udruga čija djelatnost ima za cilj zaštitu prirode i upisnik članova tih udruga kojima je izdana službena iskaznica. (3) Uvjete za upis u upisnik udruga iz stavka 2. ovoga članka, uvjete za izdavanje službene iskaznice, način izdavanja i način vođenja upisnika propisat će ministar pravilnikom. 3. Čuvanje i korištenje podataka Članak 243. (1) Dokumentacija i podaci o inventarizaciji svih sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti te praćenje stanja očuvanosti prirode, a osobito zaštićenih prirodnih vrijednosti čuva se u Ministarstvu. (2) Dokumentaciju i podatke iz stavka 1. ovoga članka prikuplja Zavod. (3) Način čuvanja dokumentacije i podataka iz stavka 1. ovoga članka propisat će ministar pravilnikom. Članak 244. (1) Svatko ima pravo u za to određeno vrijeme i pod nadzorom službenika Ministarstva obaviti uvid u podatke kojima raspolaže Ministarstvo, te iz podataka dobiti izvode, ispise ili preslike. (2) Uvid u dokumentaciju i podatke Ministarstvo može ograničiti u opsegu koji zahtijevaju interesi zaštite prirodnih vrijednosti, unutarnje sigurnosti ili obrane Republike Hrvatske. Za ograničavanje uvida u dokumentaciju i izdavanje podataka Ministarstvo je dužno izdati rješenje. (3) Za izdavanje izvoda, ispisa i preslika iz dokumentacije Ministarstva stranka plaća upravnu pristojbu te stvarne troškove za obavljanje pojedinih poslova. (4) Uvjete i mjerila za određivanje visine stvarnih troškova nastalih uporabom podataka Ministarstva odredit će ministar pravilnikom. (5) Sredstva ostvarena naplatom naknada prihod su državnog proračuna. VIII. ZNAK ZAŠTITE PRIRODE Članak 245. (1) Radi promicanja zaštite prirode i identifikacije službene osobe u postupku nadzora i poduzimanja mjera na zaštiti prirode koristi se znak zaštite prirode. (2) Izgled znaka, postupak i uvjete za njegovo nošenje i korištenje ministar će propisati pravilnikom. IX. PROMICANJE ODGOJA I OBRAZOVANJA U ZAŠTITI PRIRODE Članak 246. (1) Republika Hrvatska je dužna osigurati uvjete za usklađenu provedbu odgoja i obrazovanja o zaštiti prirode na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava. (2) Odgoj i obrazovanje o zaštiti prirode provodi se i u sustavu muzejske djelatnosti. (3) Republika Hrvatska je dužna skrbiti o potrebitom obrazovanju službenika i namještenika u državnim tijelima i javnim službama radi učinkovite provedbe propisa o zaštiti prirode. (4) Ministarstvo, županije, Grad Zagreb, gradovi i općine, te pravne osobe s javnim ovlastima dužni su poticati obrazovanje javnosti o zaštiti prirode i njenom očuvanju putem medija, predavanja i izdavačke djelatnosti, te izvješćivati o prirodnim vrijednostima radi njihova posjećivanja u cilju obrazovanja, razgledavanja i rekreacije. (5) Javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima dužne su provoditi osposobljavanje djelatnika stručnih i nadzornih službi ustanove. (6) Način osposobljavanja djelatnika stručnih i nadzornih službi ministar će propisati pravilnikom. Članak 247. (1) U cilju promicanja zaštite prirode obilježava se svake godine Dan zaštite prirode. (2) U Danu zaštite prirode organiziraju se odgojne, obrazovne, rekreativne, stručne i druge aktivnosti kojima se na primjeren način potiče i promiče zaštita prirode. (3) Dan zaštite prirode obilježava se svake godine 22. svibnja na međunarodni dan biološke raznolikosti. X. PRIZNANJA I NAGRADE ZA POSTIGNUĆA U ZAŠTITI PRIRODE Članak 248. (1) Priznanja i nagrade za postignuća u području zaštite prirode dodjeljuju se za: – ostvarene rezultate na poticanju i promicanju zaštite prirode, – ostvarene rezultate rada na projektima i programima u zaštiti prirode, – razvoj sustava obrazovanja o zaštiti prirode u odgoju i obrazovanju, – doprinos pojedinca za razvoj i unapređenje zaštite prirode na državnoj i međunarodnoj razini, – doprinos stručnih institucija, te strukovnih i drugih udruga razvoju i unaprjeđenju zaštite prirode. (2) Priznanja i nagrade dodjeljuje Ministarstvo. (3) Vrste, izgled, postupak i način dodjele priznanja i nagrada ministar će propisati pravilnikom. XI. FINANCIRANJE ZAŠTITE PRIRODE Članak 249. (1) U državnom proračunu osiguravaju se sredstva za zaštitu prirodnih vrijednosti od međunarodnog i državnog značenja, kao i onih prirodnih vrijednosti za koje to utvrdi Ministarstvo, za novčane i druge poticaje propisane ovim Zakonom, za naknade šteta nanesenih od zaštićenih životinja, za ostvarenje prava prvokupa Republike Hrvatske, za naknade vlasnicima i ovlaštenicima prava na nekretninama za ograničenja kojima su podvrgnuti u zaštićenim prirodnim vrijednostima koje su od međunarodnog i državnog značenja, te za druge namjene utvrđene ovim Zakonom. (2) U proračunu županije, Grada Zagreba, gradova i općina osiguravaju se sredstva za zaštitu prirodnih vrijednosti koje proglašava županija, odnosno Grad Zagreb, za novčane i druge poticaje propisane ovim Zakonom, te za ostvarenje prava prvokupa i naknade vlasnicima i ovlaštenicima prava na nekretninama za ograničenja kojima su podvrgnuti u tim zaštićenim prirodnim vrijednostima. (3) Sredstva za financiranje zaštite prirode osiguravaju se korištenjem prirodnih dobara i zaštićenih prirodnih vrijednosti, ako ovim ili posebnim zakonom nije drugačije određeno, naknadama od koncesijskih odobrenja i iz drugih izvora utvrđenih zakonom ili propisima donesenim na temelju zakona. XII. NADZOR 1. Upravni nadzor Članak 250. (1) Upravni nadzor nad primjenom odredaba ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa obavlja Ministarstvo. (2) Upravni nadzor nad primjenom ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na genetski modificirane organizme obavlja Ministarstvo, ministarstvo nadležno za poslove zdravstva, ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede i šumarstva i ministarstvo nadležno za poslove znanosti i tehnologije, svako u svom djelokrugu. 2. Neposredni nadzor u zaštićenim područjima 2.1. Glavni nadzornik i nadzornici Članak 251. (1) Neposredni nadzor u zaštićenim područjima obavljaju glavni nadzornik i nadzornici javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem. (2) Nadzornika imenuje upravno vijeće javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem, a glavnog nadzornika upravno vijeće uz suglasnost ministra. (3) Za glavnog nadzornika može se imenovati osoba koja ima višu ili visoku stručnu spremu, tri godine radnog iskustva i položen stručni ispit, a za nadzornika osoba koja ima najmanje srednju stručnu spremu, jednu godinu radnog iskustva i položen stručni ispit. (4) Glavni nadzornik i nadzornik dokazuju svoj identitet službenom iskaznicom. (5) Glavni nadzornik i nadzornik za vrijeme obavljanja službe nose službenu odoru, znak zaštite prirode i znak zaštićenog područja kojega nadziru, te kratko vatreno oružje. (6) Uvjete i način korištenje te čuvanje vatrenog oružja kojeg nose glavni nadzornik i nadzornici u obavljanju nadzora propisat će Vlada uredbom. (7) Sadržaj stručnog ispita za glavnog nadzornika i nadzornika, način polaganja, sadržaj, oblik i način izdavanja službene iskaznice te izgled odore, ministar će propisati pravilnikom. Članak 252. (1) U provedbi nadzora, ako zatekne osobu u zaštićenom području da obavlja radnje za koje je propisana prekršajna odgovornost odredbama članka 274., 275., 276. i 277. ovoga Zakona, glavni nadzornik i nadzornik imaju pravo i obvezu: – zatražiti osobnu iskaznicu ili drugu ispravu radi utvrđivanja identiteta te osobe, – pregledati prtljagu, prijevozno sredstvo ili plovilo, – privremeno ograničiti kretanje na određenom području, – izdati prekršajni nalog protiv okrivljenika radi naplate globe, novčane kazne, štete ili troškova nanesenih od počinitelja prekršaja, – naplatiti globu, štetu ili učinjene troškove od prekršitelja bez prekršajnog naloga, uz izdavanje potvrde o naplaćenoj globi, – privremeno oduzeti protupravno prisvojeni dio živog ili neživog svijeta koji pripada zaštićenom području, kao i sredstva kojima je izvršeno protupravno prisvajanje, – zatražiti uspostavu prijašnjeg stanja, odnosno narediti mjere za sprječavanje i uklanjanje štetnih posljedica, – izreći upravnu mjeru, – podnijeti prekršajnu ili kaznenu prijavu. (2) Prekršajnim nalogom iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka može se izreći prekršajna kazna u najnižem iznosu propisanom za taj prekršaj ili narediti zaštitnu mjeru, a globom iz stavka 1. podstavka 5. ovoga članka može se naplatiti iznos u visini od 500,00 kuna za fizičke osobe, a za pravne osobe 10.000,00 kuna. (3) Sredstva naplaćena prema stavku 1. podstavku 5. ovoga članka prihod su javne ustanove. (4) Glavni nadzornik i nadzornik mogu, na temelju odluke upravnog vijeća javne ustanove, obavljati i poslove čuvara prirode (rendžera). (5) Postupanje u nadzoru i način rada glavnog nadzornika i nadzornika ministar će propisati pravilnikom. Članak 253. (1) Prekršajne postupke u prvom stupnju, po prekršajnoj prijavi glavnog nadzornika i nadzornika, za prekršaje propisane člankom 274., 275., 276. i 277. ovoga Zakona vodi i rješenje o prekršaju donosi službenik Ministarstva kojeg ovlasti ministar. (2) O žalbama protiv odluka službenika iz stavka 1. ovoga članka donesenih radi pripremanja i vođenja postupka i o zahtjevu za obnovu prekršajnog postupka odlučuje u drugom stupnju vijeće od tri člana koje ovlašćuje ministar. (3) Na prekršajne postupke koji se vode prema stavku 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe članka 278. i 279. ovoga Zakona. 2.2. Čuvari prirode (rendžeri) Članak 254. (1) Neposrednu zaštitu i poslove čuvanja i promicanja zaštićenog područja obavljaju i čuvari prirode (rendžeri), a osobito: – planiranje, organiziranje i izvođenje poučnih šetnji zaštićenim područjem, – ekološku poduku posjetitelja zaštićenog područja i lokalnog stanovništva, – skrb o sigurnosti posjetitelja i o poduzimanju radnji spašavanja, – motrenje i praćenje stanja biljnih, gljivljih i životinjskih vrsta, te drugih vrijednosti zaštićenog područja, – suradnja s voditeljima istraživačkih i drugih dopuštenih projekata u zaštićenom području, – suradnja s vlasnicima i s ovlaštenicima prava na nekretninama u zaštićenom području u cilju zaštite prirode, – nadzor obavljanja dopuštenih djelatnosti i radnji u zaštićenom području, – skrb o održavanju infrastrukturnih objekata u zaštićenom području, – obavljanje poslova nadzornika po posebnom ovlaštenju. (2) Čuvari prirode (rendžeri) mogu obavljati poslove nadzornika utvrđene člankom 252. stavkom 1. ovoga Zakona, ako ih za obavljanje tih poslova ovlasti upravno vijeće, i ako u roku od godine dana od dana izdavanja ovlaštenja polože stručni ispit za nadzornike. (3) Ustrojstvo službe čuvara prirode (rendžerske službe), način rada, te uvjete za obavljanje tih poslova Vlada će propisati uredbom. 3. Inspekcijski nadzor Članak 255. (1) Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa obavlja inspekcija zaštite prirode u Ministarstvu. (2) Inspekcijski nadzor provodi viši inspektor zaštite prirode i inspektori zaštite prirode. (3) Inspekcijski nadzor mogu obavljati i drugi državni službenici Ministarstva na temelju posebnog ovlaštenja ministra. (4) Viši inspektor zaštite prirode i inspektor zaštite prirode u provedbi inspekcijskog nadzora dokazuju službeno svojstvo, identitet i ovlasti službenom iskaznicom i značkom. (5) Sadržaj, oblik i način izdavanja službene iskaznice ministar će propisati pravilnikom. (6) Inspektori zaštite okoliša, sanitarni inspektori, veterinarski inspektori, poljoprivredni inspektori, inspektori zaštite bilja, vodopravni inspektori, šumarsko-lovni inspektori i inspektori Državnog inspektorata obavljaju inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona, svaki u okviru svojih nadležnosti, sukladno ovom Zakonu i posebnim propisima. (7) Inspekcijski nadzor na zaštićenim područjima i zaštićenim prirodnim vrijednostima provode djelatnici Inspektorata unutarnjih poslova Ministarstva unutarnjih poslova. Članak 256. (1) Za višeg inspektora zaštite prirode može se postaviti osoba koja ima visoku stručnu spremu iz područja prirodnih znanosti s najmanje deset godina radnog iskustva u struci i tri godine radnog iskustva na poslovima inspekcije zaštite prirode, te položen državni stručni ispit za inspektora zaštite prirode. (2) Za inspektora zaštite prirode može se postaviti osoba koja ima visoku stručnu spremu iz područja prirodnih znanosti s najmanje četiri godine radnog staža u struci, te položen državni stručni ispit za inspektora zaštite prirode. (3) Pored uvjeta iz stavka 1. i 2. ovoga članka viši inspektor zaštite prirode i inspektor zaštite prirode moraju ispunjavati i uvjete određene propisima kojima se uređuju položaj, prava i obveze državnih službenika. Članak 257. (1) Viši inspektor zaštite prirode i inspektor zaštite prirode (u daljnjem tekstu: inspektor) vodi očevidnik o obavljenim pregledima i drugim radnjama s podacima o provedbi inspekcijskog nadzora. (2) Sadržaj i način vođenja očevidnika iz stavka 1. ovoga članka ministar će propisati pravilnikom. Članak 258. (1) Ako inspektor utvrdi ili sazna za povredu propisa čiju je primjenu ovlašten nadzirati, dužan je provesti inspekcijski postupak i poduzeti mjere propisane ovim Zakonom. (2) Protiv rješenja i zaključka inspektora kojim se okončava postupak ili izriče upravna mjera ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. (3) Žalba protiv rješenja, odnosno zaključka, ne odgađa njihovo izvršenje. (4) O činjenicama utvrđenim u inspekcijskom postupku, odnosno o poduzetim mjerama inspektor je dužan obavijestiti podnositelja prijave. (5) Obavijest inspektora iz stavka 4. ovoga članka nije upravni akt. (6) Ako inspektor utvrdi da nisu povrijeđeni propisi čiju je primjenu ovlašten nadzirati, donijet će zaključak o obustavi inspekcijskog postupka. Članak 259. U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo zatražiti osobne podatke, pregledati zgrade i objekte poslovnih, stambenih i drugih prostora, sredstva rada, alate, vozila i druga prijevozna sredstva, poslovnu dokumentaciju i isprave na temelju kojih se dokazuje identitet osoba, te prirodne vrijednosti na kojima se obavlja inspekcijski nadzor. Članak 260. (1) Inspektor ima pravo i dužnost u inspekcijskom nadzoru pregledati zaštićenu prirodnu vrijednost, te ostale prirodne vrijednosti koje uživaju zaštitu na temelju ovoga Zakona, odgovarajuću dokumentaciju, poslovne spise, opremu te u upravnom postupku saslušati pojedine osobe. (2) Nadzirana osoba dužna je inspektoru osigurati uvjete za provođenje nadzora, omogućiti pregled u radnim prostorijama, dati na uvid sve podatke i dokumentaciju potrebnu za provedbu nadzora, te izvijestiti o poduzetim mjerama otklanjanja utvrđenih nedostataka. Članak 261. U provedbi nadzora nad zaštićenim prirodnim vrijednostima i drugim dijelovima prirode za koje je to utvrđeno ovim Zakonom inspektor nadzire: – stanje kakvoće prirode, – korištenje i uporabu zaštićenih prirodnih vrijednosti i drugih dijelova prirode, – provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode, te drugih akata izdanih na temelju ovoga Zakona, – provođenje kompenzacijskih uvjeta, – provođenje prostornih planova i planova gospodarenja prirodnim dobrima u dijelu koji se odnosi na mjere i uvjete zaštite prirode, – provođenje plana upravljanja i programa zaštite, očuvanja, korištenja i promicanja zaštićene prirodne vrijednosti, – radnje koje mogu prouzročiti promjene i oštećenja na zaštićenoj prirodnoj vrijednosti ili drugom dijelu prirode, – provođenje neposredne zaštite, očuvanja i korištenja zaštićenih prirodnih vrijednosti, – provođenje mjera zaštite zaštićenih biljnih, gljivljih i životinjskih svojti i ostalih zaštićenih prirodnih vrijednosti, – izvoz, uvoz i provoz biljaka, gljiva i životinja, ako su ograničeni ili zabranjeni ovim Zakonom ili na temelju njega donesenim propisima, – uvođenje i ponovno uvođenje divljih svojti u prirodu, – prekogranični promet, provoz, ograničenu uporabu, namjerno uvođenje u okoliš i stavljanje na tržište GMO-a i proizvoda, – zbrinjavanje otpada koji sadrži GMO, – informiranje javnosti o stanju prirode, – provođenje drugih propisanih uvjeta i mjera zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti utvrđenih ovim Zakonom i na temelju njega donesenih propisa. Članak 262. (1) U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obvezu nadziranim osobama narediti da u primjerenom roku otklone utvrđene nedostatke i nepravilnosti u postupanju sa zaštićenim biljnim, gljivljim i životinjskim svojtama ili drugom zaštićenom prirodnom vrijednosti. (2) U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obvezu nadziranim osobama privremeno obustaviti djelatnosti, radnje i radove koji nisu u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, zatražiti uspostavu prijašnjeg stanja, odnosno narediti mjere za sprječavanje i uklanjanje štetnih posljedica. (3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka inspektor može narediti i hitne mjere radi sprječavanja ili smanjivanja štete nastale zbog obavljanja radova, djelatnosti i radnji, ili daljnjeg sprječavanja nastanka štete. Članak 263. (1) U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obvezu nadziranim osobama privremeno oduzeti: – predmete kojima je učinjeno kazneno djelo ili prekršaj predviđen ovim Zakonom, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona ili drugim propisima, – pokretnu zaštićenu prirodnu vrijednost i odrediti njihovu pohranu, odnosno čuvanje. (2) Za oduzete predmete i prirodne vrijednosti inspektor će izdati potvrdu, te podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog ili kaznenog postupka. (3) O trajnom oduzimanju zaštićene prirodne vrijednosti odlučuje nadležni sud. (4) Pokretna prirodna vrijednost stečena protuzakonitom radnjom koja je podložna kvarenju ili se ne može odgovarajuće zbrinuti ili ako njeno čuvanje zahtijeva nerazmjerne troškove, prodaje se, ako je prodaja dopuštena prema ovome Zakonu, a ostvarena sredstva prihod su državnog proračuna, ili se s tom prirodnom vrijednosti postupa na način koji je najprimjereniji za njeno očuvanje i zaštitu. (5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka oduzeta prirodna vrijednost može se ustupiti karitativnoj ili drugoj udruzi uz potvrdu primitka, ali ne u svrhu trgovine. Članak 264. (1) U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obvezu nadziranim osobama, koje nemaju dopuštenje Ministarstva ili druge suglasnosti, rješenjem zabraniti: – branje zaštićenih biljaka, gljiva i njihovih dijelova, – rastjerivanje, hvatanje, držanje, ubijanje i prepariranje zaštićenih životinja i njihovih razvojnih oblika, – uklanjanje gnijezda ili legla zaštićenih divljih svojti, – uvođenje i ponovno uvođenje divljih svojti u prirodu, – promet zaštićenih prirodnih vrijednosti, – promet primjercima biljnih, gljivljih ili životinjskih svojti zaštićenim na temelju međunarodnih ugovora kojih je stranka Republika Hrvatska, – promet nekretnina na zaštićenim prirodnih vrijednostima, – uvoz, izvoz i provoz zaštićenih prirodnih vrijednosti, – prekogranični promet, provoz, ograničenu uporabu, namjerno uvođenje u okoliš i stavljanje na tržište GMO-a i proizvoda, – podvodne aktivnosti u zaštićenim područjima, – obavljanje propisanih poslova zaštite prirode, – istraživanja u zaštićenim područjima i/ili istraživanja pojedinih zaštićenih svojti. (2) Inspektor može narediti hitne mjere radi zaštite života ljudi i smanjivanja štete nastale zbog obavljanja nedopuštenih djelatnosti, radnji ili zahvata. (3) Inspektor je ovlašten zabraniti oštećivanje ili uništavanje staništa zaštićenih divljih svojti, kao i druge radnje i zahvate suprotno odredbama ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa. Članak 265. (1) Ako inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da je počinjen prekršaj propisan ovim Zakonom, može izdati prekršajni nalog prema posebnom zakonu, odnosno poduzeti radnje potrebne za pokretanje prekršajnog postupka. (2) Prekršajni nalog iz stavka 1. ovoga članka inspektor može izdati za prekršaj koji je učinjen prvi put i ako ocijeni neposrednim opažanjem da za taj prekršaj, s obzirom na sve relevantne okolnosti, odgovara kazna u najnižem zapriječenom iznosu. (3) U izreci rješenja prekršajnog naloga navodi se uputa da se globa, novčana kazna, šteta ili troškovi trebaju platiti u roku od osam dana, ili da se u slučajevima propisanim posebnim zakonom, mogu platiti odmah na mjestu počinjenja prekršaja ili obavljenog nadzora. Članak 266. (1) Kad postoje uvjeti za izdavanje prekršajnog naloga inspektor može globu, novčanu kaznu, štetu ili troškove naplatiti od počinitelja prekršaja odmah, bez prekršajnog naloga, ali uz potvrdu. (2) Na mjestu počinjenja prekršaja, odnosno na mjestu inspekcijskog nadzora, naplaćuje se cjelokupan iznos globe ili novčane kazne, zajedno s eventualnom štetom i troškovima. (3) Ako počinitelj prekršaja ne pristane platiti globu, novčanu kaznu, štetu ili troškove na mjestu izvršenja prekršaja, odnosno mjestu inspekcijskog nadzora, izdat će mu se prekršajni nalog s uputom da plaćanje može izvršiti u roku od osam dana od dana kad je počinio prekršaj. Članak 267. Ako inspektor utvrdi povredu odredbe zakona ili drugih propisa nad primjenom kojih nadzor obavlja druga inspekcija, odnosno drugo tijelo državne uprave, izvijestit će o tome bez odgađanja nadležnu inspekciju, odnosno nadležno tijelo. Članak 268. (1) Nadzirana osoba dužna je o izvršenju rješenjem naređenog postupanja izvijestiti inspektora u roku od osam dana od dana isteka roka za izvršenje obveze. (2) Ako nadzirana osoba ne postupi po rješenju inspektora, rješenje će se izvršiti putem druge osobe na trošak izvršenika. Troškovi izvršenja inspekcijskog rješenja putem druge osobe namiruju se iz državnog proračuna do naplate od izvršenika. Članak 269. Radi sprječavanja nastanka neotklonjivih šteta na zaštićenoj prirodnoj vrijednosti, biološkoj i krajobraznoj raznolikosti, odnosno radi naređivanja hitnih zaštitnih mjera, ili radi otklanjanja neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili za imovinu, rješenje u tijeku nadzora može se donijeti i usmeno. Usmeno se rješenje unosi u zapisnik uz naznaku da će se otpravak pisanog rješenja izvršiti u roku od osam dana. Članak 270. (1) Inspektor samostalno vodi postupak, obavlja radnje i poduzima mjere za koje je ovlašten. (2) Nitko ne smije, koristeći se službenim položajem ili na drugi način, sprječavati ili ometati inspektora u obavljanju nadzora i poduzimanju mjera i radnji za koje je ovlašten. (3) Ako se inspektoru u obavljanju nadzora i poduzimanju mjera i radnji za koje je ovlašten pruži otpor silom ili prijetnjom da će se izravno uporabiti sila, ili ako se takav otpor osnovano očekuje, inspektor može zatražiti pomoć službenih osoba nadležne policijske uprave. Članak 271. (1) Inspektor je odgovoran: – ako propusti poduzeti, odnosno odrediti mjere ili radnje koje je po ovom Zakonu ili drugom propisu bio dužan poduzeti, odnosno odrediti, – ako prekorači ovlasti utvrđene ovim Zakonom ili drugim propisom, – ako ne podnese zahtjev ili prijavu, odnosno ne izvijesti nadležna tijela o utvrđenim nepravilnostima i nedostacima sukladno ovom Zakonu i posebnom propisu. (2) Na prestanak službe i razrješenje inspektora primjenjuju se propisi o državnim službenicima. XIII. KAZNENE ODREDBE Članak 272. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako: – obavi zahvat i radnju koja može dovesti do uništenja ili neke druge znatne ili trajne štete na ekološki značajnom području (članak 55.), – obavi zahvat i radnju koja može dovesti do uništenja ili neke druge znatne ili trajne štete na međunarodnom ekološki značajnom području (članak 56. stavak 5.), – istrijebi zavičajnu divlju svojtu (članak 57. stavak 2.), – bez dopuštenja ili suprotno utvrđenim uvjetima namjerno uvodi u okoliš GMO (članak 113.), – namjerno uvodi GMO na zaštićena područna, područja ekološke mreže i u dodirnim zonama utjecaja (članak 114). (2) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka odgovorna osoba u pravnoj osobi. Članak 273. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako: – provede zahvat za koji nije pribavljena ocjena prihvatljivosti za prirodu (članak 19.), – uvodi divlju svojtu u prirodu na području Republike Hrvatske, na otoke, kao i u staništa u kojima svojta prirodno ne obitava, suprotno odredbama Zakona i provedbenog propisa (članak 64.), – ponovno uvodi nestale divlje svojte u prirodu na područje Republike Hrvatske bez dopuštenja Ministarstva, suprotno uvjetima propisanim Zakonom i provedbenim propisom (članak 66.), – provodi ograničenu uporabu GMO-a suprotno propisanim kontrolnim i drugim sigurnosnim mjerama i suprotno propisanim kriterijima vezanim uz razinu opasnosti (članak 101.), – koristi zatvoreni sustav bez prijave Ministarstvu i upisa u upisnik GMO-a (članak 102.), – ne uvrsti ograničenu uporabu GMO-a u odgovarajuću razinu opasnosti (članak 103.), – ne izradi plan mjera za slučaj nesreće (članak 104. stavak 1.), – ne dostavi podatke o planu mjera Ministarstvu i drugom nadležnom tijelu, te podatke ne učini dostupne javnosti (članak 104. stavak 2. i 3.), – uporabljuje GMO iz 1. razine opasnosti bez potvrde o upisu u upisnik GMO-a (članak 107. stavak 1.), – ne dostavi Ministarstvu na njegov zahtjev procjenu rizika (članak 107. stavak 2.), – provodi ograničenu uporabu GMO-a iz 2. razine opasnosti bez prijave Ministarstvu i suprotno propisanim uvjetima (članak 108.), – provodi ograničenu uporabu GMO-a iz 3. i 4. razine opasnosti bez dopuštenja Ministarstva ili suprotno uvjetima utvrđenim u dopuštenju (članak 109.), – ne postupa sukladno zahtjevima Ministarstva (članak 110. i 111.), – se u slučaju nesreće ne pridržava plana mjera utvrđenim za slučaj nesreće ili o njoj ne obavijesti Ministarstvo (članak 112.), – ne izradi procjenu rizika odnosno opasnosti i plan mjera za slučaj nekontroliranog širenja GMO-a (članak 115. i 116.), – ne izvijesti Ministarstvo o promjenama i ne postupi po zahtjevu Ministarstva da izmijeni uvjete uvođenja GMO-a u okoliš (članak 121.), – ne dostavi Ministarstvu izvješće o rezultatima namjernog uvođenja GMO-a u okoliš u propisanom roku (članak 122. stavak 1.), – u slučaju neplaniranog širenja GMO-a u okoliš ne djeluje u skladu s planom mjera i o događaju ne obavijesti Ministarstvo (članak 123. stavak 1.), – stavlja proizvod od GMO-a na tržište bez dopuštenja ili suprotno dopuštenju (članak 124. i 129. stavak 6.), – ne izvijesti nadležna tijela o opasnostima proizvoda od GMO-a i ne podnese novi zahtjev (članak 132.), – stavlja na tržište proizvod od GMO-a bez potrebne dokumentacije, ili koji nije označen na propisani način (članak 133. i 134.), – u rukovanju, pakiranju, prijevozu i provozu GMO-a ne primjenjuje propise o prijevozu opasnih tvari (članak 135.), – uvozi GMO bez dopuštenja ili na nedopušten način (članak 136.), – obavlja poslove ovlaštenog laboratorija bez dopuštenja Ministarstva ili suprotno dopuštenom načinu rada (članak 138. stavak 3.), – ne zbrinjava i trajno neškodljivo uništava nastali otpad koji sadrži GMO na propisan način (članak 140. ), – ako ne nadoknadi štetu koju prouzroči nedopuštenim prekograničnim prijenosom, provozom, uporabom, namjernim uvođenjem u okoliš ili stavljanjem GMO-a ili proizvoda koji sadrže GMO na tržište (članak 141.). (2) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba u pravnoj osobi. Članak 274. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna i fizička osoba ako: – organizira vožnje vozilima na motorni pogon izvan naselja, svih vrsta cesta, poljskih putova, uređenih staza i poligona za vožnju (članak 10.), – stavlja na tržište i primjenjuje sredstva za zaštitu bilja i mineralna gnojiva na nedopušten način (članak 12.), – koristi prirodna dobra na nedopušten način i sa štetnim posljedicama (članak 13.), – donese planove bez ishođenja uvjeta zaštite prirode ili propisanih suglasnosti (članak 14. i 15.), – donese plan gospodarenja prirodnim dobrima bez suglasnosti Ministarstva (članak 16.), – po završetku zahvata ne uspostavi ili približi stanje u prirodi onom stanju koje je bilo prije zahvata (članak 18. stavak 2.), – ne provede kompenzacijski uvjet na propisan način (članak 21. i 23.), – gradi građevinu i izvodi druge radove i zahvate na zaštićenom području, ili gradi druge propisane građevine bez ishođenja propisanih uvjeta zaštite prirode, odnosno pribavljene potvrde da je glavni projekt ili odgovarajuća dokumentacija izrađena u skladu s uvjetima zaštite prirode, ili izvodi, odnosno izvede radove suprotno izdanim uvjetima (članak 22.), – kao nositelj zahvata ili korisnik prirodnih dobara bez odgađanja ne otkloni štetne posljedice (članak 24.), – iskorištava mineralne sirovine na način da se ne osigurava očuvanje krajobraznih vrijednosti prostora i ne poduzme mjere sanacije, ili ako donese sanacijski projekt bez suglasnosti Ministarstva (članak 28.), – koristi i gospodari šumama suprotno načelima održivog razvitka i načelima certifikacije šuma (članak 30. stavak 2. i 3.), – obavlja pošumljavanje tamo gdje nije opravdano i na način koji ugrožava ugroženi nešumski i rijetki stanišni tip (članak 31.), – koristi kemijska sredstva za zaštitu bilja u šumama bez dopuštenja (članak 32.), – ne osigura stalan postotak zrelih, starih i suhih stabala prema uvjetima zaštite prirode (članak 33. stavak 1.), – ne ostavlja neposječene površine utvrđene šumskogospodarskim osnovama, odnosno uvjetima zaštite prirode (članak 33. stavak 3.), – ne gospodari na način da u najvećoj mjeri očuva šumske čistine i šumske rubove (članak 33. stavak 4.), – ne gospodari na način da osigurava produljenje sječive zrelosti zavičajnih vrsta drveća (članak 33. stavak 5.), – ne ishodi dopuštenje Ministarstva za propisano korištenje, uređenje, istraživanje, ronjenje, snimanje i ostale radnje i zahvate koji utječu na temeljne značajke, uvjete i prirodnu floru i faunu u speleološkom objektu ili njegovom nadzemlju (članak 36. stavak 2.), – koristi speleološke objekte u svrhe posjećivanja i razgledavanja bez ili suprotno programu Ministarstva (članak 38.), – ugrožava ili oštećuje speleološki objekt ili na drugi način sprječava njegovo korištenje (članak 39. stavak 1.), – pregrađuje vodotoke, isušuje, zatrpava izvore, bare i dr., te time ugrožava prirodne vrijednosti i biološku raznolikost (članak 41. stavak 1.), – gradi građevine, ili gospodarski koristi prirodna dobra suprotno propisanim uvjetima (članak 42.), – ne osigura uređaje za prihvat zauljenih, kaljužnih i onečišćenih voda s brodova u lukama otvorenim za međunarodni promet (članak 44. stavak 1.), – ispusti onečišćene, odnosno otpadne fekalne vode iz plovila u vodama zaštićenih dijelova prirode (članak 44. stavak 2.), – stavlja u promet i koristi nedopuštene antivegetativne samopolirajuće organokositrene polimerne premaze (članak 46.), – gospodari travnjacima na nedopušteni način (članak 48.), – ne očuva rubne dijelove oranica kao staništa (članak 49.), – ne provodi propisane mjere za očuvanje stanišnih tipova u povoljnom stanju (članak 53.), – za dopušteni zahvat ne provede odgovarajuće kompenzacijske ili druge predviđene mjere (članak 55.), – smanjuje populaciju divljih svojti, uništava njihova staništa ili mijenja njihove životne uvjete u mjeri u kojoj je svojta ugrožena (članak 57. stavak 3.), – namjerno oštećuje ili uništava staništa divljih svojti (članak 58. stavak 1. podstavak 3.), – ne provodi propisane načine, metode i tehnička sredstva koje najmanje ometaju divlje svojte ili staništa njihovih populacija (članak 59. stavak 1.), – ne izgradi javnu cestu i drugu prometnicu ili drugu građevinu na način da osigura sigurno prelaženje divljih životinja (članak 60. stavak 1.), – ne provodi propisane mjere zaštite i način održavanja prijelaza za divlje životinje (članak 60. stavak 3.), – izvodi stupove i tehničke komponente srednjonaponskih vodova na nedopušten način (članak 61.), – sakuplja biljke, gljive i njihove dijelove, te hvata i ubija životinje u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa bez ishođenja dopuštenja Ministarstva i drugih propisanih uvjeta (članak 62.), – obavlja istraživanja bez dopuštenja nadležnog tijela i/ili ne dostavi rezultate istraživanja nadležnom tijelu (članak 63.), – obavlja izvoz, uvoz i provoz biljaka, gljiva i životinja koje su zaštićene na temelju ovoga Zakona ili međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka, njihovih dijelova ili derivata bez dopuštenja i suprotno uvjetima propisanim Zakonom i provedbenim propisom (članak 67., 68. i 69.), – obavlja trgovinu suprotno propisanim uvjetima (članak 74.), – trguje strogo zaštićenim biljkama i gljivama (članak 79. stavak 2.), – namjerno hvata, drži i ubija strogo zaštićene životinje, oštećuje ili uništava njihove razvojne oblike, gnijezda ili legla, te područja razmnožavanja i odmaranja, uznemiruje ih u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih i hibernacije, te namjerno uništava ili uzima jaja iz prirode ili drži prazna jaja (članak 79. stavak 3. podstavak 1., 2., 3. i 4.), – prikriva, drži, uzgaja, trguje, otuđuje ili na bilo koji način pribavlja zaštićene biljke, gljive i životinje, kao i preparira strogo zaštićene životinje (članak 79. stavak 3. podstavak 5.), – postupa suprotno propisu u odnosu na samonikle biljke, gljive i životinje koje se nalaze u strogom rezervatu, nacionalnom parku i posebnom rezervatu, te na životinje u podzemlju (članak 79. stavak 4.), – drži u zatočeništvu, uzgaja, prodaje i kupuje zaštićene divlje svojte suprotno propisanim uvjetima (članak 81.), – izvozi ili uvozi strogo zaštićene biljke, gljive i životinje bez dopuštenja Ministarstva (članak 82.), – koristi zaštićene divlje svojte suprotno propisanim uvjetima (članak 85.), – uporabljuje neselektivna sredstva hvatanja i ubijanja zaštićenih životinja te sredstva koja mogu prouzročiti lokalno nestajanje ili ozbiljno uznemiravanje populacije vrsta (članak 86.), – ne štiti zavičajne udomaćene svojte na propisan način (članak 88), – koristi genski materijal ili uzima iz prirode uz ugrožavanje ekološkog sustava i populacija vrsta (članak 89. stavak 2., 3. i 4.), – upravlja genskim bankama bez ovlaštenja (članak 91. stavak 3.), – bez valjana razloga uništava minerale ili fosile (članak 142. stavak 4.), – uzima iz prirode minerale ili fosile koji su proglašeni zaštićenim prirodnim vrijednostima ili se nalaze na zaštićenom nalazištu (članak 144. stavak 1.), – stavlja u promet minerale i fosile bez dopuštenja (članak 147. stavak 3.), – izvozi minerale ili fosile koji su proglašeni zaštićenim prirodnim vrijednostima (članak 149. stavak 2.), – obavlja u strogom rezervatu radnje koje nisu dopuštene (članak 151.), – obavlja nedopuštenu gospodarsku uporabu prirodnih dobara ili drugu nedopuštenu djelatnost u nacionalnom parku (članak 152.), – obavlja nedopuštene zahvate i radnje koje mogu narušiti svojstva zbog kojih je proglašen posebni rezervat (članak 153. stavak 3.), – obavlja djelatnosti kojima se ugrožavaju bitne značajke i uloga parka prirode, ili obavlja gospodarske djelatnosti i korištenje prirodnih dobara bez ishođenja uvjeta zaštite prirode (članak 154.), – obavlja djelatnost kojom se ugrožava bitno značenje i uloga regionalnog parka ili obavlja gospodarske djelatnosti i korištenje prirodnih dobara bez ishođenja uvjeta zaštite prirode (članak 155. stavak 2.), – na spomeniku prirode ili njegovoj neposrednoj blizini obavlja radnje koje ugrožavaju njegova obilježja i vrijednosti (članak 156. stavak 3.), – obavlja radnje i djelatnosti koje narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen značajni krajobraz (članak 157. stavak 2.), – obavlja radnje i djelatnosti kojima nije svrha održavanje ili uređenje park-šume (članak 158. stavak 2.), – obavlja zahvate i radnje kojima se mijenjaju ili narušavaju vrijednosti radi kojih je zaštićen spomenik parkovne arhitekture (članak 159. stavak 2.), – obavlja radnje i zahvate na zaštićenoj prirodnoj vrijednosti bez ishođenja dopuštenja (članak 185.), – ne obavi ponudu za prodaju nekretnine po pravu prvokupa na način propisan Zakonom (članak 192. stavak 1. i 2.), – proda nekretninu koja se nalazi na zaštićenoj prirodnoj vrijednosti drugoj osobi u cijenu koja je niža od cijene navedene u ponudi uz pravo prvokupa (članak 192. stavak 4.), – ne pribavi suglasnost nadležnog tijela za stjecanje prava vlasništva u zaštićenoj prirodnoj vrijednosti (članak 194. stavak 3.), – ne provodi propisane uvjete i mjere zaštite prirode utvrđene odlukom ili ugovorom o koncesiji (članak 209. stavak 1. podstavak 5. i članak 210. stavak 2. podstavak 2.), – ne poduzme sve mjere i radnje na sprječavanju nastalih promjena i oštećenja (članak 215. stavak 1.). (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kada ga počini pravna osoba, kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 7.000,00 do 30.000,00 kuna. Članak 275. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako: – ne dopuste obilazak i pregled prirodnina (članak 9.), – ne prijavi otkriće speleološkog objekta ili njegovog dijela u propisanom roku (članak 35. stavak 5.), – oštećuje, uništava ili odnosi špiljski nakit i podzemni živi svijet speleološkog objekta (članak 36. stavak 1.), – uplovi plovilo u vode zaštićenih dijelova prirode koji nema posebne spremnike za prihvat onečišćenih odnosno fekalnih otpadnih voda (članak 44. stavak 3.), – namjerno hvata, ozljeđuje ili ubija divlje životinje (članak 58. stavak 1. podstavak 1.), – namjerno uklanja divlje biljke i gljive iz njihovih staništa, smanjuje njihove populacije ili ih uništava (članak 58. stavak 1. podstavak 2.), – drži u zatočeništvu u neprikladnim uvjetima i bez odgovarajuće skrbi, odnosno suprotno propisanim uvjetima životinje divljih svojti (članak 70. stavak 1.), – prikazuje u zoološkim vrtovima, akvarijima, terarijima ili sličnim prostorima životinje zavičajnih ili stranih divljih svojti bez dopuštenja Ministarstva (članak 71. stavak 1.), – uzgaja zavičajne i strane divlje svojte bez dopuštenja odnosno suglasnosti Ministarstva (članak 72. stavak 1. i 2.), – uzgojene životinje ne obilježi na propisani način (članak 73. stavak 1.), – ne onemogući da uzgojena životinja pobjegne u prirodu i prouzroči štetu (članak 73. stavak 2.), – namjerno bere, sakuplja, siječe ili iskopava samonikle strogo zaštićene biljke ili gljive (članak 79. stavak 1.), – drži strogo zaštićene biljke i gljive (članak 79. stavak 2.), – obavlja istraživanja strogo zaštićenih svojti bez dopuštenja Ministarstva (članak 83. stavak 1.), – obavlja djelatnosti na mjestu nalaza koje mogu dovesti do uništenja ili oštećivanja nalaza minerala ili fosila (članak 145. stavak 4.), – ne pribavi dopuštenje za istraživanje nalazišta minerala i fosila (članak 146. stavak 1.), – pri uzimanju minerala i fosila koristi strojeve ili druga nedopuštena sredstva (članak 148. stavak 1.), – ne provodi mjere zaštite propisane Zakonom dok je prirodna vrijednost pod privremenom zaštitom (članak 169.), – ne postupa sukladno planu upravljanja za zaštićeno područje (članak 181. stavak 4. i članak 182.), – organizira posjećivanje i razgledavanje zaštićene prirodne vrijednosti suprotno zabrani ili ograničenjima (članak 186.), – ne dopušta pristup zaštićenoj prirodnoj vrijednosti prema propisanim uvjetima (članak 187. stavak 1.), – ne sklopi ugovor o zaštiti neke prirodne vrijednosti, odnosno ne sklopi ugovor o skrbništvu nad nekom prirodnom vrijednošću prema propisanim uvjetima (članak 189. i članak 190.), – ne dostavi podatke o stanju i zaštiti prirode (članak 233. stavak 3.), – obavlja istraživanja bez suglasnosti Ministarstva ili (članak 234.), – ne izvješćuje javnost o stanju zaštite prirode u slučajevima propisanim Zakonom (članak 239.). (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kada ga počini pravna osoba, kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna. Članak 276. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako: – ne provodi saniranje posljedica namjernog ili nenamjernog ispuštanja onečišćenih, odnosno otpadnih fekalnih voda na propisani način (članak 44. stavak 4.), – sakuplja biljke, gljive i njihove dijelove, te hvata ili ubija životinje u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa bez suglasnosti vlasnika i ovlaštenika prava (članak 62. stavak 2.), – sakuplja biljke, gljive i njihove dijelove, te hvata ili ubija životinje radi znanstveno-istraživačkog rada i iznošenja iz Republike Hrvatske bez dopuštenja Ministarstva (članak 63. stavak 4.), – ne prijavi uvoz ili izvoz životinje, gljive ili biljke nadležnoj carinskoj službi (članak 68.), – ne izvijesti u propisanom roku Ministarstvo o stjecanju vlasništva nad zaštićenim životinjama (članak 70. stavak 2.), – ne izda novom vlasniku potvrdu o podrijetlu životinje (članak 74. stavak 5.), – ne prijavi Ministarstvu mrtve, bolesne ili ozlijeđene strogo zaštićene divlje svojte (članak 81. stavak 4.), – ne dostavi Ministarstvu podatke u propisanom roku o rezultatima istraživanja strogo zaštićenih svojti u svezi procjene ugroženosti utvrđene istraživanjem s prijedlogom zaštitnih mjera (članak 83. stavak 2.), – ne štiti i čuva minerale ili fosile na propisan način (članak 143. stavak 2.), – ne prijavi Ministarstvu u propisanom roku pronalazak minerala ili fosila ili ne poduzme nužne mjere zaštite od uništenja, oštećivanja ili krađe (članak 145. stavak 1.), – ne omogući istraživanje nalazišta minerala ili fosila u skladu s rješenjem Ministarstva (članak 145. stavak 5.), – obavlja istraživanja minerala i fosila bez dodatnog dopuštenja (članak 145. stavak 7.), – ne zatraži dopuštenje za obavljanje istraživanja nalazišta minerala i fosila u propisanom roku (članak 146. stavak 1.), – nastavi istraživanja pored zabrane ili izdanog dopuštenja (članak 146. stavak 2.), – ne dostavi izvješće o obavljenom istraživanju u propisanom roku (članak 146. stavak 3.), – uzima iz prirode minerale ili fosile radi istraživanja, obrazovanja i izložbenih namjena bez dopuštenja Ministarstva ili uzima minerale i fosile iz prirode za namjene koje nisu utvrđene ovim Zakonom (članak 147. stavak 2.), – uzima minerale i fosile iz prirode radi stavljanja u promet bez dopuštenja Ministarstva (članak 147. stavak 3.), – ne posjeduje dokaze o podrijetlu minerala i fosila, odnosno o dopuštenju za uzimanje iz prirode (članak 147. stavak 4.), – ne vodi evidenciju o stavljanju u promet minerala i fosila na propisan način (članak 147. stavak 5. i 6.), – izvozi minerale ili fosile bez dopuštenja Ministarstva (članak 149. stavak 1.), – istražuje i posjećuje strogi rezervat bez dopuštenja Ministarstva (članak 151. stavak 2.), – ne dostavi Ministarstvu izvješće o rezultatima istraživanja (članak 234.), – koristi znak zaštite prirode suprotno propisanom načinu (članak 245. stavak 2.). (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kada ga počini pravna osoba, kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Članak 277. Novčanom kaznom od 1.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako: – vozi i parkira vozilo na motorni pogon izvan naselja, svih vrsta cesta, poljskih putova i uređenih staza za vožnju (članak 10.), – ne uruči kupcu dokaz o podrijetlu minerala ili fosila, ili o dopuštenju za uzimanje iz prirode (članak 147. stavak 4.). Nadležnost i ovlaštenje za odlučivanje o prekršaju Članak 278. (1) Prekršajni postupci, u prvom stupnju, propisani ovim Zakonom u nadležnosti su Ministarstva. (2) Prekršajne postupke vodi i rješenje o prekršaju donosi u prvom stupnju službenik Ministarstva kojeg imenuje ministar (u daljnjem tekstu: voditelj prekršajnog postupka). (3) O žalbama protiv odluka službenika iz stavka 2. ovoga članka donesenih radi pripremanja i vođenja postupka i o zahtjevu za obnovu prekršajnog postupka odlučuje vijeće od tri člana. (4) Predsjednika i članove vijeća iz stavka 3. ovoga članka imenuje ministar iz reda službenika Ministarstva. (5) Za voditelja prekršajnog postupka i predsjednika vijeća iz stavka 3. ovoga članka može se imenovati samo službenik Ministarstva koji je diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom i najmanje pet godina radnog iskustva u struci. (6) Vijeće iz stavka 3. ovoga članka donosi odluke većinom glasova svih članova. (7) Prekršajni postupci za prekršaje propisane ovim Zakonom provode se na način propisan posebnim zakonom ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Zastara prekršajnog progona i izvršenja prekršajnih sankcija Članak 279. (1) Prekršajni postupak za prekršaje propisane ovim Zakonom ne može se pokrenuti kad prođe tri godine od dana kada je prekršaj počinjen. (2) Izrečene kazne za prekršaje propisane ovim Zakonom ne mogu se izvršiti kad od dana pravomoćnosti rješenja o prekršaju proteknu tri godine. XIV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 280. (1) Prirodne vrijednosti koje su zaštićene do stupanja na snagu ovoga Zakona, ostaju pod zaštitom, a vlasnici i ovlaštenici na tim zaštićenim prirodnim vrijednostima imaju prava i obveze propisane ovim Zakonom. (2) Za rješenja o privremenoj zaštiti koja su donesena do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, rok iz članka 169. stavka 1. počinje teći od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (3) Upis zaštićenih prirodnih vrijednosti u Upisnik uskladit će se s odredbama ovoga Zakona u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Članak 281. (1) Važeći dokumenti prostornog uređenja uskladit će se s odredbama ovoga Zakona u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (2) Dok se dokumentima prostornog uređenja ne utvrde uvjeti zaštite prirode za gradnju građevine i izvođenje drugih radova i zahvata iz članka 22. stavka 1. i 2. ovoga Zakona uvjete zaštite prirode izdavat će nadležno tijelo državne uprave. (3) U postupku izrade dokumenta prostornog uređenja Ministarstvo će nositelju izrade i izrađivaču prostornog plana izdati uvjete zaštite prirode u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva. Članak 282. Do donošenja plana upravljanja iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona upravno vijeće javne ustanove, uz suglasnost Ministarstva, donosi privremene upravljačke odrednice s osnovnim sastavnicama plana upravljanja bez provođenja postupka javnog uvida. Članak 283. (1) Pravne osobe koje gospodare šumama dužne su uskladiti šumskogospodarske osnove s odredbama ovoga Zakona prilikom njihove obnove ili prve revizije. (2) Ovlaštenici prava lova dužni su uskladiti lovnogospodarske osnove s odredbama ovoga Zakona prilikom njihove obnove ili prve revizije. (3) Pravne osobe koje upravljaju vodama dužne su planove upravljanja uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (4) Druge pravne i fizičke osobe koje gospodare prirodnim dobrima dužne su planove korištenja prirodnih dobara uskladiti s odredbama ovoga Zakona u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (5) Pravne i fizičke osobe koje skrbe o zaštićenim prirodnim vrijednostima na temelju ugovora zaključenim s ovlaštenom javnom ustanovom ili nadležnim tijelom, prije stupanja na snagu ovoga Zakona, dužni su uskladiti te ugovore s odredbama ovoga Zakona u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Članak 284. (1) Državni zavod za zaštitu prirode, osnovan Uredbom o osnivanju Državnog zavoda za zaštitu prirode (»Narodne novine«, br. 126/02.), danom stupanja na snagu ovoga Zakona postaje javna ustanova i nastavlja s radom prema ovom Zakonu. (2) Zavod će uskladiti svoje ustrojstvo, djelatnost i opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od šezdeset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (3) Mandat ravnatelja i stručnog voditelja Zavoda, te članova Upravnog vijeća traje do isteka roka na koji su imenovani. Članak 285. (1) Javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima nastavljaju s radom prema ovom Zakonu. (2) Javne ustanove dužne su uskladiti svoje ustrojstvo, djelatnost i opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od šezdeset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (3) Županija koja nije osnovala javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na svom području, sukladno članku 17. stavku 1. i 3. Zakona o zaštiti prirode (»Narodne novine«, br. 30/94. i 72/94.), dužna ju je osnovati u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Članak 286. (1) Kartu stanišnih tipova iz članka 52. stavak 4. ovoga Zakona utvrdit će ministar u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Dok se ne izradi karta stanišnih tipova, Ministarstvo će svojim aktom utvrđivati procjenu stanja stanišnih tipova te uvjete zaštite prirode za očuvanje ekološkog sustava. (2) Međunarodna ekološki značajna područja iz članka 56. stavka 2. ovoga Zakona sastavnice su europske ekološke mreže Natura 2000. Međunarodna ekološki značajna područja iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se do dana pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji. (3) Ocjene o prihvatljivosti zahvata za prirodu propisane ovim Zakonom neće se izrađivati dok se ne utvrde ekološki značajna područja kao dijelovi ekološke mreže. Članak 287. Dopuštenje za prekogranični prijenos, provoz, ograničenu uporabu, namjerno uvođenje u okoliš, stavljanje GMO-a i proizvoda koji sadrže GMO-a na tržište, neće se izdavati do donošenja provedbenih propisa utvrđenih člankom 93. stavkom 2., člankom 101. stavkom 3., člankom 102. stavkom 6. i 7., člankom 108. stavkom 9., člankom 109. stavkom 7., člankom 113. stavkom 3., člankom 114. stavkom 3., člankom 115. stavkom 4., člankom 116. stavkom 5., člankom 117. stavkom 4., člankom 119. stavkom 6., člankom 123. stavkom 6., člankom 125. stavkom 3., člankom 127. stavkom 6., člankom 129. stavkom 8., člankom 135. stavkom 2. i 3., člankom 136. stavkom 3., člankom 138. stavkom 4., člankom 139. stavkom 8. i 9. i člankom 140. stavkom 2. ovoga Zakona i do osnivanja laboratorija iz članka 138. stavka 3. i 4. ovoga Zakona. Članak 288. (1) Pravne osobe koje su dopuštenu proizvodnju i znanstvena istraživanja u području genetske modifikacije započele prije stupanja na snagu ovoga Zakona, dužne su tu proizvodnju ili istraživanja prijaviti Ministarstvu u roku od četrdeset pet dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (2) Ministarstvo je dužno u daljnjem roku od petnaest dana izvijestiti ministarstvo nadležno za poslove zdravstva, ministarstvo nadležno za poslove znanosti i tehnologije i ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede i šumarstva o započetoj dopuštenoj proizvodnji i projektima znanstvenih istraživanja u području genetske modifikacije. (3) Rješenje o dopuštenju nastavka dopuštene proizvodnje i projekata znanstvenih istraživanja iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo uz suglasnost nadležnog ministarstva u roku od šezdeset dana od dana prijave dopuštene proizvodnje ili projekta znanstvenog istraživanja. (4) Ako se rješenje ne donese u roku iz stavka 3. ovoga članka smatra se da je dopuštenje izdano. Članak 289. (1) Pravne osobe koje su prije stupanja na snagu ovoga Zakona započele s nedopuštenom proizvodnjom i uporabom GMO-a i proizvoda koji sadrže GMO, dužne su ih trajno i neškodljivo uništiti u roku koji će utvrditi ministar naredbom. (2) Ako se GMO ili proizvodi koji sadrže GMO ne unište na način i u rokovima utvrđenim sukladno stavku 1. ovoga članka, Ministarstvo će po trećim osobama trajno i neškodljivo uništiti GMO ili proizvode koji sadrže GMO na trošak pravne osobe koja je to bila dužna učiniti. Članak 290. (1) Povjerenstvo za GMO, Odbor za ograničenu uporabu GMO-a i Odbor za uvođenje GMO-a u okoliš i Odbor za novu hranu i hranu za životinje koja sadrži GMO osnovat će se u roku od šezdeset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (2) Imenovanjem Povjerenstva za GMO prestaje važiti Odluka o osnivanju Bioetičkog povjerenstva za praćenje genetski modificiranih organizama, koje je Vlada Republike Hrvatske osnovala svojom odlukom od 11. svibnja 2000., te tim danom Bioetičko povjerenstvo prestaje s radom. Članak 291. (1) Pravne i fizičke osobe koje su započele s obavljanjem trgovačke djelatnosti iz članka 74. ovoga Zakona prije stupanja na snagu ovoga Zakona, dužne su u roku od šezdeset dana zatražiti od Ministarstva dopuštenje za obavljanje te djelatnosti. (2) Pravne i fizičke osobe koje nisu postupile sukladno stavku 1. ovoga članka ne mogu nastaviti s obavljanjem djelatnosti propisane člankom 74. ovoga Zakona. Članak 292. (1) Glavni nadzornik i nadzornik koji su stupanjem na snagu ovoga Zakona zatečeni na poslovima nadzornika u javnim ustanovama koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode dužni su položiti stručni ispit propisan člankom 251. stavkom 3. ovoga Zakona u roku od godine dana od dana donošenja pravilnika iz članka 251. stavka 7. ovoga Zakona. (2) Glavni nadzornik i nadzornici koji ne polože stručni ispit u propisanom roku ne mogu raditi na poslovima nadzornika dok ne polože stručni ispit. Članak 293. (1) Vlada i ministar će u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti propise za koje su ovlašteni ovim Zakonom. (2) Do stupanja na snagu provedbenih propisa utvrđenih ovim Zakonom ostaju na snazi propisi doneseni na temelju Zakona o zaštiti prirode (»Narodne novine« br. 30/94. i 72/94.) u dijelu u kojem njihove odredbe nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona. (3) Zaštićeni dijelovi prirode proglašeni na temelju Zakona o zaštiti prirode (»Narodne novine« br. 30/94. i 72/94.) »zaštićenim krajolikom« postaju »značajni krajobrazi« u smislu ovoga Zakona. (4) Mjere zaštite koje su donijela poglavarstva županija i Poglavarstvo Grada Zagreba za zaštićene dijelove prirode na svom području, na temelju odredbi Zakona o zaštiti prirode (»Narodne novine«, br. 30/94. i 72/94.), ostaju na snazi do donošenja provedbenih propisa o mjerama zaštite tih zaštićenih prirodnih vrijednosti sukladno ovom Zakonu, u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona. Članak 294. (1) Šume s posebnom namjenom za odmor i rekreaciju proglašene na temelju Zakona o šumama (»Narodne novine«, br. 54/83., 32/87., 47/89., 41/90., 52/90. – pročišćeni tekst, 5/91., 9/91., 61/91., 26/93., 76/93., 29/94., 8/00. i 13/02.) postaju park šume ili značajni krajobrazi sukladno ovom Zakonu. (2) Kategoriju pojedinog zaštićenog područja iz stavka 1. ovoga članka odredit će ministar rješenjem, uz prethodno pribavljenu suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu i šumarstvo, u roku od devedeset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Članak 295. (1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o zaštiti prirode (»Narodne novine«, br. 30/94., 72/94. i 107/03.), osim odredbi članka 32. stavka 2., 3., 4., 5. i 6. (2) Odredbe članka 22. ovoga Zakona primjenjivat će se od dana stupanja na snagu novog Zakona o prostornom uređenju. (3) Postupci započeti prema odredbama Zakona o zaštiti prirode (»Narodne novine«, br. 30/94. i 72/94.) dovršit će se po odredbama ovoga Zakona. Članak 296. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Klasa: 351-01/03-01/02 Zagreb, 25. rujna 2003. HRVATSKI SABOR Predsjednik Hrvatskoga sabora Zlatko Tomčić, v. r. _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE Proglašavam Zakon o zaštiti prirode, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 25. rujna 2003. Broj: 01-081-03-3243/2 Zagreb, 1. listopada 2003. Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, v. r. Članak 1 - 99 Članak 100 - 199
|
|||||||||||||||
