IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 20. 4. 2025.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

Članak 200.

Ako korisnik skladišta vodi evidenciju za svoje komercijalne ili porezne potrebe i ta evidencija sadrži sve podatke, koji su potrebni za nadzor, obzirom na vrstu carinskog skladišta i postupke za početak i završetak postupka carinskog skladištenja, carinarnica može odobriti tu evidenciju kao evidenciju iz članka 116. stavka 1. Carinskog zakona.

Članak 201.

Evidencija iz članka 116. stavka 1. Carinskog zakona mora sadržavati sve podatke potrebne za pravilnu provedbu i nadzor postupka carinskog skladištenja.

Evidencija iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati barem sljedeće podatke:

a) podatke iz polja 1, 31, 37 i 38 carinske deklaracije za početak postupka carinskog skladištenja;

b) podatke o carinskoj deklaraciji za novo carinski dopušteno postupanje ili uporabu, s kojom se završio postupak carinskog skladištenja za predmetnu robu;

c) datum i podaci o ostalim carinskim ispravama i svim ostalim ispravama, koje se odnose na početak i završetak postupka carinskog skladištenja robe;

d) datum kada je roba napustila opskrbno skladište i datum kada je utovarena na brod, zrakoplov ili platformu te ime i registarski broj broda, zrakoplova ili platforme;

e) podatke, koji omogućavaju nadzor kretanja robe u carinskom skladištu, posebno podatke o točnom mjestu na kojem se roba nalazi i podatke o eventualnom premještanju robe iz jednog u drugo skladište, a da postupak carinskog skladišta nije završen;

f) podatke o eventualnom zajedničkom skladištenju carinske robe i robe iz članka 117. stavka 1. točke 1. Carinskog zakona;

g) sve ostale podatke, koji su potrebni za utvrđivanje vrste robe;

h) podatke o uobičajenim oblicima rukovanja robom u carinskom skladištu;

i) podatke o privremenom premještaju robe iz prostora carinskog skladišta.

Evidencija o robi, koja se nalazi u carinskom skladištu tipa D mora osim podataka iz prethodnog stavka sadržavati podatke iz polja 1 (prva podjela), 3, 5, 14, 19, 26, 32, 33, 34, 47, 49 i 54 jedinstvene carinske deklaracije, koji se popunjavaju u carinskoj deklaraciji s kojom je započet postupak carinskog skladištenja.

Posjednik carinskog skladišta mora evidenciju voditi tako da se u svakom trenutku mogu iskazati stvarne količine robe u postupku carinskog skladištenja. U razdobljima koja određuje carinarnica, posjednik carinskog skladišta mora podnijeti popis robe.

Kada carinski deklarant zahtijeva da se kod određivanja carinske vrijednosti robe u carinskom skladištu primijeni članak 122. stavak 2. Carinskog zakona, podatak o carinskoj vrijednosti robe prije izvedbe odobrenog postupka ili rukovanja mora također biti naveden u evidenciji.

U slučaju kada je odobrena uporaba pojednostavnjenog postupka iz članka 88. Carinskog zakona, odredbe ovog članka odgovarajuće se primjenjuju i za odobrena pojednostavnjenja.

Članak 202.

Roba, za koju je započet postupak carinskog skladištenja u skladištu tipa A, C ili D, treba se upisati u evidenciju u trenutku kada se roba unosi u carinsko skladište. Kod toga treba uzeti u obzir podatke koje je prihvatila odnosno utvrdila nadzorna carinarnica ili carinarnica početka postupka sukladno članku 195. stavku 2. ove Uredbe.

Ako je za robu započet postupak carinskog skladištenja u skladištu tipa E, robu treba upisati u evidenciju u trenutku kada roba stigne u skladišne prostorije korisnika odobrenja.

Ako se carinsko skladište sukladno članku 186. ove Uredbe koristi i za privremeni smještaj robe, robu treba upisati u evidenciju:

a) u slučaju kada je sukladno članku 153. ove Uredbe za prijenos robe iz privremenog smještaja u postupak carinskog skladištenja dozvoljeno deklariranje na temelju knjigovodstvenih zapisa - prije proteka roka iz članka 61. Carinskog zakona,

b) u svim ostalim slučajevima - u trenutku kada je roba puštena u postupak carinskog skladištenja na osnovi prihvaćene carinske deklaracije.

Posjednik carinskog skladišta mora u evidenciju upisati podatke u svezi sa završetkom postupka carinskog skladištenja:

a) u slučaju kada je odobreno neko od pojednostavnjenja iz članka 88. Carinskog zakona - najkasnije u trenutku kada se roba iznosi iz carinskog skladišta,

b) u svim ostalim slučajevima - u trenutku puštanja robe deklarantu na osnovi podnesene deklaracije za carinski dopušteno postupanje ili uporabu robe.

Pododjeljak 2. Uobičajeni oblici rukovanja

Članak 203.

Na temelju podnesenog zahtjeva carinarnica može odobriti da uvozna roba bude predmet uobičajenih oblika rukovanja sa svrhom da se roba očuva, poboljša njezin izgled ili tržišna kakvoća ili pripremi za tržište i daljnju prodaju.

Listu uobičajenih oblika rukovanja iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar financija.

Članak 204.

Zahtjev iz članka 122. stavka 2. Carinskog zakona treba podnijeti istovremeno sa zahtjevom za odobrenje izvođenja uobičajenih oblika rukovanja iz članka 119. Carinskog zakona.

Podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovog članka može istovremeno zahtijevati da mu carinarnica izda potvrdu o podacima koji se uzimaju u obzir, sukladno članku 122. stavku 2. Carinskog zakona, pri određivanju eventualnog carinskog duga.

Članak 205.

Korisnik skladišta ili posjednik skladišta mora u pisanom zahtjevu za odobrenje uobičajenih oblika rukovanja iz članka 203. ove Uredbe, osim općih podataka, navesti i podatke o:

a) deklaraciji i robi, na koju se odobrenje odnosi;

b) oblicima uobičajenih rukovanja, čije se odobrenje traži;

c) carinskom skladištu, gdje bi se roba skladištila odnosno gdje bi roba bila predmet uobičajenih oblika rukovanja.

Članak 206.

Odobrenje za izvođenje uobičajenih oblika rukovanja donosi nadzorna carinarnica za svaki pojedini slučaj.

Ne isključujući stavak 1. ovog članka, nadzorna carinarnica može u opravdanim slučajevima donijeti i opće odobrenje za određeno ili neodređeno vrijeme.

Ako su u zahtjevu navedeni svi podaci, potrebni za donošenje odobrenja i carinarnica u cijelosti prihvati zahtjev, odobrenje se donosi u obliku službene zabilješke na zahtjevu.

Pododjeljak 3. Zajedničko skladištenje roba različitog carinskog statusa

Članak 207.

Nadležna carinarnica može na pisani zahtjev posjednika carinskog skladišta odobriti, da se u prostorijama carinskog skladišta smješta i domaća roba koja nije sadržana u članku 110. stavak 1. točka b) Carinskog zakona ako se time ne narušava pravilnost postupka. Ta roba nije predmet postupka carinskog skladištenja.

Odobrenje iz stavka 1. ovog članka carinarnica može donijeti kada je:

a) gospodarski opravdano,

b) moguće u bilo koje doba utvrditi, koja roba je u carinskom postupku, a koja nije,

c) osigurano ispunjavanje propisanih uvjeta i

d) osiguran carinski nadzor.

U pravilu se roba iz stavka 1. ovog članka ne smije miješati s robom koja se skladišti u postupku carinskog skladištenja.

Kada zbog prirode robe, koja se namjerava pohraniti u skladu sa stavkom 1. ovog članka, nije moguće osigurati utvrđivanje istovjetnosti te robe, skladištenje ovakove robe u carinskom skladištu može se odobriti samo ako je ta roba istovrijedna kao i uvozna roba. Smatra se da je roba istovrijedna, ako ima istu tarifnu oznaku, jednaku trgovačku kakvoću i jednaka tehnička svojstva.

Za robu, koja se pohranjuje u carinskom skladištu sukladno ovom članku, posjednik skladišta mora voditi posebnu evidenciju u skladu sa člankom 201. ove Uredbe.

Pododjeljak 4. Privremeni premještaj

Članak 208.

Carinarnica nadležna za nadzor nad carinskim skladištem, može sukladno članku 120. Carinskog zakona odobriti privremeno premještanje robe iz carinskog skladišta.

Odobrenje iz stavka 1. ovog članka donosi carinarnica u pravilu za svaki slučaj posebno na osnovi pisanog zahtjeva posjednika skladišta ili korisnika skladišta.

Kada je u odobrenju za carinsko skladište općenito odobreno premještanje robe iz skladišta, korisnik odobrenja mora obavijestiti carinarnicu o svakom premještanju robe i to u obliku koji odredi carinarnica.

Zahtjev iz stavka 2. ovog članka mora sadržavati sve podatke, koji su potrebni za donošenje odobrenja, a prije svega mora sadržavati rok u kojem će roba biti vraćena u carinsko skladište.

Ako carinarnica u cijelosti usvoji zahtjev, donosi se rješenje u obliku službene zabilješke na zahtjevu.

U slučaju privremenog premještaja carinske robe iz carinskog skladišta, podnositelj zahtjeva mora carinarnici podnijeti odgovarajući instrument osiguranja za slučaj eventualnog nastanka obveze za plaćanje carinskog duga, osim, ako carinarnica već raspolaže s odgovarajućim instrumentom osiguranja.

U slučaju kada je roba, za vrijeme dok je privremeno premještena iz carinskog skladišta, predmet uobičajenih oblika rukovanja, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članaka 203. do 205. ove Uredbe.

Pododjeljak 5. Premještaj

Članak 209.

Carinarnica može na osnovi pisanog zahtjeva posjednika skladišta iz kojeg se roba iznosi, u skladu sa člankom 121. Carinskog zakona, odobriti premještaj robe iz jednog carinskog skladišta u drugo, a da postupak carinskog skladištenja pri tome nije završen.

Zahtjev iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati sve podatke, koji su potrebni za donošenje odobrenja, a prije svega mora sadržavati rok u kojem će se roba unijeti u drugo carinsko skladište.

Odgovornost za robu, za koju je carinarnica odobrila premještaj, prelazi na posjednika skladišta u koje je upućena ta roba, u trenutku unosa premještene robe u novo skladište i upisa u evidenciju tog skladišta.

Premještaj robe iz jednog carinskog skladišta u drugo bez završetka postupka carinskog skladištenja nije moguć, kada se roba iznosi ili unosi u carinsko skladište tipa B.

Ako je premještena roba, prije nego je unesena u drugo carinsko skladište bila predmet uobičajenih oblika rukovanja iz članka 203. ove Uredbe i ako je bio podnesen zahtjev iz članka 122. stavka 2. Carinskog zakona, mora zahtjev iz stavka 1. ovog članka sadržavati i podatke o vrsti, carinskoj vrijednosti i količini premještene robe, koji se uzimaju u obzir u slučaju kada za tu robu nastane carinski dug.

Posebna pravila za provedbu postupka premještaja robe iz jednog carinskog u drugo carinsko skladište bez prekidanja postupka carinskog skladištenja propisuje ministar financija.

Pododjeljak 6. Popis robe

Članak 210.

Carinarnica ovlaštena za nadzor carinskog skladišta može, ako smatra da je to potrebno radi pravilnog poslovanja carinskog skladišta, tražiti da posjednik skladišta obavi popis sve robe koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja.

Carinarnica može zahtijevati da se popis robe iz stavka 1. ovog članka obavi u prisutnosti carinskog službenika.

Popis robe moguće je zahtijevati periodično ili povremeno.

Pododjeljak 7. Posebne djelatnosti u carinskim skladištima

Članak 211.

Odobrenje za otvaranje slobodne carinske prodavaonice donosi carinarnica na temelju pisanog zahtjeva u skladu s propisima, koji važe za otvaranje carinskog skladišta tipa D, ako je slobodna carinska prodavaonica smještena u međunarodnoj zračnoj luci otvorenoj za međunarodni promet radi prodaje putnicima koji odlaze u inozemstvo.

Odjeljak 5. Završetak postupka carinskog skladištenja

Članak 212.

Kada je u skladu sa člankom 207. stavkom 4. ove Uredbe carinarnica odobrila zajedničko skladište istovrijedne domaće i strane robe, može se roba, za koju se zahtijeva odobrenje carinski dopuštenog postupanja ili uporabe, smatrati kao uvozna roba ili kao domaća roba. Izbor je prepušten posjedniku odnosno korisniku skladišta.

Međutim, ne smije se zahtijevati carinski dopušteno postupanje ili uporaba robe u skladu sa stavkom 1. ovog članka za veću količinu strane robe nego je bila stvarna količina takove robe skladištena u carinskom skladištu u trenutku iznosa robe, koja je prijavljena za određeno carinski dopušteno postupanje ili uporabu.

U slučaju potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka robe, udjel uništene ili izgubljene robe, koja je bila u postupku carinskog skladištenja, određuje se uz uvažavanje udjela robe u cjelokupnoj količini iste vrste robe u postupku carinskog skladištenja u prostorijama carinskog skladišta u trenutku kada je došlo do uništenja ili gubitka, osim ako posjednik skladišta podnese carinarnici dokaze o stvarnoj količini izgubljene ili uništene robe, koja je bila u postupku carinskog skladištenja.

Odjeljak 6. Posebne odredbe za robu iz članka 110. stavak 1. točka b) Carinskog zakona

Članak 213.

Odredbe članaka 184. do 219. ove Uredbe primjenjuju se i za robu iz članka 110. stavak 1. točka b) Carinskog zakona, ako u navedenim odredbama nije drugačije određeno.

Roba iz članka 110. stavak 1. točka b) Carinskog zakona može se skladištiti u istim skladišnim prostorima kao i strana i domaća roba u skladu sa člankom 207. stavkom 1. ove Uredbe, ako je moguće u svakom trenutku utvrditi carinski status pojedinog proizvoda.

Članak 214.

Roba iz članka 110. stavak 1. točka b) Carinskog zakona deklarira se za početak postupka carinskog skladištenja s carinskom deklaracijom popunjenoj na obrascu iz članka 81. ove Uredbe, s tim da uz deklaraciju moraju biti priložene sve isprave potrebne za početak postupka carinskog skladištenja.

Članak 215.

Postupak carinskog skladištenja završava prihvatom carinske deklaracije za izvoz robe.

Roba, za koju je podnesena izvozna carinska deklaracija, ostaje pod carinskim nadzorom sve dok roba stvarno ne napusti carinsko područje. Za to vrijeme roba se može pohraniti u prostoru carinskog skladišta, bez početka postupka carinskog skladištenja.

Članak 216.

Izvozna carinska deklaracija za robu iz članka 110. stavak 1. točka b) Carinskog zakona popunjava se na obrascu iz članka 81. ove Uredbe, s tim da uz deklaraciju moraju biti priložene sve isprave iz članka 91. ove Uredbe.

Carinarnica mora na zadnjoj strani obrasca iz stavka 1. ovog članka navesti dan kada je roba stvarno iznesena iz carinskog područja.

Članak 217.

Roba iz članka 110. stavak 1. točka b) Carinskog zakona mora biti stvarno iznesena iz carinskog područja u roku koji propiše ministar financija.

Odjeljak 7. Uporaba carinskog skladišta bez postupka carinskog skladištenja

Članak 218.

Carinarnica može u skladu s člankom 117. Carinskog zakona na osnovi pisanog zahtjeva odobriti preradbu strane robe u prostorima carinskog skladišta u okviru postupka unutarnje proizvodnje ili u okviru postupka preradbe pod carinskim nadzorom, ako su osim uvjeta iz članaka 219. do članka 327. ove Uredbe, ispunjeni i sljedeći uvjeti:

a) podnositelj zahtjeva je dokazao gospodarsku opravdanost;

b) preradba robe je prostorno odvojena, tako da zbog preradbe robe ne može doći do miješanja te robe sa robom koja je u postupku carinskog skladištenja;

c) da se ne radi o stalnoj djelatnosti, već privremenoj ili povremenoj djelatnosti, koja treba omogućiti bolje gospodarsko korištenje skladišnih prostora.

Odobrenje iz stavka 1. ovog članka izdaje se u pravilu za svaki slučaj posebno, a mora sadržavati i podatke o skladištu gdje će se preradba obaviti.

Ne isključujući stavak 2. ovog članka, carinarnica može donijeti opće odobrenje, ako se odobrena preradba obavlja u carinskom skladištu tipa A, C ili D, a odobreno je deklariranje robe na osnovi knjigovodstvenih zapisa.

Podnositelj zahtjeva ne može započeti s preradbom robe u carinskom skladištu, dok ne primi odobrenje doneseno sukladno odredbama ovog članka.

Poglavlje 3. Postupak unutarnje proizvodnje

Odjeljak 1. Općenito

Članak 219.

U ovome poglavlju pojedini izrazi imaju sljedeća značenja:

a) “glavni dobiveni proizvodi” su dobiveni proizvodi, radi čije proizvodnje je bio odobren postupak unutarnje proizvodnje;

b) “sporedni (sekundarni) dobiveni proizvodi” su ostali dobiveni proizvodi, koji nužno nastaju kao sporedni proizvodi proizvodnih radnji;

c) “gubitak” je dio uvozne robe, koji se uništi ili izgubi u proizvodnji, prije svega isparivanjem, isušivanjem, ispuštanjem ili procurivanjem i sl.;

d) “količinska metoda” je način izračuna udjela uvozne robe u različitim dobivenim proizvodima na osnovi količine takove robe;

e) “vrijednosna metoda” je način izračuna udjela uvozne robe u različitim dobivenim proizvodima na osnovi vrijednosti dobivenih proizvoda;

f) “proizvođač” je osoba koja izvodi dio ili sve proizvodne radnje;

g) “uporaba istovrijedne robe” je sustav po kojem je moguće, u skladu sa člankom 125. stavkom 1. Carinskog zakona, proizvesti dobivene proizvode iz istovrijedne robe, koja ispunjava uvjete iz članka 239. ove Uredbe;

h) “prethodni izvoz” je sustav po kojem je moguće, u skladu sa člankom 125. stavkom 1. točkom b) Carinskog zakona, dobivene proizvode proizvedene iz istovrijedne robe izvoziti iz carinskog područja prije nego je za uvoznu robu započet postupak unutarnje proizvodnje sa odgodom plaćanja carine;

i) “rok za ponovni izvoz” je rok u kojem se za proizvod mora odobriti neko od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 101. Carinskog zakona;

j) “mjesečna globalizacija” je način određivanja rokova ponovnog izvoza, koji počinju teći u tekućem kalendarskom mjesecu;

k) “tromjesečna globalizacija” je način određivanja rokova ponovnog izvoza, koji počimaju u tekućem tromjesečju.

Članak 220.

U skladu sa člankom 124. stavak 2. točka a) alineja 4. Carinskog zakona, može se odobriti postupak unutarnje prozvodnje za pomoćne proizvodne materijale, koji omogućavaju ili olakšavaju proizvodnju dobivenih proizvoda, iako se pri tome u cijelosti ili djelomice utroše, ali ne postaju sastavni dio dobivenog proizvoda.

Kao roba iz stavka 1. ovog članka ne može se smatrati sljedeća roba:

a) gorivo i drugi izvori energije, osim onih, koji su nužno potrebni za ispitivanje dobivenih proizvoda ili za utvrđivanje pogrešaka na uvoznoj robi, za koje je potreban popravak;

b) sredstva za podmazivanje, osim onih, koja su nužno potrebna za ispitivanje, kalibriranje i reguliranje dobivenih proizvoda;

c) oprema, alati, uključujući rezervne dijelove za opremu i alate za proizvodnju dobivenih proizvoda, te dijelovima opreme ili alata koji se brzo troše (npr. brusni papir, brusne ploče, ljevački pijesak, noževi i sl.).

Odjeljak 2. Postupak donošenja odobrenja za unutarnju proizvodnju - pojednostavnjeni postupak

Članak 221.

Odobrenje za uporabu sustava odgode odobrit će se kada podnositelj zahtjeva ima stvarnu namjeru da ponovno izveze glavne dobivene proizvode iz carinskog područja. U tom slučaju uporaba sustava odgode može se odobriti za svu robu koja se podvrgava proizvodnji.

Odobrenje za uporabu sustava povrata odobrit će se za robu koja ispunjava uvjete sadržane u članku 133. Carinskog zakona, kada postoje izgledi za izvoz glavnih dobivenih proizvoda iz carinskog područja.

Kada su ispunjeni uvjeti za uporabu oba sustava, podnositelj zahtjeva može zahtijevati odobrenje bilo za sustav odgode, bilo za sustav povrata.

U svezi s primjenom članka 126. stavka 2. točke b) Carinskog zakona, carinarnica u odobrenju određuje način prepoznavanja uvozne robe u dobivenim proizvodima odnosno određuje mjere potrebne za provjeravanje, da li su ispunjeni propisani uvjeti za primjenu članka 125. Carinskog zakona.

U skladu sa stavkom 3. ovoga članka carinarnica može odrediti sljedeće mjere:

a) navođenje ili opis posebnih oznaka ili proizvođačkih brojeva;

b) stavljanje plombi, pečata ili drugih znakova;

c) uzimanje uzoraka, slika ili tehničkih opisa;

d) izvođenje analiza;

e) provjera evidencija ili drugih isprava, koje se odnose na robu iz postupka unutarnje proizvodnje i koji jasno kazuju, da su dobiveni proizvodi proizvedeni iz uvozne robe.

Članak 222.

Osim u slučajevima iz članka 224. ove Uredbe smatra se da su ispunjeni gospodarski uvjeti iz članka 126. stavka 2. točka c) Carinskog zakona:

a) Kada proizvodnja sadrži jednu od sljedećih proizvodnih radnji:

1) proizvodnju na osnovi ugovora sklopljenog između domaće i strane osobe, s tim da se uvozna roba daje radi proizvodnje izravno ili neizravno korisniku odobrenja koji izvodi proizvodnju prema specifikacijama i za račun strane osobe, te uz plaćanje koje obuhvaća samo troškove proizvodnje;

2) proizvodnih radnji koje se obavljaju sa robom koja nema komercijalnu namjenu;

3) popravke robe, uključujući obnavljanje (remont) i osposobljavanje robe;

4) uobičajene postupke rukovanja, namijenjene čuvanju robe, poboljšanju njezina izgleda ili tržišne kakvoće, te pripremi robe za distribuciju ili daljnju prodaju;

5) proizvodne radnje, kod kojih vrijednost svake vrste uvozne robe po tarifnom stavku, uvezene za jednog podnositelja zahtjeva u kalendarskoj godini, ne prelazi iznos od 40.000,00 kuna, ne glede na broj proizvođača koji sudjeluju u proizvodnji;

6) dodatne proizvodne radnje iz članka 229. ove Uredbe, koje nisu navedene u jednoj od podtočaka 1) do 5) ove točke;

b) ako se uvozi roba, koja nije usporediva sa robom koja se inače proizvodi u Hrvatskoj.

“Usporediva roba” u skladu sa ovom točkom znači, da je roba raspoređena u isti tarifni stavak nomenklature carinske tarife, te da je iste trgovačke vrijednosti i istih tehničkih svojstava kao i uvezeni proizvodi;

c) ako se usporediva roba iz podtočke b) ne proizvodi u Hrvatskoj u dovoljnoj količini;

d) ako domaći proizvođači usporedive robe iz točke b) ovoga članka ne mogu istu isporučiti u odgovarajućem roku.

U skladu sa ovom podtočkom smatra se, da se roba ne može isporučiti u odgovarajućem roku, ako domaći proizvođači tu robu ne mogu isporučiti u roku koji je potreban za planirani posao, iako je podnositelj zahtjeva pravovremeno tražio tu robu;

e) ako se usporediva roba iz točke b) ovog članka inače proizvodi u Hrvatskoj, ali se u predmetnom postupku ne može koristiti iz sljedećih razloga:

1) njezina cijena je takova, da bi planirani posao bio neekonomičan;

U skladu sa ovom podtočkom, prilikom utvrđivanja da li je cijena usporedive robe proizvedene u Hrvatskoj takova, da bi planirani posao bio neekonomičan, treba uzeti u obzir utjecaj koji bi uporaba primjerene domaće robe imala na visinu vlastitih troškova dobivenih proizvoda i iz toga proizlazeći utjecaj na ponudu tih proizvoda na stranom tržištu. Pri tome se uzima u obzir:

- usporedba između cijene, koju treba platiti za robu uvezenu radi proizvodnje, bez plaćanja uvoznih davanja i cijene domaće usporedive robe, od koje se odbiju sva unutarnja davanja koja bi se morala vratiti prilikom izvoza, uključujući sve poticajne naknade isplaćene u okviru mjera poljoprivredne politike,

- uvjeti prodaje, prije svega uvjeti plaćanja i predloženi uvjeti isporuke za domaću usporedivu robu, te

- cijenu, koju dobiveni proizvodi postižu na stranom tržištu, a koja je utvrđena na osnovi trgovačke korespondencije i drugih isprava;

2) roba nema kakvoću ili svojstva potrebna u proizvodnji dobivenih proizvoda;

3) roba ne odgovara izrično postavljenim zahtjevima stranog kupca dobivenih proizvoda;

4) dobiveni proizvodi moraju biti proizvedeni iz uvezene robe radi poštivanja propisa sa područja zaštite industrijskog vlasništva;

f) ako podnositelj zahtjeva u svezi određene vrste robe, za koju zahtijeva odobrenje za unutarnju proizvodnju u određenom razdoblju, carinarnici dokaže:

1) da će u tom razdoblju 80% cjelokupne robe koju koristi odnosno robe koja je potrebna u proizvodnji dobivenih proizvoda, nabaviti od domaćih proizvođača kao usporedivu robu u smislu stavka 1. točke b) ovog članka;

2) da će sa uvezenom robom otkloniti problem nedovoljne opskrbe sa tom robom na domaćem tržištu, ako je udjel domaće usporedive robe za namirenje njegovih potreba niži od udjela iz podtočke 1. ove točke;

3) da je poduzeo potrebne mjere kako bi osigurao usporedivu robu domaćih proizvođača, ali mu isti nisu dostavili ponude kao odgovor na njegove upite;

4) da popravlja civilne letjelice.

Odredba stavka 1. točka f) podtočke 1. ovog članka ne primjenjuje se za robu iz popisa robe koji će donijeti ministar financija.

Članak 223.

U iznimnim slučajevima, podnositelj zahtjeva može kod Carinske uprave - Središnji ured dokazivati da su ispunjeni drugi gospodarski uvjeti, a ne oni koji su navedeni u članku 222. ove Uredbe, s tim da u svom zahtjevu mora obrazložiti te razloge.

U slučaju iz stavka 1. ovog članka, ako Carinska uprava - Središnji ured smatra da su gospodarski uvjeti ispunjeni, može se izdati odobrenje za postupak unutarnje proizvodnje, ali za razdoblje koje ne može biti dulje od devet mjeseci.

O donošenju odobrenja iz stavka 2. ovoga članka Carinska uprava - Središnji ured pisano izvješćuje Ministarstvo gospodarstva.

Na osnovi izvješća iz stavka 3. ovog članka, Ministarstvo gospodarstva ocjenjuje da li se može smatrati da su gospodarski uvjeti navedeni u odobrenju ispunjeni i u slučaju proteka roka iz stavka 2. ovog članka. U tom slučaju, Carinska uprava - Središnji ured može produljiti valjanost odobrenja iz stavka 2. ovog članka.

Kada Carinska uprava - Središnji ured smatra, da nisu ispunjeni gospodarski uvjeti za odobrenje postupka unutarnje proizvodnje, dužna je o tome obavijestiti podnositelja zahtjeva i Ministarstvo gospodarstva.

Članak 224.

Kada okolnosti pojedinog slučaja ukazuju da bi primjena postupka unutarnje proizvodnje mogla negativno utjecati na interese domaćih proizvođača, iako je ispunjen jedan od uvjeta iz članka 222. ili 223. ove Uredbe, postupit će se u skladu sa ovim člankom.

Ugroženi domaći proizvođač može u slučaju iz stavka 1. ovog članka, podnijeti zahtjev Carinskoj upravi - Središnjem uredu, da se zabrani izvođenje postupka unutarnje proizvodnje. Zahtjev mora sadržavati sve podatke koji omogućuju odlučivanje o pitanju da li su ugroženi bistveni interesi domaćih proizvođača na osnovi osporenog gospodarskog uvjeta.

Carinska uprava - Središnji ured odlučuje o zahtjevu iz stavka 2. ovog članka, nakon što dobije mišljenje Ministarstva gospodarstva. Ako je zahtjev usvojila, Carinska uprava - Središnji ured treba u rješenju točno odrediti okolnosti zbog kojih se smatra da nije ispunjen pojedini gospodarski uvjet.

Carinarnica ne može dopustiti da se postupak unutarnje proizvodnje uvede na osnovi osporenih gospodarskih uvjeta, računajući od dana donošenja rješenja kojim je usvojen zahtjev iz stavka 2. ovog članka.

Odobrenja za postupak unutarnje proizvodnje, koja su bila donesena na osnovi osporenih gospodarskih uvjeta prije donošenja rješenja iz stavka 4. ovog članka, ukinuti će se u skladu sa člankom 10. Carinskog zakona.

Članak 225.

Prilikom utvrđivanja gospodarskih uvjeta, sljedeće činjenice neće same po sebi biti osnov za odobrenje postupka unutarnje proizvodnje:

a) činjenica, da je domaći proizvođač usporedive robe, koja se može koristiti za proizvodnju dobivenih proizvoda konkurent podnositelju zahtjeva;

b) činjenica, da usporedivu robu ili robu jednaku dobivenim proizvodima u Hrvatskoj proizvodi samo jedan proizvođač.

Članak 226.

Zahtjev se mora podnijeti na obrascu propisanom sukladno članku 175. stavak 2. ove Uredbe. Zahtjev može podnijeti osoba kojoj se takvo odobrenje može izdati sukladno člancima 98. i 126. Carinskog zakona.

Zahtjev iz stavka 1. ovog članka podnosi se carinarnici, koja je mjesno nadležna obzirom na sjedište ili stalno prebivalište podnositelja zahtjeva.

Kada se proizvodne radnje izvode na osnovi ugovora o radu između dviju osoba, koje imaju sjedište u Republici Hrvatskoj, zahtjev podnosi naručitelj ili druga osoba za njegov račun.

U svrhu primjene članka 126. stavka 2. točke a) Carinskog zakona, “nekomercijalni uvoz” znači uvoz robe definirane u članku 2. točka b) ove Uredbe.

Članak 227.

Osim u slučajevima iz članka 238. ove Uredbe, odobrenje donosi carinarnica koja je ovlaštena sukladno članku 226. stavak 2. ove Uredbe na obrascu koji propisuje ministar financija.

Bez obzira na odredbe članka 178. ove Uredbe, u posebno opravdanim slučajevima carinarnica može donijeti odobrenje s retroaktivnim djelovanjem, ali ne dalje od dana podnošenja zahtjeva.

Članak 228.

Carinarnica koja donosi odobrenje za postupak unutarnje proizvodnje ujedno određuje da korisnik odobrenja mora voditi evidenciju o količini robe, za koju je započet taj postupak, o količini dobivenih proizvoda i sve druge podatke, potrebne za nadzor nad izvođenjem postupka te za pravilno obračunavanje carinskog duga, koji bi mogao nastati.

Na poziv nadzorne carinarnice, korisnik odobrenja mora podnijeti evidenciju radi kontrole pravilnosti izvođenja odobrenog postupka.

Kada se proizvodne radnje izvode kod dva ili više proizvođača, evidencija iz stavka 1. ovoga članka mora se voditi tako da je iz nje moguće u svakom trenutku utvrditi stvarno stanje glede izvedbe postupka kod svakog pojedinog proizvođača.

Carinarnica može odobriti, ako to okolnosti dozvoljavaju, da se knjige koje u svom poslovanju vodi korisnik odobrenja mogu koristiti kao evidencija.

Članak 229.

Ako se dobiveni proizvodi proizvode iz drugih dobivenih proizvoda, za koje je već bilo doneseno odobrenje, osoba koja obavlja dodatne proizvodne radnje odnosno osoba u ime koje se obavljaju te dodatne radnje, mora podnijeti novi zahtjev na obrascu propisanom sukladno članku 175. stavak 2. ove Uredbe, u kojem treba navesti podatke o ranije donesenom odobrenju.

Članak 230.

Carinarnica određuje rok važenja odobrenja imajući pri tome u vidu gospodarske uvjete i specifične potrebe podnositelja zahtjeva.

Kada je rok važenja odobrenja iz stavka 1. ovog članka dulji od dvije godine, carinarnica mora ponovno provjeriti uvjete za donošenje odobrenja u vremenskim razdobljima, koja su navedena u odobrenju. Ova razdoblja ne smiju biti dulja od 24 mjeseca.

Članak 231.

Prilikom donošenja odobrenja, carinarnica sukladno članku 127. Carinskog zakona određuje rok u kojem se dobiveni proizvodi moraju ponovno izvesti. Kod određivanja roka carinarnica uzima u obzir vrijeme potrebno za proizvodnju dobivenih proizvoda iz određene količine uvozne robe odobrene za ovaj postupak, te vrijeme potrebno za početak drugog carinski dopuštenog postupanja ili uporabe.

Carinarnica može sukladno članku 127. stavak 2. Carinskog zakona produljiti rok na osnovi pravodobnog i opravdanog pisanog zahtjeva korisnika postupka.

Kada je postupak unutarnje proizvodnje odobren za žive životinje radi tova ili radi tova i klanja, rok za ponovni izvoz ne smije biti dulji od:

- tri mjeseca, ako se radi o životinjama iz tarifnog broja 01.04 odnosno 01.05 Carinske tarife;

- šest mjeseci, ako se radi o drugim životinjama koje se svrstavaju u 1. poglavlje Carinske tarife;

- dva mjeseca, ako se radi o životinjama za klanje, bez tova.

Kada se postupak unutarnje proizvodnje odobrava za meso, rok za ponovni izvoz ne smije biti dulji od šest mjeseci.

Članak 232.

U slučaju prethodnog izvoza, carinarnica određuje rok iz članka 127. stavak 3. Carinskog zakona, imajući pri tome u vidu vrijeme potrebno za nabavu i prijevoz uvozne robe u Hrvatsku.

Rok iz stavka 1. ovog članka ovoga članka ne smije biti dulji od šest mjeseci. Ovaj rok carinarnica može produljiti, ako je korisnik postupka podnesao pravodoban i opravdan zahtjev, ali cjelokupan rok ne smije biti dulji od dvanaest mjeseci. U slučaju više sile, može se odobriti produženje roka, iako je zahtjev podnesen nakon isteka prvotno odobrenog roka.

Članak 233.

Rok iz članka 231. ove Uredbe teče od dana prihvaćanja deklaracije za početak postupka unutarnje proizvodnje, a kada je primjenjen sustav povrata carine, rok teče od dana prihvaćanja deklaracije za puštanje robe u slobodni promet.

Rok iz članka 232. ove Uredbe počinje teći od dana prihvaćanja izvozne deklaracije za dobivene proizvode izrađene od odgovarajuće istovrijedne robe.

Članak 234.

Mjesečna ili tromjesečna globalizacija dozvoljava se odobrenjem koje carinarnica donosi za postupak unutarnje proizvodnje, kada se očekuje da će za uvoznu robu redovno biti započet postupak unutarnje proizvodnje, a za dobivene proizvode postupak ponovnog izvoza, tako da je rok za ponovni izvoz u pravilu stalan.

U slučaju mjesečne globalizacije, svi rokovi za ponovni izvoz koji počinju teći u određenom mjesecu, proteći će zadnjeg dana kalendarskog mjeseca u kojem protječe rok za ponovni izvoz, a koji se odnosi na robu koja je posljednja ušla u postupak unutarnje proizvodnje u tom mjesecu.

U slučaju tromjesečne globalizacije, svi rokovi za ponovni izvoz koji počinju teći u određenom tromjesečju proteći će zadnjeg dana kalendarskog tromjesečja u kojem protječe rok za ponovni izvoz, a koji se odnosi na robu koja je posljednja ušla u postupak unutarnje proizvodnje u tom tromjesečju.

Članak 235.

Rokovi iz članka 234. ove Uredbe počinju teći na dan prihvaćanja deklaracije za početak postupka unutarnje proizvodnje.

Članak 236.

Osim u slučajevima iz članka 237. ove Uredbe, normativ iz članka 124. stavak 2. točka d) Carinskog zakona ili metoda za utvrđivanje normativa iz članka 128. Carinskog zakona, odrediti će se koliko je to moguće na osnovi proizvodnih podataka i moraju biti razvidni iz evidencije proizvođača.

Normativ ili metodu za određivanje normativa carinarnica može provjeravati unatrag.

Članak 237.

Standardni normativ iz članka 128. stavka 2. Carinskog zakona može se primjeniti samo za uvoznu robu dobre, izvorne kvalitete, u skladu sa propisanim tržišnim standardima u Republici Hrvatskoj.

Standardni normativ određuje se posebnim propisom koji donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministarstva nadležnog za gospodarstvo odnosno poljoprivredu.

Odjeljak 3. Odobrenje za uporabu postupka - pojednostavnjen postupak

Članak 238.

Kada se prilikom početka postupka unutarnje proizvodnje ne koriste pojednostavnjenja iz članka 88. Carinskog zakona, carinarnica može u slučajevima iz članka 222. stavak 1. točka 1. ove Uredbe odobriti da se podnošenje carinske deklaracije za početak postupka unutarnje proizvodnje smatra kao podnošenje zahtjeva za odobrenje.

U slučaju iz stavka 1. ovog članka prihvat deklaracije za početak postupka smatra se kao donošenje odobrenja, uz uvjet, da su ispunjeni uvjeti koji se primjenjuju prilikom donošenja odobrenja.

Uz deklaraciju, koja se podnosi sukladno stavku 1. ovoga članka, mora biti priložena isprava koju popunjava deklarant i koja mora sadržavati sljedeće podatke, osim ako su ti podaci upisani u polje 44 jedinstvene carinske deklaracije:

a) ime i prebivalište, odnosno naziv tvrtke i sjedište podnositelja zahtjeva, ako taj nije ujedno deklarant;

b) ime i prebivalište, odnosno naziv tvrtke i sjedište proizvođača, ako taj nije ujedno podnositelj zahtjeva ili deklarant;

c) vrste proizvodnih radnji;

d) trgovački ili tehnički opis dobivenih proizvoda;

e) predviđeni normativ ili, ako je to prikladnije, metoda za određivanje normativa;

f) predviđeni rok za ponovni izvoz.

Na isti način primjenjuju se odredbe članaka 176., 182. i 183. ove Uredbe.

Ovaj postupak nije moguće primijeniti kod uporabe istovrijedne robe.

Odjeljak 4. Uporaba istovrijedne robe i prethodni izvoz

Pododjeljak 1. Uporaba istovrijedne robe i prethodni izvoz uz sustav odgode plaćanja carine i sustav povrata carine

Članak 239.

Uporaba istovrijedne robe moguća je samo na zahtjev korisnika odobrenja i ako odobrenje sadrži podrobne podatke o elementima iz članka 125. stavka 2. Carinskog zakona, koji su zajednički za istovrijednu i uvoznu robu te mjere pomoću kojih se ti elementi mogu provjeriti.

Kada odobrenje za postupak unutarnje proizvodnje sadrži uporabu istovrijedne robe, u odobrenju treba navesti i posebne mjere kojima se osigurava primjena pravila za uporabu istovrijedne robe.

Kada već doneseno odobrenje ne sadrži mogućnost uporabe istovrijedne robe, a korisnik odobrenja želi primjeniti tu mogućnost, morati će podnijeti zahtjev za izmjenu prvotno donesenog odobrenja. Zahtjev mora popuniti u skladu s propisom iz članka 175. ove Uredbe.

Članak 240.

Sukladno propisu iz članka 125. stavak 3. Carinskog zakona, carinarnica može odobriti da je istovrijedna roba obrađena na višem stupnju proizvodnje od uvozne robe, ali samo ako je značajan dio proizvodnje takove istovrijedne robe izveden u poduzeću korisnika odobrenja ili u poduzećima gdje se taj proizvodni postupak provodi za račun korisnika odobrenja.

U svakom slučaju, korisnik odobrenja mora omogućiti carinarnici provjeru elemenata iz članka 125. stavka 2. Carinskog zakona, prije nego počne s uporabom istovrijedne robe.

Članak 241.

Sukladno članku 125. stavku 3. Carinskog zakona, do zamjene carinskog statusa istovrijedne i uvozne robe dolazi:

a) u slučaju, kada nije odobren prethodni izvoz dobivene robe u skladu sa člankom 125. stavkom 1. točkom b) Carinskog zakona - u trenutku kada je carinarnica prihvatila carinsku deklaraciju za završetak postupka unutarnje proizvodnje;

b) ako korisnik odobrenja, prije nego je postupak završen, da uvoznu robu u nepromijenjenom stanju ili dobivene proizvode na domaće tržište - u trenutku kada je roba dana na domaće tržište.

Zamjena carinskog statusa robe u skladu sa stavkom 1. ovog članka ne mijenja podrijetlo izvezene robe.

U slučaju potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka neprerađene robe ili dobivenih proizvoda, udjel uništene ili izgubljene uvozne robe određuje se uz uvažavanje udjela uvozne robe navedene u evidenciji korisnika odobrenja u vrijeme kada je došlo do uništenja ili gubitka, osim ako korisnik odobrenja predloži carinarnici dokaze o stvarnoj količini izgubljene ili uništene uvozne robe.

Pododjeljak 2. Prethodni izvoz uz sustav odgode plaćanja carine

Članak 242.

Carinarnica ne može donijeti odobrenje za prethodni izvoz u sustavu odgode u skladu sa člankom 125. stavkom 1. točkom b) Carinskog zakona, ako se podnositelj zahtjeva u okviru postupka unutarnje proizvodnje poziva na gospodarske uvjete iz članka 222. stavka 1. točke a) ove Uredbe, te ako podnositelj zahtjeva ne može dokazati da bi korisnik odobrenja imao posebne koristi od primjene navedenih odredbi.

Kada se primjenjuje prethodni izvoz u sustavu odgode plaćanja carine, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članaka 239., 240. i 241. stavak 2. i 3. ove Uredbe.

U slučaju prethodnog izvoza dobivenih proizvoda, do promjene carinskog statusa u skladu sa člankom 125. stavkom 3. Carinskog zakona:

a) za izvezene dobivene proizvode, u trenutku kada carinarnica prihvati izvoznu carinsku deklaraciju, ako je za uvoznu robu već započet postupak unutarnje proizvodnje,

b) za uvoznu i istovrijednu robu, u trenutku puštanja uvezene robe u postupak unutarnje proizvodnje.

Odjeljak 5. Sustav odgode plaćanja carine

Pododjeljak 1. Početak postupka

Članak 243.

Postupci i odredbe, koji važe za početak postupka unutarnje proizvodnje (sustav odgode plaćanja carine) primjenjuju se i za uvoznu robu u slučajevima uporabe istovjetne robe uz ili bez prethodnog izvoza.

Odsjek A. Redoviti postupak

Članak 244.

Osim u slučaju iz članka 238. ove Uredbe, deklaracija za početak postupka unutarnje proizvodnje (sustav odgode plaćanja carine), podnosi se kod jedne od carinarnica navedenih u odobrenju za početak postupka.

U slučaju iz članka 238. ove Uredbe, deklaracija iz stavka 1. ovog članka podnosi se kod ovlaštene carinarnice.

Članak 245.

Deklaracija iz članka 244. ove Uredbe mora se popuniti sukladno člancima 73. do 128. ove Uredbe.

Osim u slučaju iz članka 238. ove Uredbe, opis robe u deklaraciji iz stavka 1. ovog članka mora odgovarati podacima u odobrenju.

Kada je odobrena uporaba istovrijedne robe, podaci u deklaraciji moraju biti dovoljno podrobni da omoguće identifikaciju podataka iz članka 125. stavka 2. Carinskog zakona.

Sukladno članku 74. stavak 2. Carinskog zakona, uz deklaraciju iz članka 244. ove Uredbe treba priložiti isprave iz članka 90. ove Uredbe.

Odsjek B. Pojednostavnjen postupak

Članak 246.

Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona primjenjuju se sukladno člancima 156. i 157. ove Uredbe.

Carinarnica neće donijeti odobrenje za deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa osobama koje ne mogu osigurati vođenje evidencije sukladno članku 228. ove Uredbe.

Dopunsku deklaraciju iz članka 88. stavka 3. Carinskog zakona treba podnijeti u odobrenom roku, a ni u kojem slučaju poslije podnošenja obrasca za završetak postupka.

Pododjeljak 2. Završetak postupka

Članak 247.

Postupak unutarnje proizvodnje završava kada je za dobivene proizvode odnosno za robu u nepromijenjenom stanju prihvaćena carinska deklaracija za početak druge carinski dopuštene uporabe ili postupanja sukladno članku 101. Carinskog zakona, te ako su ispunjeni svi drugi uvjeti za završetak postupka.

Kada se primjenjuje članak 125. stavak 1. točka b) Carinskog zakona, postupak završava kada carinarnica prihvati deklaraciju za stranu robu.

Završetak postupka se provodi, kako glede količine uvozne robe, koja odgovara dobivenim proizvodima za koje je započeto drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba sukladno stavku 1. ovoga članka ili članku 248. ove Uredbe, tako i glede količine robe u nepromijenjenom stanju, za koju je započeto takovo postupanje ili uporaba.

Članak 248.

Za potrebe završetka postupka unutarnje proizvodnje, kao izvoz robe smatra se i isporuka dobivenih proizvoda osobama koje sukladno članku 187. Carinskog zakona, imaju pravo na oslobođenje od plaćanja carine, ako su u tim slučajevima ispunjeni propisani uvjeti za oslobođenje od plaćanja carine.

Članak 249.

Deklaracija s kojom se za dobivene proizvode ili uvoznu robu u nepromijenjenom stanju odobrava drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba mora sadržavati sve podatke potrebne za završetak postupka.

Članak 250.

Kada priroda ili tehnička svojstva uvozne robe budu zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile u toj mjeri promijenjene, da korisnik odobrenja ne može proizvesti proizvode koji su predviđeni u odobrenju za postupak unutarnje proizvodnje, mora o tome neodložno obavijestiti nadzornu carinarnicu.

Na isti način primjenjuje se članak 241. stavak 3. ove Uredbe.

U slučajevima kada predmetna promjena može utjecati na daljnju primjenu ili na sadržaj donesenog odobrenja, primjena stavka 1. i 2. ovog članka ne isključuje primjenu članka 10. i članka 99. stavka 2. Carinskog zakona.

Ovaj članak na isti način primjenjuje se i za dobivene proizvode.

Članak 251.

Osim u slučajevima iz članka 272. ove Uredbe, carinarnica može odobriti puštanje glavnih dobivenih proizvoda ili robe u nepromijenjenom stanju u slobodni promet, kada korisnik odobrenja nije u mogućnosti za te proizvode uvesti carinski dopušteno postupanje ili uporabu, kod koje ne bi trebalo plaćati carinu. Puštanje robe u slobodan promet može se odobriti pod uvjetom da se plate kamate sukladno članku 259. ove Uredbe.

Carinarnica može odobriti puštanje robe u slobodan promet na općenitoj osnovi. Takvo odobrenje ne smije biti u suprotnosti sa drugim propisima, koji se odnose na puštanje robe u slobodan promet.

Kada je sukladno stavku 2. ovoga članka doneseno odobrenje za puštanje robe u slobodan promet na općenitoj osnovi, uvozna roba u nepromijenjenom stanju ili dobiveni proizvodi mogu se pustiti na domaće tržište, iako nisu ispunjene sve formalnosti za puštanje robe u slobodan promet u trenutku stavljanja robe za tržište. Za robu, koja je puštena na tržište sukladno ovom stavku, za potrebe stavka 4. ovoga članka ne smatra se da je za istu odobreno carinski dopušteno postupanje ili uporaba.

Smatra se da je uvozna roba u nepromijenjenom stanju ili dobiveni proizvodi, na koje se odnosi odobrenje iz stavka 2. ovog članka, puštena u slobodan promet te da je deklaracija za puštanje u slobodan promet podnesena i prihvaćena kao i roba prepuštena deklarantu, ako uz protek roka za ponovni izvoz (uz uvažavanje članka 232. ove Uredbe), nije odobreno nijedno od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 101. Carinskog zakona. U tom slučaju smatra se kao da je deklaracija bila podnesena i prihvaćena, a roba prepuštena deklarantu u trenutku proteka roka za ponovni izvoz.

Roba puštena na tržište sukladno stavku 3. ovoga članka smatra se od tada domaćom robom.

Članak 252.

Osim u slučaju primjene pojednostavnjenih postupaka, korisnik odobrenja mora odredišnoj carinarnici podnijeti dobivene proizvode ili uvoznu robu u nepromijenjenom stanju, za koju se uvodi carinski dopušteno postupanje ili uporaba kako bi se provele formalnosti propisane za predmetno carinski dopušteno postupanje ili uporaba sukladno općenitim odredbama.

Međutim nadzorna carinarnica može odobriti da se proizvodi odnosno roba iz stavka 1. ovoga članka podnesu nekoj drugoj carinarnici, a ne onoj koja je navedena u stavku 1. ovog članka.

Odsjek A. Redoviti postupak

Članak 253.

Osim u slučajevima iz članka 238. ove Uredbe, deklaracija s kojom se završi postupak unutarnje proizvodnje (sustav odgode plaćanja carine) podnosi se kod jedne od carinarnica završetaka postupka navedenih u odobrenju.

U slučaju iz članka 238. ove Uredbe, deklaracija se podnosi kod carinarnice koja je donijela odobrenje.

Međutim, nadzorna carinarnica može odobriti da se deklaracija podnese kod neke druge carinarnice, a ne one na koju se odnosi stavak 1. ili 2. ovog članka.

Članak 254.

Deklaracija za završetak postupka iz članka 253. ove Uredbe mora se popuniti sukladno odredbama o popunjavanju deklaracija za predmetno carinski dopušteno postupanje ili uporabu.

Opis dobivenih proizvoda ili uvozne robe u nepromijenjenom stanju mora u deklaraciji iz stavka 1. ovog članka odgovarati podacima u odobrenju.

Sukladno članku 74. stavku 2. Carinskog zakona, uz deklaraciju moraju biti priložene sve isprave koje se sukladno člancima 88. do 91. ove Uredbe zahtijevaju kod primjene carinskog postupka, za koji je bila roba deklarirana.

Odsjek B. Pojednostavljen postupak

Članak 255.

Pojednostavljeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona primjenjuju se sukladno članku 159. ove Uredbe.

Odsjek C. Odredbe za obračun davanja

Članak 256.

Uvozna davanja, koja treba obračunati za uvoznu robu sukladno članku 130. stavku 1. Carinskog zakona, obračunavaju se po stopi koja važi glede uporabe u određene svrhe, bez posebnog odobrenja za ovakovo povoljnije postupanje, ako je uvozna roba u trenutku prihvata deklaracije za početak postupka ispunjavala uvjete za povoljnije carinsko postupanje glede namjene konačne uporabe.

Stavak 1. ovoga članka primjenjuje se samo u slučaju kada je uvozna roba stavljena u uporabu uz namjenu, za koju je predviđeno povoljnije tarifsko postupanje prije proteka roka, koji određuju propisi koji sadrže uvjete za primjenu takovog povoljnijeg postupanja. Rok počinje teći na dan prihvata deklaracije za početak postupka.

Članak 257.

Kada se dobiveni proizvodi puštaju u slobodni promet i pri tome nastane carinski dug, isti se obračunava sukladno članku 130. Carinskog zakona. Polja 15, 16, 34, 41 i 42 jedinstvene carinske deklaracije popunjavaju se kao carinska deklaracija za puštanje robe u slobodan promet, te moraju sadržavati podatke koji se odnose na uvoznu robu.

Podatke navedene u stavku 1. ovog članka nije potrebno navesti, ako je uz carinsku deklaraciju priložen pravilno popunjen obrazac INF 1 iz članka 274. ove Uredbe.

Članak 258.

Nadzorna carinarnica može odobriti da se odredba članka 131. stavak 1. točka a) Carinskog zakona primijeni na otpatke, reciklažne otpatke, ostatke, tiskarske otpatke i robu s nedostatkom.

Uništenje dobivenih proizvoda, osim navedenih u stavku 1. ovoga članka smatra se kao izvoz iz Republike Hrvatske.

Za dobivene proizvode iz stavka 1. ovog članka, dan prihvata deklaracije za puštanje u slobodan promet, smatra se kao dan koji je mjerodavan za određivanje uvoznih davanja.

Članak 259.

Kada nastane carinski dug za dobivene proizvode ili robu u nepromijenjenom stanju, na obračunate iznose uvoznih davanja plaćaju se kamate sukladno članku 129. stavak 3. Carinskog zakona.

Stavak 1. ne primjenjuje se u sljedećim slučajevima:

a) kada je carinski dug nastao sukladno članku 220. Carinskog zakona;

b) kada se u slobodni promet puste otpaci i ostaci, koji ostanu nakon uništenja robe prema članku 185. Carinskog zakona;

c) kada se u slobodni promet puste sporedni dobiveni proizvodi iz članka 258. ove Uredbe, ako njihova količina odgovara količini izvezenih glavnih, dobivenih proizvoda;

d) kada kamate ne premašuju iznos od 40,00 kn po pojedinoj deklaraciji za puštanje robe u slobodan promet;

e) kada korisnik odobrenja, koji traži da se dobiveni proizvodi ili roba u nepromijenjenom stanju puste u slobodan promet, dokaže carinarnici, da zbog izvanrednih okolnosti, koje ne proizlaze iz njegova nemara ili nedopuštenog ponašanja, izvoz robe, pod uvjetima koje određuje postupak unutarnje proizvodnje, ne bi bio gospodarski opravdan ili bi čak bio nemoguć;

f) kada je carinski dug nastao zbog puštanja robe u slobodan promet sukladno članku 137. stavku 4. Carinskog zakona, osim u slučaju kada su uvozna davanja za predmetne proizvode već bila vraćena odnosno otpuštena.

Carinarnica obračunava kamate na način koji je propisan za zatezne kamate.

Carinarnica obračunava kamate za razdoblje od prvog dana u mjesecu, koji slijedi mjesec u kojem je za predmetnu robu bio započet postupak unutarnje proizvodnje do zadnjega dana u mjesecu, u kojem je nastao carinski dug.

Članak 260.

Udjel uvozne robe u dobivenim proizvodima izračunava se, da bi se odredila visina carinskog duga. Ovaj izračun neće se koristiti ako se iznos carinskog duga određuje isključivo na temelju članka 131. Carinskog zakona.

Kod izračuna se koristi jedna od metoda iz članaka 261. do 263. ove Uredbe ili neka druga metoda koja daje iste rezultate.

Članak 261.

Količinska metoda (dobiveni proizvodi) primjenjuje se, kada se u postupku unutarnje proizvodnje dobije samo jedna vrsta dobivenih proizvoda. U tom slučaju određuje se količina uvozne robe, potrošena u proizvodnji dobivenih proizvoda u svezi s kojom je nastao carinski dug, tako da se cjelokupna količina uvozne robe pomnoži s koeficijentom, koji odgovara odnosu između količine dobivenih proizvoda, za koje je carinski dug nastao i cjelokupne količine dobivenih proizvoda.

Članak 262.

Količinska metoda (uvozna roba) primjenjuje se u slučaju kada se svi elementi uvozne robe nalaze u svakom dobivenom proizvodu. Količina uvozne robe potrošene u proizvodnji svakoga od dobivenih proizvoda određuje se tako, da se redom cjelokupna količina uvozne robe pomnoži s koeficijentima, koji odgovaraju odnosu između potrošene količine uvezene robe u svakoj vrsti dobivenog proizvoda i cjelokupne potrošene količine uvozne robe u svim dobivenim proizvodima.

Kod odlučivanja koja će se metoda primijeniti, gubici se neće uzimati u obzir.

Količina uvozne robe u količini dobivenih proizvoda za koje je nastao carinski dug, određuje se primjenom koeficijenta određenog člankom 261. ove Uredbe, koji se pomnoži s količinom uvozne robe utrošene u proizvodnji tih dobivenih proizvoda, kako je izračunata na osnovi stavka 1. ovog članka.

Članak 263.

Kada se ne mogu primijeniti metode iz članaka 261. i 262. ove Uredbe, primijenit će se vrijednosna metoda. Carinarnica može radi pojednostavnjenja primijeniti količinsku metodu (uvozna roba) ako je korisnik odobrenja s time suglasan i ako obje metode daju slične rezultate.

Količina uvozne robe, koja se utroši u proizvodnji svake vrste dobivene robe utvrđuje se tako, da se cjelokupna količina uvozne robe pomnoži redom koeficijentima koji se izračunaju na osnovi odnosa između vrijednosti svakog dobivenog proizvoda i ukupne vrijednosti tih proizvoda, izračunate sukladno stavku 3. ovoga članka.

Vrijednost svake vrste dobivenih proizvoda, koja se primjenjuje u vrijednosnoj metodi sukladno stavku 2. ovog članka ove točke je:

- aktualna prodajna cijena istih ili sličnih proizvoda u Hrvatskoj, ako na tu cijenu nije utjecala povezanost između kupca i prodavača ili, ako ta cijena nije poznata

- aktualna cijena po paritetu ex-works u Hrvatskoj, ako na tu cijenu nije utjecala povezanost između kupca i prodavača ili kada

- vrijednost nije moguće utvrditi sukladno prvoj ili drugoj podtočki, vrijednost koju utvrdi nadzorna carinarnica upotrebom neke druge primjerne metode.

Količina uvozne robe, koja odgovara količini dobivenih proizvoda, za koju se obračunava carinski dug, izračuna se tako da se koeficijent izračunat na osnovi članka 261. ove Uredbe pomnoži s količinom uvozne robe iskorištene u proizvodnji tih dobivenih proizvoda, a koja je izračunata sukladno stavku 2. ovog članka.

Odsjek D. Obrazac za završetak postupka

Članak 264.

Korisnik odobrenja mora nadzornoj carinarnici podnijeti obrazac za završetak postupka, koji mora sadržavati sljedeće podatke:

a) podatke, koji sadrže identifikacijsku oznaku odobrenja;

b) količinu svake vrste uvozne robe, te identifikacijske podatke o carinskim deklaracijama na osnovi kojih su te robe uvedene u postupak;

c) tarifni stavak Carinske tarife za uvoznu robu;

d) carinsku vrijednost uvozne robe i stopu uvoznih davanja, kojoj podliježu;

e) normativ za uvoznu robu;

f) vrstu i količinu dobivenih proizvoda, te podatke o carinski dopuštenim postupanjima ili uporabama, koje se odobravaju za te poizvode, zajedno s podacima o deklaracijama, koji se odnose na završetak postupka;

g) vrijednost dobivenih proizvoda, kada se za završetak postupka primijeni vrijednosna metoda;

h) visinu uvoznih davanja, koju treba platiti na količinu uvozne robe koja se smatra da je puštena u slobodan promet sukladno članku 251. stavku 3. ove Uredbe.

Sadržaj i oblik obrasca iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar financija.

Kada postupak unutarnje proizvodnje započne ili završi na pojednostavnjen način, u obrazac za završetak postupka se kao deklaracije i dokumenti navode oni koji su sadržani u članku 88. Carinskog zakona. Iz obrasca za završetak postupka mora se vidjeti i količina robe koja je puštena u slobodan promet sukladno članku 251. ove Uredbe.

Članak 265.

Korisnik odobrenja mora u roku 30 dana carinarnici podnijeti obrazac za završetak postupka iz prethodnog članka, računajući od dana do kojega se morao završiti postupak unutarnje proizvodnje.

Kada se primjenjuje mjesečna ili tromjesečna globalizacija, obrazac za završetak postupka podnosi se svaki mjesec ili svako tromjesečje u roku 30 dana od zadnjeg dana u mjesecu, odnosno tromjesečju za koje se obrazac odnosi.

Članak 266.

Uvozna davanja na uvoznu robu u nepromijenjenom stanju ili na dobivene proizvode, koji su bili pušteni u slobodan promet na općenitoj osnovi sukladno članku 251. ove Uredbe, treba platiti najkasnije u trenutku podnošenja obrasca za obračun postupka, koji se može temeljiti na skraćenoj deklaraciji.

Kada je potrebno utvrditi druge elemente za izračun uvoznih davanja, ti podaci moraju biti navedeni u obrascu za obračun postupka. Kada je to potrebno, obrazac obračuna postupka mora sadržavati i udjel uvozne robe u dobivenim proizvodima utvrđen sukladno člancima 261. do 263. ove Uredbe.

Korisnik odobrenja mora nadzornoj carinarnici pružiti na raspolaganje sve isprave koje se odnose na robu za koju se smatra da je puštena u slobodan promet sukladno članku 251. ove Uredbe, a bez kojeg se ne mogu pravilno primijeniti odredbe o puštanju u slobodan promet.

Carinarnica može odobriti:

a) da se obračun izrađuje elektronskim računalom ili u bilo kojem dogovorenom obliku;

b) da se obračun izrađuje na deklaraciji za početak postupka.

Članak 267.

Nadzorna carinarnica potvrđuje obrazac za obračun postupka na osnovi obavljene provjere, te po potrebi o rezultatima provjere obavještava korisnika odobrenja. Carinarnica pohranjuje obrazac za obračun postupka i isprave koje se odnose na taj obračun i čuva ih najmanje tri godine od kraja kalendarske godine u kojoj je sastavljen obrazac za obračun postupka. Korisnik odobrenja čuva isprave jednako dugo.

Članak 268.

Kada je za uvoznu robu započet postupak na osnovi jednog odobrenja ali sa više carinskih deklaracija, dobiveni proizvodi ili roba u nepromijenjenom stanju smatra se da su dobiveni od uvozne robe za koju je započet postupak po prvoj podnesenoj deklaraciji.

Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se kada korisnik odobrenja može dokazati da su dobiveni proizvodi odnosno roba u nepromijenjenom stanju izrađeni iz određene uvozne robe.

Pododjeljak 3. Trgovinske mjere

Članak 269.

Kada se zahtjev za donošenje odobrenja za postupak unutarnje proizvodnje odnosi na robu za koju važe trgovinske mjere iz članka 270. stavka 1. točke a) ove Uredbe, u trenutku podnošenja zahtjeva nije potrebno priložiti licenciju, suglasnost ili sličnu ispravu.

Članak 270.

Kada je roba, za koju je podnesena deklaracija za početak postupka unutarnje proizvodnje:

a) predmet posebnih trgovinskih mjera za puštanje takove robe u slobodan promet, te mjere neće se primijeniti pri početku postupka unutarnje proizvodnje niti za vrijeme dok se roba nalazi u tom postupku;

b) predmet posebnih trgovinskih mjera koje važe za unos robe u Hrvatsku, ako će se te mjere primijeniti u trenutku kada je za tu robu započet postupak unutarnje proizvodnje.

Postupak po sustavu odgode plaćanja carine može se započeti i za stranu robu koja ne podliježe obvezi plaćanja uvoznih davanja:

a) kako bi se roba izuzela od trgovinskih mjera, koje se inače primjenjuju za puštanje robe u slobodan promet;

b) kako bi se roba izuzela od trgovinskih mjera koje se inače primjenjuju pri izvozu robe u nepromijenjenom stanju ili dobivenih proizvoda, osim mjera trgovinske politike koje se odnose na izvoz robe s hrvatskim podrijetlom.

Kada se primjenjuje stavak 1. točka a) ili stavak 2. ovoga članka, u trenutku početka postupka nije potrebno prilagati licencije, suglasnosti ili slične isprave.

Članak 271.

Kod ponovnog izvoza strane robe, za koju je bio započet postupak unutarnje proizvodnje, ne primjenjuju se trgovinske mjere propisane za izvoz robe u nepromijenjenom stanju ili dobivenih proizvoda, osim trgovinskih mjera koje se odnose na izvoz robe s hrvatskim podrijetlom.

Članak 272.

Kada se postupak unutarnje proizvodnje završava podnošenjem deklaracije za puštanje u slobodan promet za uvoznu robu u nepromijenjenom stanju ili za dobivene proizvode iz članka 258. stavak 1. ove Uredbe, na uvoznu robu primjenjuju se sve trgovinske mjere koje važe u trenutku prihvata deklaracije za puštanje u slobodan promet.

Pododjeljak 4. Administrativna suradnja carinarnica

Članak 273.

Kada se postupak unutarnje proizvodnje za robu u nepromijenjenom stanju ili dobivene proizvode završi tako, da se ta roba smjesti u slobodnu zonu ili da se za tu robu započne jedan od postupaka sa odgodom, u polje koje je namijenjeno opisu robe u ispravi koja se koristi za predmetno carinski dopušteno postupanje ili uporabu, ili u slučaju primjene pojednostavnjenja, u komercijalnoj ispravi ili u knjigovodstvu, osim podataka koji su propisani za predmetno carinski dopušteno postupanje ili uporabu, upisuje se: “U-I roba”

Kada je roba, za koju je započet postupak po sustavu odgode plaćanja carine, predmet trgovinskih mjera i te mjere se primjenjuju i u trenutku kada se uvozna roba ili dobiveni proizvodi unose u slobodnu zonu, osim zabilješki iz stavka 1. ovog članka upisuje se zabilješka: “trgovinske mjere”

Carinarnica završetka postupka mora utvrditi da su zabilješke iz stavka 1. odnosno stavka 2. ovog članka pravilno unesene u svaku ispravu kojom se zamjenjuje prvu ispravu ili završava postupak.

Članak 274.

Administrativna suradnja carinarnica zasniva se na međusobnoj razmjeni informativnih obrazaca, sastavljenih iz izvornika dviju kopija (u daljnjem tekstu obrazac INF 1), čiji sadržaj i oblik, te način uporabe propisuje ministar financija.

Obrazac INF 1 iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se kod:

a) određivanja iznosa osiguranja iz članka 100. stavka 2. Carinskog zakona;

b) puštanja u slobodni promet dobivenih proizvoda ili robe u nepromijenjenom stanju kod druge carinarnice, a ne kod carinarnice završetka postupka.

Članak 275.

Kada se obrazac INF 1 primjenjuje za potrebe članka 274. stavka 2. točka a) ove Uredbe, to se mora označiti u polju 2.

Članak 276.

Kada se sukladno članku 274. stavku 2. točka b) ove Uredbe zahtijeva puštanje svih ili dijela dobivenih proizvoda ili robe u nepromijenjenom stanju u slobodan promet, carinarnica, koja prihvaća deklaraciju i upotrebljava INF 1, koji je sama i potvrdila, zatražit će od nadzorne carinarnice da upiše sljedeće podatke:

- u polje 9A - iznos uvoznih davanja, koje treba platiti sukladno članku 130. ili članku 137. stavku 4. Carinskog zakona,

- u polje 9B - iznos kamata, koje treba platiti sukladno članku 269. ove Uredbe, količinu, stavak carinske tarife i podrijetlo uvozne robe korištene u proizvodnji dobivenih proizvoda koji se puštaju u slobodan promet.

Iz iznosa uvoznih davanja mora biti razvidna razlika između:

- iznosa uvoznih davanja određenih člankom 130. Carinskog zakona ili

- iznosa uvoznih davanja, koja su već obračunata ili moraju biti vraćena ili otpuštena.

Kada se deklaracija za puštanje u slobodan promet odnosi na proizvode ili robu iz članka 273. stavka 2. ove Uredbe, carinarnica koja prihvaća deklaraciju i upotrebljava obrazac INF 1, koji je sama i potvrdila, zatražit će od nadzorne carinarnice da naznači da li su trgovinske mjere koje su važile za robu, za koju je bio započet postupak unutarnje proizvodnje, bile stvarno primijenjene.

Izvornik i jedna kopija obrasca INF 1 šalje se nadzornoj carinarnici, a drugu kopiju zadržava carinarnica koja je potvrdila obrazac.

Kada se obrazac INF 1 primjenjuje za provedbu trgovinskih mjera, nadzorna carinarnica mora o tome obavijestiti korisnika odobrenja.

Nadzorna carinarnica, kojoj je poslat obrazac INF 1 popunjava polja 8, 9, i 10 navedenog obrasca, potvrdit će obrazac, i zadržati jednu kopiju, a izvornik će vratiti. Nadzorna carinarnica nije dužna popuniti navedena polja po proteku roka, u kojem mora voditi evidenciju.

Isključivo u svrhu izračuna iznosa uvoznih davanja sukladno stavku 1. i 2. ovog članka smatra se, da su proizvodi na koje se odnosi obrazac INF 1 pušteni u slobodan promet na dan, kada je bilo potvrđeno polje 2 obrasca.

Članak 277.

Kada se zahtijeva puštanje robe u slobodan promet, a obrazac INF 1 popunjen je sukladno članku 275. ove Uredbe, isti obrazac INF 1 može se koristiti, ako sadrži:

- u polju 9A iznos uvoznih davanja, koje treba platiti sukladno članku 130. stavku 1. ili članku 137. stavku 4. Carinskog zakona i

- u polju 11 datum, kada je za predmetnu uvoznu robu prvi puta započet postupak.

U slučaju kada podaci iz stavka 1. ovog članka nisu navedeni u obrascu INF 1, treba popuniti i potvrditi novi obrazac INF 1, sukladno članku 276. ove Uredbe.

Članak 278.

Korisnik odobrenja može tražiti potvrđivanje obrasca INF 1, kada se dobiveni proizvodi ili roba prenesu na drugog korisnika ili u proizvodni pogon drugog ovlaštenog prerađivača.

U tom slučaju nadzorna carinarnica mora navesti podatke iz članka 277. ove Uredbe.

Pododjeljak 5. Premještaj robe

Članak 279.

Kada se roba, za koju je započet postupak unutarnje proizvodnje, po sustavu odgode plaćanja carine, premješta unutar carinskog područja Hrvatske, taj se prijevoz obavlja sukladno odredbama za postupak provoza ili u skladu s postupkom iz stavka 3. i 4. ovog članka i članaka 280. do 285. ove Uredbe.

Provozna deklaracija ili isprava koja se tretira kao provozna deklaracija mora sadržavati zabilješku iz članka 273. ove Uredbe.

Kada je odobren postupak premještanja, to se mora navesti u odobrenju. U tom slučaju postupak premještanja primijenit će se umjesto provoznog postupka. U slučaju premještanja proizvoda ili robe od korisnika jednog odobrenja na korisnika drugog odobrenja, oba odobrenja moraju sadržavati odobrenje za postupak premještanja.

Odobrenje za primjenu postupka premještanja može se donijeti samo kada korisnik odobrenja vodi evidenciju iz članka 229. ove Uredbe.

Odsjek A. Premještaj robe ili proizvoda u okviru jednog odobrenja

Članak 280.

Carinarnica može odobriti, da se dobiveni proizvodi ili roba u nepromijenjenom stanju bez posebnih carinskih formalnosti i bez prekidanja postupka unutarnje proizvodnje u okviru jednog odobrenja premjesti iz pogona jednog proizvođača u pogon drugog proizvođača radi daljnje prerade. Premještaj robe treba upisati u evidencije iz članka 229. ove Uredbe.

Odgovornost za premještenu robu iz stavka 1. ovog članka snosi korisnik odobrenja.

Odsjek B. Prijenos robe ili proizvoda od jednog korisnika odobrenja na drugog korisnika

Članak 281.

Carinarnica odobrava prijenos dobivenih proizvoda ili robe u nepromijenjenom stanju od jednog korisnika odobrenja na drugoga pod uvjetom da je obavljen upis u evidenciju prvog korisnika odobrenja, sukladno pravilima o premještaju robe s jednog na drugog korisnika u okviru postupka unutarnje proizvodnje.

Pravila o premještaju robe iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar financija.

Članak 282.

Odovornost za premještenu robu ili proizvode prenosi se na korisnika drugog odobrenja u trenutku kada taj preuzme tu robu, odnosno proizvode i upiše ih u svoju evidenciju postupka unutarnje proizvodnje.

Upisom robe, odnosno proizvoda u evidenciju sukladno stavku 1. ovog članka smatra se da je za tu robu, odnosno proizvode ponovno započet postupak u unutarnjoj proizvodnji na ime korisnika drugog odobrenja.

Odsjek C. Opće odredbe

Članak 283.

Ako se ne ugrožava pravilno izvođenje postupka, carinarnica može pod određenim uvjetima, koje sama odredi odobriti:

a) prijevoz uvozne robe bez carinskih formalnosti od carinarnice početka postupka do proizvodnog pogona i prijevoz dobivenih proizvoda ili robe u nepromijenjenom stanju od proizvodnog pogona do carinarnice završetka postupka;

b) da se na obrascu utvrđenog propisima iz članka 281. stavak 2. ove Uredbe, unaprijed potvrdi ili da proizvođač sam popuni taj obrazac, te potvrdi posebnim pečatom, koji je odobrila carinarnica;

c) da se formalnosti ispunjavaju primjenom elektronskog sustava, ako taj sustav osigurava pravilnu provedbu odredaba koje uređuju premještanje robe;

d) da se pojednostave formalnosti iz članka 281. ove Uredbe, pod uvjetom da primijenjeni sustav osigurava prijenos informacija na isti način kako je to predviđeno propisom iz stavka 2. toga članka, kao i ispunjavanje formalnosti korištenjem komercijalnih i administrativnih isprava.

Kada se primjenjuje stavak 1. točka a) ovog članka, nadzorna carinarnica mora biti obaviještena od strane carinarnice početka postupka, da je uvozna roba stavljena u postupak, a od strane carinarnice završetka postupka da su dobiveni proizvodi ili roba u nepromijenjenom stanju izvezeni, i to dostavljanjem dodatne kopije deklaracije, ispostavljene za tu svrhu, te pratećih isprava.

Članak 284.

Korisnik odobrenja mora carinarnicu unaprijed obavijestiti o namjeravanom premještanju, i to na način i u obliku koji određuje carinarnica.

Članak 285.

Kada se primjenjuje postupak premještanja, može se uz podnošenje obrasca o završetku postupka primijeniti članak 251. ove Uredbe za robu za koju se smatra da je puštena u slobodni promet, pod uvjetom da se to ne protivi drugim odredbama koje se odnose na puštanje u slobodan promet.

Nadzorna carinarnica obavijestit će carinarnicu početka postupka o odobrenom završetku postupka i navesti podatke o deklaraciji za početak carinskog postupka, koju je prihvatila.

Odjeljak 6. Posebne odredbe sustava povrata carine

Pododeljak 1. Puštanje u slobodan promet po sustavu povrata carine

Članak 286.

Postupak propisan za puštanje robe u slobodan promet po sustavu povrata carine primjenjuje se za uvoznu robu, uključujući uvoznu robu po sustavu istovrijedne robe, bez prethodnog izvoza.

Odsjek A. Redovni postupak

Članak 287.

Osim u slučajevima iz članka 238. ove Uredbe, deklaracija za puštanje robe u slobodan promet po sustavu povrata carine podnosi se kod carinarnice koja je u odobrenju navedena za početak postupka.

Kada je odobrenje doneseno sukladno članku 238. ove Uredbe, deklaracija se podnosi kod jedne od ovlaštenih carinarnica.

Članak 288.

Deklaracija iz članka 287. ove Uredbe mora se popuniti sukladno člancima 73. do 128. ove Uredbe.

Odsjek B. Pojednostavnjen postupak

Članak 289.

Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona, primjenjuju se za puštanje u slobodan promet po sustavu povrata carine sukladno člancima 156. i 157., te članka 246. stavak 2. ove Uredbe.

Dopunska deklaracija iz članka 88. stavka 3. Carinskog zakona podnosi se u propisanom roku, ali ni u kojem slučaju ne poslije podnošenja zahtjeva za povrat.

Pododjeljak 2. Povrat ili otpust carine

Članak 290.

Slučajevi iz članka 248. ove Uredbe smatraju se kao izvoz dobivenih proizvoda.

Članak 291.

Deklaracija za neko od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 137. stavak 1. Carinskog zakona, mora sadržavati sve podatke potrebne za opravdanje zahtjeva za povrat.

Članak 292.

Bez obzira na odobrena pojednostavnjenja iz članka 88. Carinskog zakona, korisnik odobrenja mora kod podnošenja deklaracije za carinski dopušteno postupanje ili uporabu robe, koja je osnov za povrat plaćene carine, podnijeti tu robu carinarnici završetka postupka i ispuniti sve propisane carinske formalnosti za predmetno carinski dopušteno postupanje ili uporabu.

Članak 293.

Osim u slučajevima iz članka 238. ove Uredbe, deklaracija kojom se za dobivene proizvode određuje neko od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 137. stavak 1. Carinskog zakona, podnosi se kod jedne od carinarnica završetka postupka, određene u odobrenju.

U slučaju iz članka 238. ove Uredbe, deklaracija iz stavka 1. ovoga članka podnosi se kod carinarnice koja je donijela odobrenje.

Međutim, nadzorna carinarnica može odobriti, da se deklaracija iz stavka 1. ovoga članka podnese kod druge carinarnice.

Članak 294.

Deklaracija iz članka 291. ove Uredbe mora biti popunjena sukladno odredbama propisanim za zahtijevano carinski dopušteno postupanje ili uporabu, te odredbama članka 254. stavka 2. i 3. ove Uredbe.

Članak 295.

Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona primjenjuju se za završetak postupka unutarnje proizvodnje sukladno članku 159. ove Uredbe.

Članak 296.

Udjel uvozne robe u dobivenim proizvodima izračunava se kada je potrebno odrediti povrat plaćenih ili otpuštenih plaćanja uvoznih davanja. Ovaj izračun nije potreban, ako je za sve dobivene proizvode određeno jedno od dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 137. stavka 4. Carinskog zakona.

Kod izračuna se koristi jedna od metoda iz članaka 297. do 299. ove Uredbe ili bilo koja druga metoda koja daje jednake rezultate.

Članak 297.

Količinska metoda (dobiveni proizvodi) primjenjuje se kada se u postupku unutarnje proizvodnje dobije samo jedna vrsta dobivenih proizvoda. U tom slučaju određuje se količina uvozne robe, uporabljena u proizvodnji dobivenih proizvoda, za koju se može zahtijevati povrat ili otpust carine, tako da se cjelokupna količina uvozne robe pomnoži s koeficijentom, koji odgovara udjelu dobivenih proizvoda, za koju se može zahtijevati povrat ili otpust glede cjelokupne količine dobivenih proizvoda.

Članak 298.

Količinska metoda (uvozna roba) primjenjuje se kada se svi elementi uvozne robe nalaze u svakom dobivenom proizvodu.

Prilikom odlučivanja da li će se primjeniti ova metoda ne uzimaju se u obzir gubici.

Količina uvozne robe uporabljena u proizvodnji svakog od dobivenih proizvoda po sustavu povrata carine određuje se tako da se cjelokupna količina uvozne robe pomnoži s koeficijentima, koji odgovaraju odnosu između uporabljene količine uvozne robe u svakoj vrsti dobivenog proizvoda i ukupno uporabljene količine uvozne robe u svim dobivenim proizvodima.

Količina uvozne robe po sustavu povrata carine, koja odgovara količini dobivenih proizvoda za koje se zahtijeva povrat ili otpust carine, određuje se primjenom koeficijenta određenog sukladno stavku 3. ovog članka, koji se pomnoži s količinom uporabljene uvozne robe u proizvodnji predmetnih dobivenih proizvoda, kako je izračunata na osnovi stavka 3. ovog članka.

Članak 299.

Kada se ne mogu primijeniti metode iz članaka 297. i 298. ove Uredbe, primijenit će se vrijednosna metoda. Međutim, carinarnica može radi pojednostavnjenja i uz suglasnost korisnika odobrenja primijeniti količinsku metodu (uvozna roba) umjesto vrijednosne metode, ako obje metode daju slične rezultate.

Prema vrijednosnoj metodi, količina uvozne robe koja se uporabi u proizvodnji svake vrste dobivene robe određuje se tako, da se cjelokupna količina uvozne robe pomnoži sa koeficijentima, koji se sukladno stavku 3. članka 263. ove Uredbe, izračunaju na osnovi odnosa između vrijednosti svakog dobivenog proizvoda i ukupne vrijednosti tih proizvoda.

Količina uvozne robe, koja odgovara količini dobivenih proizvoda za koje se može tražiti povrat ili otpust, izračunat će se tako da se koeficijent, izračunat na osnovi članka 297. ove Uredbe, pomnoži s količinom uporabljene uvozne robe pri proizvodnji dobivenih proizvoda, izračunate u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.

 

Čl. 1 - 99  Čl. 100 - 199  Čl. 200 - 299  Čl. 300 - 399  Čl. 400 - 499  Čl. 500 - 599  Čl. 600 - 658 Izmjene i dopune