IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 21. 11. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

Dio prvi

OSNOVE OBVEZNIH ODNOSA (OPĆI DIO)

Glava I

OSNOVNA NAČELA

Cilj i sadržaj zakona

Član 1.

Radi stvaranja uvjeta za slobodan promet robe i obavljanje usluga na tržištu i za zadovoljavanje materijalnih i drugih potreba građana te radi osiguravanja odgovornosti poduzeća i drugih sudionika u pravnom prometu za izvrševanje njihovih obveza, ovim se zakonom uređuju osnove obveznih odnosa (opći dio), ugovorni i drugi obvezni odnosi u prometu robe i usluga.

Sudionici obveznih odnosa

Član 2.

Sudionici obveznih odnosa jesu poduzeća i druge društvene pravne osobe (u nastavku teksta »društvene pravne osobe"), pojedinci i građanske pravne osobe.

Obvezni odnosi i raspolaganje društvenim sredstvima

Član 3.

Ukinut.       Zakon o obveznim odnosima

Obvezni odnosi i društveno planiranje

Član 4.

Ukinut.       Zakon o obveznim odnosima

Obvezni odnosi i korištenje društvenim sredstvima

Član 5.

Ukinut.       Zakon o obveznim odnosima

Obvezni odnosi i samoupravni sporazumi

Član 6.

Ukinut.       Zakon o obveznim odnosima

Suradnja u obveznim odnosima

Član 7.

Ukinut.       Zakon o obveznim odnosima

Obveze prema građanima kao potrošačima i korisnicima usluga

Član 8.

Ukinut.       Zakon o obveznim odnosima

Ponašanje na tržištu

Član 9.

Ukinut.       Zakon o obveznim odnosima

Sloboda uređivanja obveznih odnosa

Član 10.

Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.

Ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu

Član 11.

Sudionici u obveznom odnosu ravnopravni su.

Načelo savjesnosti i poštenja

Član 12.

U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

Zabrana zloupotrebe prava

Član 13.

Zabranjeno je vršenje prava iz obveznih odnosa protivno cilju zbog kojeg je ono zakonom ustanovljeno ili priznato.

Zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja

Član 14.

Ukinut.      Zakon o obveznim odnosima

Načelo jednake vrijednosti davanja

Član 15.

(1) U zasnivanju dvostranih ugovora sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja.

(2) Zakonom se određuje u kojim slučajevima narušavanje toga načela povlači pravne posljedice.

Zabrana uzrokovanja štete

Član 16.

Svatko je dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugom uzrokovati šteta.

Dužnost ispunjenja obveze

Član 17.

(1) Sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

(2) Obveza se može ugasiti samo suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu ili na temelju zakona.

Ponašanje u izvršavanju obveza i ostvarivanju prava

Član 18.

(1) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u izvršavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog privrednika odnosno pažnja dobrog domaćina),

(2) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

(3) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo izvršenje obveze drugog sudionika.

Rješavanje sporova na miran način

Član 19.

Sudionici u obveznom odnosu nastojat će da sporove rješavaju usklađivanjem, posredovanjem ili na drugi miran način.

Dispozitivni karakter odredaba zakona

Član 20.

Sudionici mogu svoj obvezni odnos urediti drugačije nego što je ovim zakonom određeno, ako iz pojedine odredbe ovog zakona ili iz njezina smisla ne proizlazi što drugo.

Primjena dobrih poslovnih običaja

Član 21.

(1) Sudionici u obveznim odnosima dužni su u pravnom prometu postupati u skladu s dobrim poslovnim običajima.

(2) Na obvezne se odnose primjenjuju uzance ako su sudionici u obveznim odnosima ugovorili njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proizlazi da su njihovu primjenu htjeli.

Postupanje u skladu sa statutima i drugim općim aktima

Član 22.

(1) Društvene pravne osobe i građanske pravne osobe u zasnivanju obveznog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom i drugim općim aktima.

(2), Ali, ugovor koji je sklopljen ili druga pravna radnja koja je poduzeta suprotno tim aktima ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili morala znati ili ako je ovim zakonom drugačije određeno.

Primjena drugih saveznih zakona

Član 23.

Ukinut.

Primjena republičkih odnosno pokrajinskih zakona

Član 24.

Na obvezne odnose što se uređuju republičkim odnosno pokrajinskim zakonima neće se primjenjivati odredbe općeg dijela ovog zakona u pitanjima koja su, s obzirom na prirodu određenih obveznih odnosa, druga čije uređena republičkim odnosno pokrajinskim zakonima.

Primjena pojedinih odredaba

Član 25.

(1) Odredbe ovog zakona što se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u privredi nije izričito drugačije određeno.

(2) Ugovori u privredi, prema ovom zakonu, jesu ugovori što ih poduzeća i druge pravne osobe koje obavljaju privrednu djelatnost te imaoci radnji i drugi pojedinci koji u obliku registriranog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost sklapaju među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmete njihova poslovanja ili su u vezi s tim djelatnostima.

(3) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore na odgovarajući se način primjenjuju i na druge pravne poslove.
 

Glava II

NASTANAK OBVEZA

ODJELJAK 1.

Odsjek 1.
 

SKLAPANJE UGOVORA
 

I. SUGLASNOST VOLJA

Kad je ugovor sklopljen

Član 26.

Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Obavezno sklapanje i obavezni sadržaj ugovora

Član 27.

(1) Ako je netko po zakonu obavezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi.

(2) Odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih -odredbi koje nisu u skladu s njima.

Izjava volje

Član 28.

(1) Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju.

(2) Izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

Dozvola i odobrenje

Član 29.

(1) Kad je za sklapanje nekog ugovora potrebna suglasnost treće osobe, ta suglasnost može biti dana prije sklapanja ugovora, kao dozvola, ili poslije njegova sklapanja, kao odobrenje, ako zakonom nije propisano što drugo.

(2) Dozvola odnosno odobrenje moraju biti dani u obliku propisanom za ugovore za čije se sklapanje daju.

Član 30.

(1) Pregovori što prethode sklapanju ugovora ne obvezuju i svaka ih strana može prekinuti kad god hoće.

(2) Ali, strana koja je vodila pregovore bez namjere da sklopi ugovor odgovara za štetu nastalu vođenjem pregovora.

(3) Odgovara za štetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da sklopi ugovor pa odustane od te namjene bez osnovanog razloga i time drugoj strani uzrokuje štetu.

(4) Ako se drugačije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za sklapanje ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake dijelove.

Vrijeme i mjesto sklapanja ugovora

Član 31.

(1) Ugovor je sklopljen onog časa kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu.

(2) Smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponudilac imao svoje sjedište odnosno prebivalište u trenutku kad je učinio ponudu.

Ponuda

Član 32.

(1) Ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi, koji sadrži sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvaćanjem mogao sklopiti ugovor.

(2) Ako su ugovorne strane nakon postignute suglasnosti o bitnim sastojcima ugovora ostavile neke sporedne točke za kasnije, ugovor se smatra sklopljenim, a sporedne točke, ako sami ugovaratelji ne postignu suglasnost o njima, uredit će sud vodeći računa o prethodnim pregovorima, utvrđenoj praksi između ugovaratelja i običajima.

Član 33.

Prijedlog za sklapanje ugovora učinjen neodređenom broju osoba koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je sklapanju namijenjen važi kao ponuda ako drugačije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja.

Izlaganje robe

Član34.

Izlaganje robe s naznakom cijene smatra se kao ponuda ako drugačije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja.

Slanje kataloga i oglasa

Član 35.

(1) Slanje kataloga, cjenika, tarifa i drugih obavijesti te oglasi dani štampom, lecima, radiom, televizijom ili na koji drugi način ne predstavljaju ponudu za sklapanje ugovora, nego samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uvjetima.

(2) Ali će pošiljalac takvih poziva odgovarati za štetu koju bi pretrpio ponudilac ako bez osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu.

Učinak ponude

Članak 36.

(1) Ponudilac je vezan ponudom izuzev ako je svoju obvezu da održi ponudu isključio ili ako to isključenje proizlazi iz okolnosti posla.

(2) Ponuda se može opozvati samo ako je ponuđeni primio opoziv prije primitka ponude ili istovremeno s njom.

Do kada ponuda obvezuje

Član 37.

(1) Ponuda u kojoj je određen rok za njezino prihvaćanje obvezuje ponudioca do isteka tog roka.

(2) Ako je ponudilac u pismu ili telegramu odredio rok za prihvaćanje, smatrat će se da je taj rok počeo teći od datuma naznačenog u pismu;. odnosno od dana kad je telegram predan pošti.

(3) Ako pismo nije datirano, rok za prihvaćanje ponude teče od dana kad je pismo predano pošti.

(4) Ponuda učinjena odsutnoj osobi u kojoj nije određen rok za prihvaćanje vezuje ponudioca za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuđenom, da je on razmotri, o njoj odluči i da odgovor o prihvaćanju stigne ponudiocu.

Forma ponude

Član 38.

(1) Ponuda ugovora za čije sklapanje zakon zahtijeva posebnu formu obvezuje ponudioca samo ako- je učinjena u toj formi.

(2) isto važi i za prihvaćanje ponude.

Prihvaćanje ponude

Član 39.

(1) Ponuda je prihvaćena kad ponudilac primi iz javu ponuđenog da prihvaća ponudu.

(2) Ponuda je prihvaćena i kad ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati kao izjava o prihvaćanju.

(3) Prihvaćanje se može opozvati ako ponudilac primi izjavu o opozivanju prije izjave o prihvaćanju ili istovremeno s njom.

Prihvaćanje neposredne ponude

Član 40.

(1) Ponuda učinjena prisutnoj osobi smatra se odbijenom ako nije prihvaćena bez odgađanja, izuzev ako iz okolnosti proizlazi da ponuđenom pripada stanoviti rok za razmišljanje.

(2) Ponuda učinjena telefonom, teleprinterom ili neposrednom radio-vezom smatra se kao ponuda prisutnoj osobi.

Prihvaćanje ponude s prijedlogom da se izmijeni

Član 41.

Ako ponuđeni izjavi da prihvaća ponudu i istovremeno predloži da se ona a nečemu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane učinio drugu ponudu svome prijašnjem ponudiocu.

Šutnja ponuđenog

Član 42.

(1) Šutnja ponuđenog ne znači prihvaćanje ponude.

(2) Nema učinak odredba u ponudi da će se šutnja ponuđenog ili neko drugo njegovo propuštanje (na primjer, ako ne odbije ponudu u određenom roku ili ako poslanu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne vrati u određenom roku i sl.) smatrati kao prihvaćanje.

(3) Ali, kad ponuđeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio.

(4) Isto tako, osoba koja se ponudila drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, a i osoba u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih naloga, dužna je izvršiti dobiveni nalog ako ga nije odmah odbila.

(5) Ako u slučaju iz prethodnog stava ponuda odnosno nalog nije odbijen, smatra se da je ugovor sklopljen u trenutku kad je ponuda odnosno nalog stigao ponuđenom.

Zakašnjelo prihvaćanje i zakašnjela dostava izjave o prihvaćanju

Član 43.

(1) Prihvaćanje ponude izvršeno sa zakašnjenjem smatra se kao nova ponuda od strane ponuđenog.

(2) Ali, ako je izjava o prihvaćanju koja je učinjena pravodobno stigla ponudiocu nakon isteka roka za prihvaćanje, a ponudilac je znao ili je mogao znati da je izjava otposlana pravodobno, ugovor je sklopljen.

(3) Ipak, ugovor u takvom slučaju nije sklopljen ako ponudilac odmah, a najkasnije prvoga idućeg radnog dana poslije primitka izjave ili i prije primitka izjave, a nakon proteka roka za prihvaćanje ponude, obavijesti ponuđenoga da se zbog zakašnjenja ne smatra vezan svojom ponudom.

Smrt ili nesposobnost jedne strane

Član 44.

Ponuda ne gubi učinak ako je smrt ili nesposobnost jedne strane nastupila prije njezina prihvaćanja, izuzev ako suprotno proizlazi iz namjere strana, običaja ili prirode posla.

Predugovor

Član 45.

(1) Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.

(2) Propisi o formi glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisana forma uvjet pravovaljanosti ugovora.

(3) Predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.

(4) Na zahtjev zainteresirane strane sud će naložiti drugoj strani koja odbija pristupiti sklapanju glavnog ugovora da to uradi u roku koji će joj odrediti.

(5) Sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo zaključenje, a ako taj rok nije predviđen, onda od dana kad je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebalo da bude sklopljen.

(6) Predugovor ne obvezuje ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi bio ni zaključen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.

II. PREDMET

Kakav mora biti predmet obveze

Član 46.

(1) Ugovorna obveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju.

(2) Ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva.

Ništavost ugovora zbog predmeta

Član 47.

Kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav.

Naknadna mogućnost

Član 48.

Ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom pravovaljan je ako je predmet obveze koji je u početku bio nemoguć postao moguć prije ostvarenja uvjeta ili isteka roka.

Kad je predmet obveze nedopušten

Član 49.

Predmet obveze je nedopušten ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.

Kad je predmet odrediv

Član 50.

(1) Predmet obveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi.

(2) Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništav.

III. OSNOVA

Dopuštena osnova

Član 51.

(1) Svaka ugovorna obveza mora imati dopuštenu osnovu.

(2) Osnovna je nedopuštena, ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisimu te moralu društva.

(3) Pretpostavlja se da obveza ima osnovu iako nije izražena.

Ništavost ugovora zbog osnove

Član 52.

Ako osnova ne postoji ili je nedopuštena, ugovor je ništav.

Pobude za sklapanje ugovora

Član 53.

(1) Pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu pravovaljanost.

(2) Ali, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

(3) Ugovor bez naknade nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja.

IV. SPOSOBNOST

Ugovori pravne osobe

Član 54.

(1) Pravna osoba može sklapati ugovore u. pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti.

(2) Ugovor sklopljen protivno odredbi stava 1. ovog člana nema pravni učinak.

(3) Savjesna strana može zahtijevati naknadu štete što ju je pretrpjela sklapanjem ugovora koji nema pravni učinak:

Suglasnost za sklapanje ugovora

Član 55.

(1) Kad je statutom ili drugim općim aktom poduzeća određeno i u sudski registar upisano da njezin zastupnik može sklopiti određeni ugovor samo uz suglasnost nekog organa, suglasnost se može dati prethodno, istodobno ili naknadno, ako što drugo nije upisano u registar.

(2) Druga strana ima pravo pozvati poduzeće da se njezin ovlašteni organ u primjerenom roku izjasni o tome da li daje suglasnost, pa ako to on ne učini, smatrat će se da suglasnost nije dana.

(31 Naknadna suglasnost ima povratni učinak ako drugačije nije ugovoreno.

(4) Ako suglasnost nije dana, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.

(5) Kad se prema odredbama ovog člana smatra da ugovor nije sklopljen, savjesna strana može zahtijevati od poduzeća pravičnu naknadu.

(6) Odredbe prethodnih stavova primjenjuju se i u slučaju kad je statutom ili drugim općim aktom poduzeća određeno da zastupnik može sklopiti neki ugovor samo zajedno s određenim organom tog poduzeća.

Ugovor poslovno nesposobne osobe

Član 56.

(1) Za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora.

(2) Ograničeno poslovno sposobna osoba može bez odobrenja svoga zakonskog zastupnika sklapati samo, one ugovore čije joj je zaključivanje zakonom dopušteno.

(3) Ostali ugovori tih osoba ako su sklopljeni bez odobrenja zakonskog zastupnika pobojni su, ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem.

Pravo suugovaratelja poslovno nesposobne osobe

Član 57.

(1) Suugovaratelj poslovno nesposobne osobe koji nije znao za njezinu poslovnu nesposobnost može odustati od ugovora što ga je sklopio s njom bez odobrenja njezina zakonskog zastupnika.

(2) Isto pravo ima i suugovaratelj poslovno nesposobne osobe koji je znao za njezinu poslovnu nesposobnost, ali ga je ona prevarila da ima odobrenje svoga zakonskog zastupnika.

(3) To se pravo gasi nakon isteka trideset dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane odnosno za odsutnost odobrenja zakonskog zastupnika, ali i prije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego što taj rok protekne.

Pozivanje zakonskog zastupnika da se izjasni

Član 58.

(1) Suugovaratelj poslovno nesposobne osobe koji je sklopio ugovor s njom bez odobrenja njezina zakonskog zastupnika može pozvati zakonskog zastupnika da se izjasni da li odobrava taj ugovor.

(2) Ako se zakonski zastupnik ne izjasni u roku od trideset dana od ovog poziva da ugovor odobrava, smatrat će se da je odbio dati odobrenje.

Kad ugovaratelj stekne poslovnu sposobnost nakon sklapanja ugovora

Član 59.

Poslovno sposobna osoba može zahtijevati da se poništi ugovor koji je bez potrebnog odobrenja sklopila za vrijeme svoje ograničene poslovne sposobnosti samo ako je tužbu podnijela u roku od tri mjeseca od dana stjecanja potpune poslovne sposobnosti.

V. MANE VOLJE

Prijetnja

(1) Ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom-izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može. tražiti da se ugovor poništi.

(2) Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo i drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe.

Bitna zabluda

Član 61.

(1) Zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se zaključuje s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti

koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila ugovor takva sadržaja.

(2) Strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri sklapanju ugovora nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva.

(3) U slučaju poništaja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana ima pravo tražiti naknadu pretrpljene štete bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu.

(4) Strana koja je u zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga strana spremna izvršiti ugovor kao da zablude nije bilo.

Zabluda o pobudi kod ugovora bez naknade

Član 62.

Kod ugovora bez naknade bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze.

Nesporazum

Član 63.

Kad strane vjeruju da su suglasne, a u stvari medu njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovi ili o predmetu obveze, ugovor ne nastaje.

Posredna izjava

Član 64.

Zabluda osobe preko koje je strana izjavila svoju volju smatra se isto kao i zabluda u vlastitom izjavljivanju volje.

Prijevara

Član 65.

(1) Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna.

(2) Strana koja je sklopila ugovor pod prijevarom ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete.

(3) Ako je prijevaru učinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru.

(4) Ugovor bez naknade može se poništiti i kad je prijevaru učinila treća osoba, bez obzira na to da li je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru.

Priviđan ugovor

Član 66.

(1) Prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

(2) Ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost.

(3) Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi.

VI. FORMA UGOVORA

Neformalnost ugovora

Član 67.

(1) Sklapanje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drugačije određeno.

(2) Zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenoj formi važi i za sve kasnije izmjene ili dopune ugovora.

(3) Ali su pravovaljane kasnije usmene dopune o sporednim točkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno ako to nije protivno cilju radi kojega je forma propisana.

(4) Pravovaljane su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili druge strane ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.

Raskid formalnih ugovora

Član 68.

Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev ako je za određeni slučaj zakonom predviđeno što drugo, ili ako cilj zbog kojega je propisana forma za sklapanje ugovora zahtijeva da raskid ugovora bude obavljen u istoj formi.

Ugovorena forma

Član 69.

(1) Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da posebna forma bude uvjet pravovaljanosti njihova ugovora.

(2) Ugovor za čije je sklapanje ugovorena posebna forma može biti raskinut; dopunjen ili na drugi način izmijenjen i neformalnim sporazumom.

(3) Ako su ugovorne strane predvidjele određenu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora ili da postignu što drugo, ugovor je sklopljen kad je postignuta suglasnost o njegovu sadržaju, a za ugovaratelje je u isto vrijeme nastala obveza da ugovoru dadu predviđenu formu.

Sankcija nedostajanja potrebne forme

Član 70.

(1) Ugovor koji nije sklopljen u propisanoj formi nema pravni učinak ako iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizlazi što drugo.

(2) Ugovor koji nije sklopljen u ugovorenoj formi nema pravni učinak ako su stranke pravovaljanost ugovora uvjetovale posebnom formom.

Pretpostavka potpunosti isprave

Član 71.

(1) Ako je ugovor sklopljen u posebnoj formi. bilo na temelju zakona bilo voljom stranaka, važi samo ono što je u toj formi izraženo.

(2) Ipak, bit će pravovaljane istovremene usmene pogodbe o sporednim točkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno ako nisu u opreci s njegovim sadržajem ili ako nisu protivne cilju zbog kojega je forma propisana.

(3) Pravovaljane su i istovremene usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili obiju strana ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.

Sastavljanje isprave

Član 72.

(1) Kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu sva osobe koje se njim obvezuju.

(2) Ugovaratelj koji ne zna pisati stavit će na ispravu rukoznak ovjeren od dva svjedoka ili od suda odnosno drugog organa.

(3) Za sklapanje dvostranog ugovora dovoljno je da obje strane potpišu jednu ispravu ili da svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani.

(4) Zahtjev pismene forme ispunjen je ako strane izmijenjaju pisma ili se sporazumiju teleprinterom ili nekim drugim sredstvom koje omogućuje da se sa sigurnošću utvrde sadržaj i davalac izjave.

Kad je izvršen ugovor kojem nedostaje forma

Član 73.

Ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pismena forma smatra se pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili a pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojega je forma propisana očito ne proizlazi što drugo.

VII. UVJET

Uvjeti i njihov učinak

Član 74.

(1) Ugovor je sklopljen pod uvjetom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvjesne činjenice.

(2) Ako je sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji; ugovor djeluje od trenutka njegova zaključenja, osim ako iz zakona, prirode posla ili volje strana ne proistječe što drugo.

(3) Ako je sklopljen pod raskidnim uvjetom, ugovor prestaje važiti kad se uvjetu udovolji.

(4) Smatra se da je uvjet ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, a smatra se da nije ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje strana u čiju je korist određen.

Nedopušten ili nemoguć uvjet

Član 75.

(1) Ništav je ugovor u kojem je postavljen odgodni ili raskidni uvjet protivan Ustavu Republike Hrvatske ili prisilnim propisima.

(2) Ugovor sklopljen pod nemogućim odgodnim uvjetom ništav je, a nemoguć. raskidni uvjet smatra se nepostojećim.

Osiguranje uvjetnog prava

Član 76.

Ako je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom, vjerovnik čije je pravo uvjetovano može zahtijevati odgovarajuće osiguranje tog prava ako je njegovo ostvarenje ugroženo.

VIII. ROK

Računanje vremena

Član 77.

(1) Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka.

(2) Rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava se onog dana koji se po imenu i broju poklapa s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a ako takvog dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan tog mjeseca,

(3) Ako posljednji dan roka pada u dan kada je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se slijedeći radni dan.

(4) Početak mjeseca označava prvi dan u mjeseca, sredina - petnaesti, a kraj - posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizlazi iz namjere stranaka ili iz prirode ugovornog odnosa.

Primjena pravila o uvjetu

Član 78.

Kad učinak ugovora počinje od određenog vremena, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o odgodnom uvjetu, a kad ugovor prestaje važiti nakon isteka određenog roka, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o raskidnom uvjetu.
 

IX. KAPARA I ODUSTATNINA

1. KAPARA

Vraćanje i uračunavanje kapare

Član 79.

(1) Ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor sklonjen .(kapara), ugovor se smatra zaključenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno.

(2) U slučaju udovoljenja ugovoru kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obveze.

(3) Ako što drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem dvostruke kapare.

Neizvršenje ugovora

Član 80.

(1) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, i tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom.

(2) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izbora, tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.

(3) U svakom slučaju, kad druga strana traži izvršenje ugovora, ona ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog zakašnjenja.

(4) Sud može na zahtjev zainteresirane strane smanjiti pretjerano veliku kaparu.

U slučaju djelomičnog ispunjenja obveze

Član 81.

(1) U slučaju djelomičnog ispunjenja obveze vjerovnik ne može zadržati kaparu, nego može tražiti ispunjenje ostatka obveze i naknadu štete zbog zakašnjenja, ili tražiti naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja. ali se u oba slučaja. kapara uračunava u naknadu.

(2) Ako vjerovnik raskine ugovor i vrati ono što je primio kao djelomično ispunjenje, on može birati između ostalih zahtjeva koji pripadaju jednoj strani kad je ugovor ostao neizvršen krivnjom druge.

2. ODUSTATNINA

Uloga odustatnine

Član 82.

(1) Sporazumom ugovornih strana može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustane od ugovora davanjem odustatnine.

(2) Kad strana u čiju je korist ugovorena odustatnina izjavi drugoj strani da će dati odustatninu, ona više ne može zahtijevati izvršenje ugovora.

(3) Strana ovlaštena da odustane dužna je dati odustatninu istovremeno s izjavom o odustajanju.

(4) Ako ugovaratelji nisu odredili rok do kojega ovlaštena strana može odustati od ugovora, ona to može učiniti sve dok ne protekne rok određen za ispunjenje njezine obveze.

(5) To pravo odustajanja od ugovora prestaje i kad strana u čiju je korist ugovoreno počne ispunjavati svoje obveze iz toga ugovora ili primati ispunjenje od druge strane.

Kapara kao odustatnina

Član 83.

(1) Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora onda se kapara smatra kao odustatnina i svaka strana može odustati od ugovora.

(2) U tom slučaju, ako odustane strana koja je dala kapanu ona je gubi, a ako odustane strana koja je kaparu primila, ona je vraća u dvostrukom iznosu.
 

Odsjek 2.

ZASTUPANJE
 

I. O ZASTUPANJU UOPĆE

Mogućnost zastupanja

Član 84.

(1) Ugovor kao i drugi pravni posao može se poduzeti i preko zastupnika.

(2) Ovlaštenje za zastupanje temelji se na zakonu, statutu ili drugom općem aktu, aktu nadležnog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoć).

Učinci zastupanja

Član 85.

(1) Ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.

(2) Pod istim uvjetima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravni učinak neposredno prema zastupanoj osobi.

(3) Zastupnik je dužan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne uradi ugovor proizvodi pravni učinak za zastupanog i drugu stranu ako je ona znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik.

Prenošenje ovlaštenja

Član 86.

(1) Zastupnik ne može prenijeti svoja ovlaštenja na drugog, izuzev kad mu je to dopušteno zakonom ili ugovorom.

(2) Iznimno, on to može učiniti ako je spriječen okolnostima da posao osobno obavi a interesi zastupanog zahtijevaju neodgodivo poduzimanje pravnog posla.

Prekoračenje granica ovlaštenja

Član 87.

(1) Kada zastupnik prekorači granice ovlaštenja, zastupani je u obvezi samo- ako odobri prekoračenje.

(2) Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatrat će se da je odobrenje odbijeno.

(3) Odobrenje iz prethodnog stava ima povratni učinak ako strane ne odrede drugačije.

(4) Ako druga strana nije znala niti morala znati za prekoračenje ovlaštenja, može odmah nakon saznanja za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru izjasni, izjaviti da se ne smatra ugovorom vezana.

(5) Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlaštenja.

Sklapanje ugovora od strana neovlaštene osobe

Član 88.

(1) Ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

(2) Strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava.

(3) Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.

(4) U tom slučaju strana s kojom je ugovor sklopljen može od osobe koja je kao punomoćnik bez ovlaštenja zaključila ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku zaključenja ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora.

II. PUNOMOĆ

Davanje punomoći

Član 89.

(1) Punomoć je ovlaštenje za zastupanje što ga vlastodavac pravnim poslom daje punomoćniku.

(2) Postojanje i opseg punomoći nezavisni su od pravnog odnosa na čijoj je podlozi punomoć dana.

(3) Punomoćnik može biti i pravna osoba.

Posebna forma punomoći

Član 90.

Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoć za sklapanje tog ugovora odnosno za poduzimanje tog posla.

Opseg ovlaštenja

Član 91.

(1) Punomoćnik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten.

(2) Punomoćnik kome je dana opća punomoć može

poduzimati samo pravne poslove koji dolaze u redovno poslovanje.

(3) Posao koji ne dolazi u redovno poslovanje može punomoćnik poduzeti samo ako je posebno ovlašten za poduzimanje tog posla odnosno vrste poslova među koje on spada.

(4) Punomoćnik ne može bez posebnog ovlaštenja za svaki pojedini slučaj preuzeti mjeničnu obvezu, sklopiti ugovor o jamstvu, o nagodbi, o izbranom sudu, a ni odreći se nekog prava bez naknade.
 

Iz NN 88/01
Članak 50.
Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe sljedećih zakona:
- članka 91. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96. i 112/99.) ukoliko se ta odredba odnosi na ovlaštenje za sklapanje arbitražnog ugovora.

Opozivanje i sužavanje punomoći

Član 92.

(1) Vlastodavac može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoć, čak i ako se ugovorom odrekao tog prava.

(2) Opozivanje i sužavanje svake punomoći može se učiniti izjavom bez posebne forme.

(3) Ako je opozivanjem ili sužavanjem punomoći povrijeđen, ugovor o nalogu ili ugovor o djelu ili neki drugi ugovor, punomoćnik ima pravo na naknadu time nastale štete.

Učinak prestanka i sužavanja punomoći prema trećim osobama

Član 93.

(1) Opozivanje punomoći te njezino sužavanje nema učinak prema trećoj osobi koja je sklopila ugovor

s punomoćnikom ili obavila. drugi pravni posao, a nije znala niti je morala znati da je punomoć opozvana odnosno sužena.

(2) U tom slučaju vlastodavac ima pravo zahtijevati od punomoćnika. naknadu štete koju bi zbog toga pretrpio, izuzev kad punomoćnik nije znao ni morao znati za opozivanje odnosno za sužavanje punomoći.

(3) Isto vrijedi i u ostalim slučajevima prestanka punomoći.

Drugi slučajevi prestanka punomoći

Član 94.

(1) Punomoć prestaje prestankom pravne osobe kao punomoćnika ako zakonom nije drugačije određeno.

(2) Punomoć prestaje smrću punomoćnika.

(3) Punomoć prestaje prestankom pravne osobe odnosno smrću osobe koja ju je dala, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete za pravne sljedbenike ili ako punomoć važi i za slučaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla.

III. POSLOVNA PUNOMOĆ

Tko može dati punomoć i njezin sadržaj

Član 95.

Ukinut.

Poslovna punomoć imaoca radnje

Član 96.

Ukinut.

IV. OVLAŠTENJA TRGOVINSKOG PUTNIKA

Član 97.

Ukinut.

V OVLAŠTENJA OSOBA KOJE OBAVLJAJU ODREĐENE POSLOVE

Član 98.

Ukinut.

Odsjek 3.

TUMAČENJE UGOVORA

Primjena odredaba i tumačenje spornih odredbi

Član 99.

(1) Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase.

(2) Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim zakonom.

Nejasne odredbe u posebnim slučajevima

Član 100.

U slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed odštampanom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

Dopunsko pravilo

Član 101.

Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumačiti u smislu koji je manje težak za dužnika, a u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja.

Izvansudsko tumačenje ugovora

Član 102.

(1) Ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesuglasnosti u pogledu smisla i domašaja ugovornih odredbi, netko treći tumačiti ugovor.

(2) U tom slučaju, ako ugovorom nije drugačije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim organom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treća osoba odbije dati tumačenje ugovora.

Odsjek 4.

NEVAŽNOST UGOVORA

I. NIŠTAVI UGOVORI

Ništavost

Član 103.

(1) Ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

(2) Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

Posljedice ništavosti

Član 104.

(1) U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila

po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

(2) Ali, ako je ugovor ništav zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima, sud može odbiti, u cjelini ili djelomično, zahtjev nesavjesne,strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala, a može i odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovi zabranjenog ugovora preda općini na čijem području ona ima sjedište odnosno prebivalište.

(3) Pri odlučivanju sud će voditi računa o savjesnosti jedne odnosno obiju strana, o značenju društvenih interesa koji se ugrožavaju te o moralnim shvaćanjima društva.

Djelomična ništavost

Član 105.

(1) Ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

(2) Ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

Konverzija

Član 106.

Kad ništav ugovor udovoljava uvjetima za-pravovaljanost nekoga drugog ugovora, onda će među ugovarateljima važiti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u suglasnosti s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kad su ugovor sklopili i ako se može uzeti da bi oni sklopili taj ugovor da su znali za ništavost svog ugovora.

Naknadni nestanak uzroka ništavosti

Član 107.

(1) Ništav ugovor ne postaje pravovaljan kad zabrana ili koji drugi uzrok ništavosti naknadno nestane.

(2) Ali, ako je zabrana bila manjeg značenja, a ugovor je izvršen, ništavost se ne može isticati.

Odgovornost osobe krive za ništavost ugovora

Član l08.

Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti.

Isticanje ništavosti

Član 109.

(1) Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

(2) Pravo da zahtijeva utvrđenje ništavosti ima i javni tužilac.

Neograničeno isticanje ništavosti

Član 110.

Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.

II. POBOJNI UGOVORI

Kad je ugovor pobojan

Član 111.

Ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana u pogledu volje strana te kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom određeno.

Poništenje ugovora

Član 112.

(1) Ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi.

(2) Ali, suugovaratelj te strane može od nje tražiti da se u određenom roku, ali ne kraćem od 30 dana, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne, jer će u protivnom smatrati da je ugovor poništen.

(3) Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom roku ne izjasni ili ako izjavi da ne ostaje pri ugovoru, smatrat će se da je ugovor poništen.

Posljedica poništaja

Član 113.

(1) Ako je na temelju pobojnog ugovora koji je poništen nešto bilo ispunjeno, ima se izvršiti vraćanje, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu.

(2) Naknada u novcu daje se prema cijenama u vrijeme vraćanja odnosno donošenja sudske odluke.

Vračanje i naknada u slučaju poništenja ugovora ograničeno poslovno sposobne osobe

Član 114.

U slučaju poništenja ugovora zbog ograničene poslovne sposobnosti jednog ugovaratelja, suugovaratelj takve osobe može zahtijevati vraćanje samo onog dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini ograničeno poslovno sposobne osobe ili je upotrijebljen u njezinu korist, a i onog što je namjerno uništeno ili otuđeno.

Odgovornost za poništenje ugovora

Član 115.

Ugovaratelj na čijoj je strani uzrok pobojnosti odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog poništenja ugovora ako ovaj nije znao ni morao znati za postojanje uzroka pobojnosti ugovora.

Odgovornost ograničeno poslovno sposobne osobe

Član 116.

Ograničeno poslovno sposobna osoba odgovara za štetu nastalu poništenjem ugovora ako je lukavstvom uvjerila svog suugovaratelja da je poslovno sposobna.

Prestanak prava

Član 117.

(1) Pravo zahtijevati poništenje pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti odnosno od prestanka prinude.

(2) To pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora.

III. UGOVORI KOJI NISU U SUGLASNOSTI SA SAMOUPRAVNIM SPORAZUMOM Usklađivanje odnosno poništenje ugovora

Član 118.

Ukinut.

Vraćanje i naknada u slučaju poništenja ugovora

Član 119.

Ukinut.

Prestanak prava

Član 120.

Ukinut.

Odsjek 5.

DVOSTRANI UGOVORI

I. ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE I PRAVNE NEDOSTATKE ISPUNJENJA

Član 121.

(1) Kod ugovora s naknadom svaki ugovaratelj odgovara za materijalne nedostatke svog ispunjenja.

(2) Isto tako, ugovaratelj odgovara i za pravne nedostatke ispunjenja i dužan je štititi drugu stranu od prava i zahtjeva trećih osoba kojima bi njezino pravo bilo isključeno ili suženo.

(3) Na ove obveze prenosioca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgovornosti prodavaoca za materijalne i pravne nedostatke, ako za određeni slučaj nije što drugo propisano.

II. PRIGOVOR NEISPUNJENJA UGOVORA

Pravilo istovremenog ispunjenja

Član 122.

(1) U dvostranim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni, ili nije spremna istovremeno ispuniti svoju obvezu, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz prirode posla.

(2) Ali, ako na sudu jedna strana istakne da nije dužna ispuniti svoju obvezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud će joj naložiti da ispuni svoju obvezu kad i druga strana ispuni svoju.

Kad ispunjenje obveze jedne strane postane neizvjesno

Član 123.

(1) Ako je ugovoreno da prvo jedna strana ispuni svoju obvezu, pa se nakon sklapanja ugovora materijalne prilike druge strane pogoršaju u toj mjeri da je neizvjesno da li će ona moći ispuniti svoju obvezu, ili ako ta neizvjesnost proizlazi iz drugih ozbiljnih razloga, strana koja se obvezala da prva ispuni svoju obvezu može odgoditi njezino ispunjenje dok druga strana ne ispuni svoju obvezu ili dok ne dade dovoljno osiguranje da će je ispuniti.

(2) To važi i kad su materijalne prilike druge strane. bile u istoj mjeri teške još prije sklapanja ugovora, ako njezin suugovaratelj to nije znao niti je morao znati.

(3) U tim slučajevima strana koja se obvezala da prva ispuni svoju obvezu može zahtijevati da joj se osiguranje dade u primjerenom roku, a poslije proteka tog roka bez rezultata, može raskinuti ugovor.

I1I. RASKID UGOVORA ZBOG NEISPUNJENJA

Prava jedne strane kad draga strana ne ispuni svoju obvezu

Član 124.

U dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveza ili, pod uvjetima predviđenim u idućim članovima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

Kad je ispunjenje o roka bitni sastojak ugovora

Član 125.

(1) Kad ispunjenje obveze u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

(2) Ali, vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja, obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora.

(3) Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.

(4) Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla

Kad ispunjenje o roku nije bitni sastojak ugovora

Član 126.

(1) Kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitni sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje.

(2) Ali, ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje.

(3) Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitni sastojak ugovora.

Raskid ugovora bez ostavljanja naknadnog roka

Član 127.

Vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće izvršiti ni u naknadnom roku.

Raskid ugovora prije isteka roka

Član 128.

Kad je prije isteka roka za ispunjenje obveze očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

Raskid ugovora s uzastopnim obvezama

Član 129.

(1) Kad u ugovoru s uzastopnim obvezama jedna strana ne ispuni jednu obvezu, druga strana može, u razumnom roku, raskinuti ugovor u pogledu svih budućih obveza, ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene.

(2) Ona može raskinuti ugovor ne samo u pogledu budućih obveza, nego i u pogledu već ispunjenih obveza, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja nema interesa za nju.

(3) Dužnik može održati ugovor ako dade odgovarajuće osiguranje.

Dužnost obavještavanja

Član 130.

Vjerovnik koji zbog neispunjenja dužnikove obveze raskida ugovor dužan je to saopćiti dužniku bez odgađanja.

Kad se ugovor ne može raskinuti

Član 131.

Ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze.

Učinak raskida

Član 132.

(1) Raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obveza, izuzev obveze na naknadu eventualne štete.

(2) Ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala.

(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za izvršenje dvostranih ugovora.

(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi.

(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od dana kad je isplatu primila.

IV. RASKID ILI IZMJENA UGOVORA ZBOG PROMIJENJENIH OKOLNOSTI

Pretpostavke za raskid

Član 133.

(1) Ako nakon sklapanja ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, a u jednom i u drugom slučaju u toj mjeri da je očito da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi po općem mišljenju bilo nepravično održati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je otežano ispunjenje obveze odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne može ostvarivati svrhu ugovora može zahtijevati da se ugovor raskine.

(2) Raskid ugovora ne može se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

(3) Strana koja zahtijeva raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze.

(4) Ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajući uvjeti ugovora pravično izmijene.

(5) Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da naknadi drugoj strani pravičan dio štete koju trpi zbog toga.

Dužnost obavještavanja

Član 134.

Strana koja je ovlaštena da zbog promijenjenih okolnosti zahtijeva raskid ugovora dužna je o svojoj namjeri da traži raskid ugovora obavijestiti drugu stranu čim sazna da su takve okolnosti nastupile, a ako to ne učini, odgovara za štetu koju je druga strana

pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme saopćen.

Okolnosti značajne za odluku suda

Član 135.

Pri odlučivanju o raskidu ugovora odnosno o njegovoj izmjeni sud se rukovodi načelima poštenog prometa, vodeći računa naročito o svrsi ugovora, o uobičajenom riziku kod ugovora odnosne vrste, o općem interesu te o interesima obiju strana.

Odricanje od pozivanja na promijenjene okolnosti

Član 136.

Strane se mogu ugovorom unaprijed odreći pozivanja na određene promijenjene okolnosti osim ako je to u opreci s načelom savjesnosti i poštenja.

V. NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA

Nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara nijedna strana

Član 137.

(1) Kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove.

(2) U slučaju djelomične nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, druga strana može raskinuti ugovor ako djelomično ispunjenje ne odgovara njezinim potrebama, inače ugovor ostaje na snazi, a druga strana ima pravo zahtijevati razmjerno smanjenje svoje obveze.

Nemogućnost ispunjenja za koju odgovara druga strana

Član 138.

(1) Kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana, njezina obveza se gasi, a ona zadržava svoje potraživanje prema drugoj strani, s tim što se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od vlastite obveze.

(2) Osim-toga, ona je dužna ustupiti drugoj strani sva prava koja bi imala prema trećim osobama u vezi s predmetom svoje obveze čije je ispunjenje postalo nemoguće.

VI. PREKOMJERNO OŠTEĆENJE

Očiti nerazmjer uzajamnih davanja

Član 139.

(1) Ako Je između obveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati.

(2) Pravo da se zahtijeva poništenje ugovora prestaje istekom godine dana od njegova sklapanja.

(3) Odricanje unaprijed od ovog prava nema pravni učinak.

(4) Ugovor će ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti.

(5) Zbog ovog nerazmjera ne može se tražiti poništenje ugovora na sreću, javne prodaje, a ni onda kad je za stvar dana viša cijena iz osobite naklonost.

Posebni slučajevi

Član 140.

(1) Ako se otuđuje osnovno sredstvo u društvenom vlasništvu, a stjecalac je fizička ili građanska pravna osoba, može se zahtijevati poništenje ugovora ukoliko je ono što je primljeno u očitom nerazmjeru a vrijednošću u vrijeme sklapanja ugovora.

(2) Ako fizička ili građanska pravna osoba otuđuje stvar koja može biti osnovno sredstvo, a stjecalac je društvena pravna osoba, može se zahtijevati poništenje ugovora ukoliko je ono što je dano u očitom nerazmjeru s vrijednošću u vrijeme sklapanja ugovora.

(3) Nepoznavanje prave vrijednosti stvari u času sklapanja ugovora nije uvjet za njegovo poništenje.

(4) Poništenje ugovora može zahtijevati društvena pravna osoba koja je bila ugovorna strana te nadležni organ.

(5) Ako ovim članom nije drugačije propisano, na odgovarajući se način primjenjuju pravila iz prethodnog člana.

(6) Pod osnovnim sredstvom u smislu ovog člana ne razumijeva se nekretnina koja je osnovno sredstvo društvene pravne osobe.

VII ZELENAŠKI UGOVOR

Član 141.

(1) Ništav je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

(2) Na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama ništavosti i o djelomičnoj ništavosti ugovora.

(3) Ako oštećenik zahtijeva da se njegova obveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi.

(4) Oštećenik može podnijeti zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos u roku od pet godina od sklapanja ugovora.

VIII. OPČI UVJETI UGOVORA

Obveznost

Član 142.

(1) Opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove.

(2) Opći uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način.

(3) Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u času sklapanja ugovora.

(4) U slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

Ništavost nekih odredbi općih uvjeta

Član 143.

(1) Ništave su odredbe općih uvjeta koje su protivne samoj svrsi sklopljenog ugovora ili dobrim poslovnim običajima, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog organa.

(2) Sud može odbiti primjenu pojedinih odredbi općih uvjeta koje lišavaju drugu stranu prava da stavi prigovore, ili onih na temelju kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inače nepravične ili pretjerano stroge prema njoj.

Odnos općih uvjeta i pojedinačnih ugovora

Član 144.

Ako su između društveno-političke zajednice, fonda, mjesne zajednice odnosno organizacije potrošača i nekih poduzeća koja se bavi poslovima prometa robe i usluga na malo utvrđeni opći uvjeti isporuke robe ili obavljanja usluga, ti su uvjeti sastavni dijelovi svih pojedinačnih ugovoru koje bi ta organizacija sklopila o tim isporukama ili uslugama, ako zakonom nije drugačije određeno.

IX. USTUPANJE UGOVORA

Uvjeti ustupanja

Član 145.

(1) Svaka strana u dvostranom ugovoru može, ako na to pristane druga strana, ustupiti ugovor nekoj trećoj osobi koja time postaje nosilac svih njezinih prava i obveza iz tog ugovora.

(2) Ustupanjem ugovora ugovorni odnos između ustupioca i druge strane prelazi na primaoca i drugu stranu u času kada je druga strana pristala na ustupanje. a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obaviještena o ustupanju.

(3) Pristanak na ustupanje ugovora pravovaljan je samo ako je dan u formi propisanoj u zakonu za ustupljeni ugovor.

(4) Odredbe o sporednim pravima u vezi s ugovorom o preuzimanju duga na odgovarajući će se način primijeniti i na ustupanje ugovora.

Odgovornost ustupioca

Član 146.

(1) Ustupilac odgovara primaocu za pravovaljanost ustupljenog ugovora.

(2) On mu ne jamči da će druga strana ispuniti svoje obveze iz ustupljenog ugovora, osim ako se na to naročito obvezao.

(3) On ne jamči drugoj strani da će primalac ispuniti obveze iz ugovora, osim ako se na to naročito obvezao.

Prigovori

Član 147.

Druga strana može istaći primaocu sve prigovore iz ustupljenog ugovora, a i one koje ima iz drugih odnosa s njim, ali ne i prigovore koje ima prema ustupiocu.

Odsjek 6.

OPČI UČINCI UGOVORA

I. STVARANJE OBVEZA ZA UGOVARATELJE

Učinci ugovora među ugovarateljima i njihovim pravnim sljedbenicima

Član 148.

(1) Ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.

(2) Ugovor ima učinak i za univerzalne pravne sljedbenike ugovornih strana, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizlazi iz prirode samog ugovora.

(3) Ugovorom se može ustanoviti pravo u korist treće osobe.

II. UGOVOR U KORIST TREĆE OSOBE

Neposredno pravo trećeg

Član I49.

(1) Kad netko ugovori u svoje ime potraživanje u korist trećeg, treći stječe vlastito i neposredno pravo prema dužniku ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla.

(2) Ugovaratelj ima pravo zahtijevati da dužnik izvrši prema trećem ono što je ugovoreno u korist te treće osobe.

Opozivanje koristi za trećeg

Član 150.

(1) Ugovaratelj koristi za trećeg može je opozvati ili izmijeniti sve dok treći ne izjavi da prihvaća ono što je. ugovoreno u njegovu korist.

(2) Ako je ugovoreno da će dužnik izvršiti ono na što se obvezao u korist trećeg tek nakon smrti ugovaratelja, ovaj može sve dotle, pa i svojom oporukom, opozvati korist ugovorenu za trećeg ako iz samog ugovora ili iz okolnosti ne proizlazi što drugo.

Prigovori dužnika prema trećem

Član I51.

Dužnik može istaći trećem sve prigovore koje ima prema ugovaratelju po osnovi ugovara kojim je ugovorena korist za trećeg.

Odbijanje trećeg

Član 152.

Ako treći odbije korist koja je ugovorena za njega ili je ugovaratelj opozove, korist pripada ugovaratelju ako što drugo nije ugovoreno ili ne proizlazi iz prirode posla.

Obećanje radnje treće osobe

Član 153.

(1) Obećanje učinjeno drugom da će treći nešto učiniti ili propustiti, trećeg ne obvezuje, a obećavalac odgovara za štetu koju bi drugi pretrpio zbog toga što treći neće da se obveže ili da izvrši ili propusti određenu radnju.

(2) Obećavalac neće odgovarati ako je drugom obećao da će se samo-zauzeti kod trećeg da se ovaj obveže da nešto učini ili propusti, a u tome nije uspio i pored svega potrebnog zalaganja.

ODJELJAK 2.

Uzrokovane štete

Odsjek 1.

OPĆA NAČELA

Osnove odgovornosti

Član 154.

(1) Tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

(2) Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

(3) Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

Šteta

Član 155.

Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

Zahtjev da se ukloni opasnost štete

Član 156.

(1) Svatko može zahtijevati od dragoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili određenom broju osoba; a i suzdržati se od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost štete ako se nastanak uznemiravanja ili štete ne može spriječiti. odgovarajućim mjerama.

(2) Sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere, za sprečavanje nastanka štete ili uznemiravanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini.

(3) Ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobivena dozvola nadležnog organa, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta)..

(4) Ali, i u tom slučaju se može zahtijevati poduzimanje društveno opravdanih mjera da se spriječi nastupanje štete ili da se ona smanji.

Zahtjev da se, prestane s povredom prava ličnosti

Član 157.

(1) Svatko ima pravo zahtijevati od suca ili drugoga nadležnog organa da naredi prestanak radnje-kojom se povređuje pravo njegove ličnosti.

(2) Sud odnosno drugi nadležni organ može narediti prestanak radnje pod prijetnjom plaćanja stanovite novčane svote, određene ukupno ili po jedinici vremena, u korist povrijeđenog.

Odsjek 2

ODGOVORNOST PO OSNOVI KRIVNJE

Postojanje krivnje

Članak 158.

Krivnja postoji kada je štetnik uzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom.

Neodgovorne osobe

Član 159.

(1) Osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja. ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje ne odgovara za štetu što je drugome uzrokuje.

(2) Tko drugom uzrokuje štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, izuzev ako dokaže da nije svojom krivnjom dospio u to stanje.

(3) Ako je u to stanje dospio tuđom krivnjom, za štetu će odgovarati onaj koji ga je u to stanje doveo.

Odgovornost maloljetnika

Član 160.

(1) Maloljetnik do navršene sedme godine ne odgovara za štetu koju uzrokuje.

(2) Maloljetnik od navršene sedme do navršene četrnaeste godine na odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je pri uzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje.

(3) Maloljetnik s navršenih četrnaest godina odgovara prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.

Nužna obrana, stanje nužde. otklanjanje štete od drugog

Član 161.

(1)'Tko u nužnoj obrani uzrokuje štetu napadaču nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane.

(2) Ako netko uzrokuje štetu u stanju nužde, oštećenik može zahtijevati naknadu od osobe koja je kriva za nastanak opasnosti štete ili od osoba od kojih je šteta otklonjena, ali od ovih posljednjih ne više od koristi što su je imale od toga.

(3) Tko pretrpi štetu otklanjajući od drugog opasnost štete ima pravo zahtijevati od njega naknadu one štete kojoj se razumno izložio.

Dopuštena samopomoć

Član 162.

(1) Tko u slučaju dopuštene samopomoći uzrokuje štetu osobi koja je izazvala potrebu samopomoći, nije dužan naknaditi je.

(2) Pod dopuštenom samopomoći razumijeva se pravo svake osobe da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost.

Pristanak oštećenika

Član 163.

(1) Tko na svoju štetu dopusti drugome poduzimanje neke radnje, ne može od njega zahtijevati naknadu štete uzrokovane tom radnjom.

(2) Ništava je izjava oštećenika kojom je pristao da mu se učini šteta radnjom koja je zakonom zabranjena.

Odsjek 3.

ODGOVORNOST ZA DRUGOG

Duševno bolesni i zaostali u umnom razvoju

Član 164.

(1) Za štetu koju uzrokuje osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadležnog organa ili ugovora dužan voditi nadzor nad njom.

(2) On se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je obavljao nadzor na koji je obvezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.

Odgovornost roditelja

Član 165.

(1) Roditelji odgovaraju za štetu koju uzrokuje drugom njihovo dijete do navršene sedme godine, bez obzira na svoju krivnju.

(2) Oni se oslobađaju odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje odgovornosti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivnju.

(3) Oni ne odgovaraju ako je šteta nastala dok je dijete bilo povjereno drugoj osobi i ako je ta osoba odgovorna za štetu.

(4) Roditelji odgovaraju za štetu što je uzrokuje drugom njihovo maloljetno dijete koje je navršilo sedam godina, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje.

Solidarna odgovornost

Član 166.

Ako pored roditelja odgovara za štetu i dijete, njihova je odgovornost solidarna.

Odgovornost druge osobe za maloljetnika

Član 167.

(1) Za štetu koju drugome uzrokuje maloljetnik dok je pod nadzorom staratelja, škole ili druge ustanove odgovara staratelj, škola odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor obavljali na način na koji su obvezni ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.

(2) Ako za štetu odgovara i maloljetnik, odgovornost je solidarna.

Posebna odgovornost roditelja

Član 168.

(1) Ako dužnost nadzora nad maloljetnom osobom ne leži na roditeljima već na nekoj drugoj osobi, oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu od roditelja kad je šteta nastala zbog lošeg odgoja maloljetnika, rđavih primjera ili poročnih navika koje su mu roditelji dali ili se i inače šteta može upisati u krivnju roditeljima.

(2) Osoba na kojoj u ovom slučaju leži dužnost nadzora ima pravo tražiti od roditelja da joj naknade isplaćenu svotu ako je ona isplatila naknadu oštećeniku.

Odgovornost po osnovi pravičnosti

Član 169.

(1) U slučaju štete što ju je uzrokovala osoba koja za nju nije odgovorna, a naknada se ne može dobiti od osobe koja je bila dužna voditi nadzor nad njom, sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika, osuditi štetnika da naknadi štetu, potpuno ili djelomično.

(2) Ako je štetu uzrokovao maloljetnik sposoban za rasuđivanje koji je ne može naknaditi, sud može, kad i

to pravičnost zahtijeva, a naročito a obzirom na materijalno stanje roditelja i oštećenika, obvezati roditelje da naknade štetu, potpuno ili djelomično. iako za nju nisu krivi.

Odsjek 4.

ODGOVORNOST ORGANIZACIJA UDRUŽENOG RADA I DRUGIH PRAVNIH OSOBA PREMA TREĆEM

Odgovornost poduzeća

Član 170.

(1) Za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom uzrokuje trećoj osobi odgovara poduzeće u kojem je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže da je radnik u danim okolnostima postupao onako kako je trebalo.

(2) Oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete i neposredno od radnika ako je štetu uzrokovao namjerno.

(3) Odredbom stava 1. ovog člana ne dira se u pravila o odgovornosti za štetu koja potječe od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

Odgovornost drugih osoba

Član 171.

(1) Odredbe prethodnog člana primjenjuju se i na druge pravne osobe i osobe koje samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom u pogledu odgovornosti za

štetu što je radnici koji kod njih rade uzrokuju u radu i1i u vezi s radom.

(2) Osoba koja je oštećeniku naknadila štetu što ju je radnik uzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo od tog radnika zahtijevati naknadu plaćene svote.

(3) To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete.

Odgovornost pravne osobe za šteta koju uzrokuje njezin organ

Član 172.

(1) Pravna osoba odgovara za štetu koju njezin organ uzrokuje trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija.

(2) Ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, pravna osoba ima pravo na naknadu od osobe koja je štetu skrivila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

(3) To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete.

Odsjek 5.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD OPASNE STVARI ILI OPASNE DJELATNOSTI

I OPČE ODREDBE

Pretpostavka uzročnosti

Član 173.

Šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Tko odgovara za štetu

Član 174.

(1) Za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njom bavi.

(2) Imaocem se smatra vlasnik stvari te društvena pravna osoba koja ima pravo raspolaganja odnosno kojoj je stvar dana na privremeno korištenje.

Protupravno oduzimanje opasne stvari od imaoca

Član 175.

Ako je imaocu oduzeta opasna stvar na protupravan način, za štetu koja od nje potječe ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako imalac nije za to odgovoran.

Predaja stvari trećoj osobi

Član 176.

(1) Umjesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je imalac povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu.

(2) Ali će pored nje odgovarati i imalac stvari ako je šteta proizašla. iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje joj nije skrenuo pažnju.

(3) U tom slučaju odgovorna osoba koja je isplatila naknadu oštećeniku ima pravo zahtijevati cijelu njezinu svotu od imaoca.

(4) Imalac opasne stvari koji ju je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati odgovara za štetu koja potekne od te stvari.

Oslobođenje od odgovornosti

Član 177.

(1) Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.

l2) Imalac stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koja on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

(3) Imalac se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

(4) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s imaocem stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje.

(5) Osoba kojom se imalac poslužio pri upotrebi stvari ne smatra se trećom osobom.

II. ODGOVORNOST U SLUČAJU NEZGODE IZAZVANE MOTORNIM VOZILIMA U POKRETU

Član 178.

(1) U slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovi krivnje.

(2) Ako postoji obostrana krivnja, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli razmjerno stupnju svoje krivnje.

(3) Ako nema krivnje nijednog, imaoci odgovaraju na ravne dijelove ako razlozi pravičnosti ne zahtijevaju što drugo.

(4) Za štetu što je pretrpe treće osobe imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno.

III. ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA STVARI S NEDOSTATKOM

Član 179.

(1) Tko stavi u promet neku stvar koju je proizveo, a koja zbog nekog nedostatka za koji on nije znao predstavlja opasnost štete za osobe ili stvari, odgovara za štetu koja bi nastala zbog tog nedostatka.

(2) Proizvođač odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije poduzeo sve što je potrebno da štetu, koju je mogao predvidjeti; spriječi upozorenjem, sigurnom ambalažom ili drugom odgovarajućom mjerom.

Odsjek 6:

POSEBNI SLUČAJEVI ODGOVORNOSTI

Odgovornost uslijed terorističkih akata, javnih demonstracija ili manifestacija

Član 180.

Ukinut.

Iz NN 7/96

Članak 2.

Postupci za naknadu štete pokretnuti po odredbama članka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se.

Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.

Odgovornost organizatora priredbi

Član 181.

Organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom koju netko pretrpi uslijed izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je gibanje masa, opći nered i slično.

Odgovornost zbog uskraćivanja nužne pomoći

Član 182.

(1) Tko bez opasnosti za sebe uskrati pomoć osobi čiji su život ili zdravlje očito ugroženi, odgovara za šteta koja je otuda nastala, ako je on tu štetu prema okolnostima slučaja morao predvidjeti.

(2) Ako pravičnost zahtijeva, sud može takvu osobu osloboditi obveze da naknadi štetu.

Odgovornost u vezi s obvezom sklapanja ugovora

Član 183.

Osoba koja je po zakonu obvezna zaključiti neki ugovor dužna je naknaditi štetu ako na zahtjev zainteresirane osobe bez odgađanja ne sklopi taj ugovor.

Odgovornost u vezi s obavljanjem poslova od općeg interesa

Član 184.

Organizacije koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno obavljaju uslugu.

Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu tijekom Domovinskog rata

Članak 184a.

(1) Postupci koji se vode protiv Republike Hrvatske radi naknade štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. prekidaju se.

(2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon donošenja posebnog zakona kojim će se urediti odgovornost za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata.

Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ

Članak 184b.

(1) Postupci za naknadu štete nastale u bivšoj SFRJ, koji se vode protiv Republike Hrvatske kao pravne sljednice bivše SFRJ, prekidaju se.

(2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon donošenja posebnog propisa kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ.