IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 30. 4. 2025.

Članak 500.

Kada carinarnica u skladu sa člankom 174. stavak 7. Carinskog zakona, izdaje potvrdu da određena roba ima status strane, odnosno domaće robe, uporabit će se obrazac čiji uzorak je otisnut u Prilogu 13. ove Uredbe i njezin je sastavni dio.

Pododjeljak 3. Postupanje sa robom u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu

Članak 501.

Korisnik slobodne zone ili slobodnog skladišta mora u odobrenim evidencijama iz članka 488. ove Uredbe navesti sve podatke koji su potrebni za nadzor pravilnog provođenja carinskih propisa.

Evidencije iz stavka 1. ovog članka moraju sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) sve podatke o oznakama identifikacijskih brojeva, količini robe, uobičajeni trgovački opis robe, te podatke o broju paketa i vrsti ambalaže, sa raspoloživim podacima, kao i identifikacijski znak ambalaže (kontejnera),

b) podatke koji omogućuju nadziranje prometa robe u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, a posebno gdje se nalazi,

c) podatke o prijevoznoj ispravi koja se koristi pri unosu ili iznosu robe,

d) podatke o carinskom statusu robe i kada je to potrebno, podatke o potvrdi o carinskom statusu robe iz članka 500. ove Uredbe, ili drugom dokazu o carinskom statusu robe,

e) podatke o uobičajenim oblicima rukovanja sa robom u skladu sa člankom 119. stavak 1. i 3. Carinskog zakona,

f) datum upisa unosa odnosno iznosa robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta,

g) ako se unosom robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište završava postupak unutarnje proizvodnje, postupak privremenog uvoza ili postupak provoza koji slijedi jednom od naprijed navedenih postupaka, jedan od navoda iz:

1. članka 273. stavka 1. ove Uredbe, ili

2. članka 370. ove Uredbe

h) podatke koji se odnose na robu koja puštanjem u slobodan promet ili stavljanjem u postupak privremenog uvoza ne bi podlijegala plaćanju uvoznih carina ni trgovinskim mjerama, a čija uporaba ili namjena se moraju provjeravati.

Stavak 2. točka a) do f) ovog članka primjenjuju se također za skladištenje domaće robe u skladu sa člankom 174. stavak 2. Carinskog zakona.

Članak 502.

Ako korisnik utvrdi da se stvarno stanje zaliha robe i stanje u evidencijama iz članka 501. ove Uredbe ne slažu, mora o tome bez odlaganja izvijestiti carinarnicu.

Ako carinarnica utvrdi da je u slučajevima iz stavka 1. ovog članka nastao carinski dug, obračunat će ga u skladu sa carinskim propisima.

Članak 503.

Pri utvrđivanju uobičajenih postupaka i postupanja sa robom u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu iz članka 176. stavak 1. pod b) Carinskog zakona odgovarajuće se primjenjuju propis iz članka 203. stavak 2. ove Uredbe.

U slučajevima kada se primjenjuje članak 181. stavak 3. Carinskog zakona, carinarnica će na zahtjev deklaranta izdati ispravu INF 8. Izdavanje isprave deklarant može zahtijevati pri deklariranju robe koja je bila u vrijeme zadržavanja u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu predmetom samo uobičajenih rukovanja, za jedno od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba.

Isprava INF 8 iz stavka 2. ovog članka može se uporabiti za određivanje podataka koji se primjenjuju pri određivanju elemenata za utvrđivanje visine carinskog duga.

Kod primjene stavka 3. ovog članka carinarnica će ispuniti polja 11, 12 i 13, potvrditi polje 15 isprave INF 8 i izvornik isprave vratiti deklarantu.

Sadržaj i oblik obrasca INF 8 propisuje ministar financija.

Članak 504.

Roba unesena u slobodnu zonu ili slobodno skladište može se u skladu sa odobrenjem nadležne carinarnice, uporabiti za snabdijevanje pomorskih brodova u međunarodnom prometu.

Opskrbno skladište carinarnica može odobriti sukladno članku 184. ove Uredbe.

Članak 505.

Opremu, koja predstavlja stranu robu i namijenjena je obavljanju dozvoljene djelatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, mora korisnik staviti u postupak puštanja u slobodan promet radi uporabe u određene svrhe. Za takvu opremu utvrđeni i obračunati carinski dug ne plaća se dok se oprema nalazi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu.

Potvrda o statusu domaće robe za opremu iz stavka 1. ovog članka može se izdati tek po podmirenju uvoznih davanja.

Ako korisnik iznese opremu iz stavka 1. ovog članka iz slobodne zone ili slobodnog skladišta na preostalo carinsko područje, mora carinarnici to prijaviti radi plaćanja carinskog duga te priložiti deklaraciju za puštanje robe kojom je oprema puštena u slobodan promet u zoni.

Carinski dug iz stavka 3. ovog članka plaća se u skladu sa propisima koji su važili u vrijeme unosa opreme u slobodnu zonu ili slobodno skladište. Kamate za vrijeme od unosa opreme u slobodnu zonu ili slobodno skladište do iznosa na preostalo carinsko područje se ne obračunavaju.

Kao oprema iz stavka 1. ovog članka se podrazumijeva samo oprema, potrebna za obavljanje dozvoljene proizvodnje ili uslužnih djelatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, ako ju korisnik u skladu sa računovodstvenim propisima evidentira u svojim knjigama kao opremu.

Ni u kom slučaju se kao oprema iz stavka 5. ovog članka ne podrazumijeva:

a) uredski namještaj i oprema za urede i druge uredske prostore,

b) osobna motorna vozila i druga motorna vozila, koja nisu namijenjena isključivo uporabi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu.

Za rezervne dijelove za opremu iz stavka 1. ovog članka, alat i pomoćna sredstva za tu opremu, primjenjuju se odredbe stavka 1. i 2. ovog članka.

Pododjeljak 4. Iznošenje robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta

Članak 506.

Podatke o iznosu robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta, odnosno iz prostora gdje korisnik obavlja djelatnost vezanu za tu robu, treba bez odlaganja upisati u evidenciju propisanu člankom 488. ove Uredbe.

Pododjeljak 5. Posebne odredbe za robu iz članka 172. stavak 1. točka b) Carinskog zakona

Članak 507.

Roba iz članka 172. stavak 1. točka b). Carinskog zakona mora biti prilikom unosa u slobodnu zonu ili slobodno skladište podnesena carinarnici i za nju podnesena carinska deklaracija.

Deklaracija iz stavka 1. ovog članka mora biti popunjena u skladu sa člankom 214. ove Uredbe.

Članak 508.

Evidencije iz članka 488. ove Uredbe moraju pored podataka iz članka 501. ove Uredbe, sadržavati i datum kada je roba iz članka 172. stavak 1. točka b) Carinskog zakona bila unesena u slobodnu zonu ili slobodno skladište i podatke o carinskoj deklaraciji iz članka 507. ove Uredbe.

Članak 509.

Roba iz članka 172. stavak 1. točka b) Carinskog zakona mora biti deklarirana za izvoz i izvezena u roku od 3 mjeseca od dana unosa robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište.

Izvozna carinska deklaracija iz stavka 1. ovog članka mora biti popunjena u skladu sa člankom 216. ove Uredbe.

Pododjeljak 6. Postupci koje treba poštivati ako se postupak unutarnje proizvodnje (sustav odgode) odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, obavlja u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu

Članak 510.

Proizvodne operacije u okviru postupka unutarnje proizvodnje (sustav odgode plaćanja carine) odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, ne smiju se početi obavljati u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu dok korisnik ne dobije odobrenje iz članka 227. i članka 311. ove Uredbe.

U odobrenju iz stavka 1. ovog članka treba navesti slobodnu zonu ili slobodno skladište u kojoj će se obavljati te proizvodne operacije.

Članak 511.

Carinarnica će odbiti izdavanje odobrenja za uporabu pojednostavnjenog postupka iz ovog pododjeljka, ako korisnik ne pruži potrebna jamstva za pravilno obavljanje postupaka.

Carinarnica može odbiti izdavanje odobrenja i osobama, koje obavljaju proizvodne operacije u okviru postupka unutarnje proizvodnje ili preradbe pod carinskim nadzorom samo povremeno.

Članak 512.

Korisnik odobrenja mora voditi posebnu evidenciju o postupku unutarnje proizvodnje odnosno postupku preradbe pod carinskim nadzorom sukladno članku 228. stavak 1. ove Uredbe, odnosno članku 312. stavak 2. ove Uredbe. Evidencija mora uključivati također i podatke o odobrenju.

Za ispunjavanje obrasca za završetak postupka iz članka 264. odnosno članka 324. ove Uredbe, podaci o upisu u evidenciju iz stavka 1. ovog članka zamjenjuju podatke o deklaracijama odnosno drugim ispravama iz članka 264. stavka 3. odnosno članka 324. stavka 3. ove Uredbe.

Članak 513.

Ako se postupak unutarnje proizvodnje odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu započne u vrijeme unosa u slobodnu zonu ili slobodno skladište, roba se deklarira na temelju knjigovodstvenih zapisa u skladu sa člankom 157. ove Uredbe.

Bez obzira na stavak 1. ovog članka, korisnik može zahtijevati redoviti postupak za početak postupka unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom.

Ako se roba deklarira na temelju knjigovodstvenih zapisa u skladu sa stavkom 1. ovog članka, upis u evidencije iz članka 488. ove Uredbe zamjenjuje upis u evidenciju o unosu robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište.

Upis u evidenciju postupka unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, mora također sadržavati i podatke o prijevoznoj ispravi.

Članak 514.

Ako se roba koja se već nalazi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu stavlja u postupak unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, deklarira se na temelju knjigovodstvenih zapisa kako je to propisano člankom 166. ove Uredbe.

Članak 515.

U evidenciju o robi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu iz članka 488. ove Uredbe, potrebno je upisati zabilješku da je roba bila radi početka postupka unutarnje proizvodnje odnosno početka preradbe pod carinskim nadzorom, upisana u odgovarajuću evidenciju postupka.

Članak 516.

Postupak unutarnje proizvodnje odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom za dobivene ili prerađene proizvode odnosno robu u nepromijenjenom stanju koja se nalazi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, završava se upisom te robe u evidenciju robe u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu iz članka 488. ove Uredbe. U evidenciju postupka unutarnje proizvodnje odnosno postupka preradbe pod carinskim nadzorom, upisuje se zabilješka o upisu robe u evidenciju robe u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu propisanu člankom 488. ove Uredbe.

U evidenciju o robi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu potrebno je upisati i navode iz članka 273. ove Uredbe.

Članak 517.

Ako se postupak unutarnje proizvodnje robe odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom glede dobivenih odnosno prerađenih proizvoda odnosno robe u nepromijenjenom stanju, završi iznošenjem tih proizvoda odnosno robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta radi ponovnog izvoza, deklariraju se na temelju knjigovodstvenih zapisa propisanih člankom 164. ove Uredbe.

Ako se postupak unutarnje proizvodnje robe odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom glede dobivenih odnosno prerađenih proizvoda odnosno robe u nepromijenjenom stanju, završi iznosom tih proizvoda odnosno robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta radi njihova puštanja u slobodan promet, primjenjuje se deklariranje na temelju knjigovodstvenih zapisa propisanih člankom 142. do 146. ove Uredbe.

Ako se postupak unutarnje proizvodnje robe odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom glede dobivenih odnosno prerađenih proizvoda odnosno robe u nepromijenjenom stanju, završava iznosom tih proizvoda odnosno robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta radi početka nekog drugog carinskog postupka, primjenjuju se bilo redovni, bilo pojednostavnjeni postupci predviđeni za te carinske postupke.

Odgovarajuće se primjenjuje članak 513. stavak 2. ove Uredbe.

Članak 518.

Članak 517. stavak 2. ove Uredbe ne utječu na primjenu članaka 121., 122., 134. i 135. Carinskog zakona, glede obračuna carinskog duga za robu ili proizvode za koje je bio počet postupak unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom.

Članak 519.

Status domaće robe za dobivene odnosno prerađene proizvode ili robu u nepromijenjenom stanju koji su bili pušteni u slobodan promet u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, ili kod iznošenja iz slobodne zone ili slobodnog skladišta, dokazuje se potvrdom iz Priloga 13. ove Uredbe. Potvrdu podnosi korisnik, a ovjerava ju carinarnica.

Stavak 1. ovog članka primjenjuje se također i u slučaju kada je roba puštena u slobodan promet u skladu sa člankom 251. stavak 3. ove Uredbe.

Članak 520.

Upisi u evidenciju postupka unutarnje proizvodnje odnosno evidenciju preradbe pod carinskim nadzorom moraju omogućiti carinarnici da u bilo koje vrijeme provjeri točno stanje glede robe ili proizvoda, za koje je u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu započet neki od ta dva postupka.

Poglavlje 2. Ponovni izvoz, uništavanje i ustupanje robe u korist države

Članak 521.

Ako je potrebno radi ponovnog izvoza robe podnijeti carinsku deklaraciju, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 401. do 408. ove Uredbe, te posebni propisi koji se primjenjuju kada se sa ponovnim izvozom završava prethodni carinski postupak sa ekonomskim učinkom.

Članak 522.

Sukladno članku 185. stavak 4. Carinskog zakona, osoba koja zahtijeva uništenje robe mora prijavu za uništenje podnijeti u pisanom obliku. Prijava za uništenje mora se podnijeti toliko unaprijed koliko je potrebno carinarnici da ustroji i provede nadzor nad uništenjem.

Ako je za robu namijenjenu za uništenje već bila podnesena carinska deklaracija, carinarnica koja je deklaraciju prihvatila zabilježit će na njoj da je roba uništena. Takva deklaracija u skladu sa člankom 78. Carinskog zakona smatra se ukinutom.

Carinarnica koja je prisutna pri uništenju robe mora u prijavi odnosno deklaraciji navesti vrstu i količinu mogućih otpadaka i ostataka koji preostanu po uništavanju, u svrhu određivanja elemenata za mogući obračun uvoznih davanja za otpatke i ostatke kada za njih bude određeno novo carinski dopušteno postupanje ili uporaba.

Članak 523.

Članak 522. stavak 2. ove Uredbe odgovarajuće se primjenjuje i za robu ustupljenu carinarnici u korist države.

DIO IV. PONOVNI UVOZ ROBE - POVRAT ROBE

Članak 524.

U skladu sa člankom 188. stavak 4. pod b) Carinskog zakona, može se odobriti oslobođenje od plaćanja carine pri povratu robe:

a) ako je radi izvoza robe odobren povrat, ili plaćen drugi iznos koji je predviđen u okviru poljoprivredne politike, ili

b) ako je za robu na temelju njenog izvoza, u skladu sa poljoprivrednom politikom, odobrena druga financijska pogodnost, pod uvjetom da deklarant dokaže da je plaćeni iznos dobiven radi izvoza robe koja se ponovno uvozi vraćen ili da je nadležno tijelo poduzelo odgovarajuće mjere da se isplata tog iznosa zadrži, odnosno dokaže da su bile druge financijske pogodnosti ukinute.

Deklarant, koji zahtijeva oslobođenje od plaćanja carine pri ponovnom uvozu robe u skladu sa stavkom 1. ovog članka, mora carinarnici podnijeti dokaze da:

a) robu radi važećih propisa odredišne države nije bilo moguće prepustiti u konkretni postupak u toj državi,

b) je robu primatelj vratio, jer roba ima mane ili nije odgovarala ugovornim uvjetima,

c) se roba ponovno uvozi u carinsko područje, jer robu nije bilo moguće uporabiti za namjeravane svrhe radi drugih razloga od onih navedenih u točki a) odnosno točki b) ovog stavka, a izvoznik nije mogao utjecati na te razloge.

Sukladno točki c) stavka 2. ovog članka razumijevaju se sljedeći slučajevi:

a) roba se ponovno uvozi jer je prije nego je bila dostavljena primatelju, bilo roba bilo njezino prijevozno sredstvo, pretrpjelo oštećenja,

b) roba koja je bila izvezena za potrošnju ili prodaju na sajmu ili sličnoj priredbi, a nije bila potrošena ili prodana,

c) roba nije mogla biti podnesena primatelju radi njegove stvarne ili pravne nemogućnosti da preuzme robu u skladu sa uvjetima ugovora, na temelju kojih je roba bila izvezena, te

d) roba koja zbog prirodnih nepogoda, političkih ili socijalnih nemira nije mogla biti dostavljena primatelju ili mu je bila dostavljena protekom roka određenog ugovorom.

Deklarant dokazuje da je povrat ili drugi plaćeni iznos dobiven radi izvoza robe koja se ponovno uvozi vratio, ili da je nadležno tijelo poduzelo odgovarajuće mjere da se isplata tog iznosa zadrži, odnosno dokaže da su druge odobrene financijske pogodnosti bile ukinute, što se dokazuje sa odgovarajućom potvrdom tijela koje je odobrilo isplatu povrata ili drugog plaćenog iznosa. Potvrda mora sadržavati sve potrebne podatke za utvrđivanje istovjetnosti robe, za koju je povrat ili drugi iznos vraćen sa robom koja se ponovno uvozi.

Roba iz stavka 1. ovog članka ne može biti oslobođena od plaćanja uvoznih davanja, ako nije uvezena radi puštanja u slobodan promet u carinskom području u roku od 12 mjeseci. Rok počinje teći od dana kada su obavljene carinske formalnosti za izvoz robe.

Članak 525.

Vraćena roba roba može se osloboditi plaćanja carine i ako se vraća samo dio prethodno izvezene robe.

Oslobođenje od plaćanja carine u skladu sa člankom 189. Carinskog zakona može se odobriti također i za dijelove i dodatnu opremu, ako je pripadala prethodno izvezenim strojevima, instrumentima, aparatima ili drugoj robi.

Članak 526.

Smatra se da je roba u istom stanju u skladu sa člankom 189. Carinskog zakona, također i u sljedećim slučajevima:

a) roba je bila po izvozu iz carinskog područja predmet samo onih postupaka i postupanja, koji su bili nužni za održavanje robe, ili rukovanja koji su promijenili samo izgled robe,

b) roba, koja je bila po izvozu iz carinskog područja i inače predmet drugih postupaka i postupanja, koji su spomenuti u točki 1. ovog stavka, ali je deklarant dokazao da je roba oštećena ili neprimjerena za namjeravanu svrhu, tada mora biti ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

1. postupak ili postupanje sa robom je bilo izvršeno isključivo u svrhu da se roba popravi ili osposobi,

2. njezina neprikladnost za uporabu postala je očita tek nakon što je takav postupak ili rukovanje započelo.

Ako je roba bila predmet postupaka i postupanja iz stavka 1. ovog članka i ako bi radi toga nastao carinski dug, tada se on obračunava i u slučaju da se roba tretira kao ponovno uvezena roba u skladu s propisima koji važe za obračun carinskog duga pri postupku vanjske proizvodnje.

Bez obzira na stavak 2. ovog članka oslobođenje od plaćanja carine može se odobriti, ako se dokaže da je izvezena roba bila predmet neophodnog popravka ili osposobljavanja radi nepredviđenih okolnosti, koje su nastale izvan carinskog područja, te ako vrijednost ponovno uvezene robe radi takvog postupka ili postupanja ne prelazi vrijednost robe u vrijeme prihvaćanja carinske deklaracije za izvoz.

Za potrebe stavka 3. ovog članka podrazumijeva se da:

a) “potrebni popravak ili osposobljavanje robe” podrazumijeva bilo koji postupak za otklanjanje oštećenja odnosno nedostataka u djelovanju ili otklanjanje greške koju je roba pretrpjela izvan carinskog područja, ako roba bez takvih popravaka ili osposobljavanja ne bi mogla više biti uporabljena za uobičajene svrhe u koje je bila namijenjena,

b) vrijednost ponovno uvezene robe ne prelazi vrijednost robe u vrijeme prihvaćanja carinske deklaracije za izvoz, ako postupci i postupanja kojih je roba bila predmet ne prelaze one koji su nužno potrebni za daljnu uporabu robe u jednakoj mjeri kao i u vrijeme izvoza.

Kada je za popravak ili osposobljavanje robe potrebno uporabiti rezervne dijelove, oni moraju biti ograničeni samo na one koji su nužno potrebni za uporabu robe u jednakoj mjeri kao i u vrijeme izvoza iz carinskog područja.

Članak 527.

Carinarnica na zahtjev deklaranta koji podnosi carinsku deklaraciju za izvoz domaće robe, ovjerit će potvrdu koja sadrži podatke potrebne za utvrđivanje istovjetnosti robe, u slučaju da se ta roba ponovno uveze u carinsko područje (potvrda o istovjetnosti).

Potvrda o istovjetnosti robe iz stavka 1. ovoga članka se izdaje na obrascu koji propiše ministar financija. Tom prilikom ministar financija propisat će i potrebna pojednostavnjenja glede utvrđivanja istovjetnosti robe u putničkome prometu.

Članak 528.

Ponovno uvezena roba u skladu sa ovom Uredbom smatra se takvom samo ako:

a) deklarant carinarnici pored deklaracije za puštanje robe u slobodan promet, podnese još i sljedeće isprave:

1. deklaraciju kojom je roba bila izvezena ili drugu ispravu, na temelju koje je roba koja se ponovno uvozi bila izvezena iz carinskog područja, ili

2. potvrdu o istovjetnosti robe ili druge isprave koje dokazuju da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje od plaćanja carine pri ponovnom uvozu robe, prije svega dokazi o istovjetnosti izvezene i ponovno uvezene robe.

b) deklarant umjesto isprava iz stavka 1. točke 1. ovog članka može podnijeti u Republici Hrvatskoj izdani ATA obrazac.

U skladu sa stavkom 1. točkom b) ovog članka, kod ponovnog uvoza robe roba će se osloboditi od plaćanja carine i ako je važnost ATA obrasca protekla, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti propisani člankom 188. Carinskog zakona i kriteriji propisani ovom Uredbom. U svakom slučaju treba ispuniti formalnosti propisane člankom 169. stavak 2. ove Uredbe.

Stavak 1. točka a) ovog članka se ne primjenjuje za:

a) međunarodni promet ambalaže i transportnih sredstava, te promet određene robe, koja se može pustiti u slobodan promet na podlozi posebnih carinskih pravila, za koje nacionalni ili međunarodni propisi propisuju da se ne podnose carinske isprave, i

b) slučajeve kada se roba može deklarirati za puštanje u slobodan promet usmeno ili nekom drugom radnjom.

Carinarnica može zahtijevati od deklaranta da priloži dodatne dokaze koji dokazuju istovjetnost ponovno uvezene robe.

Članak 529.

Za poljoprivredne proizvode i živežne namirnice za koje je pošiljatelj na osnovi izvoza ostvario pravo na novčanu naknadu u skladu sa predviđenim mjerama poljoprivredne politike, potrebno je pored isprava iz članka 528. ove Uredbe priložiti i potvrdu tijela koje je nadležno za odobravanje prava na novčanu nadoknadu. Ta potvrda mora sadržavati sve podatke koji su potrebni da bi carinarnica kod koje se roba deklarira za puštanje u slobodan promet mogla provjeriti da se potvrda odnosi na deklariranu robu. Potvrda mora sadržavati također jedan od sljedećih navoda:

a) “novčana naknada vraćena za ......... (navodi se količina i vrsta robe)”; ili

b)“pravo na novčanu naknadu poništeno za ........ (navodi se količina i vrsta robe),

s obzirom na to da li je bila novčana naknada već isplaćena ili još nije.

Potvrda iz stavka 1. ovog članka može se izdati na potvrdi o istovjetnosti iz članka 527. ove Uredbe.

Potvrdu nadležnog tijela iz stavka 1. ovog članka nije potrebno podnositi, ako carinarnica kojoj je roba podnesena radi puštanja u slobodan promet može sa uporabom drugih dokaza utvrditi da za konkretnu robu nije bila isplaćena nikakva novčana naknada niti da nema mogućnosti da bi naknada bila isplaćena.

Članak 530.

Rok za ponovni uvoz izvezene robe počinje teći od dana od kada su obavljene carinske formalnosti za izvoz robe.

Članak 531.

Deklarant koji zahtijeva oslobođenje od plaćanja carine u skladu sa člankom 188. Carinskog zakona, može biti bilo koja osoba sa sjedištem odnosno stalnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj, koja podnese ili može podnijeti ponovno uvezenu robu carinarnici zajedno sa svim ispravama koje su potrebne za izvođenje carinskog postupka i odlučivanje o oslobođenju od plaćanja carine.

Članak 532.

Carinska deklaracija za ponovni uvoz robe podnosi se kod carinarnice kod koje je bila podnesena i carinska deklaracija temeljem koje je bila roba izvezena iz carinskog područja.

Stavak 1. ovog članka se ne primjenjuje ako je bio odobren usmeni oblik carinske deklaracije, ili ako se roba ponovno uvozi na osnovi obrasca ATA izdanog u Republici Hrvatskoj.

DIO V. CARINSKI DUG

GLAVA I. OSIGURANJE - JAMSTVO CARINSKOG DUGA

Poglavlje 1. Općenito

Članak 533.

Instrumentom osiguranja u skladu sa ovom Uredbom jamči se namirenje nastalog carinskog duga ili carinskog duga koji bi mogao nastati, te poreza na dodanu vrijednost, posebnih poreza i drugih opterećenja koje je Carinska uprava po posebnim propisima ovlaštena naplaćivati prilikom uvoza, izvoza, ili provoza robe, kao i kamata koje su nastale ili bi mogle nastati u svezi sa davanjima za koje je instrument osiguranja podnesen i prihvaćen.

Članak 534.

Carinski dug moguće je osigurati:

a) polaganjem gotovine u kunama,

b) polaganjem bankovne garancije.

Članak 535.

U skladu sa člankom 201. Carinskog zakona, smatra se da instrument osiguranja ne nudi dostatno jamstvo da će carinski dug biti plaćen u propisanom roku ako carinski dužnik nije podmirio već dospjele carinske dugove.

Bez obzira na stavak 1. ovog članka carinarnica pri polaganju odgovarajućeg instrumenta osiguranja može dopustiti provedbu zahtjevanog postupka za žive životinje, lako pokvarljivu robu i rezervne dijelove za nužno tekuće održavanje opreme koja je u uporabi.

Poglavlje 2. Polaganje instrumenata osiguranja

Članak 536.

Carinski dužnik može podnijeti instrument osiguranja za plaćanje pojedinačnog carinskog duga (u daljnjem tekstu: instrument za pojedinačno osiguranje) ili za plaćanje svih carinskih dugova, koji su nastali ili bi mogli nastati u određenom razdoblju, odnosno u određenom carinskom postupku (u daljnjem tekstu: instrument za zajedničko osiguranje).

Članak 537.

Kao instrument za pojedinačno osiguranje može se uporabiti jedan od instrumenata iz članka 534. ove Uredbe, a kao instrument za zajedničko osiguranje samo garancija banke.

Članak 538.

Instrument osiguranja za pojedinačni carinski dug carinski dužnik polaže kod carinarnice.

Instrument osiguranja za zajedničko osiguranje carinski dužnik polaže u Carinskoj upravi - Središnjem uredu.

Članak 539.

Zajedničko osiguranje može se koristiti do iznosa do kojeg se podnesenim instrumentom osiguranja jamči cjelovito plaćanje carinskog duga i drugih svota iz članka 533. ove Uredbe (jamstvena svota).

Iznimno, Carinska uprava - Središnji ured može na zahtjev osobe odobriti, da se jamstvena svota iz stavka 1. ovog članka smanji za najviše 50%, ako osoba ispunjava kriterije koje propisuje ravnatelj Carinske uprave.

Vrijednost instrumenta za zajedničko osiguranje ne može biti niža od 50.000 kn.

Članak 540.

Polaganjem osiguranja za namirenje carinskog duga neće se zahtijevati u slučajevima i pod okolnostima koje propiše ministar financija, sukladno članku 195. stavak 5. Carinskog zakona.

Članak 541.

Carinski dužnik može položiti gotovinski polog kao instrument za osiguranje plaćanja carinskog duga, tako da uplati sredstva na račun kojeg odredi Carinska uprava - Središnji ured, sukladno propisu koji donese ministar financija temeljem ovlaštenja iz članka 197. stavak 2. Carinskog zakona.

Članak 542.

Carinska uprava Republike Hrvatske može prihvatiti bankovnu garanciju koju je izdala banka sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

Izdavanjem bankovne garancije banka se kao garant obvezuje da će podmiriti carinski dug kojeg carinski dužnik do njegovog dospijeća nije platio.

Bankovna garancija podnosi se u tri primjerka na ovjeru ustrojstvenoj jedinici Zavoda za platni promet kod koje se vodi žiro račun banke naznačene u garanciji.

Ovjerom podnijete bankovne garancije Carinska uprava rješava o prihvaćanju te garancije.

Izvornik ovjerene garancije pohranjuje se u Carinskoj upravi (Središnjem uredu), odnosno mjerodavnoj carinarnici. Dva primjerka ovjerene garancije vraćaju se carinskom dužniku, od kojih carinski dužnik jedan primjerak dostavlja izdavatelju garancije.

Članak 543.

Carinska uprava - Središnji ured odmah obavještava carinarnice o prihvaćanju bankovne garancije.

Carinski dužnik može se u carinskom postupku pozvati na garanciju banke sljedeći radni dan od dana kada je Središnji ured Carinske uprave prihvatio garanciju.

Članak 544.

Carinska uprava - Središnji ured prihvat garancije potvrđuje na obrascu položene garancije. Evidencijski broj primljene bankovne garancije je potrebno upisati u carinske isprave.

Carinska uprava - Središnji ured odmah obavještava carinarnicu o primljenoj bankovnoj garanciji za opće osiguranje.

Carinski dužnik se može u carinskom postupku pozvati na bankovnu garanciju sljedeći radni dan od dana kada je Carinska uprava - Središnji ured primila bankovnu garanciju kao odgovarajuću.

Članak 545.

Rok valjanosti bankovne garancije kojom se osigurava plaćanje mogućeg carinskog duga, ne može biti kraći od roka u kojem taj dug može nastati, produžen za 150 dana.

Članak 546.

Bankovnu garanciju moguće je prije isteka roka valjanosti produžiti.

Ako carinski dužnik podnosi novu garanciju, carinski dugovi koji su bili osigurani prethodnom garancijom, a nisu u cijelosti podmireni odnosno mogući carinski dugovi koji mogu još nastati, moraju novom bankovnom garancijom koju položi carinski dužnik biti osigurani. Nova bankovna garancija mora sadržavati klauzulu da se iz nje mogu naplatiti i dugovi koji su bili osigurani prethodnom garancijom.

Izdavatelj garancije može opozvati bankovnu garanciju. Opoziv bankovne garancije dostavlja se u pisanom obliku Carinskoj upravi Središnjem uredu poštom preporučeno s povratnicom. Opoziv stupa na snagu osmoga dana od dana njegova prijema od strane Carinske uprave - Središnjega ureda.

U slučaju opoziva odnosna bankovna garancija vrijedi za sva davanja koja su do dana stupanja na snagu bila osigurana opozvanom garancijom, a izdavatelja garancije može se pozvati na plaćanje do roka važenja garancije produženoga za 150 dana.

Članak 547.

Bankovna garancija za osiguranje carinskog duga mora sadržavati sljedeće podatke:

a) broj garancije,

b) razdoblje važenja garancije,

c) iznos jamstvene svote garancije,

d) odredbu o njezinoj primjeni “na prvi poziv” i “bez prigovora”,

e) podatke o izdavatelju garancije (tvrtka banke, njezin matični broj, sjedište, broj žiro računa, te naziv ustrojstvene jedinica Zavoda za platni promet pri kojoj se vodi odnosni žiro račun banke),

f) podatke o carinskom dužniku (tvrtka, sjedište i matični broj),

g) odredbu o preuzimanju garancijskih obveza iz prethodnog razdoblja,

h) navedene vrste carinskih postupaka za koje vrijedi osiguranje, i navod da li je moguće garanciju koristiti također za osiguranje carinskih dugova drugih carinskih dužnika (npr. u slučaju posrednog ili neposrednog zastupanja),

i) datum i mjesto izdavanja garancije,

j) ovjeru Carinske uprave Republike Hrvatske o prihvatu garancija (broj, datum, potpis ovlaštenog službenika, te pečat), te

k) ovjeru mjerodavne ustrojstvene jedinice Zavoda za platni promet.

Banka izdaje garanciju iz stavka 1. ovog članka na obrascu koji propisuje ministar financija.

Odjeljak 3. Vraćanje instrumenta osiguranja

Članak 548.

Na pisani zahtjev carinskog dužnika, carinarnica odnosno Carinska uprava - Središnji ured vratit će položeni instrument osiguranja ako prije toga utvrdi da je carinski dužnik izmirio sve carinske dugove koje je osiguravao sa odnosnim (dotičnim) instrumentom osiguranja, odnosno ako prije toga utvrdi da mogući carinski dug ne može više nastati.

Članak 549.

Carinski dužnik ne može više koristiti gotovinski polog kao instrument osiguranja za plaćanje carinskog duga od dana na koji je podnio zahtjev za vraćanje pologa. Ako je carinski dužnik podnio zahtjev za djelomično vraćanje položenih sredstava, može od dana ulaganja zahtjeva dalje koristiti gotovinski polog kao instrument osiguranja samo u preostalom iznosu.

Članak 550.

Carinski dužnik koji je položio gotovinski polog za osiguranje plaćanja carinskog duga u carinskom postupku privremenog uvoza robe odnosno pri uvozu robe za unutarnju proizvodnju ili drugom postupku s odgodom, može zahtijevati vraćanje pologa po završetku navedenih carinskih postupaka, ako su ti postupci bili zaključeni u skladu sa zakonom ili je dug podmiren.

Poglavlje 3. Posebne odredbe koje se odnose na postupak provoza

Članak 551.

Ministar financija glavnog obveznika na njegov zahtjev može osloboditi polaganja instrumenta osiguranja u postupku provoza u slučaju:

a) prijevoza robe morem, rijekom ili zrakom,

b) prijevoza robe cjevovodima,

c) prijevoza robe hrvatskim željeznicama.

GLAVA II. NASTANAK CARINSKOG DUGA

Poglavlje 1. Pogreške i propusti bez značajnog utjecaja na provedbu privremenog smještaja ili carinskog postupka

Članak 552.

Kao pogreške, koje u skladu sa člankom 207. stavak 1. Carinskog zakona nisu imale značajni utjecaj na propisano izvođenje privremenog smještaja ili dotičnog carinskog postupka, razumijevaju se slučajevi iz stavka 2. ovog članka, ako:

a) ne predstavljaju pokušaj nezakonitog iznošenja robe ispod carinskog nadzora,

b) ne uključuju očite nemarnosti od strane dotične osobe, i

c) naknadno su ispunjene sve formalnosti potrebne za određivanje statusa robe.

Slučajevi navedeni u stavku 1. ovog članka su:

a) prekoračenje roka prije isteka kojeg mora biti za privremeno smještenu robu ili robu u carinskom postupku, određena jedan od predviđenih carinski dopuštenih uporaba ili postupanja s robom, ukoliko bi taj rok bio produžen da je zahtjev za produženje roka bio uložen pravovremeno,

b) ako se radi o robi koja je u postupku provoza, a rok je za podnošenje robe odredišnoj carinarnici prekoračen, ali je podnošenje učinjeno naknadno,

c) rukovanje sa privremeno smještenom robom ili robom u postupku carinskog skladištenja, ako takvo rukovanje nije dozvoljeno od strane carinarnice pod uvjetom da bi takvo rukovanje bilo odobreno da je bilo zatraženo,

d) uporaba robe koja je u postupku privremenog uvoza suprotna sa uvjetima koji su dozvoljeni u odobrenju carinarnice, pod uvjetom da bi takva uporaba bila odobrena da je to podnositelj zahtijevao u zahtjevu,

e) premještanje privremeno smještene robe ili roba u carinskom postupku bez odobrenja carinarnice, pod uvjetom da se ta roba može podnijeti carinarnici na njezin zahtjev,

f) iznos privremeno smještene robe ili roba u carinskom postupku iz carinskog područja, ili unos takve robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište, bez obavljenih formalnosti,

g) ako za privremeno smještenu robu ili robu u postupku carinskog skladištenja prije puštanja robe u slobodan promet nastupi jedan od razloga iz članka 207. stavak 1. Carinskog zakona, a radi se o robi koja bi bila puštanjem u slobodan promet u skladu sa člankom 153. Carinskog zakona u cijelosti ili djelomično oslobođena od plaćanja uvoznih davanja.

h) ako u postupku unutarnje proizvodnje u odobrenom roku nije bio podnesen zahtjev za produženje roka, a bili su ispunjeni svi uvjeti za produženje roka, pod uvjetom da je zahtjev za produženje roka podnesen u roku iz članka 265. ove Uredbe.

Članak 553.

Carinarnica će smatrati da je carinski dug nastao u skladu sa člankom 207. stavak 1. Carinskog zakona, osim ako osoba koja je postala carinski dužnik dokaže da su ispunjeni uvjeti iz članka 552. ove Uredbe.

Članak 554.

Činjenica da zbog grešaka iz članka 552. ove Uredbe nije nastao carinski dug, ne utječe na uporabu kaznenih odredbi ili odredbi o ukidanju ili opozivu odobrenja za određeni carinski postupak.

Poglavlje 2. Prirodni gubici

Članak 555.

U skladu sa člankom 209. Carinskog zakona, carinarnica na zahtjev zainteresirane osobe uzima u obzir gubitak robe, ako je moguće dokazati da je gubitak nastao isključivo kao posljedica same naravi robe, a ne radi bilo kakve nemarnosti ili postupaka podnositelja zahtjeva.

Kao nemarnosti ili postupci u skladu sa stavkom 1. ovog članka, podrazumijeva se prije svega svako nepoštivanje pravila i obveza glede prijevoza, skladištenja, postupanja, obrade ili preradbe robe, koje određuju u skladu sa Carinskim zakonom i ovom Uredbom carinarnice i koje treba poštivati kao uobičajenu praksu.

Članak 556.

Carinarnica može dotičnu osobu osloboditi podnošenja dokaza da je roba radi same naravi robe (prirodnih svojstava) nepovratno izgubljena, ukoliko se uvjeri da ne postoji nikakvo drugo objašnjenje za gubitak robe.

Članak 557.

Ako količina gubitka prelazi količine gubitaka koji su uobičajeni u praksi za određenu vrstu roba i dotična osoba ne dokaže da su radi posebnih okolnosti stvarno nastali veći gubici od uobičajenih, carinarnica pri određivanju carinskog duga uzima u obzir uobičajene gubitke.

Poglavlje 3. Carinski dug za robu koja se nalazi u posebnim situacijama

Članak 558.

Ako se carinskom deklaracijom ili kakvom drugom radnjom sa istim pravnim učinkom roba nepravilno deklarira kao domaća roba, takva radnja smatrat će se nezakonitim izuzimanjem robe ispod carinskog nadzora u smislu članka 206. stavak 1. Carinskog zakona.

Članak 559.

Ako je nastao carinski dug u skladu sa člancima 205., 206., 207. i 208. Carinskog zakona, i ako su uvozna davanja plaćena, konkretna roba smatra se domaćom robom i za istu nije potrebno podnositi carinsku deklaraciju za puštanje robe u slobodan promet. Odredbe ovog članka nemaju utjecaja na primjenu propisa u svezi sa zabranama i ograničenjima koji su propisani za određenu robu.

Članak 560.

Oduzimanje robe u skladu sa člankom 230. stavak 1. točka c) podtočka druga i stavak 1. točka d) Carinskog zakona, ne utječe na carinski status te robe.

Članak 561.

Strana roba koja je ustupljena u korist države ili je zadržana ili oduzeta, smatra se da je za nju započet postupak carinskog skladištenja.

Robu navedenu u stavku 1. ovog članka carinarnica može prodati u skladu sa odredbama članaka 254. i 255. Carinskog zakona, pod uvjetom da kupac bez odlaganja obavi formalnosti za stavljanje robe u dopušteno postupanje ili uporabu.

Ako su u prodajnu cijenu robe uključena i uvozna davanja, smatrat će se da je prodajom robe roba puštena u slobodan promet, a carinanica u tom slučaju treba sama izračunati uvozna davanja i uknjižiti ih.

GLAVA III. PLAĆANJE CARINSKOG DUGA

Poglavlje 1. Općenito o obračunavanju i plaćanju carinskog duga

Članak 562.

Carinarnica će na primjeren način i kako je to brže moguće, priopćiti carinskom dužniku visinu carinskog duga kojeg mora platiti (obračun duga).

Carinarnica će dostaviti obavijest o svoti duga carinskom dužniku samo u slučaju ako se svota duga izračunata u carinskoj deklaraciji ne podudara sa svotom duga koju je izračunala carinarnica.

Obračunati carinski dug mora carinski dužnik platiti na račun Carinske uprave - Središnjeg ureda u roku od 15 dana od kada je dug priopćen dužniku, odnosno od preuzimanja od carinarnice potvrđene carinske deklaracije na kojoj je deklarant sam izračunao carinski dug.

Bez obzira na odredbe ovog članka carinarnica koja je izdala odobrenje za pojednostavnjeni postupak deklariranja ili deklariranja na osnovi knjigovodstvenih zapisa, može odlučiti da carinski dužnik sam obračuna carinske dugove, nastale u određenom razdoblju. Tako obračunati dugovi smatraju se izjavljenim dužniku.

Sukladno članku 228. Carinskog zakona, carinski službenik će naplatiti carinski dug u gotovini za robu za koju je obračun izvršio na obrascu otisnutom u Prilogu 9 ove Uredbe, u slučajevima kada putnik nije mogao uplatu izvršiti putem banke ili pošte.

Članak 563.

Za dan plaćanja carinskog duga smatra se dan kada je Zavod za platni promet potvrdio nalog kao plaćen.

Članak 564.

Ako carinski dužnik ne plati obračunati carinski dug u propisanom roku, carinarnica šalje carinskom dužniku pregled dospjelih neplaćenih obveza, zajedno sa opomenom da će u slučaju ako carinski dužnik svoj dug ne podmiri u dva radna dana, unovčiti podneseni instrument jamstva.

Troškove u svezi sa opomenom plaća carinski dužnik.

Poglavlje 2. Plaćanje carinskog duga s unovčenjem instrumenta osiguranja

Članak 565.

Instrumenti osiguranja iz članka 196. Carinskog zakona unovčuju se u skladu sa propisima koji važe za unovčavanje odnosnog instrumenta osiguranja.

Članak 566.

Carinski dug se iz gotovinskog pologa naplaćuje tako, da se obračunati iznos carinskog duga odgovarajuće proknjiži.

Poglavlje 3. Naknadni obračun carinskog duga

Članak 567.

Carinarnica neće provoditi postupak za naknadni obračun carinskog duga u skladu sa člankom 221. stavak 5. Carinskog zakona, ako iznos carinskog duga ne prelazi 40,00 kn.

Poglavlje 4. Prisilna naplata

Članak 568.

Carinarnica neće prisilno naplaćivati nenaplaćeni carinski dug u skladu sa člankom 229. stavak 3. Carinskog zakona ako obračunati iznos carinskog duga s pripadajućim zateznim kamatama ne prelazi 40,00 kn.

Ako je potrebno prisilnu naplatu vršiti samo za plaćanje zateznih kamata, prisilna naplata neće se vršiti ako iznos zateznih kamata na dan donošenja rješenja o prisilnoj naplati ne prelazi 40,00 kn.

GLAVA IV. POVRAT ILI OTPUST CARINSKOG DUGA

Poglavlje 1. Opće odredbe

Članak 569.

Zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga podnosi se carinarnici kod koje je bila podnesena carinska deklaracija u vezi koje se zahtijeva povrat ili otpust carinskog duga.

Ako se zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga odnosi na dug koji je bio obračunat na osnovi pojednostavnjenih postupaka iz stavka 1. pod a) i b) članka 88. Carinskog zakona, zahtjev se podnosi carinarnici određenoj u odobrenju za pojednostavnjene postupke. Ta carinarnica odlučuje o zahtjevu.

Poglavlje 2. Provođenje postupka i odredbi koje se odnose na članak 231. do 238. Carinskog zakona

Odjeljak 1. Zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga

Članak 570.

Zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga (u daljnjem tekstu: zahtjev za povrat ili otpust) podnosi osoba koja je platila ili je odgovorna za plaćanje carinskog duga, ili osoba koja je preuzela njena prava i obveze.

Zahtjev za povrat ili otpust može podnijeti također opunomoćenik osobe iz stavka 1. ovog članka.

Osim u slučajevima iz članka 574. ove Uredbe, zahtjev za povrat ili otpust mora biti podnesen u dva primjerka (izvornik i kopija) i mora biti ispunjen na obrascu čiji sadržaj i oblik propisuje ministar financija.

Članak 571.

Zahtjev za povrat ili otpust u kojem moraju biti navedene sve potrebne činjenice i priloženi svi potrebni dokazi iz članka 7. stavak 1. Carinskog zakona, podnosi se nadležnoj carinarnici navedenoj u članku 569. ove Uredbe.

Carinarnica koja primi zahtjev za povrat ili otpust, upisuje na oba primjerka zahtjeva za povrat ili otpust datum prihvata, izvornik zadržava radi rješavanja, a kopiju vraća podnositelju.

Članak 572.

Carinarnica može primiti zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga u kojemu nisu navedene sve mjerodavne činjenice, odnosno priložene isprave potrebite za donošenje rješenja o zahtjevu.

U slučaju iz stavka 1. ovog članka, carinarnica određuje rok u kojem podnositelj mora dopuniti zahtjev za povrat ili otpust sa svim nedostajućim podacima odnosno dokazima.

Ako podnositelj zahtjeva u roku iz stavka 2. ovog članka ne dopuni zahtjev za povrat ili otpust u skladu sa uputama carinarnice, carinarnica će zaključkom odbaciti zahtjev za povrat ili otpust.

Članak 573.

Način povrata ili otpusta izvoznog carinskog duga rješava se u skladu sa propisima koji uređuju plaćanje izvoznog duga.

Ako propisima iz stavka 1. ovog članka nije propisan način povrata ili otpusta izvoznog duga, povrat će se izvršiti temeljem zahtjeva za povrat ili otpust izvoznog duga u skladu sa stavkom 3. do 5. ovog članka. Odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga poglavlja koji se odnose na povrat ili otpust uvoznog duga.

Uz zahtjev za povrat ili otpust izvoznog duga, pri ponovnom uvozu robe potrebno je priložiti:

a) dokaz o plaćanju izvoznog duga, ako je obračunati izvozni dug već bio plaćen,

b) od strane nadležne carinarnice potvrđen izvornik ili kopiju carinske deklaracije za puštanje u slobodan promet ponovno uvezene robe. Na toj carinskoj deklaraciji mora biti naveden tekst “Roba puštena kao ponovno uvezena roba u skladu sa člankom 188. Carinskog zakona”,

c) od strane nadležne carinarnice potvrđen izvornik ili kopiju izvozne carinske deklaracije s kojom raspolaže izvoznik robe koja se ponovno uvozi.

Deklaracije iz stavka 3. točke a), b) ili c) ovog članka nije potrebno priložiti zahtjevu za povrat ili otpust, ako carinarnica raspolaže sa podacima koji su u njima.

Zahtjev za povrat ili otpust izvoznog duga moguće je podnijeti u roku od 12 mjeseci od dana prihvaćanja izvozne carinske deklaracije.

Odjeljak 2. Postupak za odobrenje povrata ili otpusta carinskog duga

Članak 574.

Carinarnica može odobriti da se određene carinske formalnosti koje su potrebne radi odobrenja mogućeg povrata ili otpusta carinskog duga, ispune prije rješavanja o zahtjevu za povrat ili otpust.

Članak 575.

Osim u slučajevima iz članka 574. ove Uredbe, robu na koju se odnosi zahtjev za povrat ili otpust nije dozvoljeno premještati sa mjesta koje je navedeno u zahtjevu za povrat ili otpust, dok carinarnica ne riješi o zahtjevu.

Bez obzira na stavak 1. ovog članka podnositelj zahtjeva može premjestiti robu, ako o tome unaprijed obavijesti carinarnicu koja rješava o zahtjevu za povrat ili otpust i ako je carinarnica suglasna sa premještajem.

Članak 576.

Carinarnica rješava o zahtjevu za povrat ili otpust rješenjem u pisanom obliku.

Rješenje kojim carinarnica usvoji zahtjev za povrat ili otpust mora sadržavati sve podatke koji su potrebni za izvršenje rješenja.

Rješenje mora s obzirom na okolnosti slučaja, sadržavati sve ili barem neke od sljedećih podataka:

a) podatke potrebne za prepoznavanje robe na koju se rješenje odnosi,

b) osnov za povrat ili otpust carinskog duga i poziv na odgovarajuće odredbe Carinskog zakona, te ako je to potrebno i odgovarajuće odredbe ove Uredbe

c) iznos povrata odnosno otpusta duga,

d) svrhu u koju roba može biti namijenjena ili odredišno mjesto gdje se roba može poslati, s obzirom na mogućnosti koje su propisane Carinskim zakonom za pojedine slučajeve, te ako je to potrebno temeljem posebnog odobrenja carinarnice koja donosi rješenje,

e) rok za ispunjenje formalnosti koje su potrebne da bi se izvršio povrat ili otpust carinskog duga,

f) izjavu da uvozni niti izvozni dug neće biti vraćen, odnosno njihovo plaćanje otpušteno sve dok provedbena carinarnica ne izvijesti carinarnicu koja donosi odluku o povratu ili otpustu da su ispunjene formalnosti nužne za otpust ili povrat.

g) podatke o svim zahtjevima u svezi sa robom koje mora podnositelj poštivati, sve dok rješenje ne postane ovršno,

h) obavijest podnositelju zahtjeva za povrat ili otpust, da mora pri podnošenju robe priložiti također i izvornik rješenja ili ovjerenu kopiju.

Ako se obveze iz stavka 3. točke d), e) i g) ovog članka ne mogu ispuniti kod carinarnice koja je izdala rješenje o povratu ili otpustu carinskog duga, mora se u rješenju odrediti carinarnica ili carinarnice kod kojih se te obveze moraju ispuniti.

Članak 577.

Ako carinarnica u skladu sa člankom 232. stavak 5. Carinskog zakona rješava o povratu odnosno otpustu carinskog duga po službenoj dužnosti, o tome odlučuje rješenjem.

Na donošenje rješenja odgovarajuće se primjenuju odredbe članka 576. ove Uredbe.

Članak 578.

Carinarnica nadležna po odredbama članka 576. stavak 4. ove Uredbe poduzima potrebne mjere s kojima osigurava da:

a) su obzirom na pojedinačne slučajeve, obveze iz članka 576. ove Uredbe stavka 3. točke g), ispunjene, te

b) je u svim slučajevima roba stvarno uporabljena u skladu sa uvjetima iz rješenja odnosno smještena sukladno rješenju.

Ako se rješenjem odluči da se roba može unijeti u slobodnu zonu ili slobodno skladište i osoba na koju glasi rješenje iskoristi tu mogućnost, mora obaviti potrebne formalnosti kod carinarnice koja je izdala rješenje odnosno kod carinarnice nadležne po odredbama članka 576. stavka 4. ove Uredbe.

Kada se carinarnica uvjeri da su ispunjene obveze iz stavka 1. ovog članka, potvrđuje to na izvorniku rješenja ili na ovjerenoj kopiji.

Članak 579.

Carinarnica koja je izdala rješenje o povratu ili otpustu duga, otpustit će carinski dug ili izvršiti povrat bez odlaganja na račun koji je naveo podnositelj zahtjeva po prihvatu originalnog rješenja sa klauzulom ovršnosti.

Povrat plaćenog duga nije moguće isplatiti ako ima imatelj rješenja bilo kakve nepodmirene dospjele obveze iz naslova uvoznog ili izvoznog duga. Povrat i dospjeli carinski dug će se u tom slučaju prebiti po službenoj dužnosti.

Članak 580.

Ukoliko se zahtjev za povrat ili otpust temelji na tome, da je u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije postojalo pravo za primjenu povlaštene carine (snižena ili carinska stopa “slobodno”) za robu u okviru carinskih kvota i plafona ili po sklopljenom trgovinskom sporazumu, povrat ili otpust odobrava se samo pod uvjetom da su u vrijeme podnošenja zahtjeva za povrat ili otpust uz isti bili priloženi dokazi, da:

a) u slučaju carinske kvote ista nije iscrpljena,

b) u ostalim slučajevima, nije bila ponovno uvedena uobičajena carinska stopa.

Bez obzira na stavak 1. ovog članka, moguće je odobriti povrat ili otpust čak i ako nisu ispunjeni propisani uvjeti, ako za robu nije bila uporabljena snižena ili carinska stopa “slobodno” radi greške carinarnice, a deklaracija za puštanje robe u slobodan promet sadržavala je sve podatke i bile su joj priložene sve isprave potrebne za takvo postupanje.

Članak 581.

Ako podnositelj zahtjevu za povrat ili otpust priloži izvornik potvrde o povlaštenom podrijetlu robe kao dokaz da je uvezena roba u trenutku prihvata carinske deklaracije za puštanje robe u slobodan promet ispunjavala propisane uvjete za primjenu povlaštene carine, carinarnica će usvojiti zahtjev za povrat ili otpust samo ako se utvrdi:

a) da se priložena potvrda o povlaštenom podrijetlu robe konkretno odnosi na dotičnu uvezenu robu i da su ispunjeni uvjeti za prijam priložene potvrde, te

b) da su ispunjeni svi ostali uvjeti za povlaštenu carinu.

Plaćeni dug će se vratiti, odnosno dug će se otpustiti po podnošenju robe carinarnici. Kada robu više nije moguće podnijeti carinarnici, ona može usvojiti zahtjev za povrat ili otpust samo u slučaju ako je na temelju raspoloživih podataka nedvojbeno ustanovila da se naknadno priložena potvrda o povlaštenom podrijetlu odnosi na konkretnu robu.

Članak 582.

Uvozni dug neće biti vraćen ili otpušten u skladu sa člankom 234. stavak 1. i 2. Carinskog zakona, ako:

a) je bila manjkavost robe utvrđena već pri određivanju ugovornih uvjeta, prije svega glede ugovorne cijene robe, na temelju koje je bila roba stavljena u carinski postupak radi kojeg je nastala obveza plaćanja carinskog duga, ili

b) je uvoznik robu prodao, nakon što je ustanovio da je ista manjkava ili da nije u skladu sa uvjetima iz ugovora.

Članak 583.

Bez obzira na članak 591. stavak 1. točku c) ove Uredbe, carinarnica će odrediti rok za izvršenje formalnosti koje su potrebne da bi se izvršio povrat ili otpust duga koji ne može biti dulji od 2 mjeseca od dana uručenja odluke podnositelju zahtjeva za povrat ili otpust.

Ako obveze nisu izvršene u roku koji je određen u skladu sa stavkom 1. ovog članka, gubi se pravo na povrat ili otpust carinskog duga, osim ako se dokaže da obveze nije bilo moguće izvršiti u propisanom roku radi više sile odnosno nepredvidivih okolnosti na koje nije bilo moguće utjecati.

Članak 584.

Ako po uništenju robe koje zahtijeva carinarnica kao uvjet da bi se moglo udovoljiti zahtjevu za povrat ili otpust carinskog duga, ostanu otpaci ili ostaci, oni se od trenutka izdavanja odobrenja kojim se usvaja zahtjev za povrat ili otpust, smatraju stranom robom.

Članak 585.

Ako carinarnica dopusti primjenu članka 234. stavak 3. Carinskog zakona, poduzet će mjere koje omogućuju da se roba koja je unesena u slobodnu zonu, slobodno skladište ili u postupak skladištenja, može naknadno prepoznati kao strana roba.

Članak 586.

Ako je za robu, koja je predmet mjera poljoprivredne politike, započet carinski postupak, koji uključuje i obvezu plaćanja uvoznih davanja na temelju uvoznog odobrenja, primjenjuje se odredba članka 233. i 234. Carinskog zakona, samo ako se nadležnoj carinarnici iz članka 571. ove Uredbe dokaže da su izvršene potrebne mjere u svrhu otklanjanja učinka u odnosu na odobrenje koje je bilo izdano za konkretni uvoz.

Članak 587.

Ako se ne izvozi, ponovno izvozi ili uništava cijeli proizvod odnosno ne odobrava se drugi carinski dozvoljen postupak ili postupanje za cijeli proizvod već samo za jedan ili više dijelova odnosno komponenti tog proizvoda, iznos koji se vraća ili otpušta određuje se kao razlika između iznosa uvoznih davanja za cijeli proizvod i iznosa uvoznih davanja koje bi trebalo platiti za ostatak proizvoda, ako je za njega u nepromijenjenom stanju počeo carinski dozvoljen postupak ili postupanje iz kojih proizlazi obveza plaćanja davanja na taj dan kada je bio taj postupak ili postupanje odobren za cijeli proizvod.

Članak 588.

U skladu sa člankom 236. Carinskog zakona, carinarnica neće provoditi postupak za vraćanje više plaćenog carinskog duga odnosno za otpust plaćanja, ako iznos koji bi trebalo vratiti ili otpustiti ne prelazi 40,00 kn.

Poglavlje 3. Posebne odredbe koje se odnose na primjenu članka 235. Carinskog zakona

Članak 589.

Carinarnica koja rješava o zahtjevu za povrat ili otpust carinskog duga, koji je bio uložen u skladu sa člankom 235. stavak 2. Carinskog zakona:

a) vratit će ili otpustiti plaćanje carinskog duga, ako se zahtjev temelji na okolnostima iz članaka 590. do 593. ove Uredbe, i te okolnosti nisu posljedica prijevare ili grube nemarnosti dotične osobe.

b) neće izvršiti povrat i neće dopustiti otpust plaćanja carinskog duga, ako se zahtjev temelji na okolnostima propisanih člankom 594. ove Uredbe.

Osobom iz stavka 1. točke a) ovog članka smatra se osoba ili osobe iz članka 570. stavak 1. ove Uredbe, ovlaštenike tih osoba ili bilo koju drugu osobu koja je bila uključena u obavljanje carinskih formalnosti koje se odnose na konkretnu osobu, ili je dala upute za obavljanje tih formalnosti.

Članak 590.

Povrat ili otpust carinskog duga može se odobriti:

a) ako je strana roba za koju je započet carinski postupak sa djelomičnim ili potpunim otpustom plaćanja carinskog duga, ili ako je roba koja je bila po puštanju u slobodan promet predmet naplate povoljnije carine zbog namjene ili uporabe u određene svrhe, ukradena. Povrat ili otpust carinskog duga u skladu sa ovom točkom se može odobriti samo pod uvjetom da je ukradena roba odmah ponovno pronađena i za nju ponovno uspostavljen isti carinski status, koji je roba imala u trenutku kada je bila ukradena,

b) ako se strana roba zabunom izuzme ispod carinskog nadzora u carinskom postupku sa djelomičnim ili potpunim oslobođenjem plaćanja carine, ali pod uvjetom da se odmah kada se ustanovi greška roba stavi u odgovarajući carinski postupak.

c) ako radi tehničkih problema nije moguće otvoriti prijevozno sredstvo na kojem se nalazi roba koja je prethodno puštena u slobodan promet, i robu također u odredišnom mjestu nije moguće istovariti, pod uvjetom da se ta roba odmah ponovno izvozi,

d) ako je roba, koja je bila puštena u slobodan promet naknadno vraćena dobavljaču izvan carinskog područja u postupku privremenog izvoza na oplemenjivanje radi besplatnog popravka odnosno otklanjanja grešaka koje su postojale prije puštanja robe u slobodan promet, čak ako su te greške utvrđene po puštanju robe u slobodan promet, ili besplatnog usklađivanja sa uvjetima ugovora o zakupu, pri čemu je dobavljač odlučio trajno zadržati robu, jer greške odnosno manjkavosti nije bilo moguće otkloniti odnosno njihovo otklanjanje bi bilo neekonomično,

e) ako se u trenutku kada carinarnica odlučuje o naknadnom obračunu carinskog duga u svezi sa robom koja je bila puštena u slobodan promet sa potpunim oslobođenjem carinskih davanja utvrdi da je bila ta roba ponovno izvezena iz carinskog područja bez odobrenja carinarnice, ili ako se utvrdi da bi uvjeti koje propisuje carinski zakon za povrat ili otpust takvog uvoznog carinskog duga bili stvarno ispunjeni u trenutku ponovnog izvoza te robe i uvozni dug bi mogao biti vraćen, da je bio obračunat pri puštanju robe u slobodan promet,

f) ako je sud zabranio trgovinu sa robom za koju je već bio započet carinski postupak na temelju kojeg je nastala obveza plaćanja uvoznog duga, ili ako je bila ta roba ponovno izvezena iz carinskog područja ili uništena pod carinskim nadzorom i ako je dokazano da se roba na carinskom području nije koristila.

g) ako je za robu bio započet carinski postupak na temelju kojeg je nastala obveza plaćanja carinskog duga, carinski dug u skladu sa svojim ovlastima samostalno podmiri carinski deklarant, a da tu robu bez ikakve krivnje deklaranta, nije bilo moguće otpremiti primatelju,

h) ako je roba naslovljena na dotičnog primatelja greškom,

i) ako se utvrdi da roba radi očite greške u narudžbi ne može biti uporabljena za namjenu za koju ju je naručitelj namjeravao koristiti,

j) ako se za robu po puštanju u carinski postupak na temelju kojeg nastane carinski dug, dokaže, da u trenutku puštanja nije bila u skladu sa važećim propisima na području uporabe ili prometa sa njom i radi toga se ta roba ne može koristiti za namjene koje je predvidio primatelj,

k) ukoliko je uporaba robe od strane primatelja u namjeravanu svrhu spriječena ili bitno ograničena, kao rezultat mjera općih razmjera, a koje ovlaštena tijela donesu nakon puštanja robe u carinski postupak, na temelju kojeg nastaje obveza plaćanja carinskog duga,

l) ako carinarnica ne može odobriti djelomično ili potpuno oslobođenje od plaćanja carinskog duga kojeg zahtijeva dotična osoba u skladu sa postojećim odredbama, carinarnica će obračunati dug koji treba platiti,

m) ako je roba dostavljena primatelju nakon obvezujućeg datuma isporuke navedenog u ugovoru, na temelju kojeg je bio za robu započet carinski postupak, na temelju kojeg je nastala obveza za plaćanje carinskog duga,

n) ako robu na carinskom području nije bilo moguće prodati i bila je besplatno puštena dobrotvornim i humanitarnim organizacijama:

1. koje svoju djelatnost obavljaju izvan carinskog područja, a na carinskom području imaju svoja predstavništva, ili

2. koje svoju djelatnost obavljaju na carinskom području, i za takvu robu kod puštanja u slobodan promet bi bile oslobođene od plaćanja carine.

o) ako je obveza za plaćanje carinskog duga nastala iz drugih razloga osim onih propisanih u članku 204. Carinskog zakona i dotična osoba priloži potvrdu o podrijetlu robe, provoznu ispravu za prijevoz domaće robe preko stranog carinskog područja ili drugu odgovarajuću ispravu, kojom dokazuje da bi za robu, ako bi bila puštena u slobodan promet, mogla ostvariti povoljnije uvjete ili bi se ta roba mogla smatrati domaćom robom, ili ako su ispunjene ostale pogodnosti iz članka 581. ove Uredbe.

Bez obzira na stavak 6. ovog članka, povrat plaćenih ili otpust plaćanja carine u slučajevima iz točke c) i f) do n) stavka 1. ovog članka, moguće je odobriti ako je roba pod carinskim nadzorom ponovno izvezena iz carinskog područja. Ova olakšica neće se primijeniti ako je roba uništena po odluci nadležnog tijela ili besplatno puštena u uporabu dobrotvornim i humanitarnim organizacijama, koji svoju djelatnost obavljaju na carinskom području.

Na zahtjev odnosne osobe može carinarnica odobriti da se roba, umjesto da bi se ponovno izvezla, uništi pod carinskim nadzorom ili da se radi namjeravanog ponovnog izvoza za nju počne postupak provoza, postupak carinskog skladištenja odnosno unese u slobodnu zonu ili slobodno skladište.

Bez obzira na stavak 2. i 3. ovog članka carinarnica može u slučaju iz točke g), i) i l) iz stavka 1. ovog članka, na zahtjev dotične osobe dopustiti da se obveza ponovnog izvoza robe zamijeni sa početkom postupka carinskog skladištenja ili unosom robe u slobodnu zonu.

Roba iz stavka 3. i 4.ovog članka smatra se stranom robom. Carinarnica će osigurati potrebne mjere, koje omogućuju da se roba unesena u slobodnu zonu ili slobodno skladište, može naknadno prepoznati kao strana roba.

Povrat ili otpust duga će se u slučaju iz točke h) stavka 1. ovog članka odobriti, pod uvjetom da je roba ponovno izvezena istom stranom principalu ili na naslov kojeg on odredi.

Pored drugih mjera iz ovog članka, potrebno je također dokazati, da roba nije bila rabljena, korištena ili prodana prije ponovnog izvoza.

Članak 591.

Povrat ili otpust duga može se odobriti:

a) ako je roba, za koju je greškom bio započet carinski postupak na temelju kojeg je nastala obveza plaćanja carinskog duga, ponovno izvezena iz carinskog područja, pri čemu za tu robu nije bio započet izvozni carinski postupak koji je trebao biti, pod uvjetom da su ispunjeni i drugi uvjeti iz članka 233. Carinskog zakona.

b) ako je roba bez carinskog nadzora ponovno izvezena ili uništena u skladu sa člankom 234. stavak 2. točka b) Carinskog zakona, pod uvjetom da su ispunjeni drugi propisani uvjeti utvrđeni spomenutim člankom.

c) ako je roba bez carinskog nadzora ponovno izvezena ili uništena u skladu sa točkama c) i f) do n) članka 590. ove Uredbe, pod uvjetom da su ispunjeni ostali uvjeti propisani člankom 590. stavak 2. do 5. i 7. ove Uredbe.

Za povrat ili otpust duga u skladu sa stavkom 1. ovog članka moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) carinarnici, koja odlučuje o zahtjevu za povrat ili otpust moraju biti podnesene sve potrebne isprave o tome da je roba u svezi s kojom se zahtijeva povrat ili otpust carinskog duga:

1. stvarno ponovno izvezena iz carinskog područja, ili

2. uništena pod nadzorom nadležnih tijela ili osoba, ovlaštenih za takav nadzor.

b) carinarnici, koja odlučuje o zahtjevu za povrat ili otpust moraju biti vraćene sve isprave, koje su potvrđivale carinski status domaće robe i s kojima je konkretna roba bila iznesena iz carinskog područja, odnosno priloženi svi dokazi koje carinarnica smatra potrebnim, da te isprave neće biti moguće koristiti pri mogućem kasnijem uvozu robe.

Članak 592.

Za potrebe članka 591. stavak 2. ove Uredbe:

a) kao dokaz da je roba za koju se zahtijeva povrat ili otpust duga bila ponovno izvezena, smatra se:

1. izvornik ili ovjereni primjerak izvozne deklaracije, i

2. potvrda carinarnice preko koje je roba stvarno napustila carinsko područje.

Ako takvu potvrdu nije moguće priložiti kao dokaz da je roba napustila carinsko područje, može se prihvatiti:



- potvrda carinarnice države u koju je robu izvezena, ili

- izvornik odnosno ovjereni primjerak carinske deklaracije odredišne države.

Uz te isprave potrebno je priložiti komercijalne i upravne isprave, kojima se dokazuje istovjetnost izvezene robe i robe za koju se zahtijeva povrat ili otpust plaćanja carine, i to:

- izvornik ili ovjereni primjerak deklaracije za navedeni postupak, i

- na zahtjev carinarnice također komercijalne i druge upravne isprave (npr. račune, otpremnice, provozne isprave, zdravstvene ili druge potvrde) koji sadrže potpuni opis robe (trgovački opis, količinu, i ostale podatke za identifikaciju i druge oznake), koji su navedeni u deklaraciji za navedeni postupak, izvoznoj carinskoj deklaraciji ili carinskoj deklaraciji odredišne države.

b) dokaz da je roba za koju se zahtijeva povrat ili otpust duga stvarno uništena pod nadzorom nadležnog tijela ili drugih osoba, koje su ovlaštene za takav nadzor:

1. izvornik ili ovjereni primjerak zapisnika ili izjave o uništenju robe koju je sastavilo tijelo pod čijim nadzorom je bila roba uništena, ili

2. potvrdu koju je sastavila osoba koja je ovlaštena za nadzor uništenja robe, skupa s odgovarajućim dokazom o ovlaštenju za nadzor.

Isprave iz stavka 1. ove točke moraju sadržavati dovoljno potreban opis robe (trgovački opis robe, količina, identifikacijske i druge oznake), da bi carinarnica mogla utvrditi da je uništena roba istovjetna robi koja je bila podnesena u carinski postupak, zbog kojeg je nastala obveza za plaćanje carinskog duga.

Članak 593.

Ako propisi koji uređuju plaćanje izvoznog duga ne propisuju drugačije, moguće je povrat plaćenog izvoznog duga odobriti kada je ponovno uvezena roba za koju je bio pri izvozu plaćen izvozni dug, puštena u slobodan promet i ako su ispunjeni uvjeti iz ovog članka.

Stavak 1. ovog članka će se primijeniti samo u slučajevima iz članka 524. ove Uredbe.

Carinarnici koja prihvati deklaraciju za puštanje ponovno uvezene robe u slobodan promet, treba priložiti dokaze da se radi o robi za koju je trebalo pri izvozu platiti izvozni dug.

Stavak 1. ovog članka primjenjuje se u slučaju ponovnog uvoza samo dijela robe za koju je bio pri izvozu plaćen izvozni dug.

Članak 594.

Carinarnica ne može odobriti povrat ili otpust plaćanja uvoznog duga, ako se zahtjev temelji na jednoj od sljedećih činjenica:

a) da se roba za koju je bio na carinskom području počet carinski postupak zbog kojeg je nastala obveza plaćanja duga, ponovno izvozi iz carinskog područja radi drugih razloga od onih koji su navedeni člancima 232. i 233. Carinskog zakona, prije svega radi neuspjele prodaje robe;

b) da se radi o uništenju robe koju je carinarnica već prepustila u izabrani carinski postupak na temelju koje je nastala obveza plaćanja carinskog duga, osim ako takvo uništenje izrično predviđaju drugi važeći propisi;

c) da su podnešene isprave na temelju kojih je bila pri puštanju robe u slobodan promet priznata povoljnija carina, a za koje se naknadno utvrdi da su lažne, krivotvorene ili da nisu valjane za tu svrhu, čak i ako su bile podnesene u dobroj vjeri.

Članak 595.

Carinarnica pri odlučivanju o zahtjevu za povrat uvoznog duga provjerava također da li treba, u skladu sa člankom 237. Carinskog zakona, obračunati kamate.

Ako su ispunjeni uvjeti za obračun kamata, carinarnica ih obračunava u skladu s propisima o naplati kamate.

Kamate se u skladu sa ovim člankom obračunavaju za razdoblje od dana plaćanja uvoznog duga do dana izdavanja rješenja o povratu.

Plaćanje kamata vrši se na isti način kao i sam povrat uvoznog duga.

DIO VI. PRODAJA STRANE ROBE ODUZETE ILI USTUPLJENE DRŽAVI I PODJELA SREDSTAVA PRIKUPLJENIH TOM PRODAJOM

1. Uvodne odredbe

Članak 596.

Odredbama ovog dijela Uredbe uređuju se uvjeti i postupak prikupljanja, čuvanja i prodaje, te drugi načini raspolaganja stranom robom oduzetom u carinskome upravnome postupku ili carinskome prekršajnom postupku, te strane robe koja je sukladno carinskim propisima ustupljena u korist države (u daljnjem tekstu: oduzeta strana roba), sukladno odredbama Carinskog zakona.

Odredbe ovoga dijela Uredbe odgovarajuće se primjenjuju i prilikom prodaje druge strane robe, temeljem drugih propisa oduzete ili ustupljene ili ustupljene u korist države, ako je Carinska uprava posebnim propisima ovlaštena za prodaju takve robe.

Članak 597.

Roba iz članka 596. prodaje se, ako drugim odredbama ove Uredbe nije drugačije određeno.

Članak 598.

Oduzetu stranu robu iz članka 596. ove Uredbe prodaje carinarnica, koju za to ovlasti ravnatelj Carinske uprave Republike Hrvatske.

Sukladno postupku utvrđenom propisima o nabavi roba i usluga i ustupanju radova, ravnatelj Carinske uprave može za obavljanje poslova javne prodaje zaključiti ugovor s trgovačkim društvom ili udrugom (u daljenjem tekstu: ovlašteno društvo).

Pri prodaji oduzete strane robe od strane ovlaštenog društva odgovarajuće se primjenjuju odredbe ove Uredbe koje važe i za carinarnicu.

Ugovorom zaključenim s ovlaštenim društvom iz stavka 2. ovoga članka uređuju se međusobne obveze i odgovornosti Carinske uprave i ovlaštenog društva u svezi s prikupljanjem, čuvanjem i prodajom oduzete strane robe, uključujući i visinu naknade za izvršene usluge, te uvjete i način njezinoga obračuna i namirenja.

2. Priprema robe za javnu prodaju

Članak 599.

Temeljem podataka iz evidencije i dokumentacije o oduzetoj stranoj robi, carinarnica utvrđuje i sastavlja popis robe, za koju su ispunjeni uvjeti za provedbu postupka javne prodaje, raspoređujući ju po vrstama i po pravnoj osnovi temeljem kojih je roba oduzeta ili preuzeta.

 

Čl. 1 - 99  Čl. 100 - 199  Čl. 200 - 299  Čl. 300 - 399  Čl. 400 - 499  Čl. 500 - 599  Čl. 600 - 658 Izmjene i dopune