 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
 UREDBA ZA PROVEDBU CARINSKOG ZAKONA (NN 161/03) Čl. 1 - 99 Čl. 100 - 199 Čl. 200 - 299 Čl. 300 - 399 Čl. 400 - 499 Čl. 500 - 523 Članak 100. Bez utjecaja na članak 67. Carinskog zakona i odredbi o primjeni propisa o prodaji robe koji su u nadležnosti carinske službe, osoba koja je podnijela skraćenu deklaraciju mora poštivati mjere koje je odredila carinarnica sukladno članku 65. stavku 1. Carinskog zakona i mora snositi nastale troškove. Ako skraćena deklaracija nije podnesena, za provedbu mjera koje je odredila carinarnica odgovorna je osoba koja bi u skladu s člankom 56. stavkom 2. Carinskog zakona morala podnijeti skraćenu deklaraciju. Poglavlje 4. Posebne odredbe za robu koja se prevozi morem ili zrakom Odjeljak 1. Općenito Članak 101. Ako se roba u carinsko područje unese morskim ili zračnim putem i ako se bez pretovara i samo s jednim prijevoznim dokumentom i istom vrstom prijevoza šalje u drugu luku ili u drugu zračnu luku u carinskom području, roba se podnosi carinarnici u luci ili u zračnoj luci u kojoj će se roba istovariti ili pretovariti. Odjeljak 2. Posebne odredbe za ručnu i predanu prtljagu putnika Članak 102. Pojedini izrazi koji se rabe u ovom poglavlju imaju sljedeće značenje: a) »domaća zračna luka«: svaka zračna luka u carinskom području Republike Hrvatske, b) »domaća zračna luka za međunarodni promet«: svaka zračna luka u carinskom području Republike Hrvatske u kojoj se smije uz odobrenje nadležnih tijela obavljati zračni promet s inozemstvom, c) »domaći let«: let zrakoplova između dvije zračne luke u carinskom području koji ne počne i ne završi u zračnoj luci koja nije u carinskom području, d) »domaća luka«: bilo koja pomorska luka u carinskom području, e) »plovidba kroz hrvatsko teritorijalno more«: plovidba plovila između dviju ili više domaćih luka, f) »plovilo za razonodu«: brod ili brodica koji u neposlovne svrhe služi razonodi, športu ili putovanju po želji korisnika, g) »turistički ili poslovni zrakoplov«: zrakoplov namijenjen za putovanja po željama korisnika, te h) »prtljaga«: svi predmeti koje putnici imaju sa sobom tijekom putovanja. Članak 103. U ovom se poglavlju prtljaga u zračnom prometu smatra: a) predanom prtljagom, ako je predana na prijevoz u polaznoj zračnoj luci i ako osoba za vrijeme leta ili za vrijeme usputnih slijetanja nema pristupa do prtljage, b) ručnom prtljagom, ako je osoba ponese sa sobom u kabinu zrakoplova. Članak 104. Sve kontrole i carinske formalnosti koje se odnose na: a) ručnu i predanu prtljagu onih osoba koje počinju putovanje zrakoplovom pristiglim iz strane zračne luke koji nakon pristajanja u domaćoj zračnoj luci nastavlja put do druge domaće zračne luke, obavljaju se u zadnjoj zračnoj luci pod uvjetom da je to zračna luka za međunarodni promet; u tom se slučaju na prtljagu primjenjuju propisi koji važe za prtljagu osoba pristiglih iz inozemstva ako ne mogu dokazati carinarnici da je roba u prtljazi domaća roba, b) ručnu i predanu prtljagu osoba koje počinju putovanje zrakoplovom koji će pristajati u drugoj domaćoj zračnoj luci prije nastavka puta u inozemstvo, obavljaju se u polaznoj zračnoj luci, pod uvjetom da je to zračna luka za međunarodni promet; u tom slučaju kontrola ručne prtljage može se obaviti i u zračnoj luci u kojoj je zrakoplov pristao prije nastavka puta u inozemstvo, te c) prtljagu osoba koje koriste usluge pomorskoga plovila za promet s inozemstvom, obavlja se u luci za međunarodni promet gdje se ta prtljaga ukrcava ili iskrcava. Članak 105. Sve kontrole i carinske formalnosti koje se odnose na prtljagu osoba: a) na plovilu za razonodu, obavljaju se u za te svrhe određenoj hrvatskoj luci bez obzira na zastavu plovila i bez obzira na odredište, b) u turističkom ili poslovnom zrakoplovu, obavljaju se: 1. pri dolasku u prvu domaću zračnu luku za međunarodni promet, ako zrakoplov nakon tog pristajanja nastavlja put do druge domaće zračne luke, 2. na zadnjoj domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet, ako se odnosi na zrakoplov koji dolazi iz domaće zračne luke i nakon pristajanja nastavlja put u inozemstvo. Članak 106. Ako se prtljaga pristigla u domaću zračnu luku zrakoplovom iz inozemstva pretovara u zrakoplov koji nastavlja let u carinskom području: – sve se kontrole i formalnosti koje se odnose na predanu prtljagu izvode u domaćoj zračnoj luci u kojoj se putovanje završava, pod uvjetom da je to zračna luka za međunarodni promet, – sve kontrole ručne prtljage obavljaju se u prvoj domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet; iznimno, ako se nakon kontrole predane prtljage pokaže potreba, može se obaviti dodatna kontrola ručne prtljage u domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet u kojoj putovanje završava, te – iznimno kontrola predane prtljage može se obaviti u prvoj domaćoj zračnoj luci ako se nakon kontrole ručne prtljage to smatra potrebnim. Ako se u domaćoj zračnoj luci utovari prtljaga u zrakoplov koji leti u drugu domaću zračnu luku, pa se u drugoj domaćoj zračnoj luci pretovari u zrakoplov koji nastavlja put u inozemstvo: – sve kontrole i formalnosti, koje se odnose na predanu prtljagu, obavljaju se u domaćoj zračnoj luci gdje putovanje počinje pod uvjetom da je to domaća zračna luka za međunarodni promet, – sve kontrole ručne prtljage obavljaju se u zadnjoj domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet; iznimno, kontrola prtljage može se obaviti u zračnoj luci gdje je putovanje započelo, ako se nakon kontrole predane prtljage to smatra potrebnim. Sve kontrole i formalnosti koje se odnose na prtljagu pristiglu u domaću zračnu luku redovnim ili čarter letom iz inozemstva i koja se u toj zračnoj luci pretovara u turistički ili poslovni zrakoplov namijenjen letu u carinskom području, obavljaju se u zračnoj luci u kojoj redovni ili čarter let završava. Sve kontrole i formalnosti oko prtljage utovarene u domaćoj zračnoj luci u turistički ili poslovni zrakoplov namijenjen letu u carinskom području radi pretovara u drugoj domaćoj zračnoj luci u zrakoplov na redovnom ili čarter letu u inozemstvo, obavlja se u domaćoj zračnoj luci u kojoj taj redovni ili čarter let počinje. Članak 107. Prtljaga predana i registrirana u domaćoj zračnoj luci označava se privjesnicom ili naljepnicom koju u domaćoj zračnoj luci na prtljagu stavlja djelatnik nadležan za preuzimanje prtljage. Privjesnica ili naljepnica iz stavka 1. ovoga članka mora biti napravljena tako da se ne može ponovo rabiti. Uzorak privjesnice ili naljepnice iz stavka 1. ovog članka i opis njihovih osobina nalazi se u Prilogu 14. ove Uredbe, i njezin je sastavni dio. Glava VI. CARINSKE DEKLARACIJE – REDOVITI POSTUPAK Poglavlje 1. Pisana carinska deklaracija Odjeljak 1. Općenito Članak 108. Ako je jednom carinskom deklaracijom obuhvaćena roba koja se razvrstava u dvije ili više tarifnih oznaka u Carinskoj tarifi, podaci za svaku pojedinu tarifnu oznaku smatraju se zasebnom deklaracijom. Strojevi i oprema u rastavljenom stanju koji se razvrstavaju u jednu tarifnu oznaku u Carinskoj tarifi smatraju se jednom vrstom robe. Članak 109. Bez utjecaja na moguće kazneno pravne odredbe, podnošenje deklaracije koju potpiše deklarant ili njegov opunomoćenik smatra se obveznim u skladu sa važećim podacima u pogledu: – točnosti podataka u deklaraciji, – ispravnosti priloženih isprava, te – poštivanja svih obveza u vezi s podnošenjem robe u odgovarajući postupak. Ako carinski deklarant upotrebljava za podnošenje carinske deklaracije sustav elektroničke razmjene podataka, Carinska uprava može odobriti da se vlastoručni potpis nadomjesti drugim oblikom identifikacije ako su ispunjeni tehnički i upravni uvjeti koje je odredila Carinska uprava. Carinska uprava može dopustiti da se deklaracije podnesene u sustavu elektroničke razmjene podataka potvrde neposredno u okviru toga sustava, umjesto ručnoga ili mehaničkoga potvrđivanja žigom i potpisom carinskoga službenika. Pod uvjetima i na način koji odredi Carinska uprava može se dopustiti da se pojedini podaci u pisanoj carinskoj deklaraciji zamijene slanjem tih podataka u elektroničkom obliku carinarnici određenoj za te svrhe i ukoliko je potrebno da se to učini u obliku šifre. Članak 110. Isprave koje se prilažu carinskoj deklaraciji carinarnica je dužna čuvati, osim ako nije drugačije određeno ili ako su deklarantu potrebni za druge postupke. U tom slučaju carinarnica mora osigurati da te isprave neće više naknadno biti moguće upotrijebiti drugačije osim kao dokaz o onoj količini i vrijednosti robe na koju se odnose. Članak 111. Carinska deklaracija podnosi se carinarnici kojoj je podnesena i roba. Carinska deklaracija se može podnijeti tek kada je podnesena roba. Iznimno, carinarnica može dopustiti da se carinska deklaracija podnese prije podnošenja robe. U tome slučaju carinarnica uvažavajući okolnosti određuje rok u kojem roba mora biti podnesena. Ako roba nije podnesena u određenom roku smatra se da deklaracija nije bila podnesena. Ako je carinska deklaracija podnesena prije nego li je roba na koju se odnosi prispjela u carinarnicu ili na drugo mjesto koje je odobrila carinarnica, deklaracija može biti prihvaćena tek nakon što roba bude podnesena carinarnici. Članak 112. Carinska deklaracija se podnosi u uredovno vrijeme carinarnice. Carinarnica može na zahtjev deklaranta odobriti da se deklaracija podnese izvan uredovnog vremena. Moguće troškove snosi deklarant. Svaka deklaracija koja se podnese ovlaštenom carinskom službeniku na nekom drugom mjestu kojeg je carinarnica odobrila podnositelju deklaracije smatra se da je bila podnesena carinarnici. Obračun troškova podnošenja deklaracije izvan uredovnog vremena carinarnice i troškove podnošenja deklaracije na drugom mjestu u skladu sa stavkom 3. ovog članka izvršit će se sukladno članku 94. stavak 4. ove Uredbe. Članak 113. Datum prihvaćanja carinske deklaracije mora biti zabilježen na carinskoj deklaraciji. Članak 114. Carinarnica može dopustiti ili zahtijevati da se ispravak podataka u carinskoj deklaraciji sukladno članku 77. Carinskoga zakona izvrši tako da se podnese nova carinska deklaracija koja će nadomjestiti prvotno podnesenu. U tom slučaju se kao datum prihvaćanja carinske deklaracije koji je mjerodavan za utvrđivanje carinskog duga i primjenu drugih propisa o dotičnom carinskom postupku, smatra datum prihvaćanja prve deklaracije. Odjeljak 2. Obrazac pisane carinske deklaracije Članak 115. U ovom potpoglavlju pojedini nazivi imaju sljedeće značenje: a) »jedinstvena carinska deklaracija« (u daljnjem tekstu: JCD): propisani obrazac koji se upotrebljava kao pisana carinska deklaracija, b) »komplet JCD«: komplet od osam primjeraka 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 i 8 ili dva kompleta od pet primjeraka 1/6, 2/7, 3/8 i 4/5 ili 5/4, c) »set JCD«: primjerci JCD potrebni za provedbu odabranoga carinskoga postupka, d) »dvonamjenska uporaba«: uporaba potrebnih setova iz kompleta od pet primjeraka, gdje je potrebno na primjercima JCD precrtati neupotrjebljenu brojčanu oznaku, e) »polje«: dio JCD omeđen crtom i označen brojem ili velikim tiskanim slovom i nazivom polja, f) »podpolje«: upadljivo omeđen dio polja što ga brojimo s lijeva udesno, te g) »dodatni list JCD«: obrazac što je sastavni dio JCD-a, a rabi ga se, ako se deklarira robu što je se razvrstava u više od jedne tarifne oznake Carinske tarife. Članak 116. JCD se upotrebljava kao obrazac za pisane carinske deklaracije za stavljanje robe u neki od carinskih postupaka, te za ponovni izvoz robe iz carinskoga područja. Za pisanu carinsku deklaraciju mogu se upotrijebiti i drugi obrasci ako to dopuštaju carinski propisi za zahtijevani carinski postupak, koji se popunjavaju na način propisan za njihovu upotrebu a po potrebi se dopunjavaju sa podacima koji su potrebni za zahtijevani carinski postupak. Stavak 1. i 2. ovoga članka ne sprječava: – nepodnošenje pisane carinske deklaracije sukladno člancima 132. do 143. ove Uredbe predviđene za puštanje robe u slobodni promet, izvoz ili privremeni uvoz, – da se pisana carinska deklaracija iz stavka 1. ovog članka ne podnese u slučajevima kada se za poštanske pošiljke (pisma i poštanski paketi) sukladno člancima 144. i 145. ove Uredbe primjenjuju posebne odredbe, – uporabu posebnih obrazaca koji pojednostavnjuju deklaraciju u pojedinim slučajevima, ako je Carinska uprava odobrila takve posebne obrasce, – uporabu popisa pošiljaka za provedbu formalnosti provoznog postupka kada se pošiljka sastoji od robe istoga statusa, – tiskanje izvoznih, provoznih i uvoznih carinskih deklaracija i isprava kojima se dokazuje carinski status robe na službenim ili posebnim računalnim sustavima i ako je to potrebno na praznom primjerku papira, te – mogućnost da se predviđa u slučaju uporabe računalnog sustava razmjene podataka, da JCD podnesen s pomoću računalnog sustava za razmjenu carinskih deklaracija, predstavlja carinsku deklaraciju iz stavka 1. ovog članka, ako je takav sustav odobrila Carinska uprava. Članak 117. JCD se podnosi u setovima koji se sastoje od primjeraka JCD potrebnih za provedbu zahtijevanog carinskog postupka. Ako se prije ili nakon provoznog postupka zahtijeva drugi carinski postupak može se podnijeti set sastavljen iz primjeraka JCD potrebnih za provedbu formalnosti provoznoga i prethodnoga ili naknadnoga carinskog postupka. Setovi JCD na koje se odnose stavak 1. i 2. ovog članka sastavljeni su: – bilo od primjeraka iz kompleta od osam primjeraka, u skladu sa obrascem otisnutim u Prilogu 15. ove Uredbe koji je njezin sastavni dio, – bilo od primjeraka dvonamjenskog kompleta od pet primjeraka, u skladu s obrascem otisnutim u Prilogu 17. ove Uredbe koji je njezin sastavni dio. Bez obzira na članak 116. stavak 3., članke 127. do 131. ili članke 168. do 203. ove Uredbe, obrasci deklaracija mogu se dopuniti, kada je to potrebno, s jednim ili više dodatnih listova JCD (u daljnjem tekstu dodatni JCD) podnesenih u setu koji sadrži primjerke potrebne za provedbu zahtijevanog carinskog postupka. Dodatni list JCD je sastavni Dio JCD na koji se odnosi. Oblik i sadržaj setova dodatnih listova JCD koje čine bilo primjerci iz kompleta od osam primjeraka bilo primjerci iz dvonamjenskog kompleta od pet primjeraka propisan je u Prilozima 16. i 18. ove Uredbe i njezinim su sastavnim dijelom. Bez obzira na stavak 4. ovog članka Carinska uprava – Središnji ured može odrediti da se dodatni listovi JCD ne smiju upotrebljavati kada se za podnošenje deklaracije upotrebljava računalni sustav. Članak 118. Ako se za provođenje provoznog i prethodnog carinskog postupka upotrijebi jedan set JCD, sukladno članku 76. Carinskog zakona svaka je osoba odgovorna samo za one podatke koji se odnose na carinski postupak u kojem ona nastupa kao deklarant, glavni obveznik ili opunomoćenik jedne od njih. U skladu sa stavkom 1. ovog članka deklarant koji upotrebljava JCD izdan u svezi s prethodnim carinskim postupkom mora prije podnošenja svoje deklaracije provjeriti točnost postojećih podataka u poljima JCD za koje je on odgovoran, kao i upotrebljivost tih podataka za dotičnu robu i carinski postupak kojeg je zahtijevao. Po potrebi deklarant mora te podatke dopuniti. U slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovog članka deklarant mora odmah izvijestiti carinarnicu kojoj je podnio deklaraciju da je uočio nesklad između robe i postojećih podataka. U tom slučaju deklarant mora svoju carinsku deklaraciju popuniti na novom obrascu JCD. Članak 119. Ako se JCD upotrebljava za više uzastopnih carinskih postupaka, carinarnica mora provjeriti da se podaci na deklaracijama za različite carinske postupke međusobno podudaraju. Članak 120. Način popunjavanja JCD i dodatnog lista JCD, sustav šifara koji se upotrebljava pri popunjavanju JCD i dodatnog lista JCD i sustav uporabe i popunjavanja polja u JCD, njihovog samokopirnog ispisivanja i šifarskih oznaka koji se u njih upisuju uređuju se propisom koji donosi ministar financija. Članak 121. Ako se koriste obrasci iz članka 116. st. 2. ove Uredbe, isti moraju sadržavati određene podatke koji se po potrebi dopunjuju odredbama, koji uređuju zahtijevani carinski postupak. Članak 122. JCD i dodatni list JCD su obrasci formata 210 x 297 mm, koji mogu biti kraći najviše 5 mm ili duži 8 mm. Papir mora biti samokopirajući, težine najmanje 40 g/m2 i ne smije sadržati celulozu. Polja JCD moraju biti raspoređena u desetinama inča u vodoravnom i šestinama inča u okomitom smjeru (radi ispisa na pisaču). Obrazac se tiska na bijelom papiru u zelenoj boji. Polja 1 (prvo i treće potpolje) , 2, 3, 4, 5, 6, 8, 15, 17, 18, 19, 21, 25, 27, 31, 32, 33 (prvo potpolje), 35, 38, 40, 44, 50, 51, 52, 53, 55 i 56 na primjercima s rednim brojem 1, 4, 5 i 7 su zelene boje, a ostala su polja i primjerci sa rednim brojevima 2, 3, 6 i 8 bijele boje. Polje 1 (prvo i treće potpolje), 2, 3, 31, 32, 33 (prvo potpolje), 35, 38, 40 i 44 dodatnog lista JCD-a su na primjercima 1, 4, 5 i 7 zelene boje, a ostala polja na primjercima s rednim brojevima 2, 3, 6 i 8 bijele boje. Obojana puna crta uzduž desnog ruba široka je 3 mm. Isprekidana crta sastavljena je iz obojenih kvadrata 3x3 mm. Između isprekidane i pune crte dvonamjenskog seta razmak je širine 1 mm. Carinska uprava – Središnji ured može zahtijevati da se na obrascu upiše naziv tiskare ili druga oznaka, koja omogućuje njezinu (njegovu) identifikaciju. Osim toga, tiskanje obrazaca može se uvjetovati prethodnim tehničkim odobrenjem. Odjeljak 3. Isprave koje se prilažu carinskoj deklaraciji Članak 123. Carinskoj deklaraciji za puštanje robe u slobodni promet prilažu se sljedeće isprave: a) račun i ostale trgovačke isprave na osnovi kojih je prijavljena carinska vrijednost robe, b) deklaracija o carinskoj vrijednosti robe, ako je to potrebno na osnovi članka 91. ove Uredbe popunjena u skladu s uvjetima iz toga članka, c) isprave potrebne za utvrđivanje povlaštenog podrijetla robe ili uporabu drugih mjera kojima se odstupa od važećih propisa za deklariranu robu, te d) sve druge isprave potrebne za provođenje propisa koji uređuju puštanje deklarirane robe u slobodni promet. Carinarnica može zahtijevati da se pri podnošenju deklaracije prilože prijevozne isprave ili isprave u svezi s prethodnim carinskim postupkom. Kada se jedna vrsta robe podnosi u dvije ili više pošiljaka, također se može zahtijevati prilaganje popisa pošiljaka ili jednakovrijedne isprave u kojoj je naveden sadržaj pojedinačne pošiljke. Ako se sukladno članku 20. stavku 2. Carinskog zakona primjenjuje jedinstvena carinska stopa ne treba zahtijevati isprave iz stavka 1. točke b) i c) ovoga članka, osim ako carinarnica smatra da su te isprave potrebne radi pravilne primjene propisa koji uređuju puštanje robe u slobodni promet. Članak 124. Deklaraciji za provozni postupak mora biti priložena prijevozna isprava. Otpremna carinarnica može odobriti da se prijevozna isprava ne priloži u trenutku obavljanja formalnosti za početak provoznog postupka. Na zahtjev carinarnice ili drugog nadležnog tijela prijevoznu ispravu treba predočiti tokom prijevoza. Bez obzira na pojednostavnjenja postupaka, carinska isprava za izvoz ili ponovni izvoz robe iz carinskog područja ili bilo koja druga isprava s jednakim učinkom podnosi se otpremnoj carinarnici zajedno sa deklaracijom za provozni postupak na koju se odnosi. Carinarnica može zahtijevati podnošenje isprava u svezi s prethodnim carinskim postupkom. Članak 125. Deklaraciji za početak carinskog postupka sa gospodarskim učinkom, osim za vanjsku proizvodnju, moraju biti priložene: a) isprave iz članka 123. ove Uredbe, b) odobrenje za zahtijevani carinski postupak ili preslik zahtjeva za odobrenje u slučajevima kada se primjenjuje članak 216. ove Uredbe. Odobrenje ili preslik zahtjeva neće se podnositi u slučajevima kada se podnošenje carinske deklaracije za početak postupka smatra kao podnošenje zahtjeva, sukladno članku 209. ove Uredbe, Deklaraciji za početak carinskog postupka u carinskom skladištu tipa A, B, C, E ili F, nije potrebno prilagati isprave iz članka 123. ove Uredbe ni odobrenje, već je potrebno priložiti samo ispravu iz koje je vidljiva masa, broj pošiljka, količina i trgovački opis robe. Deklaraciji za početak postupka vanjske proizvodnje moraju biti priložene sljedeće isprave: a) isprave iz članka 126. ove Uredbe i b) odobrenje za postupak ili preslik zahtjeva za odobrenje u slučajevima kada se primjenjuje članak 216. ove Uredbe. Odobrenje ili preslik zahtjeva neće se podnositi u slučajevima kada se podnošenje carinske deklaracije za početak postupka smatra kao podnošenje zahtjeva, sukladno članku 209. ove Uredbe, Članak 123. stavak 2. ove Uredbe primjenjuje se također za deklaracije kojima počinje bilo koji postupak sa gospodarskim učinkom. Carinarnica može odobriti da se isprave na koje se odnosi stavak 1. točka b) i stavak 3. točka b) ovog članka pohranjuju kod korisnika odobrenja umjesto da se prilažu deklaraciji. Članak 126. Deklaracijama za izvozni postupak ili deklaracijama za ponovni izvoz moraju biti priložene sve isprave potrebne za ispravan obračun izvoznih davanja i primjenu drugih mjera za izvoz određene robe. Pri primjeni stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuje članak 123. stavak 2. ove Uredbe. Poglavlje 2. Carinske deklaracije podnesene uporabom sustava elektroničke razmjene podataka Članak 127. U skladu s člankom 73. stavkom 1. točkom b) Carinskog zakona Carinska uprava – Središnji ured može odobriti podnošenje carinske deklaracije elektroničkom razmjenom podataka. Carinska uprava – Središnji ured izdavanjem odobrenja iz stavka 1. ovog članka odlučuje također da li deklarant, unatoč odobrenoj elektroničkoj razmjeni podataka, mora podnijeti pisanu carinsku deklaraciju ili ne. Kada se za završetak drugih formalnosti zahtijeva papirnati ispis carinske deklaracije, ona se na zahtjev deklaranta podnosi i ovjerava ili pri nadležnoj carinarnici ili na način propisan člankom 109. stavkom 3. ove Uredbe. Članak 128. Carinska uprava – Središnji ured izdaje odobrenje za elektroničku razmjenu podataka na pisani zahtjev zainteresirane osobe. Sadržaj zahtjeva i odobrenja propisuje ravnatelj Carinske uprave. Članak 129. Smatra se da je deklaracija putem elektroničke razmjene podataka podnesena carinarnici u trenutku kada carinarnica prihvati elektroničku poruku. Jedna elektronička poruka može sadržavati više deklaracija, a carinarnica vodi postupak za svaku deklaraciju posebno. U slučajevima kada Carinska uprava – Središnji ured sukladno članku 127. stavku 2. ove Uredbe zahtijeva podnošenje pisane deklaracije, u odobrenju određuje rok podnošenja deklaracije. U slučajevima podnošenja carinske deklaracije elektroničkim putem, Carinska uprava – Središnji ured određuje pravila provođenja sukladno članku 159. ove Uredbe. Članak 130. Carinarnica potvrđuje prijem elektroničkih podataka povratnom porukom koja sadrži sve dogovorene identifikacijske podatke o svakoj deklaraciji, vrstu uočenih grešaka ako je neispravna, te broj i datum prihvaćanja carinske deklaracije ako je deklaracija ispravna. Poruka može sadržavati i podatke o načinu pregleda robe i puštanju robe deklarantu. Kada je za druge svrhe neophodan papirni izvod carinske deklaracije, na zahtjev deklaranta carinarnica će izdati i potvrditi podatke iz deklaracije. Članak 131. Carinska uprava može odobriti elektroničku razmjenu drugih isprava potrebnih za početak odabranog carinskog postupka. Poglavlje 3. Usmene i druge deklaracije Odjeljak 1. Usmene carinske deklaracije Članak 132. Usmena carinska deklaracija za puštanje robe u slobodan promet može se podnijeti u sljedećim slučajevima: a) u slučaju deklariranja robe nekomercijalne naravi, i to: 1. za robu, koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi, 2. za robu, koja je poslana fizičkim osobama, te 3. u slučajevima kada postoje uvjeti za primjenu jedinstvene carinske stope, b) u slučaju ponovnog uvoza robe iz članka 136. ove Uredbe, koji je u skladu sa člankom 188. Carinskog zakona oslobođen od plaćanja carine, c) ako se podnosi za prijevozna sredstva, koja se ponovno uvoze u carinsko područje u skladu sa člankom 188. Carinskog zakona, d) za uvoz robe koja je u skladu sa člankom 187. stavkom 1. točkom 9.) Carinskog zakona oslobođena plaćanja carine. Članak 133. Usmena carinska deklaracija za izvoz robe može se podnijeti u sljedećim slučajevima: a) pri izvozu robe nekomercijalne naravi, i to za: 1. robu koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi, 2. robu koja se šalje fizičkoj osobi. b) pri izvozu prijevoznih sredstava registriranih u carinskom području, ako su namijenjeni ponovnom uvozu. Članak 134. Carinsku deklaraciju nije moguće podnijeti usmeno u slučaju ako opunomoćenik iz članka 5. Carinskog zakona želi usmenom deklaracijom početi carinski postupak u ime i za račun druge osobe ili u svoje ime i za račun druge osobe. Carinarnica može zahtijevati od deklaranta da podnese isprave koje dokazuju njegove usmene navode (računi i sl.). Ako carinarnica sumnja da deklarantovi usmeni navodi nisu ispravni ili potpuni može od deklaranta zahtijevati popunjavanje pisane carinske deklaracije. Članak 135. Ako je za robu za koju je podnesena usmena deklaracija nastao carinski dug, carinarnica izdaje deklarantu obračun davanja pri uvozu na obrascu koji je otisnut u Prilogu 19. ove Uredbe i njezinim je sastavnim dijelom. Ako se deklarant ne slaže sa obračunom carinskog duga, isti će se uputiti na redovan postupak carinjenja uz podnošenje JCD. Članak 136. U skladu sa uvjetima iz članka 209. ove Uredbe, pri postupku privremenog uvoza usmeno se može deklarirati sljedeću robu: 1) žive životinje koje se sele radi sezonske ispaše ili za obavljanje poslova, uključujući i prijevoz, kao i ostala roba koja ispunjava uvjete iz članka 274. st. 3. toč. a) ove Uredbe, 2) ambalažu iz članka 278. st. 1. toč. a) ove Uredbe, koja je označena trajnim i neuništivim oznakama osobe sa sjedištem izvan carinskog područja, 3) opremu za radio i televizijsku produkciju i emitiranje, te vozila posebno opremljena za radio i televizijsko emitiranje, uključivši i njihovu opremu, koju uvoze javne ili privatne organizacije s sjedištem izvan carinskog područja, te su ih carinske vlasti koje su izdale odobrenje za postupak, ovlastile za uvoz te opreme i vozila, 4) instrumente i aparate, potrebne liječnicima za pružanje pomoći oboljelima, koji čekaju na presađivanje organa u skladu sa člankom 276. ove Uredbe, 5) robe iz članka 139. ove Uredbe, 6) druge robe, ako carinarnica to odobri. Carinarnica može prihvatiti usmenu deklaraciju također za ponovni izvoz robe iz stavka 1. ovog članka. Odjeljak 2. Deklariranje drugim radnjama Članak 137. Ako se podnesena roba ne deklarira izričito usmeno ili pisano, za sljedeću robu smatrat će se da je deklarirana za puštanje u slobodni promet nekom od radnji iz članka 140. ove Uredbe: a) roba nekomercijalne naravi koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi, a oslobođena je plaćanja carine sukladno članku 187. stavku 1. točki 2. Carinskog zakona ili kao ponovno uvezena roba, b) roba oslobođena plaćanja carine sukladno članku 187. stavku 1. točki 9. Carinskog zakona, c) prijevozna sredstva oslobođena plaćanja carine kao ponovno uvezena roba, te d) druga roba manjeg ekonomskog značenja, ako carinarnica to odobri. Robu koja nije uočljiva i robu koja se ne prevozi u uobičajenom prostoru odnosno prtljažnom prostoru potrebno je deklarirati izričito. Članak 138. Ako se podnesena roba ne deklarira izričito, smatrat će se za sljedeću robu da je bila deklarirana za izvoz nekom od radnji iz članka 140. stavka 1. točke b) ove Uredbe: a) roba nekomercijalne naravi u putnikovoj osobnoj prtljazi, ako ne podliježe naplati izvozne carine, b) prijevozna sredstva koja su registrirana u carinskom području i namijenjena su ponovnom uvozu, c) druga roba manjeg ekonomskog značenja, ako carinarnica to odobri. Članak 139. Ako sljedeća podnesena roba nije izričito pisano ili usmeno deklarirana smatra se da je bila deklarirana za početak postupka privremenog uvoza nekom od radnji iz članka 140. ove Uredbe: a) osobne predmete putnika iz članka 270. stavak 1. ove Uredbe, b) prijevozna sredstva, sukladno Aneksu C Konvencije o privremenom uvozu. Ako roba iz stavka 1. ovog članka nije izričito pisano ili usmeno deklarirana smatra se da je bila deklarirana za ponovni izvoz kojim se završava postupak privremenog uvoza sa nekom od radnji iz članka 140. ove Uredbe. Članak 140. Za potrebe članaka 137. do 139. ove Uredbe sljedeće se radnje smatraju carinskom deklaracijom: a) u slučaju kad je roba prevezena do carinarnice ili drugog mjesta koje je odobrila carinarnica sukladno članku 50. stavku 1. točki a) Carinskog zakona: 1. prijevoz robe preko graničnog prijelaza koji nema odvojene trake čijim prelaskom bi se smatralo da je deklarant podnio carinsku deklaraciju, 2. uporaba zelene trake (»ništa za prijaviti«), ukoliko u carinarnici postoje odvojene kontrolne trake, b) u slučaju izvoza robe sukladno članku 138. ove Uredbe ili u slučaju ponovnog izvoza robe sukladno članku 139. stavku 2. ove Uredbe, prelazak preko granične crte. Ako je roba iz članka 137. stavka 1. točke a), članka 138. točke a) , članka 139. stavka 1. točke a) ove Uredbe nalazi u putnikovoj prtljazi koja se prevozi u željezničkom prometu, a podnosi se i deklarira pri nadležnoj carinarnici bez prisustva putnika, upotrebljava se carinska deklaracija za registriranu prtljagu, podnijeta na obrascu koji je otisnut u Prilogu 20. ove Uredbe i njezinim je sastavnim dijelom, sukladno uvjetima i ograničenjima utvrđenih tim obrascem. Članak 141. Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 137. do 139. ove Uredbe smatrat će se da je roba bila podnesena carinarnici i da je deklaracija bila prihvaćena u smislu članka 75. Carinskog zakona, a roba puštena u zahtijevani postupak u onom trenutku kad su izvršene radnje iz članka 140. ove Uredbe. Ako se u kontroli utvrdi da je izvršena radnja iz članka 140. ove Uredbe, a pri tome propisani uvjeti iz članaka 137. do 139. ove Uredbe nisu bili ispunjeni, smatrat će se da je roba nezakonito unesena ili iznesena iz carinskog područja. Odjeljak 3. Zajedničke odredbe za 1. i 2. odjeljak ovog poglavlja Članak 142. Odredbe članaka 132. do 140. ove Uredbe ne primjenjuju se na robu za koju se zahtijeva povrat plaćene carine ili drugih davanja ili za robu koja je predmet ograničenja, zabrana ili drugih posebnih formalnosti. Članak 143. Za potrebe 1. i 2. odjeljka ovog poglavlja putnikom se smatra: a) pri uvozu: 1. osoba koja privremeno dolazi u carinsko područje Republike Hrvatske u kojem nema uobičajeno mjesto stanovanja, 2. osoba koja je privremeno boravila u inozemstvu i vraća se u carinsko područje Republike Hrvatske gdje ima uobičajeno mjesto stanovanja, b) pri izvozu: 1. osoba koja privremeno napušta carinsko područje Republike Hrvatske, u kojem ima uobičajeno mjesto stanovanja, 2. osoba koja napušta carinsko područje Republike Hrvatske, u kojem je privremeno boravila i gdje nema uobičajeno mjesto stanovanja. »Uobičajeno mjesto stanovanja« u skladu sa stavkom 1. ovog članka, smatra se mjesto, gdje osoba živi najmanje 185 dana u kalendarskoj godini zbog obiteljskih ili poslovnih veza. U slučaju da osoba nema poslovnih veza ili su te poslovne veze u drugoj državi, kao njeno uobičajeno mjesto stanovanja se smatra mjesto, gdje osoba ima obiteljske veze, ako se u to mjesto redovno vraća. Odjeljak 4. Poštanski promet Članak 144. U poštanskom prometu za sljedeće robe smatra se da su deklarirane: a) za puštanje u slobodni promet: 1. u trenutku unosa u carinsko područje: - razglednice i pisma, isključivo s osobnim porukama, - poruke ispisane braillovim pismom, - tiskovine i televizijske, filmske ili na drugi način snimljene vrpce ili slike za izravnu emisiju preko sredstava javnog priopćavanja koje ne podliježu plaćanju carine, te – sve druge poštanske pošiljke (pismovne i paketne pošiljke) za koje sukladno stavku 4. članku 50. Carinskog zakona, ne postoji obveza prijevoza radi podnošenja carinarnici. 2. u trenutku kada su podnesene carinarnici: – sve pismovne i paketne pošiljke koje nisu navedene u točki 1. pod uvjetom da im je priložen obrazac CN 22 (C1), deklaracija CN 23 (C2/CP3) ili drugi međunarodno prihvaćeni obrasci, b) za izvoz: 1. u trenutku kad ih prihvati pošta, ako se radi o robi iz točke a) podtočke 1. ovog stavka, 2. u trenutku kad su podnesene carinarnici, ako se radi o pismovnim i paketnim pošiljkama, kojima je priložen obrazac CN 22 (C1) ili deklaracija CN 23 (C2/CP3) . Primatelj iz stavka 1. točke a) ovog članka ili pošiljatelj iz stavka 1. točke b) ovog članka smatra se deklarantom i carinskim dužnikom, osim u slučajevima kada ministar financija propiše da je deklarant i carinski dužnik Hrvatska pošta. U smislu stavka 1. točke a) podtočke 1. i točke b) podtočke 1. ovog članka za robu za koju ne postoji obveza plaćanja carine smatra se da je bila podnesena carinarnici, a carinska deklaracija prihvaćena i puštanje robe deklarantu odobreno: a) u slučaju uvoza, u trenutku kad je dostavljena primatelju, b) u slučaju izvoza, u trenutku kad je prihvaćena od strane pošte. Ako uz pismovnu ili paketnu pošiljku za koju postoji obaveza podnošenja carinarnici nije priložen obrazac CN 22 (C1), deklaracija CN 23 (C2/CP3) ili drugi međunarodno prihvaćeni obrazac ili ako ta deklaracija nije potpuna, carinarnica će odrediti na kakav način treba carinsku deklaraciju podnijeti ili dopuniti. Članak 145. Odredbe članka 144. ove Uredbe ne primjenjuju se: a) na pošiljke koje sadrže robu komercijalne naravi čija ukupna vrijednost prelazi 3.000 kuna, b) na pošiljke koje sadrže robu komercijalne naravi bez obzira na vrijednost, ako to čini dio uzastopnih pošiljaka istovrsnih operacija, c) ako je podnesena carinska deklaracija u pisanom obliku, usmeno ili uporabom elektroničke razmjene podataka, ili d) ako pošiljka sadrži robu navedenu u članku 142. ove Uredbe. Glava VII. PROVJERA DEKLARACIJE, NALAZI CARINARNICE I DRUGE MJERE KOJE PRIMJENJUJE CARINARNICA Poglavlje 1. Provjera robe Članak 146. Roba se pregledava na mjestu i u vrijeme koje za to odredi carinarnica. Na zahtjev deklaranta carinarnica može dozvoliti da se pregled robe obavi na drugom mjestu i/ili izvan uredovnog vremena. Deklarant snosi troškove nastale takvim pregledom. Obračun troškova iz stavka 2. ovog članka izvršit će se sukladno članku 94. stavku 4. ove Uredbe. Članak 147. U slučaju da carinarnica odluči obaviti pregled robe, o tome će obavijestiti deklaranta ili njegovog opunomoćenika. Obavijest se daje usmeno. Ako se carinarnica odluči za djelomični pregled robe, deklaranta ili njegovog opunomoćenika obavještava koju robu želi pregledati. Odluka carinarnice o načinu i opsegu pregleda je konačna. Članak 148. Deklarant ili osoba koju opunomoći da bude prisutna pregledu robe mora carinarnici pružiti svu potrebnu pomoć. Ako pomoć nije dovoljna carinarnica može zahtijevati da deklarant odredi drugu osobu koja može pružiti potrebnu pomoć. Ako deklarant odbije sudjelovati u pregledu robe ili ne opunomoći drugu osobu koja bi carinarnici pri pregledu pružila potrebnu pomoć, carinarnica određuje rok u kojem deklarant mora ispuniti svoju obvezu. Carinarnica može, umjesto da odredi rok u skladu s ovim stavkom, odlučiti da odustaje od namjeravanog pregleda robe. Ako deklarant u roku, koji je određen sukladno stavku 2. ovog članka ne ispuni svoje obveze, carinarnica radi provedbe članka 87. Carinskog zakona nastavlja pregled robe na rizik i trošak deklaranta. Ako to okolnosti pojedinog slučaja zahtijevaju, carinarnica može zahtijevati da pregledu prisustvuju i druge službe ili stručni djelatnici u skladu s važećim propisima. Ako je radi tehničkih osobina robe potrebno da pregledu prisustvuju posebno osposobljene osobe, a deklarant ne može osigurati njihovo prisustvo, o tome mora pisano izvijestiti carinarnicu. U tom slučaju carinarnica određuje rok u kojem deklarant mora osigurati prisustvo osoba koje će carinarnici pružiti potrebnu pomoć u pregledu takve robe. Pregled robe koji carinarnica obavi sukladno stavku 3. ovog članka ima jednake pravne učinke kao pregled kojeg je carinarnica obavila uz prisustvo deklaranta ili njegova opunomoćenika. Umjesto primjene stavka 2., 3. i 4. ovog članka, carinarnica može ukinuti carinsku deklaraciju, ako deklarantovo odbijanje prisustvovanja pregledu ili imenovanja opunomoćenika koji bi carinarnici pružio potrebnu pomoć nije spriječilo carinarnicu da utvrdi da li su propisi koji uređuju puštanje robe u zahtijevani carinski postupak bili kršeni i ako takvim postupanjem deklarant ne izigrava ili ne pokušava izigravati odredbe članka 78. i članka 92. Carinskog zakona. Poglavlje 2. Uzimanje uzoraka Članak 149. Ako carinarnica odluči uzeti uzorke robe za analizu ili drugo odgovarajuće ispitivanje, o svojoj odluci izvješćuje deklaranta ili njegovog opunomoćenika. Obavijest se daje usmeno. Carinarnica uzima uzorke sama ili ih uzima deklarant ili njegov opunomoćenik u prisutnosti carinskog službenika. Uzorci se uzimaju u količini koja je neophodno potrebna za analizu ili druge provjere uključujući i superanalizu. Uzimanje uzoraka se bilježi na carinskoj deklaraciji ili na dodatnom listu koji se priključuje carinskoj deklaraciji i sastavlja se zapisnik o uzimanju uzoraka, koji se prilaže deklaraciji. Članak 150. Zapisnik o uzimanju uzoraka iz članka 149. stavka 3. ove Uredbe sastavlja se na obrascu koji je u Prilogu 21. ove Uredbe i njezin je sastavni dio. Zapisnik o uzimanju uzoraka tiska se na samokopirajućem papiru, u tri primjerka, od kojih se po jedan dostavlja: a) carinskom laboratoriju, b) carinarnici koja je uzela uzorak, te c) deklarantu. Carinski laboratorij će prihvatiti sve potrebne isprave priložene carinskoj deklaraciji koje pojašnjavaju vrstu robe, njezinu namjenu, količinu i tehničke karakteristike. Za uzorke robe koja se smatra opasnom tvari, uz zapisnik o uzimanju uzoraka koji je namijenjen carinskom laboratoriju mora biti priložen primjerak uputstva za sigurnu uporabu. Zapisnik iz stavka 1. ovog članka može se napisati i u obliku računalnog zapisa, ako takav zapis udovoljava uvjetima utvrđenim ovim člankom i sadržaju obrasca iz stavka 1. ovoga članka. Članak 151. Za robu koja bi se pri uzimanju uzoraka mogla oštetiti ako bi se uzorci uzimali na mjestu carinskog pregleda (npr. sterilna roba, roba osjetljiva na svjetlost, vlagu i dr.) , carinarnica kojoj je roba podnesena može dopustiti da se uzorci uzmu uz prisutnost carinarnice nadležne s obzirom na mjesto uzimanja uzoraka u prostorima deklaranta ili drugim prikladnim prostorima. Članak 152. Deklarant ili njegov opunomoćenik moraju carinarnici pružiti svu potrebnu pomoć pri uzimanju uzoraka. Ako deklarant odbije prisustvovati i pružiti pomoć pri uzimanju uzoraka, carinarnica postupa u skladu s člankom 148. stavcima 2. do 6. ove Uredbe. Članak 153. Sukladno članku 149. ove Uredbe carinarnica, u pravilu, uzima dva reprezentativna uzorka. Iz robe se u dogovoru s deklarantom uzima prosječni uzorak robe (npr. kod tekućina, praškova i dr.). Količine iz članka 149. stavka 2. ove Uredbe iznose: a) za tekućine, paste, krute tvari 10 – 20 g ili do 100 ml, b) za robu u omotima: cca 10 cm po cijeloj širini, c) za robu u listovima ili pločama: cca 30 x 30 cm, d) za žice, monofilamente, pređu, užad i dr. cca 10 m, e) za robu pakiranu za prodaju na malo: jedan primjerak u izvornoj ambalaži, te f) za druge vrste robe: količine navedene u točkama a) do e) ovog stavka. Ako okolnosti pojedinog slučaja to dopuštaju ili zahtijevaju, mogu se uzeti manje ili veće količine robe od onih navedenih u stavku 2. ovog članka. Strojevi ili naprave mogu se usporediti sa prospektima, nacrtima, skicama, fotografijama ili kakvim drugim pisanim ispravama koje sadrže podatke potrebne za određivanje vrste robe. Članak 154. Carinarnica prikladno označava svaki uzorak radi utvrđivanja njegove istovjetnosti, uključujući i postavljanje carinskih obilježja kao što su pečat ili carinska plomba. Članak 155. Carinarnica koja je uzela uzorke robe šalje jedan primjerak uzorka zajedno s odgovarajućim primjerkom zapisnika o uzimanju uzoraka carinskom laboratoriju koji obavlja potrebne analize i drugo odgovarajuće ispitivanje. Ako potrebne analize i druga odgovarajuća ispitivanja nije moguće obaviti u carinskom laboratoriju, uzorak se šalje stručnoj ustanovi. Članak 156. Količine robe uzete za uzorke ne oduzimaju se od količine robe prijavljene u carinskoj deklaraciji. U slučaju provjere carinske deklaracije za postupak izvoza ili deklaracije za postupak vanjske proizvodnje, carinarnica može odobriti deklarantu, ako to dopuštaju okolnosti pojedinog slučaja, da u svrhu popunjavanja pošiljke, nadomjesti količinu robe uzetu za uzorak s jednakom količinom istovjetne robe. Članak 157. Uzorci koji se prilikom analize ili drugog odgovarajućeg ispitivanja ne unište vraćaju se deklarantu na njegov zahtjev i trošak ako više nisu potrebni u postupku, a svakako nakon što su iscrpljena sva pravna sredstva koja je deklarant imao na raspolaganju protiv rješenja carinarnice donesenog na osnovi rezultata analize uzorka ili drugog odgovarajućeg ispitivanja. Ako deklarant ne zahtijeva da mu se vrate uzorci, uzorci se mogu uništiti ili pohraniti kod carinarnice. U pojedinim slučajevima, posebno kada se radi o uzorcima koji su štetni za okoliš ili spadaju u otrove I. skupine, carinarnica može zahtijevati od deklaranta da ukloni ostatak uzorka. Deklarant snosi troškove koji nastaju ako mu se uzorci vraćaju ili ako se uzorke uništava jer ih deklarant nije preuzeo. Članak 158. Carinarnica izdaje deklarantu obračun troškova obavljanja analize ili drugoga odgovarajućeg ispitivanja pri čemu vodi računa o podacima carinskog laboratorija, navedenih u zapisniku o rezultatu analize. Tarifu troškova iz stavka 1. ovog članka propisuje ministar financija. Obračun troškova iz stavka 1. ovog članka izdaje se samo ako: a) se analizom ili drugim odgovarajućim ispitivanjem uzoraka ustanovi da je u carinskoj deklaraciji bio naveden pogrešni tarifni stavak iz Carinske tarife, ili b) su uzorci bili uzeti na zahtjev deklaranta. Troškove iz ovog članka deklarant mora podmiriti u roku od 30 dana po prijemu obračuna. Poglavlje 3. Rezultati provjere deklaracije i puštanje robe deklarantu Članak 159. Ako carinarnica provjerava carinsku deklaraciju i priložene isprave ili obavi pregled robe mora na primjerku deklaracije, kojeg zadržava, na listu ili na ispravi koja se prilaže zabilježiti osnove i rezultate provjere ili pregleda. Ako je provjera obavljena djelomičnim pregledom robe moraju se zabilježiti podaci o robi ili dijelu robe koji je pregledan. U bilješci iz stavka 1. ovog članka carinarnica navodi također podatak da li je deklarant ili njegov opunomoćenik prisutan pregledu robe. Ako se rezultati provjere ne slažu s podacima navedenim u carinskoj deklaraciji, carinarnica to bilježi na deklaraciji ili na posebnoj ispravi koja se prilaže deklaraciji. Carinarnica navodi osnovu za obračun carinskog duga i drugih davanja za deklariranu robu kao i osnovu za obračun povrata ili davanja za izvoz robe, te druge činjenice i nalaze koji su važni za primjenu propisa za zahtijevani carinski postupak u koji je roba puštena. U rezultatima provjere carinarnica može po potrebi navesti koje su mjere primijenjene za utvrđivanje istovjetnosti robe. Također mora biti naveden datum i potpis osobe koja je obavila provjeru. Ako carinarnica ne provjerava deklaraciju, ne upisuje bilješku na deklaraciju ili na ispravu koju prilaže u skladu sa stavkom 1. ovog članka. Članak 160. Puštanjem robe nastaje obveza knjiženja duga utvrđenog na osnovi podataka u carinskoj deklaraciji. Ako je vjerojatno da bi rezultati provjere carinske deklaracije mogli prouzročiti viši carinski dug od duga koji bi carinarnica obračunala na osnovi podataka navedenih u carinskoj deklaraciji, deklarant mora prije nego mu se roba pusti, bez obzira na rezultat provjere, položiti prikladan instrument osiguranja također i za moguću razliku u visini obračunatog carinskog duga. Ako carinarnica na osnovi provjere deklaracije ustanovi da iznos carinskog duga ne odgovara podatku koji je deklarant naveo u deklaraciji, robu može pustiti deklarantu ako je tako utvrđeni carinski dug plaćen ili za njega podnesen odgovarajući instrument osiguranja. Ako carinarnica uzima uzorke robe radi provjere točnosti i pravilnosti prihvaćene deklaracije, robu može pustiti deklarantu prije završetka ispitivanja uzorka, ako je nastali ili mogući carinski dug u svezi s tom robom prikladno osiguran i ako puštanje robe ne onemogućavaju drugi razlozi. Ako carinarnica do okončanja provjere carinske deklaracije ne može ustanoviti je li roba na koju se deklaracija odnosi predmet kakvih ograničenja ili zabrana, robu se ne može pustiti deklarantu sve dok nisu poznati rezultati provjere. Članak 161. Način puštanja robe deklarantu ovisi o mjestu na kojem se roba nalazi i načinu na koji se provodi carinski nadzor. Ako je za robu podnesena pisana carinska deklaracija, datum puštanja robe navodi se na deklaraciji ili po potrebi na ispravi koja joj je priložena, primjerak deklaracije ili isprave se uručuje deklarantu. Poglavlje 4. Druge mjere carinarnice Članak 162. U slučaju kada ne može pustiti robu deklarantu radi jednog od razloga iz članka 87. stavka 1. točke a) alineja druga do četvrte Carinskog zakona, carinarnica mora odrediti deklarantu rok u kojem mora ispuniti propisane obveze. Ako deklarant u slučaju iz članka 87. stavka 1. točke a) alineja druga Carinskog zakona ne priloži zahtijevane isprave u roku koji je odredila carinarnica sukladno stavku 1. ovog članka, carinska deklaracija smatra se nevažećom i carinarnica je ukida. Ako carinarnica deklaraciju ukida, na deklaraciji to vidljivo označava, a u polju primjedbe navodi razlog za ukidanje, a deklaraciju, osim primjerka broj 1. (pri izvoznim postupcima) ili primjerka broj 6. (pri uvoznim postupcima) zajedno s priloženim ispravama vraća deklarantu. Ako deklarant u slučaju iz članka 87. stavka 1. točke a) alineja treća Carinskog zakona, ne položi odgovarajući instrument osiguranja za plaćanje carinskog duga ili ako ne plati nastali carinski dug u roku koji odredi carinarnica sukladno prvom stavku ovog članka, carinarnica će provesti mjere za oduzimanje robe, osim ako deklarant nije postupio sukladno članku 78. stavku 1. Carinskog zakona ili članku 185. Carinskog zakona. Ako prije oduzimanja robe deklarant ispuni svoju obvezu i plati carinski dug ili položi odgovarajući instrument osiguranja, roba se može pustiti deklarantu. Do trenutka oduzimanja robe iz stavka 4. ovog članka carinarnica može na rizik i trošak deklaranta premjestiti robu u poseban prostor koji je pod carinskim nadzorom. Ako se u slučaju iz članka 87. stavka 1. točke a) alineja četvrta Carinskog zakona u propisanom roku ne otklone zabrane i ograničenja koje onemogućavaju provedbu izabranoga carinskog postupka, a deklarant nije zahtijevao ukidanje deklaracije ili drugo carinski dopušteno postupanje ili uporabu robe, roba se oduzima. Carinarnica smije dati robu u prodaju ako zainteresirana osoba dokaže da za nju ne važe, ili više ne važe, zabrane ili ograničenja koje su onemogućavale provedbu odabranoga carinskog postupka. Članak 163. Sukladno članku 78. stavak 3. Carinskog zakona carinarnica može ukinuti carinsku deklaraciju i nakon puštanja robe deklarantu: a) ako utvrdi da je za robu bio greškom započet carinski postupak radi kojeg je nastao carinski dug, umjesto da je roba bila deklarirana za drugi carinski postupak. Carinarnica će u tom slučaju odobriti ukidanje deklaracije ako deklarant podnese pisani zahtjev u roku tri mjeseca od dana prihvaćanja carinske deklaracije i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: 1. da roba nije bila upotrebljavana pod drugim uvjetima koje predviđa carinski postupak u kojeg je trebala biti stavljena, 2. da je roba u trenutku kad je bila deklarirana za prvi postupak ispunjavala također uvjete za odobravanje drugog postupka, te 3. da je roba bez odlaganja deklarirana za postupak za koji je stvarno namijenjena. Carinska deklaracija za drugi carinski postupak važi od dana prihvaćanja ukinute carinske deklaracije. U opravdanim slučajevima carinarnica može prihvatiti zahtjev deklaranta za ukidanjem deklaracije i po proteku roka od tri mjeseca. b) ako utvrdi da je roba bila greškom deklarirana umjesto neke druge robe u carinski postupak radi kojeg je nastao carinski dug. Carinarnica će u tom slučaju dopustiti ukidanje deklaracije ako deklarant podnese pisani zahtjev u roku tri mjeseca od dana prihvaćanja carinske deklaracije i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: 1. roba za koju je bio postupak prvotno započet: – nije bila uporabljena drugačije nego kako je to dopuštao prvi postupak, – vraćena je ponovno u prvotno stanje, te – za nju je bilo s obzirom na okolnosti slučaja također zahtijevano drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba; u tom slučaju deklaracija za novi postupak ima učinak od dana prihvaćanja ukinute deklaracije; 2. roba za koju bi morao biti započet zahtijevani carinski postupak: – bi mogla biti u trenutku podnošenja prve deklaracije podnešena istoj carinarnici, te – je deklarirana za isti carinski postupak koji je bio naveden u prvoj deklaraciji. U opravdanim slučajevima carinarnica može prihvatiti zahtjev deklaranta za ukidanjem deklaracije i po proteku roka od tri mjeseca. c) ako je roba bila naručena u okviru kataloške prodaje. Carinarnica može ukinuti carinsku deklaraciju ako je deklarant podnio zahtjev u roku od tri mjeseca od dana prihvaćanja carinske deklaracije i ako je roba bila izvezena dobavljaču ili na ime osobe koju je on odredio. d) ako je roba deklarirana za izvoz ili vanjsku proizvodnju i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: 1. u slučaju da je roba predmet izvoznih davanja, izvoznih poticaja, zahtjeva za povrat uvoznog duga pri izvozu ili drugih posebnih mjera za izvoz, deklarant: – podnosi carinarnici, koja je prihvatila carinsku deklaraciju za izvoz robe, dokaz da roba nije napustila carinsko područje, – podnosi carinarnici sve primjerke carinske deklaracije zajedno sa svim drugim ispravama koje mu je ta carinarnica predala po prihvaćanju carinske deklaracije, – podnosi carinarnici dokaze da je vraćen uvozni dug i druge poticajne mjere za izvoz robe ili da su nadležna tijela poduzele mjere za povrat tih iznosa, te – u skladu s važećim propisima mora izvršiti sve druge obaveze koje je s obzirom na okolnosti pojedinih slučajeva carinarnica odredila za rješavanje slučaja. Nakon ukidanja carinske deklaracije, otpis količina po potvrdama ili drugim ispravama koje su bile priložene izvoznoj carinskoj deklaraciji vraćaju se u prvotno stanje. Ako je za robu deklariranu za izvoz određeno da mora u određenom roku napustiti carinsko područje, takvu deklaraciju carinarnica smatra ukinutom ako roba u tom roku ne napusti carinsko područje. O ukidanju deklaracije carinarnica pisano obavještava deklaranta. 2. u slučaju druge robe od one navedene u podtočki 1. ove točke, ako je carinski deklarant izvijestio carinarnicu koja je prihvatila carinsku deklaraciju za izvoz robe o tome da roba nije napustila carinsko područje i ako je vratio sve primjerke deklaracije zajedno sa svim drugim dokumentima koje mu je carinarnica predala po prihvaćanju carinske deklaracije; e) ako je radi ponovnog izvoza robe bila podnesena deklaracija. Za ukidanje takve deklaracije odgovarajuće se primjenjuje odredba točke d) ovoga članka. f) ako je domaća roba bila stavljena u postupak carinskog skladištenja sukladno članku 110. stavku 1. točki b) Carinskog zakona. Carinarnica može odobriti ukidanje carinske deklaracije za taj postupak, ako deklarant dokaže da su ispunjeni uvjeti za neko od dopuštenih postupanja ili uporaba. Ako do proteka roka koji je bio određen za skladištenje nije bio podnesen zahtjev za početak nekog od dopuštenih postupanja ili uporaba, carinarnica poduzima mjere propisane na osnovi članka 110. stavka 1. točke b) Carinskog zakona. Poglavlje 5. Naknadna provjera deklaracije Članak 164. Carinarnica može provesti postupak provjere deklaracije i nakon puštanja robe deklarantu kako bi provjerom trgovačke i druge dokumentacije kod deklaranta ili druge osobe koja raspolaže potrebnim podacima, a po mogućnosti također i pregledom robe, ustanovila da li je bio ispravno utvrđen carinski dug, da li su bile ispravno primijenjene trgovinske i druge mjere i da li se poštivaju obveze koje proizlaze iz odobrenog carinskog postupka. Naknadna provjera može se izvršiti također na zahtjev drugih carinskih tijela u okvirima međunarodne suradnje. Ako carinarnica na osnovi rezultata naknadne provjere ustanovi da je carinski dug bio krivo obračunat, poduzet će sve potrebne mjere za naknadnu naplatu, povrat, ili otpust duga. U slučaju kršenja odredbi trgovinskih ili drugih mjera carinarnica o svojim nalazima izvještava nadležna državna tijela. Na osnovi međunarodne suradnje moguće je kontrolne nalaze dostaviti carinskim tijelima drugih država. U naknadnoj provjeri odgovarajuće se primjenjuju prvo, drugo i treće potpoglavlje ovog poglavlja. Carinarnica sastavlja zapisnik o rezultatima naknadne provjere. Ako se pri naknadnoj provjeri uzimaju uzorci, to se navodi u zapisniku o naknadnoj provjeri deklaracije. Glava VIII. POJEDNOSTAVNJENI POSTUPCI DEKLARIRANJA Poglavlje 1. Opće odredbe Članak 165. Deklarant može zahtijevati da robu deklarira na osnovi nepotpune deklaracije, koja ne sadrži sve podatke koji bi morali biti navedeni za odobravanje zahtijevanog carinskog postupka ili kojoj nisu priložene sve isprave koje bi morale biti priložene za odobravanje zahtijevanog carinskog postupka. Deklarant može umjesto deklaracije za robu podnijeti neku od trgovačkih ili službenih isprava priloženih uz zahtjev za stavljanje robe u carinski postupak. Deklariranje na osnovi knjigovodstvenog zapisa omogućava da se za robu započne carinski postupak u prostorima korisnika odobrenja ili u drugom prostoru, koji odobri carinarnica. Pojednostavnjeni postupak deklariranja omogućava da se za robu započne carinski postupak na osnovi nepotpune deklaracije sukladno stavku 1. ovog članka ili na osnovi isprava sukladno stavku 2. ovog članka, uz obavezu naknadnog podnošenja dopunske deklaracije, koja je s obzirom na okolnosti slučaja opća, periodična ili rekapitulativna. Članak 166. Zahtjev za odobravanje pojednostavnjenog postupka deklariranja iz članka 174. ove Uredbe ili za deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa podnosi se carinarnici koja je mjesno nadležna s obzirom na sjedište i glavno knjigovodstvo podnosioca zahtjeva. Carinarnica iz stavka 1. ovog članka šalje zahtjev zajedno sa svojim mišljenjem na nadležno rješavanje Carinskoj upravi – Središnjem uredu. O zahtjevu odlučuje Carinska uprava – Središnji ured. Članak 167. Ako se za pojednostavnjeni postupak upotrebljava sustav za obradu podataka ili sustav za elektroničku razmjenu podataka, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 109. i članaka 127. do 131. ove Uredbe. Poglavlje 2. Deklaracije za puštanje robe u slobodni promet Odjeljak 1. Nepotpune deklaracije Članak 168. Deklaracija za puštanje robe u slobodni promet koju carinarnica može prihvatiti na osnovi pisanog zahtjeva deklaranta bez obzira na to što ne sadrži sve propisane podatke, mora sadržati najmanje sljedeće podatke: – podatke u polju 1 (drugo podpolje), 14, 21, 31, 33, 37, 40 i 54 JCD-a, – opis robe koji omogućava carinarnici da utvrdi tarifni stavak iz Carinske tarife, – carinsku vrijednost robe, a ako je očito da deklarant ne može deklarirati carinsku vrijednost, navodi se privremena vrijednost robe koja je prihvatljiva za carinarnicu uzimajući u obzir podatke koji su na raspolaganju deklarantu, te – sve druge podatke koji trebaju carinarnici da bi se osiguralo prepoznavanje robe, primjena propisa o puštanju robe u slobodni promet i utvrđivanje visine osiguranja koje treba položiti da bi se roba mogla pustiti deklarantu. Članak 169. Deklaraciji za puštanje robe u slobodni promet koju carinarnica prihvaća na osnovi zahtjeva deklaranta bez da su joj priložene sve propisane isprave, moraju biti priložene barem one isprave koje su potrebne da bi se deklarirana roba mogla pustiti u slobodni promet. Iznimno od stavka 1. ovog članka može se prihvatiti carinska deklaracija kojoj nisu priložene sve isprave koje bi morale biti priložene prije puštanja robe u slobodni promet ako se carinarnici prethodno dokaže: – da isprave koje nisu priložene postoje i da su važeće, – da isprave nisu mogle biti priložene deklaraciji iz razloga na koje deklarant nije mogao utjecati, te – da bi odgađanje prihvaćanja takve carinske deklaracije sprječavalo puštanje robe u slobodni promet ili bi radi odlaganja trebalo obračunati uvoznu carinu po višoj stopi. Isprave koje nedostaju moraju biti navedene na deklaraciji. Članak 170. Ako carinarnica prihvati nepotpunu deklaraciju mora odrediti rok u kojem će deklarant priložiti sve podatke ili isprave. Rok ne smije biti duži od 30 dana od dana prihvaćanja nepotpune deklaracije. Ako nedostaje isprava koja je potrebna za odobravanje povlaštene carine i carinarnica osnovano smatra da bi se za robu deklariranu nepotpunom deklaracijom mogla odobriti povlaštena carina, na zahtjev deklaranta može se produljiti rok za podnošenje te isprave. Produljeni rok ne smije biti duži od tri mjeseca. Ako se podaci ili isprave koje nedostaju odnose na carinsku vrijednost, carinarnica može, ako je to s obzirom na okolnosti neophodno, produljiti rok. Produljeni rok ne može biti dulji od tri mjeseca. Ako se povlaštena carina primjenjuje na robu puštenu u slobodni promet u okviru količinskih kvota ili plafona ili u okviru povlaštenih mjera, carinarnica može odobriti uporabu kvote ili povlaštenog postupanja samo uz prilaganje isprave koja je uvjet za odobravanje kvote ili povlaštenog postupanja. Isprava mora biti u svakom slučaju priložena: – prije nego li je kvota iskorištena, ili – u drugim slučajevima, prije nego li se ponovno uvedu propisane carinske stope. Ako su isprave od kojih zavisi uporaba povlaštene carine priložene nadležnoj carinarnici, sukladno ovom članku, po isteku roka važenja povlaštene carinske stope, snižena stopa može se primijeniti ako je deklaracija za puštanje robe prihvaćena prije isteka roka važenja povlaštenih carinskih stopa. Članak 171. Prihvaćanje nepotpune deklaracije ne može spriječiti ili odgoditi puštanje robe deklarantu, osim ako za to ne postoje drugi razlozi. Iznimno od članka 160. ove Uredbe, carinarnica pušta robu deklarantu sukladno uvjetima iz ovog članka. Ako naknadno prilaganje podataka ili isprava koje nisu bile priložene u trenutku prihvaćanja nepotpune deklaracije ne utječu na visinu uvozne carine, carinarnica će za tako deklariranu robu obračunati uvoznu carinu po redovitom postupku. Ako je deklarant sukladno članku 168. alineje 3. ove Uredbe naveo samo privremene podatke o vrijednosti robe, carinarnica će: – obračunati iznos uvozne carine na osnovi tog navoda, te – zahtijevati da deklarant priloži instrument osiguranja u visini razlike između iznosa obračunatog na osnovi privremenih podataka i najvećeg mogućeg iznosa uvozne carine koju bi trebalo obračunati za robu. U drugim slučajevima od onih navedenih u stavku 3. ovog članka, kada naknadno prilaganje podataka ili isprava može utjecati na visinu uvozne carine koju treba obračunati za deklariranu robu, treba postupati u skladu sa sljedećim pravilima: a) u slučaju kada bi se mogla radi naknadnog prilaganja podatka ili isprave odobriti uporaba snižene carinske stope, carinarnica će: – obračunati uvoznu carinu koja se plaća po sniženoj stopi, te – zahtijevati da deklarant položi instrument osiguranja u visini razlike između iznosa obračunatog na osnovi alineje 1. točke a) i iznosa uvozne carine koju bi trebalo obračunati za tu robu, ako bi se primijenila propisana carinska stopa; b) u slučaju kada bi se moglo radi naknadnog prilaganja podataka ili isprava odobriti potpuno oslobođenje od plaćanja carine, carinarnica će zahtijevati polaganje instrumenta osiguranja u visini iznosa koji bi morao biti plaćen ako bi se uvozna carina izračunala po propisanoj carinskoj stopi. Bez obzira na moguće naknadne izmjene, deklarant može umjesto polaganja instrumenta osiguranja u slučajevima iz stavka 3. i stavka 4. ovog članka zahtijevati da carinarnica odmah obračuna carinu u iznosu: – ako se primjenjuje stavak 3. druga alineja ili stavak 4. točka a) druga alineja ovog članka iznos uvozne carine koja bi se obračunala na osnovi propisane carinske stope, ili – ako se primjenjuje stavak 4. točka b) ovog članka iznos uvozne carine obračunatoj po propisanoj carinskoj stopi. Članak 172. Ako do proteka roka iz članka 170. ove Uredbe deklarant ne podnese podatke koji su potrebni za konačno utvrđivanje carinske vrijednosti robe ili ne podnese podatke ili isprave koji nedostaju, carinarnica će obračunati carinu u visini za koju je deklarant položio instrument osiguranja sukladno članku 171. ove Uredbe. Članak 173. Deklarant mora nepotpunu deklaraciju koju je carinarnica prihvatila sukladno člancima 168. do 171. ove Uredbe dopuniti ili uz suglasnost carinarnice zamijeniti potpunom carinskom deklaracijom koja udovoljava uvjetima iz članka 74. Carinskog zakona. U slučaju kada se nepotpuna deklaracija zamjenjuje novom, kao datum za određivanje iznosa carine i primjenu drugih mjera za puštanje robe u slobodni promet uzima se datum prihvaćanja nepotpune deklaracije. Odjeljak 2. Pojednostavnjeni postupak deklariranja Članak 174. Deklarant može na osnovi pisanog zahtjeva koji sadrži sve potrebne podatke, ishoditi odobrenje da pod uvjetima i na način propisan u člancima 175. i 176. ove Uredbe, za robu podnese deklaraciju za puštanje u slobodni promet u pojednostavnjenom obliku. Pojednostavnjena deklaracija može biti u obliku: a) nepotpune carinske deklaracije, podnesene na obrascu JCD, ili b) trgovačke ili druge isprave, koje su navedene u pisanom zahtjevu deklaranta za puštanje robe u slobodni promet. Pojednostavnjena deklaracija mora sadržavati podatke potrebne za prepoznavanje robe. Pisani zahtjev iz stavka 2. točke b) ovog članka može nadomjestiti opći zahtjev koji važi za sve u određenom razdoblju započete postupke za puštanje robe u slobodni promet. U tom slučaju mora u ispravi iz stavka 2. točke b) ovog članka biti jasno naznačeno opće odobrenje izdano sukladno ovom stavku. Pojednostavnjenoj deklaraciji moraju biti priložene sve isprave o kojima ovisi puštanje u slobodni promet. Iznimno, deklaraciji ne moraju biti priložene isprave ako su ispunjeni uvjeti iz članka 169. stavka 2. ove Uredbe. Ovaj članak ne utječe na primjenu članka 194. ove Uredbe. Članak 175. Pojednostavnjeni postupak deklariranja iz članka 174. ove Uredbe može se odobriti ako je omogućena učinkovita kontrola poštivanja ograničenja i zabrana, te kontrola drugih propisa koji se odnose na puštanje robe u slobodni promet. Odobrenje se neće dati: a) podnositelju zahtjeva koji je višekratno kršio carinske propise, ili b) podnositelju zahtjeva koji deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno. Odobrenje se neće dati podnositelju zahtjeva koji nastupa za račun druge osobe koja deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno. Ako po izdavanju odobrenja nastupe okolnosti iz stavka 2. ovog članka, odobrenje se može ukinuti. Članak 176. U odobrenju iz članka 174. ove Uredbe treba odrediti: a) carinarnicu ili carinarnice koje su nadležne za prihvaćanje pojednostavnjenih deklaracija, b) sadržaj i oblik pojednostavnjenih deklaracija, c) vrste roba na koje se pojednostavnjene deklaracije odnose i podatke, koje pojednostavnjene deklaracije moraju sadržati radi prepoznavanja robe, d) instrumente osiguranja, te e) oblik i sadržaj dopunske deklaracije, rok u kojem treba podnijeti dopunsku carinsku deklaraciju, kao i carinarnicu nadležnu za prihvaćanje dopunske carinske deklaracije. Odjeljak 3. Deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa Članak 177. Carinska uprava – Središnji ured može sukladno člancima 178. do 180. ove Uredbe dati odobrenje za deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa osobi koja zahtijeva da se postupak puštanja robe u slobodni promet izvrši u njenim prostorima ili na drugim mjestima koje odobri carinarnica. Pisani zahtjev mora sadržavati sve potrebne podatke za odobravanje pojednostavnjenja i odnositi se na sljedeće slučajeve ako se zahtijeva: a) za robu koja je prije puštanja u slobodni promet bila u carinskom postupku provoza u okviru kojega je bilo podnositelju zahtjeva izdano odobrenje za uporabu pojednostavnjenih formalnosti pri odredišnoj carinarnici u provoznom postupku, sukladno člancima 354. do 357. ove Uredbe, b) za robu koja je prije puštanja u slobodni promet bila u carinskom postupku s gospodarskim učinkom osim slučajeva iz članka 194. ove Uredbe, c) za robu koja je nakon što je podnesena carinarnici sukladno članku 52. Carinskog zakona, prevezena u te prostore u skladu s provoznim carinskim postupkom, u drugim slučajevima od onih navedenih u točki a) ovog članka, te d) za robu koja je unesena u carinsko područje, ali za nju ne postoji obveza podnošenja sukladno članku 53. Carinskog zakona. Članak 178. Odobrenje iz članka 177. ove Uredbe Carinska uprava – Središnji ured može dati ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: a) knjigovodstvo podnositelja zahtjeva omogućava carinarnici učinkovitu kontrolu, kao i naknadnu kontrolu, b) omogućena je učinkovita kontrola uvoznih ili izvoznih zabrana ili ograničenja kao i drugih mjera za puštanje robe u slobodni promet. Odobrenje se neće dati: a) podnositelju zahtjeva koji je višekratno kršio carinske propise, ili b) podnositelju zahtjeva koji deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno. Članak 179. Iznimno od članka 10. Carinskog zakona, Carinska uprava – Središnji ured može odlučiti da dano odobrenje ne ukida, ako korisnik odobrenja svoje obveze izvrši u roku koji odredi Carinska uprava – Središnji ured ili ako neizvršenje obveze nema stvarnih posljedica na pravilnu uporabu pojednostavnjenja. Carinska uprava će odobrenje ukinuti, ako su nastupile neke od okolnosti iz članka 178. stavka 2. ove Uredbe. Članak 180. U svrhu kontrole pravilnosti obavljanja pojednostavnjenja deklariranja, korisnik odobrenja iz članka 177. ove Uredbe mora: a) u slučajevima iz članka 177. točke a) i točke c) ove Uredbe: 1. ako se roba pušta u slobodan promet po prispijeću na mjesto određeno u te svrhe: – u obliku i na način određen u odobrenju pravodobno obavijestiti carinarnicu o prispijeću robe kako bi mu roba mogla biti puštena i – upisati robu u svoje knjigovodstvo. 2. ako je roba prije puštanja u slobodni promet bila u privremenom smještaju sukladno članku 62. Carinskog zakona, prije proteka roka iz članka 61. Carinskog zakona: – u obliku i na način određen u odobrenju obavijestiti carinarnicu o svojem zahtjevu da se roba pusti u slobodni promet kako bi mu roba mogla biti puštena, te – upisati robu u svoje knjigovodstvo; b) u slučajevima iz članka 177. točke b) ove Uredbe: – u obliku i na način određen u odobrenju obavijestiti carinarnicu o svojem zahtjevu da se roba pusti u slobodni promet kako bi mu roba mogla biti puštena, te – upisati robu u svoje knjigovodstvo. Obavijest iz prve podtočke ove točke nije potrebna ako je roba koja bi se puštala u slobodni promet prethodno bila u postupku carinskog skladištenja u skladištu tipa D. c) u slučaju iz članka 177. točke d) ove Uredbe po prispijeću robe na mjesto određeno u te svrhe: – upisati robu u svoje knjigovodstvo, d) od trenutka upisa robe u knjigovodstvo dati carinarnici na raspolaganje sve isprave čije je podnošenje potrebno radi provođenja propisa koji se odnose na puštanje robe u slobodni promet. Pod uvjetom da to ne utječe na kontrolu obavljanja pojednostavnjenja deklariranja, Carinska uprava – Središnji ured može: a) dopustiti korisniku odobrenja da najavi carinarnici prispijeće robe iz stavka 1. točke a) ili točke b) ovog članka neposredno pred njezino prispijeće, b) dopustiti, ako to opravdava vrsta robe i učestalost uvoza, da korisnik odobrenja ne obavještava carinarnicu o svakom prispijeću robe ako korisnik odobrenja carinarnici dostavi sve podatke potrebne za mogući pregled robe. U slučaju iz stavka 2. točke b) ovog članka knjigovodstveni se upis robe smatra kao puštanje robe. Upis u knjigovodstvo iz stavka 1. točaka a), b) i c) ovoga članka može se nadomjestiti kakvim drugim oblikom koji daje jednako jamstvo i koji odobri Carinska uprava – Središnji ured. Upis mora sadržavati datum i podatke potrebne za prepoznavanje robe. Članak 181. Odobrenje iz članka 177. ove Uredbe mora sadržavati sve uvjete u svezi s obavljanjem pojednostavnjenja, a naročito: a) podatke o robi na koju se odnosi, b) oblik obveza iz članka 180. ove Uredbe i podatke o osiguranju koje osoba treba položiti, c) rok u kojem treba podnijeti dopunsku carinsku deklaraciju i pri kojoj carinarnici, te d) oblik i sadržaj dopunske deklaracije, te uvjete pod kojima treba za robu podnijeti opću, periodičnu ili rekapitulativnu deklaraciju. Poglavlje 3. Deklaracije za carinske postupke s gospodarskim učinkom Odjeljak 1. Početak carinskog postupka s gospodarskim učinkom Pododjeljak 1. Početak postupka carinskog skladištenja Odsjek A. Nepotpune deklaracije Članak 182. Nepotpunu deklaraciju za početak postupka carinskog skladištenja koja ne sadrži sve propisane podatke, carinarnica može prihvatiti ako takva deklaracija sadrži barem one podatke koji su potrebni za prepoznavanje robe obuhvaćene takvom deklaracijom, uključujući količinu robe. U svezi s nepotpunom deklaracijom iz stavka 1. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju članci 169., 170. i 173. ove Uredbe. Odsjek B. Pojednostavnjeni postupak deklariranja Članak 183. Carinska uprava može na osnovi zahtjeva deklaranta odobriti da se po podnošenju robe carinarnici i u skladu s uvjetima i na način propisan u članku 186. ove Uredbe, podnese carinska deklaracija za početak postupka carinskog skladištenja na pojednostavnjen način. Pojednostavnjeni postupak deklariranja može biti u obliku podnošenja: – nepotpune carinske deklaracije iz članka 182. ove Uredbe ili – trgovačke ili druge isprave uz pisani zahtjev deklaranta za unos robe u carinsko skladište. Nepotpuna deklaracija i druge isprave iz stavka 2. ovog članka moraju sadržati barem podatke iz članka 182. stavka 1. ove Uredbe. Članak 184. Ako se pojednostavnjeni postupak deklariranja koristi za početak postupka skladištenja robe u carinskom skladištu tipa D, pojednostavnjena deklaracija mora sadržati također: a) detaljne podatke o vrsti robe koji omogućavaju ispravno i nedvosmisleno određivanje tarifnog stavka u Carinskoj tarifi, te b) carinsku vrijednost robe. Članak 185. Pojednostavnjeni postupak deklariranja ne može se koristiti za: – početak postupka carinskog skladištenja pri unosu robe u carinsko skladište tipa F ili – početak postupka carinskog skladištenja pri unosu domaćih poljoprivrednih proizvoda u carinsko skladište bilo kojeg tipa. Pri pojednostavnjenom postupku deklariranja iz članka 183. stavka 2. druge alineje ove Uredbe, za početak postupka carinskog skladištenja u carinskom skladištu tipa B nije moguće koristiti trgovačke isprave. Ako neka druga isprava ne sadrži podatke, koji se u JCD upisuju u polje 1. (drugo podpolje), 3, 5, 14, 19, 26, 31, 32, 37, 38, 49 i 54, te podatke treba posebno priložiti. Članak 186. Pisani zahtjev iz članka 183. ove Uredbe mora sadržati sve podatke potrebne za izdavanje odobrenja. Ako okolnosti slučaja to dopuštaju može se višekratni pisani zahtjev iz članka 183. stavka 2. alineje druge ove Uredbe nadomjestiti općim zahtjevom za obavljanje ovog postupka u određenom vremenskom razdoblju. U slučaju iz stavka 2. ovog članka podnosi se zahtjev sukladno člancima 209. do 211. ove Uredbe, koji mora biti priložen zahtjevu za otvaranje carinskog skladišta ili kao zahtjev za izmjenu ili dopunu već izdanog odobrenja za otvaranje carinskog skladišta. Zahtjev se podnosi carinarnici koja je izdala odobrenje za otvaranje carinskog skladišta. Carinska uprava – Središnji ured izdaje odobrenje iz članka 183. ove Uredbe samo u slučaju ako nije ugroženo pravilno obavljanje postupka carinskog skladištenja. Odobrenje nije moguće izdati: a) ako podnositelj zahtjeva ne nudi dovoljno jamstvo za pravilno obavljanje postupka carinskog skladištenja, b) podnositelju zahtjeva koji je višekratno kršio carinske propise, ili c) podnositelju zahtjeva koji deklarira robu za početak postupka carinskog skladištenja samo povremeno. Iznimno od članka 10. Carinskog zakona odobrenje se može ukinuti ako nastupe okolnosti iz stavka 5. ovog članka. Članak 187. Odobrenje iz članka 183. ove Uredbe mora sadržati sve uvjete za obavljanje pojednostavnjenja deklariranja uključujući i podatke o: a) carinarnici ili carinarnicama pri kojima se može podnijeti carinska deklaracija za početak postupka carinskog skladištenja, b) obliku i sadržaju pojednostavnjene deklaracije. Odsjek C. Deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa Članak 188. Carinska uprava – Središnji ured izdaje odobrenje za deklariranje robe na osnovi knjigovodstvenih zapisa sukladno uvjetima i na način propisan u stavku 2. ovoga članka i u člancima 189. i 190. ove Uredbe. Carinska uprava – Središnji ured ne može odobriti da se roba deklarira na osnovi knjigovodstvenih zapisa, ako se roba unosi u carinsko skladište tipa B ili F ili ako se u carinsko skladište bilo kojega tipa unose domaći poljoprivredni proizvodi. Ako Carinska uprava – Središnji ured odobri da se roba deklarira na osnovi knjigovodstvenih zapisa, za izdavanje odobrenja i provođenja pojednostavnjenog postupka deklariranja odgovarajuće se primjenjuje članak 186. ove Uredbe. Članak 189. Korisnik odobrenja mora, radi provedbe propisane kontrole od strane carinarnice, po prispijeću robe na mjesto navedeno u odobrenju: a) odmah izvijestiti nadležnu carinarnicu o prispijeću robe, u obliku i na način koji odredi carinarnica, b) odmah upisati robu u knjigovodstvo, te c) dati nadležnoj carinarnici na raspolaganje sve isprave kojih je prilaganje potrebno za puštanje robe u postupak. Knjigovodstveni zapis robe iz stavka 1. točke b) ovog članka mora sadržati barem one podatke koji su potrebni da bi se utvrdio trgovinski opis robe i njezine količine. Članak 180. stavak 2. i 3. ove Uredbe odgovarajuće se primjenjuju u slučajevima iz ovoga članka. Članak 190. Odobrenje iz članka 188. stavka 1. ove Uredbe mora sadržati sve uvjete za provođenje pojednostavnjenog postupka deklariranja, a naročito vrstu robe na koju se odnosi pojednostavnjene, vrstu obveze iz članka 189. i trenutak prepuštanja robe. Pododjeljak 2. Početak postupka unutarnje proizvodnje, postupka prerade pod carinskim nadzorom i postupka privremenog uvoza Odsjek A. Nepotpune deklaracije Članak 191. Deklaraciju za početak carinskog postupka unutarnje proizvodnje, postupka prerade pod carinskim nadzorom i postupka privremenog uvoza, carinarnica nadležna za početak carinskog postupka može, na osnovi pisanog zahtjeva deklaranta, prihvatiti ako ne sadrži sve propisane podatke, ali mora sadržati barem one podatke koji se upisuju u polja: 14, 21, 31, 33, 37, 40 i 54 JCD, a u polju 44 treba upisati broj odobrenja ili zahtjeva, ako se primjenjuje članak 216. ove Uredbe. Za primjenu ovog članka odgovarajuće se primjenjuju članci 169., 170. i 173. ove Uredbe. Ako se u postupku unutarnje proizvodnje primjenjuje sustav povrata plaćene carine, odgovarajuće se primjenjuje članak 171. i 172. ove Uredbe. Odsjek B. Pojednostavnjeni postupak deklariranja i deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa Članak. 192. Odredbe članaka 174. do 181. ove Uredbe odgovarajuće se primjenjuju za izdavanje odobrenja za uporabu pojednostavnjenog postupka deklariranja i deklariranja na osnovi knjigovodstvenih zapisa u slučaju deklariranja robe za početak postupka unutarnje proizvodnje, postupka prerade pod carinskim nadzorom ili privremenog uvoza. Pododjeljak 3. Početak postupka vanjske proizvodnje Članak 193. Za pojednostavnjenja u svezi s carinskim deklaracijama za početak postupka vanjske proizvodnje odgovarajuće se primjenjuju članci 195. do 203. ove Uredbe. Odjeljak 2. Završetak postupka s gospodarskim učinkom Članak 194. Za završetak postupka s gospodarskim učinkom, osim postupka vanjske proizvodnje i carinskog skladištenja, može se odobriti uporaba pojednostavnjenih postupaka predviđenih za puštanje u slobodni promet, izvoz ili ponovni izvoz. U slučaju ponovnog izvoza odgovarajuće se primjenjuju članci 195. do 203. ove Uredbe. Za završetak postupka vanjske proizvodnje mogu se odobriti pojednostavnjenja predviđena za puštanje robe u slobodni promet. Pri tome se odgovarajuće primjenjuju članci 168. do 181. ove Uredbe. Za završetak postupka carinskog skladištenja može se odobriti pojednostavnjenje predviđeno za puštanje robe u slobodni promet, za izvoz ili ponovni izvoz. Bez obzira na stavak 3. ovog članka: a) za robu koja je bila unesena u carinsko skladište tipa F nije moguće odobriti niti jedno od predviđenih pojednostavnjenja, b) za robu koja je bila unesena u carinsko skladište tipa B može se odobriti upotreba nepotpunih deklaracija i pojednostavnjeni postupak deklariranja, c) izdavanje odobrenja za otvaranje carinskog skladišta tipa D uključuje također odobrenje za deklariranje robe na osnovi knjigovodstvenih zapisa za puštanje robe u slobodni promet. Ovo se pojednostavnjenje ne može odobriti, ako podnosilac zahtjeva želi na takav način završiti postupak s robom za koju se osnova za određivanje uvozne carine ne može provjeriti bez pregleda robe. U tom slučaju može se odobriti drugi postupak koji uključuje podnošenje robe carinarnici, te d) za završetak postupka za domaće poljoprivredne proizvode nije moguće odobriti ni jedno od predviđenih pojednostavnjenja. Poglavlje 4. Deklaracije za izvoz Članak 195. Formalnosti koje treba obaviti pri carinarnici izvoza i koji su propisani u članku 309. ove Uredbe mogu se pojednostaviti sukladno odredbama ovog poglavlja. Odredbe članaka 310. i 313. ove Uredbe primjenjuju se i za ovo poglavlje. Odjeljak 1. Nepotpune deklaracije Članak 196. Carinarnica može na osnovi zahtjeva deklaranta prihvatiti carinsku deklaraciju za izvoz robe i u slučaju kada deklaracija ne sadrži sve propisane podatke, ali mora sadržati barem sljedeće podatke: a) podatke koji se upisuju u polje 1. (druga i treća podjela), 2, 14, 17, 31, 33, 38, 44 i 54 JCD, b) sve podatke koji su potrebni za primjenu posebnih mjera poljoprivredne politike ili obračun izvozne carine, ako je roba predmet posebnih mjera politike ili podliježe plaćanju izvozne carine, te c) sve druge podatke koji su potrebni da bi se roba mogla prepoznati, da bi se mogli primijeniti propisi koji se odnose na njezin izvoz ili da se odredi iznos mogućeg osiguranja koje se zahtijeva prije izvoza robe. Bez obzira na stavak 1. točku a) ovog članka carinarnica može odobriti deklarantu da ne popuni polje 17. i 33. JCD, ako: a) deklarant izjavi da roba na koju se deklaracija odnosi nije predmet izvoznih zabrana ili ograničenja i b) carinarnica ne sumnja u točnost izjave iz točke a) ovog stavka i ako c) opis robe u deklaraciji omogućava točno i nedvosmisleno raspoređivanje robe u Carinsku tarifu. Primjerak broj 3. JCD mora u polju 44. sadržati navod: »Pojednostavnjeni izvoz«. Za izvoznu deklaraciju ispunjenu sukladno ovom članku odgovarajuće se primjenjuju članci 169. do 173. ove Uredbe. Članak 197. Ako se primjenjuje članak 307. ove Uredbe, dopunska ili nadomjesna deklaracija može se podnijeti carinarnici koja je mjesno nadležna prema sjedištu izvoznika. Ako proizvođač ima sjedište na području druge carinarnice, dopunska carinska deklaracija može se podnijeti carinarnici koja je mjesno nadležna prema sjedištu proizvođača. U slučaju iz prethodnog stavka carinarnica koja je prihvatila nepotpunu deklaraciju poslat će primjerke 1. i 2. JCD carinarnici kojoj će biti podnesena dopunska ili nadomjesna carinska deklaracija. Odjeljak 2. Pojednostavnjeni postupak deklariranja Članak 198. Na osnovi pisanog zahtjeva deklaranta koji sadrži sve potrebne podatke za izdavanja odobrenja, Carinska uprava može odobriti da uz podnošenje robe carinarnici deklarant podnese carinsku deklaraciju za izvoz robe na pojednostavnjeni način. Pri određivanju uvjeta za pojednostavnjeni postupak deklariranja odgovarajuće se primjenjuju članci 175. i 176. ove Uredbe. Osim u slučajevima iz članka 203. ove Uredbe, pojednostavnjena deklaracija podnosi se na obrascu JCD koji sadrži sve podatke potrebne za prepoznavanje robe. Odgovarajuće se primjenjuje članak 196. stavak 3. i stavak 4. ove Uredbe. Odjeljak 3. Deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa Članak 199. Na osnovi pisanog zahtjeva Carinska uprava – Središnji ured može odobriti deklariranje robe za izvoz na osnovi knjigovodstvenih zapisa sukladno uvjetima iz stavka 2. ovog članka, osobi koja želi izvozne formalnosti obavljati u svojim prostorima ili na drugom mjestu koje je odobrila Carinska uprava – Središnji ured (u nastavku: ovlašteni izvoznik). Na postupak davanja odobrenja iz stavka 1. ovoga članka, odgovarajuće se primjenjuju članci 178. i 179. ove Uredbe. Čl. 1 - 99 Čl. 100 - 199 Čl. 200 - 299 Čl. 300 - 399 Čl. 400 - 499 Čl. 500 - 523
|
||||||||||||||||
