 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
|||||||||||||
   EUROPSKE INTEGRACIJE  Nacionalni program RH za pridruživanje Europskoj uniji > Popis kratica i pojmova > Odnos RH i EU > Interesi i prioriteti > Pristup i metodologija > Politički kriteriji > Gospodarske prilagodbe > Gospodarski trendovi > Strukturne reforme > Usklađivanje zakonodavstva > Sloboda kretanja roba > Sloboda kretanja radnika > Sloboda pružanja usluga > Sloboda kretanja kapitala > Pravo trgovačkih društava > Tržišno natjecanje i potpore > Promet > Carine > Socijalna politika i zapošlja. > Malo i srednje poduzetništvo > Telekomunikacije i informac. > Zaštita potrošača i zdravlja > Pravosuđe, unutarnji poslovi > Javna administracija > Državna samouprava > Komunikacijska strategija > EU Dodatak A > EU Dodatak B  > Sporazum o stabilizaciji > Protokoli SSP > Kronologija EU > Institucije EU > Izvori prava EU > Pravni akti EU > Financijske institucije > Ministarstvo (MEI) > Međunarodni ugovori > Informacijski releji > Baze podataka o EU > EURO 
 
> Pregled najvažnijih zakona > Poslovni WEB katalog > Trgovačko pravo > EU Baza podataka > Izrada Internet stranica KONTAKT PODACI ZA Poslovni forum d.o.o. Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima Pitanja, narudžbe, savjeti... IZRADA WEB STRANICA Putem vlastitih web stranica možete pružiti brzu i detaljnu informaciju o Vašem poduzeću ili obrtu, proizvodima i uslugama. Obraćate se novim potencijalnim kupcima i kvalitetnije komunicirate sa svim postojećim, povećavate bazu dobavljača, dobivate pristup tržištima i segmentima koji su Vam dosad bili nedostupni - ukratko, poboljšavate svoje poslovanje i otvarate nove poslovne mogućnosti. CMS su internet stranice sa administracijom putem koje možete uvijek samostalno dodavati i ažurirati sadržaj bez ikakvih dodatnih troškova, objavljivati neograničeni broj tekstova... Što je to administracija? Administracija znači da uz pomoć lozinke imate pristup u te stranice, kao što imate i pristup na Facebook ili Gmail. CMS plaćate samo jednom, cijena CMS-a ne ovisi o tome koliko ćete objaviti članaka. Možete objaviti na stotine i tisuće članaka, sve bez ikakvog dodatnog plaćanja kao što bi vam naplaćivali po broju stranica (članaka) da vam rade stranice onako kako su se nekada radile, a što nažalost većina i još danas nudi. CMS Web Express odlikuje jednostavna promjena ili dorada dizajna, jednostavnost unosa i ažuriranja sadržaja. Na svojim CMS web stranicama možete imati i više tematskih cjelina i svakoj toj tematskoj cjelini možete zadati drugačiji dizajn. Dakle, niti sve pojedinačne web stranice unutar vašeg web portala ne moraju izgledati isto. Različitom slikom u zaglavlju web stranica, drugačijom bojom pozadine ili drugačijom bojom fonta možete vaše tematske cjeline učiniti prepoznatljivijima i olakšava snalaženje korisnika.
|
 |
 6.14. PRAVOSUĐE I UNUTARNJI POSLOVI 6.14.1. Pravna osnova Pravosuđe i unutarnji poslovi uređeni su Glavom VII. SSP-a, u kojoj se člancima 76. i 77. regulira suradnja u području kretanja osoba, člancima 78. i 79. regulira se suradnja u vezi s pranjem novca i nedozvoljenim drogama, a članak 80. odnosi se na suradnju u kaznenim pitanjima. Sadržajno, Glava VII. SSP-a odgovara Glavi IV. Ugovora o Europskoj zajednici –Vize, azil, useljavanje i drugi propisi koji se odnose na slobodno kretanje osoba, te Glavi VI. ugovora o Europskoj uniji – Odredbe o suradnji policije i pravosuđa u kaznenim pitanjima. 6.14.2. Opis poglavlja Ovo poglavlje obrađuje područje azila, migracija, viza, upravljanje granicom, policijsku suradnju, suradnju u vezi s nedozvoljenim drogama te pravnu suradnju u kaznenim pitanjima koja obuhvaćaju trgovinu ljudima, krijumčarenje, krivotvorenje novca, korupciju i terorizam. Posebno treba istaknuti da je za područje pravosuđa i unutarnjih poslova, u okviru Pakta o stabilnosti, izrađen Nacionalni akcijski plan kojemu je namjena razvoj i trajno stabiliziranje područja azila, migracija, granične kontrole i nadzora državne granice u Republici Hrvatskoj (NAP). Nacionalni plan je potpisan u svibnju 2002. godine te će biti upućen u Vladinu proceduru na usvajanje. Taj je dokument strateška osnova i podloga za poduzimanje svih mjera, i zakonodavnih i institucionalnih, s ciljem usklađivanja područja pravosuđa i unutarnjih poslova s europskim standardima i zahtjevima. 6.14.3. Azil 6.14.3.1. Pravni okvir Pravo na azil u Republici Hrvatskoj zajamčeno je člankom 33. Ustava RH, u kojem stoji da strani državljani i osobe bez državljanstva mogu dobiti utočište u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitičke zločine i djelatnosti oprečne temeljnim načelima međunarodnog prava. Pitanje utvrđivanja i priznavanja statusa izbjeglica uređeno je u nekoliko odredaba Zakona o kretanju i boravku stranaca (NN 53/91., 22/92., 26/93. i 29/94.), međutim postojeće su odredbe nedorečene i nedovoljne te ne zadovoljavaju kriterije propisane međunarodnim dokumentima koji se odnose na izbjeglice, a kojih je Republika Hrvatska potpisnica. Naime, Republika Hrvatska kao potpisnica Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokola o statusu izbjeglica iz 1967. godine, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine te mnogih drugih međunarodnih akata kojima se uređuju ljudska prava i pitanje izbjeglica, te kao članica Vijeća Europe, obvezna je konkretno postupati u vezi s prihvatom i zaštitom izbjeglica. Stoga se pristupilo izradi novog zakona kojim bi se cjelovito propisao institut azila. Sukladno članku 76. SSP-a, predviđena je suradnja stranaka na području azila, pri čemu se potrebno usredotočiti na izradu i primjenu nacionalnog zakonodavstva, kako bi se dostigli standardi iz Konvencije i Protokola o statusu izbjeglica i osiguralo poštivanje načela zabrane protjerivanja. Stoga je i prema Planu provedbe SSP-a, jedna od prioritetnih obveza Ministarstva unutarnjih poslova u 2002. godini bila izrada Nacrta prijedloga Zakona o azilu. Početkom 2002. godine MUP Republike Hrvatske je u okviru Pakta o stabilnosti, zajedno sa partnerima iz SR Njemačke, Republike Austrije i Republike Slovenije, izradio Nacionalni akcijski plan s ciljem razvoja i trajnog stabiliziranja područja azila, migracija, granične kontrole i nadzora državne granice u Republici Hrvatskoj, koji je potpisan u svibnju ove godine. U tom su dokumentu jasno utvrđena područja u kojima je potrebno usklađivanje s acquis communautaireom, te je dokument strateška osnova za restrukturiranje nadležnih tijela u kontekstu jačanja institucionalnih sposobnosti. U okviru tog projekta, Nacrt prijedloga Zakona o azilu predstavljen je stručnjacima s područja azila, kako bi ocijenili stupanj njegove usklađenosti s odgovarajućim standardima Europske unije. Prijedlog Zakona o azilu prošao je tijekom listopada prvo čitanje u odborima Hrvatskog sabora. Dana 11. listopada 2002. Hrvatski sabor donio je Zaključak kojim se Prijedlog Zakona o azilu prihvaća, nakon čega je sa svim prijedlozima, mišljenjima i primjedbama saborskih zastupnika, upućen predlagatelju radi izrade konačnog Prijedloga Zakona. Stupanje na snagu Zakona predviđa se 1. travnja 2003. godine. Predloženim Zakonom o azilu regulirat će se načela, uvjeti i postupak za priznavanje azila u Republici Hrvatskoj strancima koji su progonjeni zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja, te strancima koji bi nakon vraćanja u zemlju podrijetla, mogli biti podvrgnuti mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju, ili kazni. Zakonom će se regulirati i status, prava i obveze osoba koje u Republici Hrvatskoj traže azil, te osoba kojima je azil priznat. Zakonom će tako biti regulirana prava tražitelja na boravak, osiguranje osnovnih uvjeta za život i smještaj, primarna zdravstvena zaštita, novčana pomoć, humanitarna pomoć, sloboda vjere i vjerskog odgoja njihove djece. Donošenjem ovog Zakona postavit će se pravni okvir za izgradnju sustava azila u skladu s međunarodnim standardima i relevantnim propisima EU. Prijedlog Zakona usklađen je s odredbama Ženevske konvencije i Njujorškog protokola, te s relevantnim preporukama Vijeća Europe. Zakon je usklađen i s Rezolucijom Vijeća EU od 20. lipnja1995. o minimalnim jamstvima u postupku azila, Rezolucijom Vijeća EU od 30. studenoga1992. o nedvojbeno neutemeljenim zahtjevima za azil, te Rezolucijom Vijeća EU od 26. lipnja 1997. o maloljetnicima bez pratnje, koji su državljani trećih država. Tekst Zakona usklađen je s odredbama Dublinske konvencije te relevantnim odlukama Odbora osnovanog na temelju Dublinske konvencije, onoliko koliko se to u ovom trenutku može. Zakonom će se regulirati i načela, uvjeti i postupak odobravanja privremene zaštite osobama koje zbog određenih razloga napuštaju zemlju podrijetla i kojima je potrebna međunarodna zaštita, kao i njihov status, prava i obveze, ako im je odobrena privremena zaštita u Republici Hrvatskoj. Pitanje privremene zaštite uređeno je u skladu s Direktivom 2001/55/EZ od 20. lipnja 2001. o minimalnim standardima za davanje privremene zaštite. U roku od 90 dana nakon stupanja na snagu Zakona o azilu, kao što je prije navedeno, a predviđa se da će stupiti na snagu 1. travnja 2003., Ministarstvo unutarnjih poslova obvezno je donijeti podzakonske akte (Pravilnik) kojim bi se potanko razradile pojedine odredbe Zakona.. U razvoju sustava azila Republika Hrvatska je svjesna i prati razvoj zajedničkog sustava azila na razini Europske unije, te je u tom kontekstu dugoročni cilj izgradnja sustava azila koji će biti potpuno u skladu s onim u Europskoj uniji. 6.14.3.2. Institucionalni okvir Uvođenje sustava azila u Republici Hrvatskoj i njegovo djelotvorno provođenje uz učinkovite zakonske instrumente, pretpostavlja reformu postojećih institucija odnosno osnivanje novih. Važećim odredbama Zakona o kretanju i boravku stranaca, koje se odnose na izbjeglice, predviđena je, među ostalim, obveza stranca da svoj zahtjev za priznavanje statusa izbjeglice podnese nadležnom tijelu odmah po ulasku u Republiku Hrvatsku ( u smislu Zakona o kretanju i boravku stranaca, nadležno je tijelo policijska uprava odnosno policijska postaja MUP-a prema mjestu u kojemu stranac ima boravište). Do okončanja postupka, stranac se smješta u Prihvatilište za strance koje je objekt zatvorenog tipa, te stoga neadekvatan za smještaj tražitelja azila. Prijedlog Zakona o azilu propisuje veća prava tražiteljima azila od onih koje poznaje važeće zakonodavstvo, te će učinkovita provedba Zakona zahtijevati određene institucionalne promjene Tijelo državne uprave nadležno za rješavanje zahtjeva za azil je Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za inspekcijske i upravne poslove, Odjel za strance i azil, Odsjek za azil. Da bi se osigurala uspješna provedba Zakona o azilu, bit će potrebno povećati broj službenika u sjedištu MUP-a jer je Zakonom predviđeno da će se postupak za priznavanje azila provoditi upravo u sjedištu Ministarstva. Na temelju trenutačno dostupnih podataka, procjenjuje se da će za obavljanje tih poslova trebati zaposliti još bar 20 djelatnika, i to 15 djelatnika s visokom stručnom spremom i 5 djelatnika sa srednjom stručnom spremom. Učinkovita provedba Zakona zahtijeva, uz službenike koji će odlučivati o zahtjevu za priznavanje azila, i cijeli tim stručnjaka koji će se skrbiti za tražitelje azila za vrijeme trajanja postupka, primjerice: prevoditelji, psiholog, liječnik, socijalni radnici itd. Navedeni broj djelatnika bit će dovoljan samo za početak primjene Zakona pa će poslije trebati računati s povećanjem broja djelatnika, ovisno o povećanju broja zahtjeva za priznavanje azila. Protiv odluke MUP-a može se pokrenuti upravni spor, te se Prijedlogom Zakona o azilu predviđa žurno rješavanje upravnih sporova u pitanju azila; stoga će biti potrebno povećati i broj sudaca na Upravnom sudu. Posebno treba istaknuti da će nove ljudske resurse biti potrebno educirati i obučiti za obavljanje navedenih poslova iz područja azila. Što se tiče osnivanja novih institucija, Prijedlogom Zakona predviđa se osnivanje Prihvatilišta za tražitelje azila, kao ustrojstvene jedinice MUP-a, gdje bi se istima osiguravao prihvat, smještaj i osnovna skrb do okončanja postupka. Ujedno će biti potrebno ustrojiti Informacijsko-dokumentacijski centar u kojem će se sustavno prikupljati, obrađivati i sistematizirati sve dostupne informacije o zemljama podrijetla tražitelja azila, bez kojih se neće moći voditi postupak za priznavanje azila. 6.14.3.3. Prioriteti Prioriteti na području azila do kraja 2002. godine i za 2003. godinu jesu: donošenje Zakona o azilu do kraja travnja 2003. provedba Nacionalnog plana aktivnosti s ciljem razvoja i trajnog stabiliziranja područja azila, migracija, granične kontrole i nadzora državne granice izrada i donošenje podzakonskih akata kako bi se osigurala učinkovita provedbu Zakona o azilu, prije svega Pravilnika o postupanju povodom zahtjeva za azil provedba CARDS projekta “Reforma azila” adaptacija objekta predviđenog za osnivanje Prihvatilišta za tražitelje azila uspostava sustava za dobivanje informacija o zemljama podrijetla tražitelja azila i stvaranje dokumentacijskog centra jačanje postojećeg sustava obuke za djelatnike koji rade na poslovima azila. 6.14.3.4. Financijske potrebe Budući da se Zakonom o azilu sustav azila u Republici Hrvatskoj prvi put cjelovito i sustavno uređuje, provođenje Zakona zahtijevat će izdvajanje dodatnih sredstava iz državnog proračuna. Kao stručni nositelj izrade Nacrta prijedloga Zakona o azilu, Ministarstvo unutarnjih poslova predvidjelo je u da će za početak provedbe Zakona biti potrebno osigurati oko 7.300.000,00 kuna u državnom proračunu, i to kao što slijedi: Za zapošljavanje dodatnog broja djelatnika bit će potrebno osigurati oko 1.600.000,00 kuna godišnje. Potrebno je ustrojiti nove evidencije na informacijskom sustavu MUP-a, provesti informatičko povezivanje, izraditi baze podataka, ustrojiti dokumentacijski centar, nabaviti svu nužnu informatičku opremu i odgovarajuće aplikacije, fotostudio za signaletičku fotografiju i daktiloskopski stroj s pripadajućim priborom. Procjenjuje se da će za to biti potrebno osigurati najmanje 3.500.000,00 kuna. Za izradu potrebnih obrazaca, potvrda, putnih isprava i iskaznica za tražitelje azila i azilante, te za izradu informativnih letaka i drugog materijala potrebnog za upoznavanje tražitelja azila s njihovim pravima i obvezama u Republici Hrvatskoj, za početak će biti potrebno osigurati oko 200.000,00 kuna. Prije početka provedbe Zakona bit će potrebno osigurati sredstva za ustrojavanje Prihvatilišta za tražitelje azila kako bi se, za početak, mogao osigurati prihvat i smještaj oko 200 tražitelja azila. Za obnavljanje objekta u kojem će se nalaziti Prihvatilište, iz državnog će proračuna trebati izdvojiti 1.000.000,00 kuna. Procjenjuje se da će za prihvat i smještaj oko 200 tražitelja azila u Prihvatilištu (što uključuje troškove hrane, režija i higijenskog materijala te tekućeg održavanja objekta) trebati osigurati oko 1.000.000,00 kuna godišnje. Pritom računamo da će se poslovi prehrane i održavanja čistoće obavljati putem ugovora s vanjskim davateljima usluga. Uz to se predviđa povećanje troškova rada Upravnog suda, te će biti potrebno osigurati sredstva za realiziranje prava koja su zajamčena tražiteljima azila (primarna zdravstvena zaštita, novčana i pravna pomoć) i azilantima (prava na rad, zdravstvenu zaštitu, školovanje, novčanu pomoć, pomoć pri uključivanju u društveni život te prava na spajanje obitelji), kao i prava koja će imati osobe kojima je odobrena privremena zaštita (osnovni uvjeti za život i smještaj, pravo na rad, primarnu zdravstvenu zaštitu, školovanje i pravnu pomoć). 6.14.3.5. CARDS U okviru programa CARDS, nominiran je projekt "Reforma azila" (projekt CARDS 2001/06), čiji je primarni korisnik i za čiju je provedbu nadležna Uprava za inspekcijske i upravne poslove, Odjel za strance i azil. Sveukupni proračun za projekt “Reforma azila” iznosi 2.100.000 EUR-a, od čega je 1. 100.000 EUR-a za twinning komponentu, a 1. 000.000 EUR-a za investicije. Opća je namjena ovog projekta omogućiti Hrvatskoj približavanje i prilagođavanje važećim EU-standardima u sustavu azila i migracija. Provedba projekta trebala bi omogućiti unapređenje zakonodavstva i propisa u vezi izbjeglica u skladu s međunarodnim dokumentima koji se odnose na tu problematiku. Projekt će pružiti podršku jačanju institucionalne i upravne sposobnosti državnih tijela koja su uključena u rješavanje zahtjeva tražitelja azila, prihvat i smještaj tražitelja azila i azilanata te pružanje osnovne pomoći tim osobama. Isto tako, osigurat će se jačanje postojećeg sustava obuke za djelatnike koji rade na poslovima azila, uspostava sustava za dobivanje informacija o zemljama podrijetla tražitelja azila i stvaranje dokumentacijskog centra, te adaptacija objekta predviđenog za osnivanje Prihvatilišta za tražitelje azila. 6.14.4 Migracije 6.14.4.1 Pravni okvir Statusna pitanja stranaca u Republici Hrvatsko regulirana je Zakonom o kretanju i boravku stranaca (NN 53/91., 26/93. i 29/94.), koji je detaljnije razrađen Pravilnikom o načinu izdavanja isprava i viza te o obrascima tih isprava i viza (NN 54/91., 4/97.). Zakonom o zapošljavanju stranaca (NN 19/92.) te Naputkom za izdavanje radnih dozvola strancima (NN 82/96.) regulirana je problematika zapošljavanja i rada stranaca u Republici Hrvatskoj. U skladu s važećim Zakonom o kretanju i boravku stranaca, boravkom stranca smatra se: privremeni boravak, produženi boravak, boravak s poslovnom vizom, boravak po osnovi odobrenoga trajnog nastanjenja i boravak po osnovi priznatog statusa izbjeglice. Za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, stranac je dužan pridržavati se propisa i odluka nadležnog tijela. Primjenom navedenog zakona uočeno je da pojedina zakonska rješenja nisu dovoljno razrađena, te ne odgovaraju trenutačnom stanju i trendovima migracije u Republici Hrvatskoj. Glavni nedostaci uočeni su vezano uz uvjetovanje izdavanja radne dozvole i prethodno reguliran produženi boravak, zatim uz odredbe o nezakonitim migracijama i uvjete koje stranac treba ispuniti za stjecanje trajnog nastanjenja, koji su blaži nego u drugim državama. Kao najveći nedostatak postojećeg sustava ističe se dugotrajnost i složenost postupka u reguliranju boravka u Republici Hrvatskoj i pribavljanu pojedinih dozvola, što je i prepreka stranim ulaganjima u Republiku Hrvatsku (studija FIAS-a). Za tu se svrhu ove godine započelo s izradom novog Zakona o strancima, koji bi trebao regulirati pitanja legalnih i ilegalnih migracija u skladu sa specifičnostima migracijske situacije u Republici Hrvatskoj, te dati rješenja kompatibilna standardima kojima se uređuju ta pitanja u EU. Nacrt prijedloga Zakona o strancima izradila je radna skupina koju vodi Ministarstvo unutarnjih poslova. Prijedlog Zakona prošao je prvo čitanje u Hrvatskom saboru u lipnju 2002. godine te je upućen stručnom nositelju na doradu. Njegovo donošenje očekuje se u prosincu 2002. godine, a primjena od 1. siječnja 2003. godine. Konačnim prijedlogom Zakona o strancima uređuje se odvajanje viznog režima od dozvola za boravak i rad, definira se institut poslovne dozvole, te izričito definira kategorija stranaca i uvjeti pod kojima se mogu prisilno udaljiti. Predviđen je institut zadržavanja stranca odnosno prisilno zadržavanje u Prihvatnom centru za strance. Konačnim prijedlogom Zakona utvrđeno je da migracijsku politiku utvrđuje Hrvatski sabor svake dvije godine, a temeljem jasno određene migracijske politike moći će se ocijeniti potreba za donošenjem novog ili izmjenama važećeg zakonodavstva. Konačni prijedlog Zakona o strancima u najvećoj je mogućoj mjeri usklađen s Schengenskom konvencijom iz 1990. godine, polazeći od trenutačna stanja i statusa Republike Hrvatske u procesu približavanja Europskoj uniji. Ilegalne migracije stranih državljana na području Republike Hrvatske u ovom su trenutku uglavnom tranzitne, odnosno za većinu ilegalnih migranata koji su zatečeni na njezinu teritoriju, Republika Hrvatska nije odredišna zemlja. Od 1996. do 2001. godine podneseno je 75. 617 prekršajnih prijava protiv stranih državljana zbog ilegalnog ulaska odnosno izlaska iz Republike Hrvatske. Državljani Rumunjske, Savezne Republike Jugoslavije (uglavnom kosovski Albanci), Makedonije, Turske, Bosne i Hercegovine, Iraka, Irana, Kine i drugih afroazijskih zemalja predstavljaju većinu populacije ilegalnih migranata koji su zatečeni na području Republike Hrvatske. Tijekom prvih devet mjeseci 2002. godine zabilježen je gotovo 60%-tni pad ilegalnih ulazaka/izlazaka stranih državljana u odnosu prema prethodnim godinama. Republika Hrvatska ima sklopljene sporazume o ponovnom prihvatu sa sljedećim državama Europske unije: Grčkom, Francuskom, Italijom, Austrijom, zemljama Beneluksa i Švedskom. U pripremi su i ugovori o ponovnom prihvatu sa Španjolskom, Danskom i Finskom. Republika Hrvatska ima sklopljene sporazume o ponovnom prihvatu sa sljedećim državama kandidatkinjama za članstvo: Mađarskom, Poljskom, Slovačkom, Slovenijom, Latvijom, Litvom, Estonijom, Češkom, Rumunjskom i Bugarskom. U pripremi su i u tijeku pregovori o ugovorima o ponovnom prihvatu s Turskom i Ciprom. Da bi se riješilo pitanje ponovnog prihvata s drugim državama, posebno s državama u procesu stabilizacije i pridruživanja, Planom provedbe SSP-a predviđena je mjera započinjanja pregovora za sklapanje ugovora o ponovnom prihvatu sa zemljama za koje se iskaže zanimanje i potreba. Rok za provedbu ove mjere je prosinac 2003. godine. Republika Hrvatska sklopila je ugovor o ponovnom prihvatu s Republikom Bosnom i Hercegovinom u srpnju 2000., te s Republikom Makedonijom u rujnu 2001. godine. Ugovor o ponovnom prihvatu sa Saveznom Republikom Jugoslavijom sklopljen je 23. travnja 2002. godine u Beogradu (nije u primjeni). Navedeni ugovori o ponovnom prihvatu su u primjeni, te se pristupilo postupku njihove ratifikacije. Što se tiče uređenja odnosa s Republikom Albanijom u području ponovnog prihvata, MUP je 15. rujna 1999. godine uputio albanskoj strani hrvatski prijedlog teksta Ugovora o ponovnom prihvatu, o kojem se albanska strana očitovala 21. lipnja 2002. U međuvremenu su se izmijenile okolnosti i standardi za sklapanje ugovora o ponovnom prihvatu. MUP je stoga izradio novi nacrt Ugovora koji je 1. kolovoza 2002. upućen na mišljenje nadležnim ministarstvima, te je o tome obaviještena i albanska strana dopisom od 17. rujna 2002. Time su ostvarene pretpostavke za ponovno započinjanje pregovora o sklapanju Ugovora o ponovnom prihvatu. Potpisivanje ugovora očekuje se 16. prosinca 2002. godine Svi sporazumi o readmisiji u skladu su s Preporukom Vijeća od 30. studenoga 1994. godine, koja se odnosi na sklapanje readmisijskih ugovora država članica s trećim državama, osim ugovora sa Slovenijom koji je sklopljen prije donošenja navedene Preporuke, te se pristupilo njegovoj izmjeni kako bi bio u skladu s EU- standardima. Ministarstvo unutarnjih poslova Slovenije uputilo je MUP-u Republike Hrvatske prijedlog novog ugovora, te je MUP RH u srpnju ove godine dostavio svoj protuprijedlog slovenskoj strani od koje se očekuje očitovanje. 6.14.4.2.Institucionalni okvir Za područje legalnih migracija nadležno je Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za inspekcijske i upravne poslove, Odjel za strance i azil, Odsjek za statusna pitanja stranca, a za ilegalne migracije Ravnateljstvo policije, Uprava za granicu, Odjel za nezakonite migracije. Posebnu zadaću u tome ima Prihvatni centar za strance, kao sastavni dio Uprave za granicu. Za primjenu novog Zakona o strancima neće biti potrebno osnivati nove institucije, ali će trebati provesti određene promjene u nadležnim tijelima. To se, prije svega, odnosi na povećanje broja zaposlenih radi provođenja Zakona. Predviđeno je zapošljavanje 45 djelatnika, od kojih 30 sa srednjom stručnom spremom i 15 s visokom stručnom spremom. Od toga se u sjedištu MUP-a namjeravaju zaposliti 4 nova djelatnika s visokom stručnom spremom i 3 srednjom stručnom spremom, a ostali će biti raspoređeni po policijskim postajama Republike Hrvatske, prema potrebi. Uz to, potrebno je dodatno obrazovanje i stručno usavršavanje te informatizacija, kako bi se ostvarila učinkovita provedba Zakona. Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova utemeljen je 1997. godine u svrhu smještaja ilegalnih migranata koji moraju napustiti Republiku Hrvatsku, a ne može ih se odmah udaljiti. Od 1997. do kraja 2001. godine u centru je bilo smješteno ukupno 5.455 ilegalnih migranata, 55 različitih državljanstava. Sadašnja glavna zgrada Centra u lošem je stanju zbog velike fluktuacije stranaca i čestoga namjernog oštećivanja. U prosincu 2002. godine počinje temeljita sanacija i adaptacija glavne zgrade te dogradnja novoga sanitarnog kompleksa, što bi trebalo biti dugoročno rješenje. Predviđa se da će radovi trajati do trećeg tromjesečja 2003. godine. 6.14.4.3. Prioriteti Prioriteti su u ovom području donošenje podzakonskih propisa temeljem Zakona o strancima, pregovori o sklapanju ugovora o ponovnom prihvatu s Republikom Albanijom, sanacija glavnog objekta i dogradnja sanitarnog čvora u Prihvatnom centru za strance kako bi se poboljšali smještajni kapaciteti za strance koji moraju napustiti Republiku Hrvatsku, te povećanje broja zaposlenih i njihovo stručno usavršavanje 6.14.4.4. Financijske potrebe U idućoj 2003. godini bit će potrebno osigurati znatna sredstva za provedbu novog Zakona o strancima. Konačnim prijedlogom Zakona predviđa se iznos od 5.100.000,00 kuna, što su ukupnu sredstva za osiguranje tehničkih i kadrovskih uvjeta (prostor, provođenje informatizacije i nabava informatičke opreme, povećanje broja službeničkih mjesta, obuka službenika, izrada novih obrazaca za vize i boravak, te izrada radnih i poslovnih dozvola) u MUP-u Republike Hrvatske, kao nadležnom tijelu za provedbu Zakona. Navedena sredstva nisu zasebno osigurana u državnom proračunu Republike Hrvatske, već bi se trebala namiriti iz ukupnih sredstava Ministarstva unutarnjih poslova. Adaptacija glavnog objekta Prihvatnog centra za strance financirat će se iz državnog proračuna, za što je predviđeno oko 5.000.000,00 kuna. 6.14.5 Vize 6.14.5.1. Pravni okvir U Republici Hrvatskoj odredbe o vizama sadržane su u Zakonu o kretanju i boravku stranaca (NN 53/91.,22/92., 26/93. i 29/94.), u Pravilniku o načinu izdavanja isprava i viza strancima te o obrascima tih isprava i viza (NN 54/91.), u Pravilniku o izdavanju putnog lista, viza i posebnih osobnih karata strancima (NN 32/92. i 109/96.) i u Pravilniku o diplomatskim i službenim putovnicama i vizama Republike Hrvatske (NN 116/99.). Sukladno navedenim propisima, postoje tri vrste viza: tzv. obične, službene i diplomatske vize. Obične su vize ulazno-izlazne, tranzitne, ulazne u svrhu reguliranja produženog boravka, koje ne ovise o viznom režimu, izlazno-ulazne i izlazne vize. Za izdavanje viza nadležni su diplomatske misije i konzularni uredi Republike Hrvatske u inozemstvu (Ministarstvo vanjskih poslova) te policijske uprave/policijske postaje (Ministarstvo unutarnjih poslova). U pravilu, vize izdaju diplomatske misije i konzularni uredi. Međutim, policijske uprave odnosno policijske postaje, nadležne za kontrolu prelaska državne granice, mogu državljanima određenih zemalja izdati jednokratnu ulazno-izlaznu odnosno tranzitnu vizu te izlaznu vizu kojoj je rok važenja istekao, ali ne duže od tri dana. Policijske uprave odnosno policijske postaje nadležne su za izdavanje izlazno-ulaznih viza strancima s reguliranim boravkom u Republici Hrvatskoj (ako im treba viza za izlazak), odnosno izlaznih viza. Ulazne vize izdaju se u svrhu za koju stranac želi regulirati produženi boravak (u svrhu zapošljavanja, školovanja, specijalizacije, znanstvenog istraživanja, obavljanja određene profesionalne djelatnosti, nastavka bračne zajednice, spajanja obitelji ili drugog opravdanog razloga). Za izdavanje ulazno-izlaznih odnosno tranzitnih viza za neograničen broj putovanja i ulaznih viza u svrhu reguliranja produženog boravka, u svim slučajevima, potrebna je suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova, a navedena je suglasnost potrebna i za izdavanje jednokratnih ulazno-izlaznih odnosno tranzitnih viza koje se izdaju državljanima određenih država. Stranom državljaninu može se izdati i poslovna viza radi obavljanja gospodarskih i drugih djelatnosti vezanih za strana ulaganja i obavljanje vanjskotrgovinskog poslovanja, a stranom državljaninu koji zasniva radni odnos, može se izdati poslovna viza za obavljanje stručnih poslova utvrđenih ugovorom o poslovno-tehničkoj suradnji, prijenosu tehnologije ili općenito stranim ulaganjima. Poslovna viza izdaje se s rokom važenja koji je potreban za obavljanje posla radi kojega se viza izdaje, ali najduže do isteka roka važenja strane putne isprave. Za vrijeme važenja poslovne vize stranac može nesmetano i neograničeno ulaziti i izlaziti iz Republike Hrvatske. Prema Planu provedbe SSP-a, izrađen je u svibnju 2002. godine Nacrt prijedloga Zakona o strancima, koji bi trebao sveobuhvatno regulirati pitanje viza, i to prema odgovarajućemu viznom režimu i nazivlju, koje je usvojeno u Europskoj uniji. Konačnim prijedlogom Zakona o strancima predviđene su sljedeće vrste viza: - putna (izdaje se za jedan ili više ulazaka na područje Republike Hrvatske za turistička, poslovna, osobna ili druga putovanja); - tranzitna; - zrakoplovna tranzitna (Vlada Republike Hrvatske može odrediti da zbog zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja državljani određenih država ili putnici na određenim smjerovima moraju prethodno pribaviti ovu vrstu vize); - grupna (izdaje se grupi od 5 do 50 osoba za jedan ulazak ili tranzit preko područja Republike Hrvatske). Odredbe o tzv. običnim vizama ugrađene su u Konačni prijedlog Zakona o strancima, a službene će se i diplomatske vize potpuno razraditi podzakonskim propisima. Ministar unutarnjih poslova dužan je, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona, donijeti provedbeni propis kojim će se odrediti obrasci putnih isprava, viza, osobnih iskaznica za stranca, odobrenja za privremeni i stalni boravak, način vođenja propisanih evidencija i druga pitanja određena odredbom zakonskog propisa. Ministar vanjskih poslova, uz suglasnost ministra unutarnjih poslova, u istom je roku dužan donijeti provedbene propise: jedan je propis vezan uz izdavanje putnog lista, viza i posebnih osobnih iskaznica strancima, a drugi se odnosi na diplomatske i službene putovnice i vize Republike Hrvatske. Očekuje se da će biti završen u prvoj polovici 2003. godine. Nakon podzakonskih propisa, potrebno je u suglasnosti s MUP-om izraditi Konzularne naputke za izdavanje viza Očekuje se da će i podzakonski propisi i naputci biti završeni u prvoj polovici 2003. godine. Razlike između viznog sustava Republike Hrvatske i viznog sustava EU sukladno Uredbi EU 539/2001 od 15. ožujka 2001. godine, neznatne su. Konkretno, nositelji običnih putovnica Turske, Jamajke, Bosne i Hercegovine te Makedonije ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku, ali im je viza potrebna za ulazak u EU. S druge strane, državljani NR Kine, Posebno upravno područje Macao i Posebno upravno područje Hong Kong, trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku, ali im viza nije potrebna za ulazak u EU. Tijekom 2003. godine planira se pokretanje i provedba postupka za ukidanje viznog režima za Posebno upravno područje Hong Kong i Posebno upravno područje Macao NR Kine, te suzdržavanje od sklapanja novih dvostranih ugovora o ukidanju viza s onim državama koje su na "negativnom" popisu EU. 6.14.5.2. Institucionalni okvir U Republici Hrvatskoj za poslove viza nadležno je Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za inspekcijske i upravne poslove, Odjel za strance i azil , Odsjek za vize, te Uprava za granicu, Odjel za susjedne zemlje i Odjel pomorske i aerodromske policije za pitanje izdavanja viza na granici. Uz njih je nadležno tijelo i Ministarstvo vanjskih poslova, političke uprave i Uprava za konzularne poslove, međunarodno pravne poslove, hrvatske manjine, iseljeništvo i useljeništvo, Odjel za konzularne poslove, Odsjek za vize i državljanstva, te odjeli u diplomatskim misijama i konzularnim uredima Republike Hrvatske u inozemstvu. Poradi ispunjavanja obveza preuzetih SSP-om i provedbe Zakona o strancima, bit će potrebno dodatno stručno osposobljavanje djelatnika i u Odsjeku za vize i državljanstva u Ministarstvu vanjskih poslova, i u diplomatskim misijama i konzularnim uredima, kao i u Odsjeku za vize u Ministarstvu unutarnjih poslova. Stručno bi trebalo osposobiti oko 95 osoba. To bi se stručno osposobljavanje odnosilo na poslove izdavanja viza u diplomatskim misijama i konzularnim uredima, što obuhvaća i osposobljavanje za rad na informatičkom sustavu MVP-a IKOS. Obuku bi provodila stručna skupina instruktora iz MVP-a i MUP-a. Djelatnici granične policije educirat će se kroz vlastiti sustav stručnog usavršavanja i obrazovanja. U tom kontekstu aktivnosti, u idućoj godini bit će usmjerene i na nastavak uvođenja informatičkog sustava IKOS u diplomatske misije i konzularne urede. 6.14.5.3. Prioriteti Prioriteti su donošenje Zakona o strancima, donošenje navedenih podzakonskih propisa i naputaka, pokretanje i provedba postupka za ukidanje viznog režima za Posebno upravno područje Hong Kong i Posebno upravno područje Macao NR Kine, stručno usavršavanje djelatnika za provedbu Zakona o strancima po njegovu stupanju na snagu i nastavak uvođenja informatičkog sustava IKOS u diplomatske misije i konzularne urede. 6.14.5.4. Financijske potrebe Procijenjeno je da će za provedbu Zakona o strancima biti potrebno u državnom proračunu osigurati sredstva u visini od 5.100.000,00 kuna. Dio tih sredstava, iako to u prijedlogu zakona nije specificirano, odnosi se i na provedbu odredaba koje uređuju pitanje viza i njihova izdavanja. 6.14.6. Upravljanje granicom 6.14.6.1. Pravni okvir Državna granica Republike Hrvatske dugačka je ukupno 3.332,0 km, od čega je 1.369,5 km kopnene, 1.012,5 km riječne i 950 km pomorske granice. Upravljanje granicom, nadzor i zaštita državnog područja provodi se na temelju važećeg unutarnjeg zakonodavstva i međunarodnog prava, polazeći od utvrđene republičke granice koja je postojala u bivšoj SFRJ prema svim susjednim zemljama i u okviru kojih je Republika Hrvatska međunarodno priznata kao samostalna i suverena. Iako Republika Hrvatska ima zaključene ugovore o državnoj granici, još uvijek postoje neriješena pitanja demarkacije granica s nekim od susjednih zemalja. Republika Hrvatska je pravni sljednik je svih ranijih ugovora sklopljenih između bivše SFRJ i Republike Italije, te Republike Mađarske, te sporazuma odnosno konvencija koje se odnose na pitanje granice. Ugovor o državnoj granici između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine potpisan je 30. srpnja 1999. godine. Tim je ugovorom osnovano i Međudržavno diplomatsko povjerenstvo unutar kojeg se vode pregovori između hrvatske i bosansko-hercegovačke strane o Aneksu Ugovora. Pregovori oko Ugovora o državnoj granici s Republikom Slovenijom (parafiran u srpnju 2001.) su u tijeku, a potkraj 2001. godine započeo je postupak za utvrđivanje hrvatsko-jugoslavenske granice. Osnovana je Međudržavna diplomatska komisija za identifikaciju– utvrđivanje granične crte i pripremu Ugovora o državnoj granici. Određen napredak u približavanju različitih polaznih stajališta postignut je potpisivanjem Protokola o načelima za identifikaciju-utvrđivanje granične crte i pripremu Ugovora o državnoj granici u travnju 2002. godine, koji je sada temeljni okvirni dokument za daljnji rad. Vođenje pregovora o ugovorima o državnoj granici u nadležnosti je Komisije za granice, osnovane u srpnju 2001. godine. Nadzor državne granice u nadležnosti je Ministarstva unutarnjih poslova, te je ponajprije reguliran Zakonom o nadzoru državne granice iz godine 1992. Uz Zakon o nadzoru državne granice, način postupanja granične policije i aktivnosti relevantne za državnu granicu uređeni su i drugim posebnim propisima i podzakonskim aktima. U okviru Pakta o stabilnosti, izrađen je Nacionalni akcijski plan (NAP) u kojem su jasno identificirani nedostaci i problemi u sustavu granične kontrole i zaštite državne granice, te mjere koje je potrebno provesti za njegovo poboljšanje i usklađivanje s europskim standardima. Prema Nacionalnom akcijskome planu, u komponenti “Prilagođavanje zakonodavstva“ i prema Planu provedbe SSP-a, do lipnja 2003. godine predviđena je izrada novog Nacrta prijedloga Zakona o nadzoru državne granice. Tim se nacrtom predviđa Zakon u najvećoj mogućoj mjeri uskladiti s europskim zahtjevima. Prioritet je izmijeniti Zakon u skladu s II. Zaključkom Vijeća 1999/435 od 20. svibnja 1999. i poglavljem II. Schengenska provedbenog sporazuma. 6.14.6.2. Institucionalni okvir Prema ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova, unutar toga Ministarstva nema samostalne granične policije. Organizacijske jedinice policije koje provode zadatke granične policije sastavni su dio Ravnateljstva policije. Ustrojstvo organizacijskih jedinica kao i cjelokupne policije zasniva se na Zakonu o policiji od 14. prosinca 2000. godine i odgovarajućim odlukama koje uređuju unutarnji ustroj i sistematizaciju policije. Cjelokupna policija organizirana je na tri razine: državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Na državnoj je razini 15. siječnja 2002. godine ustrojena, a stavljena u funkciju 1. srpnja 2002. godine, Uprava za granicu koja je nadležna za provedbu i usklađivanje zadataka granične policije (nadzor državne granice i suzbijanje nezakonitih migracija). Razvoj učinkovitog koncepta ustroja i uporabe osoblja za hrvatsku policiju u nadzoru granice, uz uvažavanje standarda Europske unije u području nadzora državne granice, obuhvaća ustrojavanje profesionalne i specijalizirane granične policije u okviru Ravnateljstva policije. Slijedom toga proizlazi ažurirano snimanje kadrovskog i organizacijskoga zatečenog stanja u hrvatskoj policiji u nadzoru granice. Posebice je potrebno sistematski snimiti točan broj policijskih službenika koji su doista na raspolaganju za poslove nadzora državne granice. Posebno je težište na granici BiH i SRJ. Osim graničnih prijelaza, potrebno je, prije svega, analizirati plavu i zelenu granicu. Na temelju razine obrazovanja, potrebno je, nadalje, ocijeniti uporabnu vrijednost snaga. Rečeno će se događati u dvije faze: 1. faza obuhvaća izradu prijedloga za načelni organizacijski koncept granične policije na regionalnoj i lokalnoj razini, a 2. faza obuhvaća izradu kriterija i formule za izračun potrebnog osoblja za zaštitu državne granice prema standardima Europske unije, pripremu osnova za izračunavanje potreba osoba (kategoriziranje graničnih prijelaza, sektorizacija državne granice itd.) te sam izračun osoba. Uz to, potrebno je podizanje razine tehničke opremljenosti za poslove nadzora državne granice i osiguranje dostatne mobilnosti, te razvijanje programa za tehničku poduku i taktičku uporabu zapovjednih i interventnih sredstava koja će se nabaviti. IT-struktura mora se razvijati s obzirom na umreživaenje, učinkovitost i kompatibilnost s IT-strukturama koje postoje u EU, kako bi se omogućila razmjena podataka u vezi s granicama i unutar zemlje (uz uvažavanje drugih tijela), i sa susjednim zemljama, te razvijanje koncepta za zajedničku radiokomunikaciju preko granice. Da bi se uspostavio sustav granične kontrole u skladu s europskim, potrebno je provesti obrazovanje i usavršavanje djelatnika kako bi se osigurala profesionalno obučena i usavršena granična policija čiji su pripadnici u stanju provesti temeljne odredbe acquis communautairea u konkretnome policijskom djelovanju. Za to je potrebno izraditi nastavne planove za obrazovanje i usavršavanje, kao i za specifične seminare, pri čemu se poseban naglasak mora staviti na koncept usavršavanja zapovjednih snaga i instruktora. Težišta su stručnog usavršavanja (primjerena korisnicima) na sljedećim područjima: acquis communautaire i Schengenski priručnik nacionalno zakonodavstvo u vezi s provođenjem nadzora granice saznanja o sporazumima sa susjednim državama o graničnoj kontroli (ako tada bude postojala) praktično usmjerene vježbe cijelog spektra granične kontrole u željezničkom, pomorskom i zračnom prometu znanje stranih jezika školovanje multiplikatora Pritom se nastojati postići kombinacija stručnog školovanja i odgovarajuće metodike i didaktike. 6.14.6.3. Prioriteti Prioriteti u području upravljanja granicom do kraja 2002. godine i za 2003. godinu su sljedeći: - nastavak pregovora o Ugovoru o državnoj granici s BiH, Republikom Slovenijom i SRJ, za što je nadležna Komisija za granice - izrada Nacrta prijedloga Zakona o nadzoru državne granice do lipnja 2003. i njegovo usvajanje do kraja 2003. godine - provođenje CARDS-projekta "Integrirano upravljanje granicom", što obuhvaća provođenje svih prethodnih radnji (izrada prijedloga za načelni organizacijski koncept granične policije na regionalnoj i lokalnoj razini, izračun potrebnog osoblja za zaštitu državne granice) za ustrojavanje granične policije, podizanje razine tehničke opremljenosti za poslove nadzora državne granice, razvoj IT-strukture i obrazovanje i usavršavanje djelatnika 6.14.6.4 Financijske potrebe Za provođenje mjera u području upravljanja granicom u 2003. godini potrebno je osigurati financijska sredstva u državnom proračunu, prije svega za izradu Nacrta prijedloga Zakona o nadzoru državne granice, međutim u ovom se trenutku ne može predvidjeti njihov točan iznos. 6.14.6.5. CARDS Europska komisija će u sklopu projekta Integrirano upravljanje granicama (CARDS 2001/07) pružiti tehničku pomoć graničnoj policiji Ministarstva unutarnjih poslova pri izradi analize nedostataka i potreba za usklađivanjem sa standardima EU-a/Schengena, izradi novog i nadopuni postojećeg zakonodavstva (Nacrt prijedloga Zakona o nadzoru državne granice i srodni podzakonski akti) te pri sastavljanju smjernica, propisa i metodologije rada sukladno pozitivnoj praksi zemalja članica EU. Korisnik projekta je Uprava za granicu MUP-a Republike Hrvatske, a vrijednost ove komponente programa iznosi 500 000 €. U okviru istog projekta predviđena je izrada nacionalne strategije upravljanja granicama. U ovom je projektu više korisnika, jedan od njih je MUP Republike Hrvatske, Uprava za granicu, a vrijednost je 1.800.000 €. Pod projektom CARDS 2002/15 predviđen je projekt Razvoj nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje granicom, čiji je cilj dizajniranje informacijskog sustava koji je kompatibilan sa sadašnjim MUP-ovim Informacijskim sustavom, a koji će biti u skladu s IT-sustavom država članica, njegova primjena na centralnoj lokaciji i na najmanje dva GP-a (Zračna luka Zagreb i Bregana) u okviru pilot-projekta, prilagodba zakonodavstva vezanog za navedeno, te obuka osoblja. Korisnik projekta je Uprava za granicu MUP-a Republike Hrvatske, a vrijednost je 2 500 000 €. 6.14.7. Policijska suradnja 6.14.7.1. Pravni okvir Pitanje policijske suradnje ulazi u Ministarstva unutarnjih poslova. Pitanje međunarodne policijske suradnje potrebno je podrobnije regulirati, napose u dijelu koji se odnosi na suradnju u zaštiti državne granice. Republika Hrvatska ima sklopljene ugovore o suradnji u borbi protiv međunarodne protuzakonite trgovine opojnim drogama i psihotropnim tvarima, međunarodnog terorizma i organiziranog kriminala sa sljedećim državama članicama EU: Austrijom, Italijom i Grčkom. U pripremi je ugovor sa Španjolskom. Dana 1. ožujka 2002. godine potpisan je Memorandum o suglasnosti i suradnji u borbi protiv teškog kriminala, nedozvoljene trgovine drogom, krijumčarenja ljudi, trgovine ljudima, međunarodnog terorizma i sličnih pitanja od zajedničkog interesa između MUP-a, MF-a i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Udruženja policijskih načelnika, Kraljevskog tužiteljstva Engleske i Walesa, Ureda za teške prijevare, Carinskog i trošarinskog ureda Njezinog Veličanstva, Imigracijske službe Ujedinjenog Kraljevstva, Nacionalnog odreda za borbu protiv kriminala, Nacionalne kriminalističke obavještajne službe UK Velike Britanije i Sjeverne Irske. Republika Hrvatska ima sklopljene ugovore o suradnji u borbi protiv međunarodne protuzakonite trgovine opojnim drogama i psihotropnim tvarima, međunarodnog terorizma i organiziranog kriminala sa sljedećim državama kandidatkinjama za članstvo u Europsku uniju: Bugarskom, Češkom, Latvijom, Poljskom, Slovenijom, Slovačkom, Rumunjskom i Turskom. U pripremi su ugovori s Estonijom i Litvom. Republika Hrvatska ima sklopljene i prije navedene ugovore s Albanijom, Makedonijom, SRJ i Bosnom i Hercegovinom. Uz to, Republika Hrvatska potpisnica je Sporazuma o suradnji u prevenciji i suzbijanju prekograničnog kriminaliteta Jugoistočne Europe (SECI) iz 1999. godine. Dana 6. studenoga 2002. godine potpisan je Sporazum o prekograničnoj policijskoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Sporazumom se predviđa razmjena informacija, međusobno komuniciranje i telekomunikacijska povezanost, usklađivanje policijskih aktivnosti, upotreba posebne policijske opreme, obrazovanje, usavršavanje i osposobljavanje te pomoć pri događajima od većeg značenja, prirodnim i civilizacijskim katastrofama. Sporazumom su predviđeni posebni organizacijski oblici prekogranične policijske suradnje kao što su mješovite ophodnje uza zajedničku državnu granicu, zajedničke kontaktne službe, zajedničke radne skupine, te upućivanje časnika za vezu policijskim tijelima druge ugovorne stranke. Ugovorne će strane sklopiti protokol o provedbi posebnih organizacijskih oblika prekogranične policijske suradnje. U pripremi su još i Ugovor o policijskoj suradnji s Belgijom i Francuskom. Republika Hrvatska aktivno sudjeluje u Međunarodnoj organizaciji kriminalističke policije (ICPO INTERPOL), a započeli su i pregovori o sklapanju sporazuma o suradnji s EUROPOL-om. 6.14.7.2. Institucionalni okvir Tijelo nadležno za provedbu policijske suradnje je Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno Kabinet ministra – Odjel za međunarodne odnose, te Ravnateljstvo policije, Uprava kriminalističke policije – Odjel za međunarodnu policijsku suradnju. U okviru razvoja policijske suradnje potrebno je provesti dodatno obučavanje policije. 6.14.7.3 Prioriteti Provedba postojećih sporazuma o borbi protiv međunarodne protuzakonite trgovine opojnim drogama i psihotropnim tvarima, međunarodnog terorizma i organiziranog kriminala, provedba Sporazuma o prekograničnoj policijskoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije i stručno usavršavanje u obrazovanje djelatnika. 6.14.7.4. Financijske potrebe Provođenje sporazuma o policijskoj suradnji redovita je djelatnost MUP-a i za tu su svrhu predviđena sredstva u državnom proračunu, a hoće li biti potrebno njihovo povećanje, u ovom se trenutku ne može predvidjeti. To pitanje ovisi prije svega o operacionalizacija Sporazuma o prekograničnoj policijskog suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije. 6.14.8. Droge 6.14.8.1. Pravni okvir U ovom području Republika Hrvatska preuzela je SSP-om obvezu izrade Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Navedeni Zakon stupio je na snagu 27. studenoga 2001. godine. Zakon je u skladu s relevantnim propisima EU koji uređuju područje droga. Početkom 2002. donesen je Popis opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga (NN 27/02.). Hrvatski sabor je još 1996. godine donio Nacionalnu strategiju suzbijanja zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj, koja je osnova za djelovanje tijela državne vlasti, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ustanova, udruga, vjerskih organizacija te drugih pravnih i fizičkih osoba. Problematika krijumčarenja i zlouporabe opojnih droga regulirana je Kaznenim zakonom. Republika Hrvatska potpisnica je sljedećih međunarodnih konvencija: Jedinstvene konvencije o opojnim drogama iz 1961., Protokola o izmjenama Jedinstvene konvencija o opojnim drogama iz 1972., Konvencije o psihotropnim tvarima iz 1971., Konvencije UN-a protiv nedozvoljenog prometa opojnim drogama i psihotropnim tvarima iz 1988. Trenutačno je u pripremi izrada Programa suzbijanja zlouporabe opojnih droga za 2003. godinu. Nositelj je Programa Ured za suzbijanje zlouporabe opojnih droga Vlade Republike Hrvatske u koordinaciji s Ministarstvom zdravstva, Ministarstvom prosvjete i športa, Ministarstvom znanosti, Ministarstvom rada i socijalne skrbi, Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom financija –Carinskom upravom, Ministarstvom pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Ministarstvom obrane, Ministarstvom vanjskih poslova, Državnim zavodom za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži te Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske. . Povjerenstvo za suzbijanje zlouporabe opojnih droga, s potpredsjednikom Vlade za unutarnju i vanjsku politiku na čelu, predložit će Program Vladi Republike Hrvatske do kraja 2002. kao akcijski plan svih aktivnosti na području droga, od primarne, sekundarne do tercijalne prevencije pa dalje. Iduće se godine planira i nadopuna Nacionalne strategije te izmjene i dopune Zakona kako bi se osigurala učinkovita provedba svih mjera i aktivnosti u sprječavanju zlouporabe droga. 6.14.8.2. Institucionalni okvir Vlada Republike Hrvatske je temeljem članka 23. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (NN br. 101/98., 15/00. i 117/01.) na sjednici održanoj 12. rujna 2002. donijela Odluku o osnivanju Povjerenstva za suzbijanje zlouporabe opojnih droga (u nastavku Povjerenstvo). Zadaća je Povjerenstva koordinacija aktivnosti ministarstava i drugih subjekata uključenih u program suzbijanja zlouporabe opojnih droga, od prevencije do resocijalizacije, te usvajanje godišnjih programa nadležnih ministarstava i državnih upravnih organizacija. Povjerenstvo će donositi opće i posebne programe mjera za suzbijanje zlouporabe opojnih droga, koje će provoditi ministarstva, i to: programe prevencije za djecu predškolske dobi, učenike osnovnih i srednjih škola i studente visokih učilišta za liječenje i odvikavanje od ovisnosti za skrb o ovisnicima o opojnim drogama, te povremenim uzimateljima opojnih droga za programe resocijalizacije za pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske i hrvatske branitelje za osobe u pritvoru i osobe na izdržavanju kazni zatvora posebne programe za nadležna ministarstva i državne upravne organizacije. Kao stručna služba Vlade Republike Hrvatske, Ured za suzbijanje zlouporabe opojnih droga sustavno prati pojave, razmatra pitanja i obavlja druge poslove u vezi s primjenom Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga i provedbom Nacionalne strategije nadzora nad opojnim drogama, suzbijanja zlouporabe opojnih droga i pomoći ovisnicima o opojnim drogama. Ured proučava, prati i analizira čimbenike zlouporabe opojnih droga, prati kretanje te provedbu mjera i aktivnosti na suzbijanju zlouporabe opojnih droga, prati i ujedinjuje te usmjerava aktivnosti koje se poduzimaju u svrhu preventivnog djelovanja na području suzbijanja ovisnosti. Ured pruža stručnu pomoć nositeljima aktivnosti na lokalnoj, područnoj (regionalnoj) i državnoj razini te daje stručna mišljenja i prijedloge za donošenje Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga. Pri Uredu kao stručno tijelo djeluje Stručni savjet koji pruža stručnu pomoć u odlučivanju o svim pitanjima suzbijanja zlouporabe opojnih droga. Stručni savjet proučava, prati i analizira čimbenike zlouporabe opojnih droga, prati kretanje te provođenje mjera i aktivnosti na suzbijanju zlouporabe opojnih droga, daje stručna mišljenja i predlaže mjere za otklanjanje uzroka i posljedica zlouporabe opojnih droga na kvalitetu života ljudi, prati i objedinjava te usmjerava aktivnosti koje se poduzimaju s ciljem preventivnog djelovanja na području suzbijanja ovisnosti, te pruža stručnu pomoć nositeljima te aktivnosti na lokalnoj, područnoj (regionalnoj) i državnoj razini, daje stručno mišljenje i prijedloge za donošenje propisa na području suzbijanja zlouporabe opojnih droga. 6.14.8.3. Prioriteti Provesti Program suzbijanja zlouporabe opojnih droga za 2003., čiji bi pripremljeni Nacrt do kraja 2002. trebao biti predložen Vladi Republike Hrvatske. Izmijeniti i dopuniti Zakon o suzbijanju zlouporabe opojnih droga te druge relevantne pravne akte. Izmijeniti i dopuniti Nacionalnu strategiju za suzbijanje zlouporabe opojnih droga, koju u smislu Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga (čl. 6.) na prijedlog Vlade Republike Hrvatske donosi Hrvatski sabor. Na razini lokalne samouprave (županija) osnovati lokalne skupine kao stručna savjetodavna tijela župana na području suzbijanja zlouporabe opojnih droga. U primarnoj prevenciji odrediti temelje za pripremu i razvoj potvrđenih kvalitetnih i svestranih programa u osnovnim i srednjim školama. Ustrojiti centre za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti pri županijskim zavodima za javno zdravstvo, te Nacionalni centar pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Hrvatski zavod za javno zdravstvo ujedno je tijelo nadležno za prikupljanje podataka vezanih uz liječenje bolesti ovisnosti. Propisati državne standarde za terapijske zajednice na području Republike Hrvatske, te osnovati mrežu terapijskih zajednica. Poticati razvoj i izvođenje različitih istraživačkih projekata na području zlouporabe opojnih droga. Provesti edukaciju na području suzbijanja zlouporabe opojnih droga zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika, djelatnika u penalnom sustavu te ročnika, vojnih namještenika i vojne policije. Neprestano provođenje Harm reduction programa (Smanjenje štete) s ciljem prevencije širenja zaraznih bolesti, posebice AIDS-a te hepatitisa B i C, u suradnji s nevladinim udrugama. Otvaranje besplatnog telefona s ciljem informiranja građana ("Anti-droga phone"). Provođenje medijske kampanje o suzbijanju zlouporabe opojnih droga objavljivanjem letaka, brošura, biltena, snimanje promotivnih spotova, izdavanje CD-a o drogama s ciljem prevencije itd. Kontinuirana provedba edukativno-informativnih emisija (na nacionalnoj televiziji i lokalnim televizijskim postajama, te radiostanicama) o štetnosti i utjecaju opojnih droga. Obilježavanje Međunarodnog dana i mjeseca borbe protiv ovisnosti. 6.14.8.4 Financijske potrebe Sredstva za provođenje svih mjera i aktivnosti u ovom području predviđena su stavkom proračuna koji se odnosi na Ured za suzbijanje zlouporabe opojnih droga, nadležna ministarstva, nadležne državne upravne organizacije te tijela lokalne uprave i samouprave. 6.14.9. Pravna suradnja u području kaznenih pitanja U okviru ovog potpoglavlja obrađena su područja trgovanja ljudima, krivotvorenja novca, korupcije, krijumčarenja i terorizama, koja su obuhvaćena člankom 80. SSP-a. 6.14.9.1 Trgovanje ljudima 6.14.9.1.1 Pravni okvir Zadnjih je godina trgovanje ljudima, osobito ženama i djecom u svrhu seksualnog iskorištavanja, dosegnula alarmantne razmjere. Procjenjuje se da godišnje u svijetu ima oko 4.000.000 žrtava trgovanja ljudima. Transnacionalni karakter trgovanja ljudima te snažna povezanost s organiziranim kriminalom pokazali su nužnost međunarodne i regionalne suradnje u suzbijanju ove pojave. Trgovanje ljudima je isplativa, unosna i profitabilna kriminalna djelatnost u kojoj su rizici vrlo mali u usporedbi s krijumčarenjem oružja ili prodajom droge. Republika Hrvatska je 13. prosinca 2000. godine na UN-ovoj Konferenciji o suzbijanju transnacionalnog organiziranoga kriminala u Palermu potpisala Konvenciju UN-a protiv transnacionalnog organiziranoga kriminala te dva pripadajuća protokola: Protokol o prevenciji, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom i Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, čija je ratifikacija trenutačno u postupku. Trgovanje ljudima suvremen je oblik ropstva i kao kazneno djelo može se, u smislu Kaznenog zakona Republike Hrvatske (NN 110/97., 27/98., 50/00., 129/00. i 51/01.), podvesti pod članak 175. koji se odnosi na uspostavu ropstva i prijevoz robova. Opis kaznenog djela trgovanja ljudima može se razmatrati/pratiti i prema nekim drugim člancima Kaznenog zakona, u skladu s izrečenom definicijom i složenošću pojave. Uz uspostavu ropstva i prijevoz robova, tu je i protuzakonito prebacivanje osoba preko državne granice, međunarodna prostitucija, spolni odnošaj s djetetom, podvođenje, iskorištavanje djece i maloljetnih osoba za pornografiju. Trenutačno su na prijedlog Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave upućene u postupak izmjene i dopune Kaznenog zakona. Nacrt predviđa izmjene važećeg članka 175. koji definira trgovanje ljudima i razgraničuje ga od ropstava, a izmijenjen je i sam naziv članka u ropstvo i trgovanje ljudima. Spomenutom izmjenom hrvatsko će se kazneno zakonodavstvo uskladiti sa spomenutom UN-ovom Konvencijom i dodatnim protokolima. Iako se Hrvatska do sada uglavnom spominjala kao tranzitna zemlja, neki pokazatelji govore i o Hrvatskoj kao zemlji podrijetla, ali i odredišta. Uz to, Hrvatska se nalazi u okruženju zemalja u kojim je trgovanje ljudima, posebno ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja, razvijeno i prošireno. Na žalost, još uvijek nemamo prave pokazatelje koliko je trgovanje ljudima zahvatilo Hrvatsku. Na UN-ovoj Konferenciji o suzbijanju transnacionalnog organiziranoga kriminala, održanoj 2000. godine u Palermu, usvojena je i Antitrafficking-deklaracija država jugoistočne Europe. Deklaracija je usvojena na inicijativu Radne skupine za suzbijanje trgovanja ljudima Pakta o stabilnosti, koja djeluje u okviru Podstola za pravosuđe i unutarnje poslove III. radnog stola. Republika Hrvatska aktivno sudjeluje u radu te Radne skupine. Kao jedan od instrumenata čiji se razvoj predviđa Deklaracijom iz Palerma, na 2. regionalnoj ministarskoj konferenciji država jugoistočne Europe, koja je održana 27. studenoga 2001. godine u Zagrebu, usvojena je Izjava o obvezama kojom se države jugoistočne Europe obvezuju izgraditi i sudjelovati u mehanizmu razmjene informacija u vezi s trgovanjem ljudima u jugoistočnoj Europi. Republika Hrvatska je 26. svibnja 1999. godine u Bukureštu potpisala SECI-sporazum. Sporazumom se predviđa suradnja država jugoistočne Europe, članica SECI-a, u borbi protiv svih oblika prekograničnog kriminala, pa prema tome i protiv krijumčarenja trgovanja ljudima. Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima, na sjednici održanoj 11. listopada 2002. godine, usvojio je Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima, koji je Vlada Republike Hrvatske usvojila 14. studenoga 2002. godine. Nacionalni plan sadrži cijeli niz aktivnosti i mjera podijeljenih u 5 prioritetnih područja: Zakonski okvir, Pomoć i zaštita žrtava, Prevencija, Edukacija i Međunarodna suradnja. Sve aktivnosti usklađene su s načelima i aktivnostima predviđenima Briselskom deklaracijom. 6.14.9.1.2 Institucionalni okvir Zbog važnosti problema trgovanja ljudima, Vlada Republike Hrvatske donijela je na svojoj sjednici 9. svibnja 2002. godine Odluku o osnivanju Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima. Članovi Nacionalnog odbora su predstavnici svih relevantnih ministarstava i državnih upravnih organizacija, Hrvatskog sabora, Državnog odvjetništva Republike Hrvatske te predstavnici NGO-a. Sklopljen je i ugovor s Međunarodnom organizacijom za migracije o suradnji na području suzbijanja trgovanja ljudima. Do kraja 2002. godine planira se otvaranje skloništa za žrtve, treninzi policije i NGO-a (1. u okviru aktivnosti Pakta o stabilnosti – Radne grupe za suzbijanje trgovanja ljudima, 2. u suradnji s nevladinim udrugama ICMC, La Strada i Centar za žene “Rosa”), trening sudaca, tužitelja i odvjetnika (u suradnji s American Bar Association i ICMC), pokretanje javne kampanje (u suradnji s IOM-om). 6.14.9.1.3. Prioriteti – Donošenje izmjene Kaznenog zakona, kojom se uvodi kazneno djelo Trgovine ljudima. – Provedba svih aktivnosti predviđenih Nacionalnim planom za suzbijanje trgovanja ljudima za 2003. godinu. 6.14.9.1.4. Financijske potrebe Za provedbu izmjena Kaznenog zakona nisu potrebna dodatna sredstva, ali će se u državnom proračunu osigurati sredstva za provedbu Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima. Za rad samoga Nacionalnog odbora predviđeno je oko 170.000 kuna, dok će sredstva za provedbu mjera morati i osigurati sami nositelji. 6.14.9.2 Krivotvorenje novca 6.14.9.2.1 Pravni okvir U smislu Kaznenog zakona Republike Hrvatske, kažnjiva je izrada i distribucija lažnog novca, kao i izrada, nabavljanje, posjedovanje, prodaja i davanje na uporabu sredstava za krivotvorenje, te izrada i distribucija lažnih vrijednosnih papira (državni vrijednosni papiri, obveznice, čekovi i sl.), prema čemu je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno sa Ženevskom konvencijom o novcu. Iako Republika Hrvatska nije preuzela Ženevsku konvenciju o novcu, praktički postupa kao da je stranka te Konvencije (zakonski, institucionalno, suradnja s drugim državama, razmjena informacija i dr.). Temeljem članka 15. Ženevske konvencije o novcu za države potpisnice, odnosno za države koje su naknadno pristupile Konvenciji, periodično se održavaju konferencije na kojima se raspravlja o novostima u razvoju zaštite novčanica od krivotvorenja, te djelotvornijim načinima borbe protiv krivotvorenja. Na tim konferencijama sudjeluju središnje banke, predstavnici policije, tiskari i proizvođači pojedinih zaštitnih elemenata novčanica (zatvorene konferencije). Na zadnje dvije konferencije održane u Helsinkiju i Amsterdamu, sudjelovali su i predstavnici Republike Hrvatske (Hrvatska narodna banka, Ministarstvo unutarnjih poslova, Hrvatski tiskarski zavod, odnosno AKD). Glavna aktivnost za 2003. godinu u ovom područje trebala bi biti usmjerena na prihvaćanje i ratifikaciju navedene Konvencije budući da to neće zahtijevati zakonske ili institucionalne promjene. 6.14.9.2.2 Institucionalni okvir Hrvatska narodna banka (središnja banka) kao izdavatelj HRK-kuna, obavlja vještačenje spornih novčanica HRK i analizira krivotvorene novčanice i stanje, te poduzima mjere za suzbijanje krivotvorenja HRK. Isto tako provodi nadzor nad financijskim institucijama (banke i sl.) radi njihovih obveza poduzimanja mjera za otkrivanje krivotvorina i njihova povlačenja iz optjecaja. O svim krivotvorinama i rezultatima vještačenja Hrvatska narodna banka obavještava Odjel organiziranog kriminaliteta, Uprave kriminalističke policije, s kojim poduzima koordinirane mjere za suzbijanje krivotvorenja. U Ministarstvu unutarnjih poslova kriminalitet u vezi s krivotvorenjem novca i vrijednosnih papira je u nadležnosti Ravnateljstva policije, Uprava kriminalističke policije, u okviru rad na suzbijanju organiziranog kriminaliteta. Vještačenja spornih novčanica strane valute obavljaju se u Centru za kriminalistička vještačenja, Ministarstva unutarnjih poslova, koji o rezultatima vještačenja obavještava Hrvatsku narodnu banku i Odjel organiziranog kriminaliteta, Uprave kriminalističke policije. U Ministarstvu unutarnjih poslova na sustavu za AOP vode se evidencije o svim krivotvorenim novčanicama i počiniteljima kaznenih djela u vezi s krivotvorenjem novca. Ministarstvo unutarnjih poslova razvilo je neposrednu suradnju s policijama država čija se krivotvorena valuta najčešće otkriva u Republici Hrvatskoj (SR Njemačka, SAD, Republika Slovenija, Republika Austrija i dr.). O krivotvorinama, počiniteljima kaznenih djela i otkrivenim tiskarama Ministarstvo unutarnjih poslova preko NCB Interpola–Zagreb obavještava Generalni sekretarijat Interpola, kao i druge zainteresirane članice Interpola. 6.14.9.2.3. Prioriteti – Pokretanje postupka za pristupanje Republike Hrvatske Ženevskoj konvenciji o novcu. – Koordinacija rada svih nadležnih tijela za sprječavanje krivotvorenja novca. 6.14.9.3. Korupcija 6.14.9.3.1 Pravni okvir Na temelju procjene da je korupcija prisutna u Republici Hrvatskoj, do sada je poduzeto i poduzima se niz mjera na zakonodavnom i institucionalnom planu, kojima je cilj jačanje kapaciteta za borbu protiv korupcije. Uz nadležna tijela državne vlasti, u ove su aktivnosti, u skladu s aktualnim svjetskim trendovima, uključene i brojne nevladine organizacije koje djeluju na području Hrvatske. Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske uglavnom zadovoljava međunarodnim standardima u pogledu kriminalizacije korupcije. Razlog tome je sposobnost Hrvatske da prati suvremene svjetske trendove, ali i njezina spremnost da svoje nacionalno zakonodavstvo prilagodi europskome pravnom sustavu. Republika Hrvatska uključena je u mnogobrojne aktivnosti koje u Europi godinama poduzima Vijeće Europe u svrhu ostvarenja Programa akcije za borbu protiv korupcije, (Program of action against corruption). Hrvatski predstavnici u GMC-u Vijeća Europe (Multidisciplinary group on corruption) od njegova su osnivanja sudjelovali u izradi pravnih instrumenata koje je GMC izradio do danas. Tu valja spomenuti: Rezoluciju br. (97) 24 o dvadeset vodećih principa za borbu protiv korupcije – 20 Guiding Principles Kaznenopravnu konvenciju o korupciji – Criminal Law Cconvention on Corruption (ETS 173) – tu je konvenciju Hrvatska potpisala i ratificirala Građanskopravnu konvenciju o korupciji – Civil Law Convention on Corruption (ETS 174) – tu je konvenciju Hrvatska potpisala, a ratifikacija se očekuje ubrzo Preporuku br. (2000) 10, o pravilima ponašanja (Codes of Conduct) za javne službenike. Ovdje treba dodati Sporazum skupine zemalja za borbu protiv korupcije –GRECO, kojemu je Hrvatska pristupila 2000. godine, i u kojem aktivno sudjeluje. Republika Hrvatska je bila 23. članica GRECO-sporazuma, koja je bila podvrgnuta prvom krugu ocjenjivanja tako da je evaluacijski tim GRECO-a posjetio Hrvatsku u razdoblju od 1. do 3. prosinca 2001., a izvješće o ocjenjivanju Hrvatske usvojeno je na 9. plenarnoj sjednici, održanoj u Strasbourgu od 13. do 17. svibnja 2002.. Na toj su sjednici pozitivno ocijenjeni napori koje je Republika Hrvatska u protekle dvije godine uložila u borbu protiv korupcije, i dane su preporuke za poboljšanje pravnog i institucionalnog okvira za borbu protiv korupcije. Valja spomenuti napore koji se poduzimaju radi pristupanja OECD-ovoj Konvenciji o borbi protiv potkupljivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnim poslovnim transakcijama. (Kao nečlanica OECD-a, Hrvatska može pristupiti konvenciji ako stekne punopravno članstvo u OECD-ovoj Radnoj skupini protiv potkupljivanja stranih javnih dužnosnika koji sudjeluju u međunarodnim poslovnim transakcijama.) Kao osnovne pojavne oblike korupcije, Kazneni zakon kriminalizira aktivno i pasivno podmićivanje i u javnom i privatnom sektoru. Pod korupcijom se konvencionalno smatraju i druga kaznena djela kao što su: protuzakonito posredovanje, zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti i sl. Primjerice, Ministarstvo se unutarnjih poslova kao temeljem za statističko praćenje broja otkrivenih i prijavljenih tzv. koruptivnih kaznenih djela u Republici Hrvatskoj, koristi prilično širokom listom kaznenih djela, kao što su primanje mita, davanje mita, protuzakonito posredovanje, zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti, zlouporaba položaja i ovlasti, sklapanje štetnog ugovora itd. 6.14.9.3.2 Institucionalni okvir U Republici Hrvatskoj donesen je 2001. godine Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, te uspostavljen Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, kao posebno državno odvjetništvo. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u svom sastavu ima: Odjel za istraživanje i dokumentaciju, Odjel za sprječavanje pojava korupcije i za odnose s javnošću, Odjel tužitelja, Tajništvo i prateće službe. Odjel za istraživanje i dokumentaciju prikuplja podatke i dokaze o korupciji i organiziranom kriminalitetu, načinima počinjenja kaznenih djela, načinima transfera novca i dr. Prikuplja i obrađuje dijelove sudskih spisa (iskaze, dokumentaciju, istražne radnje i druge radnje, te podatke drugih tijela) koji mogu poslužiti za pokretanje izvida određenih okolnosti. Zbog nedostatka radnog prostora, ovaj odjel još uvijek nije ustrojen. Odjel za sprječavanje pojava korupcije i za odnose s javnošću provodi i usmjerava aktivnosti Nacionalnog programa za borbu protiv korupcije, usmjerava djelatnost državnih institucija na ovom području te surađuje s nevladinim organizacijama i sredstvima javnog priopćavanja. Dužnost je Odjela i podizanje javne svijesti o opasnosti korupcije i organiziranog kriminaliteta te o potrebi njihova suzbijanja. Zbog nedostatka radnog prostora, ni ovaj odjel još uvijek nije ustrojen. Odjel tužitelja u osnovi je posebno državno odvjetništvo koje: usmjerava rad policije i drugih tijela u poduzimanju potrebnih mjera radi otkrivanja kaznenih djela iz svoje nadležnosti i pronalaženja počinitelja, tragova i predmeta koji mogu poslužiti za utvrđivanje činjenica te prikupljanja potrebnih obavijesti korisnih za uspješno vođenje kaznenog postupka; predlaže provođenje istražnih radnji na koje je ovlašten tim zakonom i Zakonom o kaznenom postupku; surađuje s nadležnim tijelima drugih država u razmjeni podataka i dr. Premda kadrovski neekipiran, ovaj odjel obavlja svoje redovite poslove u posve neodgovarajućemu radnom prostoru. Tajništvo Ureda zaduženo je za kadrovske poslove, međunarodnu suradnju i druge poslove prema godišnjem rasporedu poslova u Uredu. Uz dužnosnike, službenike i namještenike, u Uredu bi trebali raditi i stručni suradnici koji bi pomagali ravnatelju odnosno zamjeniku ravnatelja u slučajevima u kojima su potrebna posebna znanja. Stručni suradnici – kriminalisti pomažu ravnatelju ili njegovu zamjeniku u usmjeravanju predistražnog i istražnog postupka. Stručni suradnici drugih struka (računovodstveno-financijske, informatičke i dr.) pomažu ravnatelju ili zamjeniku u radu na konkretnim predmetima, odnosno u odjelima obavljaju specijalizirane poslove. Zakon predviđa da u Uredu rade i najmanje dva policijska službenika koji bi pomagali u provedbi zahtjeva tako što bi u slučaju potrebe objasnili policijskim timovima što Ured u pojedinom slučaju traži od policije, ali bi isto tako mogli predlagati ravnatelju ili zamjenicima poduzimanje pojedinih radnji na koje su oni ovlašteni. Za obavljanje policijskih poslova u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske osnovano je Ravnateljstvo policije u sklopu kojega djeluje Uprava kriminalističke policije. Organizacijsku strukturu Uprave kriminalističke policije čine razni odjeli koji prate, analiziraju stanje sigurnosti i pojave koje pogoduju nastanku i razvitku kriminaliteta, ali i izravno sudjeluju u obavljanju određenih složenijih policijskih poslova. Za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta posebnu važnost i ulogu imaju Odjel organiziranog kriminaliteta, Odjel gospodarskog kriminaliteta i korupcije, Odjel kriminaliteta droga i Odjel posebnih kriminalističkih poslova. I policijske uprave ustrojene na određenim područjima Republike Hrvatske, u svom sastavu imaju te odjele. Ministarstvo unutarnjih poslova je u zadnjih nekoliko godina poduzelo i poduzima niz mjera ne samo na području podizanja otkrivačke djelatnosti koruptivnih kaznenih djela, već i na području prevencije i edukacije službenika za suzbijanje te vrste kriminaliteta. Uloga specijaliziranog policijskog odjela i njegov budući razvoj važni su za uspješno planiranje i provođenje policijskih poslova na području suzbijanja korupcije, ali i za suradnju s Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, čiji je proces ustrojavanja još u tijeku. Ministarstvo unutarnjih poslova jedan je od bitnih čimbenika koji u okviru Akcijskog plana, Nacionalnog programa za borbu protiv korupcije, zajedničkim djelovanjem treba stvoriti širok mehanizam kontrole korupcije u Hrvatskoj. Polazeći od toga da je korupcija po svojoj prirodi prikrivena vrsta kriminaliteta i da je dobra suradnja s građanima preduvjet dobre otkrivačke djelatnosti policije, unutar spomenutoga specijalističkog odjela su u rujnu 2001. uspostavljene besplatne linije komunikacije (telefon, telefaks e-mail) koje trebaju potaknuti građane da nadležnim tijelima dostavljaju saznanja o tim kaznenim djelima, i pridonijeti jačanju međusobnog povjerenja. 6.14.9.3.3. Prioriteti – Osigurati potreban prostor, namještaj i opremu za rad Ureda, kako u sjedištu u Zagrebu tako i u odsjecima Ureda u Splitu, Rijeci i Osijeku. – Kadrovski ekipirati Ured potrebnim brojem dužnosnika, stručnih suradnika, policijskih službenika , ostalih službenika i namještenika te osigurati odgovarajući sustav edukacije za osoblje Ureda. – Nabava kvalitetnog informacijskog sustava u USKOK-u radi ustrojavanja baza podataka kompatibilnih s bazama podataka ostalih važnih institucija. –Osiguranje stručnog usavršavanja za službenike koji rade ili će raditi na poslovima suzbijanja korupcije, te za rukovoditelje operativnih odjela u policijskim upravama. – Popunjavanje predviđenih radnih mjesta u policijskim upravama službenicima za suzbijanje korupcije. 6.14.9.3.4. CARDS U okviru projekta CARDS 2002/19 predviđena je podrška Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u iznosu od 1.000.000 €. Kao posebna komponenta, tu je uključen Program edukacije za Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta čija je vrijednost 375.000 €. 6.14.9.4. Krijumčarenje 6.14.9.4.1. Pravni okvir Krijumčarenje u širem smislu, kao vrsta kriminala, šteti gospodarskom, fiskalnom i komercijalnom interesu zemlje, posebno krijumčarenje tzv. visokotarifnih roba (duhana i duhanskih prerađevina, nafte i naftnih derivata, alkohola i alkoholnih prerađevina, tekstila i dr.) , te otvara druga pitanja, prije svega problem korupcije, pojavnosti organiziranog kriminala, pranja novca te u velikoj mjeri najrazličitijim oblicima sive ekonomije utječe na cjelokupno gospodarstvo. Republika Hrvatska prepoznala je opasnosti od narastajuće pojave krijumčarenja i s tim u vezi poduzela kratkoročne mjere za njegovo suzbijanje, tj. pojačala je nadzor i kontrolu putem postojećih pravnih i institucionalnih oblika. Ovo područje uređeno je Kaznenim zakonom, Carinskim zakonom, Zakonom o carinskoj službi, kojima su utvrđene posebne ovlasti carinskih službenika, te značajno proširene njihove ovlasti, zatim Zakonom o nadzoru predmeta od plemenitih metala, Zakonom o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata. Uviđajući svoj interes u suzbijanju krijumčarenja i prekograničnog kriminala, Republika Hrvatska je u okviru Inicijative za suradnju u jugoistočnoj Europi (SECI) potpisala Ugovor o suradnji u sprječavanju i suzbijanju prekograničnog kriminala, te primjereno tome uskladila postojeće prije navedene zakonske propise sa standardima i uobičajenom praksom pojedinih članica EU. 6.14.9.4.2. Institucionalni okvir Područje sprječavanja krijumčarenja spada u nadležnost Ministarstva unutarnjih poslova, Odjela gospodarskog kriminaliteta i korupcije i Odjela organiziranog kriminaliteta. Budući da krijumčarenje nesumnjivo ima obilježja organiziranog kriminala, te potencira koruptivna ponašanja, izvidi se provode u suradnji s Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Za učinkovito suzbijanje krijumčarenja, Carinska uprava Republike Hrvatske, u skladu s odredbama Zakona o carinskoj službi, surađuje s Ministarstvom unutarnjih poslova. U tuzemnom prometu Državni inspektorat Republike Hrvatske suzbija distribuciju krijumčarene robe, u skladu s nizom zakonskih propisa kojima su definirana pojedina područja gospodarske djelatnosti. 6.14.9.4.3. Prioriteti Razvijati suradnju među svim tijelima državne uprave. Uvježbavati osoblje u svrhu učinkovitijeg prepoznavanja i uočavanja pojavnih oblika krijumčarenja. Unaprijediti tehniku i sredstva kontrole. 6.14.9.5. Terorizam 6.14.9.5.1 Pravni okvir Pravni okvir za ovu problematiku temelji se na Kaznenom zakonu Republike Hrvatske koji u članku 141. propisuje kazneno djelo protudržavnog terorizma u glavi – Kaznena djela protiv Republike Hrvatske, a u članku 169. propisuje kazneno djelo međunarodnog terorizma u glavi – Kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. Republika Hrvatska potpisala je Europsku konvenciju o suzbijanju terorizma 7. studenoga 2001., a potvrdila ju je 19. rujna 2002. godine. Isto tako, Republika Hrvatska je 11. studenoga 2001. potpisala UN Konvenciju o suzbijanju financiranja terorizma iz 1999. godine. Republika Hrvatska je od 8. listopada 1991. godine stranka Međunarodne konvencije protiv uzimanja talaca. Predloženim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, kazneno djelo međunarodnog terorizma dopunjeno je pripremnim radnjama, a obuhvaćeno je i suzbijanje financiranja terorizma. Time će Republike Hrvatska svoje kazneno zakonodavstvo uskladiti s navedenim konvencijama. Međutim, u okviru cjelokupne borbe protiv međunarodnog terorizma, potrebno je da Republika Hrvatska pristupi ostalim međunarodnim konvencijama koje uređuju ovo područje, a za koje su se i države članice EU, prema Zajedničkom stajalištu Vijeća o borbi protiv terorizma 2001/930, obvezale postati strankama. To je, primjerice, UN Konvencija o suzbijanju terorističkih bombaških napada iz 1997. godine, koje Republika Hrvatska nije postala strankom. Republika Hrvatska prati dinamičan razvoj i donošenje propisa u EU u području borbe protiv terorizma, kao što je Okvirna odluka o borbi protiv terorizma od 13. lipnja 2002., te kao svoj dugoročni cilj postavlja postupno usklađivanje svoga kaznenog zakonodavstva s relevantnim propisima Europske unije. 6.14.9.5.2. Institucionalni okvir Za područje borbe protiv terorizam nadležno je Ministarstvo unutarnjih poslova, Odjel za terorizam i ratne zločine, a za pitanje usklađivanja hrvatskoga kaznenog zakonodavstva s relevantnim EU-propisima nadležno je Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Uprava za kazneno pravo. Da bi se postigao stvaran uvid u stupanj usklađenosti hrvatskoga zakonodavstva s propisima Europske unije koji se odnose na borbu protiv terorizma, potrebno je provesti edukaciju i stručno usavršavanje djelatnika nadležnih tijela. 6.14.9.5.3. Prioriteti – Provedba Europske konvencije o suzbijanju terorizma. – Pokretanje postupka pristupanja ostalim međunarodnim višestranim ugovorima prema popisu danom u Aneksu Zajedničkog stajališta Vijeća o borbi protiv terorizma 2001/930. – Edukacija i stručno usavršavanje. JAČANJE ADMINISTRATIVNE SPOSOBNOSTI  |
|||||||||||||