Svakim danom sve više, polako ali sigurno, različite privatne i državne tvrtke, obrtnici i organizacije počinju sa svojim Internet prisustvom na način koji ne podrazumijeva samo predstavljanje proizvodnog programa, sa eventualnim cjenovnikom i kontaktima, već i kompletno osmišljenu prezentaciju koja je napravljena za osobu koja dolazi na njihove Internet stranice.

Prisustvo tvrtke na Internetu nikako ne može biti samo prenesena brošura ili propagandni letak.
Adekvatna Internet prezentacija, promotivne aktivnosti koje uključuju prijavljivanje na pretraživače i reklamiranje na web stranicama koji mogu doprinjeti večoj posječenosti stranica, kao i e-časopisi, reklamiranje u njima, diskusije i ostali alternativni načini Internet marketinga koji su adekvatni poslovanju određene tvrtke, trebalo bi planski obuhvatiti promišljenim marketingom ukoliko se žele postići pozitivni poslovni rezultati.
Za dobar marketing nisu najvažnija velika novčana ulaganja, već znanje i ideje.

Internet marketing ne završava izradom jedne web stranice i njezinim prijavljivanjem na jedan ili nekoliko pretraživača. Marketing nije davanje nekoliko oglasa u lokalni oglasnik.

Marketing zahtjeva kontinuiranu analizu, istraživanje, planiranje i praćenje rezultata korištenjem standardnih i alternativnih metoda.

Internet marketing plan se sastoji iz sljedećih cjelina koje se kreiraju tijekom stvaranja koncepta prisustva tvrtke na Internetu:
1. Executive Summary
Sažetak. Definiranje cilja marketinga, ili koji su ciljevi promocije na Internetu.
2. Analiza statistika tržišta
Da bi se došlo do ovih podataka potrebno je izvesti, pronaći ili naručiti istraživanja koja će dovesti do realnih podataka o stanju tržišta, uključujući Internet tržišta.
3. Formuliranje strategija marketing komunikacije
Planiranje i formuliranje najoptimalnije marketing strategije u skladu sa utvrđenim ciljevima i stanju na tržištima.
4. Planiranje potrebnih sredstava za marketing
Definiranje konkretnih segmenata implementacije marketing strategija. Planiranje cijene istraživanja, analiza, kreiranja posebnih elaborata, reklamnog materijala i sl.
5. Formiranje marketinškog tima
Tko će obaviti ove zadatke i na koji način. Organizacija ljudskih resursa predstavlja najbitniji segment u kreiranju uspješnog posla, pa tako i u implementaciji Internet marketing plana, u slučaju kreiranja ovakvog tima u samoj tvrtki.
Poslovni Forum može formirati tim prema konkretnim potrebama određene marketinške aktivnosti.
6. Kreiranje korporativnog identiteta tvrtke
Klasični elementi marketinške strategije uključuju i posebnosti Interneta (misija, logo, slogan, vizuelni identitet web stranica, načini komunikacije sa komitentima putem Interneta...).
7. Definiranje vremenskih rokova
Organizacija marketinskih aktivnosti bez točno određenih termina, može dovesti u pitanje kompletan marketing plan.
8. Dizajniranje promotivnih kampanja (Internet Media Plan)
Kreiranje uvjeta za efikasno dizajniranje pojedinačnih marketinških kampanja.
9. Kreiranje dodatnih marketinskih materijala i kampanja
Smjernice, opisi pojedinih koraka u izvođenju marketinških kampanja, objedinjavanje potrebne dokumentacije, priprema posebnih materijala, planiranje sajmova, predstavljanja...
10. Provođenje vlastitih istraživanja tržišta
Korištenje vlastitih resursa (web stranice, mailing liste, ankete...) za kreiranje slike o posebnostima korisnika Internet usluga određene tvrtke.
11. Izvršenje promotivnih programa
Na osnovu prethodno pripremljenih segmenata Internet marketing plana provodi se konkretna marketinška kampanja.
12. Mjerenje efekata marketinških aktivnosti
Egzaktni podaci koji omogučavaju vrlo precizno definiranje narednih marketinških kampanja i korekcija načina prisustva firme na Internet tržištu i tržištu uopće.

Potreban Vam je kvalitetan marketig? Kontaktirajte nas!   info@poslovniforum.hr

Ukoliko još niste sigurni da li Vam je potreban kvalitetan marketing, pročitajte članak objavljen u "Večernjem listu", od 13. veljače 2002.g.:

POSLOVNA KRIZA
KADA NASTUPA I KAKO IZAĆI IZ NJE

Većina tvrtki propada jer u krizi ne poduzima baš ništa
Otprilike 50 posto malih poduzeća propadne u pet godina nakon osnivanja
Kolaps velikih poduzeća rijetka je pojava, ali kao što rastu uz veliku pompu, tako i propadaju

Napisi o bankrotima - Enrona, Global Crossinga, Kmarta i mnogih drugih tvrtki - sve češće pune naslovnice svjetskog tiska. Sve su to kompanije koje su još nedavno bile jaki igrači u svojim područjima, pa se postavlja pitanje koji su uzroci njihova sloma. Odgovor najčešće leži u načinu upravljanja u poslovnoj krizi.
Povijest nam govori kako nema tvrtke koje ne može uspjeti, ali i propasti. Prije ili kasnije svaka se tvrtka, svojom krivnjom ili pak tuđom, nađe u poslovnoj krizi. Mogu je izazvati elementarne nepogode (požari, potresi...), ali i same tvrtke, čineći velike propuste u poslovanju.
Primjeri potonjih su trovanje coca-colom u Belgiji, kao i neispravne gume na "ford exploreru". Te su kompanije riješile krize, no primjeri onih koje su upale u krizu a nisu se uspjele izvući predstavljaju pouku kako ne treba raditi. Stručnjaci navode tri tipa poduzeća koja upadaju u krize.

Scenariji kriza
Prvi su tip mala poduzeća koja obično nikada ne ostvare zadovoljavajuću razinu poslovanja i najčešće traju vrlo kratko. Prema raznim procjenama, otprilike 50 % tih poduzeća propadne u pet godina nakon osnivanja. Drugi su tip poduzeća koja dovoljno ojačaju, vrlo često uz spektakularan rast, prije nego što propadnu.
Dok su osnivači prvog tipa poduzeća najčešće inženjeri, tehničari i ekonomisti, osnivači drugog tipa obično su rođeni prodavači i vođe, nemirni šarmeri, puni ideja. Stručnjak za krizni menadžment John Argenti piše kako je ambicija tih ljudi gotovo patološka, a nikada ne prihvaćaju savjete jer smatraju da sve znaju. Kolaps tih poduzeća rijetka je pojava, ali kao što rastu uz veliku pompu, tako i propadaju. Primjerice, Enron.
Treći tip poduzeća u krizi su zrele tvrtke s profesionalnim menadžmentom. Često su trome i gube kontakt s tržištem ili potrebama kupaca. Najveća se mogu već nazvati institucijama, "državom u državi", a najčešće misle da postoje zbog sebe, a ne zbog kupaca. Te tvrtke obično imaju mnogo nedostataka u menadžmentu i kontrolnim mehanizmima.
Prvi znakovi propadanja pojavljuju se kada se poklopi nekoliko nepovoljnih događaja, no puni efekt takvih događaja ne pojavljuje se odmah. Tvrtka uviđa problem i neko vrijeme koristi snagu svoje bilance kao privremeni štit, a često se i dodatno zadužuje. Problem kulminira kada dođe do značajnog slabljenja financijske pozicije jer kompanija pokušava zadržati sve svoje djelatnosti, pa čak i kada posluju s gubitkom. Ako je tvrtka izgubila kontakt s tržištem i kupcima, povećavši istodobno svoju zaduženost, potonuće je vrlo blizu.

Mogućnosti djelovanja
Na vrhuncu problema poduzeće ima tri mogućnosti djelovanja. Prva je poduzeti mjere za poboljšanje profitabilnosti, što obično uključuje promjenu menadžmenta i kulture poduzeća.
Drugo je rješenje prodaja neprofitabilnih djelatnosti te plaćanje dijela duga kako bi se smanjila zaduženost. To znači smanjenje poduzeća, što je potez vrlo stran većini menadžera koji su sazrijevali u uvjetima rasta.
Treća je pak mogućnost da se ne poduzima ništa, što obično vodi u propast jer se problemi ne rješavaju sami od sebe. Ako poduzeće uspješno primijeni prvu ili drugu mogućnost, ili njihovu kombinaciju, spas je moguć. U najvećem broju bankrota poduzeća nisu poduzela baš ništa.
Strateške alternative i prijedlozi često se odbacuju, posebice u tvrtkama gdje vlada jedan čovjek (većinski vlasnik i menadžer). Preuzimanju od veće i jače kompanije suprotstavljaju se svi resursi i prevlada mišljenje da će postojeći menadžment izvući tvrtku iz problema. Stečaj ili likvidacija za takve je ljude također nezamislivo rješenje.

Indeks očaja
Kompanije vrlo često pokušavaju izaći iz krize primjenjujući ambiciozne planove rasta. Pritom računaju na to da će unutarnje probleme riješiti povećanjem prihoda, uz zadržavanje rashoda na istoj razini.
Takvi pokušaji temelje se na novim projektima, kao što su novi proizvodi, diverzifikacija, spajanje ili kampanjama za povećanje prodaje. No, često se događa da je zaduženost već tolika da je svaki veći projekt, potreban za poticanje tvrtke, prevelik za postojeće resurse. Osim toga, poduzeća uvijek podcjenjuju troškove i precjenjuju prihode. Prodajne kampanje isto tako propadaju jer je poduzeće izgubilo dodir sa svojim kupcima, tržištima i tehnologijom.
Kao objektivna mjera dubine poslovne krize uzima se procjena vremena nakon kojeg će doći do pokretanja stečaja. Ponekad se ta mjera naziva indeks očaja i izražava se u danima. U slučaju poduzeća koje posluje s gubitkom, ali raspolaže velikom, manje - više likvidnom imovinom, vrijeme do stečaja može se mjeriti godinama.
No, ima slučajeva da poduzeća posluju pozitivno, ali je njihova imovina tek dugoročno unovčiva, pa se vrijeme do stečaja može mjeriti danima.
Upravo dubina krize određuje akcije menadžmenta. Moguće su tri osnovne akcije tvrtki. Transformacija je moguća kada je tvrtka zdrava i bavi se pitanjima, primjerice, što radimo pogrešno ili što bismo mogli raditi bolje?
Preokret poduzeća provodi se kada tvrtka ima velikih problema, ali još ima dovoljno vremena i resursa da nađe rješenje.
Treći način, upravljanje krizom, provodi se kada je egzistencija poduzeća u pitanju. Hoće li se tvrtka spasiti od stečaja ovisi o umijeću upravljanja krizom. Dobrim upravljanjem mogu se riješiti i najdublje krize, no isto se tako lošim potezima može odvesti u stečaj tvrtka koja je imala realne izglede da prebrodi krizu.

Večernji list

Poslovni Forum - Istraživanje tržišta

 

Prof. dr. sc. Drago Ružić e - Marketing Izdavač: Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet Osijek, Osijek, 2003. (338 str.) Recenzenti knjige: Prof.dr.sc. Marcel Meler, Prof.dr.sc. Tihomir Vranešević, Prof.dr. Darko Tipurić Pristupna razmatranja, Internet, elektronički marketing, Kreiranje potrošačkih vrijednosti na Internetu, e – komunikacija, e – distribucija, poslovni modeli na Internetu, e – marketing u turizmu i ugostiteljstvu Opširnije >>>>>

im