 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
|||||||||||||
   EUROPSKE INTEGRACIJE  Nacionalni program RH za pridruživanje Europskoj uniji > Popis kratica i pojmova > Odnos RH i EU > Interesi i prioriteti > Pristup i metodologija > Politički kriteriji > Gospodarske prilagodbe > Gospodarski trendovi > Strukturne reforme > Usklađivanje zakonodavstva > Sloboda kretanja roba > Sloboda kretanja radnika > Sloboda pružanja usluga > Sloboda kretanja kapitala > Pravo trgovačkih društava > Tržišno natjecanje i potpore > Promet > Carine > Socijalna politika i zapošlja. > Malo i srednje poduzetništvo > Telekomunikacije i informac. > Zaštita potrošača i zdravlja > Pravosuđe, unutarnji poslovi > Javna administracija > Državna samouprava > Komunikacijska strategija > EU Dodatak A > EU Dodatak B  > Sporazum o stabilizaciji > Protokoli SSP > Kronologija EU > Institucije EU > Izvori prava EU > Pravni akti EU > Financijske institucije > Ministarstvo (MEI) > Međunarodni ugovori > Informacijski releji > Baze podataka o EU > EURO 
 
> Pregled najvažnijih zakona > Poslovni WEB katalog > Trgovačko pravo > EU Baza podataka > Izrada Internet stranica KONTAKT PODACI ZA Poslovni forum d.o.o. Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima Pitanja, narudžbe, savjeti... IZRADA WEB STRANICA Putem vlastitih web stranica možete pružiti brzu i detaljnu informaciju o Vašem poduzeću ili obrtu, proizvodima i uslugama. Obraćate se novim potencijalnim kupcima i kvalitetnije komunicirate sa svim postojećim, povećavate bazu dobavljača, dobivate pristup tržištima i segmentima koji su Vam dosad bili nedostupni - ukratko, poboljšavate svoje poslovanje i otvarate nove poslovne mogućnosti. CMS su internet stranice sa administracijom putem koje možete uvijek samostalno dodavati i ažurirati sadržaj bez ikakvih dodatnih troškova, objavljivati neograničeni broj tekstova... Što je to administracija? Administracija znači da uz pomoć lozinke imate pristup u te stranice, kao što imate i pristup na Facebook ili Gmail. CMS plaćate samo jednom, cijena CMS-a ne ovisi o tome koliko ćete objaviti članaka. Možete objaviti na stotine i tisuće članaka, sve bez ikakvog dodatnog plaćanja kao što bi vam naplaćivali po broju stranica (članaka) da vam rade stranice onako kako su se nekada radile, a što nažalost većina i još danas nudi. CMS Web Express odlikuje jednostavna promjena ili dorada dizajna, jednostavnost unosa i ažuriranja sadržaja. Na svojim CMS web stranicama možete imati i više tematskih cjelina i svakoj toj tematskoj cjelini možete zadati drugačiji dizajn. Dakle, niti sve pojedinačne web stranice unutar vašeg web portala ne moraju izgledati isto. Različitom slikom u zaglavlju web stranica, drugačijom bojom pozadine ili drugačijom bojom fonta možete vaše tematske cjeline učiniti prepoznatljivijima i olakšava snalaženje korisnika.
|
 |
 6.10. SOCIJALNA POLITIKA I ZAPOŠLJAVANJE 6.10.1. Pravni okvir Člankom 91. SSP-a regulirana je suradnja na područjima zapošljavanja, socijalne sigurnosti, radnih uvjeta, jednakih mogućnosti za žene i muškarce te zaštite zdravlja i sigurnosti radnika. Temeljna socijalna prava, ciljevi koji se trebaju postići i mjere koje se u tu svrhu primjenjuju regulirani su u Poglavlju 1. Glave XI. UEZ-a koja se odnosi na socijalnu politiku, obrazovanje, strukovno usavršavanje i mladež. Vezano za članak 136. UEZ-a koji se poziva na temeljna socijalna prava navedena u Europskoj socijalnoj povelji iz 1961. godine i Povelji o temeljnim socijalnim pravima radnika, Hrvatski sabor je 26. lipnja 1991. godine usvojio Deklaraciju o prihvaćanju ciljeva iz Europske povelje o osnovnim socijalnim pravima radnika (NN 37/91). Hrvatski sabor je u prosincu ove godine donio Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje, Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji, Protokola o izmjenama Europske socijalne povelje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji kojim se uspostavlja sustav kolektivnih žalbi. 6.10.2. Opis poglavlja Najvažniji ciljevi socijalne politike u RH jesu postizanje jedinstvenog i pravičnog pristupa osnovnim socijalnim uslugama, promicanje sustava socijalne zaštite, podizanje obrazovne razine radne snage, postizanje visoke stope zaposlenosti uz posebnu brigu za skupine koje su diskriminirane na tržištu rada, omogućavanje postizanja sigurnih i održivih prihoda, kao i dostojnih uvjeta rada za žene i muškarce, s krajnjim učinkom potpunog socijalnog uključivanja. 6.10.3. Radno zakonodavstvo 6.10.3.1. Pravni okvir Zakon o radu (NN 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01) usvojen je u Hrvatskom saboru 17. svibnja 1995. i u primjeni je od 01. siječnja 1996. godine. On je temeljni propis kojim se uređuje područje radnih odnosa. Radni odnosi posebnih kategorija radnika – kao što su državni službenici, zaposleni u javnim službama, pomorci – regulirani su u cijelosti ili djelomično posebnim zakonima. Već u postupku izrade Zakona o radu, kojim je karakter radnih odnosa u Republici Hrvatskoj u cijelosti izmijenjen, za uređenje određenih instituta poslužilo je kao uzor europsko zakonodavstvo. Tako je Zakon sadržajno, u cijelosti ili djelomično, usklađen s direktivama EU u odnosu na zabranu diskriminacije, sadržaj ugovora o radu ili pisane potvrde, ugovor o radu na određeno vrijeme, jednakost plaća žena i muškaraca, zbrinjavanje viškova, rad u nepunom radnom vremenu, prava iz zaštite majčinstva. Zakon je u dva navrata mijenjan i dopunjen, a predzadnjom izmjenom u ožujku 2001. godine institut prijenosa ugovora na novog poslodavca uređen je onako kako je to predviđeno Direktivom 2001/23/EC. Kako radno zakonodavstvo još nije u cijelosti usklađeno sa zakonodavstvom EU koje regulira ovo područje, predviđeno je njegovo postupno usklađivanje do 2004. godine. Pri tome treba imati na umu da je Republika Hrvatska stranka određenog broja međunarodnih ugovora, posebice konvencija MOR-a, koje je dužna poštovati, a koji na različit način od europskog zakonodavstva uređuju dio materije radnih odnosa, kao što je npr. materija noćnog rada žena. Propisi EU iz područja radnog prava koje još treba inkorporirati u radno zakonodavstvo sistematizirani su (sukladno fazama usklađivanja) u dokumentu “Bijela knjiga o pripremama pridruženih zemalja Središnje i Istočne Europe za integraciju na unutarnje tržište Unije” (COM (95) 163 final). 6.10.3.2. Institucionalni okvir Za sada ne postoji potreba za izgradnjom novih institucija, već samo za reformom postojećih, a institucije koje bi se trebale reorganizirati jesu središnjica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i njegove regionalne ispostave, što je detaljnije opisano u potpoglavlju 6.10.6. Zapošljavanje. 6.10.3.3. Prioriteti Usklađivanje s odredbama propisa Europske unije obavlja se u okviru donošenja novog prijedloga izmjena i dopuna Zakona o radu, čija se zakonska podloga počela izrađivati krajem 2002. te će se protegnuti i na 2003. godinu, s ciljem izrade zakonskog teksta Nacrta prijedloga izmjena i dopuna Zakona o radu. Ovom novelom Zakona o radu želi se prvenstveno postići kompromis između fleksibilnosti tržišta rada i sigurnosti radnih mjesta, u cilju uspješnog zadovoljavanja interesa – kako radnika i poslodavaca, tako i nacionalnog gospodarstva. Veća konkurentna sposobnost RH značila bi dugoročno više novih radnih mjesta, povećanje zaposlenosti, smanjenje siromaštva i jačanje socijalne sigurnosti. Uz navedeno, sadašnja zakonska regulativa sadržajno bi se uskladila s preostalim propisima Europske unije s kojima do sada nije postojala usklađenost, a koji su ujedno i sredstvo za postizanje prethodno navedenih ciljeva. Propisi Europske unije s kojima bi se u predstojećim izmjenama i dopunama Zakona uskladilo hrvatsko radno zakonodavstvo jesu: - Direktiva 93/104/EZ - Direktiva 99/70/EZ - Direktiva 91/533/EEZ - Direktiva 98/59/EZ - Direktiva 2000/78/EZ - Direktiva 97/80/EZ - Direktiva 76/207/EEZ - Direktiva 2000/43/EZ - Rezolucija Vijeća od 29. svibnja 1990. godine o zaštiti dostojanstva žena i muškaraca na poslu - Rezolucija Europskog parlamenta od 11. lipnja 1986. godine o nasilju nad ženama. Od općih prioriteta iz područja rada napominjemo da će se tijekom 2003. godine intenzivno raditi na provođenju mjera u cilju fleksibilizacije tržišta rada, otvaranja novih radnih mjesta i povećanja konkurentnosti gospodarstva. 6.10.4. Socijalni dijalog 6.10.4.1. Pravni okvir Zakonodavni okvir za provođenje socijalnog dijaloga u RH čine Zakon o radu, Sporazum o Gospodarsko-socijalnom vijeću i drugim oblicima socijalnog partnerstva u RH (NN 88/01) i Uredba o osnivanju Ureda za socijalno partnerstvo u RH (NN 79/01). Republika Hrvatska stranka je Konvencije o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje (br. 87), Konvencije o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje (br. 98) te Konvencije o predstavnicima radnika (br. 135) Međunarodne organizacije rada. 6.10.4.2. Institucionalni okvir Gospodarsko-socijalno vijeće, kao najviši oblik tripartitnog socijalnog dijaloga u RH, razvija i unapređuje odnose između Vlade RH, pet reprezentativnih sindikalnih središnjica i Hrvatske udruge poslodavaca te ubrzava razvitak drugih tripartitnih tijela na nacionalnoj razini. Na temelju odredaba Zakona o radu GSV je osnovan Sporazumom socijalnih partnera s ciljem zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih prava, odnosno interesa poslodavaca i radnika, zatim vođenja usklađene gospodarske, socijalne i razvojne politike, poticanja, sklapanja i primjene kolektivnih ugovora te njihovog usklađivanja s mjerama gospodarske, socijalne i razvojne politike. Radi kvalitetnijeg razvoja socijalnog dijaloga na svim razinama na kojima se odlučuje o gospodarskom razvitku i o socijalnim interesima radnika i poslodavaca, u proteklom razdoblju osnovano je 16 gospodarsko-socijalnih vijeća na lokalnoj razini. Ured Vlade RH za socijalno partnerstvo u Republici Hrvatskoj, osnovan 2001. godine, logistički podupire, prati, koordinira i izvještava o radu nacionalnog tripartitnog tijela – Gospodarsko-socijalnog vijeća i njegovih deset Povjerenstava. Ured obavlja i stručne poslove za potrebe GSV-a, sve druge poslove bitne za razvoj bipartitnog i tripartitnog socijalnog dijaloga, organizira i provodi programe stručne edukacije za predstavnike socijalnih partnera te postupke mirenja u rješavanju radnih sporova. Putem Ureda ostvaruje se stalna komunikacija i uspostavlja suradnja s predstavnicima brojnih registriranih sindikata, radničkih vijeća, s povjerenicima za zaštitu na radu, poslodavcima, predstavnicima drugih interesnih skupina i nevladinih udruga te državnim institucijama. 6.10.4.3. Prioriteti Prioriteti Ureda za socijalno partnerstvo u RH jesu: - provođenje Operativnog plana programa Vlade RH do kraja 2003. godine (programski prioriteti), točka 19. Socijalno (razvojno) partnerstvo - uključivanje predstavnika sindikata i poslodavaca u pojedine radne skupine za usklađivanje zakonodavstva ovisno o njihovom interesu - poticanje sudjelovanja predstavnika socijalnih partnera u svim institucionalnim oblicima za vođenje socijalnog dijaloga - razvijanje djelovanja GSV-a na razini županija radi poticanja konkretnih mjera gospodarskog razvoja, implementacije poticajnih mjera za zapošljavanje, praktične provedbe decentralizacije, usklađivanja lokalne porezne politike i dr. - poticanje socijalnih partnera na suradnju - djelovanje na uspostavljanju stalnih kontakata između osoba zaduženih za unapređenje socijalnog dijaloga u okviru pojedinih ministarstava i predstavnika sindikata i poslodavaca - izrađivanje stručnih analiza i istraživanja tema od interesa za socijalne partnere, s ciljem šireg utvrđivanja mogućih rješenja na temelju iskustava zapadnoeuropskih i tranzicijskih država, a sukladno prethodnim dogovorima s predstavnicima socijalnih partnera - uspostavljanje odjela za istraživanje industrijskih odnosa u sklopu Ureda za socijalno partnerstvo u RH, čije bi aktivnosti i zadatke, odnosno istraživanja koje će odjel provoditi, definirali svi socijalni partneri - definiranje jedinstvene potrošačke košarice - provođenje edukacije zaposlenika Ureda i predstavnika socijalnih partnera. 6.10.4.4. Financijske potrebe Za usklađivanje zakonodavstva u području socijalnog dijaloga nisu predviđena sredstva iz državnog proračuna. 6.10.5. Jednake mogućnosti za žene i muškarce 6.10.5.1. Pravni okvir Osnovne odredbe koje pokrivaju područje jednakih mogućnosti za žene i muškarce nalaze se u poglavlju Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda Ustava Republike Hrvatske. Ustavna načela koja zabranjuju diskriminaciju i osiguravaju jednake mogućnosti za žene i muškarce nalaze svoj izražaj u pojedinačnim aktima. Zakon o radu (NN 38/95) propisuje jednake uvjete za žene i muškarce prilikom zasnivanja radnog odnosa. Republika Hrvatska je ratificirala UN-ovu Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979. i Fakultativni protokol uz Konvenciju iz 1999. godine. Na gospodarskom planu zakonodavstvo Republike Hrvatske propisuje jednake uvjete za žene i muškarce u poticanju malog gospodarstva te jednako postupanje prema ženama-poduzetnicama i muškarcima-poduzetnicima. Republika Hrvatska promiče i potiče poduzetništvo žena te je takva inicijativa našla svoj odraz u pripremljenom prijedlogu Zakona o poticanju malog gospodarstva, kao i u nacrtu Programa razvoja malog gospodarstva za razdoblje 2003.–2006. godine te u Programu poduzetništva žena u RH kojim će se utvrditi stanje ženskog poduzetništva, napraviti usporedba s drugim zemljama, utvrditi kriteriji za praćenje ženskog poduzetništva i ukazati na moguće mjere za poticanje njegova razvoja. U zakonodavnoj proceduri je i prijedlog Programa samozapošljavanja kojim su osmišljene poticajne mjere kao nadopuna postojećem Vladinom Programu zapošljavanja. Na području zdravstvene zaštite i socijalne skrbi promiče se i osigurava ostvarenje prava žena i muškaraca na najviše standarde tjelesnog i duševnog razvoja, uz poseban naglasak na zaštitu žena trudnica kao naročito osjetljive skupine te propisivanje poreznih olakšica kojima bi se poslodavce poticalo na organiziranje sistematskih preventivnih pregleda. Zato je na temelju Zakona o dohotku donesen Pravilnik o porezu na dohodak (2001.) iz kojega proizlazi da su sistematski kontrolni liječnički pregledi poslodavcu priznati kao porezni izdaci. Prilikom donošenja Zakona o službi u oružanim snagama RH (2002.) vodilo se računa o problematici spolova pa je tako propisano da se djelatnik kojem je povrijeđeno dostojanstvo po spolu, a osobito ako je doživio seksualno zlostavljanje ili uznemiravanje, ima pravo obratiti Odboru za ravnopravnost spolova pri Kadrovskom savjetu Ministarstva obrane. Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova s programom provedbe od 2001. do 2005. godine je dokument koji je izradilo Povjerenstvo za ravnopravnost spolova, a koji obuhvaća i pitanje jednakih mogućnosti za žene i muškarce te je sastavni dio pravnog okvira iz ovog područja. Trenutačno je u pripremi Nacrt prijedloga Zakona o ravnopravnosti spolova kojim će se propisivati, promicati i štititi ravnopravnost žena i muškaraca, posebice u zapošljavanju i radnim odnosima, u obrazovanju, kulturnom i profesionalnom napredovanju, javnom i političkom djelovanju te u dostupnosti i korištenju socijalnih prava. Upućivanje Zakona u proceduru očekuje se do isteka ove godine, a donošenje tijekom 2003. godine. Zakon će biti u skladu s europskim standardima i zahtjevima Vijeća Europe. 6.10.5.2. Institucionalni okvir Vlada Republike Hrvatske je 1996. godine osnovala Povjerenstvo za pitanja ravnopravnosti spolova kao savjetodavno tijelo koje je 04. prosinca 2001. izradilo Nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova s programom provedbe nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj od 2001. do 2005. godine (NN 112/02). Područje jednakih mogućnosti za žene i muškarce ulazi u djelokrug Ureda za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske. a tajništvo Povjerenstva nalazi se pri Uredu za ljudska prava. 6.10.5.3. Prioriteti Prioritet u ovom području za 2003. godinu je daljnje provođenje aktivne politike promicanja jednakih mogućnosti za žene i muškarce te donošenje Zakona o ravnopravnosti spolova. 6.10.5.4. CARDS Europska komisija će kroz program CARDS 2002 pružiti tehničku pomoć za područje jednakih mogućnosti za žene i muškarce kroz projekt “Demokratizacija i ljudska prava”. 6.10.6. Zapošljavanje 6.10.6.1. Pravni okvir Pravni okvir čini Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (objavljen u NN 32/02) koji je na snazi od 5. travnja 2002. godine. Osnovni ciljevi zakona jesu: uređenje sustava posredovanja između ponude i potražnje za radom, definiranje institucionalnih oblika na tržištu rada, uređenje sustava materijalnog osiguranja za vrijeme nezaposlenosti i mehanizama provođenja mjera aktivne politike za poticanje zapošljavanja i razvoj poduzetništva. Ministarstvo rada i socijalne skrbi je, kao stručni nositelj, uzelo u obzir većinu standarda koji za sada postoje unutar primarnih i sekundarnih propisa EU, a vezani su uz materiju posredovanja pri zapošljavanju i naknada koje se dodjeljuju za slučaj nezaposlenosti. Propisi Europske unije primarnog karaktera s kojima je navedeni zakon potpuno usklađen su odredbe Ugovora o osnivanju europskih zajednica, Dio prvi, Načela, članak 3. 1. (i). Propisi s kojima je Zakon djelomično usklađen jesu: - Uredba Komisije 1897/2000 - Odluka Vijeća od 19. siječnja 2001. o direktivama za politike zapošljavanja država članica u 2001. godini. Propisi EU s kojima je zakon neusklađen jesu: - Ugovor o osnivanju europskih zajednica, Dio treći, Politika Zajednice, Glava III., članak 42., stavak 1.a) - Uredba 1408/71 - Uredba 574/72. Odredbama Zakona uređuje se, između ostalog, i utvrđivanje prava na novčanu naknadu na temelju vremena provedenog na radu – u koje se uračunava vrijeme obveznog osiguranja po propisima o mirovinskom osiguranju ostvarenom na temelju radnog odnosa u RH – i vrijeme koje je radnik proveo na bolovanju, odnosno porodnom dopustu. U ovom trenutku isto se može postići samo dvostranim ugovorima s pojedinim zemljama – što je detaljno navedeno u poglavlju 6.3.5. Sloboda kretanja radnika, Socijalna sigurnost). Zakon o zapošljavanju stranaca jest također zakon koji se posredno odnosi na ovu materiju (NN 19/92, 33/92, 89/92, 26/93, 52/94), a cilj mu je omogućavanje zapošljavanja stranih državljana i osoba bez državljanstva u RH samo u zakonom propisanim slučajevima. Zakonom se utvrđuju uvjeti pod kojima strani državljanin i osobe bez državljanstva mogu raditi u RH. Propisuju se i uvjeti za dodjeljivanje radne dozvole – na zahtjev poslodavca, pod uvjetom da u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje među nezaposlenim osobama nema onih koje ispunjavaju uvjete koje poslodavac zahtijeva za zasnivanje radnog odnosa, a u skladu s politikom tržišta rada u RH. Zakonom je predviđena i mogućnost dodjeljivanja osobne radne dozvole strancu koji ima odobreno trajno nastanjenje u RH, na temelju njegovog osobnog zahtjeva, te strancu koji ima status izbjeglice. Uskoro se očekuje stupanje na snagu novog Zakona o strancima koji će, između ostalog, obuhvaćati i materiju zapošljavanja stranaca. Na temelju Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti doneseni su sljedeći podzakonski akti: Pravilnik o aktivnom traženju posla i raspoloživosti za rad Pravilnik o odgovarajućem smještaju Pravilnik o obavljanju djelatnosti u vezi sa zapošljavanjem izvan Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Pravilnik o obavljanju djelatnosti u vezi sa zapošljavanjem izvan Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (NN 96/01) donesen je na temelju Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (NN 32/02). On predstavlja novinu jer uređuje uvjete i način obavljanja djelatnosti u vezi sa zapošljavanjem kada te djelatnosti obavljaju druge pravne i fizičke osobe izvan Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem mogu obavljati pravne osobe kao trgovačka društva, a fizičke osobe kao samostalnu djelatnost te srednjoškolske ustanove, ali samo za poslove posredovanja za povremeni rad redovnih učenika. Pravilnik nadalje uređuje uvjete i postupak za izdavanje dozvola za obavljanje djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem, kao i brisanje iz registra djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem. Republika Hrvatska je također stranka Konvencije MOR-a br. 122 o politici zapošljavanja (NN 2/94, 11/00) od 8. listopada 1991. godine na temelju notifikacije o sukcesiji. Republika Hrvatska, kao potpisnica Konvencije, mora utvrditi i provoditi aktivnu politiku promicanja pune zaposlenosti kroz produktivno i slobodno odabrano zaposlenje, u svrhu poticanja gospodarskog rasta i razvoja, podizanja razine životnog standarda, zadovoljavanja potreba za radnom snagom i rješavanja problema nezaposlenosti i nedovoljne zaposlenosti. Cilj takve politike jest osigurati što produktivniji posao za sve osobe koje su na raspolaganju i koje traže posao, kao i slobodu izbora zaposlenja i korištenja svojih vještina i nadarenosti u tom obavljanju posla, bez obzira na rasu, boju kože, spol, vjeru, političko uvjerenje, nacionalnu pripadnost ili socijalno podrijetlo. 6.10.6.2. Institucionalni okvir Glavna institucija za provedbu programa obrazovanja i zapošljavanja je Hrvatski zavod za zapošljavanje. U tijeku je preustroj Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kojemu je cilj razvoj moderne i efikasne državne službe kao glavnog stožera za provedbu Nacionalne politike zapošljavanja, a koja se temelji na Europskoj strategiji zapošljavanja. Osnovne odrednice preustroja su: razvoj usluga s korisničkom orijentacijom nasuprot postojećoj birokratskoj, uvođenje IT-tehnologija u poslovne procese, podizanje razine znanja uprave i zaposlenika za obavljanje osnovnih funkcija i uvođenje procesa kontrole kvalitete, odvajanje administrativnih od specijalističkih funkcija, timski rad uz reduciranje hijerarhijskih razina i decentralizirano upravljanje. Osim Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, uvedeno je još nekoliko organizacijskih oblika koji podupiru razvoj i zapošljavanje. Potrebno je spomenuti Vladino Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog programa zapošljavanja koje je međuresorno tijelo čija je funkcija ne samo da nadzire provedbu Vladina programa, nego i da pokuša koordinirati i objedinjavati djelovanje i mjere iz raznih resora kako bi se spriječile paralelne aktivnosti i prekomjerno trošenje za postizanje istih efekata. Stalni član Povjerenstva je i predstavnik Fonda za razvoj i zapošljavanje iz čijih se sredstava financira Nacionalni program. Institucija koja će također biti bitna za poticanje zapošljavanja je i Fond za regionalni razvoj koji će financirati razvojne programe po županijama. 6.10.6.3. Politika na tržištu rada Vlada Republike Hrvatske donijela je dokument pod nazivom "Prvi program mjera aktivne politike u zapošljavanju i dopuna i razrada istog programa" (NN 26/00) tijekom 1998. godine, a prihvatilo ga je Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iste godine. Njime su predviđene četiri glavne mjere u provođenju politike zapošljavanja, kao što su sufinanciranje zapošljavanja nezaposlenih osoba bez radnog iskustva s evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, sufinanciranje uvođenja u posao ili osposobljavanja, stručno osposobljavanje, prekvalifikacija i dokvalifikacija za poznatog i nepoznatog poslodavca, sufinanciranje zapošljavanja nezaposlenih hrvatskih branitelja te nezaposlene djece i supružnika poginulih i nestalih. Opći ciljevi navedenih mjera su unapređenje tržišta rada, zapošljavanje, poticanje samozapošljavanja, olakšavanje zapošljavanja pojedinih skupina na tržištu rada te općenito smanjenje broja nezaposlenih osoba. Konkretni ciljevi ovih mjera bili su dodatno poticanje zapošljavanja pojedinih kategorija nezaposlenih osoba za koje se drži da je pri njihovom zapošljavanju potrebna posebna pomoć. Dodatnim mjerama ciljalo se na skupine nezaposlenih kao što su vježbenici (u dijelu državne uprave i javnih ustanova), osobe KV-VKV zanimanja bez radnog iskustva (u obrtništvu), ženske osobe iznad 45 godina starosti i 20 godina radnog staža te muške osobe iznad 50 godina starosti i 25 godina radnog staža, zatim na invalidne osobe te na sve registrirane nezaposlene osobe u slabije razvijenim područjima Republike Hrvatske i Grada Vukovara kao područjima od posebne državne skrbi. Provedbom Prvog programa mjera aktivne politike u zapošljavanju sufinancirano je zapošljavanje za 22.445 osoba dok je 3.413 osoba uključeno u obrazovne aktivnosti s ciljem pripreme za zapošljavanje. Provedbom navedenog programa ukupno je obuhvaćeno 25.858 osoba u razdoblju od 23. travnja 1998. do 31. prosinca 2001. godine. Nastavljajući se na navedene mjere, Vlada Republike Hrvatske je u siječnju 2002. godine donijela Program poticanja zapošljavanja (NN 21/02) koji sadrži sljedeće programe: program poticanja zapošljavanja s ciljem zapošljavanja mladih osoba visoke stručne spreme, kojem je cilj poticati kraće i kvalitetnije studiranje, povratak u mjesto prebivališta, stimulirati ostanak mladih u RH, pružiti im mogućnost stjecanja primijenjenih znanja i postizanja samostalnosti u zvanjima za koja su se školovali, prepoznati osobe s poduzetničkim potencijalima s ciljem samozapošljavanja (Program A) osposobljavanje osoba KV zanimanja u praktičnom i teoretskom dijelu znanja, s posebnim naglaskom na sposobnost praćenja novih tehnologija u zanimanju i usavršavanje u struci; prvenstveno se misli na stjecanje potrebnog radnog iskustva za polaganje majstorskog ispita, odnosno samostalnosti u radu, čime mladi radnik postaje konkurentan na tržištu rada i ima uvjete za samostalno otvaranje obrta ili poduzeća (Program B) sufinanciranje zapošljavanja mladih osoba bez radnog iskustva kroz programe pripravničkog stažiranja, uz stručno vođenje i nadzor nadležnog mentora u prvoj godini rada i sufinanciranje zapošljavanja svih nezaposlenih osoba iz evidencije, bez obzira na prethodno radno iskustvo i godine starosti, kako bi kroz programe uvođenja u posao savladali poslove radnog mjesta te nadoknadili izgubljena znanja i vještine uvjetovane dugotrajnom nezaposlenošću sufinanciranje obrazovnih aktivnosti kako bi se osigurali potrebni kadrovi u uvjetima novih tehnologija i proizvodnih programa (Program C) stimuliranje zapošljavanja žena iznad 45 godina starosti te muškaraca iznad 50 godina starosti kako bi se poslodavci potaknuli da iskoriste stečeno radno iskustvo osoba iz navedene skupine (Program D) stimuliranje zapošljavanja osoba s invaliditetom kombinacijom sufinanciranja obrazovanja i zapošljavanja te poticanjem samozapošljavanja (Program E) dodatno obrazovanje hrvatskih branitelja kojemu je cilj omogućavanje zapošljavanja branitelja koji su zbog učešća u domovinskom ratu i stečajeva u razdoblju 1990.–1992. izgubili radno mjesto i prekinuli redovito obrazovanje te nisu bili u mogućnosti steći potrebna znanja i vještine i postati konkurentni na tržištu rada (Program F). Osim Vladinog programa mjera, prisutni su i drugi oblici poticanja obrazovanja i zapošljavanja, razvoja poduzetništva, kao i poticaji za razvoj i investicije koji indirektno potiču zapošljavanje. Kao primjer mogu se navesti: Zakon o slobodnim zonama, Zakon o poticanju ulaganja, Zakon o zadrugama, Zakon o obrtu, Zakon o otocima, Zakon o područjima od posebne državne skrbi, Zakon o poljoprivredi, Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva, Zakon o obnovi i razvoju grada Vukovara itd. 6.10.6.4. Prioriteti Hrvatski zavod za zapošljavanje nastavit će u 2003. godini s preustrojem na području uvođenja Obrazovnog centra i centra za kontrolu kvalitete, razvoja dodatnih instrumenata za promicanje informacija na tržištu rada u vidu informiranja i posredovanja preko interneta i putem call-centra i provođenjem započetih mjera za poticanje zapošljavanja, kao jednim od glavnih prioriteta u 2003. godini. Hrvatski će Zavod za zapošljavanje bitno ojačati podršku razvoju prioritetnih djelatnosti za razvoj gospodarstva – tj. u građevinarstvu, brodogradnji i turizmu. Cilj je osigurati kvalitetne i dostatne kadrove kroz rekategorizaciju tražitelja zaposlenja kako bi se otkrila njihova stvarna radna sposobnost, uvesti programe osposobljavanja za one koji nemaju potrebna znanja i vještine, kao i kroz definiranje kvote za zapošljavanje stranih radnika ako se ne mogu na vrijeme osigurati adekvatni radni resursi na hrvatskom tržištu. Kroz novi oblik rada, Centar za potporu poslovnim promjenama (CPPP) koji je financijski podržan od međunarodnih institucija, Hrvatski zavod za zapošljavanje će pomagati većim javnim poduzećima u procesu restrukturiranja (sredstva će biti osigurana kroz program CARDS) na način da u ta poduzeća ulazi s educiranim pokretnim timovima koji rade na zapošljavanju očekivanog viška radnika prije uručivanja otkaza i otpremnina, kao i na pronalaženju radnika za iste poslodavce sukladno njihovom iskazanom manjku uvjetovanom promjenom radnih i poslovnih procesa. Putem ponovnog uvođenja ankete o budućim potrebama poslodavaca (CARDS 2001) Zavod će steći neophodan instrumentarij za sustavno planiranje kadrova potrebnih gospodarstvu za razvoj. Prisutnost strukturne nezaposlenosti nalaže potrebu za promjenom obrazovne strukture nezaposlenih osoba i za usvajanjem nekih vještina kao što su informatička znanja koja su potrebna za gotovo svako zanimanje. Anketom će se snimiti detaljne potrebe poslodavaca i planirati programi osposobljavanja nezaposlenih osoba, kao i zaposlenih koji bi postali tehnološkim viškom kada se ne bi osposobljavali. Tijekom 2003. Zavod će u suradnji s Ministarstvom prosvjete u većim obrazovnim centrima definirati i afirmirati Centre za razvoj karijere. Njihov je cilj pružiti informacije o zanimanjima koja su tražena na tržištu rada kao upute za odabir ili promjenu zanimanja (CARDS 2001). Na temelju efikasnijeg posredovanja pri zapošljavanju, koje će rezultirati dijelom i kvalitetnijim zapošljavanjem, te jasnijeg definiranja pozicije tražitelja zaposlenja u smislu smanjivanja prividne nezaposlenosti – ostvarenjem navedenih prioriteta očekuju se pozitivni utjecaji kao što su pad nezaposlenosti i porast profitabilnog zapošljavanja u RH te afirmacija Zavoda kao ozbiljnog poslovnog partnera poslodavaca, posebno u dijelu obrtništva, srednjeg i malog poduzetništva te kao stručnog i ravnopravnog partnera države na predlaganju rješenja iz područja rada i zapošljavanja. U okviru bilateralne suradnje s Velikom Britanijom pripremit će se Nacionalni akcijski plan za zapošljavanje koji se temelji na svih 18 uputa EU (tzv. guidelines) i četiri osnovna stupa koji čine smjernice definirane Europskom strategijom zapošljavanja. U okviru tog plana definirat će se ciljevi i mjere koje će omogućiti dostizanje stope od 70% zaposlenosti radno sposobnog stanovništva do 2020. godine te više od 60% zaposlenosti radno sposobne ženske populacije. Potrebno je također uvesti i tzv. Program izobrazbe radno sposobnih osoba kroz čitav radni vijek, s ciljem njihove bolje adaptacije na promjene koje donosi modernizacija tehnologije. U okviru istog programa provodit će se program za trenere savjetodavaca train-the-trainers, kao i osnovni manadžerski seminari za voditelje regionalnih zavoda za zapošljavanje. 6.10.6.5. CARDS U okviru CARDS-a planirani su sljedeći projekti: CARDS 2001 odnosi se na restrukturiranje tržišta rada i sastoji se od definiranja: a) novog sustava za prikupljanje i analizu podataka s tržišta rada, b) 10 novih Centara za potporu poslovnim promjenama i c) 10 Centara za razvoj karijere. CARDS 2002 je projekt čija je svrha ustrojavanje Lokalnih partnerstava za razvoj i zapošljavanje koja okupljaju institucije na lokalnoj razini u cilju artikuliranja razvojnih inicijativa što kao posljedicu imaju zapošljavanje. CARDS 2003 je projekt koji definira i potiče decentralizaciju nekih funkcija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sa središnje na regionalne službe, gdje se mijenja organizacijska struktura i stavlja težište na pet regionalnih službi koje su iznad razine sadašnjih županija. Procjenjuju se potrebe za obrazovanjem i provodi se program train-the-trainers radi educiranja uprave za nove upravljačke uloge na decentraliziranoj razini. 6.10.7. Socijalna sigurnost, umirovljenici, osobe s invaliditetom 6.10.7.1. Pravni okvir 6.10.7.1.1. Socijalna sigurnost Ustavnim određenjem Republika Hrvatska je socijalna država pa kao takva nastoji osigurati zakonodavne i institucionalne mehanizme nužne za ostvarenje temeljne materijalne sigurnosti svojih građana. Socijalna sigurnost u širem smislu obuhvaća u RH mirovinsko (i invalidsko) osiguranje, zdravstveno osiguranje, osiguranje za slučaj nezaposlenosti, socijalnu skrb, zaštitu djeteta i majčinstva, zaštitu invalida rata i branitelja iz Domovinskog rata te druge oblike socijalne zaštite koji nisu obuhvaćeni sustavom socijalnog osiguranja i čija davanja nisu zajamčena zakonom ili priznata pravom na drugi način. Sustav socijalnog osiguranja sastoji se od mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, mirovinskog osiguranja na temelju individualizirane kapitalizirane štednje, zdravstvenog osiguranja i osiguranja za slučaj nezaposlenosti. Pravnu osnovu sustava socijalnog osiguranja čine: Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 102/98, 127/00, 59/01, 109/01), Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima (NN 49/99, 63/00), Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje (NN 106/99, 63/00), Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (NN 71/99), Zakon o zdravstvenom osiguranju (NN 94/01), Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (NN 32/02) i Zakon o doplatku za djecu (94/01). Vrste, način obračuna doprinosa i druga pitanja iz područja obveznog socijalnog osiguranja uredit će se Zakonom o doprinosima za obvezna osiguranja koji prolazi parlamentarnu proceduru (reguliranje doprinosa zasad je pokriveno zakonima iz područja pojedinih obveznih osiguranja). Polazeći od aktualnog gospodarskog stanja, Zakon između ostalog uvodi proširenje osnovice na dosad neobuhvaćene dohotke (dohodak od povremenih samostalnih djelatnosti), iz čega neminovno slijede i odgovarajuće izmjene osnovnih propisa kojima se uređuju obvezna osiguranja. Zakonom o socijalnoj skrbi (NN 73/97, 27/01, 59/01 i 82/01) uređuje se način obavljanja i financiranja djelatnosti socijalne skrbi, korisnici, prava te postupak za ostvarivanje tih prava. Korisnici prava iz socijalne skrbi jesu osobe (obitelji) koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu u mogućnosti ostvariti ih svojim radom ili prihodima iz imovine ili iz drugih izvora. Osim hrvatskih državljana, korisnikom prava iz socijalne skrbi može biti i strani državljanin koji ima odobreno stalno nastanjenje u RH. Zakonom o doplatku za djecu (94/01) uređuje se novčano primanje koje koristi roditelj ili druga osoba određena Zakonom radi potpore uzdržavanju i odgoju djece. 6.10.7.1.2. Umirovljenici Sustav mirovinskog osiguranja u RH prošao je u zadnjih nekoliko godina kroz temeljite reforme. U otežanim uvjetima povećane nezaposlenosti i stalnog rasta nerazmjera između broja osiguranika i umirovljenika trebalo je u potpunosti izmijeniti zakonodavstvo u ovom području. Stupanjem na snagu Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98, 127/00, 59/01, 109/01) počeo je postupak stvaranja novog mirovinskog sustava koji se temelji na tri stupa mirovinskog osiguranja: obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje i dobrovoljnom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje. Osnivanje i djelatnosti institucija uključenih u provedbu drugog i trećeg stupa mirovinskog osiguranja uređeni su Zakonom o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima (NN 49/99, 63/00), a isplata mirovina odvojena je od djelatnosti akumuliranja kapitala na temelju kojeg će se isplaćivati buduće mirovine osiguranika i uređena je Zakonom o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje (NN 106/99, 63/00). Sustav mirovinskog osiguranja nije promijenjen samo u svojoj temeljnoj strukturi, već su i pojedini instituti i prava doživjeli značajne izmjene (povećane su dobne granice za stjecanje prava na mirovinu, pravo na invalidsku mirovinu i sama definicija invalidnosti restriktivnije je određena u odnosu na stari zakon, a promijenjen je i način izračunavanja visine mirovine). Zakon o mirovinskom osiguranju prošao je nekoliko izmjena i dopuna koje su proizašle iz potrebe daljnjeg prilagođavanja novog sustava mirovinskog osiguranja gospodarskim prilikama u RH, od kojih posljednje predviđaju proširenje osnovice za plaćanje doprinosa na sve oblike rada, smanjenje prijevremene starosne mirovine (koje je u većem stupnju usklađeno s aktuarskim parametrima) i druge izmjene koje će utjecati na povećanje prihoda od doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i povećanje broja aktivnih osiguranika. 6.10.7.1.3. Osobe s invaliditetom Pravno područje socijalne politike i zapošljavanja osoba s invaliditetom za sada je pokriveno s nekoliko zakona, od kojih su najvažniji Zakon o poduzećima za zapošljavanje invalida (NN 57/89) i Zakon o određivanju poslova i radnih zadataka na kojima se zapošljavaju slijepi invalidi rada, odnosno slijepe invalidne osobe (NN 12/79), a koji su u kontekstu politike masovnijeg i kvalitetnijeg uključivanja osoba s invaliditetom u društvenu zajednicu postali praktično neprimjenjivi. Iz navedenog razloga, a prema Planu provedbe SSP-a, u 2002. godini pristupilo se i izradi jedinstvenog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, kako bi se sustavno prišlo problemu profesionalne rehabilitacije, zapošljavanja i pravnog određenja položaja osoba s fizičkim ili mentalnim oštećenjem. Zakonom se, između ostalog, uvodi obveza dijela poslodavaca (tzv. javnog sektora) da zaposle određeni postotak osoba s invaliditetom (od početnih 2% na ukupni broj zaposlenih u 2006. do konačnih 6% u 2022. godini, kolika je kvota obveze zapošljavanja osoba s invaliditetom u većini europskih zemalja). Osim uvođenja sustava kvota za zapošljavanje, Zakon je poslodavcu ostavio alternativnu mogućnost uplate posebnog doprinosa za slučaj neispunjavanja navedene obveze. Po uzoru na praksu zemalja dugogodišnje socijalne politike prema osobama s invaliditetom, doprinosi se uplaćuju u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Fond je javna ustanova koja bi, uz ostale socijalne fondove, trebala doprinositi provođenju politike razvitka i unapređivanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom. Zakonom se, nadalje, utvrđuju porezne olakšice i novčani poticaji za zapošljavanje navedenih osoba na otvorenom tržištu rada, koji bi trebali doprinijeti početnom povećanom zanimanju za osnivanje zaštitnih radionica i radnih jedinica za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, u suradnji s resornim tijelima, stručnjacima i predstavnicima udruga osoba s invaliditetom, predložio je – a Hrvatski sabor na 25. sjednici održanoj 4. listopada 2002. usvojio – Nacionalnu strategiju jedinstvene politike za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2002. do 2006. godine. Cilj je Nacionalne strategije redefiniranje politike prema osobama s invaliditetom radi poboljšanja njihova stvarnog položaja u Republici Hrvatskoj, promicanje i osiguravanje prava osoba s invaliditetom, stvaranje uvjeta za djelotvorno rješavanje problema, koordinirano djelovanje i učinkovito informiranje na svim razinama i osiguravanje punog i aktivnog sudjelovanja u životu zajednice te senzibilizacija društva. Navedenom Strategijom određeni su konkretni zadaci, nositelji njihova izvršenja i rokovi za izvršenje. Sustav zaštite ratnih vojnih invalida, mirnodopskih vojnih invalida i civilnih invalida rata u RH uređen je Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 94/01) i Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (NN 86/92, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95, 82/01). Vlada Republike Hrvatske je 2000. godine osnovala Povjerenstvo Vlade RH za osobe s invaliditetom, kao stručno tijelo Vlade RH čija je zadaća davati prijedloge, mišljenja i stručna obrazloženja iz područja zaštite i rehabilitacije osoba s invaliditetom i njihovih obitelji te provođenje aktivnosti za njihovu dobrobit. Odlukom o osnivanju propisan je i djelokrug Povjerenstva, i to: praćenje primjene postojećih propisa koji se odnose na osobe s invaliditetom i predlaganje mjera za unapređivanje rada u tijelima koja u svojem djelokrugu imaju poslove u vezi sa zaštitom osoba s invaliditetom i ostvarivanjem njihovih prava; raspravljanje i davanje mišljenja o nacrtima zakona i drugih propisa koji su od interesa za unapređivanje kvalitete života osoba s invaliditetom i njihovih obitelji te predlaganje Vladi RH promjene zakona i drugih propisa iz područja koja se odnose na osobe s invaliditetom; proučavanje, praćenje i predlaganje mjera u odnosu na međunarodne akte, osobito akte VE-a i EU iz područja položaja, zaštite i rehabilitacije osoba s invaliditetom te davanje mišljenja u postupku njihova donošenja i usvajanja; praćenje provedbe Nacionalnog programa za poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom te predlaganje učinkovitog izvršavanja planiranih mjera i aktivnosti; prikupljanje podataka o aktivnostima namijenjenim za osobe s invaliditetom, koje poduzimaju tijela državne vlasti, ustanove, vjerske zajednice, udruge i drugi organizacijski oblici te predlaganje mjera za njihovu djelotvornu provedbu i prikupljanje podataka i proučavanje iskustava drugih zemalja u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom. Osim predstavnika tijela državne uprave, ministarstava i državnih upravnih organizacija, u članstvu Povjerenstva sudjeluju i predstavnici saveza udruga invalida i saveza udruga roditelja skrbnika djece s invaliditetom te predstavnici znanstvenih institucija, što omogućuje širok uvid u materiju vezanu uz osobe s invaliditetom. Kao takvo, Povjerenstvo predstavlja primjer dobre prakse suradnje Vladina sektora i organizacija civilnog društva. Povjerenstvo za svaku kalendarsku godinu donosi plan i program rada kojim se određuju prioriteti za dotičnu godinu. Njime je obuhvaćeno, osim Odlukom o osnivanju Povjerenstva predviđenih poslova, i organiziranje tematskih okruglih stolova, poticanje stvaranja antidiskriminatorske prakse prema osobama s invaliditetom, evaluacija postojećih mjera pravne zaštite za osobe s invaliditetom i drugo. Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 21. lipnja 2001. godine prihvatila je temeljni razvojni dokument “Načela razvitka Republike Hrvatske”, kojim se postavlja ukupni razvojni okvir za preobražaj Hrvatske u civilno, ekonomski uspješno i demokratsko društvo. Uvažavajući takvo određenje Hrvatske, uočena je potreba sustavnog rješavanja problematike određenih kategorija stanovništva, osobito onih kojima se u demokratskom društvu jamči posebna zaštita. Iz tog se razloga pristupilo kodifikaciji propisa značajnih za osobe s invaliditetom, što bi trebalo rezultirati usuglašavanjem postojećih pravnih propisa u različitim sustavima, imajući u vidu međunarodne dokumente, osobito one Europske unije. 6.10.7.2. Institucionalni okvir Institucije nadležne za područje socijalne sigurnosti u RH jesu: - Ministarstvo rada i socijalne skrbi - Ministarstvo zdravstva - Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje - Hrvatski zavod za zapošljavanje - Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje - Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži. Ministarstvo rada i socijalne skrbi nadležno je za praćenje rada i koordinaciju ustanova u sustavu socijalne skrbi (centara za socijalnu skrb, domova socijalne skrbi i centara za pomoć i njegu). Ministarstvo zdravstva odgovorno je za sustav zdravstva i zdravstvenog osiguranja Sustav socijalnog osiguranja provode Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Hrvatski zavod za zapošljavanje. Zavodi su osnovani temeljnim zakonima iz područja obveznog socijalnog osiguranja radi ostvarivanja prava iz socijalnog osiguranja radnika i djeluju kao javne ustanove. Prema posljednjem prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o socijalnoj skrbi, koji se nalazi u saborskoj proceduri, predviđeno je osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad kao javne ustanove. Njegovim osnivanjem dio će se stručnih poslova koji su sada u ovlasti Ministarstva rada i socijalne skrbi prenijeti u djelokrug Zavoda. Ovim izmjenama i dopunama također bi se jedinicama područne (regionalne) samouprave pružila mogućnost osnivanja regionalnih zavoda za socijalni rad. Važno je istaknuti i smanjivanje administrativnih davanja svih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. Provedba obveznog mirovinskog osiguranja po osnovi generacijske solidarnosti (prva razina) u djelokrugu je Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje – javne ustanove koja je, prema važećem zakonodavstvu, mjerodavna za rješavanje prava i obveza iz mirovinskog osiguranja. Prikupljanje kapitala iz drugog i trećeg stupa mirovinskog osiguranja u djelokrugu je obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova i mirovinskih društava za upravljanje mirovinskim fondovima, a podaci o doprinosima za obvezna osiguranja evidentiraju se kod Središnjeg registra osiguranika (REGOS). Nadzor nad poslovanjem mirovinskih društava, mirovinskih fondova i Središnjeg registra osiguranika obavlja Agencija za nadzor mirovinskih fondova (HAGENA). Nacrt prijedloga Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom predviđa osnivanje javnih ustanova za profesionalnu rehabilitaciju, u svrhu organiziranja i izvođenja profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom, zatim zaštitnih radionica i radnih centara za zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom te Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Osnivanjem Fonda stvorit će se materijalna pretpostavka za razvoj profesionalne rehabilitacije, zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom. 6.10.7.3. Prioriteti Donošenje Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi od osobite je važnosti. Ravnajući se prema ciljevima započete reforme sustava socijalne skrbi, izrađen je Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi. Svrha je osnivanje nove ustanove socijalne skrbi s javnim ovlastima – Hrvatskog zavoda za socijalni rad – radi odvajanja stručnih poslova od upravnih, poboljšanja rješenja važećeg Zakona čija je primjena pokazala određene nejasnoće i nedostatke te poboljšanja položaja osoba s invaliditetom kao socijalno osjetljive skupine. Jedna je od osnovnih zadaća i ciljeva Agencije za nadzor mirovinskih fondova u sljedećem razdoblju promidžba treće dobrovoljne razine mirovinskog sustava, što je potaknuto i aktualnim izmjenama i dopunama Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Ministarstvo rada i socijalne skrbi izradit će do kraja 2003. godine analizu postojećeg stanja sustava mirovinskog osiguranja i preispitati mogućnosti za uvođenje tzv. nacionalne mirovine, čime bi se zaštitio najstariji sloj građana koji ne ispunjava uvjete za ostvarivanje starosne mirovine po postojećem Zakonu. 6.10.7.4. Financijske potrebe Iako je objektivno teško predvidjeti koliko će sredstava biti potrebno za provedbu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, procjenjuje se da bi u državnom proračunu za 2003. godinu za isplatu novčanih poticaja za zapošljavanje osoba s invaliditetom trebalo osigurati 25.000.000 kuna, a svake od idućih pet godina po 5.000.000 kuna. Prema očekivanjima stručnih nositelja izrade Zakona u Ministarstvu rada i socijalne skrbi, prva sredstva Fonda počet će se odobravati od mjeseca siječnja 2003. godine. Za ustroj i djelovanje Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, koji se predviđa osnovati u 2003. godini, nisu predviđena sredstva u državnom proračunu jer će se zaposlenici u budućem Zavodu registrirati iz postojećeg broja zaposlenika Ministarstva rada i socijalne skrbi. 6.10.8. Javno zdravstvo 6.10.8.1. Pravni okvir Pravni okvir za javno zdravstvo u RH nalazimo u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (NN 01/97 – pročišćeni tekst) kojim se uređuju načela, način organiziranja i provođenja zdravstvene zaštite. Zdravstvena zaštita u RH obuhvaća sustav državnih, skupnih i individualnih mjera za unapređenje, čuvanje i vraćanje zdravlja, što je isključivo predmet nacionalnog zakonodavstva i nije regulirano propisima EU. U zakonodavnoj se proceduri nalazi novi Nacrt prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti te se predviđa njegovo skoro upućivanje u zakonsku proceduru. Ostali propisi koji uređuju područje javnog zdravstva jesu: Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 60/92), Pravilnik o načinu prijavljivanja zaraznih bolesti (NN 23/94), Zakon o suzbijanju zlouporabe opojnih droga (NN 107/01, 87/02), Uredba o osnivanju Hrvatskog zavoda za prevenciju ovisnosti (NN 18/02), Uredba o osnivanju Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga (NN18/02), Odluka o osnivanju Komisije za suzbijanje zlouporabe droga (NN 68/93). Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (NN 128/99, 55/2000) u potpunosti je usklađen s propisima EU. Naime, Zakon je bio usklađen s Direktivom 98/43/EC koja se odnosila na usklađivanje propisa zemalja članica u pogledu reklamiranja i sponzoriranja duhanskih proizvoda, a koja je ukinuta odlukom Suda. Sada je u postupku donošenje nove direktive (Tobacco Advertising and Sponsorship Directive, COM(2001)283), a predmetni Zakon usklađen je i s njezinim sadašnjim prijedlogom. Javnozdravstvena djelatnost obuhvaća: epidemiologiju karantenskih i drugih zaraznih bolesti, epidemiologiju masovnih nezaraznih bolesti, osiguranje zdravstveno ispravne vode, namirnica i zraka, imunizaciju, sanitaciju te zdravstvenu statistiku i zdravstveno prosvjećivanje (djelatnosti koje su predmet reguliranja propisa EU). 6.10.8.2. Institucionalni okvir Vodeća ustanova u području javnog zdravstva u Republici Hrvatskoj je Hrvatski zavod za javno zdravstvo čija je djelatnost propisana Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (NN 01/97). U tijeku je donošenje odluke o modernizaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a predlaže se da on postane nadzorna ustanova za provođenje preventivnih programa te središnja nacionalna ustanova za procjenjivanje zdravstvenih potreba stanovništva na temelju čega bi se predlagala nacionalna zdravstvena politika. Zavod bi, osim postojećih djelatnosti interventne epidemiologije, ekologije i socijalne medicine, nadzirao provedbu preventivnih javnozdravstvenih programa i njihovu kvalitetu. U godini 2002. osnovan je Hrvatski zavod za prevenciju ovisnosti i Ured za suzbijanje zlouporabe opojnih droga pri Vladi RH, a već postoji Komisija za suzbijanje zlouporabe droga. 6.10.8.3. Prioriteti U procesu reforme zdravstva u RH, Ministarstvo zdravstva će donijeti odluku o mjerama modernizacije Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji je zadužen za izradu strategije i plana novog ustroja i funkcioniranja. Jedan od zacrtanih ciljeva reforme zdravstva je jačanje preventivne zdravstvene zaštite, i to putem projekata za unapređenje i očuvanje kvalitete života stanovništva. Povjerenstvo za HIV / AIDS Ministarstva zdravstva, povodom Svjetskog dana HIV-a / AIDS-a, 1. prosinca priprema, u suradnji s Ministarstvom prosvjete i športa, posebne programe u osnovnim i srednjim školama. Planira se osnivanje Nacionalnog povjerenstva za HIV / AIDS Vlade Republike Hrvatske, koje će biti sastavljeno od predstavnika struke i nevladinih udruga s ovog područja, a osim zdravstvenog aspekta, utvrđivat će i predlagati rješenja za etička, socijalna, pravna i druga pitanja koja otvara pojam HIV-a / AIDS-a. "Kretanjem do zdravlja" i "Recimo DA nepušenju" dva su projekta Ministarstva zdravstva upućena pojedincima, zajednicama i državama kao odgovor na porazne činjenice globalnog porasta bolesti uzrokovanih lošim stilovima života u kojima prevladava tjelesna neaktivnost, neadekvatna prehrana i pušenje. Ministarstvo zdravstva nastavit će aktivnosti na ovom projektu kako bi građani promijenili način života i odnos prema vlastitom zdravlju. Sukladno Zakonu o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda koji je stupio na snagu 8. prosinca 1999. godine, dana 6. srpnja 2000. godine imenovano je Povjerenstvo za borbu protiv pušenja MZ-a čiji su zadaci propisani Zakonom. Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar" proteklih je mjeseci snažno potaknula ovu aktivnost: školu odvikavanja od pušenja, slobodnu telefonsku liniju – tzv. "call centar" u kojem se mogu dobiti informacije vezane uz problem pušenja i odvikavanja od pušenja te uz medijske spotove. 6.10.9. Zdravlje i zaštita na radu 6.10.9.1. Pravni okvir Na snazi je Zakon o zaštiti na radu (NN 59/96 i 94/96), a u zakonodavnoj je proceduri Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, koji se donosi na temelju iskustava stečenih u primjeni važećeg Zakona. Osobita zaštita propisuje se radi očuvanja nesmetanog duševnog i tjelesnog razvitka mladeži, zaštite žena od rizika koji bi mogli ugroziti ostvarivanje materinstva, zaštite invalida i profesionalno oboljelih osoba od daljnjeg oštećenja zdravlja i umanjenja njihove radne sposobnosti te radi očuvanja radne sposobnosti starijih zaposlenika u granicama primjerenim njihovoj životnoj dobi. Kako se zaštita na radu odnosi na sve vidove ljudske aktivnosti, ovo područje nije moglo biti u potpunosti obuhvaćeno krovnim zakonom pa su doneseni brojni podzakonski propisi koji uređuju područje zdravlja i zaštite na radu. Na snazi su pravilnici doneseni na temelju starog Zakona o zaštiti na radu (NN 19/83, 17/86, 46/92, 26/93, 29/94), Zakona o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96), kao i čitav niz pravilnika koji se primjenjuju kao priznata pravila i pravilnici o tehničkim normativima i standardima. Na temelju obavljene analize stupnja usklađenosti zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom EZ-a iz područja zdravlja i sigurnosti na radu, utvrđeno je da su propisi RH u potpunosti usklađeni s Direktivom 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika pri radu, kao i Direktivom 1999/92/EZ o minimalnim zahtjevima za poboljšanje sigurnosti i zdravlja radnika koji su izloženi potencijalno eksplozivnim atmosferama. Postojeće zakonodavstvo u znatnoj je mjeri usklađeno s Direktivama: 89/654/EEZ o minimalnim zahtjevima za sigurnost i zdravlje na radnom mjestu, 89/655/EEZ o minimalnim zahtjevima za sigurnost i zdravlje pri uporabi radne opreme, 92/85/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja pri radu trudnica, rodilja i dojilja, 92/91/EEZ koja se odnosi na minimalne zahtjeve unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja prilikom pridobivanja ruda bušenjem, 92/104/EEZ o minimalnim zahtjevima za poboljšanje sigurnosti i zdravlja radnika zaposlenih na iskorištavanju rudnog bogatstva s površine i ispod površine zemlje, 98/24/EZ o zaštiti zdravlja i jamčenju sigurnosti pred rizicima zbog izloženosti kemijskim tvarima pri radu i s njom povezanom Direktivom 2000/39/EZ kojom se utvrđuje prva upućujuća lista granica profesionalnog izlaganja te 2000/54/EZ o zaštiti radnika od rizika u vezi s izlaganjem biološkim tvarima pri radu. Daljnjim usklađivanjem potrebno je prenijeti rješenja iz Direktive 90/269/EEZ o minimalnim zahtjevima za sigurnost i zdravlje pri ručnom rukovanju teretima, Direktive 90/270/EEZ o minimalnim zahtjevima za sigurnost i zdravlje pri radu sa zaslonima i Direktiva 90/394/EEZ i 99/38/EZ o zaštiti radnika pred rizicima zbog izloženosti kancerogenim tvarima. 6.10.9.2. Institucionalni okvir Na temelju odredaba Zakona u listopadu 2000. godine osnovano je Nacionalno vijeće za zaštitu na radu koje u ime Vlade Republike Hrvatske prati stanje i predlaže mjere za poboljšanje stanja zaštite na radu. Čine ga predstavnici poslodavaca, sindikata, državne uprave i stručnjaka za područje zaštite na radu. Zakonom o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96) predviđa se i osnivanje Zavoda za zaštitu na radu u sastavu Ministarstva rada i socijalne skrbi. Njegove glavne zadaće su: - praćenje stanja zaštite na radu kod nas i u svijetu - izrada nacrta propisa - podrška u radu Nacionalnom vijeću za zaštitu na radu - pružanje stručne pomoći poslodavcima, sindikatima, trgovačkim društvima koji se bave zaštitom na radu te tijelima državne uprave, prvenstveno inspekciji rada. Zavod za zaštitu na radu započeo je s radom 1. svibnja 2001. godine. Trenutačno se radi: - na uspostavi sustava praćenja stanja zaštite na radu - na uspostavi posebnog sustava osiguranja za slučaj ozljeda na radu i profesionalnih bolesti - na izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu i na izradi podzakonskih propisa koje treba donijeti na temelju odredaba Zakona o zaštiti na radu - na usklađivanju propisa s direktivama EU, što znači usklađivanje postojećih pravilnika te donošenje novih za područja za koja ne postoje - na analizi učinaka vezanih za primjenu pojedinih direktiva EU. 6.10.9.3. Prioriteti Kako je primjena zakonodavstva ovog područja općenito vezana za funkcioniranje sustava, poboljšanje u primjeni zakonodavstva može se očekivati s temeljitim reformama u drugim sustavima, poglavito u sustavu zdravstvenog i mirovinskog osiguranja – u smislu osnivanja posebnog sustava osiguranja za slučaj ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, kojim bi poslodavci bili materijalno motivirani da ulažu u zaštitu na radu. Nužna je i reforma sustava pravosuđa kako bi se povećala učinkovitost u provođenju prekršajnih postupaka protiv poslodavaca koji ne provode, odnosno krše propise s ovog područja. 6.10.9.4. Financijske potrebe Financijske potrebe u području zdravlja i zaštite na radu bit će usmjerene na proces daljnjeg usklađivanja zakonodavstva, s obzirom da se radi o velikom broju propisa. Kao posljedica usklađivanja zakonodavstva bit će potrebna znatna financijska sredstva kako bi se postojeće stanje u gospodarstvu, vezano za dotrajale strojeve i koncentracije štetnih tvari u radnom okolišu, uskladilo sa zahtjevima i standardima EU. U Zavodu za zaštitu na radu pri Ministarstvu rada i socijalne skrbi bit će potrebno zaposliti dodatne stručnjake te im osigurati odgovarajuće stručno osposobljavanje, kao i druge uvjete za rad. Inspekciju rada, koja sada djeluje u sastavu Državnog inspektorata, potrebno je kadrovski ojačati, osigurati njezino kontinuirano stručno osposobljavanje i poboljšati uvjete rada (vozila, računala, videokamere, mjerni instrumenti i druga tehnička oprema). Za provođenje izmijenjenog zakonodavstva u području zaštite na radu nisu predviđeni dodatni izdaci iz proračuna. Malo i srednje poduzetništvo |
|||||||||||||