 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
 UREDBA ZA PROVEDBU CARINSKOG ZAKONA (NN 161/03) Čl. 1 - 99 Čl. 100 - 199 Čl. 200 - 299 Čl. 300 - 399 Čl. 400 - 499 Čl. 500 - 523 Članak 400. Mjere navedene u članku 399. ove Uredbe primijenit će se i kada carinarnica utvrdi druga teža ili ponavljajuća kršenja carinskih propisa. Članak 401. Korisnik slobodne zone ili slobodnog skladišta koji prestaje s poslovanjem ili obavljanjem pojedine djelatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu mora bez odlaganja obavijestiti nadležnu carinarnicu u roku ne dužem od 30 dana i podnijeti joj konačne podatke o evidenciji robe radi provjere. Pododjeljak 2. Unos robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište Članak 402. Roba se smješta u slobodnu zonu i slobodno skladište podnošenjem robe i carinske deklaracije za unos robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište, ili deklaracijom za provozni postupak u cestovnom prometu, koji se okončava unosom robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište. Članak 403. Prijevozne isprave iz članka 174. stavak 3. Carinskog zakona mogu biti bilo koje isprave koje se odnose na prijevoz, kao što su naprimjer tovarni listovi, popisi brodskog tereta, otpremnice, paketne popratnice ili druge odgovarajuće isprave, ako sadrže sve potrebne podatke za identifikaciju robe. Članak 404. Ako se unosom robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište završava neki drugi postupak u skladu sa člankom 174. stavak 4. Carinskog zakona, moraju biti podnesene i odgovarajuće isprave skupa s robom. Odgovarajuće se primjenjuju pojednostavnjenja za završetak pojedinačnog carinskog postupka. Ako postupak unutarnje proizvodnje ili privremenog uvoza za dobivene proizvode, odnosno uvozna roba završava s postupkom provoza, kojemu slijedi unos robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište s namjerom naknadnog izvoza iz carinskog područja, carinarnica provjerava da li su podaci iz članka 409. stavka 2. točke g) ove Uredbe, uneseni u evidenciju. Članak 405. Korisnik slobodne zone ili slobodnog skladišta može robu koju je unio u slobodnu zonu ili slobodno skladište prenijeti drugom korisniku. Prenošenje i preuzimanje robe moraju oba korisnika iskazati u svojim evidencijama. Korisnik, koji prepusti robu drugom korisniku mora o tome bez odlaganja obavijestiti carinarnicu, uz prilaganje odgovarajuće isprave (ugovor, račun i sl.). Članak 406. Ako je temeljem unosa robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište moguće zahtijevati povrat plaćene carine ili otpust još neplaćenog carinskog duga, carinarnica mora potvrditi unos robe na podnesenoj deklaraciji temeljem koje se roba smješta u slobodnu zonu ili slobodno skladište. Članak 407. Carinarnica će u skladu sa člankom 174. stavkom 6. Carinskog zakona, zahtijevati da se pri unosu u slobodnu zonu ili slobodno skladište prijavi roba za koju postoji obaveza plaćanja izvoznih davanja ili na koju se odnose trgovinske mjere, prije svega ako nije na drugi način moguće osigurati nadzor u pogledu poštivanja propisa o plaćanju izvoznih davanja, odnosno glede poštivanja propisa o trgovinskim mjerama. Članak 408. Kada carinarnica u skladu sa člankom 174. stavak 7. Carinskog zakona, izdaje potvrdu da određena roba ima status strane, odnosno domaće robe, uporabit će se obrazac čiji uzorak je otisnut u Prilogu 35. ove Uredbe i njezin je sastavni dio. Pododjeljak 3. Postupanje s robom u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu Članak 409. Korisnik slobodne zone ili slobodnog skladišta mora u odobrenim evidencijama iz članka 396. ove Uredbe navesti sve podatke koji su potrebni za nadzor pravilnog provođenja carinskih propisa. Evidencije iz stavka 1. ovog članka moraju sadržavati najmanje sljedeće: a) sve podatke o brojčanim i drugim oznakama, te količini i vrsti robnih omota, količini i uobičajeni komercijalni opis robe, te po potrebi i identifikacijske oznake kontejnera, b) podatke koji omogućuju svakodobno nadziranje prometa robe u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, a posebno u slučaju promjene carinski dopuštenoga postupanja ili uporabe tijekom smještaja u slobodnoj zoni ili slobodnome skladištu ili pri unosu u preostali dio carinskog područja, c) podatke o prijevoznoj ispravi koja se koristi pri unosu ili iznosu robe, d) podatke o carinskom statusu robe i kada je to potrebno, podatke o potvrdi o carinskom statusu robe iz članka 408. ove Uredbe ili drugom dokazu o carinskom statusu robe, e) podatke o uobičajenim oblicima rukovanja s robom u skladu sa člankom 119. stavak 1. i 3. Carinskog zakona, f) datum upisa unosa odnosno iznosa robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta, g) ako se unosom robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište završava postupak: 1. unutarnje proizvodnje uz primjenu sustava odgode za dobivene proizvode ili robu u nepromijenjenom stanju, po potrebi podatak o bilješkama iz članka 256. ove Uredbe, 2. unutarnje proizvodnje uz primjenu sustava povrata za dobivene proizvode, po potrebi podatak o bilješci iz članka 257. stavak 2. ove Uredbe, 3. privremenog uvoza, po potrebi podatak o bilješci iz članka 290. ove Uredbe, h) podatke koji se odnose na robu koja puštanjem u slobodan promet ili stavljanjem u postupak privremenog uvoza ne bi podlijegala plaćanju uvoznih carina ni trgovinskim mjerama, a čija uporaba ili namjena se moraju provjeravati, te i) podatke o stranoj robi smještenoj u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, koju korisnik rabi za obavljanje djelatnosti (tarifni stavak, vrijednost robe i druge podatke potrebne za identifikaciju robe). Carinarnica može odobriti da se neki od podataka iz stavka 2. ovoga članka ne evidentiraju, ukoliko za djelatnu provedbu carinskog nadzora nisu neophodni. Ako se određeni podaci evidentiraju sukladno odredbama o provedbi odnosnoga carinskoga postupka, tada se ne moraju unositi u evidenciju iz stavka 2. ovoga članka. Stavak 1. – 4. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju i pri skladištenju domaće robe u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, u skladu sa člankom 174. stavak 2. Carinskog zakona. Članak 410. Ako korisnik utvrdi da se stvarno stanje robe i stanje u evidencijama iz članka 409. ove Uredbe ne slažu, mora o tome bez odlaganja izvijestiti carinarnicu. Ako carinarnica utvrdi da je u slučajevima iz stavka 1. ovog članka nastao carinski dug, obračunat će ga u skladu sa carinskim propisima. Članak 411. Pri utvrđivanju uobičajenih postupaka i postupanja s robom u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu iz članka 176. stavak 1. pod b) Carinskog zakona odgovarajuće se primjenjuju propis iz članka 237. ove Uredbe. U slučajevima kada se primjenjuje članak 181. stavak 3. Carinskog zakona, carinarnica će na zahtjev deklaranta izdati ispravu INF 8. Izdavanje isprave deklarant može zahtijevati pri deklariranju robe koja je bila u vrijeme zadržavanja u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu predmetom samo uobičajenih rukovanja, za jedno od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba. Isprava INF 8 iz stavka 2. ovog članka može se uporabiti za određivanje podataka koji se primjenjuju pri određivanju elemenata za utvrđivanje visine carinskog duga. Kod primjene stavka 3. ovog članka carinarnica će ispuniti polja 11, 12 i 13, potvrditi polje 15 isprave INF 8 i izvornik isprave vratiti deklarantu. Članak 412. Roba unesena u slobodnu zonu ili slobodno skladište može se u skladu sa odobrenjem nadležne carinarnice, uporabiti za snabdijevanje pomorskih brodova u međunarodnom prometu. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka carinarnica korisniku izdaje odobrenje za poslovanje carinskog skladišta sukladno članku 232. ove Uredbe. Članak 413. Stranu robu smještenu u slobodnoj zoni ili slobodnome skladištu korisnik može rabiti kao opremu za obavljanje djelatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnome skladištu. O namjeri da određenu robu iz stavka 1. ovoga članka rabi kao opremu za obavljanje djelatnosti korisnik mora pisano izvijestiti carinarnicu i upisati u evidencije koje vodi sukladno članku 409. ove Uredbe. Upis u evidenciju iz stavka 2. ovoga članka smatra se carinskom deklaracijom podnijetom u obliku knjigovodstvenog zapisa za puštanje robe u slobodan promet u slobodnoj zoni ili slobodnome skladištu, s tim da se za istu ne podnosi dopunska deklaracija. Oprema iz stavka 1. ovoga članka ne smije se rabiti za obavljanje djelatnosti prije podnošenja izvješća carinarnici i upisa u evidencije sukladno stavku 2. ovoga članka. Pri iznošenju robe iz slobodne zone ili slobodnoga skladišta u drugi Dio carinskog područja podnosi se JCD za stavljanje robe u slobodan promet, a carinska vrijednost robe utvrđuje se kako slijedi: a) ako se roba iznosi prije isteka roka od tri godine, prema utvrđenoj vrijednosti robe u trenutku njezina upisa u evidenciju iz stavka 2. ovoga članka, b) ako se iznosi po isteku roka od tri godine, prema utvrđenoj vrijednost robe u trenutku njezinoga iznošenja iz slobodne zone ili slobodnoga skladišta. Pri obračunu i plaćanju carinskog duga za robu iz stavka 5. ovoga članka kamate se ne obračunavaju i ne plaćaju. Opremom iz stavka 1. ovog članka smatraju se uređaji, aparati, strojevi, alati i drugi predmeti koje korisnik u skladu sa računovodstvenim propisima evidentira u svojim poslovnim knjigama kao opremu, te rezervni dijelovi, alati i pomoćna sredstva za njihovu uporabu. Opremom u smislu stavka 1. ovoga članka ne smatraju se: a) uredski namještaj i druga oprema za uređenje uredskih prostora, te b) osobna i druga motorna vozila, koja nisu namijenjena isključivo za uporabu u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu. Pododjeljak 4. Iznošenje robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta Članak 414. Podatke o iznosu robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta, odnosno iz prostora gdje korisnik obavlja djelatnost vezanu za tu robu, treba bez odlaganja upisati u evidenciju propisanu člankom 396. ove Uredbe. Pododjeljak 5. Posebne odredbe za robu iz članka 172. stavak 1. točka b) Carinskog zakona Članak 415. Roba iz članka 172. stavak 1. točka b). Carinskog zakona mora biti prilikom unosa u slobodnu zonu ili slobodno skladište podnesena carinarnici i za nju podnesena carinska deklaracija. Deklaracija iz stavka 1. ovog članka mora biti popunjena kao deklaracija za unos robe u postupak carinskog skladištenja na obrascu iz članka 116. ove Uredbe. Članak 416. Evidencije iz članka 396. ove Uredbe moraju pored podataka iz članka 409. ove Uredbe, sadržavati i datum kada je roba iz članka 172. stavak 1. točka b) Carinskog zakona bila unesena u slobodnu zonu ili slobodno skladište i podatke o carinskoj deklaraciji iz članka 415. ove Uredbe. Članak 417. Roba iz članka 172. stavak 1. točka b) Carinskog zakona mora biti deklarirana za izvoz i izvezena u roku od 3 mjeseca od dana unosa robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište. Izvozna carinska deklaracija iz stavka 1. ovog članka mora biti popunjena na obrascu iz članka 116. ove Uredbe. Deklaraciji moraju biti priložene sve isprave iz članka 126. ove Uredbe. Pododjeljak 6. Postupci koje treba poštivati ako se postupak unutarnje proizvodnje (sustav odgode) odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, obavlja u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu Članak 418. Proizvodne operacije u okviru postupka unutarnje proizvodnje (sustav odgode plaćanja carine) odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, ne smiju se početi obavljati u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu dok korisnik ne dobije odobrenje za zahtijevani postupak. U odobrenju iz stavka 1. ovog članka treba navesti slobodnu zonu ili slobodno skladište u kojima će se obavljati te proizvodne operacije. Članak 419. Carinarnica će odbiti izdavanje odobrenja za uporabu pojednostavnjenog postupka iz ovog pododjeljka, ako korisnik ne pruži potrebna jamstva za pravilno obavljanje postupaka. Carinarnica može odbiti izdavanje odobrenja i osobama, koje obavljaju proizvodne operacije u okviru postupka unutarnje proizvodnje ili preradbe pod carinskim nadzorom samo povremeno. Članak 420. Korisnik odobrenja mora voditi posebnu evidenciju o postupku unutarnje proizvodnje odnosno postupku preradbe pod carinskim nadzorom sukladno člancima 223. i 224. ove Uredbe. Evidencija mora uključivati također i podatke o odobrenju. Za ispunjavanje obrasca za završetak postupka iz članka 229. ove Uredbe, podaci o upisu u evidenciju iz stavka 1. ovog članka zamjenjuju podatke o deklaracijama odnosno drugim ispravama iz članka 229. stavak 3. točka e) ove Uredbe. Članak 421. Ako se postupak unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu započne odmah po unosu u slobodnu zonu ili slobodno skladište, roba se deklarira na temelju knjigovodstvenih zapisa u skladu sa člankom 192. ove Uredbe. Bez obzira na stavak 1. ovog članka, korisnik može zahtijevati redoviti postupak za početak postupka unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom. Ako se roba deklarira na temelju knjigovodstvenih zapisa u skladu sa stavkom 1. ovog članka, upis u evidencije iz članka 396. ove Uredbe zamjenjuje upis u evidenciju o unosu robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište. Upis u evidenciju postupka unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, mora također sadržavati i podatke o prijevoznoj ispravi. Članak 422. Ako se roba koja se već nalazi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu stavlja u postupak unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, deklarira se na temelju knjigovodstvenih zapisa. Članak 423. U evidenciju o robi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu iz članka 396. ove Uredbe, potrebno je upisati zabilješku da je roba bila radi početka postupka unutarnje proizvodnje odnosno početka preradbe pod carinskim nadzorom, upisana u odgovarajuću evidenciju postupka. Članak 424. Postupak unutarnje proizvodnje odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom za dobivene ili prerađene proizvode odnosno robu u nepromijenjenom stanju koja se nalazi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, završava se upisom te robe u evidenciju robe u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu iz članka 396. ove Uredbe. U evidenciju postupka unutarnje proizvodnje odnosno postupka preradbe pod carinskim nadzorom, upisuje se zabilješka o upisu robe u evidenciju robe u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu propisanu člankom 396. ove Uredbe. U evidenciju o robi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu potrebno je upisati i navode iz članka 256. ove Uredbe. Članak 425. Ako se postupak unutarnje proizvodnje robe odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom glede dobivenih odnosno prerađenih proizvoda odnosno robe u nepromijenjenom stanju, završi iznošenjem tih proizvoda odnosno robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta radi ponovnog izvoza, deklariraju se na temelju knjigovodstvenih zapisa propisanih člankom 199. ove Uredbe. Ako se postupak unutarnje proizvodnje robe odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom glede dobivenih odnosno prerađenih proizvoda odnosno robe u nepromijenjenom stanju, završi iznosom tih proizvoda odnosno robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta radi njihova puštanja u slobodan promet, primjenjuje se deklariranje na temelju knjigovodstvenih zapisa propisanih člankom 177. do 181. ove Uredbe. Ako se postupak unutarnje proizvodnje robe odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom glede dobivenih odnosno prerađenih proizvoda odnosno robe u nepromijenjenom stanju, završava iznosom tih proizvoda odnosno robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta radi početka nekog drugog carinskog postupka, primjenjuju se bilo redovni, bilo pojednostavnjeni postupci predviđeni za te carinske postupke. Odgovarajuće se primjenjuje članak 421. stavak 2. ove Uredbe. Članak 426. Članak 425. stavak 2. ove Uredbe ne utječu na primjenu članaka 121., 122., 134. i 135. Carinskog zakona, glede obračuna carinskog duga za robu ili proizvode za koje je bio počet postupak unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom. Članak 427. Status domaće robe za dobivene odnosno prerađene proizvode ili robu u nepromijenjenom stanju koji su bili pušteni u slobodan promet u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, ili kod iznošenja iz slobodne zone ili slobodnog skladišta, dokazuje se potvrdom iz Priloga 35. ove Uredbe. Popunjeni obrazac potvrde podnosi korisnik, a ovjerava ju carinarnica. Stavak 1. ovog članka primjenjuje se također i u slučaju kada je roba puštena u slobodan promet u skladu sa člankom 254. ove Uredbe. Članak 428. Upisi u evidenciju postupka unutarnje proizvodnje odnosno evidenciju preradbe pod carinskim nadzorom moraju omogućiti carinarnici da u bilo koje vrijeme provjeri točno stanje glede robe ili proizvoda, za koje je u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu započet neki od ta dva postupka. Poglavlje 2. Ponovni izvoz, uništavanje i ustupanje robe u korist države Članak 429. Ako je potrebno radi ponovnog izvoza robe podnijeti carinsku deklaraciju, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 306. do 313. ove Uredbe, te posebni propisi koji se primjenjuju kada se sa ponovnim izvozom završava prethodni carinski postupak sa ekonomskim učinkom. Članak 430. Sukladno članku 185. stavak 4. Carinskog zakona, osoba koja zahtijeva uništenje robe mora prijavu za uništenje podnijeti u pisanom obliku. Prijava za uništenje mora se podnijeti toliko unaprijed koliko je potrebno carinarnici da ustroji i provede nadzor nad uništenjem. Ako je za robu namijenjenu za uništenje već bila podnesena carinska deklaracija, carinarnica koja je deklaraciju prihvatila zabilježit će na njoj da je roba uništena. Takva deklaracija u skladu sa člankom 78. Carinskog zakona smatra se ukinutom. Carinarnica koja je prisutna pri uništenju robe mora u prijavi odnosno deklaraciji navesti vrstu i količinu mogućih otpadaka i ostataka koji preostanu po uništavanju, u svrhu određivanja elemenata za mogući obračun uvoznih davanja za otpatke i ostatke kada za njih bude određeno novo carinski dopušteno postupanje ili uporaba. Članak 431. Strana roba može se ustupiti u korist države podnošenjem ovlaštenoj carinarnici pisanoga zahtjeva za primjenu članka 185. stavka 5. Carinskog zakona. Akt o ustupanju strane robe iz stavka 1. ovoga članka u korist države donosi ovlaštena carinarnica, ako se radi o robi koja: 1. ispunjava propisane uvjete za uvoz ili unos u Republiku Hrvatsku; 2. može se prodati na hrvatskom tržištu, odnosno postoji potreba njezine eventualne besplatne dodjele krajnjim korisnicima, vodeći pri tome računa o visini troškova i eventualnoj njihovoj naknadi, bilo od podnositelja zahtjeva ili iz sredstava ostvarenih prodajom robe ili njihove naknade od strane krajnjega korisnika u slučaju besplatne dodjele robe. U slučaju utvrđenja da nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovoga članka, ovlaštena carinarnica će donijeti rješenje o povratu robe u inozemstvo, odnosno o uništenju robe na trošak podnositelja zahtjeva, carinskoga deklaranta ili druge osobe odgovorne za određenje carinsko pravnoga statusa odnosne robe. U postupku rješavanja o ustupanju robe u korist države, carinarnica može zatražiti polaganje jamstva za namirenje troškova uništavanja robe i drugih troškova koji bi u vezi s uništenjem robe mogli nastati. Ako je za ustupljenu robu već bila podnijeta carinska deklaracija, carinarnica koja je deklaraciju prihvatila zabilježit će na njoj da je roba ustupljena u korist države. Takva deklaracija, u smislu članka 78. Carinskog zakona, smatra se ukinutom. Dio III. PONOVNI UVOZ ROBE - POVRAT ROBE Članak 432. U skladu sa člankom 188. stavak 4. pod b) Carinskog zakona, može se odobriti oslobođenje od plaćanja carine pri povratu robe: a) ako je radi izvoza robe odobren povrat, ili plaćen drugi iznos koji je predviđen u okviru poljoprivredne politike, ili b) ako je za robu na temelju njenog izvoza, u skladu sa poljoprivrednom politikom, odobrena druga financijska pogodnost, pod uvjetom da deklarant dokaže da je plaćeni iznos dobiven radi izvoza robe koja se ponovno uvozi vraćen ili da je nadležno tijelo poduzelo odgovarajuće mjere da se isplata tog iznosa zadrži, odnosno dokaže da su bile druge financijske pogodnosti ukinute. Deklarant, koji zahtijeva oslobođenje od plaćanja carine pri ponovnom uvozu robe u skladu sa stavkom 1. ovog članka, mora carinarnici podnijeti dokaze da: a) robu radi važećih propisa odredišne države nije bilo moguće prepustiti u konkretni postupak u toj državi, b) je robu primatelj vratio, jer roba ima mane ili nije odgovarala ugovornim uvjetima, c) se roba ponovno uvozi u carinsko područje, jer robu nije bilo moguće uporabiti za namjeravane svrhe radi drugih razloga od onih navedenih u točki a) odnosno točki b) ovog stavka, a izvoznik nije mogao utjecati na te razloge. Sukladno točki c) stavka 2. ovog članka razumijevaju se sljedeći slučajevi: a) roba se ponovno uvozi jer je prije nego je bila dostavljena primatelju, bilo roba bilo njezino prijevozno sredstvo, pretrpjelo oštećenja, b) roba koja je bila izvezena za potrošnju ili prodaju na sajmu ili sličnoj priredbi, a nije bila potrošena ili prodana, c) roba nije mogla biti podnesena primatelju radi njegove stvarne ili pravne nemogućnosti da preuzme robu u skladu sa uvjetima ugovora, na temelju kojih je roba bila izvezena, te d) roba koja zbog prirodnih nepogoda, političkih ili socijalnih nemira nije mogla biti dostavljena primatelju ili mu je bila dostavljena protekom roka određenog ugovorom. Deklarant dokazuje da je povrat ili drugi plaćeni iznos dobiven radi izvoza robe koja se ponovno uvozi vratio, ili da je nadležno tijelo poduzelo odgovarajuće mjere da se isplata tog iznosa zadrži, odnosno dokaže da su druge odobrene financijske pogodnosti bile ukinute, što se dokazuje s odgovarajućom potvrdom tijela koje je odobrilo isplatu povrata ili drugog plaćenog iznosa. Potvrda mora sadržavati sve potrebne podatke za utvrđivanje istovjetnosti robe, za koju je povrat ili drugi iznos vraćen s robom koja se ponovno uvozi. Roba iz stavka 1. ovog članka ne može biti oslobođena od plaćanja uvoznih davanja, ako nije uvezena radi puštanja u slobodan promet u carinskom području u roku od 12 mjeseci. Rok počinje teći od dana kada su obavljene carinske formalnosti za izvoz robe. Članak 433. Vraćena roba može se osloboditi plaćanja carine i ako se vraća samo dio prethodno izvezene robe. Oslobođenje od plaćanja carine u skladu sa člankom 189. Carinskog zakona može se odobriti također i za dijelove i dodatnu opremu, ako je pripadala prethodno izvezenim strojevima, instrumentima, aparatima ili drugoj robi. Članak 434. Smatra se da je roba u istom stanju u skladu sa člankom 189. Carinskog zakona, također i u sljedećim slučajevima: a) roba je bila po izvozu iz carinskog područja predmet samo onih postupaka i postupanja, koji su bili nužni za održavanje robe, ili rukovanja koji su promijenili samo izgled robe, b) roba, koja je bila po izvozu iz carinskog područja i inače predmet drugih postupaka i postupanja, koji su spomenuti u točki 1. ovog stavka, ali je deklarant dokazao da je roba oštećena ili neprimjerena za namjeravanu svrhu, tada mora biti ispunjen jedan od sljedećih uvjeta: 1. postupak ili postupanje s robom je bilo izvršeno isključivo u svrhu da se roba popravi ili osposobi, 2. njezina neprikladnost za uporabu postala je očita tek nakon što je takav postupak ili rukovanje započelo. Ako je roba bila predmet postupaka i postupanja iz stavka 1. ovog članka i ako bi radi toga nastao carinski dug, tada se on obračunava i u slučaju da se roba tretira kao ponovno uvezena roba u skladu s propisima koji važe za obračun carinskog duga pri postupku vanjske proizvodnje. Bez obzira na stavak 2. ovog članka oslobođenje od plaćanja carine može se odobriti, ako se dokaže da je izvezena roba bila predmet neophodnog popravka ili osposobljavanja radi nepredviđenih okolnosti, koje su nastale izvan carinskog područja, te ako vrijednost ponovno uvezene robe radi takvog postupka ili postupanja ne prelazi vrijednost robe u vrijeme prihvaćanja carinske deklaracije za izvoz. Za potrebe stavka 3. ovog članka podrazumijeva se da: a) »potrebni popravak ili osposobljavanje robe« podrazumijeva bilo koji postupak za otklanjanje oštećenja odnosno nedostataka u djelovanju ili otklanjanje greške koju je roba pretrpjela izvan carinskog područja, ako roba bez takvih popravaka ili osposobljavanja ne bi mogla više biti uporabljena za uobičajene svrhe u koje je bila namijenjena, b) vrijednost ponovno uvezene robe ne prelazi vrijednost robe u vrijeme prihvaćanja carinske deklaracije za izvoz, ako postupci i postupanja kojih je roba bila predmet ne prelaze one koji su nužno potrebni za daljinu uporabu robe u jednakoj mjeri kao i u vrijeme izvoza. Kada je za popravak ili osposobljavanje robe potrebno uporabiti rezervne dijelove, oni moraju biti ograničeni samo na one koji su nužno potrebni za uporabu robe u jednakoj mjeri kao i u vrijeme izvoza iz carinskog područja. Članak 435. Carinarnica na zahtjev deklaranta koji podnosi carinsku deklaraciju za izvoz domaće robe, ovjerit će potvrdu koja sadrži podatke potrebne za utvrđivanje istovjetnosti robe, u slučaju da se ta roba ponovno uveze u carinsko područje (potvrda o istovjetnosti). Potvrda o istovjetnosti robe iz stavka 1. ovoga članka INF 3. izdaje se na obrascu koji je u Prilogu 36. ove Uredbe i njezin je sastavni dio. Članak 436. Ponovno uvezena roba u skladu s ovom Uredbom smatra se takvom samo ako: a) deklarant carinarnici pored deklaracije za puštanje robe u slobodan promet, podnese još i sljedeće isprave: 1. deklaraciju kojom je roba bila izvezena ili drugu ispravu, na temelju koje je roba koja se ponovno uvozi bila izvezena iz carinskog područja, ili 2. potvrdu o istovjetnosti robe ili druge isprave koje dokazuju da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje od plaćanja carine pri ponovnom uvozu robe, prije svega dokazi o istovjetnosti izvezene i ponovno uvezene robe. b) deklarant umjesto isprava iz stavka 1. točka a, podtočka 1. ovog članka može podnijeti u Republici Hrvatskoj izdani ATA obrazac. U skladu sa stavkom 1. točkom b) ovog članka, kod ponovnog uvoza robe roba će se osloboditi od plaćanja carine i ako je važnost ATA obrasca protekla, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti propisani člankom 188. Carinskog zakona i kriteriji propisani ovom Uredbom. U svakom slučaju treba ispuniti formalnosti propisane člankom 204. stavak 2. ove Uredbe. Stavak 1. točka a) ovog članka se ne primjenjuje za: a) međunarodni promet ambalaže i transportnih sredstava, te promet određene robe, koja se može pustiti u slobodan promet na podlozi posebnih carinskih pravila, za koje nacionalni ili međunarodni propisi propisuju da se ne podnose carinske isprave, i b) slučajeve kada se roba može deklarirati za puštanje u slobodan promet usmeno ili nekom drugom radnjom. Carinarnica može zahtijevati od deklaranta da priloži dodatne dokaze koji dokazuju istovjetnost ponovno uvezene robe. Članak 437. Za poljoprivredne proizvode i živežne namirnice za koje je pošiljatelj na osnovi izvoza ostvario pravo na novčanu naknadu u skladu s predviđenim mjerama poljoprivredne politike, potrebno je pored isprava iz članka 436. ove Uredbe priložiti i potvrdu tijela koje je nadležno za odobravanje prava na novčanu nadoknadu. Ta potvrda mora sadržavati sve podatke koji su potrebni da bi carinarnica kod koje se roba deklarira za puštanje u slobodan promet mogla provjeriti da se potvrda odnosi na deklariranu robu. Potvrda mora sadržavati također jedan od sljedećih navoda: a) »novčana naknada vraćena za ......... (navodi se količina i vrsta robe)«; ili b) »pravo na novčanu naknadu poništeno za ........ (navodi se količina i vrsta robe)«, s obzirom na to da li je bila novčana naknada već isplaćena ili još nije. Potvrda iz stavka 1. ovog članka može se izdati na Potvrdi o istovjetnosti iz članka 435. ove Uredbe. Potvrdu nadležnog tijela iz stavka 1. ovog članka nije potrebno podnositi, ako carinarnica kojoj je roba podnesena radi puštanja u slobodan promet može s uporabom drugih dokaza utvrditi da za konkretnu robu nije bila isplaćena nikakva novčana naknada niti da nema mogućnosti da bi naknada bila isplaćena. Članak 438. Rok za ponovni uvoz izvezene robe počinje teći od dana od kada su obavljene carinske formalnosti za izvoz robe. Članak 439. Deklarant koji zahtijeva oslobođenje od plaćanja carine u skladu sa člankom 188. Carinskog zakona, može biti bilo koja osoba sa sjedištem odnosno stalnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj, koja podnese ili može podnijeti ponovno uvezenu robu carinarnici zajedno sa svim ispravama koje su potrebne za izvođenje carinskog postupka i odlučivanje o oslobođenju od plaćanja carine. Članak 440. Carinska deklaracija za ponovni uvoz robe podnosi se kod carinarnice kod koje je bila podnesena i carinska deklaracija temeljem koje je bila roba izvezena iz carinskog područja. Stavak 1. ovog članka se ne primjenjuje ako je bio odobren usmeni oblik carinske deklaracije, ili ako se roba ponovno uvozi na osnovi obrasca ATA izdanog u Republici Hrvatskoj. Članak 441. Obrazac INF 3 sadrži sve podatke, koji su podneseni carinarnici radi utvrđivanja istovjetnosti izvezene robe. Ako se pretpostavlja da će se izvezena roba na carinsko područje ponovno uvoziti preko više carinarnica, a ne preko carinarnice izvoza, izvoznik može zahtijevati izdavanje većeg broja obrazaca INF 3, koji sadržavaju cjelokupnu količinu izvezene robe. Također, izvoznik može od carinarnice koja je izdala obrazac INF 3, zahtijevati da se nadomjesti s više obrazaca INF 3, koji sadržavaju cjelokupnu količinu robe, sadržanu u provotno izdanom obrascu INF 3. Izvoznik može zahtijevati izdavanje obrasca INF 3 za samo dio izvezene robe. Članak 442. Izvornik i kopija obrasca INF 3 se vraća izvozniku radi predočenja carinarnici ponovnog uvoza. Drugu kopiju zadržava carinarnica, koja ga je izdala. Članak 443. Carinarnica ponovnog uvoza označuje količinu ponovno uvezene robe, koja je oslobođena od plaćanja carine na izvorniku i kopiji obrasca INF 3, te zadržava izvornik, a kopiju tog obrasca šalje carinarnici koja ga je izdala. U obrazac se obavezno upisuje broj i datum deklaracije kojom je roba puštena u slobodni promet. Carinarnica izvoznog carinjenja sravnjuje dostavljeni obrazac s obrascem, kojega ima, i pohranjuje ih. Članak 444. U slučaju krađe, gubitka ili uništenja izvornika obrasca INF 3, može izvoznik kod carinarnice koja ga je izdala, zatražiti izdavanje kopije. Zahtjevu će se udovoljiti ako to opravdavaju okolnosti konkretnog slučaja. Izdana kopija mora sadržavati sljedeću oznaku: – DUPLIKAT. Carinarnica na svom primjerku obrasca INF 3 mora zabilježiti izdavanje duplikata. Članak 445. Carinarnica izvoznog carinjenja šalje carinarnici ponovnog uvoza na njezin zahtjev sve raspoložive podatke, kako bi mogla utvrditi da li roba ispunjava zahtijevane uvjete za oslobođenje od plaćanja carine. Obrazac INF 3 se može upotrijebiti za zahtjev i razmjenu podataka iz stavka 1. ovog članka. Dio IV. CARINSKI DUG Glava I. OSIGURANJE – JAMSTVO CARINSKOG DUGA Poglavlje 1. Općenito Članak 446. Instrumentom osiguranja u skladu s ovom Uredbom jamči se namirenje nastalog carinskog duga ili carinskog duga koji bi mogao nastati, te poreza na dodanu vrijednost, posebnih poreza i drugih opterećenja koje je Carinska uprava po posebnim propisima ovlaštena naplaćivati prilikom uvoza, izvoza, ili provoza robe, kao i kamata koje su nastale ili bi mogle nastati u svezi sa davanjima za koje je instrument osiguranja podnesen i prihvaćen. Članak 447. Carinski dug moguće je osigurati: a) polaganjem gotovine u kunama, b) polaganjem mjenice, te c) polaganjem bankovne garancije. Slučajeve i uvjete pod kojima se mogu s gotovinom izjednačeni instrumenti i mjenica koristiti kao osiguranje za namirenje carinskog duga propisuje ministar financija. Članak 448. U skladu sa člankom 201. Carinskog zakona, smatra se da instrument osiguranja ne nudi dostatno jamstvo da će carinski dug biti plaćen u propisanom roku, ako carinski dužnik nije podmirio već dospjele tim instrumentom osigurane carinske dugove. Bez obzira na stavak 1. ovog članka carinarnica pri polaganju odgovarajućeg instrumenta osiguranja može dopustiti provedbu zahtijevanog postupka za žive životinje, lako pokvarljivu robu i rezervne dijelove za nužno tekuće održavanje opreme koja je u uporabi. Poglavlje 2. Polaganje instrumenata osiguranja Članak 449. Carinski dužnik može podnijeti instrument osiguranja za plaćanje pojedinačnog carinskog duga (u daljnjem tekstu: instrument za pojedinačno osiguranje) ili za plaćanje svih carinskih dugova, koji su nastali ili bi mogli nastati u određenom razdoblju, odnosno u određenom carinskom postupku (u daljnjem tekstu: instrument za zajedničko osiguranje). Članak 450. Kao instrument za pojedinačno osiguranje može se uporabiti jedan od instrumenata iz članka 447. ove Uredbe, a kao instrument za zajedničko osiguranje samo bankovna garancija. Članak 451. Instrument osiguranja za pojedinačni carinski dug carinski dužnik polaže kod carinarnice. Instrument osiguranja za zajedničko osiguranje carinski dužnik polaže u Carinskoj upravi – Središnjem uredu. Članak 452. Zajedničko osiguranje može se koristiti do iznosa do kojeg se podnesenim instrumentom osiguranja jamči cjelovito plaćanje carinskog duga i drugih svota iz članka 446. ove Uredbe (jamstvena svota). Iznimno, Carinska uprava – Središnji ured može na zahtjev osobe odobriti, da se jamstvena svota iz stavka 1. ovog članka smanji do 50%, ako osoba ispunjava kriterije koje propisuje ministar financija. Vrijednost instrumenta za zajedničko osiguranje ne može biti niža od 50.000,00 kuna. Članak 453. Polaganje osiguranja za namirenje carinskog duga neće se zahtijevati u slučajevima i pod okolnostima koje propiše ministar financija, sukladno članku 195. stavak 5. Carinskog zakona. Članak 454. Carinski dužnik može položiti gotovinski polog kao instrument za osiguranje plaćanja carinskog duga, tako da uplati sredstva na račun kojeg odredi Carinska uprava – Središnji ured, sukladno propisu koji donese ministar financija temeljem ovlaštenja iz članka 197. stavak 2. Carinskog zakona. Na položeni iznos gotovinskog pologa ne plaćaju se kamate. Članak 455. Carinska uprava Republike Hrvatske može prihvatiti bankovnu garanciju koju je izdala banka sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Izdavanjem bankovne garancije banka se kao garant obvezuje da će podmiriti carinski dug kojeg carinski dužnik do njegovog dospijeća nije platio. Bankovna garancija podnosi se u tri primjerka na ovjeru Carinskoj upravi – Središnjem uredu, odnosno nadležnoj carinarnici sukladno članku 451. ove Uredbe. Ovjerom podnijete bankovne garancije Carinska uprava rješava o prihvaćanju te garancije. Izvornik ovjerene garancije pohranjuje se u Carinskoj upravi (Središnjem uredu), odnosno mjerodavnoj carinarnici. Dva primjerka ovjerene garancije vraćaju se carinskom dužniku, od kojih carinski dužnik jedan primjerak dostavlja izdavatelju garancije. Članak 456. Carinska uprava – Središnji ured odmah obavještava carinarnice o prihvaćanju bankovne garancije za zajedničko osiguranje. Carinski dužnik može se u carinskom postupku pozvati na bankovnu garanciju iz stavka 1. ovoga članka sljedeći radni dan od dana kada je Središnji ured Carinske uprave prihvatio garanciju. Članak 457. Carinska uprava rješava o prihvatu bankovne garancije bilješkom na obrascu položene garancije. Evidencijski broj primljene bankovne garancije je potrebno upisati u carinske isprave. Carinski dužnik se može u carinskom postupku pozvati na bankovnu garanciju sljedeći radni dan od dana kada je Carinska uprava – Središnji ured primila bankovnu garanciju kao odgovarajuću. Članak 458. Rok valjanosti bankovne garancije kojom se osigurava plaćanje mogućeg carinskog duga, ne može biti kraći od roka u kojem taj dug može nastati, produžen za tri mjeseca, odnosno šest mjeseci za bankovne garancije podnijete kao osiguranje za namirenje carinskog duga koji bi mogao nastati u postupku unutarnje proizvodnje. Članak 459. Bankovnu garanciju moguće je prije isteka roka valjanosti produžiti. Ako carinski dužnik podnosi novu garanciju, carinski dugovi koji su bili osigurani prethodnom garancijom, a nisu u cijelosti podmireni odnosno mogući carinski dugovi koji mogu još nastati, moraju novom bankovnom garancijom koju položi carinski dužnik biti osigurani. Nova bankovna garancija mora sadržavati klauzulu da se iz nje mogu naplatiti i dugovi koji su bili osigurani prethodnom garancijom. Izdavatelj garancije može opozvati bankovnu garanciju. Opoziv bankovne garancije dostavlja se u pisanom obliku Carinskoj upravi Središnjem uredu poštom preporučeno s povratnicom. Opoziv stupa na snagu osmoga dana od dana njegova prijema od strane Carinske uprave – Središnjega ureda. U slučaju opoziva odnosna bankovna garancija vrijedi za sva davanja koja su do dana stupanja na snagu bila osigurana opozvanom garancijom, a izdavatelja garancije može se pozvati na plaćanje do roka važenja garancije produženoga za 150 dana. Članak 460. Bankovna garancija za osiguranje carinskog duga mora sadržavati sljedeće podatke: a) broj garancije, b) razdoblje važenja garancije, c) iznos jamstvene svote garancije, d) odredbu o njezinoj primjeni »na prvi poziv« i »bez prigovora«, e) podatke o izdavatelju garancije (tvrtka banke, njezin matični broj, sjedište, broj žiroračuna, te naziv banke ili druge organizacije pri kojoj je otvoren), f) podatke o carinskom dužniku (tvrtka, sjedište i matični broj), g) odredbu o preuzimanju garancijskih obveza iz prethodnog razdoblja, h) vrste carinskih postupaka za koje vrijedi osiguranje, te da li je moguće podnijetu garanciju koristiti također i za osiguranje carinskih dugova drugih carinskih dužnika (npr. u slučaju posrednog ili neposrednog zastupanja), i) datum i mjesto izdavanja garancije, j) ovjeru Carinske uprave Republike Hrvatske o prihvatu garancije (broj, datum, potpis ovlaštenog službenika, te pečat), te k) potpis ovlaštene osobe i pečat izdavatelja garancije. Banka izdaje garanciju u sadržaju sukladnu stavku 1. ovog članka i oglednom primjerku iz Priloga 37. ove Uredbe, koja je njezin sastavni dio. Poglavlje 3. Vraćanje instrumenta osiguranja Članak 461. Na pisani zahtjev carinskog dužnika, carinarnica odnosno Carinska uprava – Središnji ured vratit će položeni instrument osiguranja ako utvrdi da je carinski dužnik izmirio sve carinske dugove koje je osiguravao s odnosnim (dotičnim) instrumentom osiguranja, odnosno da mogući carinski dug ne može više nastati. Članak 462. Carinski dužnik ne može više koristiti gotovinski polog kao instrument osiguranja za plaćanje carinskog duga od dana na koji je podnio zahtjev za vraćanje pologa. Ako je carinski dužnik podnio zahtjev za djelomično vraćanje položenih sredstava, može od dana ulaganja zahtjeva dalje koristiti gotovinski polog kao instrument osiguranja samo u preostalom iznosu. Članak 463. Carinski dužnik koji je položio gotovinski polog za osiguranje plaćanja carinskog duga u carinskom postupku privremenog uvoza odnosno postupku unutarnje proizvodnje ili drugom postupku s odgodom, može zahtijevati vraćanje pologa po završetku navedenih carinskih postupaka, ako su ti postupci bili zaključeni u skladu sa zakonom ili je dug podmiren. Glava II. NASTANAK CARINSKOG DUGA Poglavlje 1. Pogreške i propusti bez značajnog utjecaja na provedbu privremenog smještaja ili carinskog postupka Članak 464. Kao propusti, koji u skladu sa člankom 207. stavak 1. Carinskog zakona nisu imali značajni utjecaj na propisano izvođenje privremenog smještaja ili dotičnog carinskog postupka, razumijevaju se slučajevi iz stavka 2. ovog članka, ako: a) ne predstavljaju pokušaj nezakonitog izuzimanja robe ispod carinskog nadzora, b) ne uključuju očite nemarnosti od strane dotične osobe, i c) naknadno su ispunjene sve formalnosti potrebne za određivanje statusa robe. Slučajevi navedeni u stavku 1. ovog članka su: a) prekoračenje roka prije čijega isteka se moralo za privremeno smještenu robu ili robu u carinskom postupku odrediti jedan od predviđenih carinski dopuštenih uporaba ili postupanja s robom, ukoliko bi taj rok bio produžen da je zahtjev za produženje roka bio uložen pravovremeno, b) ako se radi o robi koja je u postupku provoza, a rok je za podnošenje robe odredišnoj carinarnici prekoračen, ali je podnošenje učinjeno naknadno, c) rukovanje s privremeno smještenom robom ili robom u postupku carinskog skladištenja, ako takvo rukovanje nije dozvoljeno od strane carinarnice pod uvjetom da bi takvo rukovanje bilo odobreno da je bilo zatraženo, d) uporaba robe koja je u postupku privremenog uvoza suprotna uvjetima koji su dozvoljeni u odobrenju carinarnice, pod uvjetom da bi takva uporaba bila odobrena da je to podnositelj zahtijevao, e) premještanje privremeno smještene robe ili roba u carinskom postupku bez odobrenja carinarnice, pod uvjetom da se ta roba može podnijeti carinarnici na njezin zahtjev, f) iznos privremeno smještene robe ili roba u carinskom postupku iz carinskog područja, ili unos takve robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište, bez obavljenih formalnosti, g) ako za privremeno smještenu robu ili robu u postupku carinskog skladištenja, prije puštanja robe u slobodan promet, nastupi jedan od razloga iz članka 207. stavak 1. Carinskog zakona, a radi se o robi koja bi bila puštanjem u slobodan promet u skladu sa člankom 153. Carinskog zakona u cijelosti ili djelomično oslobođena od plaćanja uvoznih davanja. h) ako se radi o robi ili dobivenim proizvodima koji su premješteni u skladu sa člankom 229. ove Uredbe, neispunjenje jednog od uvjeta po kojima se premještanje obavlja, u slučaju, da su ispunjeni sljedeći uvjeti: – odnosna osoba carinarnici na odgovarajući način dokaže, da je navedena roba ili dobiveni proizvodi prispjela u određeno carinsko skladište, ili određeno mjesto, te je u slučaju premještanja u skladu sa člankom 219. i 220. ove Uredbe, roba i dobiveni proizvodi su bili pravilno upisani u evidenciju određenoga carinskog skladišta, – ako rok određen u odobrenju je bio prekoračen, a roba ili dobiveni proizvodi su pored toga prispjeli u određeno carinsko skladište ili određeno mjesto u razumnom roku. Članak 465. Carinarnica će smatrati da je carinski dug nastao u skladu sa člankom 207. stavak 1. Carinskog zakona, osim ako osoba koja je postala carinski dužnik ne dokaže da su ispunjeni uvjeti iz članka 464. ove Uredbe. Članak 466. Činjenica da zbog grešaka iz članka 464. ove Uredbe nije nastao carinski dug, ne utječe na uporabu kaznenih odredbi ili odredbi o ukidanju ili opozivu odobrenja za određeni carinski postupak. Poglavlje 2. Prirodni gubici Članak 467. U skladu sa člankom 209. Carinskog zakona, carinarnica na zahtjev zainteresirane osobe uzima u obzir gubitak robe, ako je moguće dokazati da je gubitak nastao isključivo kao posljedica same naravi robe, a ne radi bilo kakve nemarnosti ili prijevarnih postupaka podnositelja zahtjeva. Kao nemarnost ili prijevarni postupak u skladu sa stavkom 1. ovog članka, podrazumijeva se prije svega svako nepoštivanje pravila prijevoza, skladištenja, rukovanja, dorade, obrade ili preradbe robe, koje određuje carinska služba ili koji proizlaze iz uobičajene prakse. Članak 468. Carinarnica može dotičnu osobu osloboditi podnošenja dokaza da je roba radi same naravi robe (prirodnih svojstava) nepovratno izgubljena, ukoliko se uvjeri da ne postoji nikakvo drugo objašnjenje za gubitak robe. Članak 469. Ako količina gubitka prelazi količine gubitaka koji su uobičajeni u praksi za određenu vrstu roba i dotična osoba ne dokaže da su radi posebnih okolnosti stvarno nastali veći gubici od uobičajenih, carinarnica pri određivanju carinskog duga uzima u obzir uobičajene gubitke. Poglavlje 3. Carinski dug za robu koja se nalazi u posebnim situacijama Članak 470. Ako je podnošenje carinske deklaracije ili neka druga radnja s istim pravnim učinkom ili podnošenje carinarnici druge isprave kao potvrde imalo za posljedicu da se roba nepravilno deklarira kao domaća roba, takva radnja smatrat će se nezakonitim izuzimanjem robe ispod carinskog nadzora u smislu članka 206. stavak 1. Carinskog zakona. Članak 471. Ako je nastao carinski dug u skladu sa člancima 205., 206., 207. i 208. Carinskog zakona, i ako su uvozna davanja plaćena, konkretna roba smatra se domaćom robom i za istu nije potrebno podnositi carinsku deklaraciju za puštanje robe u slobodan promet. Odredbe ovog članka nemaju utjecaja na primjenu propisa u svezi sa zabranama i ograničenjima koji su propisani za određenu robu. Članak 472. Oduzimanje robe u skladu sa člankom 230. stavak 1. točka c) podtočka druga i stavak 1. točka d) Carinskog zakona, ne utječe na carinski status te robe. Članak 473. Strana roba koja je ustupljena u korist države ili je zadržana ili oduzeta, smatra se da je za nju započet postupak carinskog skladištenja. Robu navedenu u stavku 1. ovog članka carinarnica može izložiti prodaji u skladu s odredbama članaka 254. i 255. Carinskog zakona, pod uvjetom da kupac bez odlaganja obavi formalnosti za stavljanje robe u dopušteno postupanje ili uporabu. Ako su u prodajnu cijenu robe uključena i uvozna davanja, smatrat će se da je prodajom robe roba puštena u slobodan promet, a carinarnica u tom slučaju treba sama izračunati uvozna davanja i uknjižiti ih. Ako Carinska uprava odluči da robu ne izloži prodaji, bez odlaganja će poduzeti sve formalnosti da se za odnosnu robu odredi neki od oblika carinski dopuštenog postupanja ili uporabe iz članka 4. stavak 1. točka 11. podtočke a) do c) Carinskog zakona. Glava III. PLAĆANJE CARINSKOG DUGA Poglavlje 1. Općenito o obračunavanju i plaćanju carinskog duga Članak 474. Carinarnica će na primjeren način i kako je to brže moguće, priopćiti carinskom dužniku visinu carinskog duga kojeg mora platiti (obračun duga). Carinarnica će dostaviti obavijest o svoti duga carinskom dužniku samo u slučaju ako se svota duga izračunata u carinskoj deklaraciji ne podudara sa svotom duga koju je izračunala carinarnica. Obračunati carinski dug mora carinski dužnik platiti na račun Carinske uprave – Središnjeg ureda u roku 30 dana od kada je dug priopćen dužniku, odnosno od preuzimanja od carinarnice potvrđene carinske deklaracije na kojoj je deklarant sam izračunao carinski dug. Bez obzira na odredbe ovog članka carinarnica koja je izdala odobrenje za pojednostavnjeni postupak deklariranja ili deklariranja na osnovi knjigovodstvenih zapisa, može odlučiti da carinski dužnik sam obračuna carinske dugove, nastale u određenom razdoblju. Tako obračunati dugovi smatraju se izjavljenim dužniku. Sukladno članku 228. Carinskog zakona, carinski službenik će naplatiti carinski dug u gotovini za robu za koju je obračun izvršio na obrascu otisnutom u Prilogu 19. ove Uredbe, u slučajevima kada putnik nije mogao uplatu izvršiti putem banke ili pošte. Članak 475. Za dan plaćanja carinskog duga smatra se dan kada je banka ili druga organizacija ovlaštena za vođenje platnoga prometa pisano potvrdila da je svota carinskog duga uplaćena na propisom utvrđeni račun prihoda državnog proračuna. Članak 476. Ako carinski dužnik ne plati obračunati carinski dug u propisanom roku, carinarnica šalje carinskom dužniku pregled dospjelih neplaćenih obveza, zajedno s opomenom da će u slučaju ako carinski dužnik svoj dug ne podmiri u roku dva radna dana, unovčiti podneseni instrument jamstva. Troškove u svezi sa opomenom plaća carinski dužnik. Poglavlje 2. Plaćanje carinskog duga s unovčenjem instrumenta osiguranja Članak 477. Instrumenti osiguranja iz članka 196. Carinskog zakona unovčuju se u skladu sa propisima koji važe za unovčavanje odnosnog instrumenta osiguranja. Članak 478. Carinski dug se iz gotovinskog pologa naplaćuje tako, da se obračunati iznos carinskog duga odgovarajuće proknjiži. Poglavlje 3. Naknadni obračun carinskog duga Članak 479. Carinarnica neće provoditi postupak za naknadni obračun carinskog duga u skladu sa člankom 221. stavak 5. Carinskog zakona, ako iznos carinskog duga ne prelazi 40,00 kn. Poglavlje 4. Ovršni postupak Članak 480. Carinarnica neće prisilno naplaćivati carinski dug u skladu sa člankom 229. stavak 3. Carinskog zakona, ako obračunati iznos carinskog duga s pripadajućim zateznim kamatama ne prelazi 40,00 kn. Ako se prisilna naplata odnosi samo za plaćanje zateznih kamata, prisilna naplata neće se vršiti ako iznos zateznih kamata na dan donošenja rješenja o prisilnoj naplati ne prelazi 40,00 kn. Glava IV. POVRAT ILI OTPUST CARINSKOG DUGA Poglavlje 1. Opće odredbe Članak 481. Zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga podnosi se carinarnici kod koje je bila podnesena carinska deklaracija u vezi koje se zahtijeva povrat ili otpust carinskog duga. Ako se zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga odnosi na dug koji je bio obračunat na osnovi pojednostavnjenih postupaka iz članka 88. stavak 1. pod b) i c) Carinskog zakona, zahtjev se podnosi nadzornoj carinarnici određenoj u odobrenju za pojednostavnjene postupke. O zahtjevu za povrat carinskog duga rješava carinarnica kojoj je zahtjev podnijet. Poglavlje 2. Provođenje postupka i odredbi koje se odnose na članak 231. do 238. Carinskog zakona Odjeljak 1. Zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga Članak 482. Zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga (u daljnjem tekstu: zahtjev za povrat ili otpust) može podnijeti osoba koja je platila, carinski dužnik, ili osoba koja je preuzela njihova prava i obveze. Zahtjev za povrat ili otpust može podnijeti također i opunomoćenik osobe iz stavka 1. ovog članka. Ne isključujući odredbe članka 467. ove Uredbe, zahtjev za povrat ili otpust podnosi se u dva primjerka (izvornik i kopija), sukladno obrascu koji je otisnut u Prilogu 38. ove Uredbe, i njezin je sastavni dio. Ovlaštene osobe mogu zahtjev za povrat ili otpust podnijeti i u drugom pisanom obliku, ako sadrži sve podatke naznačene u obrascu iz stavka 3. ovoga članka. Članak 483. Zahtjev za povrat ili otpust u kojem moraju biti navedene sve potrebne činjenice i priloženi svi potrebni dokazi iz članka 7. stavak 1. Carinskog zakona, podnosi se nadležnoj carinarnici navedenoj u članku 481. ove Uredbe. Carinarnica kojoj je podnesen zahtjev za povrat ili otpust, upisuje na oba primjerka zahtjeva za povrat ili otpust datum prihvata, izvornik zadržava radi rješavanja, a kopiju vraća podnositelju. Članak 484. Carinarnica može primiti zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga u kojemu nisu navedeni svi podaci predviđeni obrascem iz članka 482. stavak 3. ove Uredbe. Međutim, zahtjev mora sadržavati barem podatke u poljima 1 do 3 i polju 7 navedenog obrasca. U slučaju iz stavka 1. ovog članka, carinarnica određuje rok u kojem podnositelj mora dopuniti zahtjev za povrat ili otpust sa svim nedostajućim podacima odnosno ispravama. Ako podnositelj zahtjeva u roku iz stavka 2. ovog članka ne dopuni zahtjev za povrat ili otpust u skladu sa uputama carinarnice, smatrat će se da je od zahtjeva odustao. Članak 485. Način povrata ili otpusta izvoznog carinskog duga rješava se u skladu s propisima koji uređuju plaćanje izvoznog duga. Ako propisima iz stavka 1. ovog članka nije propisan način povrata ili otpusta izvoznog duga, povrat će se izvršiti temeljem zahtjeva za povrat ili otpust izvoznog duga u skladu sa stavkom 3. do 5. ovog članka. Odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga poglavlja koji se odnose na povrat ili otpust uvoznog duga. Uz zahtjev za povrat ili otpust izvoznog duga, pri ponovnom uvozu robe potrebno je priložiti: a) dokaz o plaćanju izvoznog duga, ako je obračunati izvozni dug već bio plaćen, b) od strane nadležne carinarnice potvrđen izvornik ili kopiju carinske deklaracije za puštanje u slobodan promet ponovno uvezene robe. Na toj carinskoj deklaraciji mora biti naveden tekst »Roba puštena kao ponovno uvezena roba u skladu sa člankom 188. Carinskog zakona«, c) od strane nadležne carinarnice potvrđen izvornik ili kopiju izvozne carinske deklaracije s kojom raspolaže izvoznik robe koja se ponovno uvozi. Deklaracije iz stavka 3. točke a), b) ili c) ovog članka nije potrebno priložiti zahtjevu za povrat ili otpust, ako carinarnica raspolaže sa podacima koji su u njima. Zahtjev za povrat ili otpust izvoznog duga moguće je podnijeti u roku od 12 mjeseci od dana prihvaćanja izvozne carinske deklaracije. Odjeljak 2. Postupak za odobrenje povrata ili otpusta carinskog duga Članak 486. Carinarnica koja rješava o zahtjevu može odobriti da se određene carinske formalnosti koje su potrebne radi odobrenja mogućeg povrata ili otpusta carinskog duga, ispune prije donošenja rješenja o zahtjevu za povrat ili otpust. Ovo odobrenje ne utječe na donošenje rješenja o zahtjevu za povrat ili otpust. Članak 487. Ne isključujući odredbe članka 486. ove Uredbe, dok o zahtjevu za povrat ili otpust nije riješeno, robu na koju se zahtjev za povrat ili otpust odnosi nije dozvoljeno premještati na drugo mjesto s mjesta navedenog u tom zahtjevu, ako podnositelj o tome nije prije obavijestio carinarnicu iz članka 483. ove Uredbe. Članak 488. Ako se zahtjev za povrat ili otpust odnosi na slučaj, za koji je potrebno pridobiti dodatne podatke ili obaviti pregled robe, u prvom redu da se ustanovi ispunjavanje uvjeta predviđenih u Carinskom zakonu i ovom poglavlju Uredbe, s obzirom na opravdanost povrata ili otpusta, carinarnica će poduzeti sve potrebne mjere te odrediti vrste podataka koje treba pridobiti ili provjere koje treba obaviti. Ako je za pridobivanje podataka i provedbu provjere mjerodavna druga carinarnica, o traženim podacima ili rezultatima provjere bez odlaganja će izvijestiti carinarnicu nadležnu za donošenje rješenja. Članak 489. Raspolaže li svim potrebnim podacima i prilozima, carinarnica bez odlaganja rješava o zahtjevu za povrat ili otpust carinskog duga. Rješenje kojim se usvaja zahtjev za povrat ili otpust mora sadržavati sve podatke koji su potrebni za njegovo izvršenje. Rješenje iz stavka 1. ovoga članka mora s obzirom na okolnosti slučaja, sadržavati sve ili barem neke od sljedećih podataka: a) podatke potrebne za prepoznavanje robe na koju se rješenje odnosi, b) osnov za povrat ili otpust carinskog duga pozivom na odgovarajuće odredbe Carinskog zakona, te ako je to potrebno i odgovarajuće odredbe ove Uredbe, c) iznos povrata odnosno otpusta duga, d) svrhu u koju roba može biti namijenjena, ili odredišno mjesto gdje se roba može poslati, s obzirom na mogućnosti koje su propisane Carinskim zakonom za pojedine slučajeve, te ako je to potrebno temeljem posebnog odobrenja carinarnice koja donosi rješenje, e) rok za ispunjenje formalnosti koje su potrebne da bi se odobrio povrat ili otpust carinskog duga, f) navod da će carinski dug biti stvarno vraćen odnosno otpušten kada provedbena carinarnica izvijesti carinarnicu koja donosi rješenje o povratu ili otpustu da su ispunjene formalnosti nužne za otpust ili povrat, g) pojedinosti o obvezama kojima roba podliježe do izvršenja rješenja, te h) uputu podnositelju zahtjeva, da moraju pri podnošenju robe priložiti također i izvornik rješenja. Ako se obveze iz stavka 3. točke d), e) i g) ovog članka ne mogu ispuniti kod carinarnice koja je izdala rješenje o povratu ili otpustu carinskog duga, mora se u rješenju odrediti carinarnica ili carinarnice kod kojih se te obveze moraju ispuniti. Članak 490. Ako carinarnica u skladu sa člankom 232. stavak 5. Carinskog zakona rješava o povratu odnosno otpustu carinskog duga po službenoj dužnosti, o tome odlučuje rješenjem. Na donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 489. ove Uredbe. Članak 491. Carinarnica nadležna po odredbama članka 489. stavak 4. ove Uredbe poduzima potrebne mjere s kojima osigurava da: a) su gdje je to potrebno, ispunjene obveze iz članka 489. stavka 3. točke g) ove Uredbe, te b) je u svim slučajevima, roba uporabljena u skladu s uvjetima iz rješenja odnosno smještena sukladno rješenju. Ako je rješenjem predviđena mogućnost da se roba može staviti u postupak carinskog skladištenja, unijeti u slobodnu zonu ili slobodno skladište i osoba na koju glasi rješenje iskoristi tu mogućnost, potrebne formalnosti obavljaju se kod carinarnice nadležne po odredbama članka 489. stavka 4. ove Uredbe. Kada se carinarnica iz članka 489. stavka 4. ove Uredbe uvjeri da su ispunjene obveze iz stavka 1. ovog članka, potvrđuje to na izvorniku rješenja i o tome pisano izvješćuje carinarnicu nadležnu za donošenje rješenja. Članak 492. Carinarnica koja je izdala rješenje o povratu ili otpustu duga, kojoj je podnijeto rješenje ili dostavljeno izvješće iz članka 491. stavka 3. ove Uredbe, bez odlaganja će staviti klauzulu njegove izvršnosti, te provesti knjiženje o otpuštanju carinskog duga ili izvršiti povrat sredstava na račun koji je naveo podnositelj zahtjeva. Povrat plaćenog carinskog duga neće se izvršiti, ako osoba na koju glasi rješenje ima bilo kakve nepodmirene dospjele obveze iz naslova uvoznog ili izvoznog duga. Povrat i dospjeli carinski dug će se u tom slučaju prebiti po službenoj dužnosti. Članak 493. Ukoliko se zahtjev za povrat ili otpust temelji na tome, da je u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije za puštanje robe u slobodan promet postojalo pravo za primjenu povlaštene carine (snižena ili carinska stopa »slobodno«) za robu u okviru carinskih kvota i plafona ili po sklopljenom trgovinskom sporazumu, povrat ili otpust odobrava se samo pod uvjetom da su u vrijeme podnošenja zahtjeva za povrat ili otpust uz isti bili priloženi dokazi, da: a) u slučaju carinske kvote ista nije iscrpljena, b) u ostalim slučajevima, nije bila ponovno uvedena carinska stopa. Moguće je odobriti povrat ili otpust čak i ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovog članka, ako za robu nije bila uporabljena snižena ili carinska stopa »slobodno« radi greške carinarnice, a deklaracija za puštanje robe u slobodan promet sadržavala je sve podatke i bile su joj priložene sve isprave potrebne za takvo postupanje. Članak 494. Ako podnositelj zahtjevu za povrat ili otpust priloži izvornik potvrde o povlaštenom podrijetlu robe kao dokaz da je uvezena roba u trenutku prihvata carinske deklaracije za puštanje robe u slobodan promet ispunjavala propisane uvjete za primjenu povlaštene carine, carinarnica će usvojiti zahtjev za povrat ili otpust samo ako se utvrdi: a) da se priložena potvrda o povlaštenom podrijetlu robe konkretno odnosi na dotičnu uvezenu robu i da su ispunjeni uvjeti za prijam priložene potvrde, te b) da su ispunjeni svi ostali uvjeti za povlaštenu carinu. Povrat ili otpust carinskog duga obavit će se po podnošenju robe carinarnici. Ako nije ili više nije moguće robu podnijeti carinarnici mjerodavnoj za provedbu odnosnih carinskih formalnosti, carinarnica nadležna za donošenje rješenja može usvojiti zahtjev za povrat ili otpust samo u slučaju ako je na temelju raspoloživih podataka i priloženih isprava nedvojbeno utvrdila da se naknadno priložena potvrda o povlaštenom podrijetlu odnosi na konkretnu robu. Članak 495. Uvozni dug neće biti vraćen ili otpušten prema članku 234. stavak 1., 3. i 5. Carinskog zakona za robu: a) čija je manjkavost uzeta u obzir već pri određivanju ugovornih uvjeta, prije svega cijene robe, s kojom je roba stavljena u carinski postupak u kojemu je nastala obveza plaćanja carinskog duga, ili b) koju je uvoznik prodao, nakon što je utvrdio da je ista manjkava ili da nije u skladu sa uvjetima iz ugovora. Članak 496. Bez obzira na članak 502. stavak 1. točku c) ove Uredbe, carinarnica će odrediti rok za ispunjenje carinskih formalnosti koje su potrebne za povrat ili otpust duga koji ne može biti dulji od 2 mjeseca od dana uručenja rješenja podnositelju zahtjeva za povrat ili otpust. Prekoračenjem roka određenog u skladu sa stavkom 1. ovog članka, gubi se pravo na povrat ili otpust carinskog duga, osim ako se dokaže da rok nije bilo moguće poštivati radi više sile odnosno nepredvidivih okolnosti na koje nije bilo moguće utjecati. Članak 497. Ako uništenje robe, koje odobri carinarnica, prouzroči nastanak otpadaka ili ostataka, isti se smatraju stranom robom od trenutka izdavanja rješenja kojim se usvaja zahtjev za povrat ili otpust. Članak 498. Ako carinarnica dopusti primjenu članka 234. stavak 4. Carinskog zakona, poduzet će mjere koje omogućuju da se roba stavljena u postupak carinskog skladištenja ili unesena u slobodnu zonu ili slobodno skladište, može prepoznati kao strana roba. Članak 499. Ako se izvoz, ponovni izvoz ili uništenje odnosno svako drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba ne odnosi na cijeli proizvod, nego na jedan ili više dijelova ili na jednu ili više komponenti tog proizvoda, povrat ili otpust carinskog duga se određuje kao razlika između iznosa uvoznog duga za cijeli proizvod i iznosa uvoznog duga, kojeg bi trebalo platiti za ostatak proizvoda, ako bi bio u nepromijenjenom stanju stavljen u carinski postupak, koji uključuje obvezu plaćanja carinskog duga, na dan kada je cijeli proizvod stavljen u postupak. Čl. 1 - 99 Čl. 100 - 199 Čl. 200 - 299 Čl. 300 - 399 Čl. 400 - 499 Čl. 500 - 523
|
||||||||||||||||
