 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
 UREDBA ZA PROVEDBU CARINSKOG ZAKONA Čl. 1 - 99 Čl. 100 - 199 Čl. 200 - 299 Čl. 300 - 399 Čl. 400 - 499 Čl. 500 - 599 Čl. 600 - 658 Izmjene i dopune Članak 300. Zahtjev za povrat ili otpust carine korisnik odobrenja podnosi kod nadzorne carinarnice, koja odlučuje o zahtjevu za povrat. Zahtjev se podnosi u dva primjerka, od kojih se jedan primjerak vraća korisniku nakon donošenja rješenja, a drugi primjerak se pohranjuje u carinarnici. Sadržaj i oblik obrasca iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar financija. Carinarnica može zahtijevati podnošenje dodatnih isprava potrebnih za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva. U slučaju primjene članka 229. ove Uredbe, zahtjev može podnijeti samo jedan korisnik odobrenja. Članak 301. Za potrebe računanja roka iz članka 137. stavak 3. Carinskog zakona smatra se, da su uvjeti za povrat plaćene carine ispunjeni, kada je za dobivene proizvode prihvaćena deklaracija za neko od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 137. stavak 1. Carinskog zakona. Članak 302. Kada nadzorna carinarnica odredi da korisnik odobrenja, sukladno propisu iz članka 300. stavak 3. ove Uredbe mora čuvati deklaraciju i druge isprave, ta deklaracija i druge isprave moraju biti dostupne carinarnici. Kada se primijeni članak 308. ove Uredbe, uz zahtjev treba priložiti propisno potvrđene izvornike obrasca INF 7. Članak 303. Nadzorna carinarnica može dopustiti, da podnositelj zahtjeva, koji često (periodički) podnosi jednake zahtjeve za povrat plaćene carine, može u zahtjevu ispustiti navođenje određenih podataka, ako zahtjev sadrži sve podatke potrebne za određivanje iznosa povrata. Nadzorna carinarnica može dopustiti, da se zahtjev sačinjava računalom ili u nekom drugom obliku dogovorenom sa carinarnicom. Članak 304. Nadzorna carinarnica na osnovi obavljene provjere zahtjeva potvrđuje zahtjev za povrat plaćene carine i obavještava korisnika odobrenja o rezultatima provjere. Carinarnica zadržava zahtjev i isprave koje se na isti odnose kroz najmanje tri kalendarske godine od kraja godine u kojoj je zahtjev podnesen. Carinarnica može odrediti da korisnik odobrenja sam čuva navedene isprave kroz isto razdoblje. Članak 305. Povrat plaćene carine provodi se tako, da se ovlaštenom računovodstvu izda nalog za povrat carine na račun koji je korisnik odobrenja naveo u svom zahtjevu. Povrat plaćene carine ne može se provesti ako korisnik odobrenja nije podmirio bilo koju dospjelu obvezu iz naslova uvoznih ili izvoznih davanja. Povrat i dospjeli carinski dug se u tom slučaju poravnavaju. Pododjeljak 3. Administrativna suradnja carinarnica Članak 306. Kada je za dobivene proizvode po sustavu povrata carine započeto jedno od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 137. stavka 1. Carinskog zakona, te je za to odobren povrat, u ispravi, koja se primjenjuje za početak postupka ili za unos robe u slobodnu zonu, u polju koje je namijenjeno opisu robe, upisuje se zabilješka: “U - I /sustav povrata”. Carinarnica kod koje je postupak završen, mora provjeriti, da li je zabilješka iz stavka 1. ovog članka upisana u svaku ispravu, koja je zamijenila ili razdužila prvu ispravu. Članak 307. Kada su proizvodi dobiveni u postupku unutarnje proizvodnje po sustavu povrata carine prevezeni drugoj carinarnici u okviru provoznog postupka, te je taj provozni postupak osnov za podnošenje zahtjeva za povrat, a za te se dobivene proizvode zahtijeva novi postupak unutarnje proizvodnje, ovlaštena carinarnica, koja je zadužena za donošenje novog odobrenja, mora primijeniti obrazac INF 1 iz članka 274. ove Uredbe, kako bi se odredio iznos uvoznih davanja koje treba platiti odnosno koje bi mogle nastati. Članak 308. Sadržaj i oblik obrasca INF 7 propisuje ministar financija. Obrazac INF 7 iz stavka 1. ovog članka primjenjuje se, kada se proizvodi dobiveni u postupku unutarnje proizvodnje (sustav povrata), za koji nije bio podnesen zahtjev za povrat, prenesu do carinarnice završetka postupka, koja nije navedena u odobrenju, a kod koje je za te proizvode u nepromijenjenom stanju, ili na osnovi posebnog odobrenja, dodatno prerađene proizvode, započeto jedno od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba, koja je osnov za povrat ili otpust plaćanja uvoznih davanja, sukladno članku 137. Carinskog zakona. Članak 309. Korisnik odobrenja mora podnijeti obrazac INF 7 istovremeno sa deklaracijom za carinski dopušteno postupanje ili uporabu. Carinarnica, kod koje je podnesena deklaracija iz stavka 1. ovog članka, mora potvrditi obrazac INF 7 te izvornik i jednu kopiju vratiti korisniku, a drugu kopiju zadržati. Poglavlje 4. Postupak preradbe pod carinskim nadzorom Odjeljak 1. Opće odredbe Članak 310. Postupak preradbe pod carinskim nadzorom carinarnica može odobriti, kada su ispunjeni uvjeti iz članka 141. Carinskog zakona, a radi se o robi iz stupca 1 popisa iz Priloga 11. ove Uredbe, koja je predmet nekog od postupaka preradbe navedenih u stupcu 2 toga popisa. Pododjeljak 1. Donošenje odobrenja - uobičajen postupak Članak 311. Odobrenje iz članka 312. ove Uredbe donosi se na osnovi zahtjeva koji se podnosi kod carinarnice i mora biti sastavljen sukladno članku 175. ove Uredbe. Članak 312. Bez obzira na članak 316. ove Uredbe, odobrenje za postupak preradbe pod carinskim nadzorom donosi se na obrascu utvrđenom propisom iz članka 178. ove Uredbe. Radi osiguranja pravilne izvedbe postupka, carinarnica može zahtijevati da korisnik odobrenja vodi evidenciju robe glede količine uvozne robe, za koju je započet postupak preradbe pod carinskim nadzorom, količine prerađenih proizvoda, te drugih podataka potrebnih za nadzor i kontrolu postupka preradbe, te pravilnog izračuna eventualnog carinskog duga. Evidenciju iz stavka 2. ovog članka, korisnik odobrenja mora podnijeti nadzornoj carinarnici na njezin zahtjev. Evidencija, koju korisnik odobrenja vodi za svoje trgovačke potrebe, a koja omogućava nadzor nad provedbom postupka preradbe pod carinskim nadzorom, može se uz suglasnost carinarnice uporabiti kao evidencija iz stavka 2. ovog članka. Članak 313. Rok važenja odobrenja za obavljanje postupka preradbe pod carinskim nadzorom, carinarnica određuje imajući u vidu posebne potrebe podnositelja zahtjeva glede konkretne preradbe. Kada je rok važenja iz stavka 1. ovog članka dulji od dvije godine, carinarnica mora po službenoj dužnosti ponovno provjeriti uvjete za donošenje odobrenja i to u vremenskim razmacima, koji su navedeni u odobrenju. Članak 314. U odobrenju iz članka 312. ove Uredbe mora biti naveden rok u kojem za prerađene proizvode mora biti odobreno drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba, sukladno članku 142. Carinskog zakona. Pri tome treba uzeti u obzir vrijeme potrebno za izvođenje postupka preradbe i vrijeme potrebno da se za prerađene proizvode odobri novo carinski dopušteno postupanje ili uporaba. Članak 315. Normativ ili metoda za određivanje normativa, određuje se na osnovi proizvodnih podataka, koji se mogu ustanoviti u evidenciji korisnika odobrenja. Normativ ili metoda za određivanje normativa iz stavka 1. ovog članka, predmet je naknadne provjere od strane carinarnice. Pododjeljak 2. Donošenje odobrenja - pojednostavnjen postupak Članak 316. Kada se za početak postupka preradbe pod carinskim nadzorom ne koriste pojednostavnjenja iz članka 88. Carinskog zakona, ovlaštena carinarnica može odobriti, da se podnošenje deklaracije za početak postupka preradbe pod carinskim nadzorom smatra kao podnošenje zahtjeva za odobrenje. Prihvat deklaracije za početak postupka smatra se kao donošenje odobrenja za izvedbu postupka preradbe pod carinskim nadzorom, ako su ispunjeni uvjeti za donošenje odobrenja. Uz deklaraciju iz stavka 1. ovog članka treba priložiti ispravu koja mora sadržavati sljedeće podatke, ako isti nisu obuhvaćeni u polju 44 jedinstvene carinske deklaracije: a) ime, odnosno naziv tvrtke, te adresa podnositelja zahtjeva, ako osoba koja podnosi zahtjev nije ujedno deklarant; b) ime, odnosno naziv tvrtke, te adresu osobe, koja izvodi preradbu, ako ista nije podnositelj zahtjeva, odnosno deklarant; c) opis postupka preradbe; d) trgovački ili tehnički opis prerađenih proizvoda; e) normativ ili metodu za određivanje normativa; f) rok za dobivanje novog carinski dopuštenog postupanja ili uporabe, glede uvozne robe, odnosno dobivenih proizvoda; g) mjesto, gdje se predviđa obavljanje postupka preradbe. Odredbe članaka 176., 182. i 183. ove Uredbe odgovarajuće se primjenjuju i u postupku preradbe pod carinskim nadzorom. Odjeljak 2. Početak postupka Članak 317. Osim u slučajevima iz članka 316. ove Uredbe korisnik odobrenja može podnijeti deklaraciju za početak postupka preradbe pod carinskim nadzorom samo kod carinarnice ili carinarnica navedenih u odobrenju. U slučaju iz članka 316. ove Uredbe deklaracije za početak postupka preradbe pod carinskim nadzorom podnose se kod ovlaštenih carinarnica. Članak 318. Deklaracije iz članka 316. ove Uredbe popunjavaju se sukladno člancima 73. do 128. ove Uredbe. Ne isključujući članak 316. stavak 3. točku d) ove Uredbe opis robe u deklaraciji mora odgovarati podacima u odobrenju. U svrhu primjene članka 74. stavka 2. Carinskog zakona uz carinsku deklaraciju moraju se priložiti isprave koje su navedene u članku 90. ove Uredbe. Članak 319. Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona primjenjuju se sukladno člancima 156. i 157. ove Uredbe. Carinska uprava, Središnji ured neće donijeti odobrenje za provedbu pojednostavnjenja deklariranja na osnovi knjigovodstvenih zapisa sukladno članku 157. ove Uredbe osobi, koja ne vodi evidenciju robe sukladno članku 312. stavku 2. ove Uredbe. Dopunska deklaracija iz članka 88. stavka 3. Carinskog zakona podnosi se u propisanim vremenskim razdobljima, ali ne poslije podnošenja obrasca za završetak postupka. Odjeljak 3. Završetak postupka Članak 320. Postupak preradbe pod carinskim nadzorom završava za količinu uvozne robe, koja uz primjenu normativa, odgovara količini prerađenih proizvoda, ili za količinu uvozne robe u nepromijenjenom stanju, za koju je odobreno novo carinski dopušteno postupanje ili uporaba. Kada je to glede na okolnosti slučaja potrebno, sukladno članku 143. Carinskog zakona, glede udjela uvozne robe koja je ugrađena u prerađene proizvode, odgovarajući se primjenjuju odredbe članaka 260. do 263. ove Uredbe. Članak 321. Osim u slučajevima kada se primjenjuje članak 316. ove Uredbe, deklaracija za završetak postupka preradbe pod carinskim nadzorom podnosi se carinarnici koja je određena u odobrenju. U slučaju pojednostavnjenja iz članka 316. ove Uredbe, deklaracija iz stavka 1. ovog članka podnosi se kod ovlaštene carinarnice. Nadzorna carinarnica, a u slučaju iz članka 316. ove Uredbe ovlaštena carinarnica, može odobriti, da se deklaracija iz stavka 1. ovog članka podnese carinarnici koja nije navedena u prvom odnosno u drugom stavku ovog članka. Članak 322. Deklaracija za završetak postupka mora biti popunjena sukladno odredbama za novi carinski postupak odnosno postupanje ili uporabu. Opis prerađenih proizvoda ili uvozne robe u nepromijenjenom stanju u deklaraciji iz stavka 1. ovog članka mora odgovarati podacima iz odobrenja. Glede priloga deklaracije primjenjuje se članak 254. stavak 3. ove Uredbe. Članak 323. Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona primjenjuju se za završetak postupka sukladno članku 159. stavku 1. ove Uredbe. Članak 324. Korisnik odobrenja mora nadzornoj carinarnici podnijeti obrazac za završetak postupka u roku od 30 dana, od dana isteka roka za završetak postupka do kojega se mora završiti postupak preradbe pod carinskim nadzorom. Obrazac za završetak postupka mora sadržavati između ostalog sljedeće podatke: a) podatke za identifikaciju odobrenja; b) količinu i vrstu uvozne robe, te podatke o deklaracijama, koji se odnose na početak postupka; c) tarifni stavak Carinske tarife za uvoznu robu; d) carinsku vrijednost uvozne robe; e) normativ; f) vrstu i količinu prerađenih proizvoda, te podatke o deklaracijama završetka postupka; g) troškove preradbe, ako se koristi odredba članka 326. točka d) ove Uredbe i h) tarifni stavak Carinske tarife za prerađene proizvode. Kada se primjenjuje pojednostavnjeni postupak za početak ili završetak postupka preradbe pod carinskim nadzorom, za potrebe ovog članka kao carinska deklaracija odnosno druge isprave smatraju se isprave iz članka 88. stavka 4. Carinskog zakona. Članak 325. Nadzorna carinarnica može odobriti: a) da se obrazac iz članka 324. ove Uredbe sačinjava računalno ili u nekom drugom obliku kojeg odredi carinarnica i; b) da se sačinjava na deklaraciji za početak postupka. Primjenjuju se odredbe članka 268. ove Uredbe. Nadzorna carinarnica može sama popuniti obrazac završetka postupka u okviru rokova iz stavka 1. članka 324. ove Uredbe, s tim da to treba biti predviđeno u odobrenju. Članak 326. Carinska vrijednost prerađenih proizvoda, za koju je podnesena deklaracija za puštanje u slobodan promet, određuje se na osnovi jedne od sljedećih vrijednosti, koje u trenutku prihvata deklaracije odabrao deklarant: a) carinske vrijednosti, određene u isto ili u približno isto vrijeme za iste ili slične proizvode proizvedene u drugoj državi; b) prodajne cijene, pod uvjetom da na tu cijenu ne utječe povezanost između kupca i prodavača; c) prodajna cijena istih ili sličnih proizvoda na domaćem tržištu pod uvjetom, da na tu cijenu ne utječe povezanost između kupca i prodavača; d) carinske vrijednosti uvozne robe, kojoj se dodaju troškovi preradbe. Članak 327. Kada za uvoznu robu u trenutku prihvata deklaracije za puštanje robe u slobodan promet važe posebne trgovinske mjere, takove mjere se ne primjenjuju za prerađene proizvode, osim ako važe i za proizvode jednake prerađenim proizvodima. U slučaju iz stavka 1. ovog članka, te mjere se primjenjuju za onu količinu uvozne robe, koja je bila stvarno uporabljena pri proizvodnji prerađenih proizvoda, puštenih u slobodan promet. Poglavlje 5. Postupak privremenog uvoza Odjeljak 1. Opće odredbe Članak 328. Postupak privremenog uvoza carinarnica može odobriti u slučajevima i pod uvjetima koji su određeni odredbama Konvencije o privremenom uvozu, sačinjene u Istambulu 26. lipnja 1990. godine (Istambulska konvencija), te odredbama članaka 145. do 152. Carinskog zakona i odredbama ove Uredbe. Članak 329. Konvencija o privremenom uvozu određuje slučajeve i uvjete pod kojima se može odobriti postupak privremenog uvoza uz potpuno oslobođenje od plaćanja carine i poreza, koji su posebno određeni u sljedećim aneksima: ANEKS A o dokumentima privremenog uvoza, ANEKS B.1 o proizvodima namijenjenima izlaganju ili upotrebi na izložbama, sajmovima, sastancima ili sličnim priredbama, ANEKS B.2 o stručnoj opremi, ANEKS B.3 o kontejnerima, paletama, ambalaži, uzorcima i drugoj robi koja se uvozi u svezi s nekom komercijalnom operacijom, ANEKS B.4 o uvozu robe za proizvodne djelatnosti, ANEKS B.5 o proizvodima koji se uvoze za potrebe obrazovanja, znanosti i kulture, ANEKS B.6 o osobnim predmetima putnika i predmetima uvezenim u športske svrhe, ANEKS B.7 o materijalima turističke promidžbe, ANEKS B.8 o robama uvezenim u pograničnom prometu, ANEKS B.9 o robi uvezenoj u humanitarne svrhe, ANEKS C o prijevoznim sredstvima, ANEKS D o životinjama. Članak 330. Konvencija o privremenom uvozu određuje slučajeve i uvjete pod kojima se može odobriti privremeni uvoz uz djelomično oslobođenje od plaćanja carine i poreza, koji su posebno određeni u ANEKSU E o robi uvezenoj uz djelomično oslobođenje od uvoznih carina i poreza. Odjeljak 2. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje Članak 331. Ambalaža, kontejneri, palete uzorci i reklamni filmovi iz Aneksa B.3 mogu ostati u carinskom području 12 mjeseci. Privremeno uvezena ambalaža ne smije se ni u kojem slučaju upotrebljavati u unutarnjem prometu, osim u slučaju izvoza robe iz carinskog područja. Kada se uvozi puna ambalaža, ta zabrana važi od trenutka kada se ambalaža isprazni. Kada se privremeno uvozi prazna ambalaža, deklarant se mora obvezati da će se ambalaža ponovno izvesti, napunjena ili prazna. Pod uvjetima iz Aneksa B.3 može se odobriti privremeni uvoz robe u svezi s nekom komercijalnom operacijom iz članka 2. točka g) ovog Aneksa uz rok ponovnog izvoza od 6 mjeseci, kada se radi o ispitivanju, provjeravanju, pokusima ili demonstriranju radi dobivanja atesta, certifikata ili sličnih potvrda od ovlaštenih ustanova, a da pri tome za korisnika odobrenja ili neku drugu osobu ne nastane neka korist. Članak 332. Pod uvjetima iz Aneksa B.4 može se odobriti privremeni uvoz robe uz potpuno oslobođenje od plaćanja carine za: a) matrice, blokove, ploče, crteže, planove, modele i ostale slične predmete namijenjene pravnoj osobi sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, ako se najmanje 75% proizvoda, koji se proizvode uz njihovu uporabu, izvozi iz Republike Hrvatske; b) instrumente za mjerenje, kontrolu i slične predmete namijenjene pravnoj osobi sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, ako se najmanje 75% proizvoda, koji se proizvode uz njihovu uporabu, izvozi iz Republike Hrvatske; c) specijalne alate i instrumente, ako se besplatno daju na korištenje pravnoj osobi sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, za proizvodnju robe koja će se u cijelosti izvesti. d) zamjenska sredstva za proizvodnju koja dobavljač ili serviser daje na besplatnu privremenu uporabu domaćem kupcu, za vrijeme do isporuke ili popravka slične robe. Sredstva za proizvodnju iz stavka 1. točka d) ovog članka mogu se privremeno uvesti u slučaju kašnjenja u isporuci sredstava za proizvodnju za koja je ugovoren rok isporuke odnosno u slučaju kada je za trajanja ugovorenog jamstvenog roka došlo do kvara isporučenog sredstva za proizvodnju. Članak 333. Kao ovlaštene ustanove u smislu članka 3. Aneksa B.5, smatraju se ustanove koje se bave obrazovnom, znanstvenom ili kulturnom djelatnošću kao neprofitnom djelatnošću, a raspolažu ovlaštenjem nadležnog ministarstva za primanje robe u okviru postupka privremenog uvoza po ovom Aneksu. Privremeni uvoz znanstvene opreme i pedagoškog materijala može se odobriti samo uz podnošenje carinske deklaracije ili ATA karneta. Članak 334. Sukladno Aneksu B.6, pod pojmom putnika koji ne obitava u carinskom području, označava se osoba koja privremeno dolazi u carinsko područje Republike Hrvatske, gdje nema uobičajeno boravište, zbog turizma, športa, posla, stručnih sastanaka, zdravlja, studija i sl. Članak 335. Pogranično područje u smislu Aneksa B.8 je područje uz državnu granicu koje širinom obuhvaća 5 km od granične crte u dubinu teritorija Republike Hrvatske, a uključuje i naselja koja se samo jednim dijelom nalaze u tom području. Privremeni uvoz opreme u pograničnom prometu odobrava se sukladno članku 4. Aneksa B.8 uz podnošenje popisa robe i izjave o preuzimanju obveze ponovnog izvoza, te odgovarajućeg dokaza o uobičajenom boravištu ili sjedištu u pograničnom području. Članak 336. Sukladno Aneksu B.9, carinarnice mogu odobriti privremeni uvoz medicinske, kirurške i laboratorijske opreme koja se zbog određenih izvanrednih okolnosti šalje na besplatnu privremenu uporabu. Postupak privremenog uvoza može se odobriti osobama koje imaju ovlaštenje Ministarstva zdravstva, a radi se o opremi koja je hitno potrebna u dijagnostičke i terapeutske svrhe. Također, sukladno Aneksu B.9, carinarnice mogu odobriti privremeni uvoz pošiljki pomoći za primarne potrebe koja se šalje na besplatnu privremenu uporabu osobama koje je pogodila elementarna nepogoda ili slična katastrofa. Postupak privremenog uvoza može se odobriti osobama koje imaju ovlaštenje Ministarstva rada i socijalne skrbi. Privremeni uvoz predmeta i opreme i pošiljki pomoći iz stavka 1. ovog članka odobrava se uz podnošenje popisa robe i izjave o preuzimanju obveze ponovnog izvoza. Članak 337. Prijevozna sredstva za privatnu uporabu, koja su privremeno uvezena sukladno Aneksu C, ne smiju se dati u najam ili zakup, posuditi ili dati na uporabu drugim osobama u carinskom području, bez obzira na okolnosti pojedinog slučaja. Iznimno, kada se radi o osobnim vozilima za privatnu uporabu čiji je vlasnik tvrtka za iznajmljivanje vozila sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, može se iznajmiti vozilo fizičkoj osobi sa uobičajenim boravištem izvan Republike Hrvatske, radi ponovnog izvoza, pod uvjetom da ta osoba ili službenik tvrtke privremeno uvezeno vozilo odmah ponovno izveze. Također, može se odobriti privremeni uvoz osobnih vozila, čiji je vlasnik rent-a-car tvrtke sa sjedištem izvan carinskog područja, koje je u inozemstvu iznajmljeno osobi s uobičajenim boravištem u carinskom području, radi jednokratne uporabe. Članak 338. Privremeno uvezena prijevozna sredstva u privatnoj uporabi mogu ostati u carinskom području u razdoblju, s prekidima ili ne, šest mjeseci za svako dvanaestmjesečno razdoblje. Za potrebe stavka 1. ovog članka, da bi se prekinuo rok privremenog uvoza, korisnik postupka privremenog uvoza mora obavjestiti carinarnicu i postupiti u skladu s mjerama, koje ta carinarnica smatra prikladnim za sprečavanje nepravilne uporabe prijevoznih sredstava. Carinarnica može odobriti da se prijevozna sredstva ostave na čuvanju ili popravku kod osobe koja je za takovu djelatnost registrirana i ima suglasnost carinarnice, iako je korisnik postupka privremenog uvoza napustio carinsko područje. Ako je privremeno uvezeno prijevozno sredstvo ostavljeno na čuvanju ili popravku kod osobe koja nema suglasnost carinarnice, osoba mora o tome izvijestiti carinarnicu u roku od 8 dana od dana kada je prijevozno sredstvo primila na čuvanje ili popravak. Odjeljak 3. Privremeni uvoz uz djelomično oslobođenje Članak 339. Privremeni uvoz uz djelomično oslobođenje sukladno Aneksu E može se odobriti uz rok ponovnog izvoza od 24 mjeseca te podnošenje jedinstvene carinske deklaracije i jamstva u redovitom postupku. Sukladno Aneksu E i članku 150. stavak 2. Carinskog zakona, privremeni uvoz s djelomičnim oslobođenjem od plaćanja carine ne smije se odobriti za: a) potrošnu robu; b) robu, za koju se već kod podnošenja deklaracije za početak privremenog uvoza utvrdi da nije namijenjena ponovnom izvozu; c) osobna vozila bez obzira na njihovu namjenu; d) kućni i kancelarijski namještaj. Roba koja je u postupku privremenog uvoza sukladno ovom Aneksu ostala toliko dugo, da su naplaćena sva uvozna davanja i porez, mora se ponovo izvesti ili staviti u neki od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba. Članak 340. U svrhu utvrđivanja istovjetnosti robe sukladno članku 147. Carinskog zakona, kada se istovjetnost robe ne može utvrđivati na osnovi opisa robe u deklaraciji ili drugoj carinskoj ispravi odnosno na osnovi brojeva, oznaka, pečata ili drugih stranih trajnih oznaka na robi, carinarnica može na robu staviti carinski pečat ili naljepnicu odnosno uzeti uzorke. Odjeljak 4. Donošenje odobrenja Pododjeljak 1. Redoviti postupak Članak 341. Zahtjev za početak postupka privremenog uvoza podnosi se na obrascu propisanom sukladno članku 175. ove Uredbe. Zahtjev podnosi osoba, kojoj se može izdati odobrenje sukladno člancima 98. i 146. Carinskog zakona. Odobrenje donosi carinarnica koja je mjesno nadležna prema sjedištu podnositelja zahtjeva, na obrascu propisanom sukladno članku 178. ove Uredbe. Carinarnica donosi odobrenje u trenutku uvoza, prije prihvata deklaracije. Kada se radi o obliku privremenog uvoza koji zahtijeva ispunjenje niza uvjeta, stranka može tražiti da carinarnica donese odobrenje prije nego se roba unese u Republiku Hrvatsku. Također, prethodno odobrenje može se tražiti za niz pošiljaka za koje se zahtijeva jednako postupanje u određenom razdoblju. Članak 342. Carinarnica određuje razdoblje važenja odobrenja prema okolnostima pojedinog slučaja. Članak 343. Prilikom donošenja odobrenja, carinarnica određuje rok u kojem privremeno uvezena roba mora biti ponovno izvezena ili stavljena u novo carinski dopušteno postupanje ili uporabu, imajući u vidu odredbe članka 7. Konvencije o privremenom uvozu i pojedinih Aneksa, te članka 148. Carinskog zakona. Iznimne okolnosti prema članku 148. stavak 3. Carinskog zakona, znače svaki događaj koji je onemogućio da se roba ponovno izveze u odobrenom roku. Pododjeljak 2. Pojednostavnjen postupak Članak 344. Ovaj se članak primjenjuje u slučaju kada se traži odobrenje postupka privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od plaćanja carine. Carinarnica može odobriti, ako se ne radi o pojednostavnjenju postupka iz članka 88. Carinskog zakona, da se deklaracija za početak postupka privremenog uvoza smatra kao zahtjev za odobrenje postupka za privremeni uvoz robe. U tom slučaju smatra se da je odobrenje doneseno kada je prihvaćena deklaracija, te se sukladno tome popunjava polje 44 deklaracije. Uz deklaraciju, deklarant mora priložiti ispravu sa sljedećim podacima, ako isti nisu već sadržani u polju 44 deklaracije: a) kada podnositelj zahtjeva nije ujedno deklarant - ime odnosno naziv i adresa, odnosno sjedište podnositelja zahtjeva, te vlasnika robe ako je to potrebno; b) kada korisnik robe nije ujedno podnositelj zahtjeva ili deklarant - ime odnosno naziv i adresa, odnosno sjedište korisnika robe; c) pravni osnov, na temelju kojeg se zahtijeva privremeni uvoz robe; d) predviđeni rok trajanja privremenog uvoza robe; e) mjesto gdje će se roba koristiti; f) roba premještati, odnosno prevoziti na carinskom području sukladno članku 379. ove Uredbe. Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članaka 176., 182. i 183. ove Uredbe. Članak 345. Sukladno članku 101. stavak 1. ove Uredbe i niže navedenim odredbama pojedinih aneksa, uz usmenu deklaraciju prilaže se pisani popis robe zajedno s izjavom o preuzimanju obveze ponovnog izvoza, i to u sljedećim slučajevima privremenog uvoza: a) radio i televizijske opreme iz članka 4. Aneksa B.2; b) kontejnera, palete i ambalaže iz članka 5. točka 2. i 3. Aneksa B.3; c) športskih predmeta iz članka 4. točka 2. Aneksa B.6; d) opreme u pograničnom prometu iz članka 4. Aneksa B.8; e) medicinske, kirurške i laboratorijske opreme te pošiljki pomoći iz članka 4. točka 1. i 2. Aneksa B.9; f) teglećih životinja iz članka 4. Aneksa D. Popis sa izjavom iz stavka 1. ovog članka podnosi se na propisanom obrascu u dva primjerka, od kojih jedan primjerak zadržava carinarnica, a drugi se nakon potvrde vraća deklarantu. U tom slučaju usmena deklaracija se smatra kao zahtjev, a potvrda popisa sa izjavom kao donošenje odobrenja. Popis sa izjavom koji se odnosi na tegleće životinje i opremu u pograničnom prometu, mogu se koristiti godinu dana za sve unose na carinsko područje. U tom slučaju, popis sa izjavom mora se svake godine podnesti ovlaštenoj carinarnici, prije prvog privremenog uvoza. Članak 346. Privremeni uvoz prijevoznih sredstava iz Aneksa C te osobnih predmeta putnika iz Aneksa B.6 odobrava se sukladno člancima 101. i 102. ove Uredbe bez pisanog ili usmenog zahtjeva i odobrenja. Članak 347. Carinarnica može zahtijevati podnošenje deklaracije i osiguranje kada smatra da je ugroženo ispunjenje obveze ponovnog izvoza u slučaju: - privremenog uvoza prijevoznih sredstava, te - privremenog uvoza rezervnih dijelova i opreme koja se privremeno uvozi odvojeno od prijevoznih sredstava. Podnošenje deklaracije i osiguranja, carinarnica može zahtijevati i u slučaju privremenog uvoza osobnih predmeta i športskih predmeta, za koje bi u slučaju puštanja u slobodan promet trebalo platiti iznos carine i poreza viši od 40.000,00 kn. U tom slučaju upisuje se naziv robe u polje 31 i ime i prezime osobe te njezina adresa u polje 51. Članak 348. Podnošenje karneta ATA smatra se kao podnošenje zahtjeva za odobrenje privremenog uvoza. Prihvat karneta ATA od strane carinarnice, smatra se kao donošenje odobrenja za uporabu postupka privremenog uvoza. Carinarnica može prihvatiti karnet ATA: - ako je izdan u državi koja je ugovorna strana ATA Konvencije ili Istambulske konvencije; - ako je potvrđen od strane udruženja izdavatelja koje je sastavni dio istog međunarodnog lanca udruženja izdavatelja; - ako je ovjeren od strane carinarnice zemlje izdavatelja na prednjoj stranici korica; - ako se ne radi o privremenom uvozu prema Aneksu E. Odjeljak 5. Početak postupka privremenog uvoza Pododjeljak 1. Općenito Članak 349. Osim u slučajevima iz članaka 345. do 348. ove Uredbe, deklaracija za početak postupka privremenog uvoza podnosi se kod jedne od carinarnica početka postupka navedenih u odobrenju. U slučajevima iz članka 348. ove Uredbe podnosi se karnet ATA kod ovlaštene ulazne carinarnice. Iznimno, ulazna carinarnica dopustit će da se roba preveze do odredišne carinarnice koja može provjeriti da li su ispunjeni svi uvjeti za postupak privremenog uvoza, uz uporabu karneta ATA kao provozne isprave, ako: - ne može provjeriti da li su ispunjeni svi uvjeti za postupak privremenog uvoza, ili - nije ovlaštena da nastupa kao ulazna carinarnica za postupak privremenog uvoza. Članak 350. Sukladno članku 100. stavak 1. Carinskog zakona, carinarnica donošenje odobrenja za početak postupka uvjetuje podnošenjem odgovarajućeg osiguranja plaćanja carinskog duga. Sukladno članku 100. stavak 2. Carinskog zakona, carinarnice neće zahtijevati podnošenje osiguranja u sljedećim slučajevima: a) kada je postupak privremenog uvoza prijevoznih sredstava započet bez deklaracije; b) kada je postupak privremenog uvoza započet usmenom carinskom deklaracijom; c) kada se radi o postupku privremenog uvoza materijala, koji su vlasništvo zrakoplovnih, pomorskih ili željezničkih tvrtki i iste ih rabe u međunarodnom prometu, a materijali su vidno označeni; d) kada se radi o postupku privremenog uvoza ambalaže, sukladno Aneksu B.3 koja se uvozi prazna a jasno je označena, tako da se te oznake ne mogu zamijeniti ili uništiti, međutim, samo kada prema trgovačkoj praksi nije dvojmljiv ponovni izvoz te ambalaže; e) kada se radi o postupku privremenog uvoza robe u humanitarne svrhe sukladno Aneksu B.9; f) kada se radi o robi s postupkom privremenog uvoza radio i televizijske opreme, te vozila posebno opremljenih u te svrhe, a uvoze ih strana sredstva javnog informiranja radi pripreme emisija ili emitiranja emisija s carinskog područja; g) kada se radi o privremenom uvozu instrumenata sukladno Aneksu B.3 i aparata koji su potrebni liječnicima radi pružanja pomoći pacijentima, a deklarirani su u skladu s člankom 101. ove Uredbe; h) kada se radi o robi koja se stavlja u postupak privremenog uvoza na osnovi karneta ATA. Članak 351. Carinarnica kojoj je podneseno osiguranje za plaćanje eventualnog carinskog duga u svezi privremeno uvezene robe, vraća osiguranje, nakon što od carinarnice završetka postupka primi: - list 3 deklaracije ponovnog izvoza ili - kopiju isprave, s kojom je za robu uvedeno drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba, a ako nema takve isprave, neki drugi dokaz na osnovi kojeg se carinarnica može uvjeriti, da je za robu započeto drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba. Pododjeljak 2. Redoviti postupak Članak 352. Deklaracija iz članka 349. ove Uredbe mora se popuniti sukladno članku 73. do 128. ove Uredbe. Osim u slučaju primjene članka 344. ove Uredbe, opis robe u deklaraciji stavka 1. ovog članka mora odgovarati opisu robe sadržanom u odobrenju postupka privremenog uvoza. Kada se primjenjuje članak 348. stavak 2. ove Uredbe, carinarnica prije početka postupka: a) provjerava podatke u poljima A do G ulaznog kupona, b) popunjava talon i polje H ulaznog kupona; pri čemu datum ponovnog izvoza robe, koji se upisuje u polje H b), ne smije biti određen preko datuma proteka valjanosti karneta ATA, c) upisuje naziv ulazne carinarnice u polje H e), i d) zadržava ulazni kupon. Pododjeljak 3. Pojednostavnjen postupak Članak 353. Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona koriste se sukladno člancima 156. i 157. ove Uredbe. Odjeljak 6. Završetak postupka Pododjeljak 1. Opće odredbe Članak 354. Prije nego se odobri novo carinski dopušeno postupanje ili uporaba za robu u postupku privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od plaćanja carine, mora se platiti carina sukladno članku 151. Carinskog zakona. Članak 355. Smatra se da je postupak privremenog uvoza završen kada je roba iz Aneksa B.1 članak 5. potrošena, uništena ili podijeljena posjetiteljima priredbe sukladno naravi priredbe, broju posjetitelja i opsega izlagateljeva udjela. Odredbe iz stavka 1. ovog članka neće se primjenjivati na alkoholna pića, duhanske proizvode i pogonsko gorivo. Pododjeljak 2. Redoviti postupak Članak 356. Osim u slučajevima iz članaka 345. do 347. ove Uredbe, deklaracija za završetak postupka privremenog uvoza podnosi se kod jedne od carinarnica završetka postupka, koja je navedena u odobrenju. Nadzorna carinarnica može odobriti podnošenje deklaracije iz stavka 1. ovog članka kod druge carinarnice. Članak 357. Deklaracija iz članka 356. stavak 1. mora se popuniti sukladno odredbama o popunjavanju deklaracija za odgovarajuće carinski dopušteno postupanje ili uporabu. Opis robe u deklaraciji iz stavka 1. ovog članka mora odgovarati podacima iz odobrenja. Ako se primjeni članak 356. stavak 3. ove Uredbe, carinarnica završetka postupka mora: a) popuniti talon i polje H ponovnog izvoza, i b) zadržati kupon ponovnog izvoza i odmah ga vratiti carinarnici navedenoj u polju H e). Pododjeljak 3. Pojednostavnjen postupak Članak 358. Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona primjenjuju se sukladno članku 159. ove Uredbe. Odjeljak 7. Odredbe o plaćanju carine Članak 359. Kada se za uvoznu robu koja je bila predmet postupka privremenog uvoza podnese deklaracija za puštanje u slobodan promet, carinski dug se obračunava sukladno članku 152. stavak 1. Carinskog zakona, s tim da se iznos duga određuje na osnovi elemenata za obračun na dan prihvaćanja deklaracije za puštanje u slobodan promet. Članak 360. Kada za robu koja je prethodno bila u postupku privremenog uvoza nastane carinski dug, zatezne kamate plaćaju se na cjelokupni iznos uvoznih davanja. Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se kada je: a) carinski dug nastao sukladno članku 204. stavak 1. točka b) Carinskog zakona; b) carinski dug osiguran gotovinskim pologom, čija visina odgovara jednom od iznosa iz članka 195. stavak 1. Carinskog zakona; c) iznos zateznih kamata, koji bi trebalo platiti sukladno stavku 1. ovog članka, manji od 40,00 kn; d) carinski dug nastao radi puštanja u slobodan promet robe navedene u Aneksima B. 1, B. 5, B. 6, B. 7, B. 8 i B. 9. Carinarnica obračunava kamatu sukladno propisima koji važe za zatezne kamate. Kamate se obračunavaju za razdoblje od dana kada je bila prihvaćena deklaracija za stavljanje robe u postupak privremenog uvoza, pa do dana kada je nastao carinski dug. Članak 361. U slučaju nepravilnosti u tijeku ili u svezi s postupkom privremenog uvoza na osnovi ATA karneta, primjenjuju se odredbe Konvencije o privremenom uvozu, Aneks A, koje uređuju plaćanje dužnih uvoznih davanja. Članak 362. Kada je uvozna roba unesena u slobodnu zonu ili je za istu započet jedan od postupaka sa odgodom, čime je završen postupak privremenog uvoza, u polje deklaracije predviđeno za opis robe ili, ako se radi o pojednostavnjenom postupku, u komercijalnu ispravu ili evidenciju, uz ostale podatke o dotičnom postupku upisuje se oznaka: “PU”. Odjeljak 8. Prijenos i premještaj robe Članak 363. Sukladno članku 102. Carinskog zakona, carinarnica može odobriti, da se prava i obveze korisnika odobrenja za privremeni uvoz robe prenesu na drugu osobu koja ispunjava sve propisane uvjete za odobrenje postupka privremenog uvoza za takovu robu. Prijenos se odobrava na deklaraciji za početak postupka privremenog uvoza, na osnovi zahtjeva korisnika odobrenja. Odobrenjem prijenosa prestaju obveze prvog korisnika odobrenja, koje proizlaze iz prenesenog postupka privremenog uvoza. Rok za ponovni izvoz ne produljuje se zbog prijenosa prava i obveza. Članak 364. Privremeno uvezena roba može se prevoziti po carinskom području sukladno odredbama o provoznom postupku, neovisno da li se radi o prijenosu u okviru prijenosa prava i obveza s jednog korisnika odobrenja na drugog korisnika odobrenja ili o premještaju robe u okviru jednog odobrenja za privremeni uvoz. Ne glede na stavak 1. ovog članka, privremeno uvezena roba može se prevoziti po carinskom području na temelju odobrenja za premještaj privremeno uvezene robe, koje se donosi sukladno stavku 3. i 4. ovog članka. Odobrenje za premještaj privremeno uvezene robe donosi se u okviru odobrenja iz članka 341. ove Uredbe. Sukladno stavku 2. ovog članka, prijevoz privremeno uvezene robe od carinarnice početka postupka do carinarnice završetka postupka obavlja se bez posebnih formalnosti i bez završetka postupka privremenog uvoza. Korisnik odobrenja odgovoran je za premještenu robu i mora unaprijed najaviti prijevoz privremeno uvezene robe i to na način, koji je carinarnica odredila u odobrenju. Sukladno stavku 2. ovog članka, carinarnica može odobriti, kada time nije ugrožena pravilna provedba carinskog postupka privremenog uvoza, da se privremeno uvezena roba preveze bez posebnih formalnosti od carinarnice početka postupka do mjesta uporabe te od mjesta uporabe do carinarnice završetka postupka. Odjeljak 9. Obnova karneta ATA Članak 365. Kada se predviđa da se postupak privremenog uvoza neće završiti prije proteka valjanosti karneta ATA jer korisnik karneta ne može ponovno izvesti robu, organizacija izdavatelja može izdati nadomjesni karnet. Korisnik karneta mora prvotni karnet vratiti izdavatelju. Nadomjesni karnet podnosi se carinarnici nadležnoj prema mjestu gdje se roba nalazi, koja će provesti sljedeće formalnosti: a) razdužiti prvotni karnet, tako da kupon ponovnog izvoza vrati bez odlaganja carinarnici početka postupka, b) prihvatiti nadomjesni karnet i zadržati ulazni kupon, nakon što je u isti upisala datum ponovnog izvoza iz prvotnog karneta i svako njegovo produženje, kao i broj prvotnog karneta. Kada se završi postupak privremenog uvoza, carinarnica ponovnog izvoza odnosno završetka postupka provest će formalnosti u skladu s člankom 357. stavak 3. ove Uredbe, pri čemu kupon ponovnog izvoza nadomjesnog karneta bez odgađanja vraća carinarnici koja je prihvatila nadomjesni karnet. Izdavatelj je odgovoran za izdavanje nadomjesnog karneta. Ako rok valjanosti ATA karneta protekne, a izdavatelj odbije izdati nadomjesni karnet, carinarnica treba zahtijevati da se provedu carinske formalnosti iz članaka 341. do 353. ove Uredbe. Odjeljak 10. Trgovinske mjere Članak 366. Kada važeći propisi određuju da se trgovinske mjere primjenjuju pri: a) puštanju robe u slobodan promet, te se mjere neće primijeniti pri početku postupka privremenog uvoza, niti za vrijeme dok je roba u postupku privremenog uvoza; b) unosu robe u carinsko područje, te se mjere primjenjuju kada se roba stavi u postupak privremenog uvoza; c) izvozu robe, te se mjere neće primijeniti kada se strana roba ponovno izvozi iz carinskog područja nakon što je bila stavljena u postupak privremenog uvoza. Članak 367. Puštanje uvozne robe u slobodan promet podliježe primjeni trgovinskih mjera, koje za tu robu važe u vrijeme prihvaćanja deklaracije za puštanje u slobodan promet. Odjeljak 11. Posebne odredbe za završetak postupka kod prijevoznih sredstava Članak 368. Ako je prijevozno sredstvo iz Aneksa C u velikoj mjeri oštećeno, korisnik privremenog uvoza može ga bez prava na naknadu ustupiti najbližoj carinarnici ili najbližoj policijskoj upravi ili osobi ovlaštenoj za čuvanje prijevoznih sredstava. Ovlašteni organ ili osoba iz stavka 1. ovog članka mora o tome izvijestiti najbližu carinarnicu. Članak 369. Ako je privremeno uvezeno prijevozno sredstvo ostavljeno na mjestu ili uz okolnosti koje navode na zaključak da je prijevozno sredstvo napušteno, carinarnica na čijem području je takovo prijevozno sredstvo nađeno mora u roku od 8 dana o tome izvijestiti područnu policijsku upravu radi utvrđivanja vlasnika napuštenog prijevoznog sredstva. Napušteno prijevozno sredstvo iz stavka 1. ovog članka stavlja se pod carinski nadzor dok se ne pronađe njegov vlasnik. U slučaju da nadležna policijska uprava u roku tri mjeseca od dana prijama obavijesti carinarnice o pronalasku napuštenog vozila ne pronađe vlasnika, odnosno ne utvrdi njegovo prebivalište u Republici Hrvatskoj ili vlasnik napuštenog vozila ne preuzme isto, odnosno ne izveze ga s carinskog područja Republike Hrvatske u roku četiri mjeseca po uručenju obavijesti Ministarstva vanjskih poslova diplomatskom ili konzularnom predstavništvu, carinarnica odnosno ovlašteno društvo daje predmetno vozilo na javnu prodaju, odnosno postupa s njim u skladu s ovom Uredbom. Članak 370. Ako je vlasnik prijevoznog sredstva poznat ili ako se njegov identitet i adresa mogu utvrditi na osnovi registarskih oznaka ili isprava, carinarnica mora putem Ministarstva vanjskih poslova u roku od 8 dana izvijestiti o tome diplomatsko ili konzularno predstavništvo države čiju registraciju nosi napušteno prijevozno sredstvo, odnosno čiji je državljanin vlasnik prijevoznog sredstva ili na čijem području vlasnik prijevoznog sredstva ima sjedište, uz napomenu o stanju prijevoznog sredstva i visini troškova koje treba platiti prilikom preuzimanja, te zatražiti da predstavništvo pronađe i pozove vlasnika napuštenog prijevoznog sredstva da isto izveze iz Hrvatske u roku 3 mjeseca od dana primitka izvješća od strane tog predstavništva. Ako vlasnik napuštenog prijevoznog sredstva ne preuzme i ne izveze prijevozno sredstvo u roku 4 mjeseca od dana dostave zahtjeva carinarnice diplomatskom ili konzularnom predstavništvu države iz stavka 1. ovog članka, carinarnica mora prijevozno sredstvo izložiti prodaji. Članak 371. Odredbe članaka 368. do 370. ove Uredbe primjenjuju se i kad se prijevozna sredstva prevoze drugim prijevoznim sredstvima. Poglavlje 6. Postupak vanjske proizvodnje Odjeljak 1. Opće odredbe Članak 372. Pojedini izrazi rabljeni u ovome poglavlju imaju sljedeće značenje: a) “glavni dobiveni proizvodi” su dobiveni proizvodi, radi čije proizvodnje je bio odobren postupak vanjske proizvodnje; b) “sporedni dobiveni proizvodi” su ostali dobiveni proizvodi, koji nužno nastaju kao sporedni proizvodi proizvodnih radnji; c) “gubitak” je udio privremeno izvezene robe, koji se uništi ili izgubi u proizvodnji, prije svega isparivanjem, isušivanjem, ispuštanjem ili procurivanjem ventila i sl.; d) “količinska metoda” je način izračuna udjela privremeno izvezene robe u različitim dobivenim proizvodima na osnovi količine takove robe; e) “vrijednosna metoda” je način određivanja udjela privremeno izvezene robe u različitim dobivenim proizvodima na osnovi vrijednosti dobivenih proizvoda; f) “prethodni uvoz” je sustav određen u članku 162. stavku 4. Carinskog zakona; g) “svota koja se odbija” je iznos uvoznih davanja koja bi se morala obračunati za privremeno izvezenu robu, ako bi ta roba bila uvezena na carinsko područje iz države gdje je roba bila predmet proizvodnje ili zadnje proizvodne radnje; h) “troškovi utovara, prijevoza i osiguranja” su svi troškovi, koji su nastali u svezi s utovarom, prijevozom i osiguranjem za robu, uključujući: - provizije posrednika i druge provizije, osim kupoprodajnih provizija, - troškove ambalaže, koja nije sastavni dio robe koja se privremeno izvozi, - troškove pakiranja, uključujući rad i materijal, - troškove rukovanja, koji su nastali u svezi s prijevozom robe. Pododjeljak 1. Odobrenje za uporabu postupka - redoviti postupak Članak 373. Sukladno članku 156. stavku 1. točka b) Carinskog zakona, carinarnica može radi utvrđivanja, da će dobiveni proizvodi biti proizvedeni od privremeno izvezene robe, predvidjeti sljedeće mjere: a) opis posebnih oznaka ili proizvodnih brojeva privremeno izvezene robe; b) stavljanje carinskih plombi, pečata ili drugih znakova prepoznavanja; c) uzimanje uzoraka, prospekata, fotografija i slika ili tehničkog opisa robe; d) uspoređivanje privremeno izvezene robe i dobivenih proizvoda putem analiza; e) provjeravanje isprava o predviđenim proizvodnim radnjama koje dokazuju da će dobiveni proizvodi biti proizvedeni upravo iz privremeno izvezene robe (ugovori, predračuni, korespondencija); f) uporabu obrasca za obavijest o privremenom izvozu radi vanjske proizvodnje, koji propisuje ministar financija. Kada se zatijeva postupak radi popravka robe, bez obzira na to da li se radi o uporabi sustava zamjene ili ne, carinarnica će odobriti ovaj postupak samo kada se kod privremenog izvoza robe uvjeri, da je moguć popravak privremeno izvezene robe. Carinarnica će odbiti zahtjev kada utvrdi da nije ispunjen uvjet iz stavka 2. ovog članka. Kada podnositelj zahtjeva zahtijeva uporabu sustava zamjene carinarnica može radi provedbe nadzora poduzeti mjere navedene u točkama a), c), d) ili e) stavka 1. ovog članka. Iz isprava podnesenih sukladno točki e) stavka 1. ovog članka mora jasno proizlaziti, da će se popravak obaviti tako, da će se isporučiti nadomjesni proizvodi, koji ispunjavaju uvjete iz članka 162. stavka 1. Carinskog zakona. Podnositelj zahtjeva mora također dokazati da zamjena nije dogovorena radi poboljšanja tehničkih svojstava robe, a carinarnica u tu svrhu može provjeravati: a) ugovore i druge pripadajuće isprave, koje se odnose na popravak, te b) ugovore ili račune, koji se odnose na privremeno izvezenu robu ili na robu u koju je ugrađena privremeno izvezena roba, a potanko uvjete postavljene u tim ugovorima ili računima. Carinska uprava - Središnji ured može na osnovi zahtjeva zainteresirane osobe i mišljenja Ministarstva gospodarstva odobriti da se odobrenje za privremeni izvoz robe radi postupka vanjske proizvodnje donese i u slučaju kada je tehnološko utvrđivanje istovjetnosti otežano ili onemogućeno zbog tehnoloških posebnosti namjeravanog proizvodnog postupka za tu robu. Članak 374. Zahtjev za izvedbu postupka vanjske proizvodnje podnosi se na obrascu propisanom sukladno članku 175. ove Uredbe. Podnositelj zahtjeva može biti osoba, koja ispunjava uvjete iz članka 98. stavak 1. i članka 156. Carinskog zakona za izdavanje odobrenja. Članak 375. Iznimno od članaka 384. i 385. ove Uredbe, carinarnica donosi odobrenje iz članka 374. ove Uredbe, na obrascu propisanom sukladno članku 178. ove Uredbe. Iznimno od članka 178. stavak 2. ove Uredbe, carinarnica može u posebno opravdanim slučajevima donijeti odobrenje, koje važi unatrag, ali ne dalje od dana podnošenja zahtjeva. Ova iznimka ne može se koristiti u slučaju uporabe sustava zamjene s prethodnim uvozom. Članak 376. Odobrenje za primjenu sustava zamjene bez prethodnog uvoza može se koristiti i za ponovni uvoz dobivenih proizvoda umjesto nadomjesnih proizvoda, ako su za uvoz dobivenih proizvoda ispunjeni propisani uvjeti. Carinarnica može, nakon što je prihvatila deklaraciju za početak postupka vanjske proizvodnje odobriti, da se umjesto dobivenih proizvoda uvezu nadomjesni proizvodi. Deklarant mora zahtjev sukladno ovom stavku podnijeti najkasnije u trenutku predviđenog uvoza nadomjesnih proizvoda. Članak 377. Rok važenja odobrenja određuju carinarnice uz uvažavanje trgovinskih uvjeta i posebnih potreba podnositelja zahtjeva. Kada je rok važenja odobrenja iz stavka 1. ovog članka dulji od dvije godine, carinarnica mora po službenoj dužnosti ponovno provjeriti uvjete za donošenje odobrenja u vremenskim razmacima, koji su navedeni u odobrenju. Članak 378. Rok u kojem dobiveni proizvodi moraju biti ponovno uvezeni u Hrvatsku, određuje se obzirom na vrijeme potrebno za izvedbu postupka vanjske proizvodnje i prijevoza privremeno izvezene robe te dobivenih proizvoda. Rok počinje teći danom prihvata deklaracije za početak postupka. Kod uporabe sustava zamjene bez prethodnog uvoza rok, u kojem moraju nadomjesni proizvodi biti uvezeni u Hrvatsku, određuje se obzirom na vrijeme potrebno za zamjenu privremeno izvezene robe, te za prijevoz privremeno izvezene robe i nadomjesnih proizvoda. Rok počinje teći danom prihvata deklaracije za početak postupka. Ponovni uvoz dobivenih proizvoda iz stavka 1. ovog članka ili uvoz nadomjesnih proizvoda iz stavka 2. ovog članka smatra se izvršenim, ako su dobiveni proizvodi odnosno nadomjesni proizvodi: a) pušteni u slobodan promet ili b) uneseni u slobodnu zonu ili c) kada je za iste započet postupak carinskog skladištenja, unutarnje proizvodnje ili provozni postupak. Dan mjerodavan za utvrđivanje rokova za završetak postupka je dan prihvaćanja deklaracije za početak jednog od postupaka iz stavka 3. ovog članka odnosno dan unosa robe u slobodnu zonu. Članak 379. Iznimno, kada to zahtijevaju okolnosti pojedinog slučaja, rok iz članka 378. ove Uredbe može se produljiti i nakon proteka roka, koji je bio prvotno određen u odobrenju. Članak 380. Smatra se da je izvoz izvršen sukladno članku 165. stavku 1. Carinskog zakona kada je roba radi namjeravanog izvoza: - unesena u slobodnu zonu, ili je - za robu započet postupak carinskog skladištenja. Članak 381. Osim u slučajevima iz članka 382. ove Uredbe, normativ iz članka 157. stavak 2. Carinskog zakona određuje se najkasnije u trenutku, kada je za robu započet postupak vanjske proizvodnje, imajući u vidu tehničke podatke konkretnih proizvodnih radnji koje treba obaviti, a kada te nisu dostupne, uzimaju se podaci za istovrsne proizvodne radnje u Republici Hrvatskoj. Članak 382. Kada to opravdavaju okolnosti, carinarnica određuje normativ nakon što je za robu već započet postupak vanjske proizvodnje, ali ne nakon što je prihvaćena deklaracija za puštanje dobivenih proizvoda u slobodan promet. Članak 383. Sukladno članku 155. stavak 2. Carinskog zakona, odobrenje iz članka 375. ove Uredbe daje se na zahtjev osobe koja privremeno izvozi robu, iako se ne radi o osobi koja organizira proizvodne radnje. Navedena iznimka može se tražiti podnošenjem zahtjeva na obrascu iz članka 374. ove Uredbe. Ova iznimka omogućava i osobama, koje nisu korisnici odobrenja, podnošenje deklaracije za puštanje dobivenih proizvoda u slobodan promet, te izvedbu postupka. Zahtjev mora sadržavati sve podatke o namjeravanim proizvodnim postupcima, te osobama, koje surađuju u organiziranju i izvedbi tih proizvodnih radnji, i između ostalog mora sadržavati podatke o: a) prednostima, koje bi izvedba takovog postupka imala glede poboljšanja prodaje robe, koja bi se izvozila, u usporedbi s prodajom robe pod normalnim uvjetima; b) činjenicama, na osnovi kojih se može utvrditi, da iznimka neće ugroziti interese domaćih proizvođača istovrsnih proizvoda ili proizvoda koji su slični dobivenim proizvodima, koje treba ponovno uvoziti. Zahtjev se podnosi Carinskoj upravi - Središnji ured putem carinarnice, koja je dužna prikupiti sve podatke iz stavka 2. ovog članka. Odobrenje donosi Carinska uprava - Središnji ured s tim da se u donesenom odobrenju moraju označiti mjere kontrole koje će osigurati da se olakšica iz članka 159. Carinskog zakona koristi samo za dobivene proizvode u kojima je stvarno sadržana privremeno izvezena roba. Pododjeljak 2. Odobrenje za uporabu postupka - pojednostavnjen postupak Članak 384. Kada se za početak postupka vanjske proizvodnje ne primjenjuju pojednostavnjenja iz članka 88. Carinskog zakona, a proizvodnja se sastoji u popravku robe, ovlaštena carinarnica može odobriti da se podnošenje deklaracije za početak postupka smatra kao podnošenje zahtjeva. U tom se slučaju prihvat deklaracije za početak postupka smatra kao donošenje odobrenja za izvedbu postupka vanjske proizvodnje, ako su ispunjeni uvjeti za donošenje istog. Uz deklaraciju iz stavka 1. ovog članka deklarant treba priložiti ispravu, koja mora sadržavati sljedeće podatke, ako isti nisu upisani u polju 44 carinske deklaracije: a) ime i prezime ili naziv tvrtke, te adresa ili sjedište podnositelja zahtjeva, ako osoba koja podnosi zahtjev nije ujedno deklarant; b) trgovački ili tehnički opis dobivenih proizvoda; c) vrste proizvodnih radnji; d) vrijeme potrebno za ponovni uvoz dobivenih proizvoda; e) normativ ili metodu za određivanje normativa; f) mjere za utvrđivanje istovjetnosti. Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 176., 182., 183. te 445. ove Uredbe. Članak 385. U slučaju popravka nekomercijalne naravi, bez obzira na to da li se radi o naplatnom ili besplatnom poslu, carinarnica može na zahtjev deklaranta prihvatiti deklaraciju za puštanje u slobodan promet kao zahtjev za odobrenje postupka. Prihvat deklaracije smatra se kao odobrenje za izvedbu postupka, ako su ispunjeni uvjeti za donošenje odobrenja. Za potrebe stavka 1. ovog članka, pojam “popravak nekomercijalne naravi” predstavlja popravak na robi, uključujući vraćanje robe u prvotno stanje, koji se: - obavlja povremeno i - odnosi isključivo na robu za osobne potrebe uvoznika i njegove obitelji, koji obzirom na vrstu i količinu nema komercijalnu narav. Podnositelj zahtjeva mora dokazati nekomercijalnu narav robe. Ovlaštena carinarnica neće odobriti pojednostavnjenje iz stavka 1. ovog članka, ako nisu ispunjeni svi uvjeti. Odjeljak 2. Početak postupka Članak 386. Odredbe koje uređuju početak postupka vanjske proizvodnje primjenjuju se za privremeni izvoz robe, uključujući privremeni izvoz robe po sustavu zamjene, sa ili bez prethodnog uvoza. Pododjeljak 1. Redoviti postupak Članak 387. Osim u slučaju primjene članaka 384. i 385. ove Uredbe, deklaracije za početak postupka vanjske proizvodnje podnose se kod carinarnica početka postupka određenih u odobrenju. U slučaju primjene članaka 384. i 385. ove Uredbe, deklaracija iz stavka 1. ovog članka podnosi se kod ovlaštene carinarnice. Članak 388. Deklaracija iz članka 387. ove Uredbe popunjava se sukladno odredbama za izvoz. Ne isključujući primjenu članka 385. ove Uredbe, opis robe u deklaraciji mora odgovarati podacima u odobrenju. Na priloge uz deklaraciju primjenjuju se odredbe članka 318. stavka 3. ove Uredbe. Pododjeljak 2. Pojednostavnjen postupak Članak 389. Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona primjenjuju se sukladno članku 158. ove Uredbe. Odjeljak 3. Ostvarivanje djelomičnog ili potpunog oslobođenja od plaćanja uvoznih davanja Članak 390. Za ostvarivanje potpunog ili djelomičnog oslobođenja od plaćanja uvoznih davanja u okviru postupka vanjske proizvodnje moraju biti ispunjeni uvjeti iz članka 378. ove Uredbe (rok iz članka 157. stavka 1. Carinskog zakona), te podnesena deklaracija za puštanje u slobodan promet. Članak 391. Osim u slučaju kada se primjenjuje članak 384. i 385. ove Uredbe, deklaracija za puštanje robe u slobodan promet podnosi se carinarnici, koja je u odobrenju određena za završetak postupka. Kada se primjenjuje članak 384. ove Uredbe, deklaracija iz stavka 1. ovog članka podnosi se carinarnici koja je donijela odobrenje. U slučaju primjene članka 385. ove Uredbe, deklaracija iz stavka 1. ovog članka podnosi se ovlaštenoj carinarnici. Nadzorna carinarnica može dopustiti da se deklaracija iz stavka 1. ovog članka podnese nekoj drugoj carinarnici, a ne onima navedenim u stavku 1. i 2. ovog članka. Članak 392. Deklaracija iz članka 391. ove Uredbe popunjava se i podnosi sukladno člancima 73. do 128. ove Uredbe. Ne isključujući primjenu članka 385. ove Uredbe, opis dobivenih proizvoda ili nadomjesnih proizvoda mora u deklaraciji iz stavka 1. ovog članka odgovarati opisu iz odobrenja. Sukladno članku 74. stavku 2. Carinskog zakona, uz deklaraciju iz stavka 1. ovog članka prilažu se isprave koje su nužne za puštanje robe u slobodan promet, kao što je to određeno u člancima 88. do 91. ove Uredbe: - kopija deklaracije za početak postupka, - ako je deklaracija za puštanje robe u slobodan promet podnesena nakon proteka roka, sukladno članku 157. stavku 1. Carinskog zakona te uz primjenu članka 385. stavka 3. ove Uredbe, bilo koja isprava s kojom se dokazuje, da je za dobivene ili nadomjesne proizvode u navedenom razdoblju pravovremeno odobreno carinski dopušteno postupanje ili uporaba robe. Članak 393. Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona mogu se primijeniti za puštanje robe u slobodan promet sukladno člancima 133. do 146. i 159. ove Uredbe. Odjeljak 4. Obračun carinskog duga Članak 394. Kod utvrđivanja iznosa, kojega treba odbiti sukladno članku 159. stavku 2. Carinskog zakona, ne uračunavaju se: a) posebna uvozna davanja i b) antidampinška i kompenzacijska uvozna davanja koja bi trebalo obračunati na privremeno izvezenu robu, kada bi istovrsna roba bila uvezena u Republiku Hrvatsku iz države gdje je bila izvedena proizvodna radnja ili posljednja takova radnja. U svezi s primjenom članka 159. stavka 3. Carinskog zakona, troškovi utovara, prijevoza i osiguranja za robu koja se privremeno izvozi do mjesta gdje je bila izvedena proizvodna radnja ili posljednja takova radnja ne uračunavaju se u: - vrijednost privremeno izvezene robe, koja se uračunava kod utvrđivanja vrijednosti dobivenih proizvoda sukladno članku 38. stavak 1. točka b) Carinskog zakona; - proizvodne troškove, kada se vrijednost privremeno izvezene robe ne može odrediti sukladno članku 38. stavak 1. točka b) Carinskog zakona. Proizvodni troškovi iz stavka 1. ovog članka obuhvaćaju i troškove utovara, prijevoza i osiguranja dobivenih proizvoda, koji se zaračunavaju od mjesta gdje je bila proizvodnja izvedena ili posljednja takova radnja do mjesta, gdje su dobiveni proizvodi uneseni u carinsko područje. Među troškove popravka iz članka 161. Carinskog zakona, koji se uračunavaju kod određivanja carinskog duga, uračunavaju se sva plaćanja (u novcu, stvarima ili uslugama), koja izvrši ili treba izvršiti korisnik odobrenja u korist osobe koja izvodi popravak, ili posredna te neposredna plaćanja koja su uvjet za izvršenje popravka privremeno izvezene robe, ako na visinu plaćanja nije utjecala povezanost između korisnika odobrenja i osobe koja obavlja popravak. Članak 395. Udjel privremeno izvezene robe u dobivenim proizvodima izračunava se sukladno člancima 396. do 399. ove Uredbe, ako se svi dobiveni proizvodi, osim sporednih dobivenih proizvoda iz članka 398. stavka 3. ove Uredbe, koji su rezultat određenog proizvodnog postupka, ne puste istodobno u slobodan promet. Izračun udjela privremeno izvezene robe u dobivenim proizvodima iz članaka 396. do 398. ove Uredbe, primjeniti će se također i kod primjene bilo koje druge metode koja daje iste rezultate. Članak 396. Kada se iz privremeno izvezene robe proizvodnjom dobije samo jedna vrsta dobivenih proizvoda, iznos koji sukladno članku 159. stavku 2. Carinskog zakona treba odbiti kod puštanja dobivenih proizvoda u slobodan promet, određuje se uračunavanjem količine privremeno izvezene robe. U slučaju iz stavka 1. ovog članka, količina svake vrste privremeno izvezene robe koja odgovara količini dobivenih proizvoda puštenih u slobodan promet i koja se uračunava kod određivanja iznosa koji mora biti odbijen sukladno stavku 1. ovog članka, izračunava se tako, da se cjelokupna količina svake vrste privremeno izvezene robe pomnoži s koeficijentom, koji odgovara udjelu dobivenih proizvoda puštenih u slobodan promet u cjelokupnoj količini dobivenih proizvoda. Članak 397. Kada se iz jedne ili više vrsta privremeno izvezene robe dobije više vrsta dobivenih proizvoda, a svi se elementi privremeno izvezene robe pojavljuju u svakoj vrsti dobivenih proizvoda, iznos koji treba odbiti sukladno članku 159. stavku 2. Carinskog zakona određuje se kod puštanja dobivenih proizvoda u slobodan promet uračunavanjem količine privremeno izvezene robe. Kod odlučivanja, da li će se primijeniti metoda iz stavka 1. ovog članka, gubici se neće uzimati u obzir. Kod određivanja udjela privremeno izvezene robe u dobivenim proizvodima sukladno stavku 1. ovog članka, sporedni dobiveni proizvodi - kao što su otpaci, ostaci, talozi, odresci - neće se smatrati kao gubici. Kada se primjenjuje stavak 1. ovog članka, količina svake vrste privremeno izvezene robe korištene u proizvodnji svake vrste dobivenih proizvoda, odredit će se tako, da se pomnoži cjelokupna količina svake vrste privremeno izvezene robe s koeficijentom koji odgovara omjeru između količine privremeno izvezene robe sadržane u svakoj vrsti dobivenih proizvoda i cjelokupne količine privremeno izvezene robe u cjelokupnoj količini dobivenih proizvoda. Količina svake vrste privremeno izvezene robe, koja odgovara količini svake vrste dobivenih proizvoda puštenih u slobodan promet, koja se uračunava kod određivanja iznosa koji se odbija sukladno stavku 1. ovog članka, izračunava se tako, da se koeficijent izračunat na osnovi članka 396. stavka 2. ove Uredbe pomnoži s količinom svake vrste privremeno izvezene robe korištene u proizvodnji svake vrste dobivenog proizvoda, izračunatom sukladno stavku 4. ovog članka. Članak 398. Kada se ne može primijeniti metoda iz članka 396. ili 397. ove Uredbe, primjeniti će se vrijednosna metoda. Međutim, carinarnica može uz pristanak korisnika odobrenja, a radi pojednostavnjenja, primijeniti količinske metode iz članka 397. ove Uredbe umjesto vrijednosne metode, ako obje metode daju slične rezultate. Kako bi se odredila količina svake vrste privremeno izvezene robe korištene u proizvodnji svake vrste dobivenih proizvoda, cjelokupna količina privremeno izvezene robe pomnoži se koeficijentima, koji odgovaraju omjeru između carinske vrijednosti svake vrste dobivenih proizvoda i ukupne vrijednosti tih proizvoda. Kada jedna vrsta gotovih proizvoda nije ponovno uvezena, vrijednost tog proizvoda za potrebe vrijednosne metode bit će nedavna prodajna cijena istog ili sličnog proizvoda na domaćem tržištu, s tim da ta cijena nije pod utjecajem povezanosti između kupca i prodavača. Kada vrijednost nije moguće odrediti sukladno stavku 1. ovog članka, carinarnica će je odrediti nekom drugom prihvatljivom metodom. Količina svake vrste privremeno izvezene robe, koja odgovara količini svake vrste dobivenih proizvoda puštenih u slobodan promet, koja se uračunava kod određivanja iznosa kojeg treba odbiti sukladno članku 259. stavku 2. Carinskog zakona, izračuna se tako, da se koeficijent izračunat sukladno članku 397. stavku 2. ove Uredbe, pomnoži s količinom svake vrste privremeno izvezene robe korištene u proizvodnji tih dobivenih proizvoda, izračunatom primjenom stavka 2. ovog članka. Članak 399. Kada se doneseno odobrenje za vanjsku proizvodnju ne odnosi na popravak, a carinarnica može, uz pristanak korisnika odobrenja, odrediti približan iznos carinskog duga kojeg treba platiti sukladno pravilima o djelomičnom oslobođenju od plaćanja carine iz članaka 159. i 160. Carinskog zakona, carinarnica može odrediti prosječnu carinsku stopu za sve proizvodne radnje koje se izvode s navedenim odobrenjem (globalni obračun). Ovaj postupak je moguć samo za korisnike odobrenja koji često i redovno izvode postupak vanjske proizvodnje. Carinska stopa iz stavka 1. ovog članka može se odrediti za razdoblje koje nije dulje od šest mjeseci, i to na osnovi: - unaprijed pripremljene približne procjene iznosa davanja, koji bi morao biti plaćen u tom razdoblju, ili - iskustva na osnovi plaćanja iznosa davanja u prethodnim jednako dugim azdobljima. Stopa se može po potrebi povisiti, kako bi se osiguralo da plaćeni carinski dug ne bude manji od propisanog carinskog duga. Carinska stopa iz stavka 1. ovog članka primjenjuje se za privremeni obračun carinskog duga, kod puštanja dobivenih proizvoda u slobodan promet u razdoblju, koje je jednako razdoblju koje je bilo korišteno za izračune sukladno stavku 2. ovog članka. U tim slučajevima nije potrebno točno izračunati stvarni iznos carinskog duga kod svakog puštanja robe u slobodan promet. Privremeno obračunati carinski dug plaća se sukladno člancima 221. do 229. Carinskog zakona. Na kraju svakog razdoblja carinarnica obavlja konačni obračun carinskog duga u skladu sa člankom 159. stavkom 1. do 5. Carinskog zakona. Ako se kod konačnog obračuna carinskog duga utvrdi, da je privremeno obračunati carinski dug viši, ili da je unatoč primjene odredbe iz stavka 2. ovog članka, niži od propisanog carinskog duga, carinarnica je dužna izmijeniti raniji obračun.
Čl. 1 - 99
Čl. 100 - 199
Čl. 200 - 299
Čl. 300 - 399
Čl. 400 - 499
Čl. 500 - 599
Čl. 600 - 658
Izmjene i dopune
|
||||||||||||||||
