IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 27. 12. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

Članak 100.

Ako je za robu za koju je podnesena usmena deklaracija nastao carinski dug, carinarnica izdaje deklarantu obračun davanja pri uvozu na obrascu koji je otisnut u Prilogu 9. ove Uredbe i njezinim je sastavnim dijelom.

Deklarant ima pravo žalbe protiv obračuna davanja iz stavka 1. ovog članka.

Članak 101.

Usmena deklaracija može se podnijeti za početak postupka privremenog uvoza robe za:

a) robu navedenu u članku 345. ove Uredbe, uz uvjete iz tog članka,

b) osobne predmete putnika iz članka 108. točke a) podtočke 1. ove Uredbe, sukladno Aneksu B točka 6. Konvencije o privremenom uvozu, te

c) prijevozna sredstva, sukladno Aneksu C Konvencije o privremenom uvozu.

Carinarnica može prihvatiti usmenu deklaraciju također za ponovni izvoz robe iz stavka 1. ovog članka.

Odjeljak 2. Deklariranje drugim radnjama

Članak 102.

Ako se podnesena roba ne deklarira izričito usmeno ili pisano, za sljedeću robu smatrat će se da je deklarirana za puštanje u slobodni promet nekom od radnji iz članka 105. ove Uredbe:

a) roba nekomercijalne naravi koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi, a oslobođena je plaćanja carine sukladno članku 187. stavku 1. točki 2. Carinskog zakona ili kao ponovno uvezena roba,

b) roba oslobođena plaćanja carine sukladno članku 187. stavku 1. točki 9. Carinskog zakona, te

c) prijevozna sredstva oslobođena plaćanja carine kao ponovno uvezena roba.

Robu koja nije vidljiva i robu koja se ne prevozi u uobičajenom prostoru odnosno prtljažnom prostoru potrebno je deklarirati izričito.

Članak 103.

Ako se podnesena roba ne deklarira izričito, smatrat će se za sljedeću robu da je bila deklarirana za izvoz nekom od radnji iz članka 105. stavka 1. točke b) ove Uredbe:

a) roba nekomercijalne naravi u putnikovoj osobnoj prtljazi, ako ne podliježe naplati izvozne carine,

b) prijevozna sredstva koja su registrirana u carinskom području i namijenjena su ponovnom uvozu.

Članak 104.

Ako sljedeća podnesena roba nije izričito pisano ili usmeno deklarirana smatra se da je bila deklarirana za početak postupka privremenog uvoza nekom od radnji iz članka 105. ove Uredbe:

a) osobne predmete putnika iz članka 108. točke a) podtočke 1. ove Uredbe, sukladno Aneksu B točka 6. Konvencije o privremenom uvozu,

b) prijevozna sredstva, sukladno Aneksu C Konvencije o privremenom uvozu.

Ako roba iz stavka 1. ovog članka nije izričito pisano ili usmeno deklarirana smatra se da je bila deklarirana za ponovni izvoz kojim se završava postupak privremenog uvoza sa nekom od radnji iz članka 105. ove Uredbe.

Članak 105.

Za potrebe članaka 102. do 104. ove Uredbe sljedeće se radnje smatraju deklaracijom:

a) u slučaju kad je roba prevezena do carinarnice ili drugog mjesta koje je odobrila carinarnica sukladno članku 50. stavku 1. točki a) Carinskog zakona:

1. prijevoz robe preko graničnog prijelaza koji nema odvojene trake čijim prelaskom bi se smatralo da je deklarant podnio carinsku deklaraciju,

2. uporaba zelene (“ništa za prijaviti”) trake, ako carinarnica posluje po sistemu odvojenih traka.

b) u slučaju izvoza sukladno članku 103. ove Uredbe ili u slučaju ponovnog izvoza robe sukladno članku 104. stavku 2. ove Uredbe, prelazak preko granične crte.

Ako je roba iz članka 102. stavka 1. točke a), članka 103. točke a), članka 104. stavka 1. točke a) ove Uredbe nalazi u putnikovoj prtljazi koja se prevozi u željezničkom prometu, a podnosi se i deklarira pri nadležnoj carinarnici bez prisustva putnika, upotrebljava se carinska deklaracija za registriranu prtljagu, podnijeta na obrascu koji je otisnut u Prilogu 10. ove Uredbe i njezinim je sastavnim dijelom, sukladno uvjetima i ograničenjima utvrđenih tim obrascem.

Članak 106.

Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 102. do 104. ove Uredbe smatrat će se da je roba bila podnesena carinarnici i da je deklaracija bila prihvaćena u smislu članka 75. Carinskog zakona, a roba puštena u zahtijevani postupak u onom trenutku kad su izvršene radnje iz članka 105. ove Uredbe.

Ako se u kontroli utvrdi da je izvršena radnja iz članka 105. ove Uredbe, a pri tome propisani uvjeti iz članaka 102. do 104. ove Uredbe nisu bili ispunjeni, smatrat će se da je roba nezakonito unesena ili iznesena iz carinskog područja.

Odjeljak 3. Zajedničke odredbe za 1. i 2. odjeljak ovog poglavlja

Članak 107.

Odredbe članaka 97. do 105. ove Uredbe ne primjenjuju se na robu za koju se zahtijeva povrat plaćene carine ili drugih davanja ili za robu koja je predmet ograničenja, zabrana ili posebno propisanih formalnosti.

Članak 108.

Za potrebe 1. i 2. odjeljka ovog poglavlja smatra se da je putnik osoba koja:

a) pri uvozu:

1. privremeno dolazi u carinsko područje Republike Hrvatske u kojem nema uobičajeni boravak,

2. se vraća u carinsko područje Republike Hrvatske gdje ima uobičajeni boravak, nakon što je bila privremeno u inozemstvu.

b) pri izvozu:

1. privremeno napušta carinsko područje Republike Hrvatske, u kojem ima uobičajeni boravak,

2. napušta carinsko područje Republike Hrvatske, u kojoj nema uobičajeni boravak i gdje je privremeno boravila.

Odjeljak 4. Poštanski promet

Članak 109.

Za sljedeće se poštanske pošiljke smatra da su deklarirane:

a) za puštanje u slobodni promet:

1. u trenutku kada su unesene u carinsko područje:

- razglednice i pisma, koje sadrže osobne poruke,

- poruke ispisane braillovim ispisom,

- tiskovine i televizijske, filmske ili na drugi način snimljene vrpce ili slike za izravnu emisiju preko sredstava javnog priopćavanja koje ne podliježu plaćanju carine, te

- pismovne i paketne pošiljke čija vrijednost ne prelazi 60 kuna.

2. u trenutku kada su podnesene carinarnici:

- sve pismovne i paketne pošiljke koje nisu navedene u točki 1. pod uvjetom da im je priložena deklaracija CN 23 ili drugi međunarodno prihvaćeni obrasci,

- pismovne i paketne pošiljke oslobođene plaćanja carine pod uvjetom da su upisane u Poštansku carinsku prijavu.

b) za izvoz:

1. u trenutku kad ih prihvati pošta, ako se radi o robi iz točke a) podtočke 1. ovog stavka,

2. u trenutku kad su podnesene carinarnici, ako se radi o pismovnim i paketnim pošiljkama, kojima je priložena deklaracija CN 23.

Primatelj iz stavka 1. točke a) ovog članka ili pošiljatelj iz stavka 1. točke b) ovog članka smatraju se deklarantom i carinskim dužnikom, osim u slučajevima glede kojih ravnatelj Carinske uprave propiše da je deklarant i carinski dužnik Hrvatska pošta.

U smislu stavka 1. točke a) podtočke 1. i točke b) podtočke 1. ovog članka za robu za koju ne postoji obveza plaćanja carine smatra se da je bila podnesena carinarnici, a carinska deklaracija prihvaćena i puštanje robe deklarantu odobreno:

a) u slučaju uvoza, u trenutku kad je dostavljena primatelju,

b) u slučaju izvoza, u trenutku kad je prihvaćena od strane pošte.

Ako uz pismovnu ili paketnu pošiljku za koju postoji obaveza podnošenja carinarnici nije priložena deklaracija CN 23 ili drugi međunarodno prihvaćeni obrazac ili ako ta deklaracija nije potpuna, carinarnica će odrediti na kakav način treba carinsku deklaraciju podnijeti ili dopuniti.

Članak 110.

Odredbe članka 109. ove Uredbe ne primjenjuju se:

a) na pošiljke koje sadrže robu komercijalne naravi vrijednosti preko 60 kuna,

b) na pošiljke koje sadrže robu komercijalne naravi bez obzira na vrijednost, ako to čini dio uzastopnih pošiljaka takve naravi,

c) ako je podnesena carinska deklaracija u pisanom obliku, usmeno ili uporabom elektroničke razmjene podataka, ili

d) ako pošiljka sadrži robu navedenu u članku 107. ove Uredbe.

GLAVA VI. PROVJERA DEKLARACIJE, NALAZI CARINARNICE I DRUGE MJERE KOJE PRIMJENJUJE CARINARNICA

Poglavlje 1. Provjera robe

Članak 111.

Roba se pregledava na mjestu i u vrijeme koje za to odredi carinarnica.

Na zahtjev deklaranta carinarnica može robu pregledati također izvan uredovnog vremena. Deklarant snosi dodatne troškove nastale takvim pregledom.

Ravnatelj Carinske uprave Republike Hrvatske donosi cjenik troškova nastalih radi pregleda robe koji se na zahtjev stranke obavlja izvan sjedišta carinarnice ili izvan uredovnog vremena carinarnice.

Članak 112.

Carinarnica obavještava deklaranta ili njegovog opunomoćenika o namjeri da pregleda robu. Obavijest se daje usmeno.

Ako se carinarnica odluči za djelomični pregled robe u obavijesti iz stavka 1. ovog članka navodi također koje će pakete ili dijelove robe pregledati. Odluka carinarnice o načinu i opsegu pregleda je konačna.

Članak 113.

Deklarant ili osoba koju opunomoći da bude prisutna pregledu robe mora carinarnici pružiti svu potrebnu pomoć. Ako pomoć nije dovoljna carinarnica može zahtijevati da deklarant odredi drugu osobu koja može pružiti potrebnu pomoć.

Ako deklarant odbije sudjelovati u pregledu robe ili ne opunomoći drugu osobu koja bi carinarnici pri pregledu pružila potrebnu pomoć, carinarnica određuje rok u kojem deklarant mora ispuniti svoju ovbezu. Carinarnica može, umjesto da odredi rok u skladu s ovim stavkom, odlučiti da odustaje od namjeravanog pregleda robe.

Ako deklarant u roku, koji je određen sukladno stavku 2. ovog članka ne ispuni svoje obveze, carinarnica radi provedbe članka 87. Carinskog zakona nastavlja pregled robe na rizik i trošak deklaranta. Ako to okolnosti pojedinog slučaja zahtijevaju, carinarnica može zahtijevati da pregledu prisustvuju i druge službe ili stručni djelatnici u skladu s važećim propisima.

Ako je radi tehničkih osobina robe potrebno da pregledu prisustvuju posebno osposobljene osobe, a deklarant ne može osigurati njihovo prisustvo, o tome mora pisano izvijestiti carinarnicu. U tom slučaju carinarnica određuje rok u kojem deklarant mora osigurati prisustvo osoba koje će carinarnici pružiti potrebnu pomoć u pregledu takve robe.

Pregled robe koji carinarnica obavi sukladno stavku 3. ovog članka ima jednake pravne učinke kao pregled kojeg je carinarnica obavila uz prisustvo deklaranta ili njegova opunomoćenika.

Umjesto primjene stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovog članka, carinarnica može ukinuti carinsku deklaraciju, ako deklarantovo odbijanje prisustvovanja pregledu ili imenovanja opunomoćenika koji bi carinarnici pružio potrebnu pomoć nije spriječilo carinarnicu da utvrdi da li su propisi koji uređuju puštanje robe u zahtijevani carinski postupak bili kršeni i ako takvim postupanjem deklarant ne izigrava ili ne pokušava izigravati odredbe članka 78. i članka 92. Carinskog zakona.

Poglavlje 2. Uzimanje uzoraka

Članak 114.

Ako carinarnica odluči uzeti uzorke robe za analizu, o svojoj odluci izvješćuje deklaranta ili njegovog opunomoćenika. Obavijest se daje usmeno.

Carinarnica uzima uzorke sama ili ih uzima deklarant ili njegov opunomoćenik u prisutnosti carinskog službenika. Uzorci se uzimaju u količini koja je neophodno potrebna za analizu i superanalizu.

Uzimanje uzoraka se bilježi na carinskoj deklaraciji ili na dodatnom listu koji se priključuje carinskoj deklaraciji i sastavlja se zapisnik o uzimanju uzoraka, koji se prilaže deklaraciji.

Članak 115.

Zapisnik o uzimanju uzoraka iz članka 114. stavka 3. ove Uredbe sastavlja se na obrascu koji propisuje ministar financija.

Zapisnik o uzimanju uzoraka tiska se na samokopirajućem papiru, u tri primjerka, od kojih se po jedan dostavlja:

a) carinskom laboratoriju,

b) carinarnici koja je uzela uzorak, te

c) deklarantu.

Carinski laboratorij će prihvatiti sve potrebne isprave priložene carinskoj deklaraciji koje pojašnjavaju vrstu robe, njezinu namjenu, količinu i tehničke karasteristike.

Za uzorke robe koja se smatra opasnom tvari, uz zapisnik o uzimanju uzoraka koji je namijenjen carinskom laboratoriju mora biti priložen primjerak uputstva za sigurnu uporabu.

Zapisnik iz stavka 1. ovog članka može se napisati i u obliku računalnog zapisa, ako takav zapis udovoljava uvjetima utvrđenim ovim člankom i sadržaju obrasca iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 116.

Za robu koja bi se pri uzimanju uzoraka mogla oštetiti ako bi se uzorci uzimali na mjestu carinskog pregleda (npr. sterilna roba, roba osjetljiva na svjetlost, vlagu i dr.), carinarnica kojoj je roba podnesena može dopustiti da se uzorci uzmu uz prisutnost carinarnice nadležne s obzirom na mjesto uzimanja uzoraka u prostorima deklaranta ili drugim prikladnim prostorima.

Članak 117.

Deklarant ili njegov opunomoćenik moraju carinarnici pružiti svu potrebnu pomoć pri uzimanju uzoraka.

Ako deklarant odbije prisustvovati i pružiti pomoć pri uzimanju uzoraka, carinarnica postupa u skladu s člankom 113. stavcima 2. do 6. ove Uredbe.

Članak 118.

Sukladno članku 114. ove Uredbe carinarnica, u pravilu, uzima dva reprezentativna uzorka. Iz robe se u dogovoru sa deklarantom uzima prosječni uzorak robe (npr. kod tekućina, praškova i dr.).

Količine iz članka 114. stavka 2. ove Uredbe iznose:

a) za tekućine, paste, krute tvari 10-20 g ili do 100 ml,

b) za robu u omotima: cca 10 cm po cijeloj širini,

c) za robu u listovima ili pločama: cca 30x30 cm,

d) za žice, monofilamente, pređu, užad i dr. cca 10 m,

e) za robu pakiranu za prodaju na malo: jedan primjerak u izvornoj ambalaži, te

f) za druge vrste robe: količine navedene u točkama 1. do 5. ovog stavka.

Ako okolnosti pojedinog slučaja to dopuštaju ili zahtijevaju, mogu se uzeti manje ili veće količine robe od onih navedenih u stavku 2. ovog članka.

Strojevi ili naprave mogu se usporediti sa prospektima, nacrtima, skicama, fotografijama ili kakvim drugim pisanim ispravama koje sadrže podatke potrebne za određivanje vrste robe.

Članak 119.

Carinarnica prikladno označava svaki uzorak radi utvrđivanja njegove istovjetnosti, uključujući i postavljanje carinskih obilježja kao što su pečat ili carinska plomba.

Članak 120.

Carinarnica koja je uzela uzorke robe šalje jedan primjerak uzorka zajedno s odgovarajućim primjerkom zapisnika o uzimanju uzoraka carinskom laboratoriju koji obavlja potrebne analize.

Ako potrebne analize nije moguće obaviti u carinskom laboratoriju, uzorak se šalje stručnoj ustanovi.

Članak 121.

Količine robe uzete za uzorke ne oduzimaju se od količine robe prijavljene u carinskoj deklaraciji.

U slučaju provjere carinske deklaracije za postupak izvoza ili deklaracije za postupak vanjske proizvodnje, carinarnica može odobriti deklarantu, ako to dopuštaju okolnosti pojedinog slučaja, da u svrhu popunjavanja pošiljke, nadomjesti količinu robe uzetu za uzorak sa jednakom količinom istovjetne robe.

Članak 122.

Uzorci koji se prilikom analize ne unište vraćaju se deklarantu na njegov zahtjev i trošak ako više nisu potrebni u postupku, a svakako nakon što su su iscrpljena sva pravna sredstva koja je deklarant imao na raspolaganju protiv rješenja carinarnice donesenog na osnovi rezultata analize uzorka.

Ako deklarant ne zahtijeva da mu se vrate uzorci, uzorci se mogu uništiti ili pohraniti kod carinarnice. U pojedinim slučajevima, posebno kada se radi o uzorcima koji su štetni za okoliš ili spadaju u otrove I. skupine, carinarnica može zahtijevati od deklaranta da ukloni ostatak uzorka.

Deklarant snosi troškove koji nastaju ako mu se uzorci vraćaju ili ako se uzorke uništava jer ih deklarant nije preuzeo.

Članak 123.

Carinarnica izdaje deklarantu obračun troškova obavljanja analize pri čemu vodi računa o podacima carinskog laboratorija, navedenih u zapisniku o rezultatu analize.

Cjenik troškova iz stavka 1. ovog članka objavljuje ravnatelj Carinske uprave.

Obračun troškova iz stavka 1. ovog članka izdaje se samo ako:

a) se analizom uzoraka ustanovi da je u carinskoj deklaraciji bio naveden pogrešni tarifni stavak iz Carinske tarife, ili

b) su uzorci bili uzeti na zahtjev deklaranta.

Troškove iz ovog članka deklarant mora podmiriti u roku od 30 dana po prijemu obračuna.

Sredstva iz stavka 4. ovog članka prihod su državnog proračuna Republike Hrvatske.

Poglavlje 3. Rezultati provjere deklaracije i puštanje robe deklarantu

Članak 124.

Ako carinarnica provjerava carinsku deklaraciju mora na deklaraciji na listu ili na ispravi koja se prilaže zabilježiti osnove i rezultate provjere. Ako je provjera obavljena djelomičnim pregledom robe moraju se zabilježiti podaci o paketu ili dijelu robe koji je pregledan.

U bilješci iz stavka 1. ovog članka carinarnica navodi također podatak da li je deklarant ili njegov opunomoćenik prisutan pregledu robe.

Ako se rezultati provjere ne slažu s podacima navedenim u carinskoj deklaraciji, carinarnica to bilježi na deklaraciji ili na posebnoj ispravi koja se prilaže deklaraciji. Carinarnica navodi osnov za obračun carinskog duga i drugih davanja za deklariranu robu kao i osnov za obračun povrata ili davanja za izvoz robe, te druge činjenice i nalaze koji su važni za primjenu propisa za zahtijevani carinski postupak u koji je roba puštena.

U rezultatima provjere carinarnica može po potrebi navesti koje su mjere primijenjene za utvrđivanje istovjetnosti robe. Također mora biti naveden datum i potpis osobe koja je obavila provjeru.

Ako carinarnica ne provjerava deklaraciju ne upisuje bilješku na deklaraciju ili na ispravu koju prilaže u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Članak 125.

Puštanjem robe nastaje obveza knjiženja duga utvrđenog na osnovi podataka u carinskoj deklaraciji.

Ako je vjerojatno da bi rezultati provjere carinske deklaracije mogli prouzročiti viši carinski dug od duga koji bi carinarnica obračunala na osnovi podataka navedenih u carinskoj deklaraciji, deklarant mora prije nego mu se roba pusti, bez obzira na rezultat provjere, položiti prikladan instrument osiguranja također i za moguću razliku u visini obračunatog carinskog duga.

Ako carinarnica na osnovi provjere deklaracije ustanovi da iznos carinskog duga ne odgovara podatku koji je deklarant naveo u deklaraciji, robu može pustiti deklarantu ako je tako utvrđeni carinski dug plaćen ili za njega podnesen odgovarajući instrument osiguranja.

Ako carinarnica uzima uzorke robe radi provjere točnosti i pravilnosti prihvaćene deklaracije, robu može pustiti deklarantu prije završetka analize uzorka, ako je nastali ili mogući carinski dug u svezi s tom robom prikladno osiguran i ako puštanje robe ne onemogućavaju drugi razlozi.

Ako carinarnica do okončanja provjere carinske deklaracije ne može ustanoviti da li je roba na koju se deklaracija odnosi predmet kakvih ograničenja ili zabrana, robu ne može pustiti deklarantu sve dok nisu poznati rezultati provjere.

Članak 126.

Način puštanja robe deklarantu ovisi o mjestu na kojem se roba nalazi i načina na koji se provodi carinski nadzor.

Ako je za robu podnesena pisana carinska deklaracija, datum puštanja robe navodi se na deklaraciji ili ispravi u njezinom prilogu. Preslik priložene isprave uručuje se deklarantu.

Poglavlje 4. Druge mjere carinarnice

Članak 127.

U slučaju kada ne može pustiti robu deklarantu radi jednog od razloga iz članka 87. stavka 1. točke a) odlomak drugi i četvrti Carinskog zakona, carinarnica mora odrediti deklarantu rok u kojem mora ispuniti propisane obveze.

Ako deklarant u slučaju iz članka 87. stavka 1. točke a) odlomak drugi Carinskog zakona ne priloži zahtijevane isprave u roku koji je odredila carinarnica sukladno stavku 1. ovog članka, carinska deklaracija smatra se nevažećom i carinarnica je ukida.

Ako carinarnica smatra deklaraciju ukinutom, na deklaraciji to vidljivo označava, a u polju primjedbe navodi razlog za ukidanje, a deklaraciju, osim primjerka broj 1. (pri izvoznim postupcima) ili primjerka broj 6. (pri uvoznim postupcima) zajedno sa priloženim ispravama vraća deklarantu.

Ako deklarant u slučaju iz članka 87. stavka 1. točke a) odlomak treći Carinskog zakona, ne položi odgovarajući instrument osiguranja za plaćanje carinskoga duga ili ako ne plati nastali carinski dug u roku koji odredi carinarnica sukladno prvom stavku ovog članka, carinarnica će provesti mjere za oduzimanje robe, osim ako deklarant nije postupio sukladno članku 78. stavku 1. Carinskog zakona ili članku 185. Carinskog zakona. Ako prije oduzimanja robe deklarant ispuni svoju obvezu i plati carinski dug ili položi odgovarajući instrument osiguranja, roba se može pustiti deklarantu.

Do trenutka oduzimanja robe iz stavka 4. ovog članka carinarnica može na rizik i trošak deklaranta premjestiti robu u poseban prostor koji je pod carinskim nadzorom.

Ako se u slučaju iz članka 87. stavka 1. točke a) odlomak četvrti Carinskog zakona u propisanom roku ne otklone zabrane i ograničenja koje onemogućavaju provedbu izabranoga carinskog postupka, a deklarant nije zahtijevao ukidanje deklaracije ili drugo carinski dopušteno postupanje ili uporabu robe, roba se oduzima. Carinarnica smije dati robu u prodaju ako zainteresirana osoba dokaže da za nju ne važe ili više ne važe zabrane ili ograničenja koje su onemogućavale provedbu odabranog carinskog postupka.

Članak 128.

Iznimno, carinarnica može ukinuti carinsku deklaraciju i nakon puštanja robe deklarantu:

a) ako utvrdi da je za robu bio greškom započet carinski postupak radi kojeg je nastao carinski dug, umjesto da je roba bila deklarirana za drugi carinski postupak. Carinarnica će u tom slučaju odobriti ukidanje deklaracije ako deklarant podnese pisani zahtjev u roku tri mjeseca od dana prihvaćanja carinske deklaracije i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. da dotadašnja upotreba robe nije bila u suprotnosti s uvjetima koji moraju biti ispunjeni da bi se mogao dopustiti drugi carinski postupak,

2. da je roba u trenutku kad je bila deklarirana za prvi postupak ispunjavala također uvjete za odobravanje drugog postupka, te

3. da je roba bila odmah deklarirana za postupak kojeg je deklarant stvarno htio.

Carinska deklaracija za drugi carinski postupak važi od dana prihvaćanja ukinute carinske deklaracije. U opravdanim slučajevima carinarnica može prihvatiti zahtjev deklaranta za ukidanjem deklaracije i po proteku roka od tri mjeseca.

b) ako utvrdi da je roba bila greškom deklarirana umjesto neke druge robe u carinski postupak radi kojeg je nastao carinski dug. Carinarnica će u tom slučaju dopustiti ukidanje deklaracije ako deklarant podnese pisani zahtjev u roku tri mjeseca od dana prihvaćanja carinske deklaracije i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. roba za koju je bio postupak prvotno započet:

- nije bila uporabljena drugačije nego kako je to dopuštao prvi postupak,

- vraćena je ponovno u prvotno stanje, te

- za nju je bilo s obzirom na okolnosti slučaja također zahtijevano drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba; u tom slučaju deklaracija za novi postupak ima učinak od dana prihvaćanja ukinute deklaracije;

2. roba za koju bi morao biti započet dotični carinski postupak:

- bi mogla biti u trenutku podnošenja prve deklaracije podnešena istoj carinarnici, te

- je deklarirana za isti carinski postupak koji je bio naveden u prvoj deklaraciji.

U opravdanim slučajevima cairnarnica može prihvatiti zahtjev deklaranta za ukidanjem deklaracije i po proteku roka od tri mjeseca.

c) ako je roba bila naručena u okviru kataloške prodaje. Carinarnica može ukinuti carinsku deklaciju ako je deklarant podnio zahtjev u roku od tri mjeseca od dana prihvaćanja carinske deklaracije i ako je roba bila izvezena dobavljaču ili na ime osobe koju je on odredio.

d) ako je roba deklarirana za izvoz ili vanjsku proizvodnju i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. u slučaju da je roba predmet izvoznih davanja, izvoznih poticaja, zahtjeva za povrat uvoznog duga pri izvozu ili drugih posebnih mjera za izvoz, deklarant:

- podnosi carinarnici, koja je prihvatila carinsku deklaraciju za izvoz robe, dokaz da roba nije napustila carinsko područje,

- podnosi carinarnici sve primjerke carinske deklaracije zajedno sa svim drugim ispravama koje mu je ta carinarnica predala po prihvaćanju carinske deklaracije,

- podnosi carinarnici dokaze da je vraćen uvozni dug i druge poticajne mjere za izvoz robe ili da su nadležna tijela poduzele mjere za povrat tih iznosa, te

- u skladu s važećim propisima mora izvršiti sve druge obaveze koje je s obzirom na okolnosti pojedinih slučajeva carinarnica odredila za rješavanje slučaja.

Nakon ukidanja carinske deklaracije, otpis količina po potvrdama ili drugim ispravama koje su bile priložene izvoznoj carinskoj deklaraciji vraćaju se u prvotno stanje.

Ako je za robu deklariranu za izvoz određeno da mora u određenom roku napustiti carinsko područje, takvu deklaraciju carinarnica smatra ukinutom ako roba u tom roku ne napusti carinsko područje. O ukidanju deklaracije carinarnica pisano obavještava deklaranta.

2. u slučaju druge robe od one navedene u podtočki 1. ove točke, ako je carinski deklarant izvijestio carinarnicu koja je prihvatila carinsku deklaraciju za izvoz robe o tome da roba nije napustila carinsko područje i ako je vratio sve primjerke deklaracije zajedno sa svim drugim dokumentima koje mu je carinarnica predala po prihvaćanju carinske deklaracije;

e) ako je radi ponovnog izvoza robe bila podnesena deklaracija. Za ukidanje takve deklaracije odgovarajuće se primjenjuje odredba točke d) ovoga članka.

f) ako je domaća roba bila stavljena u postupak carinskog skladištenja sukladno članku 110. stavku 1. točki b) Carinskog zakona. Carinarnica može odobriti ukidanje carinske deklaracije za taj postupak, ako deklarant dokaže da su ispunjeni uvjeti za neki od dopuštenih postupanja ili uporaba. Ako do proteka roka koji je bio određen za skladištenje nije bio podnesen zahtjev za početak nekog od dopuštenih postupanja ili uporaba, carinarnica poduzima mjere propisane na osnovi članka 110. stavka 1. točke b) Carinskog zakona.

Poglavlje 5. Naknadna provjera deklaracije

Članak 129.

Carinarnica može provesti postupak provjere deklaracije i nakon puštanja robe deklarantu kako bi pregledom trgovačke i druge dokumentacije kod deklaranta ili druge osobe koja raspolaže potrebnim podacima, a po mogućnosti također i pregledom robe, ustanovila da li je bio ispravno utvrđen carinski dug, da li su bile ispravno primijenjene trgovinske i druge mjere i da li se poštivaju obveze koje proizlaze iz odobrenog carinskog postupka. Naknadna provjera može se izvršiti također na zahtjev drugih carinskih tijela u okvirima međunarodne suradnje.

Ako carinarnica na osnovi rezultata naknadne provjere ustanovi da je carinski dug bio krivo obračunat, poduzet će sve potrebne mjere za naknadnu naplatu, povrat, ili otpust duga. U slučaju kršenja odredbi trgovinskih ili drugih mjera carinarnica o svojim nalazima izvještava nadležna državna tijela. Na osnovi međunarodne suradnje moguće je kontrolne nalaze dostaviti carinskim tijelima drugih država.

U naknadnoj provjeri odgovarajuće se primjenjuju prvo, drugo i treće potpoglavlje ovog poglavlja. Carinarnica sastavlja zapisnik o rezultatima naknadne provjere.

Ako se pri naknadnoj provjeri uzimaju uzorci, to se navodi u zapisniku o naknadnoj provjeri deklaracije.

GLAVA VII. POJEDNOSTAVNJENI POSTUPCI DEKLARIRANJA

Poglavlje 1. Opće odredbe

Članak 130.

Deklarant može zahtijevati da robu deklarira na osnovi nepotpune deklaracije, koja ne sadrži sve podatke koji bi morali biti navedeni za odobravanje zahtijevanog carinskog postupka ili kojoj nisu priložene sve isprave koje bi morale biti priložene za odobravanje zahtijevanog carinskog postupka.

Deklarant može umjesto deklaracije za robu podnijeti neku od trgovačkih ili službenih isprava priloženih uz zahtjev za stavljanje robe u carinski postupak.

Deklariranje na osnovi knjigovodstvenog zapisa omogućava da se za robu započne carinski postupak u prostorima korisnika odobrenja ili u drugom prostoru, koji odobri carinarnica.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja omogućava da se za robu započne carinski postupak na osnovi nepotpune deklaracije sukladno stavku 1. ovog članka ili na osnovi isprava sukladno stavku 2. ovog članka, uz obavezu naknadnog podnošenja dopunske deklaracije, koja je s obzirom na okolnosti slučaja opća, periodična ili rekapitulativna.

Članak 131.

Zahtjev za odobravanje pojednostavnjenog postupka deklariranja iz članka 139. ove Uredbe ili za deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa podnosi se carinarnici koja je mjesno nadležna s obzirom na sjedište i glavno knjigovodstvo podnosioca zahtjeva.

Carinarnica iz stavka 1. ovog članka šalje zahtjev zajedno sa svojim mišljenjem na nadležno rješavanje Carinskoj upravi - Središnjem uredu. O zahtjevu odlučuje Carinska uprava - Središnji ured.

Članak 132.

Ako se za pojednostavnjeni postupak upotrebljava sustav za obradu podataka ili sustav za elektroničku razmjenu podataka, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 74. i članaka 92. - 96. ove Uredbe.

Poglavlje 2. Deklaracije za puštanje robe u
slobodni promet

Odjeljak 1. Nepotpune deklaracije

Članak 133.

Deklaracija za puštanje robe u slobodni promet koju carinarnica može prihvatiti na osnovi pisanog zahtjeva deklaranta bez obzira na to što ne sadrži sve propisane podatke, mora sadržati najmanje sljedeće podatke:

- podatke u polju 1 (drugo podpolje), 14, 21, 31, 33, 37, 40 i 54 JCD-a,

- opis robe koji omogućava carinarnici da utvrdi tarifni stavak iz Carinske tarife,

- carinsku vrijednost robe, a ako je očito da deklarant ne može deklarirati carinsku vrijednost, navodi se privremena vrijednost robe koja je prihvatljiva za carinarnicu uzimajući u obzir podatke koji su na raspolaganju deklarantu, te

- sve druge podatke koji trebaju carinarnici da bi se osiguralo prepoznavanje robe, primjena propisa o puštanju robe u slobodni promet i utvrđivanje visine osiguranja koje treba položiti da bi se roba mogla pustiti deklarantu.

Članak 134.

Deklaraciji za puštanje robe u slobodni promet koju carinarnica prihvaća na osnovi zahtjeva deklaranta bez da su joj priložene sve propisane isprave, moraju biti priložene barem one isprave koje su potrebne da bi se deklarirana roba mogla pustiti u slobodni promet.

Iznimno od stavka 1. ovog članka može se prihvatiti carinska deklaracija kojoj nisu priložene sve isprave koje bi morale biti priložene prije puštanja robe u slobodni promet ako se carinarnici prethodno dokaže:

- da isprave koje nisu priložene postoje i da su važeće,

- da isprave nisu mogle biti priložene deklaraciji iz razloga na koje deklarant nije mogao utjecati, te

- da bi odgađanje prihvaćanja takve carinske deklaracije sprječavalo puštanje robe u slobodni promet ili bi radi odlaganja trebalo obračunati uvoznu carinu po višoj stopi.

Isprave koje nedostaju moraju biti navedene na deklaraciji.

Članak 135.

Ako carinarnica prihvati nepotpunu deklaraciju mora odrediti rok u kojem će deklarant priložiti sve podatke ili isprave. Rok ne smije biti duži od 30 dana od dana prihvaćanja deklaracije.

Ako nedostaje isprava koja je potrebna za odobravanje povlaštene carine i carinarnica osnovano smatra da bi se za robu deklariranu nepotpunom deklaracijom mogla odobriti povlaštena carina, na zahtjev deklaranta može se produljiti rok za podnošenje te isprave. Produljeni rok ne smije biti duži od tri mjeseca.

Ako se podaci ili isprave koje nedostaju odnose na carinsku vrijednost, carinarnica može, ako je to s obzirom na okolnosti neophodno, produljiti rok. Produljeni rok ne može biti dulji od tri mjeseca.

Ako se povlaštena carina primjenjuje na robu puštenu u slobodni promet u okviru količinskih kvota ili plafona ili u okviru povlaštenih mjera, carinarnica može odobriti uporabu kvote ili povlaštenog postupanja samo uz prilaganje isprave koja je uvjet za odobravanje kvote ili povlaštenog postupanja. Isprava mora biti u svakom slučaju priložena:

- prije nego li je kvota iskorištena, ili

- u drugim slučajevima, prije nego li se ponovno uvedu propisane carinske stope.

Ako su isprave od kojih zavisi uporaba povlaštene carine priložene nadležnoj carinarnici, sukladno ovom članku, po isteku roka važenja povlaštene carinske stope, snižena stopa može se primijeniti ako je deklaracija za puštanje robe prihvaćena prije isteka roka važenja povlaštenih carinskih stopa.

Članak 136.

Prihvaćanje nepotpune deklaracije ne može spriječiti ili odgoditi puštanje robe deklarantu, osim ako za to ne postoje drugi razlozi. Iznimno od članka 125. ove Uredbe, carinarnica pušta robu deklarantu sukladno uvjetima iz ovog članka.

Ako naknadno prilaganje podataka ili isprava koje nisu bile priložene u trenutku prihvaćanja nepotpune deklaracije ne utječu na visinu uvozne carine, carinarnica će za tako deklariranu robu obračunati uvoznu carinu po redovitom postupku.

Ako je deklarant sukladno članku 133. podtočki 3. ove Uredbe naveo samo privremene podatke o vrijednosti robe, carinarnica će:

- obračunati iznos uvozne carine na osnovi tog navoda, te

- zahtijevati da deklarant priloži instrument osiguranja u visini razlike između iznosa obračunatog na osnovi privremenih podataka i najvećeg mogućeg iznosa uvozne carine koju bi trebalo obračunati za robu.

U drugim slučajevima od onih navedenih u stavku 3. ovog članka, kada naknadno prilaganje podataka ili isprava može utjecati na visinu uvozne carine koju treba obračunati za deklariranu robu, treba postupati u skladu sa sljedećim pravilima:

a) u slučaju kada bi se mogla radi naknadnog prilaganja podatka ili isprave odobriti uporaba snižene carinske stope, carinarnica će:

- obračunati uvoznu carinu koja se plaća po sniženoj stopi, te

- zahtijevati da deklarant položi instrument osiguranja u visini razlike između iznosa obračunatog na osnovi podtočke 1. i iznosa uvozne carine koju bi trebalo obračunati za tu robu, ako bi se primijenila propisana carinska stopa;

b) u slučaju kada bi se moglo radi naknadnog prilaganja podataka ili isprava odobriti potpuno oslobođenje od plaćanja carine, carinarnica će zahtijevati polaganje instrumenta osiguranja u visini iznosa koji bi morao biti plaćen ako bi se uvozna carina izračunala po propisanoj carinskoj stopi.

Bez obzira na moguće naknadne izmjene, deklarant može umjesto polaganja instrumenta u slučajevima iz stavka 3. i stavka 4. ovog članka zahtijevati da carinarnica odmah obračuna carinu u iznosu:

- ako se primjenjuje stavak 3. druga podtočka ili stavak 4. točka a) druga podtočka ovog članka - iznos uvozne carine koja bi se obračunala na osnovi propisane carinske stope, ili

- ako se primjenjuje stavak 4. točka b) ovog članka iznos uvozne carine obračunatoj po propisanoj carinskoj stopi.

Članak 137.

Ako do proteka roka iz članka 135. ove Uredbe deklarant ne podnese podatke koji su potrebni za konačno utvrđivanje carinske vrijednosti robe ili ne podnese podatke ili isprave koji nedostaju, carinarnica će obračunati carinu u visini za koju je deklarant položio instrument osiguranja sukladno članku 136. ove Uredbe.

Članak 138.

Deklarant mora nepotpunu deklaraciju koju je carinarnica prihvatila sukladno člancima 133. do 136. ove Uredbe dopuniti ili uz suglasnost carinarnice zamijeniti potpunom carinskom deklaracijom koja udovoljava uvjetima iz članka 74. Carinskog zakona.

U slučaju kada se nepotpuna deklaracija zamjenjuje novom, kao datum za određivanje iznosa carine i primjenu drugih mjera za puštanje robe u slobodni promet uzima se datum prihvaćanja nepotpune deklaracije.

Odjeljak 2. Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 139.

Deklarant može na osnovi pisanog zahtjeva koji sadrži sve potrebne podatke, ishoditi odobrenje da pod uvjetima i na način propisan u člancima 140. i 141. ove Uredbe, za robu podnese deklaraciju za puštanje u slobodni promet u pojednostavnjenom obliku.

Pojednostavnjena deklaracija može biti u obliku:

a) nepotpune carinske deklaracije, podnesene na obrascu JCD, ili

b) trgovačke ili druge isprave, koji su navedeni u pisanom zahtjevu deklaranta za puštanje robe u slobodni promet.

Pojednostavnjena deklaracija mora sadržati podatke potrebne za prepoznavanje robe.

Pisani zahtjev iz stavka 2. točke b) ovog članka može nadomjestiti opći zahtjev koji važi za sve u određenom razdoblju započete postupke za puštanje robe u slobodni promet. U tom slučaju mora u ispravi iz stavka 2. točke b) biti jasno naznačeno opće odobrenje izdano sukladno ovom stavku.

Pojednostavnjenoj deklaraciji moraju biti priložene sve isprave o kojima ovisi puštanje u slobodni promet. Iznimno, deklaraciji ne moraju biti priložene isprave ako su ispunjeni uvjeti iz članka 134. stavka 2. ove Uredbe.

Ovaj članak ne utječe na primjenu članka 159. ove Uredbe.

Članak 140.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja iz članka 139. može se odobriti ako je omogućena učinkovita kontrola poštivanja ograničenja i zabrana, te kontrola drugih propisa koji se odnose na puštanje robe u slobodni promet.

Odobrenje se neće dati:

a) podnositelju zahtjeva koji je višekratno kršio carinske propise, ili

b) podnositelju zahtjeva koji deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno.

Odobrenje se neće dati podnositelju zahtjeva koji nastupa za račun druge osobe koja deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno.

Ako po izdavanju odobrenja nastupe okolnosti iz stavka 2. ovog članka, odobrenje se može ukinuti.

Članak 141.

U odobrenju iz članka 139. ove Uredbe treba odrediti:

a) carinarnicu ili carinarnice koje su nadležne za prihvaćanje pojednostavnjenih deklaracija,

b) sadržaj i oblik pojednostavnjenih deklaracija,

c) vrste roba na koje se pojednostavnjene deklaracije odnose i podatke, koje pojednostavnjene deklaracije moraju sadržati radi prepoznavanja robe,

d) instrumente osiguranja, te

e) oblik i sadržaj dopunske deklaracije, rok u kojem treba podnijeti dopunsku carinsku deklaraciju, kao i carinarnicu nadležnu za prihvaćanje dopunske carinske deklaracije.

Odjeljak 3. Deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa

Članak 142.

Carinska uprava - Središnji ured može sukladno člancima 143. do 145. ove Uredbe dati odobrenje za deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa osobi koja zahtijeva da se postupak puštanja robe u slobodni promet izvrši u njenim prostorima ili na drugim mjestima koje odobri carinarnica. Pisani zahtjev mora sadržavati sve potrebne podatke za odobravanje pojednostavnjenja i odnositi se na sljedeće slučajeve:

a) ako se zahtijeva za robu koja je prije puštanja u slobodni promet bila u carinskom postupku provoza u okviru kojega je bilo podnositelju zahtjeva izdano odobrenje za uporabu pojednostavnjenih formalnosti pri odredišnoj carinarnici u provoznom postupku, sukladno člancima 446. do 449. ove Uredbe,

b) ako se zahtijeva za robu koja je prije puštanja u slobodni promet bila u carinskom postupku s gospodarskim učinkom osim slučajeva iz članka 159. ove Uredbe,

c) ako se zahtijeva za robu koja je nakon što je podnesena carinarnici sukladno članku 52. Carinskog zakona, prevezena u te prostore u skladu s provoznim carinskim postupkom, u drugim slučajevima od onih navedenih u točki a) ovog članka, te

d) ako se zahtijeva za robu koja je unesena u carinsko područje, ali za nju ne postoji obveza podnošenja sukladno članku 53. Carinskog zakona.

Članak 143.

Odobrenje iz članka 142. ove Uredbe Carinska uprava - Središnji ured može dati ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) knjigovodstvo podnositelja zahtjeva omogućava carinarnici učinkovitu kontrolu, kao i naknadnu kontrolu,

b) omogućena je učinkovita kontrola uvoznih ili izvoznih zabrana ili ograničenja kao i drugih mjera za puštanje robe u slobodni promet.

Odobrenje se neće dati:

a) podnositelju zahtjeva koji je višekratno kršio carinske propise, ili

b) podnositelju zahtjeva koji deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno.

Članak 144.

Iznimno od članka 10. Carinskog zakona, Carinska uprava - Središnji ured može odlučiti da dano odobrenje ne ukida, ako neizvršenje obveze nema stvarnih posljedica na pravilnu uporabu pojednostavnjenja.

Carinska uprava će odobrenje ukinuti, ako su nastupile neke od okolnosti iz članka 143. stavka 2. ove Uredbe.

Članak 145.

U svrhu kontrole pravilnosti obavljanja pojednostavnjenja deklariranja, korisnik odobrenja iz članka 142. ove Uredbe mora:

a) u slučajevima iz članka 142. točke a) i točke c) ove Uredbe:

1. ako se roba pušta u slobodan promet po prispijeću na mjesto određeno u te svrhe:

- u obliku i na način određen u odobrenju pravodobno obavijestiti carinarnicu o prispijeću robe kako bi mu roba mogla biti puštena i

- upisati robu u svoje knjigovodstvo.

2. ako je roba prije puštanja u slobodni promet bila u privremenom smještaju sukladno članku 62. Carinskog zakona, prije proteka roka iz članka 61. Carinskog zakona:

- u obliku i na način određen u odobrenju obavijestiti carinarnicu o svojem zahtjevu da se roba pusti u slobodni promet kako bi mu roba mogla biti puštena, te

- upisati robu u svoje knjigovodstvo;

b) u slučajevima iz članka 142. točke b) ove Uredbe:

- u obliku i na način određen u odobrenju obavijestiti carinarnicu o svojem zahtjevu da se roba pusti u slobodni promet kako bi mu roba mogla biti puštena, te

- upisati robu u svoje knjigovodstvo.

Obavijest iz prve podtočke ove točke nije potrebna ako je roba koja bi se puštala u slobodni promet prethodno bila u postupku carinskog skladištenja u skladištu tipa D.

c) u slučaju iz članka 142. točke d) ove Uredbe po prispijeću robe na mjesto određeno u te svrhe:

- upisati robu u svoje knjigovodstvo,

d) od trenutka upisa robe u knjigovodstvo dati carinarnici na raspolaganje sve isprave čije je podnošenje potrebno radi provođenja propisa koji se odnose na puštanje robe u slobodni promet.

Pod uvjetom da to ne utječe na kontrolu obavljanja pojednostavnjenja deklariranja, Carinska uprava - Središnji ured može:

a) dopustiti korisniku odobrenja da najavi carinarnici prispijeće robe iz stavka 1. točke a) ili točke b) ovog članka neposredno pred njezino prispijeće,

b) dopustiti, ako to opravdava vrsta robe i oblik uvoza, da korisnik odobrenja ne obavještava carinarnicu o svakom prispijeću robe ako korisnik odobrenja carinarnici dostavi sve podatke potrebne za mogući pregled robe.

U slučaju iz stavka 2. točke b) ovog članka knjigovodstveni se upis robe smatra kao puštanje robe.

Upis u knjigovodstvo iz stavka 1. točaka a), b) i c) ovoga članka može se nadomjestiti kakvim drugim oblikom koji daje jednako jamstvo i koji odobri Carinska uprava - Središnji ured. Upis mora sadržavati datum i podatke potrebne za prepoznavanje robe.

Članak 146.

Odobrenje iz članka 142. ove Uredbe mora sadržavati sve uvjete u svezi s obavljanjem pojednostavnjenja, a naročito:

a) podatke o robi na koju se odnosi,

b) oblik obveza iz članka 145. ove Uredbe i podatke o osiguranju koje osoba treba položiti,

c) rok u kojem treba podnijeti dopunsku carinsku deklaraciju i pri kojoj carinarnici, te

d) oblik i sadržaj dopunske deklaracije, te uvjete pod kojima treba za robu podnijeti opću, periodičnu ili rekapitulativnu deklaraciju .

Poglavlje 3. Deklaracije za carinske postupke s gospodarskim učinkom

Odjeljak 1. Početak carinskog postupka s gospodarskim učinkom

Pododjeljak 1. Početak postupka carinskog skladištenja

Odsjek A. Nepotpune deklaracije

Članak 147.

Nepotpunu deklaraciju za početak postupka carinskog skladištenja koja ne sadrži sve propisane podatke, carinarnica može prihvatiti ako takva deklaracija sadrži barem one podatke koji su potrebni za prepoznavanje robe obuhvaćenu takvom deklaracijom, uključujući količinu robe.

U svezi s nepotpunom deklaracijom iz stavka 1. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju članci 134., 135. i 138. ove Uredbe.

Odsjek B. Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 148.

Carinska uprava može na osnovi zahtjeva deklaranta odobriti da se po podnošenju robe carinarnici i u skladu s uvjetima i na način propisan u članku 151. ove Uredbe, podnese carinska deklaracija za početak postupka carinskog skladištenja na pojednostavnjen način.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja može biti u obliku podnošenja:

- nepotpune carinske deklaracije iz članka 147. ove Uredbe ili

- trgovačke ili druge isprave uz pisani zahtjev deklaranta za unos robe u carinsko skladište.

Nepotpuna deklaracija i druge isprave iz stavka 2. ovog članka moraju sadržati barem podatke iz članka 147. stavka 1. ove Uredbe.

Članak 149.

Ako se pojednostavnjeni postupak deklariranja koristi za početak postupka skladištenja robe u carinskom skladištu tipa D, pojednostavnjena deklaracija mora sadržati također:

a) detaljne podatke o vrsti robe koji omogućavaju ispravno i nedvosmisleno određivanje tarifnog stavka u Carinskoj tarifi, te

b) carinsku vrijednost robe.

Članak 150.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja ne može se koristiti za:

- početak postupka carinskog skladištenja pri unosu robe u carinsko skladište tipa F ili

- početak postupka carinskog skladištenja pri unosu domaćih poljoprivrednih proizvoda u carinsko skladište bilo kojeg tipa.

Pri pojednostavnjenom postupku deklariranja iz članka 148. stavka 2. druge podtočke ove Uredbe, za početak postupka carinskog skladištenja u carinskom skladištu tipa B nije moguće koristiti trgovačke isprave. Ako neka druga isprava ne sadrži podatke, koji se u JCD upisuju u polje 1. (drugi podpolje), 3, 5, 14, 19, 26, 31, 32, 37, 38, 49 i 54, te podatke treba posebno priložiti.

Članak 151.

Pisani zahtjev iz članka 148. ove Uredbe mora sadržati sve podatke potrebne za izdavanje odobrenja.

Ako okolnosti slučaja to dopuštaju može se višekratni pisani zahtjev iz članka 148. stavka 2. podtočke druge ove Uredbe nadomjestiti općim zahtjevom za obavljanje ovog postupka u određenom vremenskom razdoblju.

U slučaju iz stavka 2. ovog članka podnosi se zahtjev sukladno člancima 175. do 183. ove Uredbe, koji mora biti priložen zahtjevu za otvaranje carinskog skladišta ili kao zahtjev za izmjenu ili dopunu već izdanog odobrenja za otvaranje carinskog skladišta. Zahtjev se podnosi carinarnici koja je izdala odobrenje za otvaranje carinskog skladišta.

Carinska uprava - Središnji ured izdaje odobrenje iz članka 148. ove Uredbe samo u slučaju ako nije ugroženo pravilno obavljanje postupka carinskog skladištenja.

Odobrenje nije moguće izdati:

a) ako podnositelj zahtjeva ne nudi dovoljno jamstvo za pravilno obavljanje postupka carinskog skladištenja,

b) podnositelju zahtjeva koji je višekratno kršio carinske propise, ili

c) podnositelju zahtjeva koji deklarira robu za početak postupka carinskog skladištenja samo povremeno.

Iznimno od članka 10. Carinskog zakona odobrenje se može ukinuti ako nastupe okolnosti iz stavka 5. ovog članka.

Članak 152.

Odobrenje iz članka 148. ove Uredbe mora sadržati sve uvjete za obavljanje pojednostavnjenja deklariranja uključujući i podatke o:

a) carinarnici ili carinarnicama pri kojima se može podnijeti carinska deklaracija za početak postupka carinskog skladištenja,

b) obliku i sadržaju pojednostavnjene deklaracije.

Odsjek C. Deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa

Članak 153.

Carinska uprava - Središnji ured izdaje odobrenje za deklariranje robe na osnovi knjigovodstvenih zapisa sukladno uvjetima i na način propisan u stavku 2. ovoga članka i u člancima 154. i 155. ove Uredbe.

Carinska uprava - Središnji ured ne može odobriti da se roba deklarira na osnovi knjigovodstvenih zapisa, ako se roba unosi u carinsko skladište tipa B ili F ili ako se u carinsko skladište bilo kojega tipa unose domaći poljoprivredni proizvodi.

Ako Carinska uprava - Središnji ured odobri da se roba deklarira na osnovi knjigovodstvenih zapisa, za izdavanje odobrenja i provođenja pojednostavnjenog postupka deklariranja odgovarajuće se primjenjuje članak 151. ove Uredbe.

Članak 154.

Korisnik odobrenja mora, radi provedbe propisane kontrole od strane carinarnice, po prispijeću robe na mjesto navedeno u odobrenju:

a) odmah izvijestiti nadležnu carinarnicu o prispijeću robe, u obliku i na način koji odredi carinarnica,

b) odmah upisati robu u knjigovodstvo, te

c) dati nadležnoj carinarnici na raspolaganje sve isprave kojih je prilaganje potrebno za puštanje robe u postupak.

Knjigovodstveni zapis robe iz stavka 1. točke b) ovog članka mora sadržati barem one podatke koji su potrebni da bi se utvrdio trgovinski opis robe i njezine količine.

Članak 145. stavak 2. i 3. ove Uredbe odgovarajuće se primjenjuju u slučajevima iz ovoga članka.

Članak 155.

Odobrenje iz članka 153. stavka 1. ove Uredbe mora sadržati sve uvjete za provođenje pojednostavnjenog postupka deklariranja, a naročito vrstu robe na koju se odnosi pojednostavnjene, vrstu obveze iz članka 154. i trenutak prepuštanja robe.

Pododjeljak 2. Početak postupka unutarnje proizvodnje, postupka prerade pod carinskim nadzorom i postupka privremenog uvoza

Odsjek A. Nepotpune deklaracije

Članak 156.

Deklaraciju za početak carinskog postupka unutarnje proizvodnje, postupka prerade pod carinskim nadzorom i postupka privremenog uvoza, carinarnica nadležna za početak carinskog postupka može, na osnovi pisanog zahtjeva deklaranta, prihvatiti ako ne sadrži sve propisane podatke, ali mora sadržati barem one podatke koji se upisuju u polja. 14, 21, 31, 33, 37, 40 i 54 JCD, a u polju 44 treba upisati broj odobrenja ili zahtjeva, ako se primjenjuje članak 227. ove Uredbe.

Za primjenu ovog članka odgovarajuće se primjenjuju članci 134., 135. i 138. ove Uredbe.

Ako se u postupku unutarnje proizvodnje primjenjuje sustav povrata plaćene carine, odgovarajuće se primjenjuje članak 136. i 137. ove Uredbe.

Odsjek B. Pojednostavnjeni postupak deklariranja i deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa

Članak. 157.

Odredbe članaka 139. do 146. ove Uredbe odgovarajuće se primjenjuju za izdavanje odobrenja za uporabu pojednostavnjenog postupka deklariranja i deklariranja na osnovi knjigovodstvenih zapisa u slučaju deklariranja robe za početak postupka unutarnje proizvodnje, postupka prerade pod carinskim nadzorom ili privremenog uvoza.

Pododjeljak 3. Početak postupka vanjske proizvodnje

Članak 158.

Za pojednostavnjenja u svezi s carinskim deklaracijama za početak postupka vanjske proizvodnje odgovarajuće se primjenjuju članci 160. do 168. ove Uredbe.

Odjeljak 2. Završetak postupka s gospodarskim učinkom

Članak 159.

Za završetak postupka s gospodarskim učinkom, osim postupka vanjske proizvodnje i carinskog skladištenja, može se odobriti uporaba pojednostavnjenih postupaka predviđenih za puštanje u slobodni promet, izvoz ili ponovni izvoz. U slučaju ponovnog izvoza odgovarajuće se primjenjuju članci 160. do 168. ove Uredbe.

Za završetak postupka vanjske proizvodnje mogu se odobriti pojednostavnjenja predviđena za puštanje robe u slobodni promet. Pri tome se odgovarajuće primjenjuju članci 133. do 136. ove Uredbe.

Za završetak postupka carinskog skladištenja može se odobriti pojednostavnjenje predviđeno za puštanje robe u slobodni promet, za izvoz ili ponovni izvoz.

Bez obzira na stavak 3. ovog članka:

a) za robu koja je bila unesena u carinsko skladište tipa F nije moguće odobriti niti jedno od predviđenih pojednostavnjenja,

b) za robu koja je bila unesena u carinsko skladište tipa B može se odobriti upotreba nepotpunih deklaracija i pojednostavnjeni postupak deklariranja,

c) izdavanje odobrenja za otvaranje carinskog skladišta tipa D uključuje također odobrenje za deklariranje robe na osnovi knjigovodstvenih zapisa za puštanje robe u slobodni promet. Ovo se pojednostavnjenje ne može odobriti, ako podnosilac zahtjeva želi na takav način završiti postupak s robom za koju se osnov za određivanje uvozne carine ne može provjeriti bez pregleda robe. U tom slučaju može se odobriti drugi postupak koji uključuje podnošenje robe carinarnici, te

d) za završetak postupka za domaće poljoprivredne proizvode nije moguće odobriti ni jedno od predviđenih pojednostavnjenja.

Poglavlje 4. Deklaracije za izvoz

Članak 160.

Postupci koje treba obaviti pri carinarnici izvoza i koji su propisani u članku 404. ove Uredbe mogu se pojednostaviti sukladno odredbama ovog poglavlja.

Odredbe članka 405. i članka 408. ove Uredbe primjenjuju se i za ovo poglavlje.

Odjeljak 1. Nepotpune deklaracije

Članak 161.

Carinarnica može na osnovi zahtjeva deklaranta prihvatiti carinsku deklaraciju za izvoz robe i u slučaju kada deklaracija ne sadrži sve propisane podatke, ali mora sadržati barem sljedeće podatke:

a) podatke koji se upisuju u polje 1. (druga i treća podjela), 2, 14, 17, 31, 33, 38, 44 i 54 JCD,

b) sve podatke koji su potrebni za primjenu posebnih mjera poljoprivredne politike ili obračun izvozne carine, ako je roba predmet posebnih mjera politike ili podliježe plaćanju izvozne carine, te

c) sve druge podatke koji su potrebni da bi se roba mogla prepoznati, da bi se mogli primijeniti propisi koji se odnose na njezin izvoz ili da se odredi iznos mogućeg osiguranja koje se zahtijeva prije izvoza robe.

Bez obzira na stavak 1. točku a) ovog članka carinarnica može odobriti deklarantu da ne popuni polje 17. i 33. JCD, ako:

a) deklarant izjavi da roba na koju se deklaracija odnosi nije predmet izvoznih zabrana ili ograničenja i

b) carinarnica ne sumnja u točnost izjave iz točke 1. ovog stavka i ako

c) opis robe u deklaraciji omogućava točno i nedvosmisleno raspoređivanje robe u Carinsku tarifu.

Primjerak broj 3. JCD mora u polju 44. sadržati navod: ”Pojednostavnjeni izvoz”.

Za izvoznu deklaraciju ispunjenu sukladno ovom članku odgovarajuće se primjenjuju članci 134. do 138. ove Uredbe.

Članak 162.

Ako se primjenjuje članak 402. ove Uredbe, dopunska ili nadomjesna deklaracija može se podnijeti carinarnici koja je mjesno nadležna prema sjedištu izvoznika. Ako proizvođač ima sjedište na području druge carinarnice, dopunska carinska deklaracija može se podnijeti carinarnici koja je mjesno nadležna prema sjedištu proizvođača.

U slučaju iz prethodnog stavka carinarnica koja je prihvatila nepotpunu deklaraciju poslat će primjerke 1. i 2. JCD carinarnici kojoj će biti podnesena dopunska ili nadomjesna carinska deklaracija.

Odjeljak 2. Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 163.

Na osnovi pisanog zahtjeva deklaranta koji sadrži sve potrebne podatke za izdavanja odobrenja, Carinska uprava može odobriti da uz podnošenje robe carinarnici deklarant podnese carinsku deklaraciju za izvoz robe na pojednostavnjen način. Pri određivanju uvjeta za pojednostavnjeni postupak deklariranja odgovarajuće se primjenjuju članci 140. i 141. ove Uredbe.

Osim u slučajevima iz članka 168. ove Uredbe, pojednostavnjena deklaracija podnosi se na obrascu JCD koji sadrži sve podatke potrebne za prepoznavanje robe. Odgovarajuće se primjenjuje članak 161. stavak 3. i stavak 4. ove Uredbe.

Odjeljak 3. Deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa

Članak 164.

Na osnovi pisanog zahtjeva Carinska uprava - Središnji ured može odobriti deklariranje robe za izvoz na osnovi knjigovodstvenih zapisa sukladno uvjetima iz stavka 2. ovog članka, osobi koja želi izvesti izvozne postupke u svojim prostorima ili na drugom mjestu koje je odobrila Carinska uprava - Središnji ured (u nastavku: ovlašteni izvoznik).

Na postupak davanja odobrenja iz stavka 1. ovoga članka, odgovarajuće se primjenjuju članci 143. i 144. ove Uredbe.

Članak 165.

Da bi carinarnici omogućio kontrolu provedbe dozvoljenog postupka, ovlašteni izvoznik mora prije iznošenja robe iz prostora ili mjesta navedenog u članku 164. ove Uredbe:

a) pravodobno izvijestiti nadležnu carinarnicu o micanju robe u obliku i na način određen u odobrenju sa svrhom da mu se roba pusti,

b) upisati robu u knjigovodstvo. Takav upis može nadomjestiti drugi postupak koji daje jednako jamstvo i koji odobri carinarnica. Upis mora sadržavati datum, vrijeme kad je obavljen i podatke koji su potrebni za prepoznavanje robe, te

c) dati nadležnoj carinarnici na raspolaganje sve isprave potrebne za primjenu propisa o izvozu robe.

U opravdanim slučajevima, kad je to potrebno radi vrste robe i učestalosti izvoznog postupka, carinarnica može ovlaštenog izvoznika osloboditi obveze pravodobnog izvještavanja carinarnice sukladno stavku 1. podtočki a) ovoga članka. U tom slučaju ovlašteni izvoznik dužan je carinarnici dati na raspolaganje sve podatke koji su potrebni za mogući pregled robe.

U slučaju iz stavka 2. ovog članka knjigovodstveni zapis o robi smatra se kao puštanje robe.

Članak 166.

Za nadzor i kao dokaz da je roba stvarno napustila carinsko područje, koristi se primjerak broj 3. JCD.

U odobrenju za uporabu pojednostavnjenja mora biti određeno da li treba primjerak broj 3. JCD unaprijed ovjeriti.

Ovjera iz stavka 2. ovoga članka provodi sa na jedan od sljedećih načina:

a) carinarnica, određena u odobrenju unaprijed ovjerava i potpisuje polje A JCD, ili

b) ovlašteni izvoznik, po carinarnici opunomoćen da ovjerava deklaraciju; ovjera deklaracije obavlja se pečatom.

Sadržaj i oblik pečata iz stavka 3. ovoga članka propisuje ministar financija. Otisak pečata može na propisanom obrascu biti otisnut i unaprijed, ako je tiskar obrasca dobio za to odobrenje Carinske uprave - Središnjeg ureda.

Prije otpreme robe, ovlašteni izvoznik mora:

a) izvršiti obveze iz članka 165. ove Uredbe,

b) u polje 44. na primjerku broj 3. JCD navesti redni broj i datum upisa robe u knjigovodstvo.

Primjerak broj 3. JCD mora pored navoda u polju 44. sadržati također:

a) broj odobrenja,

b) navod: “Pojednostavnjeni izvoz”.

Članak 167.

U odobrenju iz članka 164. ove Uredbe treba odrediti sve uvjete za provedbu pojednostavnjenja, a naročito:

a) robu na koju se pojednostavnjenje odnosi,

b) način postupanja iz članka 165. ove Uredbe,

c) trenutak puštanja robe,

d) sadržaj primjerka broj 3. JCD i način njegovog potvrđivanja, te

e) postupak podnošenja dopunske deklaracije i rok u kojem mora biti podnesena.

Odobrenje mora sadržavati obvezu ovlaštenog izvoznika da će poduzeti potrebne mjere za osiguranje čuvanja posebnoga pečata ili obrazaca koji sadrže unaprijed otisnut pečat izvozne carinarnice ili otisak posebnoga pečata.

Odjeljak 4. Zajedničke odredbe za drugi i treći odjeljak ovog poglavlja

Članak 168.

Umjesto JCD, Carinska uprava može odobriti da deklarant koristi trgovačku ili drugu ispravu ili drugog nositelja podataka ako takva isprava ili nositelj podataka sadrži:

a) podatke koji omogućavaju prepoznavanje robe,

b) navod “Pojednostavnjen izvoz”, te

c) zahtjev za izvoz.

Zahtjev iz točke c) stavka 1. ovog članka može nadomjestiti opći zahtjev koji vrijedi za sve u određenom razdoblju započete, izvozne postupke. U tom slučaju u ispravi ili drugom nositelju podataka iz stavka 1. ovog članka mora biti jasno označeno odobrenje na osnovi kojeg se prihvaća opći zahtjev sukladno ovom stavku.

Trgovačka ili druga isprava se koristi kao dokaz o stvarnom iznosu robe iz carinskog područja, jednako kao primjerak broj 3. JCD. Ako Carinska uprava - Središnji ured odobri uporabu drugog nositelja podataka mora u isto vrijeme odrediti na koji će se način potvrditi da je roba stvarno iznesena iz carinskog područja.

DIO III. CARINSKI DOPUŠTENO POSTUPANJE ILI UPORABA

GLAVA I. PUŠTANJE U SLOBODNI PROMET

Poglavlje 1. Opća odredba

Članak 169.

Ako je domaća roba bila izvezena sa ATA karnetom sukladno članku 409. ove Uredbe, može se pustiti u slobodni promet na osnovi ATA karneta.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, carinarnica u kojoj je roba puštena u slobodni promet mora:

a) provjeriti podatke iz polja A do G kupona ponovnoga uvoza,

b) ispuniti talon i polje H kupona ponovnoga uvoza, te

c) zadržati kupon ponovnoga uvoza.

Ako se formalnosti za završetak privremenoga izvoza domaće robe obavljaju u drugoj carinarnici od one preko koje je roba bila unesena u carinsko područje, roba se od ulazne do odredišne carinarnice, gdje će biti puštena u slobodni promet, prevozi bez dodatnih formalnosti.

Poglavlje 2. Uporaba jedinstvene carinske stope

Članak 170.

Jedinstvena carinska stopa se sukladno članku 20. stavku 2. Carinskog zakona može primijeniti na nekomercijalnu robu čija vrijednost ne prelazi 5. 000 kuna.

Članak 171.

Jedinstvena carinska stopa od 10% ne može se primijeniti na duhan, duhanske proizvode, alkohol, alkoholna pića, pogonsko gorivo i parfeme.

Članak 172.

Ako putnik ili primatelj pošiljke zahtijeva da se roba carini po stopi koja je za nju propisana u Carinskoj tarifi, propisane se stope primjenjuju za svu robu ili za cijelu pošiljku.

GLAVA II. CARINSKI POSTUPCI S GOSPODARSKIM UČINKOM

Poglavlje 1. Opće odredbe

Odjeljak 1. Definicije

Članak 173.

U primjeni odredaba koje uređuju carinske postupke s gospodarskim učinkom niže navedeni izrazi imaju sljedeće značenje:

a) “nadzorna carinarnica” je carinarnica koja izdaje odobrenje za provedbu nadzora postupka s gospodarskim učinkom;

b) “carinarnica početka postupka” je carinarnica koja je u odobrenju označena za prihvat carinskih deklaracija za početak postupka ili postupaka sa gospodarskim učinkom;

c) “carinarnica završetka postupka” je carinarnica označena u odobrenju za prihvat carinskih deklaracija, na osnovi kojih se za robu, za koju je bio započet postupak s gospodarskim učinkom, odredi drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba;

d) “ovlaštena carinarnica” je carinarnica odnosno carinarnice koje Carinska uprava - Središnji ured ovlasti za prijem carinskih deklaracija kojima se traži odobrenje carinskog postupka s gospodarskim učinkom.

Članak 174.

Ako ovom Uredbom nije drugačije određeno, za donošenje odobrenja i druge postupke u svezi odobrenja za carinske postupke s gospodarskim učinkom nadležna je carinarnica, koja je mjesno ovlaštena obzirom na mjesto, gdje podnositelj zahtjeva ili osoba za račun koje se zahtjev podnosi ima svoje sjedište.

Odjeljak 2. Postupak donošenja odobrenja za uporabu postupka

Članak 175.

Ne isključujući stavak 3. ovog članka i članke 238., 316., 351. i 384. ove Uredbe, zahtjev za izdavanje odobrenja uporabe carinskog postupka s gospodarskim učinkom, uključujući zahtjev za otvaranje carinskog skladišta (u daljnjem tekstu: zahtjev), popunjava se u pisanom obliku.

Zahtjevi iz stavka 1. ovog članka podnose se na obrascu, koji propisuje ministar financija. Podnositelj zahtjeva mora u zahtjevu navesti sve podatke koji su potrebni za donošenje odobrenja, te ga datirati i potpisati.

Ako carinarnica smatra da podaci u zahtjevu nisu potpuni odnosno dovoljni za donošenje odobrenja, može zahtijevati da se podnesu dopunski podaci.

Podnositelj zahtjeva mora uz zahtjev iz stavka 1. ovog članka priložiti sve isprave i dokaze potrebne za donošenje odobrenja. Isprave moraju biti podnesene u izvorniku ili u duplikatu izvornika. Navedene isprave su sastavni dio zahtjeva u kojem se mora označiti broj priloženih isprava.

Carinarnica može dopustiti izmjenu ili produženje pojedinog odobrenja na osnovi pisanog zahtjeva korisnika odobrenja, s tim da zahtjev za izmjenu ili produženje odobrenja mora sadržavati podatke iz prethodnog odobrenja.

Zahtjev koji ne sadrži sve podatke i uvjete određene u stavku 1. do 3. ovog članka kao i zahtjev koji nije podnesen u skladu sa odredbama članaka 189., 226., 311., 346. i 374., odbacit će se kao nepotpun, osim ako se ne radi o nekom od slučajeva pojednostavnjenja predviđenih člancima 238., 316., 351. i 384. ove Uredbe.

Članak 176.

Smatra se da je podnositelj zahtjeva podnošenjem potpisanog zahtjeva izrazio volju da izvede zahtijevani postupak.

Podnositelj zahtjeva odgovoran je za:

a) točnost podataka, koje navodi u zahtjevu;

b) vjerodostojnost isprava i dokaza, koje je priložio uz zahtjev, te za

c) poštivanje svih obveza, koje proizlaze iz odobrenja pojedinog carinskog postupka.

Članak 177.

Ovlaštena carinarnica mora prije donošenja odobrenja provjeriti da li su za njegovo donošenje ispunjeni svi propisani uvjeti.

Odobrenje se ne može donijeti ako je zahtjev nepotpun sukladno članku 175. stavak 6. ove Uredbe.

Članak 178.

Ne isključujući članke 238., 316., 351. i 384. ove Uredbe, odobrenje za primjenu carinskog postupka s gospodarskim učinkom sukladno članku 68. stavak 2. Carinskog zakona (uključujući odobrenje za otvaranje carinskog skladišta), donosi se na obrascu koji propiše ministar financija.

Podnositelja zahtjeva mora se obavijestiti da je odobrenje izdato.

Carinarnica donosi odobrenje za svaki pojedini početak postupka s gospodarskim učinkom ili donosi opće odobrenje za podnošenje carinskih deklaracija za postupak s gospodarskim učinkom u određenom razdoblju.

Ne isključujući stavak 1. ovog članka, u slučaju produženja ili izmjene odobrenja na temelju članka 175. ove Uredbe, carinarnica može odlučiti o izmjenama pojedinih dijelova odobrenja unošenjem službene zabilješke u postojeće odobrenje ili donošenjem novog odobrenja.

Članak 179.

Smatra se da podnositelj zahtjeva ima sjedište u carinskom području, ako je u Republici Hrvatskoj upisan u sudski registar ili drugu propisanu evidenciju.

Fizička osoba - podnositelj zahtjeva mora dokazati stalno prebivalište u carinskom području s javnom ispravom iz koje je moguće utvrditi njezin identitet i prebivalište.

Kao jamstva iz članka 98. Carinskog zakona smatraju se u prvom redu:

a) pouzdanost podnositelja zahtjeva u izvođenju carinskih postupaka;

b) vođenje evidencija i knjiga, koje su važne za carinski nadzor i kontrolu u obliku i na način, koji je prihvatljiv za carinarnicu;

c) izvođenje proizvodnih postupaka i vođenje skladišta na takav način, da je carinarnici omogućen uvid u izvedbu carinskog postupka;

d) podnošenje odgovarajućeg instrumenta osiguranja, ako nije određeno da se podnositelja zahtjeva može osloboditi te obveze;

e) ispunjavanje uvjeta za elektronsku razmjenu podataka.

Članak 180.

Ako za robu, za koju se traži neki od postupaka s gospodarskim učinkom, moraju biti ispunjeni posebni uvjeti određeni nekim drugim propisom, podnositelj zahtjeva mora dokazati da su ispunjeni ti uvjeti.

Ako je propisima iz stavka 1. ovog članka određeno, da se određena vrsta robe može koristiti tek po dobivanju odobrenja ovlaštenog tijela, podnositelj zahtjeva mora dokazati da ispunjava uvjete iz stavka 1. ovog članka prilaganjem tog odobrenja.

Članak 181.

Carinarnica će odbiti izdavanje odobrenja ako nije ispunjen neki od propisanih uvjeta za odobrenje zahtijevanog postupka s gospodarskim učinkom.

Rješenje iz stavka 1. ovog članka donosi se u skladu sa člancima 6. i 7. Carinskog zakona.

Članak 182.

Carinarnica mora pohraniti podnesene zahtjeve i priloge zajedno s duplikatima donesenih odobrenja i drugih rješenja.

Carinarnica mora isprave iz stavka 1. ovog članka držati pohranjene najmanje:

- 3 godine od posljednjeg dana kalendarske godine, u kojoj je odobrenje prestalo važiti, odnosno

- u slučaju odobrenja za poslovanje carinskog skladišta, tri godine od posljednjeg dana kalendarske godine, u kojoj je odobrenje bilo ukinuto.

U slučaju kada je zahtjev odbijen ili je odobrenje ukinuto odnosno poništeno, carinarnica mora isprave iz stavka 1. ovog članka držati pohranjene najmanje tri godine od posljednjeg dana kalendarske godine, u kojoj je zahtjev odbijen ili je odobrenje ukinuto odnosno poništeno.

Članak 183.

Korisnik odobrenja i sve druge osobe na koje se odobrenje odnosi, moraju svoj izvod odobrenja i sve druge isprave, koje se odnose na izvedbu odobrenog postupka, pohraniti u skladu sa člankom 17. Carinskog zakona na istom mjestu.

Ako carinarnica pri provedbi kontrole utvrdi, da isprave nisu pohranjene u skladu s stavkom 1. ovog članka, a korisnik odobrenja unatoč opetovanom pozivu ne stavi isprave na raspolaganje, carinarnica može poduzeti odgovarajuće mjere, uključujući mogućnost ukidanja odobrenja.

Poglavlje 2. Postupak carinskog skladištenja

Odjeljak 1. Općenito

Pododjeljak 1. Vrste skladišta

Članak 184.

U okviru postupka carinskog skladištenja roba se može smjestiti u jedno od sljedećih carinskih skladišta:

a) javno skladište, u kojem je posjednik carinskog skladišta odgovoran za obveze iz članka 113. Carinskog zakona (tip A);

b) javno skladište, u kojem svaki korisnik skladišta odgovara za obveze iz članka 113. stavak 1. točke a) i b) Carinskog zakona u skladu sa člankom 114. stavkom 1. Carinskog zakona (tip B);

c) privatno skladište, u kojem je posjednik skladišta ujedno korisnik skladišta, ali nije nužno da je i vlasnik robe koja se smješta u skladište (tip C);

d) privatno skladište, u kojem je posjednik skladišta ujedno korisnik skladišta, ali nije nužno da je i vlasnik robe koja se smješta u skladište, a u kojem se može primijeniti članak 122. stavak 3. i 4. Carinskog zakona (tip D).

Carinsko skladište tipa D može se odobriti za slučajeve prodaje na malo osobama iz članka 190. ove Uredbe.

Ako to provedba mjera carinskog nadzora dopušta, u okviru skladišta iz stavka 2. ovoga članka mogu se ustrojiti izdvojena prodajna mjesta za maloprodaju robe korisnicima iz članka 190. stavak 5. ove Uredbe.

Postupak carinskog skladištenja može se provoditi i u privatnom skladištu iz članka 111. stavka 3. Carinskog zakona, kada je posjednik skladišta ujedno korisnik skladišta, ali nije nužno da je i vlasnik robe, na način, koji dozvoljava smještaj robe korisniku odobrenja u skladišnim prostorima iz članka 110. stavka 3. Carinskog zakona (tip E).

Kao slučajevi iz članka 110. stavka 3. Carinskog zakona smatraju se u prvom redu oni slučajevi, kada je poseban prostor potreban zbog posebnih uvjeta za skladištenje pojedinih vrsta robe ili kada je to nužno zbog zauzetosti prostora postojećeg carinskog skladišta.

Ne isključujući stavak 1. ovog članka carinska roba može se skladištiti i u javnom carinskom skladištu, čiji je posjednik carinarnica (tip F).

Carinarnica može odobriti da se carinska skladišta tipa A, tipa C, tipa D i tipa E koriste kao opskrbna skladišta za opskrbu živežnim namirnicama pomorskih brodova i zrakoplova u međunarodnom prometu te platformi za bušenje i pridobivanje u međunarodnim vodama.

U istim prostorijama ili na istoj lokaciji nije moguće držati različite vrste skladišta iz ovog članka.

Pododjeljak 2. Prostori carinskog skladišta

Članak 185.

Carinsko skladište, osim carinskog skladišta tipa E, može se sastojati iz jedne ili više međusobno povezanih, ograđenih prostorija ili prostora, koji moraju biti jasno označeni i na odgovarajući način odvojeni od preostalih prostorija ili prostora.

U slučaju carinskog skladišta tipa E roba se može smještati u prostorijama ili prostoru čija lokacija nije određena, a koju odabire sam korisnik odobrenja.

Kada carinarnica sama vodi carinsko skladište, Carinska uprava - Središnji ured odredit će prostorije i prostore koji čine carinsko skladište i to objaviti u »Narodnim novinama«.

Članak 186.

Carinarnica može odobriti da se carinska skladišta, osim carinskog skladišta tipa E, koriste i za privremeni smještaj robe u skladu s člancima 62. i 63. Carinskog zakona.

Roba koja se privremeno smješta u carinskom skladištu, mora se držati odvojeno od ostale robe u carinskom skladištu.

Kada je posjedniku carinskog skladišta odobreno da u carinskom skladištu privremeno drži robu sukladno ovom članku, posjednik skladišta mora voditi evidenciju za tu robu odvojeno od evidencije ostale robe u carinskom skladištu.

Pododjeljak 3. Trgovinske mjere

Članak 187.

Kada se sukladno važećim propisima trgovinske mjere primjenjuju kod:

a) puštanja robe u slobodan promet, te mjere neće se primijeniti za robu za koju je započet postupak carinskog skladištenja, sve dok je roba u tom postupku;

b) unosa robe u carinsko područje, te mjere se primjenjuju kada je za robu započet postupak carinskog skladištenja;

c) izvoza robe, te mjere primjenjuju se kod izvoza domaće robe iz carinskog područja, koja je prije toga bila predmet postupka carinskog skladištenja.

Odjeljak 2. Odobrenje za vođenje carinskog skladišta

Članak 188.

Zahtjev za donošenje odobrenja za vođenje carinskog skladišta podnosi se kod carinarnice, koja je mjesno nadležna obzirom na predloženu lokaciju carinskog skladišta.

Članak 189.

Odobrenje za vođenje carinskog skladišta donosi carinarnica na temelju pisanog zahtjeva, čiji sadržaj odgovara propisanom obrascu.

Prije donošenja odobrenja za carinsko skladište tipa A ili tipa E carinarnica mora pribaviti pisanu suglasnost Carinske uprave - Središnji ured.

Članak 190.

Carinarnica može odobriti vođenje carinskog skladišta, ako podnositelj zahtjeva dokaže da ispunjava propisane uvjete, te da postoji stvarna gospodarska potreba za carinsko skladište sukladno članku 112. Carinskog zakona.

Prikladnost prostorija ili prostora utvrđuje carinarnica komisijskim pregledom, na osnovi kojeg se sastavlja zapisnik.

Prilikom ocjenjivanja da li su troškovi carinarnice u svezi s provedbom nadzora nesrazmjerno visoki u odnosu na gospodarske koristi držanja carinskog skladišta, carinarnica ima u vidu prije svega tip carinskog skladišta i djelatnosti koje korisnik odobrenja želi izvoditi u carinskom skladištu.

Carinsko skladište mora biti, bez obzira na druge djelatnosti koje se smiju obavljati u skladištu, namijenjeno prije svega skladištenju robe. Druge djelatnosti, koje se sukladno ovoj Uredbi mogu odobriti u carinskom skladištu, ne smiju prevladavati.

U prostorijama carinskog skladišta nije dozvoljena prodaja uskladištene robe na malo, osim u slučaju prodaje uz oslobađanje od plaćanja carine;

a) u međunarodnom zračnom prometu putnicima koji odlaze u inozemstvo, uz predočenje ukrcajne karte;

b) diplomatskim i konzularnim predstavništvima i osoblju tih predstavništava, sukladno međunarodnim sporazumima;

c) međunarodnim organizacijama i osoblju tih organizacija, sukladno međunarodnim sporazumima;

d) osobama koje se preseljavaju iz prekooceanskih zemalja, u skladu s člankom 187. stavak 1. točka 11. i 12., u svezi sa stavkama 5. i 6. istoga članka Carinskog zakona;

e) braniteljima u skladu s člankom 39. i 40. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

Navedeni slučajevi maloprodaje ne mogu se dopustiti u carinskom skladištu tipa E i F.

Članak 191.

Carinarnica donosi pisano odobrenje za vođenje carinskog skladišta, ako su ispunjeni svi propisani uvjeti iz članka 190. ove Uredbe.

Zajedno s odobrenjem za carinsko skladište tipa D, carinarnica sukladno članku 153. ove Uredbe izdaje i odobrenje za puštanje robe u slobodan promet na osnovi knjigovodstvenih zapisa.

Odobrenje iz stavka 1. ovog članka carinarnica donosi na obrascu koji propisuje ministar financija.

Posjednik carinskog skladišta može početi s poslovanjem kada primi odobrenje i podnese carinarnici odgovarajući instrument osiguranja, ako je to potrebno sukladno članku 193. ove Uredbe.

Članak 192.

Odobrenje za vođenje carinskog skladišta donosi se na neodređeno vrijeme, međutim to ne utječe na donošenje rješenja o ukidanju, poništavanju ili izmjeni odobrenja.

U odobrenju carinarnica mora između ostalog odrediti nadzornu carinarnicu. Ako je to u konkretnom slučaju potrebno, odobrenjem se može odrediti da roba, koja bi mogla štetno djelovati na drugu robu, te roba za čije skladištenje moraju biti ispunjeni posebni uvjeti, može biti skladištena samo u prostoru ili prostoriji koja je posebno opremljena za skladištenje takove robe.

U slučaju privatnog carinskog skladišta carinarnica u odobrenju određuje vrste roba, koja se smije skladištiti u tom skladištu.

Ako podnositelj zahtjeva traži da mu se omogući podnošenje robe za početak postupka carinskog skladištenja kod druge carinarnice, a carinski nadzor time nije ugrožen, nadzorna carinarnica može u odobrenju ovlastiti jednu ili više carinarnica kao carinarnice početka postupka carinskog skladištenja.

Članak 193.

Posjednik carinskog skladišta mora podnijeti instrument osiguranja prije nego carinsko skladište počne s poslovanjem.

Ako se odobrenje za vođenje carinskog skladišta donosi na neodređeno vrijeme, posjednik carinskog skladišta mora prije proteka valjanosti instrumenta osiguranja produžiti njegovu valjanost.

Carinarnica može korisnika odobrenja osloboditi podnošenja instrumenta osiguranja iz stavka 1. ovog članka, ako je carinarnica odredila suključarstvo kao redovnu mjeru carinskog nadzora.

Članak 194.

Osim u slučajevima iz članka 10. Carinskog zakona, carinarnica može ukinuti doneseno odobrenje i u slučaju kada:

a) korisnik odobrenja ne počne s poslovanjem carinskog skladišta u roku od šest mjeseci od donošenja odobrenja, ili

b) iz poslovanja carinskog skladišta proizlazi da njegovo držanje nije više gospodarski opravdano. Smatra se da držanje carinskog skladišta nije više gospodarski opravdano, ako se kroz dulje vremensko razdoblje nedovoljno koristi ili u njemu prevladavaju druge djelatnosti.

Odjeljak 3. Početak postupka carinskog skladištenja

Članak 195.

Carinska deklaracija za robu koja se stavlja u postupak carinskog skladištenja, podnosi se kod nadzorne carinarnice, osim u slučaju iz članka 192. stavka 4. ove Uredbe, kada se deklaracija može podnijeti kod carinarnice početka postupka, određene u odobrenju.

U slučaju iz članka 192. stavka 4. ove Uredbe carinarnica početka postupka mora obavijestiti nadzornu carinarnicu o prihvaćanju carinske deklaracije. U tom slučaju propisi o carinskom skladištenju važe od dana prihvaćanja carinske deklaracije za početak postupka carinskog skladištenja. Ta deklaracija se može koristiti i za neodložni prijevoz robe do carinskog skladišta i za unos robe u carinsko skladište, s tim da robu ne treba ponovno prijaviti nadzornoj carinarnici. Ovaj postupak nije moguće primijeniti u slučaju carinskog skladišta tipa B.

Pododjeljak 1. Redoviti postupak

Članak 196.

Carinska deklaracija iz članka 195. ove Uredbe popunjava se u skladu sa člancima 73. do 128. ove Uredbe.

Pododjeljak 2. Pojednostavnjen postupak

Članak 197.

Carinarnica može za početak postupka carinskog skladištenja odobriti pojednostavnjenja iz članka 88. Carinskog zakona, ako su ispunjeni uvjeti iz članaka 147. do 155. ove Uredbe.

Članak 198.

Postupak iz članaka 196. i 197. ove Uredbe može se koristiti i u slučaju prijenosa privremeno smještene robe iz prostora privremenog smještaja, koji je bio odobren sukladno članku 186. stavku 1. ove Uredbe, u postupak carinskog skladištenja.

U slučaju carinskog skladišta tipa C i tipa D

- carinsku deklaraciju za početak postupka carinskog skladištenja mora podnijeti korisnik odobrenja odnosno u slučaju izravnog zastupanja njegov punomoćnik i

- korisnik odobrenja mora biti naveden u ispravi na osnovi koje je obavljen unos robe u Hrvatsku (u fakturi, ako je roba predmet kupoprodaje; u ispravi, koja prati robu u skladu s konsignacijskim ugovorom).

Odjeljak 4. Vođenje carinskog skladišta

Pododjeljak 1. Vođenje evidencije

Članak 199.

Evidenciju o robi u carinskom skladištu tipa A, C, D ili E mora voditi posjednik carinskog skladišta sukladno članku 116. stavku 1. Carinskog zakona.

Posjednik carinskog skladišta mora carinarnici na njezin zahtjev podnijeti evidenciju, kako bi carinarnica mogla provjeriti pravilnost vođenja evidencije kao i usklađenost evidencije sa stvarnim stanjem robe u carinskom skladištu.

U slučaju unosa robe u carinsko skladište tipa B, nadzorna carinarnica pohranjuje deklaracije i druge službene isprave za početak postupka carinskog skladištenja, radi nadzora nad završetkom postupka carinskog skladištenja. U tom slučaju ne treba voditi posebnu evidenciju o robi.

U slučaju carinskog skladišta tipa F, evidenciju o robi koja se nalazi u postupku carinskog skladištenja vode carinarnice.
 

Čl. 1 - 99  Čl. 100 - 199  Čl. 200 - 299  Čl. 300 - 399  Čl. 400 - 499  Čl. 500 - 599  Čl. 600 - 658 Izmjene i dopune