Klikni za pregled priloga

NOVI PREGLED PROPISA

Ugovori

Banke

Biljno zdravstvo

Dobrovoljno zdravstveno osiguranje

Državne potpore

Državni službenici

Elektronička isprava

Elektronička trgovina

Elektronički mediji

Financijsko osiguranje

Gradnja

Hrana

Informacijska sigurnost

Investicijski fondovi

Izmjera i katastar

Kazneni postupak

Kazneni zakon

Kemikalije

Kreditne unije

Kvaliteta zdravstvene zaštite

Lijekovi

Nasljeđivanje

Obavljanje djelatnosti

Obiteljski zakon

Obrazovanje odraslih

Obrt

Obvezni odnosi (ZOO)

Obvezno zdravstveno osiguranje

Opći upravni postupak

Oružje

Osiguranje

Osiguranje u prometu

Ovrha - Ovršni zakon

Parnični postupak

Porez na dobit

Porez na dohodak

Porez na kavu

Posredovanje u prometu nekretnina

Poticanje ulaganja

Predmeti opće uporabe

Prekršajni zakon

Prijevoz - linijski

Prijevoz opasnih tvari

Prostorno uređenje i gradnja

Rad - Zakon o radu

Računovodstvo

Revizija

Stranci

Sudovi

Šport

Šume

Tajnost podataka

Trgovačka društva

Udomiteljstvo

Udžbenici za školu

Ugostiteljska djelatnost

Umirovljenički fond

Usluge u turizmu

Veterinarstvo

Volonterstvo

Zabrane u zakonima

Zakon o leasingu

Zaštita bilja

Zakon o radu

Zaštita na radu

Zaštita okoliša

Zaštita potrošača

Zaštita prirode

Zaštita pučanstva

Zaštita životinja

Javna nabava

NOVI PREGLED PROPISA



SEARCH

PRETRAŽIVANJE
svih objavljenih tekstova


Pregled svih usluga za poduzetnike

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.

Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 28. 8. 2014.












POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga


NABAVITE JOŠ DANAS CMS  -  SAZNAJTE ŠTO JE CMS?

CMS ili Content Menagment System je izraz za programirane web stranice što Vam omogućava da jednostavno sami unosite, editirate ili brišete sadržaj sa svojih stranica putem administratorskog sučelja, a što je vrlo bitno, bez ikakvih posebnih predznanja. Ukoliko imate elementarno znanje za npr. poslati e-mail, ili pisati u Wordu, to je sasvim dovoljno za korištenje CMS-a.
CMS osigurava trenutne promjene sadržaja na Vašim stranicama, te stoga više nema potrebe za mjesečnim troškovima održavanja stranica da bi na njima uvijek imali aktualne vijesti i ponudu!  Opširnije >>

VIDEO PREZENTACIJA
CMS VIDEO PREZENTACIJA
FLASH PREZENTACIJA


ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA - 2. dio
 

Čl. 1 - 184b | Čl. 185 - 393 | Čl. 394 - 599 | Čl. 600 - 789 | Čl. 790 - 1109
Novi Zakon o obveznim odnosima (35/2005)

 

Odsjek 7.

NAKNADA

I. NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE

Uspostavljanje prijašnjeg stanja i naknada u novcu

Član 185.

(1) Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

(2) Ako uspostavljanje prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

(3) Kad uspostavljanje prijašnjeg stanja nije moguće, ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorna osoba, sud će odrediti da ona isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete.

(4) Sud će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahtijeva, izuzev ako okolnosti danog slučaja opravdavaju uspostavljanje prijašnjeg stanja.

Kad dospijeva obveza naknade

Član 186.

Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Naknada u slučaju propasti stvari oduzete na nedopušten način

Član 187.

Ako je stvar koja je bila oduzeta imaocu na nedopušten način propala uslijed više sile, odgovorna osoba dužna je dati naknadu u novcu.

Naknada u oblika novčane rente

Član 188.

(1) U slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

(2) Novčana renta dosuđena na ime naknade štete plaća se mjesečno unaprijed, ako sud ne odredi što drago.

(3) Vjerovnik ima pravo zahtijevati potrebno osiguranje za isplatu rente, osim ako to prema okolnostima slučaja ne bi bilo opravdano.

(4) Ako dužnik ne dade osiguranje koje sud odredi, vjerovnik ima pravo zahtijevati da mu se umjesto rente isplati jedna ukupna svota čija se visina određuje prema visini rente i vjerojatnom trajanju vjerovnikova života, uz odbitak odgovarajućih kamata.

(5) Iz ozbiljnih uzroka vjerovnik može i u drugim slučajevima zahtijevati: odmah ili kasnije, da mu se mjesto rente isplati jedna ukupna svota.

II. OPSEG NAKNADE MATERIJALNE ŠTETE

Obična šteta i izmakla korist

Član 189.

(1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

(2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo.

(3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili

propuštanjem.

(4) Kad je stvar uništena ili oštećena krivičnim djelom učinjenim s umišljajem, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika.

Potpuna naknada

Član 190.

Sud će. uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

Sniženje naknade

Član 191.

(1) Sud može, vodeći računa o materijalnom stanju oštećenika, osuditi odgovornu osobu da isplati manju naknadu nego što iznosi šteta, ako ona nije uzrokovana ni namjerno ni krajnjom nepažnjom, a odgovorna osoba je slaboga imovnog stanja te bi je isplata potpune naknade dovela u oskudicu.

(2) Ako je štetnik uzrokovao štetu radeći nešto radi koristi oštećenika, sud može odrediti manju naknadu, vodeći računa o brižljivosti koju štetnik pokazuje u vlastitim poslovima.

Podijeljena odgovornost

Član 192.

(1) Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu:

(2) Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

III. POSEBNO O NAKNADI MATERIJALNE ŠTETE U SLUČAJU SMRTI, TJELESNE POVREDE I OŠTEĆENJA ZDRAVLJA

Izgubljena zarada i troškovi liječenja i pogreba

Član 193.

(1) Tko uzrokuje nečiju smrt dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba.

(2) On je dužan naknaditi i troškove njegova liječenja od zadobivenih povreda i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem, te zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad.

Pravo osobe koju je poginuli uzdržavao

Član 194.

(1) Osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovno pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja.

(2) Ova se šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu.

Naknada štete u slučaju tjelesne povrede ili narušenja zdravlja

Član 195.

(1) Tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

(2) Ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

Izmjena dosuđene naknade

Član 196.

Sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

Neprenosivost prava

Član 197.

(1) Pravo na naknadu štete u obliku novčane rente uslijed smrti bliske osobe ili uslijed povrede tijela ili narušenja zdravlja ne može se prenijeti drugoj osobi.

(2) Dospjele svote naknade mogu se prenijeti drugome ako je visina naknade određena pismenim sporazumom strana ili pravnomoćnom sudskom odlukom.

IV. POSEBNO O NAKNADI MATERIJALNE ŠTETE U SLUČAJU POVREDE ČASTI I ŠIRENJA NEISTINITIH NAVODA

Član 198.

(1) Tko drugom povrijedi čast, a i tko iznosi ili prenosi neistinite navode o prošlosti, o znanju, o sposobnosti druge osobe, ili o čemu drugome, a zna ili bi morao znati da su neistiniti, i time mu uzrokuje materijalnu štetu, dužan je naknaditi je.

(2) Ali, ne odgovara za uzrokovanu štetu onaj tko učini neistinito saopćenje o drugome ne znajući da je ono neistinito, ako je on ili onaj kome je saopćenje učinio imao u tome ozbiljnog interesa.

V NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE

Objavljivanje presude ili ispravka

Član 199.

U slučaju povrede prava ličnosti sud može narediti, na trošak štetnika, objavljivanje presude odnosno ispravka, ili narediti da štetnik povuče izjavu kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže naknadom.

Novčana naknada

Član 200.

(1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti. naruženosti, povrede ugleda časti; slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade sud će voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, a1i i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom.

Osobe koje imaju pravo na novčanu naknadu u slučaju smrti ili teškog invaliditeta

Član 201.

(1) U slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi članovima njezine uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

(2) Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

(3) U slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njezinu bračnom drugu; djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

(4) Naknada iz st. 1. i 3. ovog člana može se dosuditi i vanbračnom drugu ako je između njega i umrlog odnosno povrijeđenog postojala trajnija zajednica života.

Satisfakcija u posebnim slučajevima

Član 202.

Prava na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljenih duševnih bolova ima osoba koja je prijevarom, prinudom ili zloupotrebom nekog odnosa podčinjenosti ili zavisnosti navedena na kažnjivu obljubu ili kažnjivu bludnu radnju, a i osoba prema kojoj je izvršeno neko drugo krivično djelo protiv dostojanstva ličnosti i morala.

Naknada buduće štete

Član 203.

Sud će na zahtjev oštećenika dosuditi nakradu i za buduću nematerijalnu štetu, ako je po redovnom toku izvjesno da će ona trajati i u budućnosti.

Nasljeđivanje i ustupanje potraživanja naknade nematerijalne štete

Član 204.

(1) Potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednika samo ako je priznato pravomoćnom odlukom ili pismenim sporazumom.

(2) Pod istim uvjetima to potraživanje može biti predmet ustupanja, prijeboja t prinudnog izvršenja.

Podijeljena odgovornost i sniženje naknada

Član 205.

Odredbe o podijeljenoj odgovornosti i sniženju naknade koje vrijede za materijalnu štetu na odgovarajući se način primjenjuju i na nematerijalnu štetu.

Odsjek 8.

ODGOVORNOST VIŠE OSOBA ZA ISTU ŠTETU

Solidarna odgovornost

Član 206.

(1) Za štetu koju je više osoba uzrokovalo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno.

(2) Podstrekač i pomagač te onaj koji je pomogao da se odgovorne osobe ne otkriju odgovaraju solidarno s njima.

(3) Solidarno odgovaraju za uzrokovanu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u uzrokovanoj šteti.

(4) Kad je nedvojbeno da je štetu uzrokovala neka od dviju ili više određenih, osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu uzrokovala, te osobe odgovaraju solidarno.

Solidarna odgovornost naručioca i izvođača radova

Član 207.

Naručilac i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova.

Regres isplatioca

Član 208.

(1) Solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može tražiti od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega.

(2) Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja.

(3) Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drugačije odluči.

Odsjek 9.

PRAVO OŠTEĆENIKA NAKON ZASTARE PRAVA DA ZAHTIJEVA NAKNADU

Član 209.

Nakon nastupanja zastare prava da zahtijeva naknadu štete, oštećenik može zahtijevati od odgovorne

osobe, po pravilima koja vrijede u slučaju stjecanja bez osnove, da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je uzrokovana šteta.

ODJELJAK 3.

Stjecanje bez osnove

Odsjek I.

OPĆE PRAVILO

Član 210.

Kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

Odsjek 2.

PRAVILA VRAĆANJA

Kad se ne može tražiti vraćanje

Član 211.

Tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vračanje, izuzev ako je zadržao pravo da traži vračanje ili ako je platio da bi izbjegao prinudu.

Dvostruka isplata duga

Član 212.

Tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi izvršne isprave, ima pravo tražiti vraćanje po općim pravilima o stjecanju bez osnove. Izvršenje neke prirodne obveze, ili neke moralne ili društvene dužnosti

Član 213.

Ne može se tražiti ono što je dano ili učinjeno na ime izvršenja neke prirodne obveze ili neke moralne i1i društvene dužnosti.

Opseg vraćanja

Član 214.

Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Naknada troškova

Član 215.

Stjecalac ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nesavjestan, naknada za korisne troškove pripada mu samo do iznosa koji predstavlja povećanje vrijednosti u trenutku vraćanja,

Kad se može zadržati primljeno

Član 216.

Ne može se tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena savjesnom pribaviocu.

Upotreba stvari u tuđu korist

Član 217.

Ako je netko svoju ili tuđu stvar upotrijebio na korist trećeg, a nema uvjeta za primjenu pravila o poslovodstvu bez naloga, treći je dužan. vratiti stvar odnosno, ako to nije mogućno, naknaditi njezinu vrijednost.

Izdatak za drugog

Član 218.

Tko za drugog učini kakav izdatak ili nešto druga što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

Upotrebljavanje tuđe stvari u svoju korist

Član 219.

Kad je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe.

ODJELJAK 4..

Poslovodstvo bez naloga

Odsjek 1.

OPĆE PRAVILO

Član 220.

Obavljanju tuđeg. posla može se nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.

Odsjek 2.

OBVEZE I PRAVA POSLOVOĐE BEZ NALOGA

Obveze poslovođe bez naloga

Član 221.

(1) Poslovođa bez naloga dužan je obavijestiti o svom postupku što je moguće prije onog čiji je posao i nastaviti započeti posao, ako mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu.

(2) Nakon svršenog posla on je dužan položiti račun i ustupiti onome čiji je posao sve što je pribavio obavljajući njegov posao.

(3) Ako nije što drugo zakonom naređeno, poslovođa bez naloga ima obveze nalogoprimca.

Dužna pažnja i odgovornost

Član 222.

(1) Pri obavljanju tuđeg posla poslovođa bez naloga dužan je rukovoditi se stvarnim ili vjerojatnim namjerama i potrebama onoga čiji je posao.

(2) On je dužan postupiti s pažnjom dobrog privrednika odnosno dobrog domaćina.

(3) Sud može, s obzirom na okolnosti u kojima se netko nezvano prihvatio tuđeg posla, smanjiti njegovu odgovornost ili ga sasvim osloboditi odgovornosti za nepažnju.

(4) Za odgovornost poslovno nesposobnog poslovođe bez naloga vrijede pravila o njegovoj ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti.

Prava poslovođe bez naloga

Član 223.

(1) Poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati da ga onaj čiji je posao obavljao oslobodi svih obveza što ih je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme sve obveze što ih je zaključio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut.

(2) Njemu pripada i primjerena naknada za trud ako je otklonio štetu od osobe čiji je posao ili ako joj je pribavi o korist koja odgovara u svemu njezinim namjerama i potrebama.

Obavljanje tuđih poslova a namjeri da se drugom pomogne

Član 224.

Tko obavlja tuđi posao u namjeri da drugome pomogne, a nije udovoljeno uvjetima za poslovodstvo bez naloga, pripada mu pravo na naknadu učinjenih troškova, ali najviše do visine koristi koju je drugi postigao.

Odnošenje dodataka

Član 225.

Svaki poslovođa bez naloga- ima pravo odnijeti stvari kojima je povećao tuđu imovinu a za koju mu se učinjeni izdaci ne naknađuju, ako se one mogu odvojiti bez oštećenja stvari kojoj su dodane ali osoba u čiji se posao bio umiješao može, ako hoće, zadržati te dodatke ako mu naknadi njihovu sadašnju vrijednost, no najviše do visine učinjenih izdataka.

Odsjek 3.

OBAVLJANJE TUĐIH POSLOVA PROTIV ZABRANE

Član 226.

(1) Tko se prihvati tuđeg posla unatoč zabrani osobe čiji je posao, a za zabranu je znao ili morao znati, nema prava koja, pripadaju poslovođi bez naloga.

(2) On odgovara za štetu koju je uzrokovao miješanjem u tuđe poslove, čak i ako je do nje došlo bez njegove krivnje.

(3) Ali, kad je zabrana obavljanja posla protivna zakonu ili moralu, a naročito ako je netko zabranio da drugi ispuni neku njegovu zakonsku obvezu koja ne trpi odgađanje vrijede opća pravila o poslovodstvu bez naloga.

Odsjek 4.

NEPRAVO POSLOVODSTVO

Član 227.

(1) Tko obavlja tuđi posao u namjeri da za sebe zadrži postignute koristi iako zna da je posao tuđi dužan je na zahtjev onoga čiji je posao položiti račun kao poslovođa bez naloga i predati mu sve postignute koristi.

(2) Onaj čiji je posao može zahtijevati i vraćanje stvari u prijašnje stanje, a i naknadu štete.

Odsjek.5.

ODOBRENJE

Član 228.

Ako onaj čiji je posao naknadno odobri ono što je izvršeno, poslovođa bez naloga smatra se nalogoprimcem koji je od početka radio po nalogu osobe čiji je posao.

ODJELJAK 5.

Jednostrana izjava volje

Odsjek 1.

JAVNO OBEĆANJE NAGRADE

Kad obvezuje

Član 229.

(1) Javnim oglasom učinjeno obećanje nagrade onome tko izvrši. određenu radnju, postigne neki uspjeh, nađe se u određenoj situaciji ili ako je obećanje učinjeno pod nekim drugim uvjetom, obvezuje obećavaoca da ispuni obećanje.

(2) Obećavalac nagrade ili bilo kakvog nagradnog natjecanja dužan je odrediti rok za natjecanje, a ako ga ne odredi svatko tko želi sudjelovati u natjecanju ima pravo tražiti da sud odredi odgovarajući rok.

Opoziv obećanja

Član 230.

(1) Obećanje se može opozvati onako kako je učinjeno, a i osobnim saopćenjem, ali onaj koji je izvršio radnju a nije znao niti je morao znati da je obećanje nagrade opozvano; ima pravo zahtijevati obećanu nagradu, a onaj koji je do opoziva učinio potrebne izdatke radi izvršenja radnje određene u javnom oglasu ima pravo na njihovu naknadu, izuzev ako obećavalac dokaže da su oni učinjeni uzalud.

(2) Obećanje nagrade ne može se opozvati ako je oglasom određen rok za izvršenje radnje odnosno za obavijest o postignutom rezultatu ili o ostvarenju određene situacije.

Tko ima pravo na nagradu

Član 231.

(1) Pravo na nagradu ima onaj tko prvi izvrši radnju za koju je nagrada obećana.

(2) Ako je više osoba izvršilo radnju istovremeno, svakoj pripada jednak dio nagrade, ukoliko pravičnost ne zahtijeva drugačiju podjelu.

Slučaj natječaja

Član 232.

(1) O dodjeli nagrade u slučaju natječaja odlučuje organizator natječaja ili jedna ili više osoba što ih on odredi.

(2) Ako su u uvjetima natječaja ili nekim općim propisima koji vrijede za određeni natječaj postavljena pravila po kojima nagrada treba da bude dodijeljena, svaki sudionik u natječaju ima pravo zahtijevati poništenje odluke o dodjeli nagrade ako nagrada nije dodijeljena u skladu s tim pravilima.

(3) Vlasništvo ili koje drugo pravo na djelu nagrađenom na natječaju stječe organizator natječaja samo ako je to navedeno u oglasu natječaja.

Prestanak obveze

Član 233.

Obveza obećavaoca nagrade prestaje ako mu nitko ne saopći, u roku određenom u oglasu, da je izvršio radnju ili postigao uspjeh ili uopće ispunio uvjete postavljene u javnom oglasu, a ako rok nije određen, istekom jedne godine od oglasa.

Odsjek 2.

VRIJEDNOSNI PAPIRI

I. OPĆE ODREDBE

Pojam

Član 234.

Vrijednosni papir je pismena isprava kojom se njezin izdavalac obvezuje ispuniti obvezu upisanu na toj ispravi njezinu zakonitom imaocu.

Bitni sastojci

Član 235.

(1) Vrijednosni papir mora sadržavati ove bitne sastojke:

1) naznaku vrste vrijednosnog papira;

2) tvrtku odnosno naziv i sjedište odnosno ime i prebivališta izdavaoca vrijednosnog papira;

3) tvrtku odnosno naziv ili ime osobe na koju odnosno po čijoj naredbi vrijednosni papir glasi, ili naznaku da papir glasi na donosioca;

4) točno naznačenu obvezu izdavaoca koja proizlazi iz vrijednosnog papira;

5) mjesto i datum izdavanja vrijednosnog papira, a kod onih koji se izdaju u seriji i njihov serijski broj;

6) potpis izdavaoca vrijednosnog papira odnosno

faksimil potpisa izdavaoca vrijednosnih papira koji se izdaju u seriji.

(2) Posebnim zakonom za pojedine vrijednosne papire mogu biti određeni i drugi bitni sastojci.

(3) Isprava koja ne sadrži bilo koji od bitnih sastojaka ne vrijedi kao vrijednosni papir.

(4) Vrijednosni papiri izdani u seriji koji ne sadrže bilo koji od bitnih sastojaka nemaju pravni učinak..

Na koga vrijednosni papir može glasiti

Član 236.

Vrijednosni papir može glasiti na donosioca, na ime ili po naredbi.

Nastanak obveze

Član 237.

Obveza iz vrijednosnog papira nastaje u trenutku kada izdavalac vrijednosni papir preda njegovu korisniku.

Posebni uvjeti za izdavanje vrijednosnog papira u seriji

Član 238.

Posebnim se zakonom određuju i drugi uvjeti za izdavanje vrijednosnih papira u seriji.

II. OSTVARIVANJE PRAVA

Kome pripada pravo iz vrijednosnog papira

Član 239.

(1) Potraživanje iz vrijednosnog panira vezano je za sam papir i pripada njegovu zakonitom imaocu.

(2) Zakonitim imaocem vrijednosnog papira na donosioca smatra se njegov donosilac.

(3) Zakonitim imaocem vrijednosnog papira na. ime ili po naredbi smatra se osoba na koju vrijednosni papir glasi odnosno osoba na koju je uredno prenesen.

(4) Savjesni pribavilac vrijednosnog papira na donosioca postaje njegov zakoniti imalac i stječe pravo na potraživanje upisano na njemu i kad je vrijednosni papir izašao iz ruku njegova izdavaoca odnosno njegova prijašnjeg imaoca i bez njegove volje.

Tko može zahtijevati ispunjenje

Član 240.

Ispunjenje potraživanja iz vrijednosnog papira može zahtijevati, uz njegovo podnošenje, samo njegov zakoniti imalac odnosno osoba koju on ovlasti.

III. PRIJENOS VRIJEĐNOSNOG PAPIRA

Prijenos prava iz papira na donosioca

Član 241.

Pravo iz vrijednosnog papira na donosioca prenosi se njegovom predajom.

Prijenos prava iz papira na ime

Član 242.

(1) Pravo iz vrijednosnog papira na ime prenosi se cesijom.

(2) Posebnim zakonom može biti određeno da se pravo iz vrijednosnog papira na ime može prenositi i indosamentom.

(3) Pravo iz vrijednosnog papira na ime prenosi se ubilježavanjem na samom papiru tvrtke odnosno naziva odnosno imena novog imaoca, potpisivanjem prenosioca i upisom prijenosa u registar vrijednosnih papira, ako se takav registar vodi kod izdavaoca.

Prijenos prava iz papira po naredbi

Član 243.

Pravo iz vrijednosnog papira po naredbi prenosi se indosamentom.

Vrste indosamenta

Član 244.

(1) Indosament može biti puni, blanko i na donosioca.

(2) puni indosament sadrži izjavu o prijenosu i tvrtku odnosno naziv ili ime osobe na koju se pravo iz vrijednosnog papira prenosi (indosatar) i potpis prenosioca (indosant), a može sadržati druge podatke (mjesto, datum i dr.).

(3) Blanko indosament sadrži samo potpis indosanta.

(4) U slučaju prijenosa na donosioca mjesto imena indosatara stavlja se riječ "donosiocu".

(5) Indosament na donosioca vrijedi kao blanko indosament. (6) Ništav je djelomični indosament.

Prijenos punomoći i prijenos za zalog

Član 245.

(1) Vrijednosni papir može se prenijeti i kao prijenos punomoći odnosno kao prijenos za zalog.

(2) Kod prijenosa punomoći stavlja se klauzula "vrijednost u punomoći", a kod prijenosa za zalog "vrijednost za zalog" ili slično.

Učinak prijenosa prava

Član 246.

(1) Prijenosom prava iz vrijednosnog papira njegov novi imalac stječe sva prava koja su pripadala prethodnom imaocu.

(2) Prijenos prava iz vrijednosnog papira na ime, bilo da se vrši cesijom ili indosamentom, nema učinak prema izdavaocu dok on o tome ne bude pismenim putem obaviješten, odnosno dok taj prijenos ne bude ubilježen u registar vrijednosnih papira na ime, ako se takav registar vodi kod izdavaoca,

(3) Cedent odnosno indosant ne odgovara za neispunjenje obveze od strane izdavaoca, osim u slučaju drugačije zakonske odredbe ili ako postoji suprotna odredba upisana na samom vrijednosnom papiru.

Učinak prijenosa punomoći i prijenosa za zalog

Član 247.

Imalac vrijednosnog papira koji je na njega prenesen kao "prijenos punomoći" ili "prijenos za zalog" može vršiti sva prava koja iz toga vrijednosnog papira proistječu, ali papir može prenijeti na .drugog samo

kao prijenos punomoći.

Dokazivanje zakonitosti prijenosa

Član 248.

(1) Posljednji indosatar dokazuje svoje pravo iz

vrijednosnog papira neprekidnim nizom indosamenata,

(2) Ovo se pravilo na odgovarajući način primjenjuje i na posljednjeg cesionara.

Zabrana prijenosa

Član 249.

(1) Zabrana prijenosa indosamentom vrijednosnog papira po naredbi vrši se izrazom »ne po naredbi" ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje.

(2) Pravo iz vrijednosnog papira čiji je prijenos indosamentom zabranjen može se prenijeti samo cesijom.

(3) Prijenos indosamentom mogu zabraniti izdavalac i indosant.

(4) Posebnim zakonom ili izjavom izdavaoca upisanoj na samom vrijednosnom papiru na ime može se zabraniti svako njegovo prenošenje.

IV. PROMJENE KOD VRIJEDNOSNIH PAPIRA

Promjene koje vrši izdavalac

Član 250.

(1) Vrijednosni papir na donosioca ili po naredbi može izdavalac, na zahtjev i o trošku imaoca papira, promijeniti u papir na ime.

(2) Ako promjenu nije izričito zabranio, izdavalac vrijednosnog papira na ime može ga, na zahtjev i o trošku imaoca, promijeniti u papir na donosioca ili po naredbi.

Promjene koje vrši imalac pri prijenosu

Član 251.

(1) Vrijednosni papir po naredbi indosant može prenijeti indosamentom na donosioca, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(2). Vrijednosni papir na ime cedent odnosno indosant može prenijeti samo na određenu osobu,

(3) Vrijednosni papir na donosioca može se indosamentom prenijeti i na određenu osobu.

Sjedinjavanje i dijeljenje vrijednosnih papira

Član 252.

(1) Vrijednosni papiri izdani u seriji mogu se, na zahtjev i o trošku imaoca, sjediniti u jedan ili više vrijednosnih papira.

(2) Vrijednosni papir može se, na zahtjev i o trošku imaoca, podijeliti na više vrijednosnih papira manjeg iznosa, ali oni ne mogu biti ispod iznosa najnižeg apoena papira izdanog u toj seriji.

V. ISPUNJENJE OBVEZE IZ VRIJEDNOSNOG PAPIRA

Prestanak obveze

Član 253.

(1) Obveza iz vrijednosnog papira prestaje ispunjenjem od strane izdavaoca papira zakonitom imaocu.

(2).Potraživanje iz vrijednosnog papira prestaje i kada on pripadne izdavaocu, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(3) Savjesni izdavalac vrijednosnog papira na donosioca oslobađa se obveze ispunjenjem donosiocu i onda kad ovaj nije zakoniti imalac vrijednosnog papira.

Zabrana ispunjenja

Član 254.

(1) Ako je izdavalac vrijednosnog papira na donosioca znao ili morao znati da donosilac nije zakoniti imalac papira, niti je ovlašten od zakonitog imaoca, dužan je odbiti ispunjenje, inače odgovara za štetu.

(2) Izdavalac vrijednosnog papira ne može pravovaljano ispuniti svoju obvezu ako mu je to nadležni organ zabranio, ili kad je znao ili morao znati da je pokrenut postupak za amortizaciju ili poništenje vrijednosnog papira.

Isplata kamate ili drugih prinosa nakon isplate glavnice

Član 255.

Dužnik koji je isplatio glavnicu imaocu vrijednosnog papira dužan je isplatiti kupone kamata odnosno drugih prinosa s istog papira koji mu budu podneseni na isplatu nakon isplate glavnice, ako ta potraživanja nisu zastarjela.

Prigovori na zahtjev za ispunjenje obveze

Član 256.

(1) Protiv zahtjeva imaoca vrijednosnog papira Izdavalac može istaći samo prigovore koji se tiču izdavanja samog papira, kao što je krivotvorenje; zatim prigovore koji proizlaze iz sadržaja papira, kao što su rokovi ili uvjeti; napokon, prigovore koje ima prema samom imaocu papira, kao što su kompenzacija, nedostatak zakonom propisanog postupka za stjecanje vrijednosnog papira i odsutnost ovlaštenja.

(2) Izdavalac može protiv zahtjeva imaoca kojem je on ustupio vrijednosni papir istaći nedostatke pravnog posla na temelju kojega je prijenos izvršen ali te nedostatke ne može istaći protiv zahtjeva nekoga potonjeg imaoca.

(3) Međutim, ako je imalac vrijednosnog papira primajući papir od svog prethodnika, znao ili morao znati da mu ovaj predaje vrijednosni papir da bi izbjegao prigovor koji izdavalac ima prema njemu, izdavalac može istaći taj prigovor i prema imaocu papira.

(4) Posebnim zakonom mogu se odrediti i druge vrste prigovora kod pojedinih vrsta vrijednosnih papira.

VI. LEGITIMACIONI PAPIRI I ZNACI

Legitimacioni papiri

Član 257.

Na željezničke karte, kazališne i druge ulaznice, bonove i druge slične isprave koje sadrže određenu obvezu za njihova izdavaoca, a u kojima nije označen vjerovnik, niti iz njih ili okolnosti u kojima su izdane proizlazi da se mogu ustupiti drugome, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe o vrijednosnim papirima.

Legitimacioni znaci

Član 258.

(1) Garderobni ili slični znaci; koji se sastoje iz komada papira, metala ili drugog materijala na koji ma je obično utisnut neki broj ili naveden broj predanih predmeta, a koji obično ne sadrže nešto određeno o obvezi njihova izdavaoca, služe samo da pokažu tko je vjerovnik u obveznom odnosu pri čijem nastanku su izdani.

(2) Izdavalac legitimacionog znaka oslobađa se obveze kad je u dobroj vjeri izvrši donosiocu, ali za donosioca ne vrijedi pretpostavka da je on pravi vjerovnik ili da je ovlašten zahtijevati ispunjenje, te je u slučaju spora dužan dokazati to svoje svojstvo.

(3) Vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze iako je izgubio legitimacioni znak.

(4) U pogledu ostaloga, u svakom pojedinom slučaju treba se držati zajedničke volje izdavaoca i primaoca znaka te onoga što je uobičajeno.

VII. OSTALE ODREDBE

Zamjena oštećenog vrijednosnog papira

Član 259.

Imalac oštećenog vrijednosnog papira koji nije prikladan za promet, ali čija se istinitost i sadržaj mogu točno utvrditi, ima pravo zahtijevati izdavanja novoga vrijednosnog papira u istom iznosu, s tim da vrati oštećeni papir i naknadi troškove.

Amortizacija vrijednosnog papira

Izgubljen vrijednosni papir može se amortizirati samo- ako glasi na ime ili po naredbi, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Zastara potraživanja iz vrijednosnog papira

Član 261.

Za zastaru potraživanja iz vrijednosnog papira vrijede pravila o zastari, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Glava III

UČlNCI OBVEZA

ODJELJAK 1.

Vjerovnikova prava i dužnikove obveze
 

Odsjek 1.

PRAVO NA NAKNADU ŠTETE

I. OPĆA PRAVILA

Ispunjenje obveze i posljedice neispunjenja

Član 262.

(1) Vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

(2) Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio.

(3) za štetu zbog zakašnjenja s ispunjenjem odgovara i dužnik kojemu je vjerovnik dao primjeren naknadni rok za ispunjenje.

(4) Dužnik odgovara i za djelomičnu ili potpunu nemogućnost ispunjenja iako tu nemogućnost nije skrivio ako je nastupila nakon njegova dolaska u zakašnjenje, za koju odgovara.

(5) Ali se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da bi stvar koja je predmet obveze slučajno propala i da je on svoju obvezu na vrijeme ispunio.

Oslobođenje dužnika od odgovornosti

Član 263.

Dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

Ugovorno proširenje odgovornosti

Član 264.

(1) Ugovorom se može proširiti odgovornost dužnika i. na slučaj za koji on inače ne odgovara.

(2) Ali se ispunjenje ovakve ugovorne odredbe ne može zahtijevati ako bi to bilo u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

Ograničenje i isključenje odgovornosti

Član 265.

(1) Odgovornost dužnika za namjeru ili krajnju nepažnju ne može se unaprijed ugovorom isključiti.

(2) Ali sud može na zahtjev zainteresirane ugovorne strane poništiti i ugovornu odredbu o isključenju odgovornosti za običnu nepažnju, ako je takav sporazum proizašao iz monopolskog položaja dužnika ili uopće iz neravnopravnog•odnosa ugovornih strana.

(3) Pravovaljana je odredba ugovora kojom se određuje najviši iznos naknade, ako tako. određeni iznos nije u očitom nerazmjeru sa štetom-i ako za određeni slučaj nije što drugo zakonom određeno.

(4) U slučaju ograničenja visine naknade vjerovnik ima pravo na potpunu naknadu ako je nemogućnost ispunjenja obveze uzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom dužnika.

Opseg naknade

Član 266.

(l) Vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

(2) U slučaju prijevare ili namjernog neispunjenja je neispunjenja zbog krajnje nepažnje vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora, bez obzira na to što dužnik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih su one nastale.

(3) Ako je pri povredi obveze pored štete nastao za vjerovnika i neki dobitak, o njemu će se prilikom određivanja visine naknade voditi. računa u razumnoj mjeri.

(4) Strana koja se poziva na povredu ugovora dužna je poduzeti sve razumne mjere da bi se smanjila šteta izazvana tom povredom, inače druga strana može zahtijevati smanjenje naknade.

(5) Odredbe ovog člana na odgovarajući se način primjenjuju i na neispunjenje obveza koje nisu nastale iz ugovora, ako za pojedine od njih nije ovim zakonom nešto drugo predviđeno.

Krivnja vjerovnika

Član 267.

Kad za nastalu štetu ili njezinu veličinu ili za otežanje dužnikova položaja ima krivnje do vjerovnika ili do osobe za koju on odgovara, naknada se smanjuje razmjerno.

Odgovornost zbog propuštanja obavijesti

Član 268.

Ugovorna strana koja je dužna obavijestiti drugu stranu o činjenicama što su od utjecaja na njihov međusobni odnos odgovara za štetu koju pretrpi druga strana zbog toga što nije bila na vrijeme obaviještena.

Primjena odredaba o uzrokovanju štete

Član 269.

Ako odredbama ovog odsjeka nije drugačije propisano, na naknadu ove štete na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog zakona o naknadi izvanugovorne štete.

II.UGOVORNA KAZNA

Opća pravila

Član 270.

(1) Vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određenu novčanu svotu ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem (ugovorna kazna).

(2) Ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem.

(3) Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze.

Način određivanja

Član 271.

(1) Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svojoj volji, u ukupnoj svoti, u postotku, ili za svaki dan zakašnjenja, ili na koji drugi način.

(2) Ona mora biti ugovorena u formi propisanoj za ugovor iz kojega je nastala obveza na čije se ispunjenje odnosi.

Akcesornost

Član 272.

(1) Sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obveze na čije se osiguranje on odnosi.

(2) Sporazum gubi pravni učinak ako je do neispunjenja ili kašnjenja došlo iz uzroka za koji dužnik ne odgovara.

Vjerovnikova prava

Član 273.

(1) Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja obveze, vjerovnik može zahtijevati ili ispunjenje obveze ili ugovornu kaznu.

(2) On gubi pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako je zatražio isplatu ugovorne kazne.

(3) Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja, dužnik nema pravo isplatiti ugovornu kaznu i odustati od ugovora, izuzev ako je to bila namjera ugovaratelja kad su kaznu ugovorili.

(4) Kad je kazna ugovorena za slučaj da dužnik zakasni s ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu.

(5) Vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja saopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

Smanjenje iznosa ugovorne kazne

Član 274.

Sud će na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nerazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značenje predmeta obveze.

Ugovorna kazna i naknada štete

Član 275.

(1) Vjerovnik ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad njezin iznos premaša visinu štete koju je pretrpio, a i kad nije pretrpio nikakvu štetu.

(2) Ako je šteta koju je vjerovnik pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.

Zakonom određena naknada i ugovorna kazna

Član 276.

Ako je za-neispunjenje obveze ili za slučaj zakašnjenja s ispunjenjem zakonom određena visina naknade pod nazivom penala, ugovorne kazne, naknade ili pod kojim drugim nazivom, a ugovorne strane su pored toga ugovorile kaznu, vjerovnik nema pravo zahtijevati ujedno ugovorenu kaznu i naknadu određenu zakonom, izuzev ako . je to samim zakonom dopušteno.

III. ZATEZNA KAMATA

Kad se duguje

Član 277.

(1) Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

(2) Ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate iz prethodnog stava ovog člana, ona teče i poslije dužnikova zakašnjenja.

Pravo na potpunu naknadu

Član 278.

(1) Vjerovnik ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikova zakašnjenja.

(2) Ako je šteta keju je vjerovnik pretrpio zbog dužnikova zakašnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.

Kamata na kamatu

Član 279.

(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu te na druga dospjela povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kad je to zakonom određeno.

(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati zatezna kamata samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.

(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Odsjek 2.

POBIJANJE DUŽNIKOVIH PRAVNIH RADNJI

Opće pravilo

Član 280.

(1) Svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu, vjerovnika.

(2) Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava . za ispunjenje vjerovnikova potraživanja.

(3) Pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojeg je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

Uvjeti pobijanja

Član 281.

(1) Teretno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

(2) Ako je treća osoba dužnikov suprug, ili srodnik po krvi u pravoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, pretpostavlja se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku.

(3) Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovnicima, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

(4) Odricanje od nasljedstva smatra se besplatnim raspolaganjem.

Isključenje pobijanja

Član 282.

Ne mogu se pobijati zbog oštećenja vjerovnika uobičajeni prigodni darovi, nagradni darovi, a ni darovi

učinjeni iz zahvalnosti, razmjerni materijalnim mogućnostima dužnika.

Kako se vrši pobijanje

Član 283.

(1) Pobijanje se može vršiti tužbom ili prigovorom.

(2) Tužba za pobijanje podnosi se protiv treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih univerzalnih pravnih sljedbenika.

(3) Ako je treći otuđio nekim teretnim poslom korist pribavljenu raspolaganjem koje se pobija, tužba se može podići protiv pribavioca samo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegovih prethodnika moglo pobijati; a ako je tu korist otuđio poslom bez naknade, tužba se može podići protiv pribavioca i ako on to nije znao.

(4) Tuženik može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obvezu.

Učinak pobijanja

Član 284.

Ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja

gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja.

Rok za podizanje tužbe

Član 285.

(1) Tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz člana 281, stava 1, a za ostale slučajeve u roku od tri godine.

(2) Rok iz prethodnog stava računa se od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

Odsjek 3.

PRAVO ZADRŽANJA

Vršenje prava zadržanja

Član 286.

(1) Vjerovnik dospjelog potraživanja u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude isplaćeno potraživanja

(2) Ako je dužnik postao nesposoban za plaćanje, vjerovnik može vršiti pravo zadržanja iako njegovo potraživanje nije dospjelo.

Iznimke

Član 287.

(1) Vjerovnik nema pravo zadržanja kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je izašla iz njegova posjeda protiv njegove volje, ili kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je predana vjerovniku na čuvanje ili na poslugu.

(2) On ne može zadržati ni punomoć dobivenu od dužnika, a ni druge dužnikove isprave, legitimacije, prepisku i ostale slične stvari, kao ni druge stvari koje se ne mogu izložiti prodaji.

Obveza vraćanja stvari prije ispunjenja obveze

Član 288.

Vjerovnik je dužan vratiti stvar dužniku ako mu on dade odgovarajuće osiguranje njegova potraživanja.

Učinak prava zadržanja

Član 289.

Vjerovnik koji drži dužnikovu stvar po osnovi prava zadržanja ima pravo da se naplati iz njezine vrijednosti na isti način kao založni vjerovnik, ali je dužan prije nego što pristupi ostvarenju naplate o svojoj namjeri pravodobno obavijestiti dužnika.

ODJELJAK 2.

Vjerovnikova prava u nekim posebnim slučajevima

Kad se obveza sastoji u davanju stvari određenih po rodu

Član 290.

Kad se obveza sastoji u davanju stvari određenih po rodu, a dužnik dođe u zakašnjenje, vjerovnik, pošto je prethodno o tome obavijestio dužnika, može po svom izboru nabaviti stvar istoga roda i zahtijevati od dužnika naknadu cijene i naknadu štete ili zahtijevati vrijednost dugovanih stvari i naknadu štete.

Kad se obveza sastoji u činjenju

Član 291.

Kad se obveza sastoji u činjenju, a dužnik tu obvezu nije na vrijeme ispunio, vjerovnik može, obavijestivši o, tome prethodno dužnika; sam o trošku dužnika uraditi ono što je dužnik bio dužan uraditi, a od dužnika zahtijevati naknadu štete zbog zakašnjenja, a i naknadu druge štete koju bi imao zbog ovakvog načina ispunjenja.

Kad se obveza sastoji u nečinjenju

Član 292.

(1) Kad se obveza sastoji u nečinjenju, vjerovnik ima pravo na naknadu štete samim tim što je dužnik postupio protivno svojoj obvezi.

(2) Ako je nešto sagrađeno protivno obvezi, vjerovnik može zahtijevati da se to ukloni o trošku dužnika i da mu dužnik naknadi štetu koju je pretrpio u vezi s građenjem i uklanjanjem.

(3) Sud može, kad nađe da je to očito korisnije, uzimajući u obzir društveni interes i opravdani interes vjerovnika, odlučiti da se ne ruši ono što je sagrađeno, već da se vjerovniku naknadi šteta u novcu.

Pravo zahtijevati naknadu umjesto dosuđenog

Član 293.

(1) Ako dužnik ne ispuni svoju obvezu u roku koji mu je određen pravomoćnom odlukom, vjerovnik ga može pozvati da je ispuni u naknadnom primjerenom roku i izjaviti da nakon isteka tog roka neće primiti

ispunjenje, nego će tražiti naknadu štete zbog neispunjenja.

(2) Nakon isteka naknadnog roka vjerovnik može zahtijevati samo naknadu štete zbog neispunjenja.

Sudski penali

Član 294.

(1) Kad dužnik ne izvrši o roku neku svoju nenovčanu obvezu utvrđenu pravomoćnom odlukom, sud može, na zahtjev vjerovnika, odrediti dužniku naknadni primjeren rok i izreći, radi utjecanja na dužnika i neovisno o svakoj šteti, da će dužnik, ako ne izvrši svoju obvezu u tom roku, biti dužan isplatiti vjerovniku stanovitu svotu novca za svaki dan zakašnjenja, ili koju drugu jedinicu vremena, počev od isteka tog roka.

(2) Kad dužnik naknadno ispuni obvezu, sud može smanjiti tako određenu svotu, vodeći računa o svrsi zbog koje je naredio njezino plaćanje.

Glava IV

PRESTANAK OBVEZA

ODJELJAK 1.

Opće pravilo

Član 295.

(1) Obveza prestaje kad se ispuni te u drugim zakonom određenim slučajevima.

(2) Prestankom glavne obveze gase se jamstvo, zalog i druga sporedna prava.

ODJELJAK 2

Ispunjenje

Odsjek 1.

OPĆA PRAVILA O ISPUNJENJU

I. TKO MOŽF ISPUNITI I TROŠKOVI ISPUNJENJA

Ispunjenje od strane dužnika ili treće osobe

Član 296.

(1) Obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba.

t2) Vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena. čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju.

(3) Vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od treće osobe ako je dužnik s tim suglasan, izuzev kad prema ugovoru ili prirodi same obveze ovu treba da ispuni dužnik osobno.

(4) Vjerovnik može primiti ispunjenje od treće osobe bez dužnikova znanja; pa i u slučaju kad ga je dužnik obavijestio da ne pristaje da treći ispuni njegovu obvezu.

(5) Ali ako mu je dužnik ponudio da sam ispuni odmah svoju obvezu, vjerovnik ne može primiti ispunjenje od treće osobe.

Ispunjenje poslovno nesposobnog

Član 297.

(1) I poslovno nesposobni dužnik može pravovaljano ispuniti obvezu ako je postojanje obveze nesumnjivo i ako je dospio rok za njezino ispunjenje.

(2) Ali se može osporavati ispunjenje ako je takva osoba isplatila zastarjeli dug ili dug koji potječe iz igre ili oklade.

Troškovi ispunjenja

Član 298.

Troškove ispunjenja snosi dužnik, ako ih nije uzrokovao vjerovnik.

II. ISPUNJENJE SA SUBROGACIJOM

Ispunjenje s prelaskom prava na ispunioca (subrogacija)

Član 299.

(1) U slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunilac može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja

ili pri ispunjenju da ispunjeno potraživanje prijeđe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima.

(2) Vjerovnikova prava mogu prijeći na ispunioca i na temelju ugovora između dužnika i ispunioca, sklopljenog prije ispunjenja.

(3) U ovim slučajevima subrogacija ispunioca u prava vjerovnika nastaje u času ispunjenja.

Zakonska subrogacija

Član 300.

Kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, na nju prelazi po samom zakonu u času ispunjenja vjerovnikovo potraživanje sa svim sporednim pravima.

Subrogacija u slučaju djelomičnog ispunjenja

Član 301.

(1) U slučaju djelomičnog ispunjenja vjerovnikova. potraživanja na ispunioca prelaze sporedna prava kojima je osigurano ispunjenje tog potraživanja samo ako nisu potrebna za ispunjenje ostatka vjerovnikova potraživanja.

(2) Ali vjerovnik i ispunilac mogu ugovoriti da će se koristiti garancijama razmjerno svojim potraživanjima a mogu ugovoriti i da će ispunilac imati pravo prvenstvene naplate.

Dokazi i sredstva osiguranja

Član 302.

(1) Vjerovnik je dužan predati ispuniocu sredstva kojima se potraživanje dokazuje ili osigurava.

(2) Iznimno, vjerovnik može predati ispuniocu stvar koju je primio u zalog od dužnika ili nekoga drugog samo ako zalogodavac pristane na to, inače ona ostaje kod vjerovnika da je drži i čuva za račun ispunioca.

Koliko se može zahtijevati od dužnika

Član 303.

Ispunilac na kojeg je prešlo potraživanje ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio vjerovniku.

Isključenje odgovornosti vjerovnika za postojanje i naplativost potraživanja

Član 304.

(1) Vjerovnik koji je primio ispunjenje od treće osobe ne odgovara za postojanje i naplativost potraživanja u vrijeme ispunjenja.

(2) Ovim se ne isključuje primjena pravila o stjecanju bez osnove.

III. KOME SE VRŠI ISPUNJENJE

Ovlaštena osoba

Član 305.

(1) Ispunjenje mora. biti izvršeno vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili od strane samog vjerovnika.

(2) Ispunjenje je pravovaljano i kad je izvršeno trećoj osobi, ako ga je vjerovnik naknadno odobrio ili ako se njime koristio.

Ispunjenje poslovno nesposobnom vjerovniku

Član 306.

(1) ispunjenje izvršeno poslovno nesposobnom vjerovniku oslobađa dužnika samo ako je bilo korisno za vjerovnika ili se predmet ispunjenja još nalazi kod njega.

(2) Poslovno nesposoban vjerovnik može odobriti, pošto postane poslovno sposoban, ispunjenje koje je primio u vrijeme svoje poslovne nesposobnosti.

IV. PREDMET ISPUNJENJA

Sadržaj obveze

Član 307.

(1) Ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.

(2) Nema pravovaljanog ispunjenja ako ono što je dužnik predao kao dugovanu stvar, i vjerovnik kao takvu primio, to uistinu nije, i vjerovnik ima pravo vratiti ono što mu je predano i zahtijevati dugovanu stvar.

Član 308.

(1) Obveza prestaje ako vjerovnik u sporazumu s dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje.

(2) U tom slučaju dužnik odgovara isto kao prodavalac za materijalne i pravne nedostatke stvari dane umjesto onoga što je dugovao.

(3) Ali, vjerovnik, mjesto zahtjeva po osnovi odgovornosti dužnika za materijalne ili pravne nedostatke stvari, može zahtijevati od dužnika, ali ne više od jamca, ispunjenje prvotnog potraživanja i naknadu štete.

Predaja radi prodaje

Član 309.

Ako je dužnik predao vjerovniku neku stvar ili koje drugo pravo da ih proda i da iz postignutog iznosa

naplati svoje potraživanje, a ostatak mu preda, obveza prestaje tek kad se vjerovnik naplati iz postignutog iznosa.

Djelomično ispunjenje

Član 310.

(1) Vjerovnik nije dužan primiti djelomično ispunjenje, osim ako priroda obveze drugačije ne nalaže.

(2) Ali je vjerovnik dužan primiti djelomično ispunjenje novčane obveze, osim ako ima poseban interes da ga odbije.

Obveza davanja stvari određenih po rodu

Član 311.

(1) Ako su stvari određene samo po rodu, dužnik je dužan dati stvari srednje kakvoće.

(2) Ali, ako mu je bila poznata namjena stvari, dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće.

V. URAČUNAVANJE ISPUNJENJA

Red uračunavanja

Član 312.

(1) Kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje vrši onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.

(2) Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

(31 Ako je više obveza istovremeno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku na najvećem teretu.

(4) Ako su u svemu naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima.

Uračunavanje kamata i troškova

Član 313.

Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

VI. VRIJEME ISPUNJENJA

Kad rok nije određen

Član 314.

Ako rok nije određen, a svrha posla, priroda obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje

Ispunjenje prije roka

Član 315.

(1) Kad je rok, ugovoren isključivo u interesu dužnika, on ima pravo ispuniti obvezu i prije ugovorenog roka, ali je dužan obavijestiti vjerovnika o svojoj namjeri i paziti da to ne bude u nevrijeme.

(2) U ostalim slučajevima, kad dužnik ponudi ispunjenje prije roka, vjerovnik može odbiti ispunjenje, a može ga i primiti i zadržati pravo na naknadu štete, ako o tome bez odgađanja obavijesti dužnika.

Pravo vjerovnika da zahtijeva ispunjenje prije roka

Član 316.

Vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje prije roka ako mu dužnik nije dao obećano osiguranje ili ako na njegov zahtjev nije dopunio osiguranje smanjeno bez njegove krivnje, te kad je rok ugovoren isključivo u njegovu interesu.

Kad je određivanje roka ostavljeno jednoj strani

Član 317.

Kad je određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju vjerovnika ili dužnika, druga strana može, ako ovlaštenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijevati od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje.

Novčana obveza

Član 318.

(1) Ako se plaća posredovanjem banke ili druge organizacije kod koje se vodi račun vjerovnika, smatrat će se, ako ugovorne strane nisu drugačije odredile, da je dug namiren kada banci odnosno organizaciji kod koje se vodi račun stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu.

(2) Ako je ugovorom predviđeno plaćanje poštom, pretpostavlja se da su se stranke suglasile da je uplatom dužnog iznosa pošti dužnik namirio svoju obvezu prema vjerovniku, a ako ovakav način plaćanja nije ugovoren, dug je namiren kad vjerovnik primi novčanu doznaku.

(3) Ako je posebnim propisom ili ugovorom predviđeno plaćanje čekovnom uplatnicom na određeni račun, pretpostavlja se da su se stranke suglasile da je isplata izvršena onda kada dužnik uplati dužni iznos čekovnom uplatnicom u korist označenog računa.

VII. MJESTO ISPUNJENJA

Opća pravila

Član 319.

(1) Dužnik je dužan ispuniti obvezu, a vjerovnik primiti ispunjenje u mjestu određenom pravnim poslom ili zakonom.

(2) Kad mjesto ispunjenja nije određeno, a ne može se odrediti ni po svrsi posla, prirodi obveze ili ostalim okolnostima, obveza se ispunjava u mjestu u kojem je dužnik u vrijeme nastanka obveze imao svoje sjedište

odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, svoje boravište.

(3) Ali, ako je dužnik organizacija poduzeće koje ima više jedinica u raznim mjestima, mjestom ispunjenja smatra se sjedište jedinice koja treba da izvrši radnje nužne za ispunjenje obveze, ako je vjerovniku ta okolnost pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata.

Mjesto ispunjenja novčanih obveza

Član 320.

(1) Novčane obveze ispunjavaju se u mjestu u kojem vjerovnik ima sjedište odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, boravište.

(2) Ako se plaća virmanom. novčane obveze se ispunjavaju u sjedištu organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva.

(3) Ako je vjerovnik promijenio mjesto u kojem je imao svoje sjedište odnosno prebivalište u vrijeme kad je obveza nastala te su zbog toga povećani troškovi ispunjenja, to povećanje pada na teret vjerovnika.

VIII. PRIZNANICA

Pretpostavke u vezi s priznanicom

Član 321.

(1) Tko ispuni obvezu potpuno ili djelomično ima pravo zahtijevati da mu vjerovnik o tome izda priznanicu o svom trošku.

(2) Dužnik koji je novčanu obvezu isplatio preko banke ili pošte može zahtijevati da mu vjerovnik izda priznanicu samo ako za to ima opravdan razlog.

(3) Ako je izdana priznanica da je potpuno isplaćena glavnica, pretpostavlja se da su isplaćene i kamate i sudski i drugi troškovi, ako ih je bilo.

(4) Isto tako, ako dužnik povremenih davanja, kao što su zakupnine; i drugih potraživanja koja se povremeno obračunavaju; kao što su ona koja nastaju utroškom električne energije ili vode, ili upotrebom telefona, ima priznanicu da je isplatio kasnije dospjelo potraživanje, pretpostavlja se da je isplatio i ona koja su ranije dospjela.

Odbijanje izdavanja priznanice

Član 322.

Ako vjerovnik odbije izdati priznanicu, dužnik može položiti kod suda predmet svoje obveze.

IX. VRAĆANJE OBVEZNICE

Član 323.

(1) Kad potpuno ispuni svoju obvezu, dužnik može, pored priznanice, zahtijevati od vjerovnika da mu vrati obveznicu.

(2) Kad vjerovnik ne može vratiti obveznicu, dužnik ima pravo zahtijevati da mu vjerovnik izda javno ovjerenu ispravu da je obveza prestala.

(3) Ako je dužniku vraćena obveznica, pretpostavlja se da je obveza potpuno ispunjena.

(4) Dužnik koji je ispunio obvezu samo djelomično -ima pravo zahtijevati da se to ispunjenje zabilježi na obveznici.

Odsjek 2.

ZAKAŠNJENJE

L ZAKAŠNJENJE DUŽNIKA

Kada dužnik dolazi u zakašnjenje

Član 324.

(1) Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

(2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pismeno, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obveze.

II. ZAKAŠNJENJE VJEROVNIKA

Kad vjerovnik dolazi u zakašnjenje

Član 325.

(1) Vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi.

(2) Vjerovnik dolazi u zakašnjenje i kad je spreman primiti ispunjenje dužnikove istovremene obveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obveze.

(3) Vjerovnik ne dolazi u zakašnjenje ako dokaže da u vrijeme ponude ispunjenja, ili u vrijeme određeno za ispunjenje, dužnik nije mogao svoju obvezu ispuniti.

Učinci vjerovnikova zakašnjenja

Član 326.

(1) Dolaskom vjerovnika u zakašnjenje prestaje zakašnjenje dužnika, i na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari.

(2) Od dana vjerovnikova zakašnjenja prestaje teći kamata.

(3) Vjerovnik u zakašnjenju dužan je naknaditi dužniku štetu nastalu uslijed zakašnjenja za koje odgovara, a i troškove oko daljnjeg čuvanja stvari.

Odsjek 3.

POLAGANJE I PRODAJA DUGOVANE STVARI

Polaganje kod suda

Član 327.

(1) Kad je vjerovnik u zakašnjenju ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno tko je vjerovnik ili gdje se nalazi, ili kad je vjerovnik poslovno nesposoban, a nema zastupnika, može dužnik položiti dugovanu stvar kod suda za vjerovnika.

(2) Isto pravo imaju i treće osobe koje su pravno zainteresirane da obveza bude ispunjena.

(3) O izvršenom polaganju dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika ako zna za njega i za njegovo boravište.

Kod kojeg suda se obavlja polaganje

Član 328.

(1) Polaganje se obavlja kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja, osim ako razlozi ekonomičnosti ili priroda posla zahtijevaju da se polaganje izvrši u mjestu gdje se stvar nalazi.

(2) Svaki drugi stvarno nadležni sud mora primiti stvar u depozit, a dužnik je dužan dati naknadu vjerovniku ako je ovaj polaganjem kod drugog suda pretrpio štetu.

Predaja na čuvanje drugoj osobi

Član 329.

(1) Kad je predmet obveze neka stvar koja se ne može čuvati u sudskom depozitu, dužnik može zahtijevati od suda da odredi osobu kojoj će predati stvar da je čuva o trošku i za račun vjerovnika.

(2) U slučaju obveze iz ugovora u privredi, predaja takve stvari javnom skladištu na čuvanje za račun vjerovnika ima učinak polaganja kod suda.

(3) O izvršenoj predaji na čuvanje dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika.

Uzimanje položene stvari natrag

Član 330.

(1) Dužnik može uzeti natrag položenu stvar.

(2) O uzimanju stvari dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika.

(3) Pravo dužnika da uzme položenu stvar prestaje kad dužnik izjavi sudu da se odriče tog prava, kad vjerovnik izjavi da prima položenu stvar, a i kad bude utvrđeno pravomoćnom odlukom da polaganje udovoljava uvjetima urednog ispunjenja.

Učinak polaganja

Član 331.

(1) Polaganjem dugovane stvari dužnik se oslobađa obveze u času kad je izvršio polaganje.

(2) Ako je dužnik bio u zakašnjenju, njegovo zakašnjenje prestaje.

(3) Od časa kada je stvar položena rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na vjerovnika.

(4) Od dana polaganja prestaje teći kamata.

(5) Ako dužnik uzme natrag položenu stvar, smatrat će se kao da nije bilo polaganja, a njegovi sudužnici i jamci ostaju u obvezi.

Troškovi polaganja

Član 332.

Troškove pravovaljanog i neopozvanog polaganja snosi vjerovnik ako prelaze troškove ispunjenja što ih je dužan snositi dužnik.

Prodaja umjesto polaganja stvari

Član 333.

(1) Ako je stvar neprikladna za čuvanje ili ako su za njeno čuvanje ili održavanje potrebni troškovi nerazmjerni s njezinom vrijednošću, dužnik je može prodati na javnoj prodaji u mjestu određenom za ispunjenje, ili nekom drugom mjestu ako je to u interesu vjerovnika, a postignuti iznos, nakon odbitka troškova prodaje, položiti kod suda tog mjesta.

(2) Ako stvar ima tekuću cijenu ili ako je male vrijednosti u usporedbi s troškovima javne prodaje, dužnik je može prodati iz slobodne ruke.

(3) Ako je stvar takva da može brzo propasti ili se pokvariti, dužnik je dužan prodati je bez odgađanja na najpogodniji način.

(4) U svakom slučaju dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika o namjeravanoj prodaji kad god je to moguće, a nakon izvršene prodaje o postignutoj cijeni i njezinu polaganju kod suda.

Predaja stvari vjerovniku

Član 334.

Sud će predati vjerovniku položenu stvar pod uvjetima što ih je dužnik postavio.

Prodaja radi pokrića troškova čuvanja

Član 335.

(1) Ako troškovi čuvanja ne budu isplaćeni u razumnom roku, sud će, na zahtjev čuvara, narediti da se stvar proda i odrediti način prodaje.

(2) Od iznosa dobivenog prodajom odbit će se troškovi prodaje i troškovi čuvanja, a ostatak položiti kod suda za vjerovnika.

ODJELJAK. 3.

Ostali načini prestanka obveza

Odsjek 1.

PRIJEBOJ (KOMPENZACIJA)

Opći uvjeti

Član 336.

Dužnik može izvršiti prijeboj potraživanja koje ima prema vjerovniku s onim što ovaj potražuje od njega, ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela.

Izjava o prijeboju

Član 337.

(1) Prijeboj ne nastaje čim se steknu uvjeti za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj.

(2) Nakon izjave o prijeboju smatra se da je prijeboj nastao onog časa kad su se stekli uvjeti za to.

Odsutnost uzajamnosti

Član 338.

(1) Dužnik ne može izvršiti prijeboj onoga što duguje vjerovniku s onim što vjerovnik duguje njegovu jamcu.

(2) Ali jamac može izvršiti prijeboj dužnikove obveze prema vjerovniku s dužnikovim potraživanjem od vjerovnika.

(3) Tko je dao svoju stvar u zalog za tuđu obvezu, može, zahtijevati od vjerovnika da mu vrati založenu stvar kad se udovolji uvjetima za prestanak te obveze prijebojem te kad vjerovnik propusti svojom krivnjom izvršiti prijeboj.

Zastarjelo potraživanje

Član 339.

(1) Dug se može prebiti sa zastarjelim potraživanjem samo ako ono još nije bilo zastarjelo u času kad su se stekli uvjeti za prijeboj.

(2) Ako su uvjeti za prijeboj nastali pošto je jedno od potraživanja zastarjelo, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjelog potraživanja istakao prigovor zastare.

Prijeboj s ustupljenim potraživanjem

Član 340.

(1) Dužnik ustupljenog potraživanja može prebiti primaocu ona svoja potraživanja koja je do obavijesti o ustupanju mogao prebiti ustupiocu.

(2) On mu može prebiti i ona svoja potraživanja od ustupioca koja je stekao prije obavijesti o ustupanju, a čiji rok za ispunjenje nije bio dospio u času kad je obaviješten o ustupanju, ali samo ako taj rok pada prije roka za ispunjenje ustupljenog potraživanja ili u isto vrijeme.

(3) Dužnik koji je bez rezerve izjavio primaocu da pristaje na ustupanje ne može mu više prebiti nikakvo svoje potraživanje od ustupioca.

(4) Ako je ustupljeno potraživanje upisano u javne knjige, dužnik može izvršiti prijeboj primaocu samo ako je njegovo potraživanje upisano kod ustupljenog potraživanja ili ako je primalac obaviješten prilikom

ustupanja o postojanju tog potraživanja.

Slučajevi kad je prijeboj isključen

Član 341.

Ne može prestati prijebojem:

1) potraživanje koje se ne može zaplijeniti;

2) potraživanje stvari ili vrijednosti stvari koje su dužniku bile dane na čuvanje ili na posudbu, ili koje je dužnik uzeo bespravno ili ih bespravno zadržao;

3) potraživanje nastalo namjernim uzrokovanjem štete;

4) potraživanje naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili uzrokovanjem smrti;

5) potraživanje koje potječe iz zakonske obveze uzdržavanja.

Zabrana na potraživanju druge strane

Član 342.

Dužnik ne može vršiti prijeboj ako je njegovo potraživanje dospjelo tek pošto je neko treći stavio zabranu na vjerovnikovo potraživanje prema njemu.

Uračunavanje prijebojem

Član 343.

Kad između dvije osobe postoji više obveza koje mogu prestati prijebojem, prijeboj se vrši po pravilima koja vrijede za uračunavanje ispunjenja.

Odsjek 2.

OTPUST DUGA

Sporazum

Član 344.

(1) Obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće tražiti njezino ispunjenje i dužnik se s tim suglasi.

(2) Za pravovaljanost ovog sporazuma nije potrebno da bude sklopljen u formi u kojoj je zaključen posao iz kojega je obveza nastala.

Odricanje od sredstava osiguranja

Član 345.

Vraćanje zaloga i odricanje od drugih sredstava kojima je bilo osigurano ispunjenje obveze ne znači vjerovnikovo odricanje od prava da traži njezino ispunjenje.

Otpust duga jamcu

Član 346.

(1) Otpust duga jamcu ne oslobađa glavnog dužnika, a otpust duga glavnom dužniku oslobađa jamca.

(2) Kad ima više jamaca, pa vjerovnik oslobodi jednog od njih, ostali ostaju u obvezi, ali se njihova obveza smanjuje za dio koji otpada na oslobođenog jamca.

Opći otpust dugova

Član 347.

Opći otpust dugova gasi sva vjerovnikova potraživanja prema dužniku, izuzev onih za koje vjerovnik nije znao da postoje u času kad je otpust izvršen.

Odsjek 3.

OBNOVA (NOVACIJA)

Uvjeti

Član 348.

(1) Obveza prestaje ako se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom i ako nova obveza ima različit predmet ili različitu pravnu osnovu.

(2) Sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili o načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamati, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu, ne smatraju se obnovom.

(3) Izdavanje mjenice ili čeka zbog neke prijašnje obveze ne smatra se obnovom, izuzev kad je to ugovoreno.

Volja da se izvrši obnova

Član 349.

Obnova se ne pretpostavlja te ako strane nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obvezu kad su stvarale novu, prijašnja obveza ne prestaje, već postoji i nadalje pored nove.

Učinak obnove

Član 350.

(1) Ugovorom o obnovi prijašnja obveza prestaje, a nova nastaje.

(2) S prijašnjom obvezom prestaju i zalog i jamstvo, izuzev. ako je s jamcem ili zalogodavcem drugačije ugovoreno.

(3) Isto vrijedi i za ostala sporedna prava koja su bila vezana za prijašnju obvezu.

Nedostatak prijašnje obveze

Član 351.

(1) Obnova je bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništava ili već ugašena.

(2) Ako je prijašnja obveza bila samo pobojna obnova je pravovaljana ako je dužnik znao za nedostatak prijašnje obveze.

Učinak poništenja.

Član 352.

Kada je ugovor o obnovi poništen, smatra se da nije ni bilo obnove i da prijašnja obveza nije ni prestala postojati.

Odsjek 4.

SJEDINJENJE (KONFUZIJA)

Član 353.

(1) Obveza prestaje sjedinjenjem kad jedna ista osoba postane i vjerovnik i dužnik.

(2) Kad jamac postane vjerovnik, obveza glavnog dužnika ne prestaje.

(3) Obveza upisana u javnoj knjizi prestaje sjedinjenjem tek kad se izvrši upis brisanja.

Odsjek 5.

NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA

Prestanak obveze zbog nemogućnosti ispunjenja

Član 354.

(1) Obveza prestaje kad njezino ispunjenje postane nemoguće uslijed okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara.

(2) Dužnik treba da dokaže okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost.

Kad su predmet obveze stvari određene po rodu

Član 355:

(1) Ako su predmet obveze stvari određene po rodu, obveza ne prestaje čak i kad sve što dužnik ima od takvih stvari propadne uslijed okolnosti za koje on ne odgovara.

Ali kad su predmet obveza stvari određene po rodu koje se imaju uzeti iz određene mase tih stvari, obveza prestaje kad propadne cijela ta masa.

Ustupanje prava prema trećem odgovornom za nemogućnost Ispunjenja Član 356. Dužnik određene stvari koji je oslobođen svoje obveze uslijed nemogućnosti ispunjenja dužan je ustupiti vjerovniku pravo koje bi imao prema trećoj osobi zbog nastale nemogućnosti.

Odsjek 6.

PROTEK VREMENA, OTKAZ

Rok u trajnom dugovinskom odnosu

Član 357.

Trajni dugovinski odnos s određenim rokom trajanja prestaje kad rok istekne, izuzev kad je ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka dugovinski odnos produljuje za neodređeno vrijeme, ako ne bude pravodobno otkazan.

Otkaz trajnog dugovinskog odnosa

Član 358.

(1) Ako trajanje dugovinskog odnosa nije određeno, svaka ga strana može prekinuti otkazom.

(2) Otkaz mora biti dostavljen drugoj strani.

(3) Otkaz se može dati u svako doba, samo ne u nevrijeme.

(4) Otkazani dugovinski odnos prestaje kada istekne otkazni rok određen ugovorom, a ako takav rok nije određen ugovorom, odnos prestaje nakon isteka roka određenog zakonom ili običajem odnosno istekom primjerenog roka.

(5) Strane mogu ugovoriti da će njihov dugovinski odnos prestati samom dostavom otkaza, ako za određeni slučaj zakon ne naređuje što drugo.

(6) Vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obveza prestala protekom roka ili otkazom.

Odsjek 7.

SMRT

Član 359.

Smrću dužnika ili vjerovnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika

ODJELJAK 4.

Zastara

Odsjek 1.

OPĆE ODREDBE

Opće pravilo

Član 360.

(1) Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

(2) Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

(3) Sud se ne može obazirati na zastaru ako sudužnik nije na nju pozvao.

Kad zastarijevanje počinje teći

Član 361.

(1) Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

(2) Ako se obveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je dužnik postupio protivno obvezi.

Nastupanje zastare

Član 362.

Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

Uračunavanje vremena prethodnika

Član 363.

U vrijeme zastare računa se i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prethodnika.

Zabrana promjene roka zastare

Član 364.

(1) Pravnim poslom ne može se odrediti dulje ili kraće vrijeme zastare od onog vremena koje je određeno zakonom.

(2) Pravnim poslom ne može se odrediti da zastarijevanje neće teći za neko vrijeme. Odricanje od zastare

Član 365.

Dužnik se ne može odreći zastare prije nego što protekne vrijeme određeno za zastaru.

Pismeno priznanje i osiguranje zastarjele obveze

Član 366.

(1) Pismeno priznanje zastarjele obveze smatra se kao odricanje od zastare.

(2) Isti učinak ima davanje zaloga ili kojega drugog osiguranja za zastarjelo potraživanje.

Učinak ispunjenja zastarjele obveze

Član 367.

Ako dužnik ispuni zastarjelu obvezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao; čak i ako nije znao da je obveza zastarjela.

Vjerovnik čije je potraživanje osigurano

Član 368.

(1) Kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

(2) Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari.

Sporedna potraživanja

Član 369.

Kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova, ugovorne kazne.

Kad se ne primjenjuju pravila o zastari

Član 370.

Pravila o zastari ne primjenjuju se u slučajevima kada su u zakonu određeni rokovi u kojima treba da se podigne tužba ili da se izvrši određena radnja pod prijetnjom gubitka prava.

Odsjek 2.

VRIJEME POTREBNO ZA ZASTARU

Opći rok zastare

Član 371.

Potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

Povremena potraživanja

Član 372.

(1) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

(2) Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja.

Zastara samog prava

Član 373.

(1) Samo pravo iz kojega proistječu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarijega neispunjenog potraživanja poslije kojeg dužnik nije vršio davanja.

(2) Kada zastari pravo iz kojega proistječu povremena potraživanja, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja; nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.

(3) Ne može zastarjeti pravo na uzdržavanje određeno zakonom.

Međusobna potraživanja iz ugovora o prometu robe i usluga

Član 374.

(1) Međusobna potraživanja društvenih pravnih osoba iz ugovora u prometu robe i usluga te potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

(2) Zastarijevanje teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

Potraživanje zakupnine

Član 375.

Potraživanje zakupnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

Potraživanje naknade štete

Član 376.

(1) Potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

(2) U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

(3) Potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze.

Potraživanje naknade štete uzrokovane krivičnim djelom

Član 377.

(1) Kad je šteta uzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen dulji rok zastare zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru krivičnog gonjenja.

(2) Prekid zastarijevanja krivičnog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete.

(3) Isto vrijedi i za zastoj zastarijevanja.

Jednogodišnji rok zastare

Član 378.

(1) Zastarijevaju za jednu godinu:

1) potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva;

2) potraživanje radio-stanice i radio-televizijske stanice za upotrebu radio-prijamnika i televizijskog prijamnika;

3) potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pretinaca te druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima;

4) potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena.

(2) Zastarijevanje teče ako su isporuke ili usluge produljene.

Potraživanja utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim organom

Član 379.

(1) Sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

(2) Međutim, sva povremena potraživanja koja proistječu iz takvih odluka ili nagodbe i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja.

Rokovi zastare kod ugovora o osiguranju

Član 380.

(1) Potraživanja ugovaratelja osiguranja odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života. zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo.

(2) Ako zainteresirana osoba dokaže da do dana određenog u prethodnom stavu nije znala da se osigurani slučaj dogodio, zastarijevanje počinje od dana kada je za to saznala, s tim da u svakom slučaju potraživanje zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih za pet godina od dana određenog u prethodnom stavu.

(3) Potraživanja osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.

(4) Kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećeg, oštećena osoba zahtijeva naknadu od osiguranika ili je dobije od njega, zastarijevanje osiguranikovog zahtjeva prema osiguratelju počinje od dana kad je oštećena osoba tražila sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kada joj je osiguranik naknadio štetu.

(5) Neposredan zahtjev treće oštećene osobe prema osiguratelju zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu.

(6) Zastarijevanje potraživanja koje pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastarijevanje potraživanja osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku.

Odsjek 3.

ZASTOJ ZASTARIJEVANJA

Potraživanja između određenih osoba

Član 381.

Zastarijevanje ne teče:

1) između bračnih drugova;

2) između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo;

3) između štićenika i njegova staratelja te organa starateljstva za trajanja starateljstva i dok ne budu položeni računi;

4) između dviju osoba koje žive u vanbračnoj zajednici, dok ta zajednica postoji.

Potraživanja određenih osoba

Član 382.

Zastarijevanje ne teče:

1) za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata u pogledu potraživanja osoba na vojnoj dužnosti;

2) u pogledu potraživanja koja imaju osobe zaposlene u tuđem domaćinstvu prema poslovodavcu ili članovima njegove porodice koji zajedno s njim žive, sve dok taj radni odnos traje.

Nesavladive prepreke

Član 383.

Zastarijevanje ne teče za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka da sudskim putem zahtijeva ispunjenje obveze.

Utjecaj uzroka zastoja zastarijevanja

Član 384.

(1) Ako zastarijevanje nije moglo početi teći zbog nekog zakonskog uzroka, ono počinje teći kad taj uzrok prestane.

(2) Ako je zastarijevanje počelo teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njegov daljnji tok, ono nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Potraživanja prema poslovno nesposobnim osobama i njihova potraživanja

Član 385.

(1) Zastarijevanje teče i prema maloljetniku i drugoj poslovno nesposobnoj osobi, bez obzira na to da li imaju zakonskog zastupnika ili ne.

(2) Međutim zastara potraživanja maloljetnika koji nema zastupnika i druge poslovno nesposobne osobe bez zastupnika ne može nastupiti dok ne proteknu dvije godine od kad su postali potpuno poslovno sposobna ili od kad su dobili zastupnika.

(3) Ako je za zastaru nekog potraživanja određeno vrijeme kraće od dvije godine, a vjerovnik je maloljetnik koji nema zastupnika ili neka druga poslovno nesposobna osoba bez zastupnika, zastarijevanje tog potraživanja počinje teći od kad je vjerovnik postao poslovno sposoban ili od kad je dobio zastupnika;

Potraživanje prema osobi na odsluženju vojnog roka

Član 386.

Zastara prema osobi koja se nalazi na odsluženju vojnog roka ili na vojnoj vježbi ne može nastupiti dok ne proteknu tri mjeseca od odsluženja vojnog roka ili prestanka vojne vježbe.

Odsjek 4.

PREKID ZASTARIJEVANJA

Priznanje duga

Član 387.

(1) Zastarijevanje se prekida kad dužnik prizna dug.

(2) Priznanje duga. može se učiniti. ne samo izjavom vjerovniku, nego i. na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje osiguranja.

Podizanje tužbe

Član 388.

Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika. pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja

Odustanak, odbacivanje ili odbijanje tužbe

Član 389.

(1) Prekid zastarijevanja izvršen podizanjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja; osiguranja ili ostvarenja potraživanja, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

(2) Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako isposlovana ili poduzeta mjera izvršenja ili osiguranja bude poništena.

Odbacivanje tužbe zbog nenadležnosti

Član 390.

(1) Ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik podigne ponovo tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe. smatra se da je zastarijevanje prekinuto prvom tužbom.

(2) Isto vrijedi i za pozivanje u zaštitu, i za isticanje prijeboja potraživanja u sporu te u slučaju kad je sud ili drugi organ uputio dužnika da svoje prijavljeno potraživanje ostvaruje u parničnom postupku.

Pozivanje dužnika

Član 391.

Za prekid. zastarijevanja nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pismeno ili usmeno da obvezu ispuni.

Rok zastare u slučaju prekida

Član 392.

(1) Nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

(2) Zastarijevanje prekinuto priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja.

(3) Kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja potraživanja u sporu odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili svršen na neki drugi način.

(4) Kad je prekid zastarijevanja nastao prijavom potraživanja u stečajnom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka.

(5) Isto vrijedi i kad je prekid zastarijevanja nastalo zahtjevom prinudnog izvršenja ili osiguranja

(6) Zastarijevanje koje počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarijevanje koje je prekinuto.

Zastara u slučaju obnove

Član 393.

Ako je prekid nastao priznanjem duga od strane dužnika, a vjerovnik i dužnik su se sporazumjeli da izmijene osnovu ili predmet obveze, novo potraživanje zastarijeva za vrijeme koje je određeno za njegovu zastaru.

 

Čl. 1 - 184b | Čl. 185 - 393 | Čl. 394 - 599 | Čl. 600 - 789 | Čl. 790 - 1109
Novi Zakon o obveznim odnosima (35/2005)