 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
|||||||||||||
   EUROPSKE INTEGRACIJE  Nacionalni program RH za pridruživanje Europskoj uniji > Popis kratica i pojmova > Odnos RH i EU > Interesi i prioriteti > Pristup i metodologija > Politički kriteriji > Gospodarske prilagodbe > Gospodarski trendovi > Strukturne reforme > Usklađivanje zakonodavstva > Sloboda kretanja roba > Sloboda kretanja radnika > Sloboda pružanja usluga > Sloboda kretanja kapitala > Pravo trgovačkih društava > Tržišno natjecanje i potpore > Promet > Carine > Socijalna politika i zapošlja. > Malo i srednje poduzetništvo > Telekomunikacije i informac. > Zaštita potrošača i zdravlja > Pravosuđe, unutarnji poslovi > Javna administracija > Državna samouprava > Komunikacijska strategija > EU Dodatak A > EU Dodatak B  > Sporazum o stabilizaciji > Protokoli SSP > Kronologija EU > Institucije EU > Izvori prava EU > Pravni akti EU > Financijske institucije > Ministarstvo (MEI) > Međunarodni ugovori > Informacijski releji > Baze podataka o EU > EURO 
 
> Pregled najvažnijih zakona > Poslovni WEB katalog > Trgovačko pravo > EU Baza podataka > Izrada Internet stranica KONTAKT PODACI ZA Poslovni forum d.o.o. Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima Pitanja, narudžbe, savjeti... IZRADA WEB STRANICA Putem vlastitih web stranica možete pružiti brzu i detaljnu informaciju o Vašem poduzeću ili obrtu, proizvodima i uslugama. Obraćate se novim potencijalnim kupcima i kvalitetnije komunicirate sa svim postojećim, povećavate bazu dobavljača, dobivate pristup tržištima i segmentima koji su Vam dosad bili nedostupni - ukratko, poboljšavate svoje poslovanje i otvarate nove poslovne mogućnosti. CMS su internet stranice sa administracijom putem koje možete uvijek samostalno dodavati i ažurirati sadržaj bez ikakvih dodatnih troškova, objavljivati neograničeni broj tekstova... Što je to administracija? Administracija znači da uz pomoć lozinke imate pristup u te stranice, kao što imate i pristup na Facebook ili Gmail. CMS plaćate samo jednom, cijena CMS-a ne ovisi o tome koliko ćete objaviti članaka. Možete objaviti na stotine i tisuće članaka, sve bez ikakvog dodatnog plaćanja kao što bi vam naplaćivali po broju stranica (članaka) da vam rade stranice onako kako su se nekada radile, a što nažalost većina i još danas nudi. CMS Web Express odlikuje jednostavna promjena ili dorada dizajna, jednostavnost unosa i ažuriranja sadržaja. Na svojim CMS web stranicama možete imati i više tematskih cjelina i svakoj toj tematskoj cjelini možete zadati drugačiji dizajn. Dakle, niti sve pojedinačne web stranice unutar vašeg web portala ne moraju izgledati isto. Različitom slikom u zaglavlju web stranica, drugačijom bojom pozadine ili drugačijom bojom fonta možete vaše tematske cjeline učiniti prepoznatljivijima i olakšava snalaženje korisnika.
|
 |
 MEĐUNARODNI UGOVORI ZAKON O POTVRĐIVANJU EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE, DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI, PROTOKOLA O IZMJENAMA EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE I DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI KOJIM SE USPOSTAVLJA SUSTAV KOLEKTIVNIH ŽALBI Članak 1. Potvrđuje se Europska socijalna povelja, sastavljena u Torinu 18. listopada 1961., Dodatni protokol Europskoj socijalnoj povelji, sastavljen u Strasbourgu 5. svibnja 1988., Protokol o izmjenama Europske socijalne povelje, sastavljen u Torinu 21. listopada 1991., i Dodatni protokol Europskoj socijalnoj povelji kojim se uspostavlja sustav kolektivnih žalbi sastavljen u Strasbourgu 9. studenoga 1995., koje je Republika Hrvatska potpisala 8. ožujka 1999., u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku. Članak 2. Tekstovi Europske socijalne povelje, Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji, Protokola o izmjenama Europske socijalne povelje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji kojim se uspostavlja sustav kolektivnih žalbi u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glase: EUROPEAN SOCIAL CHARTER EUROPSKA SOCIJALNA POVELJA PREAMBULA Vlade potpisnice, članice Vijeća Europe, smatrajući da je cilj Vijeća Europe ostvarenje većeg jedinstva između njegovih članica radi čuvanja i promicanja ideala i načela koji su njihova zajednička baština te pospješivanja njihovoga gospodarskog i socijalnog napretka, osobito održanjem i daljnjim razvitkom ljudskih prava i temeljnih sloboda; smatrajući da su se Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisanom u Rimu 4. studenoga 1950., i njenim Dodatnim protokolom, potpisanim u Parizu 20. ožujka 1952., države članice Vijeća Europe suglasile svojem stanovništvu osigurati građanska i politička prava i slobode navedene u tim dokumentima; smatrajući da se uživanje socijalnih prava mora osigurati bez ikakve diskriminacije s obzirom na rasu, boju kože, spol, vjeroispovijed, političko mišljenje, nacionalnu pripadnost ili socijalno podrijetlo; odlučne zajednički učiniti sve napore kako bi pomoću odgovarajućih institucija i djelovanja podigle životni standard i unaprijedile dobrobit i gradskog i seoskog stanovništva pomoću odgovarajućih institucija i aktivnosti; sporazumjele su se o sljedećem: DIO I. Ugovorne stranke kao cilj politike koju će, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, slijediti svim primjerenim sredstvima prihvaćajući ostvarenje uvjeta u kojima će osigurati učinkovito ostvarivanje sljedećih prava i načela: 1. Svatko treba imati mogućnost zarađivati za svoj život slobodno izabranim radom. 2. Svi radnici imaju pravo na pravične radne uvjete. 3. Svi radnici imaju pravo na sigurnost i zaštitu zdravlja na radu. 4. Svi radnici imaju pravo na pravičnu plaću koja će njima, kao i njihovim obiteljima, osigurati dostojan životni standard. 5. Svi radnici i poslodavci, radi zaštite svojih ekonomskih i socijalnih interesa, imaju pravo slobodno se udružiti u nacionalne ili međunarodne organizacije. 6. Svi radnici i poslodavci imaju pravo na kolektivno pregovaranje. 7. Djeca i mladež imaju pravo na posebnu zaštitu od fizičkih i moralnih opasnosti kojima su izloženi. 8. Radnice u slučaju majčinstva, kao i ostale radnice kada je to potrebno, imaju pravo na posebnu zaštitu na radu. 9. Svatko ima pravo koristiti odgovarajuće pogodnosti profesionalnog usmjeravanja kako bi mu se pomoglo izabrati zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i interesima. 10. Svatko ima pravo koristiti odgovarajuće pogodnosti stručne izobrazbe. 11. Svatko ima pravo koristiti sve mjere koje mu omogućavaju ostvarenje najboljeg dostupnog zdravstvenog standarda. 12. Svi radnici i od njih uzdržavane osobe imaju pravo na socijalnu sigurnost. 13. Svatko bez dovoljno sredstava za život ima pravo na socijalnu i medicinsku pomoć. 14. Svatko ima pravo koristiti se uslugama socijalnih službi. 15. Svaka invalidna osoba ima pravo na profesionalnu izobrazbu i na socijalnu i profesionalnu rehabilitaciju, neovisno o podrijetlu i naravi njene invalidnosti. 16. Obitelj kao osnovna jedinica društva, radi osiguranja svog punog razvoja, ima pravo na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu. 17. Majka i dijete, neovisno o bračnom stanju i obiteljskim odnosima, imaju pravo na primjerenu socijalnu i ekonomsku zaštitu. 18. Državljani svake ugovorne stranke imaju pravo obavljati plaćenu djelatnost na teritoriju svake druge ugovorne stranke pod jednakim uvjetima kao i njeni državljani, osim u slučajevima ograničenja uvjetovanih ozbiljnim razlozima gospodarskog i socijalnog karaktera. 19. Radnici migranti, državljani jedne od ugovornih stranaka, kao i njihove obitelji, imaju pravo na zaštitu i pomoć na teritoriju svake druge ugovorne stranke. DIO II. Ugovorne stranke prihvaćaju da će poštivati, kao što je to predviđeno u dijelu III., obveze koje proizlaze iz članaka i stavaka koji slijede. Članak 1. – PRAVO NA RAD Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava na rad, ugovorne stranke se obvezuju: 1. priznati jednim od svojih glavnih ciljeva i odgovornosti postizanje i održavanje što je moguće više i stabilnije razine zaposlenosti, pri tome nastojeći ostvariti punu zaposlenost; 2. djelotvorno štititi pravo radnika da zarađuju za svoj život slobodno izabranim radom; 3. uspostaviti ili održavati besplatne službe zapošljavanja za sve radnike; 4. osigurati ili promicati odgovarajuće profesionalno usmjeravanje, izobrazbu i rehabilitaciju. Članak 2. – PRAVO NA PRAVIČNE RADNE UVJETE Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava na pravične radne uvjete, ugovorne stranke se obvezuju: 1. utvrditi razumno trajanje dnevnog i tjednog rada, postupno smanjujući radni tjedan koliko to dopušta povećanje produktivnosti i drugi mjerodavni čimbenici; 2. osigurati plaćene državne blagdane; 3. osigurati plaćeni godišnji odmor od najmanje dva tjedna; 4. osigurati skraćeni rad ili dodatni plaćeni odmor radnicima koji rade na opasnim ili po zdravlje štetnim poslovima; 5. osigurati tjedni odmor koji se, koliko je to moguće, podudara s danom u tjednu koji je kao dan odmora prihvaćen prema tradiciji ili običajima zemlje ili regije. Članak 3. – PRAVO NA SIGURNOST I ZAŠTITU ZDRAVLJA NA RADU Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava na sigurnost i zaštitu zdravlja na radu, ugovorne stranke se obvezuju: 1. donijeti propise o sigurnosti i zdravstvenim uvjetima rada; 2. odrediti mjere nadzora primjene tih propisa; 3. savjetovati se, ako je to potrebno, s organizacijama poslodavaca i radnika o mjerama radi poboljšanja sigurnosti i zdravstvenih uvjeta rada. Članak 4. – PRAVO NA PRAVIČNU PLAĆU Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava na pravičnu plaću, ugovorne stranke se obvezuju: 1. priznati radnicima pravo na plaću koja će njima i njihovim obiteljima osigurati dostojan životni standard; 2. priznati radnicima pravo na uvećan iznos plaće za prekovremeni rad, osim u nekim iznimnim slučajevima; 3. priznati radnicima, muškarcima i ženama, pravo na jednaku plaću za jednako vrijedan rad; 4. priznati svim radnicima pravo na primjeren otkazni rok u slučaju prestanka radnog odnosa; 5. dopustiti odbitke od plaće samo pod uvjetima i u opsegu propisanim nacionalnim zakonima ili drugim propisima, ili utvrđenim kolektivnim ugovorima ili arbitražnim odlukama. Ostvarivanje tih prava treba osigurati ili slobodno zaključenim kolektivnim ugovorima, ili zakonskim postupkom utvrđivanja plaća, ili na koji drugi način primjeren nacionalnim uvjetima. Članak 5. – PRAVO ORGANIZIRANJA Radi jamčenja i promicanja slobode radnika i poslodavaca da osnivaju lokalne, nacionalne ili međunarodne organizacije za zaštitu svojih ekonomskih i socijalnih interesa i radi udruživanja u te organizacije, ugovorne stranke obvezuju se da nacionalno zakonodavstvo neće ugrožavati tu slobodu niti će ga primjenjivati na način da je ugrožava. U kojoj će se mjeri jamstva predviđena ovim člankom primjenjivati na policiju, utvrdit će se nacionalnim zakonima ili drugim propisima. Načelo i opseg primjene tih jamstava na pripadnike vojnih snaga također se utvrđuju nacionalnim zakonima ili drugim propisima. Članak 6. – PRAVO NA KOLEKTIVNO PREGOVARANJE Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava na kolektivno pregovaranje, ugovorne stranke se obvezuju: 1. promicati jednakopravna savjetovanja između radnika i poslodavaca; 2. promicati, kada je to potrebno i prikladno, uspostavu mehanizama dobrovoljnog pregovaranja između poslodavaca ili poslodavačkih organizacija, s jedne strane, i organizacija radnika, s druge strane, radi uređenja uvjeta zaposlenja kolektivnim ugovorima; 3. promicati uspostavu i korištenje odgovarajućih mehanizama mirenja i dobrovoljne arbitraže radi rješavanja radnih sporova; i priznaju: 4. pravo radnika i poslodavaca na kolektivnu akciju u slučaju interesnih sukoba, uključujući i pravo na štrajk, ograničeno obvezama koje mogu proizaći iz prethodno prihvaćenih kolektivnih ugovora. Članak 7. – PRAVO DJECE I MLADEŽI NA ZAŠTITU Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava djece i mladeži na zaštitu, ugovorne stranke se obvezuju: 1. propisati da je 15 godina najniža dob za zapošljavanje, s tim da se i mlađa djeca iznimno mogu zaposliti na propisanim lakšim poslovima koji nisu štetni za njihovo zdravlje, moral ili obrazovanje; 2. utvrditi višu minimalnu dopuštenu dob zapošljavanja na određenim poslovima koji se smatraju opasnim ili štetnim za zdravlje; 3. zabraniti da se djeca koja su na obveznom školovanju zapošljavaju na poslovima koji će ih onemogućiti u stjecanju svih koristi od tog školovanja; 4. ograničiti radno vrijeme radnika mlađih od 16 godina kako bi ono bilo usklađeno s potrebama njihova razvoja, a posebice s potrebama njihove profesionalne izobrazbe; 5. priznati mladim radnicima i naučnicima pravo na pravičnu plaću ili drugu odgovarajuću naknadu; 6. osigurati da se vrijeme koje mladi, uz pristanak poslodavca, provedu na profesionalnoj izobrazbi tijekom redovitog radnog vremena smatra dijelom radnog dana; 7. osigurati radnicima mlađim od 18 godina najmanje tri tjedna godišnjeg plaćenog odmora; 8. zabraniti osobama mlađim od 18 godina noćni rad, osim kada se radi o poslovima koji su predviđeni nacionalnim zakonima ili drugim propisima; 9. predvidjeti da se radnici mlađi od 18 godina zaposleni na poslovima utvrđenim nacionalnim zakonima ili drugim propisima moraju podvrgnuti redovitom medicinskom nadzoru; 10. osigurati posebnu zaštitu od fizičkih i moralnih opasnosti kojima su djeca i mladež izloženi, a posebno od onih koje izravno ili neizravno proizlaze iz njihova rada. Članak 8. – PRAVO RADNICA NA ZAŠTITU Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava radnica na zaštitu, ugovorne stranke se obvezuju: 1. osigurati ženama odsutnost s rada prije i poslije poroda u trajanju od najmanje 12 tjedana i to kao plaćeni dopust ili odgovarajućim naknadama na temelju socijalnog osiguranja ili naknadama iz javnih fondova; 2. smatrati nezakonitim otkaz koji bi poslodavac dao ženi tijekom njenog porodnog dopusta ili u slučaju kad bi otkazni rok istekao tijekom tog dopusta; 3. osigurati majkama koje doje djecu za tu namjenu primjerene stanke; 4. a) urediti noćni rad žena u industriji; b) zabraniti svaki rad žena u podzemnim rudnicima i, prema potrebi, na svim za njih neprikladnim poslovima koji su opasni, teški ili štetni za zdravlje. Članak 9. – PRAVO NA PROFESIONALNO USMJERAVANJE Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava na profesionalno usmjeravanje, ugovorne stranke obvezuju se, prema potrebi, osigurati ili promicati službu koja će pomagati svim osobama, uključujući i hendikepirane, u rješavanju problema izbora ili napredovanja u zanimanju, vodeći računa o njihovim osobnim sposobnostima i mogućnostima zapošljavanja; ta pomoć mora biti besplatna, kako za mladež, uključujući djecu školske dobi, tako i za odrasle. Članak 10. – PRAVO NA PROFESIONALNU IZOBRAZBU Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava na profesionalnu izobrazbu, ugovorne stranke se obvezuju: 1. osigurati ili promicati, kada je to potrebno, stručnu i profesionalnu izobrazbu svih osoba, uključujući i hendikepirane, uz savjetovanje s organizacijama poslodavaca i radnika, te omogućiti pogodnosti za pristup višem stručnom i sveučilišnom obrazovanju, poštujući jedino kriterij individualne sposobnosti; 2. osigurati ili promicati sustav naukovanja i druge sustave izobrazbe dječaka i djevojčica za različita zanimanja; 3. prema potrebi osigurati ili promicati: a) odgovarajuće i lako dostupne pogodnosti izobrazbe odraslih radnika; b) posebne mjre radi dodatne profesionalne izobrazbe odraslih radnika, koje iziskuje tehnički napredak ili novi trendovi u zapošljavanju; 4. ohrabrivati puno korištenje predviđenih pogodnosti pomoću odgovarajućih mjera, kao što su: a) smanjenje ili ukidanje svih pristojbi ili troškova; b) dodjela financijske pomoći u odgovarajućim slučajevima; c) uključivanje u redovite radne sate vremena što ga radnik, na zahtjev poslodavca, provede na tečajevima dodatne izobrazbe; d) jamstvo, putem odgovarajućeg nadzora i uz savjetovanje s organizacijama poslodavaca i radnika, učinkovitosti sustava naukovanja i svakog drugog sustava izobrazbe mladih radnika i, općenito, odgovarajuće zaštite mladih radnika. Članak 11. – PRAVO NA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, ugovorne stranke se obvezuju poduzeti, bilo izravno bilo u suradnji s javnim ili privatnim organizacijama, odgovarajuće mjere prvenstveno usmjerene na to da: 1. uklone, koliko je to moguće, uzroke slaboga zdravlja; 2. osiguraju službe savjetovanja i obrazovanja radi poboljšanja zdravlja i razvoja osobne odgovornosti za zdravlje; 3. spriječe, koliko je to moguće, epidemijske, endemijske i druge bolesti. Članak 12. – PRAVO NA SOCIJALNU SIGURNOST Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava na socijalnu sigurnost, ugovorne stranke se obvezuju: 1. uspostaviti ili održavati sustav socijalne sigurnosti; 2. održavati sustav socijalne sigurnosti na zadovoljavajućoj razini, barem onakvoj kakva je potrebna za ratifikaciju konvencije Međunarodne organizacije rada (br. 102) o minimalnim standardima socijalne sigurnosti; 3. nastojati sustav socijalne sigurnosti postupno podići na višu razinu; 4. poduzeti mjere, sklapanjem odgovarajućih dvostranih ili mnogostranih ugovora ili drugim sredstvima, i u skladu s uvjetima utvrđenim u tim ugovorima, kako bi osigurale: a) jednakost svojih državljana i državljana drugih ugovornih stranaka u pogledu prava na socijalnu sigurnost, uključujući i očuvanje prava proizašlih iz zakonodavstva o socijalnoj sigurnosti, bez obzira na preseljavanja osiguranih osoba na teritorijima ugovornih stranaka: b) priznavanje, održavanje i uspostavljanje prava na socijalnu sigurnost sredstvima kao što su zbrajanje razdoblja osiguranja ili zaposlenja ostvarenih sukladno zakonodavstvu svake od ugovornih stranaka. Članak 13. – PRAVO NA SOCIJALNU I MEDICINSKU POMOĆ Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava na socijalnu i medicinsku pomoć ugovorne stranke se obvezuju: 1. osigurati da svatko tko nema dovoljno prihoda i tko ih nije u mogućnosti ostvariti vlastitim naporima ili ih dobiti iz nekog drugog izvora, posebice u obliku davanja temeljem sustava socijalne sigurnosti, može dobiti odgovarajuću pomoć i, u slučaju bolesti, njegu koju iziskuje njegovo stanje; 2. jamčiti da osobama koje se koriste takvom pomoći zbog toga neće biti smanjena politička ili socijalna prava; 3. osigurati da svatko može od nadležnih javnih ili privatnih službi dobiti svaki savjet i svaku osobnu pomoć nužnu kako bi se spriječila, uklonila ili ublažila osobna ili obiteljska ugroženost; 4. primjenjivati odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka kako na svoje državljane tako i na državljane drugih ugovornih stranaka koji zakonito borave na njihovom teritoriju, sukladno obvezama koje imaju temeljem Europske konvencije o socijalnoj i medicinskoj pomoći, potpisane u Parizu 11. prosinca 1953. Članak 14. – PRAVO KORIŠTENJA USLUGA SOCIJALNIH SLUŽBI Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava korištenja usluga socijalnih službi, ugovorne stranke se obvezuju: 1. promicati ili organizirati službe koje će primjenom metoda socijalnog rada pridonijeti dobrobiti i razvoju pojedinaca i skupina u zajednici, kao i njihovoj prilagodbi socijalnoj sredini; 2. ohrabrivati sudjelovanje pojedinaca te dobrovoljnih ili drugih organizacija u stvaranju i održavanju takvih službi. Članak 15. – PRAVO TJELESNO ILI DUŠEVNO OŠTEĆENIH OSOBA NA PROFESIONALNU IZOBRAZBU I NA PROFESIONALNU I SOCIJALNU REHABILITACIJU Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava tjelesno ili duševno oštećenih osoba na profesionalnu izobrazbu i na profesionalnu i socijalnu rehabilitaciju, ugovorne stranke se obvezuju: 1. poduzeti odgovarajuće mjere da se zainteresiranima pruži mogućnost profesionalne izobrazbe, uključujući, kad je to potrebno, putem specijaliziranih javnih ili privatnih ustanova; 2. poduzeti odgovarajuće mjere radi zapošljavanja invalidnih osoba, naročito uz pomoć specijaliziranih ustanova, zaštićenim zapošljavanjem te mjerama koje će poticati poslodavce na zapošljavanje invalidnih osoba. Članak 16. – PRAVO OBITELJI NA SOCIJALNU, PRAVNU I EKONOMSKU ZAŠTITU Radi osiguranja uvjeta potrebnih za puni razvoj obitelji kao osnovne jedinice društva, ugovorne stranke obvezuju se promicati ekonomsku, pravnu i socijalnu zaštitu obiteljskoga života, posebice pomoću socijalnih i obiteljskih potpora, fiskalnih olakšica, poticanja gradnje stanova prilagođenih potrebama obitelji, pomoći mladim obiteljima i drugim odgovarajućim mjerama. Članak 17. – PRAVO MAJKE I DJETETA NA SOCIJALNU I EKONOMSKU ZAŠTITU Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava majke i djeteta na ekonomsku i socijalnu zaštitu, ugovorne stranke obvezuju se poduzeti sve potrebne i odgovarajuće mjere radi ostvarivanja toga cilja, uključujući i osnivanje ili održavanje odgovarajućih institucija ili službi. Članak 18. – PRAVO OBAVLJANJA PLAĆENE DJELATNOSTI NA TERITORIJU DRUGIH UGOVORNIH STRANAKA Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava obavljanja plaćene djelatnosti na teritoriju svake druge ugovorne stranke, stranke se obvezuju: 1. primjenjivati postojeće propise u liberalnom duhu; 2. pojednostavniti postojeće formalnosti te smanjiti ili ukinuti sudske takse i druge pristojbe koje plaćaju strani radnici ili njihovi poslodavci; 3. liberalizirati propise koji, pojedinačno ili kolektivno, uređuju zapošljavanje stranih radnika; i priznati: 4. svojim državljanima pravo odlaska iz zemlje radi obavljanja plaćene djelatnosti na teritoriju drugih ugovornih stranaka. Članak 19. – PRAVO RADNIKA MIGRANATA I NJIHOVIH OBITELJI NA ZAŠTITU I POMOĆ Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava radnika migranata i njihovih obitelji na zaštitu i pomoć na teritoriju drugih ugovornih stranaka, ugovorne stranke se obvezuju: 1. održavati ili osigurati djelovanje odgovarajućih besplatnih službi za pomoć tim radnicima i, posebice, službi za davanje točnih informacija, te poduzimati sve potrebne mjere, u okviru nacionalnih zakona ili drugih propisa, protiv svake obmanjujuće promidžbe koja se odnosi na iseljavanje i useljavanje; 2. poduzeti, u granicama svoje nadležnosti, odgovarajuće mjere koje će olakšati odlazak, putovanje i prihvaćanje tih radnika i njihovih obitelji, te im, u granicama svojih nadležnosti, za vrijeme putovanja osigurati potrebne sanitarne i medicinske usluge, kao i dobre higijenske uvjete; 3. promicati, prema potrebi, suradnju između socijalnih, javnih ili privatnih službi zemalja iseljenja i zemalja useljenja; 4. jamčiti radnicima koji zakonito borave na njihovu teritoriju, u mjeri u kojoj je to uređeno zakonima ili drugim propisima ili je u nadležnosti upravnih organa, jednake radne i životne uvjete kao i svojim državljanima, u pogledu: a) primanja te drugih uvjeta zaposlenja i rada; b) članstva u sindikalnim organizacijama i korištenja prava iz kolektivnih ugovora; c) stanovanja; 5. osigurati radnicima koji zakonito borave na njihovu teritoriju jednakost sa svojim državljanima u pogledu poreza, pristojbi i doprinosa koje plaćaju kao radnici; 6. olakšati, koliko je god to moguće, spajanje obitelji radnika migranta kojemu je odobreno da se nastani na njihovu teritoriju; 7. osigurati radnicima koji zakonito borave na njihovu teritoriju jednakost sa svojim državljanima u pravosudnim postupcima u pitanjima spomenutim u ovom članku; 8. jamčiti radnicima koji zakonito borave na njihovu teritoriju da neće biti protjerani osim ako ugrožavaju državnu sigurnost ili ako krše javni red ili moralne norme; 9. dopustiti, u zakonom predviđenim granicama, prijenos onog dijela zarada i ušteđevina radnika migranata koji oni žele; 10. proširiti zaštitu i pomoć predviđenu ovim člankom i na radnike migrante koji obavljaju samostalnu djelatnost, ako se te mjere na njih mogu primijeniti. DIO III. Članak 20. – OBVEZE 1. Svaka ugovorna stranka se obvezuje: a. smatrati dio I. ove Povelje izjavom koja određuje ciljeve čijem će ostvarivanju težiti svim prikladnim sredstvima, sukladno odredbama uvodnog stavka tog dijela Povelje; b. smatrati se obvezanom s najmanje pet od sedam sljedećih članaka dijela II. Povelje: članci 1., 5., 6., 12., 13., 16. i 19.; c. smatrati se obvezanom dodatnim brojem članaka ili stavaka navedenih u dijelu II. Povelje, koje će ona odabrati, tako da ukupan broj naznačenih članaka i stavaka koji je obvezuju ne bude manji od 10 članaka ili 45 stavaka. 2. Odabrane članke ili stavke, sukladno točkama b) i c) stavka 1. ovoga članka, ugovorne će stranke notificirati glavnom tajniku Vijeća Europe u trenutku polaganja isprave o ratifikaciji ili odobrenju. 3. Svaka ugovorna stranka može kasnije u svako doba, notifikacijom glavnom tajniku, izjaviti da se smatra obvezanom svakim drugim naznačenim člankom ili stavkom dijela II. Povelje koji ona još nije prihvatila sukladno odredbama stavka 1. ovoga članka. Te naknadne obveze smatrat će se sastavnim dijelom ratifikacije ili odobrenja te će imati iste učinke počevši od tridesetog dana nakon datuma notifikacije. 4. Glavni tajnik obavijestit će sve vlade potpisnice i glavnog ravnatelja Međunarodnoga ureda rada o svakoj primljenoj notifikaciji sukladno ovom dijelu Povelje. 5. Svaka ugovorna stranka imat će odgovarajući sustav inspekcije rada sukladno nacionalnim uvjetima. DIO IV. Članak 21. – IZVJEŠĆA O PRIHVAĆENIM ODREDBAMA Ugovorne stranke dostavljat će glavnom tajniku Vijeća Europe, u obliku što će ga odrediti Odbor ministara, dvogodišnja izvješća o primjeni odredaba dijela II. Povelje koje su prihvatile. Članak 22. – IZVJEŠĆA O NEPRIHVAĆENIM ODREDBAMA Ugovorne stranke dostavljat će glavnom tajniku Vijeća Europe, u prikladnim vremenskim razmacima, a na zahtjev Odbora ministara, izvješća koja se odnose na odredbe dijela II. Povelje koje nisu prihvatile u trenutku ratifikacije ili odobrenja, niti kasnijom notifikacijom. Odbor ministara odredit će, u određenim vremenskim razmacima, u svezi s kojim odredbama i u kojem će se obliku tražiti takva izvješća. Članak 23. – DOSTAVLJANJE PRIJEPISA 1. Svaka ugovorna stranka uputit će prijepise izvješća predviđenih člancima 21. i 22. onim nacionalnim organizacijama koje su učlanjene u međunarodne organizacije poslodavaca i radnika i koje će biti pozvane, sukladno članku 27. stavak 2., prisustvovati sastancima pododbora Socijalnog odbora vlada. 2. Ugovorne stranke proslijedit će glavnom tajniku, ako on to od njih zatraži, sve primjedbe na izvješća primljena od nacionalnih organizacija. Članak 24. – RAZMATRANJE IZVJEŠĆA Izvješća dostavljena glavnom tajniku sukladno člancima 21. i 22. razmotrit će Odbor stručnjaka, kojemu će također biti na raspolaganju sve primjedbe upućene glavnom tajniku sukladno stavku 2. članka 23. Članak 25. – ODBOR STRUČNJAKA 1. Odbor stručnjaka sastojat će se od najviše sedam članova koje će imenovati Odbor ministara s liste neovisnih stručnjaka najvećeg integriteta i priznate stručnosti u međunarodnim socijalnim pitanjima, a te će članove predložiti ugovorne stranke. 2. Članovi Odbora imenovat će se za razdoblje od šest godina; njihov se mandat može obnoviti. Ipak, mandati dvojice članova prvog imenovanja prestat će nakon četiri godine. 3. Članove čiji će mandat prestati nakon početne četiri godine odredit će ždrijebom Odbor ministara odmah nakon prvog imenovanja. 4. Član Odbora stručnjaka koji je imenovan kao zamjena jednog od članova čiji mandat nije istekao obavlja dužnost do kraja mandata svoga prethodnika. Članak 26. – SUDJELOVANJE MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE RADA Pozvat će se međunarodna organizacija rada da imenuje jednog predstavnika koji će kao savjetnik sudjelovati u vijećanju Odbora stručnjaka. Članak 27. – PODODBOR SOCIJALNOG ODBORA VLÂDA 1. Izvješća ugovornih stranaka i zaključke Odbora stručnjaka razmotrit će pododbor Socijalnog odbora vlada Vijeća Europe. 2. Taj će se pododbor sastojati od po jednog predstavnika svake ugovorne stranke. Pododbor će pozvati najviše po dvije međunarodne organizacije poslodavaca i radnika da pošalju svoje predstavnike da, u savjetodavnom svojstvu, prisustvuju njegovim sastancima. Osim toga, na savjetovanje će moći pozvati najviše dva predstavnika međunarodnih nevladinih organizacija koje u Vijeću Europe imaju savjetodavni status o pitanjima za koja su posebno kvalificirane, kao npr. za socijalnu dobrobit i ekonomsku i socijalnu zaštitu obitelji. 3. Pododbor će Odboru ministara podnijeti izvješće sa zaključcima, kojemu će priložiti izvješće Odbora stručnjaka. Članak 28. – SAVJETODAVNA SKUPŠTINA Glavni tajnik Vijeća Europe proslijedit će Savjetodavnoj skupštini zaključke Odbora stručnjaka. Savjetodavna skupština dostavit će Odboru ministara svoje mišljenje o tim zaključcima. Članak 29. – ODBOR MINISTARA Dvotrećinskom većinom članova koji imaju pravo odlučivati, Odbor ministara će svakoj ugovornoj stranki, na temelju izvješća pododbora i nakon savjetovanja sa Savjetodavnom skupštinom, uputiti sve potrebne preporuke. DIO V. Članak 30. – DOKIDANJE U SLUČAJU RATA ILI JAVNE OPASNOSTI 1. U slučaju rata ili neke druge javne opasnosti koja prijeti životu nacije, svaka ugovorna stranka može poduzeti mjere radi dokidanja obveza predviđenih ovom Poveljom, u mjeri strogo određenoj potrebom situacije i pod uvjetom da te mjere ne proturječe drugim obvezama prema međunarodnom pravu. 2. Svaka ugovorna stranka koja je primijenila ovo pravo dokidanja dužna je, u razumnom roku, u potpunosti obavijestiti glavnog tajnika Vijeća Europe o poduzetim mjerama i o motivima koji su te mjere potaknuli. Ona će također obavijestiti glavnoga tajnika o datumu prestanka važenja tih mjera i o datumu kada će se odredbe Povelje koje je usvojila ponovno u potpunosti primjenjivati. 3. Glavni će tajnik obavijestiti druge ugovorne stranke i glavnog ravnatelja Međunarodnog ureda rada o svim primljenim obavijestima sukladno stavku 2. ovoga članka. Članak 31. – SUŽAVANJE 1. Prava i načela iznesena u dijelu I., jednom provedena u djelo, te učinkovito ostvarivanje tih prava i načela, kao što je predviđeno u dijelu II., ne mogu biti predmetom sužavanja ili ograničenja koja nisu točno navedena u dijelu I. i II., izuzimajući ona koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi poštovanja prava i sloboda drugoga ili radi zaštite javnoga reda, nacionalne sigurnosti, javnog zdravlja ili morala zemlje. 2. Sužavanja navedena u ovoj Povelji koja se odnose na prava i obveze što ih ona priznaje mogu se primjenjivati isključivo radi postizanja cilja radi kojeg su ta sužavanja bila predviđena. Članak 32. – ODNOSI IZMEĐU POVELJE I UNUTARNJEG PRAVA ILI MEĐUNARODNIH SPORAZUMA Odredbe ove Povelje ne mogu se primjenjivati na uštrb odredaba unutarnjeg prava ili dvostranih ili mnogostranih međunarodnih ugovora, konvencija ili sporazuma koji su stupili ili će stupiti na snagu i koji su povoljniji za osobe na koje se odnose. Članak 33. – PRIMJENA POMOĆU KOLEKTIVNIH UGOVORA 1. U državama članicama u kojima su obveze iz stavaka 1., 2., 3., 4. i 5. članka 2., stavaka 4., 6. i 7. članka 7. i stavaka 1., 2., 3. i 4. članka 10. dijela II. ove Povelje uobičajeno uređuju ugovorima između poslodavaca ili organizacija poslodavaca i organizacija radnika, ili se primjenjuju na drugi način koji nije zakonski određen, ugovorne stranke mogu preuzeti tome sukladno obveze i te će se obveze smatrati ispunjenima ako se ugovorima ili na drugi način primijene na veliku većinu radnika. 2. U državama članicama u kojima se te obveze uobičajeno zakonom uređene ugovorne stranke također mogu preuzeti tome sukladne obveze, a te će se obveze smatrati ispunjenima kada temeljem zakona budu primijenjene na veliku većinu radnika. Članak 34. – TERITORIJALNA PRIMJENA 1. Ova se Povelja primjenjuje na matični teritorij svake ugovorne stranke. Svaka vlada potpisnica može, pri potpisivanju ili polaganju isprave o ratifikaciji ili odobrenju, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe naznačiti teritorij koji ona u tom smislu smatra matičnim. 2. Svaka ugovorna stranka može pri ratifikaciji ili odobrenju ove Povelje, ili kasnije u svako doba, notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe izjaviti da će se Povelja, u cijelosti ili djelomično, primjenjivati na jedan ili na više nematičnih teritorija koji su naznačeni u toj izjavi, a za čije međunarodne odnose ona odgovara ili preuzima odgovornost. U toj će izjavi posebno navesti članke ili stavke dijela II. Povelje koje prihvaća kao obvezujuće za svaki teritorij naznačen u izjavi. 3. Povelja se primjenjuje na teritorij ili na teritorije naznačene u izjavi iz prethodnog stavka počevši od tridesetoga dana nakon datuma kada je glavni tajnik primio notifikaciju o toj izjavi. 4. Svaka ugovorna stranka može, kasnije u svako doba, notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe izjaviti da prihvaća kao obvezujući svaki naznačeni članak ili stavak koji još nije prihvatila za jedan ili više teritorija na kojima se Povelja već primjenjuje sukladno stavku 2. ovoga članka. Te će se naknadne obveze smatrati sastavnim dijelom izvorne izjave koja se odnosi na dotični teritorij i proizvest će isti učinak od tridesetoga dana nakon datuma notifikacije. 5. Glavni će tajnik ostalim vladama potpisnicama i glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada dostaviti svaku notifikaciju koja mu bude proslijeđena sukladno ovom članku. Članak 35. – POTPISIVANJE, RATIFIKACIJA, STUPANJE NA SNAGU 1. Ova je Povelja otvorena za potpisivanje članicama Vijeća Europe. Ona će se ratificirati ili odobriti. Izjave o ratifikaciji ili odobrenju položit će se kod glavnog tajnika Vijeća Europe. 2. Ova Povelja stupa na snagu tridesetoga dana nakon datuma polaganja pete isprave o ratifikaciji ili odobrenju. 3. Za svaku potpisnicu koja naknadno ratificira Povelja će stupiti na snagu tridesetog dana nakon datuma polaganja isprave o ratifikaciji ili odobrenju. 4. Glavni će tajnik obavijestiti sve članice Vijeća Europe i glavnog ravnatelja Međunarodnog ureda rada o stupanju na snagu Povelje, o imenima ugovornih stranaka koje su je ratificirale ili odobrile i o svakom naknadnom polaganju isprave o ratifikaciji ili odobrenju. Članak 36. – IZMJENE Svaka članica Vijeća Europe može predložiti izmjene ove Povelje putem obavijesti upućene glavnom tajniku Vijeća Europe. Glavni tajnik proslijedit će ostalim članicama Vijeća Europe tako predložene izmjene koje će tada razmotriti Odbor ministara i koje će se proslijediti na mišljenje Savjetodavnoj skupštini. Svaka izmjena koju odobri Odbor ministara stupa na snagu tridesetoga dana nakon što sve ugovorne stranke obavijeste glavnog tajnika da je prihvaćaju. Glavni će tajnik obavijestiti sve države članice Vijeća Europe i glavnog ravnatelja Međunarodnog ureda rada o stupanju na snagu tih izmjena. Članak 37. – OTKAZIVANJE 1. Nijedna ugovorna stranka ne može otkazati ovu Povelju prije isteka petogodišnjeg razdoblja nakon datuma kada je Povelja za nju stupila na snagu, ili prije isteka svakog narednog dvogodišnjeg razdoblja, a u svakom slučaju naknon što to najavi glavnom tajniku Vijeća Europe šest mjeseci unaprijed, o čemu će on obavijestiti ostale ugovorne stranke i glavnog ravnatelja Međunarodnog ureda rada. Takav otkaz ne utječe na valjanost Povelje što se tiče ostalih ugovornih stranaka, pod pretpostavkom da ih nikada ne bude manje od pet. 2. Svaka ugovorna stranka može, sukladno odredbama prethodnog stavka, otkazati svaki članak ili stavak dijela II. Povelje koji je prihvatila, pod uvjetom da ukupan broj članaka ili stavaka koji obvezuju tu ugovornu stranku nikada ne bude manji od 10 članaka i od 45 stavaka te da broj članaka ili stavaka i dalje sadrži članke što ih je ta ugovorna stranka odabrala između onih na koje se posebno poziva članak 20., stavak 1., točka b). 3. Svaka ugovorna stranka može otkazati ovu Povelju ili svaki članak ili stavak dijela II. Povelje pod uvjetima predviđenim u stavku 1. ovoga članka, što se tiče svakog teritorija na koji se Povelja primjenjuje u skladu s izjavom danim sukladno stavku 2. članka 34. Članak 38. – PRILOG Prilog ovoj Povelji njezin je sastavni dio. U potvrdu toga su potpisnici, za to propisno ovlašteni, potpisali ovu Povelju. Sastavljeno u Torinu 18. listopada 1961. na engleskom i francuskom jeziku, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohranjuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerovljene prijepise svim potpisnicama. PRILOG SOCIJALNOJ POVELJI Domašaj Socijalne povelje u odnosu na zaštićene osobe: 1. Ne dirajući odredbe članka 12., stavak 4., i članka 13., stavak 4., svi članci od 1. do 17. odnose se samo na strance koji su državljani drugih ugovornih stranaka koji zakonito borave ili sukladno propisima rade na teritoriju dotične ugovorne stranke, pri čemu se podrazumijeva da se spomenuti članci tumače u smislu odredaba članaka 18. i 19. Ovo tumačenje ne isključuje proširenje sličnih prava na druge osobe od strane bilo koje ugovorne stranke. 2. Svaka ugovorna stranka odobrit će izbjeglicama prema definiciji Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951. koje zakonito borave na njenom teritoriju što je moguće povoljniji položaj, a u svakom slučaju ne nepovoljniji od onog na koji se obvezala Konvencijom iz 1951., kao i ostalim međunarodnim sporazumima koji se primjenjuju na spomenute izbjeglice. DIO I. stavak 18., i DIO II., članak 18., stavak 1. Podrazumijeva se da se te odredbe ne tiču ulaska na teritorije ugovornih stranaka i da ne diraju u odredbe Europske konvencije o naseljavanju, potpisane u Parizu 13. prosinca 1955. DIO II. Članak 1., stavak 2. Ta se odredba ne može tumačiti niti kao zabrana niti kao odobrenje odredbi ili prakse sindikalne sigurnosti. Članak 4., stavak 4. Ta se odredba tumači tako da ne zabranjuje trenutačni otkaz u slučaju teškog prekršaja. Članak 4., stavak 5. Podrazumijeva se da jedna od ugovornih stranaka može preuzeti obvezu koju predviđa taj stavak ako odbici od plaća nisu dopušteni za veliku većinu radnika, bilo temeljem zakona, kolektivnih ugovora ili arbitražnim odlukama, a izuzete su jedino osobe na koje se to ne odnosi. Članak 6., stavak 4. Podrazumijeva se da svaka ugovorna stranka može, što se nje tiče, zakonom urediti ostvarenje prava na štrajk, pod uvjetom da svako drugo eventualno ograničenje toga prava može opravdati na temelju članka 31. Članak 7., stavak 8. Podrazumijeva se da će ugovorna stranka ispuniti svoju obvezu predviđenu u tom stavku ako, u skladu s duhom te obveze, zakonski predvidi da većina osoba ispod 18 godina ne smije raditi na noćnim poslovima. Članak 12., stavak 4. Izraz »i u skladu s uvjetima utvrđenim u tim ugovorima«, navedene u uvodu toga stavka, znači da za davanja neovisna o sustavu doprinosa, ugovorna stranka može zahtijevati propisano razdoblje boravka prije nego što takva davanja odobri državljanima drugih ugovornih stranaka. Članak 13., stavak 4. Vlade koje nisu stranke Europske konvencije o socijalnoj i medicinskoj pomoći mogu ratificirati Socijalnu povelju što se tiče toga stavka ako osiguraju građanima drugih ugovornih stranaka položaj sukladan odredbama te konvencije. Članak 19., stavak 6. U svrhu primjene te odredbe, izraz »obitelji radnika migranta« odnosi se najmanje na njegovu suprugu i uzdržavanu djecu mlađu od 21 godine. DIO III. Podrazumijeva se da Povelja sadrži pravne obveze međunarodnog karaktera čija je primjena podložna jedino nadzoru predviđenom u dijelu IV. Članak 20., stavak 1. Podrazumijeva se da »nabrojeni stavci« mogu sadržavati članke koji imaju samo jedan stavak. DIO V. Članak 30. Izraz »u slučaju rata ili neke druge javne opasnosti« tumači se tako da se njime podrazumijeva i prijetnja ratom. DODATNI PROTOKOL EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI PREAMBULA Države članice Vijeća Europe, potpisnice ovoga Protokola, odlučne poduzeti nove mjere radi proširenja zaštite ekonomskih i socijalnih prava zajamčenih Europskom socijalnom poveljom, otvorenom za potpisivanje u Torinu 18. listopada 1961. (u daljnjem tekstu: Povelja), sporazumjele su se o sljedećem: DIO I. Stranke priznaju da je cilj politike koju će provoditi svim prikladnim sredstvima, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, postizanje uvjeta u kojima će osigurati učinkovito ostvarivanje sljedećih prava i načela: 1. Svi radnici imaju pravo na jednake mogućnosti i uvjete u pogledu zaposlenja i profesije, bez diskriminacije prema spolu. 2. Radnici imaju pravo na obavješćivanje i savjetovanje u poduzeću. 3. Radnici imaju pravo sudjelovati u određivanju i poboljšanju radnih uvjeta i radne sredine u poduzeću. 4. Svaka starija osoba ima pravo na socijalnu zaštitu. DIO II. Stranke prihvaćaju, kako je to predviđeno u dijelu III., obveze koje proizlaze iz sljedećih članaka: Članak 1. – PRAVO NA JEDNAKE MOGUĆNOSTI I UVJETE U POGLEDU ZAPOSLENJA I PROFESIJE, BEZ DISKRIMINACIJE PREMA SPOLU 1. Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava na jednake mogućnosti i uvjete u pogledu zaposlenja i profesije bez diskriminacije prema spolu, stranke se obvezuju priznati to pravo te poduzeti prikladne mjere da se ono osigura ili promiče u sljedećim područjima: – pristupa zaposlenju, zaštiti od otkaza i profesionalnoj reintegraciji; – profesionalnom usmjeravanju, izobrazbi, prekvalifikaciji i rehabilitaciji; – uvjetima zaposlenja i rada, uključujući plaće za rad; – profesionalnom razvoju, uključujući unapređenja. 2. U smislu stavka 1. ovoga članka diskriminacijom se neće smatrati mjere poduzete radi zaštite žene, posebice s obzirom na trudnoću, porod i razdoblje nakon poroda. 3. Stavak 1. ovoga članka ne priječi poduzimanje posebnih mjera radi uklanjanja stvarnih nejednakosti. 4. Primjena ovoga članka ili nekih njegovih odredbi može se isključiti kada su u pitanju neke profesionalne aktivnosti koje se zbog svoje naravi ili uvjeta u kojima se obavljaju mogu povjeriti samo osobama određenog spola. Članak 2. – PRAVO NA OBAVJEŠĆIVANJE I SAVJETOVANJE 1. Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava radnika na obavješćivanje i savjetovanje u poduzeću, stranke se obvezuju da će poduzimati ili promicati mjere koje radnicima ili predstavnicima radnika, sukladno nacionalnom zakonodavstvu i praksi, omogućuju: a) da se redovito ili u prikladno vrijeme i na razumljiv način obavještavaju o gospodarskoj i financijskoj situaciji poduzeća u kojem rade, s time da se može zabraniti širenje nekih obavijesti koje bi mogle štetiti poduzeću ili se može zahtijevati da one ostanu povjerljive; i b) da se pravodobno savjetuju o predloženim odlukama koje bi mogle bitno utjecati na interese radnika, te posebice o onima koje bi mogle imati značajne posljedice na stanje zaposlenosti u poduzeću. 2. Stranke iz primjene stavka 1. ovoga članka mogu isključiti poduzeća koja zapošljavaju manje od broja radnika određenog nacionalnim zakonodavstvom ili praksom. Članak 3. – PRAVO NA SUDJELOVANJE U ODREĐIVANJU I POBOLJŠANJU RADNIH UVJETA I RADNE SREDINE 1. Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava radnika na sudjelovanje u određivanju i poboljšanju radnih uvjeta i radne sredine u poduzeću, stranke se obvezuju usvojiti ili promicati mjere koje će radnicima ili njihovim predstavnicima, sukladno nacionalnom zakonodavstvu i praksi, omogućiti da pridonesu: a) utvrđivanju i poboljšanju radnih uvjeta, organizacije rada i radne sredine; b) zaštiti zdravlja i sigurnosti u poduzeću; c) organizaciji socijalnih i socijalno-kulturnih službi i pogodnosti u poduzeću; d) nadzoru nad poštovanjem propisa u tim područjima. 2. Stranke mogu iz područja primjene stavka 1. ovoga članka isključiti poduzeća koja zapošljavaju manje radnika od broja određenog nacionalnim zakonodavstvom ili praksom. Članak 4. – PRAVO STARIJIH OSOBA NA SOCIJALNU ZAŠTITU Radi osiguranja učinkovitog ostvarivanja prava starijih osoba na socijalnu zaštitu, stranke se obvezuju da će usvojiti ili promicati, bilo izravno bilo u suradnji s javnim ili privatnim organizacijama, odgovarajuće mjere kojima je osobito svrha: 1. omogućiti starijim osobama da što je moguće duže ostanu punopravni članovi društva, tako da im se osigura: a) dovoljno sredstava koja će im omogućiti dostojan život i aktivno sudjelovanje u javnom, društvenom i kulturnom životu; b) obavijesti o postojećim uslugama i pogodnostima za starije osobe i o mogućnostima da se njima koriste; 2. omogućiti starijim osobama da slobodno izaberu svoj način života i da vode neovisan život u svojoj uobičajenoj sredini toliko dugo koliko to žele i koliko je to moguće, tako da im se osiguraju: a) stanovi prilagođeni njihovim potrebama i njihovom zdravstvenom stanju ili odgovarajuća pomoć za uređenje stana; b) zdravstvena njega i usluge koje zahtijeva njihovo zdravstveno stanje; 3. jamčiti starijim osobama koje žive u ustanovama odgovarajuću pomoć, poštujući pritom njihov privatni život, i sudjelovanje u odlučivanju o uvjetima života u tim ustanovama. DIO III. Članak 5. – OBVEZE 1. Svaka stranka se obvezuje: a) dio I. ovoga Protokola smatrati izjavom kojom se određuju ciljevi čijem će ostvarenju težiti svim prikladnim sredstvima, sukladno odredbama uvodnoga stavka tog dijela; b) smatrati se obvezanom jednim ili više članaka dijela II. ovoga Protokola. 2. Svaka stranka službeno će, sukladno odredbama točke b) stavka 1. ovoga članka, glavnom tajniku Vijeća Europe notificirati jedan ili više odabranih članaka u trenutku polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. 3. Svaka stranka može kasnije u svako doba notifikacijom upućenom glavnom tajniku izjaviti da se smatra obvezanom bilo kojim drugim člankom ili stavkom iz dijela II. ovoga Protokola koji ona još nije bila prihvatila sukladno odredbama stavka 1. ovoga članka. Te naknadne obveze smatrat će se sastavnim dijelom ratifikacije, prihvata ili odobrenja i imat će iste učinke od tridesetoga dana nakon datuma notifikacije. DIO IV. Članak 6. – NADZOR NAD POŠTIVANJEM PREUZETIH OBVEZA Stranke će podnositi izvješća o primjeni odredaba dijela II. ovoga Protokola koje će one prihvatiti u okviru utvrđenih izvješća na temelju članka 21. Povelje. DIO V. Članak 7. – PROVEDBA PREUZETIH OBVEZA 1. Odredbe iz članaka 1. do 4. dijela II. ovoga Protokola mogu se primijeniti: a) zakonima ili drugim propisima; b) ugovorima između poslodavaca ili organizacija poslodavaca i organizacija radnika; c) kombinacijom tih dvaju načina; ili d) drugim prikladnim sredstvima. 2. Obveze koje proistječu iz članaka 2. i 3. dijela II. ovoga Protokola smatrat će se ispunjenima ako se to odredbe, sukladno stavku 1. ovoga članka, budu primjenjivale na veliku većinu radnika kojih se tiču. Članak 8. – ODNOSI IZMEĐU POVELJE I OVOG PROTOKOLA 1. Odredbe ovog Protokola ne narušavaju odredbe Povelje. 2. Članci od 22. do 32. i 36. Povelje primjenjuju se, mutatis mutandis, na ovaj Protokol. Članak 9. – TERITORIJALNA PRIMJENA 1. Ovaj se Protokol primjenjuje na matični teritorij svake stranke. Svaka država može, u trenutku potpisivanja ili polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, naznačiti teritorij koji ona u tom smislu smatra matičnim. 2. Svaka država potpisnica može pri ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ovoga Protokola ili kasnije u svako doba, notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe izjaviti da će se Protokol, u cijelosti ili djelomično, primjenjivati na jedan ili više nematičnih teritorija koji su naznačeni u toj izjavi, a za čije međunarodne odnose ona odgovara ili preuzima odgovornost. U toj će izjavi posebno navesti članak ili članke dijela II. ovog Protokola koje ona prihvaća kao obvezujuće za svaki teritorij naznačen u izjavi. 3. Ovaj Protokol stupit će na snagu na jednom ili više teritorija naznačenih u izjavi spomenutoj u prethodnom stavku počevši od tridesetoga dana nakon datuma kada je glavni tajnik primio notifikaciju o toj izjavi. 4. Svaka stranka može kasnije u svako doba notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe izjaviti da prihvaća kao obvezujući svaki članak koji još nije prihvatila za jedan ili više teritorija na kojima se ovaj Protokol već primjenjuje sukladno stavku 2. ovoga članka. Te će se naknadne obveze smatrati sastavnim dijelom izvorne izjave koja se odnosi na dotični teritorij i proizvest će isti učinak od tridesetoga dana nakon datuma kada je glavni tajnik primio notifikaciju te izjave. Članak 10. – POTPISIVANJE, RATIFIKACIJA, PRIHVAT, ODOBRENJE I STUPANJE NA SNAGU 1. Ovaj Protokol otvoren je za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe potpisnicama Povelje. On će se ratificirati, prihvatiti ili odobriti. Nijedna država članica Vijeća Europe neće moći ratificirati, prihvatiti ili odobriti ovaj Protokol a da istodobno ili prethodno nije ratificirala Povelju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju bit će položene kod glavnog tajnika Vijeća Europe. 2. Ovaj Protokol stupit će na snagu tridesetog dana nakon datum polaganja treće isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. 3. Za svaku državu potpisnicu koja ga naknadno ratificira, ovaj Protokol stupit će na snagu tridesetog dana nakon datum polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Članak 11. – OTKAZIVANJE 1. Nijedna stranka ne može otkazati ovaj Protokol prije isteka petogodišnjeg razdoblja nakon datuma kada je Protokol za nju stupio na snagu ili prije isteka svakog narednog dvogodišnjeg razdoblja, a u svakom slučaju nakon što to najavi glavnom tajniku Vijeća Europe šest mjeseci unaprijed. Takav otkaz ne utječe na pravovaljanost Protokola što se tiče ostalih stranaka pod pretpostavkom da ih nikada ne bude manje od tri. 2. Svaka stranka može, sukladno odredbama prethodnog stavka, otkazati svaki članak dijela II. ovog Protokola koji je prihvatila, uz uvjet da broj članaka koji obvezuju tu stranku nikada ne bude manji od jedan. 3. Svaka stranka može otkazati ovaj Protokol ili svaki članak dijela II. Protokola pod uvjetima predviđenim u stavku 1. ovog članka što se tiče svakog teritorija na koji se Protokol primjenjuje u skladu s izjavom danom sukladno stavku 2. i 4. članka 9. 4. Svaka stranka obvezana Poveljom i ovim Protokolom koja će otkazati Povelju sukladno odredbama stavka 1. članka 37. Povelje smatrat će se da je također otkazala i Protokol. Članak 12. – NOTIFIKACIJE Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će države članice Vijeća Europe i glavnog ravnatelja Međunarodnog ureda rada o: a) svakom potpisu; b) polaganju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju; c) svakom datumu stupanja na snagu ovog Protokola sukladno člancima 9. i 10.; d) svakom drugom činu, notifikaciji ili komunikaciji koji se odnose na ovaj Protokol. Članak 13. – PRILOG Prilog ovom Protokolu njegov je sastavni dio. U potvrdu toga su potpisnici, za to propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol. Sastavljeno u Strasbourgu 5. svibnja 1988., na engleskom i francuskom jeziku, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohranjuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerovljene prijepise svim državama članicama Vijeća Europe. PRILOG PROTOKOLU DOMAŠAJ PROTOKOLA U POGLEDU ZAŠTIĆENIH OSOBA 1. U osobe na koje se odnose članci 1. i 4. ubrajaju se samo stranci koji su državljani drugih stranaka, a koji zakonito borave ili sukladno propisima rade na teritoriju dotične stranke, s tim da će se spomenuti članci tumačiti u svjetlu odredbi članaka 18. i 19. Povelje. Ovo tumačenje ne isključuje proširenje sličnih prava na druge osobe bilo koje stranke. 2. Svaka stranka odobrit će izbjeglicama prema definiciji Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. svibnja 1951. i Protokolu od 31. siječnja 1967. koji zakonito borave na njenom teritoriju što je moguće povoljniji položaj, a u svakom slučaju ne nepovoljniji od onog na kojeg se stranka obvezala na osnovi tih dokumenata, kao i ostalih postojećih međunarodnih sporazuma koji se primjenjuju na spomenute izbjeglice. 3. Svaka stranka odobrit će osobama bez državljanstva prema definiciji Konvencije o statusu osoba bez državljanstva iz New Yorka od 28. rujna 1954. koji zakonito borave na njenom teritoriju što je moguće povoljniji položaj, a u svakom slučaju ne nepovoljniji od onog na kojeg se stranka obvezala tim dokumentom kao i ostalim međunarodnim sporazumima koji se primjenjuju na spomenute osobe bez državljanstva. Članak 1. Podrazumijeva se da se materija koja se odnosi na socijalnu sigurnost, kao i odredbe koje se odnose na naknade u slučaju nezaposlenosti, naknade starima i naknade preživjelim članovima obitelji, može isključiti iz primjene ovog članka. Članak 1. stavak 4. Ova odredba ne može se tumačiti kao obveza da stranke zakonom ili drugim propisima utvrde liste zanimanja koje, zbog njihove naravi ili uvjeta njihova obavljanja, mogu biti rezervirane za radnike određenog spola. Članak 2. i 3. 1. Radi primjene ovih članaka, izraz »prestavnici radnika« označava osobe priznate kao takve nacionalnim zakonodavstvom ili praksom. 2. Izraz »nacionalno zakonodavstvo i praksa« odnosi se, ovisno o slučaju, osim na zakone i druge propise, i na kolektivne ugovore, druge ugovore između poslodavaca i predstavnika radnika, na običaje kao i na mjerodavne sudske odluke. 3. Radi primjene tih članaka, izraz »poduzeće« podrazumijeva skup materijalnih i nematerijalnih elemenata namijenjenih proizvodnji dobara ili usluga, sa ili bez pravne osobnosti, kojoj je cilj ostvarivanje dobiti i koja može samostalno odlučivati o svojoj politici na tržištu. 4. Podrazumijeva se da se vjerske zajednice i njihove institucije mogu isključiti iz primjene tih članaka čak i onda kada su te institucije »poduzeća« u smislu stavka 3. Ustanove koje obavljaju aktivnosti u skladu s određenim idealma ili su pri tome vođene određenim moralnim konceptima, idealima i konceptima zaštićenim nacionalnim zakonodavstvom, mogu se isključiti iz primjene tih članaka u mjeri nužnoj da bi se zaštitila usmjerenost takvog poduzeća. 5. Podrazumijeva se da u državi u kojoj su prava iz članka 2. i 3. ostvarena u različitim ispostavama poduzeća, dotična stranka zadovoljava obveze koje proizlaze iz tih odredbi. Članak 3. Ova odredba ne zadire u ovlasti i obveze država u smislu usvajanja propisa o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radnim mjestima kao ni u nadležnosti i odgovornosti tijela zaduženih za nadzor nad njihovim ostvarenjem. Izrazi »socijalne i socijalno-kulturne službe i pogodnosti« odnose se na socijalne i/ili kulturne službe i pogodnosti koje određena poduzeća nude radnicima kao što je socijalna potpora, sportski tereni, dvorane za dojenje, knjižnice, dječja odmarališta, itd. Članak 4. stavak 1. Radi primjene ovog stavka, izraz »što je moguće duže« odnosi se na fizičke, psihološke i intelektualne sposobnosti stare osobe. Članak 7. Podrazumijeva se da radnici isključeni sukladno stavku 2. članka 2. i stavku 2. članka 3. nisu uzeti u obzir pri utvrđivanju broja radnika na koje se to odnosi. PROTOKOL O IZMJENAMA EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE Države članice Vijeća Europe, potpisnice ovog Protokola Europske socijalne povelje, otvorene za potpisivanje u Torinu 18. listopada 1961. godine (dalje u tekstu: Povelja) odlučne poduzeti određene mjere za poboljšanje djelotvornosti Povelje, a posebice djelovanja njenog nadzornog mehanizma; smatrajući stoga da je poželjno izmijeniti neke odredbe Povelje, sporazumjele su se o sljedećem: Članak 1. Članak 23. Povelje mijenja se i glasi: »Članak 23. – Dostavljanje primjeraka izvješća i primjedbi 1. Kada glavnom tajniku dostavlja izvješće sukladno člancima 21. i 22., svaka ugovorna stranka dostavit će primjerak tog izvješća onim svojim nacionalnim organizacijama koje su članice međunarodnih organizacija poslodavaca i radnika koje su sukladno članku 27. stavak 2. pozvane da budu zastupljene na sastancima Odbora vlada. Te će organizacije proslijediti glavnom tajniku sve primjedbe na izvješća ugovornih stranaka. Glavni tajnik dostavit će primjerak tih primjedbi ugovornim strankama o kojima je riječ, koje mogu na to odgovoriti. 2. Glavni tajnik dostavit će primjerak izvješća ugovornih stranaka međunarodnim nevladinim organizacijama koje imaju savjetodavni status pri Vijeću Europe i koje u materiji koju uređuje Povelja imaju posebno određenu nadležnost. 3. Izvješća i primjedbe navedene u člancima 21. i 22. te u ovom članku bit će javno dostupni kada to netko zatraži.« Članak 2. Članak 24. Povelje mijenja se i glasi: »Članak 24. – Razmatranje izvješća 1. Izvješća dostavljena glavnom tajniku sukladno člancima 21. i 22. razmotrit će Odbor neovisnih stručnjaka osnovan sukladno članku 25. Odbor će imati na raspolaganju sve primjedbe proslijeđene glavnom tajniku sukladno stavku 1. članka 23. Nakon obavljenog razmatranja, Odbor neovisnih stručnjaka priredit će izvješće koje će sadržavati zaključke. 2. S obzirom na izvješća spomenuta u članku 21. Odbor neovisnih stručnjaka ocijenit će s pravnog gledišta sukladnost nacionalnih zakona, propisa i prakse s obvezama koje za ugovorne stranke o kojima je riječ proizlaze iz Povelje. 3. Odbor neovisnih stručnjaka može ugovornim strankama izravno uputiti zahtjev za dodatnim obavijestima i objašnjenjima. S tim u svezi, ako je to nužno, Odbor neovisnih stručnjaka može također održati sastanak s predstavnicima neke ugovorne stranke, bilo na vlastitu inicijativu bilo na zahtjev ugovorne stranke o kojoj je riječ. Organizacije navedene u stavku 1. članka 23. bit će o tome obaviještene. 4. Zaključke Odbora neovisnih stručnjaka glavni će tajnik objaviti i proslijediti Odboru vlada, Parlamentarnoj skupštini te organizacijama navedenim u stavku 1. članka 23. i stavku 2. članka 27.« Članak 3. Članak 25. Povelje mijenja se i glasi: »Članak 25. – Odbor neovisnih stručnjaka 1. Odbor neovisnih stručnjaka sastoji se od najmanje devet članova koje bira Parlamentarna skupština većinom glasova s popisa stručnjaka najvišeg integriteta i priznate stručnosti u nacionalnim i međunarodnim socijalnim pitanjima, predloženih od ugovornih stranaka. Točan broj članova odredit će Vijeće ministara. 2. Članovi Odbora biraju se na šest godina; oni mogu biti još jednom birani. 3. Član Odbora neovisnih stručnjaka izabran kako bi zamijenio člana čiji mandat nije istekao obavljat će dužnost do kraja mandata svoga prethodnika. 4. Članovi Odbora nastupaju u osobnom svojstvu. Tijekom njihova mandata oni ne smiju obavljati nikakvu dužnost koja je nepodudarna sa zahtjevima neovisnosti, nepristranosti i dostupnosti, a koje podrazumijeva njihova dužnost.« Članak 4. Članak 27. Povelje mijenja se i glasi: »Članak 27. – Odbor vlada 1. Izvješća ugovornih stranaka, primjedbe i obavijesti priopćene sukladno stavku 1. članku 23. i stavku 3. članka 24., te izvješća Odbora neovisnih stručnjaka bit će podneseni Odboru vlada. 2. Odbor se sastoji od jednog predstavnika svake ugovorne stranke. On će pozvati najviše dvije međunarodne organizacije poslodavaca i najviše dvije međunarodne organizacije radnika da pošalju promatrače koji će sjednicama Odbora prisustvovati u savjetodavnom svojstvu. Štoviše, Odbor može zatražiti savjet predstavnika međunarodnih nevladinih organizacija koje imaju savjetodavni status pri Vijeću Europe i posebnu nadležnost u pitanjima koja uređuje sadašnja Povelja. 3. Odbor vlada priprema odluke Odbora ministara. U svjetlu izvješća Odbora neovisnih stručnjaka i ugovornih stranaka, on posebice izabire, dajući obrazloženja za svoj izbor na temelju socijalne, gospodarske i druge politike, prilike koje bi prema njegovu mišljenju trebale biti predmetom preporuka svakoj ugovornoj stranci o kojoj je riječ, sukladno članku 28. Povelje. Odbor podnosi izvješće odboru ministara, koje će se objaviti. 4. Na temelju utvrđenog stanja glede provedbe Socijalne povelje općenito, Odbor vlada može podnositi prijedloge Odboru ministara o provedbi istraživanja o socijalnim pitanjima te o člancima Povelje koje je moguće osuvremeniti«. Članak 5. Članak 28. Povelje mijenja se i glasi: »Članak 28. – Odbor ministara 1. Na temelju izvješća Odbora vlada Odbor ministara, dvotrećinskom većinom onih koji glasuju, a pravo glasa imaju samo ugovorne stranke, prihvaća rezoluciju koja se odnosi na čitav postupak nadzora i koja sadrži pojedinačne preporuke za ugovorne stranke na koje se te preporuke odnose. 2. Uzimajući u obzir prijedloge koje daje Odbor vlada sukladno stavku 4. članka 27. Vijeće ministara donosi odluke koje smatra prikladnima.« Članak 6. Članak 29. Povelje mijenja se i glasi: »Članak 29. – Parlamentarna skupština Glavni tajnik Vijeća Europe proslijedit će Parlamentarnoj skupštini u svrhu održavanja periodičnih plenarnih rasprava, izvješća Odbora neovisnih stručnjaka te Odbora vlada, kao i rezolucije Odbora ministara.« Članak 7. 1. Ovaj Protokol otvoren je za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe potpisnicama Povelje, koje mogu izraziti svoju suglasnost da ih veže: a) potpis bez rezerve ratifikacije, prihvata ili odobrenja; ili b) potpis uz uvjet ratifikacije, prihvata ili odobrenja, koji slijedi ratifikacija, prihvat ili odobrenje. 2. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju bit će položene kod glavnog tajnika Vijeća Europe. Članak 8. Ovaj Protokol stupit će na snagu tridesetog dana nakon datuma kada ugovorne stranke Povelje izraze svoju suglasnost da ih veže Protokol sukladno odredbama članka 7. Članak 9. Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će države članice Vijeća o: a) svakom potpisu; b) polaganju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju; c) datumu stupanja na snagu ovog Protokola sukladno članku 8; d) svakom drugom činu, notifikaciji ili priopćenju koji se odnose na ovaj Protokol. U potvrdu toga su potpisnici, za to propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol. Sastavljeno u Torinu 21. listopada 1991. godine, na engleskom i francuskom jeziku, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohranjuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerovljene prijepise svim državama članicama Vijeća Europe. DODATNI PROTOKOL EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI KOJIM SE USPOSTAVLJA SUSTAV KOLEKTIVNIH ŽALBI PREAMBULA Države članice Vijeća Europe, potpisnice ovog Protokola Europskoj socijalnoj povelji, otvorenoj za potpisivanje u Torinu, 18. listopada 1961. (dalje u tekstu: Povelja); – odlučne puduzeti nove mjere za poboljšanje učinkovitog ostvarivanja socijalnih prava zajamčenih Poveljom; – smatrajući da je taj cilj moguće postići naročito uspostavom postupka kolektivnih žalbi, koji bi, inter alia, ojačao sudjelovanje socijalnih partnera i nevladinih organizacija; – sporazumjele su se o sljedećem: Članak 1. Ugovorne stranke ovog Protokola priznaju da sljedeće organizacije imaju pravo podnositi prigovore o nezadovoljavajućoj primjeni Povelje: a) međunarodne organizacije poslodavaca i radnika navedene u stavku 2. članka 27. Povelje; b) ostale međunarodne nevladine organizacije koje imaju savjetodavni status pri Vijeću Europe i koje su na popisu koji je u tu svrhu sastavio Odbor vlada; c) reprezentativne nacionalne organizacije poslodavaca i radnika pod jurisdikcijom ugovorne stranke protiv koje su podnijele prigovor. Članak 2. 1. Svaka država ugovornica može, također, kada izrazi suglasnost da je vezana ovim Protokolom sukladno odredbama članka 13., ili u bilo koje vrijeme nakon toga, izjaviti da priznaje pravo neke druge reprezentativne nacionalne nevladine organizacije koja je pod njenom jurisdikcijom, a koja ima posebnu nadležnost u pitanjima uređenim Poveljom, da podnese prigovor protiv nje. 2. Takve izjave mogu se dati za određeno razdoblje. 3. Izjave će se položiti kod glavnog tajnika Vijeća Europe koji će proslijediti njihove primjerke ugovornim strankama te ih objaviti. Članak 3. Međunarodne nevladine organizacije i nacionalne nevladine organizacije, navedene u članku 1.b) i članku 2., mogu podnositi prigovore sukladno postupku propisanom gore navedenim odredbama samo u onim stvarima za koje im je priznata posebna nadležnost. Članak 4. Prigovor se podnosi u pisanom obliku, a mora se odnositi na odredbu Povelje koju je ugovorna stranka o kojoj je riječ prihvatila te se u njemu mora naznačiti u čemu ugovorna stranka nije osigurala zadovoljavajuću primjenu te odredbe. Članak 5. Svaki prigovor upućuje se glavnom tajniku koji će potvrditi njegov prijam, obavijestiti o tome ugovornu stranku na koju se prigovor odnosi te ga odmah proslijediti Odboru neovisnih stručnjaka. Članak 6. Odbor neovisnih stručnjaka može zatražiti od ugovorne stranke na koju se prigovor odnosi i organizacije koja je podnijela prigovor da u određenom roku podnesu pisane obavijesti i zapažanja o dopustivosti prigovora. Članak 7. 1. Ako odluči da je prigovor dopustiv, Odbor neovisnih stručnjaka obavijestit će o tome ugovorne stranke Povelje posredstvom glavnog tajnika. Odbor će zatražiti od ugovorne stranke na koju se prigovor odnosi i organizacije koja je podnijela prigovor da u određenom roku podnesu u pisanom obliku sva potrebna objašnjenja ili obavijesti, a ostale ugovorne stranke ovog Protokola da podnesu primjedbe koje u istom roku žele podnijeti. 2. Ako je prigovor podnijela nacionalna organizacija poslodavaca ili nacionalna organizacija radnika ili koja druga nacionalna ili međunarodna nevladina organizacija, Odbor neovisnih stručnjaka obavijestit će, posredstvom glavnog tajnika, međunarodne organizacije poslodavaca ili radnika navedene u stavku 2. članka 27. Povelje te ih pozvati da podnesu svoje primjedbe u određenom roku. 3. Na temelju objašnjenja, obavijesti i primjedbi prema stavcima 1. i 2. ovog članka, ugovorna stranka na koju se prigovor odnosi i organizacija koja je podnijela prigovor mogu podnijeti dodatne pisane obavijesti ili primjedbe u roku koji odredi Odbor neovisnih stručnjaka. 4. Tijekom ispitivanja prigovora Odbor neovisnih stručnjaka može organizirati saslušanje predstavnika stranaka. Članak 8. 1. Odbor neovisnih stručnjaka izradit će izvješće u kojem će opisati korake koje je poduzeo kako bi ispitao prigovor te će objelodaniti svoje zaključke o tome je li ugovorna stranka o kojoj je riječ osigurala zadovoljavajuću primjenu odredbe Povelje za koju se prigovor poziva. 2. Izvješće će biti proslijeđeno Odboru ministara. Ono će također biti proslijeđeno organizaciji koja je podnijela prigovor te ugovornim strankama Povelje, koje ga ne mogu objaviti. Izvješće će se proslijediti Parlamentarnoj skupštini i objaviti u isto vrijeme kada i rezolucija navedena u članku 9., ali ne kasnije od četiri mjeseca nakon što je bila dostavljena Odboru ministara. Članak 9. 1. Na temelju izvješća Odbora neovisnih stručnjaka Odbor ministara prihvaća rezoluciju većinom onih koji glasuju. Ako Odbor neovisnih stručnjaka utvrdi da Povelja nije bila primijenjena na zadovoljavajući način, Odbor ministara prihvatit će, dvotrećinskom većinom onih koji glasuju, preporuku upućenu ugovornoj stranci na koju se to odnosi. U oba slučaja pravo glasa ograničeno je na ugovorne stranke Povelje. 2. Na zahtjev ugovorne stranke o kojoj se radi, Odbor ministara može, kada izvješće Odbora neovisnih stručnjaka upozori na nova pitanja, dvotrećinskom većinom ugovornih stranaka Povelje odlučiti da se zatraži savjet od Odbora vlada. Članak 10. Ugovorna stranka o kojoj se radi u prvom izvješću koje podnosi glavnom tajniku sukladno članku 21. Povelje dostavit će informacije o mjerama koje je poduzela radi provedbe preporuke Odboru ministara. Članak 11. Članci 1. do 10. ovog Protokola primjenjuju se također na članke dijela II. prvog Dodatnog protokola Povelje u odnosu na države stranke tog protokola, i to u mjeri u kojoj su ti članci prihvaćeni. Članak 12. Države stranke ovog Protokola smatraju da prvi stavak priloga Povelji koji se odnosi na dio III. glasi: »Smatra se da Povelja sadrži pravne obveze međunarodnog karaktera čija je primjena podvrgnuta isključivo nadzoru predviđenom u dijelu IV. te u odredbama ovog Protokola.« Članak 13. 1. Ovaj Protokol otvoren je za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe, potpisnicama Povelje, koje mogu izraziti svoju suglasnost da ih veže: a) potpis bez uvjeta ratifikacije, prihvata ili odobrenja, ili b) potpis uz uvjet ratifikacije, prihvata ili odobrenja nakon kojeg slijedi ratifikacija, prihvat ili odobrenje. 2. Država članica Vijeća Europe ne može izraziti svoju suglasnost da je vezana ovim Protokolom bez prethodne ili istovremene ratifikacije Povelje. 3. isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju bit će položene kod glavnog tajnika Vijeća Europe. Članak 14. 1. Ovaj Protokol stupit će na snagu prvog dana u mjesecu nakon isteka razdoblja od mjesec dana nakon datuma kada je pet država članica Vijeća Europe izrazilo svoju suglasnost da ih veže Protokol sukladno odredbama članka 13. 2. U odnosu na svaku državu članicu koja naknadno izrazi svoju suglasnost da je njime vezana, Protokol će stupiti na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od mjesec dana nakon datuma polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Članak 15. 1. Svaka stranka može u bilo koje vrijeme otkazati ovaj Protokol notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe. 2. To otkazivanje stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od dvanaest mjeseci nakon datuma kad je glavni tajnik primio tu notifikaciju. Članak 16. Glavni tajnik Vijeća Europe izvijestit će države članice Vijeća o: a) svakom potpisu; b) polaganju svakog isprave ratifikacije, prihvata ili odobrenja; c) datumu stupanja na snagu ovog protokola sukladno članku 14; d) svakom drugom činu, notifikaciji ili izjavi koja se odnosi na ovaj Protokol. U potvrdu toga su potpisnici, za to propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol. Sastavljeno u Strasbourgu 9. studenog 1995. godine, na engleskom i francuskom jeziku, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohranjuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerovljene prijepise svim državama članicama Vijeća Europe. Članak 3. Na temelju članka 20. stavka 2. Europske socijalne povelje i članka 5. stavka 1. podstavka b. Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji, Republika Hrvatska priopćit će glavnom tajniku Vijeća Europe, prilikom polaganja isprave o ratifikaciji, sljedeće izjave: »IZJAVA Republika Hrvatska, sukladno članku 20. stavku 2. Europske socijalne povelje izjavljuje da se smatra obvezanom sljedećim člancima Dijela II Europske socijalne povelje: – Članak 1. – Članak 2. – Članak 5. – Članak 6. – Članak 7. – Članak 8. – Članak 9. – Članak 11. – Članak 13. – Članak 14. – Članak 16. – Članak 17. IZJAVA Republika Hrvatska sukladno članku 5. stavku 1. podstavku b. Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji izjavljuje da se smatra obvezanom člancima 1., 2. i 3. Dijela II. Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji.« Članak 4. Izvršavanje Zakona o potvrđivanju Europske socijalne povelje, Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji, Protokola o izmjenama Europske socijalne povelje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji kojim se uspostavlja sustav kolektivnih žalbi u djelokrugu je ministarstava i drugih tijela državne uprave Republike Hrvatske u čijem je djelokrugu ostvarivanje pojedinih prava predviđenih Poveljom i Protokolima. Članak 5. Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Europska socijalna povelja, Dodatni protokol Europskoj socijalnoj povelji, Protokol o izmjenama Europske socijalne povelje i Dodatni protokol Europskoj socijalnoj povelji kojim se uspostavlja sustav kolektivnih žalbi nisu na snazi za Republiku Hrvatsku, te će se podaci o njihovom stupanju na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku objaviti naknadno. Članak 6. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Klasa: 550-01/02-01/04 Zagreb, 20. studenoga 2002. HRVATSKI SABOR Predsjednik Hrvatskoga sabora Zlatko Tomčić, v. r. ================== Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE, DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI, PROTOKOLA O IZMJENAMA EUROPSKE SOCIJALNE POVELJE I DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ SOCIJALNOJ POVELJI KOJIM SE USPOSTAVLJA SUSTAV KOLEKTIVNIH ŽALBI Proglašavam Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje, Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji, Protokola o izmjenama Europske socijalne povelje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji kojim se uspostavlja sustav kolektivnih žalbi, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 20. studenoga 2002. Broj: 01-081-02-3665/2 Zagreb, 25. studenoga 2002. Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, v. r ======================================= MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA Na temelju članka 26. i 30. stavak 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine« br. 28/96), Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske OBJAVLJUJE da će Europska socijalna povelja, sastavljena u Torinu 18. listopada 1961. i Dodatni protokol Europskoj socijalnoj povelji, sastavljen u Strasbourgu 5. svibnja 1988, objavljeni u »Narodnim novinama – Međunarodni ugovori« br. 15/2002, stupiti na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 28. ožujka 2003., a da će Dodatni protokol Europskoj socijalnoj povelji kojim se uspostavlja sustav kolektivnih žalbi, sastavljen u Strasbourgu 9. studenoga 1995., objavljen u »Narodnim novinama – Međunarodni ugovori« br. 15/2002, stupiti na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 1. travnja 2003. Klasa: 018-05/02-01/88 Urbroj: 521-03-05-02/04-03-09 Zagreb, 21. ožujka 2003. Ministar vanjskih poslova Tonino Picula, v. r. |
|||||||||||||