 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
 UREDBA ZA PROVEDBU CARINSKOG ZAKONA (NN 161/03) Čl. 1 - 99 Čl. 100 - 199 Čl. 200 - 299 Čl. 300 - 399 Čl. 400 - 499 Čl. 500 - 523 Članak 200. Da bi carinarnici omogućio kontrolu provedbe odobrenog postupka, ovlašteni izvoznik mora prije iznošenja robe iz prostora ili mjesta navedenog u članku 199. ove Uredbe: a) pravodobno izvijestiti nadležnu carinarnicu o pripremljenosti robe za izvoz, u obliku i na način određen u odobrenju sa svrhom da mu se dozvoli izvoz, b) upisati robu u knjigovodstvo. Takav upis može nadomjestiti drugi postupak koji daje jednako jamstvo i koji odobri carinarnica. Upis mora sadržavati datum, vrijeme kad je obavljen i podatke koji su potrebni za prepoznavanje robe, te c) dati nadležnoj carinarnici na raspolaganje sve isprave potrebne za primjenu propisa o izvozu robe. U opravdanim slučajevima, kad je to potrebno radi vrste robe i učestalosti izvoznog postupka, carinarnica može ovlaštenog izvoznika osloboditi obveze pravodobnog izvještavanja carinarnice sukladno stavku 1. podtočki a) ovoga članka. U tom slučaju ovlašteni izvoznik dužan je carinarnici dati na raspolaganje sve podatke koji su potrebni za mogući pregled robe. U slučaju iz stavka 2. ovog članka, upisom robe u knjigovodstveni zapis smatra se da je odobren izvoz. Članak 201. Za nadzor i kao dokaz da je roba stvarno napustila carinsko područje, koristi se primjerak broj 3. JCD. U odobrenju za uporabu pojednostavnjenja mora biti određeno da li treba primjerak broj 3. JCD unaprijed ovjeriti. Ovjera iz stavka 2. ovoga članka provodi sa na jedan od sljedećih načina: a) carinarnica, određena u odobrenju unaprijed ovjerava i potpisuje polje A JCD, ili b) ovlašteni izvoznik, po carinarnici opunomoćen da ovjerava deklaraciju; ovjera deklaracije obavlja se pečatom. Sadržaj i oblik pečata iz stavka 3. ovoga članka nalazi se u prilogu 22. ove Uredbe, koja je njezin sastavni dio. Otisak pečata može na propisanom obrascu biti otisnut i unaprijed, ako je tiskar obrasca dobio za to odobrenje Carinske uprave – Središnjeg ureda. Prije otpreme robe, ovlašteni izvoznik mora: a) izvršiti obveze iz članka 200. ove Uredbe, b) u polje 44. na primjerku broj 3. JCD navesti redni broj i datum upisa robe u knjigovodstvo. Primjerak broj 3. JCD mora pored navoda u polju 44. sadržati također: a) broj odobrenja, b) navod: »Pojednostavnjeni izvoz«. Članak 202. U odobrenju iz članka 199. ove Uredbe treba odrediti sve uvjete za provedbu pojednostavnjenja, a naročito: a) robu na koju se pojednostavnjenje odnosi, b) način postupanja iz članka 200. ove Uredbe, c) trenutak puštanja robe, d) sadržaj primjerka broj 3. JCD i način njegovog ovjeravanja, te e) postupak podnošenja dopunske deklaracije i rok u kojem mora biti podnesena. Odobrenje mora sadržavati obvezu ovlaštenog izvoznika da će poduzeti potrebne mjere za osiguranje čuvanja posebnoga pečata ili obrazaca koji sadrže unaprijed otisnut pečat izvozne carinarnice ili otisak posebnoga pečata. Odjeljak 4. Zajedničke odredbe za drugi i treći odjeljak ovog poglavlja Članak 203. Umjesto JCD, Carinska uprava može odobriti da deklarant koristi trgovačku ili drugu ispravu ili drugog nositelja podataka ako takva isprava ili nositelj podataka sadrži: a) podatke koji omogućavaju prepoznavanje robe, b) navod »Pojednostavnjen izvoz«, te c) zahtjev za izvoz. Zahtjev iz točke c) stavka 1. ovog članka može nadomjestiti opći zahtjev koji vrijedi za sve u određenom razdoblju započete, izvozne postupke. U tom slučaju u ispravi ili drugom nositelju podataka iz stavka 1. ovog članka mora biti jasno označeno odobrenje na osnovi kojeg se prihvaća opći zahtjev sukladno ovom stavku. Trgovačka ili druga isprava se koristi kao dokaz o stvarnom iznosu robe iz carinskog područja, jednako kao primjerak broj 3. JCD. Ako Carinska uprava – Središnji ured odobri uporabu drugog nositelja podataka mora u isto vrijeme odrediti na koji će se način potvrditi da je roba stvarno iznesena iz carinskog područja. Dio II. CARINSKI DOPUŠTENO POSTUPANJE ILI UPORABA Glava I. PUŠTANJE U SLOBODNI PROMET Poglavlje 1. Opća odredba Članak 204. Ako je domaća roba bila izvezena sa ATA karnetom sukladno članku 314. ove Uredbe, može se pustiti u slobodni promet na osnovu ATA karneta. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, carinarnica u kojoj se roba pušta u slobodni promet mora: a) provjeriti podatke iz polja A do G kupona ponovnoga uvoza, b) ispuniti talon i polje H kupona ponovnoga uvoza, te c) zadržati kupon ponovnoga uvoza. Ako se formalnosti za završetak privremenoga izvoza domaće robe obavljaju u drugoj carinarnici od one preko koje je roba bila unesena u carinsko područje, roba se od ulazne do odredišne carinarnice, gdje će biti puštena u slobodni promet, prevozi bez dodatnih formalnosti. Poglavlje 2. Uporaba jedinstvene carinske stope Članak 205. Jedinstvena carinska stopa se sukladno članku 20. stavku 2. Carinskog zakona može primijeniti na nekomercijalnu robu čija vrijednost ne prelazi 5 000 kuna. Članka 206. Jedinstvena carinska stopa ne može se primijeniti na duhan, duhanske proizvode, alkohol, alkoholna pića, pogonsko gorivo i parfeme. Članak 207. Ako putnik ili primatelj pošiljke zahtijeva da se roba carini po stopi koja je za nju propisana u Carinskoj tarifi, propisane stope primjenjuju se za svu robu odnosno za cijelu pošiljku. Glava II. CARINSKI POSTUPCI S GOSPODARSKIM UČINKOM Poglavlje 1. Opće odredbe Odjeljak 1. Pojmovna određenja Članak 208. U ovom poglavlju pojedini izrazi imaju sljedeće značenje: a) »postupak«: carinski postupak s gospodarskim učinkom, b) »odobrenje«: odobrenje carinarnice za uporabu postupka, c) »korisnik«: korisnik odobrenja je osoba kojoj je odobrenje izdano, d) »nadzorna carinarnica«: carinarnica, koja je u odobrenju naznačena kao ovlaštena za provedbu postupka nadzora, e) »carinarnica početka postupka«: carinarnica odnosno carinarnice koje su u odobrenju naznačene kao ovlaštene za prihvat carinskih deklaracija za stavljanje robe u odnosni carinski postupak, f) »carinarnica završetka postupka«: carinarnica odnosno carinarnice, koje su u odobrenju naznačene kao ovlaštene za prihvat carinskih deklaracija, na podlozi kojih se za robu po stavljanju u postupak utvrđuje novo carinski dopušteno postupanje ili uporaba, ili u slučaju vanjske proizvodnje, deklaracija za puštanje robe u slobodan promet, g) »postupak kod više carinarnica«: postupak, kod kojega carinarnica završetka postupka nije istovjetna s carinarnicom početka postupka, h) »knjigovodstvo«: poslovna, porezna ili druga knjigovodstvena dokumentacija korisnika ili za njegov račun vođene poslovne knjige, i) »evidencije«: evidencije koje sadrže sve potrebne podatke na bilo kojem nositelju, koji omogućuju nadzor i kontrolu postupka, prije svega o tokovima robe ili promjene njezinog statusa; evidencije u postupku carinskog skladištenja nazivaju se »evidencija robe«; j) »glavni dobiveni proizvod«: dobiveni proizvod, za čiju proizvodnju je bio odobren postupak, k) »sporedni dobiveni proizvod«: drugi proizvodi, koji su pored glavnih dobivenih proizvoda navedeni u odobrenju i nužni su sporedni proizvodi u postupku proizvodnje, l) »rok za završetak postupka«: rok, unutar kojega strana roba ili dobiveni proizvodi moraju dobiti novo carinski dopušteno postupanje ili uporabu, uključujući po potrebi i zahtjev za povrat carinskog duga po obavljenoj unutarnjoj proizvodnji (sustav povrata) ili za odobravanje potpunog ili djelomičnog oslobođenja od carinskog duga kod puštanja u slobodan promet nakon postupka vanjske proizvodnje. Odjeljak 2. Zahtjev za izdavanje odobrenja Članak 209. Zahtjev za izdavanje odobrenja za provedbu nekog postupka podnosi se pisano i sukladno obrascu koji je u Prilogu 23. ove Uredbe i njezin je sastavni dio. Carinarnica može dopustiti da se zahtjev za produljenje ili izmjenu odobrenja podnese u obliku uobičajenog pisanog zahtjeva (a ne na propisanom obrascu). U sljedećim slučajevima odobrenje se može zahtijevati podnošenjem carinske deklaracije, u pisanom obliku ili korištenjem računalnog sustava razmjene podataka po uobičajenom postupku: a) u postupku unutarnje proizvodnje, ukoliko su gospodarski uvjeti prema članku 245. ove Uredbe ispunjeni, osim zahtjeva koji se odnose na zamjensku robu, b) u postupku prerade pod carinskim nadzorom, ako su gopodarski uvjeti prema članku 259. stavak 1. podstavak 1. ove Uredbe ispunjeni, c) u postupku privremenog uvoza, uključujući i primjenu ATA- ili CPD-karneta, d) u postupku vanjske proizvodnje: – kod popravaka, uključujući primjenu sustava zamjene bez prethodnoga uvoza, – kod puštanja u slobodan promet nakon postupka vanjske proizvodnje uz uporabu sustava zamjene s prethodnim uvozom, – kod puštanja u slobodan promet nakon postupka vanjske proizvodnje uz primjenu sustava zamjene bez prethodnog uvoza, ako već postojeće odobrenje toga postupka to ne predviđa a carinarnica dopušta njegovu promjenu, – kod puštanja u slobodan promet nakon postupka vanjske proizvodnje, ukoliko se proizvodne radnje odnose na robu, koja nije namijenjena u komercijalne svrhe. Zahtjev za odobrenje može se podnijeti s usmenom carinskom deklaracijom za privremeni uvoz sukladno članku 136. ove Uredbe, uz uvjet da se podnese isprava popunjena sukladno članku 211. stavak 3. ove Uredbe. Zahtjev za odobrenje može se podnijeti s carinskom deklaracijom za privremeni uvoz ili nekom drugom radnjom u skladu sa člankom 139. stavak 1. ove Uredbe. Zahtjevi za izdavanje odobrenja u postupcima u čijoj provedbi sudjeluje više carinarnica, osim kod privremenog uvoza, podnose se sukladno stavku 1. ovoga članka. Carinarnica može zahtijevati da se zahtjevi za privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje od plaćanja carinskog duga iz članka 285. ove Uredbe podnesu sukladno stavku 1. ovog članka. Članak 210. Zahtjev za odobrenje prema članku 209. ove Uredbe podnosi se: a) za postupak carinskog skladištenja: carinarnici, nadležnoj prema mjestu u kojem će se nalaziti prostorije carinskog skladišta ili gdje se vodi glavno knjigovodstvo podnositelja zahtjeva, b) u postupku unutarnje proizvodnje i preradbe pod carinskim nadzorom: carinarnici, nadležnoj prema mjestu u kojem će se roba proizvoditi ili prerađivati, c) za postupak privremenog uvoza: carinarnici, nadležnoj prema mjestu u kojem će se roba upotrebljavati, bez utjecaja na članak 287. ove Uredbe, d) u postupku vanjske proizvodnje: carinarnici, nadležnoj prema mjestu u kojem se nalazi roba koja će biti deklarirana za privremeni izvoz. Članak 211. Smatra li carinarnica da podaci iskazani u zahtjevu nisu potpuni ili dovoljni za donošenje odobrenja može zatražiti od podnositelja zahtjeva dopunske podatke ili obavijesti. U posebnim slučajevima, u kojima se izdavanje odobrenja zahtijeva podnošenjem carinske deklaracije, carinarnica može zahtijevati, ne isključujući pri tome odredbe članka 125. ove Uredbe, da se zahtjevu priloži isprava, koju podnosi deklarant i koja sadrži sljedeće podatke, osim ako takvi podaci nisu potrebni ili su već uneseni u obrazac pisane deklaracije: a) ime i adresa podnositelja zahtjeva, deklaranta i drugih sudionika postupka, b) vrsta proizvodnih radnji ili uporabe robe, c) komercijalne i/ili tehničke oznake robe, oplemenjenih ili prerađenih proizvoda i sredstva za utvrđenje njihove istovjetnosti, d) oznake i potrebna mjerila gospodarskih uvjeta prema Prilogu 24. ove Uredbe i njezin je sastavni dio, e) predviđeni normativi ili metode za njihovo određivanje, f) predviđeni rok za završetak postupka, g) predložena carinarnica završetka postupka, h) mjesto provedbe proizvodnih radnji, prerade ili uporabe, i) predložene formalnosti za premještaj robe, te j) kod usmenih carinskih deklaracija, vrijednost i količina robe. Prilozi iz stavka 2. ovog članka koji se odnose na usmene carinske deklaracije za privremeni uvoz podnose se u 2 primjerka, koje ovjerava carinarnica i jedan ovjereni primjerak vraća podnositelju. Odjeljak 3. Gospodarski uvjeti Članak 212. Osim u slučajevima kada se prema odjeljcima 3., 4. i 6. ovoga poglavlja smatra da su ispunjeni gospodarski uvjeti, carinarnica ne može izdati odobrenje bez prethodne provjere gospodarskih uvjeta. Kod postupaka unutarnje proizvodnje provjeravanjem se utvrđuju mogućnosti uporabe domaćih izvora, posebice na osnovu mjerila potanje opisanih u Prilogu 24. ove Uredbe, i to: a) nedostupnost u Republici Hrvatskoj proizvedene robe jednake kakvoće i istih tehničkih obilježja kao i robe koja se uvozi radi njezine uporabe u postupku unutarnje proizvodnje, b) razlika u cijenama između roba proizvedenih u Republici Hrvatskoj i roba koje se namjeravaju uvesti, c) ugovorne obveze. Kod postupka preradbe pod carinskim nadzorom provjeravanjem se utvrđuje da li uporaba uvozne robe onemogućuje da se odnosna preradbena djelatnost razvija ili održi u Republici Hrvatskoj. Kod postupka vanjske proizvodnje provjeravanjem se utvrđuje da li se provedbom toga postupka: a) bitno oštećuju interesi hrvatskih prerađivača, zbog organiziranja odnosnih postupaka izvan Republike Hrvatske, te b) proizvodnja u Republici Hrvatskoj ekonomski nije opravdana ili nije moguća zbog posebnih tehničkih razloga ili ugovornih obveza. Odjeljak 4. Donošenje odobrenja Članak 213. Carinarnica nadležna za donošenje odobrenja, izdaje odobrenje kako slijedi: a) kod zahtjeva prema članku 209. stavak 1. sukladno obrascu koji je u Prilogu 23. ove Uredbe, b) kod zahtjeva prema članku 209. stavak 3. prihvatom carinske deklaracije, te c) kod zahtjeva za produženje ili izmjenu odobrenja bilješkom na zahtjevu. Članak 214. Odobrenje ili obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje odobrenja dostavlja se podnositelju zahtjeva u roku od 30 dana odnosno 60 dana u slučaju carinskog skladišta, računajući od dana kada je zahtjev bio podnesen ili od dana kada je carinarnica utvrdila da su joj dostavljeni manjkajući ili nedostajući podaci. Članak 215. Ne isključujući odredbu članka 216. ove Uredbe, odobrenje počinje važiti na dan donošenja odobrenja ili od kasnijeg dana naznačenog u odobrenju. Iznimno, kod privatnih carinskih skladišta carinarnica može i prije izdavanja odobrenja pisano izvijestiti podnositelja o suglasnosti za provedbu odnosnoga postupka. U odobrenju za vođenje carinskog skladišta ne određuje se rok važenja odobrenja. Kod unutarnje proizvodnje, preradbe pod carinskim nadzorom i vanjske proizvodnje rok važenja odobrenja izdaje se za razdoblje ne duže od 3 godine, osim u posebno opravdanim i obrazloženim slučajevima. U slučaju izdavanja odobrenja za proizvodnju ili preradu mliječnih proizvoda iz tarifnih brojeva od 0401 do 0406 Carinske tarife, razdoblje važenja odobrenja ne može biti duže od 3 mjeseca. Članak 216. Osim u postupku carinskog skladištenja, carinarnica može izdati odobrenje s povratnim djelovanjem, ali ne dalje od dana podnošenja zahtjeva. Odjeljak 5. Druge odredbe za provođenje postupka Pododjeljak 1. Opće odredbe Članak 217. Propisima utvrđene trgovinske mjere primjenjuju se na stranu robu koja se stavlja u carinski postupak, samo, ako se ove mjere odnose na unos robe u hrvatsko carinsko područje. Kada se dobiveni proizvodi dobiveni u postupku unutarnje proizvodnje, puštaju u slobodan promet, primjenjuju se mjere trgovinske politike, koje se primjenjuju za puštanje robe u slobodan promet. Kada se proizvodi dobiveni u postupku preradbe pod carinskim nadzorom puštaju u slobodan promet, na te se proizvode primjenjuju trgovinske mjere, koje se primjenjuju na istovrsnu uvoznu robu. Propisane trgovinske mjere koje se odnose na puštanje robe u slobodan promet, ne primjenjuju se na dobivene proizvode u postupku vanjske proizvodnje: a) koji su zadržali hrvatsko podrijetlo robe u skladu sa člankom 24. i 25. Carinskog zakona, b) koji su popravljeni, uključujući također i sustav zamjene, c) kod dodatnih proizvodnih postupaka prema članku 132. Carinskog zakona. Članak 218. Ne isključujući odredbe članka 169. Carinskog zakona, nadzorna carinarnica može odobriti da se carinska deklaracija podnese drugoj carinarnici od carinarnice naznačene u odobrenju. Nadzorna carinarnica utvrđuje na koji način će ju o tome izvijestiti. Pododjeljak 2. Premještanje Članak 219. Osim u slučaju privremenog uvoza, carinarnica u odobrenju odlučuje da li se i pod kojim uvjetima roba ili proizvodi u postupku s odgodom plaćanja smiju premještati između različitih mjesta ili između prostorija različitih korisnika odobrenja bez završetka postupka (premještanje), te o vođenju potrebnih evidencija. Premještanje nije moguće ako je mjesto odlaska ili dolaska roba carinsko skladište tipa »B«. Članak 220. Premještanje između dva u istom odobrenju naznačena mjesta može se provesti bez carinskih formalnosti. Premještanje robe od carinarnice početka postupka do korisnikovih ili izvođačevih prostora ili do mjesta njezine uporabe, može se obaviti istom deklaracijom kojom je stavljena u postupak. Premještanje robe namijenjene za ponovni izvoz, do izlazne carinarnice, moguć je u okviru toga postupka. U tom slučaju postupak završava nakon što roba deklarirana za ponovni izvoz stvarno napusti hrvatsko carinsko područje. Članak 221. Premještanje robe od jednog do drugog korisnika odobrenja može se obaviti samo ako posljednji korisnik odobrenja premještenu robu ili proizvode stavi u postupak u okviru odobrenja za deklariranje na podlozi knjigovodstvenih zapisa. Odmah po prispijeću robe ili proizvoda u prostorije drugog korisnika mora se obavijestiti carinarnica, a roba ili proizvodi proknjižiti sukladno članku 180. ove Uredbe. Dopunska deklaracija se neće zahtijevati. U slučaju privremenog uvoza može se premještanje od jednog do drugog korisnika odobrenja također obaviti, ako drugi korisnik odobrenja robu stavlja u postupak pisanom carinskom deklaracijom u redovnom postupku. Po primitku robe ili proizvoda, drugi korisnik odobrenja obvezan je tu robu staviti u odnosni carinski postupak. Postupanje i način premještanja robe propisuje ministar financija. Članak 222. Kod premještanja robe, za mogući carinski dug odgovoran je prvi korisnik odobrenja do trenutka na propisan način preuzete robe od strane drugog korisnika odobrenja. Pododjeljak 3. Vođenje evidencije Članak 223. Korisnici odobrenja, sudionici u gospodarskim postupcima ili posjednici skladišta moraju voditi evidencije. Evidenciju nije potrebno voditi u slučajevima kada carinarnica izričito utvrdi da vođenje određenih evidencija nije potrebno. Carinarnica može odobriti da se za potrebe evidencije iz stavka 1. ovog članka koristi postojeće knjigovodstvo korisnika odobrenje, ako sadrži sve potrebne podatke. Nadzorna carinarnica može zahtijevati da se provede inventura za svu ili dio robe stavljene u postupak. Članak 224. Evidencija u smislu članka 223. i evidencija prema članku 288. stavak 2. ove Uredbe za privremeni uvoz kada se to izričito zahtijeva, moraju sadržavati sljedeće: a) podatke iz carinskih deklaracija s kojima se roba stavlja pod carinski nadzor odnosno deklaracija s kojima se određuje carinsko dopušteno postupanje ili uporaba robe sve do završetka postupka, b) datum i referentni podaci o drugim carinskim ispravama i svim drugim prilozima koji se odnose na puštanje u postupak i njegovo okončanje, c) vrste postupaka za doradu i preradu, obradu ili privremenu uporabu, d) normative uporabe, a po potrebi i metodu za njegov izračun, e) podatke, koji omogućuju nadzor robe na mjestu gdje se nalazi i podatke o bilo kojem njezinom premještanju, f) trgovački i tehnički opis za utvrđivanje istovjetnosti robe, te g) podatke, koji omogućuju praćenje i nadzor kretanja u postupku unutarnje proizvodnje, istovrijedne – nadomjesne robe. Carinarnica može odobriti da se neki podaci iz stavka 1. ovoga članka ne iskazuju, ako za provedbu kontrole ili carinskog nadzora postupaka glede skladištenja, prerade ili uporabe robe ne nanose štetu. Pododjeljak 4. Normativi i način obračuna Članak 225. Ukoliko je to za provedbu postupaka iz glava 3., 4. i 6. ove Uredbe potrebno utvrditi, normativi uporabe i metode za njihovo određivanje, uključujući i uprosječivanje, isti će se utvrditi u odobrenju ili u trenutku stavljanja odnosne robe u postupak. Normativi se utvrđuju, kada je to moguće, na osnovi proizvodnih i drugih tehničkih podataka, a ako takvi podaci nisu dostupni, na osnovi podataka koji se odnose na istovrsne proizvodne radnje. U posebnim slučajevima carinarnica može normative utroška robe utvrditi i nakon stavljanja robe u postupak, ali najkasnije kod određivanja novog carinski dopuštenog postupanja ili uporabe. Ovlašćuje se ministar financija da na prijedlog Ministarstva gospodarstva i Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, u slučaju potrebe, za određenu robu u postupku unutarnje proizvodnje može propisati paušalne normative uporabe. Članak 226. Udio uvozne robe ili robe u postupku privremenog izvoza u dobivenim proizvodima izračunava se u svrhu: – određenja uvoznih davanja, koja se moraju platiti, – određivanja iznosa koji se odbija pri nastanku carinskog duga, te – primjena mjera trgovinske politike. Udio iz stavka 1. ovoga članka izračunava se primjenom količinske ili vrijednosne metode ovisno o okolnostima ili kojom drugom metodom, koja daje jednake ili odgovarajuće rezultate. Prerađeni proizvodi ili međuproizvodi (poluproizvodi) smatraju se za potrebe izračuna dobivenim proizvodima. Postupak izračuna provodi se primjenom količinskih metoda, kada se: a) proizvodi samo jedna vrsta dobivenih proizvoda; u tom slučaju odgovarajuća količina uvezene ili privremeno izvezene robe, za koju se smatra da je sadržana u dobivenim proizvodima, za koje je carinski dug nastao, srazmjerna je postotku tih dobivenih proizvoda u odnosu na ukupnu količinu dobivenih proizvoda, b) proizvodi nekoliko vrsta dobivenih proizvoda i u svakom od tih proizvoda su sadržani svi sastavni dijelovi uvezene ili privremeno izvezene robe ulaze u svaki dobiveni proizvod; u tom slučaju smatra se da je u dobivenim proizvodima sadržana odgovarajuća količina uvezene ili privremeno izvezene robe, za koju je carinski dug nastao: – udjelu između svih vrsta dobivenih proizvoda, neovisno o tome da li je carinski dug nastao i ukupne količine svih dobivenih proizvoda, te – udjelu između količine dobivenih proizvoda, za koje je carinski dug nastao i ukupne količine dobivenih proizvoda iste vrste. Pri odlučivanju, da li su ispunjeni uvjeti za primjenu izračuna opisanih po točkama a) i b) stavka 3. ovog članka, gubici se ne uračunavaju. Ne isključujući odredbe članka 467. ove Uredbe, gubici podrazumijevaju razliku između uvozne robe ili privremeno izvezene robe, koja se u proizvodnji uništi ili izgubi, naročito ishlapljivanjem, sušenjem, otplinjenjem ili izluženjem. U postupku vanjske proizvodnje, sporedni dobiveni proizvodi koji predstavljaju otpatke, talog, odreske i ostatke smatraju se gubicima. Postupak izračuna primjenom vrijednosnih metoda primjenjuje se, ako se ne može primijeniti postupak izračuna primjenom količinskih metoda. Količina uvezene ili privremeno izvezene robe, za koju se smatra da je sadržana, u dobivenim proizvodima za koje je carinski dug nastao, srazmjerna je: a) vrijednosti određene vrste dobivenih proizvoda, neovisno o tome da li je carinski dug nastao, kao postotak u ukupnoj vrijednosti svih dobivenih proizvoda, te b) vrijednosti dobivenih proizvoda, za koje je nastao carinski dug, kao postotak ukupne vrijednosti dobivenih proizvoda iste vrste. Kod primjene vrijednosnih metoda, kao vrijednost svakoga od dobivenih proizvoda uzima se zadnja tvornička cijena u Republici Hrvatskoj ili zadnja prodajna cijena u Republici Hrvatskoj za istu ili istovrsnu robu, ukoliko ne postoji povezanost kupca i prodavatelja. Ako vrijednost nije moguće utvrditi prema stavku 5. do 7. ovoga članka, može se primijeniti svaka druga prihvatljiva metoda, koja daje jednake ili odgovarajuće rezultate. Pododjeljak 5. Zatezne kamate Članak 227. Nastane li carinski dug za dobivene proizvode ili uvoznu robu u postupku unutarnje proizvodnje ili privremenom uvozu, obračunat će se i zatezne kamate na iznos carinskog duga za odnosno razdoblje. Kamate se plaćaju u visini i na način propisan za zatezne kamate. Kamate se obračunavaju mjesečno, počevši od prvoga dana sljedećeg mjeseca u kojem je uvozna roba, za koju nastaje carinski dug, prvi puta stavljena u odnosni carinski postupak, pa do posljednjega dana u mjesecu u kojem je carinski dug nastao. Ako je u okviru postupka unutarnje proizvodnje (sustav povrata) roba stavljena u slobodan promet prema članku 137. stavak 4. Carinskog zakona, tada kamate počinju teći od prvoga dana sljedećeg mjeseca u kojem je carinski dug otpušten ili vraćen. Kamate se neće obračunati u sljedećim slučajevima: a) ako se moraju obračunati za razdoblje kraće od mjesec dana, b) ako iznos obračunatih kamata po jednom nastalom carinskom dugu ne premašuje 40,00 kn, c) ako carinski dug nastane, zbog toga da bi se sukladno ugovoru sklopljenom s drugom zemljom, pri uvozu robe u tu zemlju omogućilo plaćanje povoljnije carine, d) pri puštanju u slobodan promet otpadaka i ostataka nastalih uništenjem robe, e) pri puštanju u slobodan promet sporednih dobivenih proizvoda, ako je njihova količina srazmjerna količini glavnih dobivenih proizvoda, f) ako je kod puštanja u slobodan promet prema članku 137. stavak 4. Carinskog zakona nastao carinski dug, a dugovana svota još nije stvarno otpuštena ili vraćena, g) ako korisnik odobrenja zahtijeva puštanje robe u slobodan promet i pruži dokaz da zbog posebnih okolnosti koje nisu posljedica njegove nemarnosti ili prijevarnih namjera, nije moguće ili nije gospodarski opravdano obaviti ponovni izvoz pod uvjetima koje je predvidio, zahtijevao, ispunjavao i odgovarajuće dokazao kad je podnosio zahtjev za odobrenje postupka, h) kada nastane carinski dug i taj dug se osigura gotovinskim pologom, i) ako je carinski dug nastao sukladno članku 204. stavak 1. točka b) Carinskog zakona ili puštanjem u slobodan promet robe prethodno privremeno uvezene sukladno člancima 263. do 268., 270., 272., 275., 280. st. 1. toč. b) i 283. ove Uredbe. Pododjeljak 6. Završetak postupka Članak 228. Ako je za uvoznu robu ili privremeno izvezenu robu započet postupak na osnovu jednog odobrenja, ali s nekoliko deklaracija: – u slučaju postupka s odgodom, smatra se da je određivanjem novoga carinski dopuštenoga postupanja ili uporabe za robu ili dobivene proizvode okončan carinski postupak u koji je bila stavljena prema prethodno važećoj deklaraciji; – u slučaju postupka unutarnje proizvodnje (sustav povrata) ili postupka vanjske proizvodnje, smatra se da su dobiveni proizvodi proizvedeni iz odgovarajuće uvozne ili privremeno izvezene robe, koja je po najranije podnesenoj deklaraciji bila stavljena u postupak. Primjena stavka 1. ovog članka ne smije dovesti do umanjenja carinskog duga. Korisnik odobrenja može zahtijevati da se okonča postupak za točno određenu uvezenu ili privremeno izvezenu robu. Ako je roba iz stavka 1. ovoga članka stavljena u postupak zajedno s drugom robom i dođe do potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka robe, korisnik odobrenja carinarnici podnosi dokaze o stvarnoj količini u postupak stavljene i uništene ili nepovratno izgubljene robe. Ako korisnik odobrenja ne raspolaže takvim dokazima, tada se količina uništene ili nepovratno izgubljene robe određuje prema srazmjernom udjelu istovrsne robe koja se nalazila u postupku u trenutku uništenja ili nepovratnoga gubitka. Članak 229. Najkasnije po isteku roka za završetak postupka, ne isključujući pri tome odredbe o posebnom načinu utvrđivanja rokova pri globalizacijskom načinu njihovoga određenja, nadzornoj carinarnici se: – kod postupka unutarnje proizvodnje (sustav odgode) ili postupku preradbe pod carinskim nadzorom podnosi obrazac za završetak postupka u roku 30 dana, – kod postupka unutarnje proizvodnje (sustav povrata) zahtjev za otpust ili povrat može se podnijeti u roku šest mjeseci. Ako to posebne okolnosti opravdavaju, carinarnica može rok iz stavka 1. ovoga članka produžiti, pa i u slučaju da je prvotni rok bio produžavan. Obrazac za završetak postupka ili zahtjev za otpust ili povrat moraju sadržavati: a) identifikacijske podatke o odobrenju, b) količinu svake vrste robe za koju se završava postupak, zahtijeva otpust ili povrat, te za koju je odobreno puštanje u postupak kod druge carinarnice, c) tarifnu oznaku uvozne robe, d) za uvoznu robu važeće stope carine, a po potrebi i njezinu carinsku vrijednost, e) identifikacijske podatke o carinskim deklaracijama s kojima je roba bila stavljena u postupak, f) vrstu i količinu dobivenih ili prerađenih proizvoda ili robe u nepromijenjenom stanju, kao i odobravanju carinski dopuštenih postupanja ili uporabe, te podatke o carinskim deklaracijama ili drugim carinskim ispravama i drugim prilozima, koji se odnose na završetak postupka i s tim povezane rokove, g) vrijednost dobivenih proizvoda, ako se kod obračuna proizvodnih postupaka primjenjuju vrijednosne metode, h) normativ uporabe, i) iznos uvoznih davanja, koje treba platiti, otpustiti ili vratiti, te po potrebi i kamata koje treba platiti; odnosi li se ovaj iznos na primjenu članka 254. ove Uredbe, valja ga posebno iskazati, te j) kod postupka preradbe pod carinskim nadzorom: tarifnu oznaku prerađenih proizvoda i podatke neophodne za određivanje carinske vrijednosti. Obrasci iz stavka 1. ovog članka nalaze se u Prilogu 25. ove Uredbe i njezin su sastavni dio. Pododjeljak 7. Suradnja carinarnica Članak 230. Da bi se svim carinarnicama uključenim u provedbu postupaka, omogućio pravodoban pristup raspoloživim podacima, na zahtjev sudionika postupka ili po odluci sudjelujućih carinarnica, koriste se informativni obrasci iz Priloga 26. ove Uredbe, koji su njezin sastavni dio, osim ako nadzorna carinarnica ne utvrdi drugi način razmjene podatka: a) u postupku carinskog skladištenja: Informativni obrazac 8 (INF 8) za podatke o osnovama za obračun carinskog duga za odnosnu robu, prema stanju prije provedbe uobičajenih oblika postupanja, b) za postupak unutarnje proizvodnje: – Informativni obrazac 1 (INF 1) za podatke o svoti carinskog duga, kamata, položenom osiguranju i trgovačkim mjerama, – Informativni obrazac (INF 7) s podacima potrebnim za otpust ili povrat uvoznih davanja u sustavu povrata carine, c) za postupak privremenog uvoza Informativni obrazac 6 (INF 6) za podatke o osnovama za izračun ili izračunatoj svoti carinskog duga za premještenu robu. Poglavlje 2. Carinsko skladištenje Odjeljak 1. Opće odredbe Članak 231. Carinska skladišta mogu biti javna ili privatna. Posjednik carinskog skladišta odgovoran je: – da se roba smještena u carinskome skladištu ne uzima ispod carinskog nadzora, – za ispunjenje svih obveza koje proizlaze iz smještaja robe u carinsko skladište, – za ispunjenje posebnih uvjeta sadržanih u odobrenju za vođenje carinskog skladišta. Iznimno, kada je to propisom predviđeno odgovornost snosi korisnik skladišta. Javna carinska skladišta se razvrstavaju kako slijedi: a) skladište tipa A, kod kojega odgovornost iz stavka 2. ovog članka snosi posjednik skladišta, b) skladište tipa B, kod kojega odgovornost snosi korisnik skladišta, c) skladište tipa F, kojim upravlja Carinska uprava. Privatna carinska skladišta, kod kojih odgovornost snosi posjednik skladišta, koji je ujedno i korisnik, koji ne mora biti i vlasnik robe, razvrstavaju se kako slijedi: a) skladište tipa D, kod kojega se roba pušta u slobodan promet na temelju knjigovodstvenih zapisa, pri čemu su mjerodavna svojstva, carinska vrijednost i količina roba utvrđeni u trenutku stavljanja robe u postupak skladištenja, b) skladište tipa E, kod kojega za postupak nije nužno da se roba skladišti na mjestu koje je odobreno kao carinsko skladište, c) skladište tipa C, kod kojega se ne mogu primijeniti odredbe propisane u točkama a) i b) ovoga stavka. Odobrenjem za skladište tipa E može se odrediti, primjenjivanje odredbi važećih za skladište tipa D. Odjeljak 2. Dodatni uvjeti za izdavanje odobrenja Članak 232. U odobrenju carinarnica naznačuje prostorije ili druga mjesta, koja je dopušteno koristiti kao carinsko skladište tipa A, B, C ili D. Carinarnica može dopustiti uporabu skladišta i za privremeni smještaj robe kao carinskog skladišta ili njihovo poslovanje kao carinskog skladišta tipa F. Isti prostor ne može se odobriti za poslovanje više carinskih skladišta istodobno. Ako će se skladištiti roba koja po svojoj naravi predstavlja opasnost ili može štetiti drugoj robi ili iz drugih razloga zahtijeva posebno postupanje, u odobrenju treba navesti da se smije skladištiti samo u posebno opremljenim prostorijama. Carinarnica može odobriti da se carinska skladišta tipa A, C, D i E koriste kao opskrbna skladišta za opskrbu živežnim namirnicama pomorskih brodova i zrakoplova u međunarodnom prometu te platformi za bušenje i pridobivanje nafte u međunarodnim vodama. Članak 233. Odobrenje za postupak carinskog skladištenja može se izdati, samo ako uobičajeni oblici rukovanja ili postupci unutarnje proizvodnje ili preradbe pod carinskim nadzorom ne prevladavaju u odnosu na skladištenje robe. Odobrenje se neće izdati ako se objekti carinskog skladišta ili skladišni prostori koriste za prodaju robe na malo. Iznimno, u prostorijama carinskog skladišta dozvoljena je prodaja robe na malo u slučajevima kada se prodaje roba uz oslobođenje od plaćanja carine: a) putnicima u putničkom prometu prema drugoj državi, b) diplomatskom ili konzularnom osoblju koje prema međunarodnim sporazumima ima po toj osnovi pravo na oslobođenje od plaćanja carine, c) članovima međunarodnih organizacija, d) postrojbama ili pripadnicima stranih oružanih snaga, prema posebno zaključenim sporazumima, e) osobama iz članka 187. stavak 1. točka 11) i 12) u svezi sa stavkom 5. istoga članka Carinskog zakona, f) braniteljima koji su oslobođeni od plaćanja carine sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Pri provjeri ispunjavanja gospodarskih uvjeta za izdavanje odobrenja za poslovanje carinskog skladišta, carinarnica vodi računa i o visini troškova koje bi mogla imati carinarnica u svezi s nadzorom i kontrolom postupka, posebice s obzirom na tip carinskog skladišta i vrstu carinskih postupaka. Odjeljak 3. Evidencija robe Članak 234. U carinskim skladištima tipa A, C, D i E za vođenje s carinskim propisima usklađenih poslovnih evidencija o robi odgovoran je posjednik carinskog skladišta. U carinskim skladištima tipa F umjesto evidencije iz stavka 1. ovoga članka vode se evidencije sukladno carinskim propisima. U carinskom skladištu tipa B nadzorna carinarnica umjesto evidencije iz stavka 1. ovoga članka, zadržava i čuva carinske deklaracije o stavljanju robe u postupak. Članak 235. Iz podataka iskazanih u knjigovodstvenim evidencijama mora u svakom trenutku biti vidljivo stvarno stanje robe puštene u postupak carinskog skladištenja. Posjednik carinskog skladišta obvezan je nadzornoj carinarnici, u roku koji ona odredi, dostaviti popisom robe iskazano stanje (inventurno stanje). U slučajevima kada je roba sukladno članku 122. stavak 2. Carinskog zakona predmet uobičajenih rukovanja, carinska vrijednost robe u evidencijama iskazuje se prije provedbe uobičajenih rukovanja. U knjigovodstvenim evidencijama o robi obvezatno se iskazuju i odgovarajući podaci o privremenom premještaju ili zajedničkom skladištenju robe prema članku 240. ove Uredbe. Članak 236. Kada je roba stavljena u postupak skladištenja, u skladištu tipa E mora se po prispijeću robe u posjednikove skladišne prostore upisati u evidenciju. Koristi li se carinsko skladište istodobno i kao skladište za privremeni smještaj, upis u evidenciju robe vrši se istovremeno sa prihvatom deklaracije za privremeni smještaj. Knjiženje podataka u evidencijama o završetku carinskog postupka obavlja se najkasnije u trenutku kad je roba napustila carinsko skladište ili posjednikove skladišne prostore. Odjeljak 4. Posebne odredbe o provedbi postupka Članak 237. Strana roba može se podvrći uobičajenim oblicima rukovanja. Uobičajenim oblicima rukovanja smatraju se radnje propisane u Prilogu 27. ove Uredbe, koji je njezin sastavni dio. Članak 238. Roba se može privremeno iznijeti iz carinskog skladišta za razdoblje ne duže od tri mjeseca. Ako to posebne okolnosti zahtijevaju, navedeni rok se može produžiti. Članak 239. Zahtjev za odobrenje uobičajenih oblika rukovanja ili privremenog iznošenja robe iz carinskog skladišta podnosi se nadzornoj carinarnici, u pisanom obliku i posebno za svaki slučaj. Zahtjev mora sadržavati sve podatke potrebne za provedbu postupka. Odobrenja iz stavka 1. ovoga članka mogu se dati i u odobrenju za provedbu postupka carinskog skladištenja. U tom slučaju nadzorna carinarnica se treba izvijestiti, na način koji ona odredi, prije poduzimanja uobičajenih oblika rukovanja ili privremenog iznošenja. Članak 240. Kada se domaća roba skladišti u prostorijama carinskog skladišta ili drugim prostorijama koje se koriste za skladištenje robe stavljene u postupak carinskog skladištenja, mogu se utvrditi posebne metode za prepoznavanje te robe, naročito sa namjenom njezinog prepoznavanja od robe koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja. Carinarnica može dopustiti zajedničko skladištenje strane i domaće robe, samo ako je moguće u svakom trenutku utvrditi carinski status svake vrste uskladištene robe. Roba koja se zajednički skladišti mora imati istovjetnu osmeroznamenkastu tarifnu oznaku, te posjedovati istu trgovačku kakvoću i ista tehnička obilježja. U slučaju deklariranja za carinski dopušteno postupanje ili uporabu, roba koja ispunjava uvjete iz stavka 3. ovoga članka, u posebnim slučajevima, ako je njezin carinski status utvrdiv, u odnosu na carinsku deklaraciju za određenje carinski dopuštenoga postupanja ili uporabe može se smatrati domaćom ili stranom robom. Kada je carinarnica odobrila primjenu stavka 2. ovog članka, ne smije dozvoliti carinski status robe za veću količinu robe od one koja je stvarna količina strane robe, skladištene u carinskom skladištu, za koju će se odrediti carinsko dopušteno postupanje ili uporaba, u vrijeme iznosa robe iz skladišta. Članak 241. Kada se provodi u prostorijama carinskoga skladišta ili drugim skladišnim prostorima postupak unutarnje proizvodnje ili postupak preradbe pod carinskim nadzorom, na robu stavljenu u odnosni postupak odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 240. ove Uredbe. Ako se u postupku unutarnje proizvodnje ne koristi istovrijedna roba ili se provodi postupak preradbe pod nadzorom, ne primjenjuju se odredbe članka 240. ove Uredbe o zajedničkom skladištenju robe, u dijelu koji se odnosi na domaću robu. Podaci iz evidencija moraju omogućiti carinarnici, da u svakom trenutku može pratiti točno stanje robe ili proizvodnje u postupku. Poglavlje 3. Postupak unutarnje proizvodnje Odjeljak 1. Opće odredbe Članak 242. Za potrebe ovog poglavlja: a) »prethodni izvoz« podrazumijeva sustav koji omogućuje da se dobiveni proizvodi, proizvedeni iz istovrijedne robe, izvezu prije nego je uvozna roba stavljena u postupak unutarnje proizvodnje (sustav odgode), b) »posao oplemenjivanja« podrazumijeva proizvodnju uvozne robe koja je posredno ili neposredno dana korisniku odobrenja na raspolaganje radi proizvodnje prema specifikacijama i uputama, te za račun naručitelja sa sjedištem u drugoj zemlji, pri čemu plaćanja obično obuhvaćaju samo troškove proizvodnje. Odjeljak 2. Dodatni uvjeti za dobivanje odobrenja Članak 243. Odobrenje će se izdati samo, ako podnositelj zahtjeva namjerava glavni dobiveni proizvod izvesti ili ponovno izvesti. Članak 244. Odobrenje se također može izdati za robu iz članka 124. stavak 2. točka a) alineja četvrta Carinskog zakona, osim za sljedeće robe: a) gorivo i druge izvore energije, osim onih, koji su nužno potrebni za ispitivanje dobivenih proizvoda ili za utvrđivanje grešaka kod popravaka konkretne uvozne robe, b) druga maziva osim onih, koja su nužno potrebna za probni pogon, ispitivanje, kalibriranje i reguliranje dobivenih proizvoda, te c) opremu i alate. Članak 245. Smatra se da su gospodarski uvjeti ispunjeni pod uvjetom da: a) se zahtjev odnosi na: – proizvodne radnje koje se obavljaju s robom koja nema komercijalnu namjenu, – proizvodnja na osnovi ugovora o oplemenjivanju, – proizvodnja dobivenih proizvoda, koji su dobiveni u proizvodnji po ranijem odobrenju, za čiju su proizvodnju bili provjereni gospodarski uvjeti, – uobičajeni oblici rukovanja iz članka 237. ove Uredbe, te – popravke, b) ukupna vrijednost uvezene robe prema osmeroznamenkastoj tarifnoj oznaci po podnositelju zahtjeva i kalendarskoj godini ne prelazi iznos od 100.000 kuna. Članak 246. U iznimnim slučajevima, podnositelj zahtjeva može kod Carinske uprave – Središnji ured dokazivati da su ispunjeni drugi gospodarski uvjeti, osim onih koji su navedeni u članku 245. ove Uredbe. U tom slučaju u zahtjevu mora navesti i obrazložiti te razloge. U slučaju iz stavka 1. ovog članka, ako Carinska uprava – Središnji ured smatra da su gospodarski uvjeti ispunjeni, može se izdati odobrenje za postupak unutarnje proizvodnje, ali samo za razdoblje koje ne može biti dulje od devet mjeseci. O donošenju odobrenja iz stavka 2. ovoga članka Carinska uprava – Središnji ured pisano izvješćuje Ministarstvo gospodarstva. Na osnovi izvješća iz stavka 3. ovog članka, Ministarstvo gospodarstva ocjenjuje, može li se smatrati da su gospodarski uvjeti navedeni u odobrenju ispunjeni i u slučaju proteka roka iz stavka 2. ovog članka. U tom slučaju, Carinska uprava – Središnji ured može produljiti valjanost odobrenja iz stavka 2. ovog članka. Kada Carinska uprava – Središnji ured smatra, da nisu ispunjeni gospodarski uvjeti za odobrenje postupka unutarnje proizvodnje, dužna je o tome izvijestiti podnositelja zahtjeva i Ministarstvo gospodarstva. Članak 247. Kada okolnosti pojedinog slučaja ukazuju da bi primjena postupka unutarnje proizvodnje mogla negativno utjecati na interese domaćih proizvođača, iako je ispunjen jedan od uvjeta iz članka 245. ili 246. ove Uredbe, postupit će se u skladu sa ovim člankom. Ugroženi domaći proizvođač može u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, podnijeti zahtjev Carinskoj upravi – Središnjem uredu, da se zabrani izvođenje postupka unutarnje proizvodnje. Zahtjev mora sadržavati sve podatke koji omogućuju odlučivanje o pitanju da li su ugroženi osnovni interesi domaćih proizvođača na osnovi osporenog gospodarskog uvjeta. Carinska uprava – Središnji ured odlučuje o zahtjevu iz stavka 2. ovog članka, nakon što dobije mišljenje Ministarstva gospodarstva. Ako je zahtjev usvojila, Carinska uprava - Središnji ured treba u rješenju točno odrediti okolnosti zbog kojih se smatra da nije ispunjen pojedini gospodarski uvjet. Carinarnica ne može dopustiti da postupak unutarnje proizvodnje započne na osnovi osporenih gospodarskih uvjeta, računajući od dana donošenja rješenja kojim je usvojen zahtjev iz stavka 2. ovoga članka. Odobrenja za postupak unutarnje proizvodnje, koja su bila donesena na osnovi osporenih gospodarskih uvjeta prije donošenja rješenja iz stavka 4. ovog članka, ukinut će se u skladu sa člankom 10. Carinskog zakona. Članak 248. U odobrenju se određuju način i druge mjere za prepoznavanje uvozne robe ugrađene u dobivene proizvode, kao i uvjeti za provedbu postupka s istovrijednom robom. Način i druge mjere za prepoznavanje robe iz stavka 1. ovoga članka podrazumijevaju i provjeru evidencije. Odjeljak 3. Odredbe o provedbi postupka Članak 249. U odobrenju se navodi, da li i pod kojim uvjetima se istovrijedna roba u smislu članka 124. stavak 2. točka c) Carinskog zakona, koja se razvrstava u istu osmeroznamenkastu tarifnu oznaku, ima istu trgovačku kakvoću i ista tehnička svojstva kao i uvozna roba, može koristiti u postupcima unutarnje proizvodnje. Može se dopustiti, da je istovrijedna roba višeg stupnja obrade nego uvozna roba, ako se – izuzimajući izvanredne slučajeve – bitni dio procesa unutarnje proizvodnje, kojemu je istovrijedna roba podvrgnuta, provodi u pogonima korisnika ili za njegov račun u drugim pogonima. Članak 250. U odobrenju se navodi rok za završetak postupka. Na zahtjev korisnika odobrenja, nadležna carinarnica može odobriti globalizaciju, u slučajevima kada se očekuje da će za uvoznu robu redovno biti započet postupak unutarnje proizvodnje, a da je za dobivene proizvode postupak ponovnog izvoza u pravilu stalan. Globalizacija može biti mjesečna ili tromjesečna. U slučaju globalizacije, rokovi koji počinju teći unutar kalendarskog mjeseca ili tromjesečja, proteći će zadnjeg dana sljedećeg kalendarskog mjeseca ili tromjesečja. Ako to posebne okolnosti opravdavaju, rokovi određeni odobrenjem mogu se produžiti. Ističe li u istom trenutku rok za završetak postupka za svu robu, stavljenu unutar određenog razdoblja u postupak, u odobrenju se može odrediti da se rok za završetak postupka istovremeno produžava za svu robu koja se u odnosnom trenutku nalazi u postupku. Carinarnica može zahtijevati, da se toj robi, unutar utvrđenoga roka, odredi novo carinski dopušteno postupanje ili uporaba. Neovisno da li je primijenjena globalizacija ili stavak 6. ovoga članka, sljedećim dobivenim proizvodima ili robi u nepromijenjenom stanju, rok za završetak postupka ne smije se prekoračiti: a) četiri mjeseca za mlijeko i mliječne proizvode razvrstane u tarifne brojeve 0401 do 0406 Carinske tarife, b) dva mjeseca kod klanja netovljenih životinja iz poglavlja 1 Carinske tarife, c) tri mjeseca za tovljene (po potrebi uključujući i klanje) životinje iz tarifnih brojeva 0104 i 0105 Carinske tarife, d) šest mjeseci za tovljenje (po potrebi uključujući i klanje) drugih životinja iz poglavlja 1 Carinske tarife, te e) šest mjeseci u slučaju preradbe mesa. U slučaju obavljanja dodatnih postupaka oplemenjivanja ili zbog posebnih okolnosti, na zahtjev korisnika odobrenja, rok se može produžiti, pri čemu ukupno razdoblje ne smije biti duže od 12 mjeseci. Članak 251. U slučaju prethodnog izvoza, u odobrenju se određuje rok u kojem uvoznu robu treba staviti u postupak, poštivajući vrijeme potrebno za nabavu i prijevoz u Republiku Hrvatsku. Rok iz stavka 1. ovoga članka ne smije prekoračiti: a) tri mjeseca za robu na koju se primjenjuju mjere trgovinske politike, b) šest mjeseci za ostalu robu. Rok od šest mjeseci može se ipak na obrazloženi zahtjev korisnika produžiti, s tim da se ne smije prekoračiti ukupni rok od 12 mjeseci. Članak 252. U svrhu završetka postupka ili podnošenja zahtjeva za otpust ili povrat carinskog duga izvozom ili ponovnim izvozom smatra se: a) isporuka dobivenih proizvoda diplomatskim ili konzularnim predstavništvima ili diplomatskom i konzularnom osoblju, kojima je priznato pravo na oslobođenje od plaćanja carine sukladno međunarodnim sporazumima koje je Republika Hrvatska sklopila ili im je pristupila, b) isporuka dobivenih proizvoda stranim vojnim postrojbama ili osoblju u carinskom području, sukladno međunarodnim sporazumima koje je Republika Hrvatska sklopila ili im je pristupila, c) isporuka civilnih zrakoplova; carinarnica može dozvoliti završetak postupka, ako je uvezena roba prvotno upotrebljena za izradu, popravak, opremanje ili preuređivanje civilnih zrakoplova ili dijelova za njih, pod uvjetom da korisnikove evidencije omogućuju provjeru pravilne uporabe i izvođenje postupka, d) raspolaganje sa sporednim dobivenim proizvodima, koji se prema propisima o zaštiti okoliša ne smiju uništiti pod carinskim nadzorom; pri tome korisnik mora dokazati, da je završetak postupka prema carinskim propisima nemoguć ili gospodarski neopravdan, te da je postupljeno sukladno propisima o zaštiti okoliša. Odjeljak 4. Posebne odredbe o provedbi postupka u sustavu odgode Članak 253. Pri uporabi istovrijedne robe u postupku unutarnje proizvodnje prema članku 125. Carinskog zakona ne treba obaviti formalnosti za njezino stavljanje u postupak. Istovrijedna roba i iz nje dobiveni proizvodi postaju stranom robom i uvoznom robom, odnosno domaćom robom odmah po prihvatu carinske deklaracije kojom se završava postupak. Kada je uvozna roba stavljena u promet prije završetka postupka, njezin se carinsko-pravni status mijenja u trenutku stavljanja u promet. U iznimnim slučajevima, kada se za istovrijednu robu očekuje da u tom trenutku neće biti dostupna, carinarnica može, na zahtjev korisnika odobrenja, odobriti da istovrijedna roba u nekom kasnijem trenutku i unutar primjerenoga roka mora biti dostupna. U slučaju prethodnog izvoza: – dobiveni proizvodi postaju stranom robom u trenutku prihvaćanja izvozne carinske deklaracije, pod uvjetom da se roba koja se uvozi stavi u postupak, – uvozna roba postaje domaćom robom u trenutku njezinoga stavljanja u postupak. Članak 254. U odobrenju se određuje, da li se dobiveni proizvodi ili roba u nepromijenjenom stanju, mogu pustiti u slobodan promet bez podnošenja carinske deklaracije, vodeći računa o eventualnim ograničenjima ili zabranama. U tom slučaju smatra se da je roba u trenutku isteka roka za završetak postupka puštena u slobodan promet, ako nije prije toga određeno carinski dopušteno postupanje ili uporaba. Za potrebe članka 222. stavak 1. Carinskog zakona smatra se, da je u trenutku podnošenja obračuna, carinska deklaracija za puštanje robe u slobodan promet podnijeta i prihvaćena, te puštanje robe odobreno. Proizvodi ili roba smatraju se domaćom robom od trenutka njihovoga stavljanja u promet. Članak 255. Puštaju li se u slobodan promet dobiveni proizvodi, podaci u poljima 15., 16., 34., 41. i 42. carinske deklaracije odnose se na uvoznu robu. Navedeni podaci mogu se također iskazati i putem Informatinog obrasca INF 1 ili druge, uz carinsku deklaraciju, priložene isprave. Članak 256. Ako se za dobivene proizvode ili robu u nepromijenjenom stanju postupak završava njihovim stavljanjem u postupak s odgodom ili smještajem u slobodnu zonu ili slobodno skladište, mora se na ispravama ili u evidencijama koje se primjenjuju u postupku stjecanja novog carinski dopuštenog postupanja ili uporabe staviti bilješka: »U-I roba«. Podliježe li roba iz stavka 1. ovog članka i primjeni posebnih mjera trgovinske politike, pored bilješke iz stavka 1. ovoga članka dodaje se i sljedeća bilješka: »Trgovinske mjere«. Odjeljak 5. Posebne odredbe o provedbi postupka u sustavu povrata Članak 257. Dobiveni proizvodi, stavljeni u carinski postupak ili u slobodnu zonu ili slobodno skladište, mogu se pustiti u slobodni promet, kada to odobri carinarnica koja izdaje takvo odobrenje, i kada to okolnosti opravdavaju. Kada se robi, koja je u sustavu povrata, odredi carinski dopušteno postupanje ili uporaba sukladno članku 256. st. 1. ove Uredbe, tada se umjesto bilješke iz navedene odredbe stavlja sljedeća bilješka: »U-I roba / sustav povrata«. Poglavlje 4. Preradba pod carinskim nadzorom Članak 258. Postupak preradbe pod carinskim nadzorom primjenjuje se za robu, čijom preradbom se dobivaju proizvodi za koje je propisana niža carina nego za uvoznu robu. Ovaj postupak se također primjenjuje za robu, koju treba podvrgnuti proizvodnim radnjama da bi se kod njezinog puštanja u slobodni promet osigurali propisani tehnički uvjeti. Članak 250. stavak 1. i 2. ove Uredbe odgovarajuće se primjenjuje i na ovaj postupak. U svrhu određivanja carinske vrijednosti dobivenih proizvoda deklariranih za slobodni promet, deklarant može izabrati bilo koju metodu iz članka 32. – 35. Carinskog zakona ili carinskoj vrijednosti uvozne robe dodati troškove preradbe. Članak 259. Za vrste roba i postupke preradbe navedene u Prilogu 28. ove Uredbe, koji je njezin sastavni dio, smatra se da su gospodarski uvjeti ispunjeni. Za druge vrste roba i druge postupke preradbe, carinarnica provjerava da li su ispunjeni gospodarski uvjeti za provedbu postupka. Poglavlje 5. Privremeni uvoz Odjeljak 1. Opće odredbe Članak 260. Životinje, koje se okote od životinja, privremeno uvezenih u carinsko područje Republike Hrvatske, izuzev ako imaju zanemarivu tržišnu vrijednost, smatraju se carinskom robom stavljenom u postupak privremenog uvoza. Carinska uprava je dužna osigurati da ukupno razdoblje u kojem se roba nalazi u postupku privremenog uvoza u cilju ispunjenja iste svrhe i kod istog korisnika postupka, ne bude dulje od 24 mjeseca, pa čak i kada je postupak privremenog uvoza završen stavljanjem odnosne robe u drugi carinski postupak s odgodom, te je ponovno stavljena u postupak privremenog uvoza. Ipak, na zahtjev korisnika postupka, može se odobriti produljenje roka za ponovni izvoz robe, isključivo za razdoblje u kojem roba nije bila korištena u skladu s utvrđenim uvjetima. U smislu članka 148. stavak 3. Carinskog zakona, pod iznimnim okolnostima smatraju se svi događaji, zbog kojeg je robu potrebno upotrebljavati u produženom razdoblju kako bi se ispunila svrha prvotno odobrenog privremenog uvoza. Roba, koja je stavljena u postupak privremenog uvoza, mora ostati u nepromijenjenom stanju. Dopušteni su popravci i održavanje, uključivši i remont i prilagodbu, te mjere potrebne za održavanje robe ili osiguravanje tehničkih uvjeta potrebnih za uporabu iste. Članak 261. Privremeni uvoz s potpunim oslobođenjem od plaćanja carine (u daljnjem tekstu: potpuno oslobođenje), odobrit će se u skladu sa člancima 262. do 285. ove Uredbe. Privremeni uvoz s djelomičnim oslobođenjem od plaćanja carine (u daljnjem tekstu: djelomično oslobođenje) neće se odobriti za: – potrošnu robu, te – osobna vozila bez obzira na njihovu namjenu. Odjeljak 2. Uvjeti za odobravanje privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem Pododjeljak 1. Prijevozna sredstva Članak 262. Pojedini izrazi u ovom poglavlju imaju sljedeće značenje: a) komercijalna uporaba: upotreba prijevoznih sredstava za prijevoz ljudi i robe uz naknadu ili u okviru gospodarske djelatnosti; b) privatna uporaba: upotreba prijevoznih sredstava isključivo u privatne svrhe, što isključuje komercijalnu upotrebu prijevoznih sredstava; c) unutrašnji promet: prijevoz ljudi i robe, ukrcanih ili utovarenih u carinskom području Republike Hrvatske radi iskrcaja ili istovara unutar istog carinskog područja. Prijevozno sredstvo uključuje i uobičajene zamjenske dijelove, dodatke i opremu. Članak 263. Potpuno oslobođenje odobrit će se za privremeni uvoz paleta. Postupak se također završava i kada se palete istog tipa i iste ili približno iste vrijednosti izvoze ili ponovno izvoze. Članak 264. Potpuno oslobođenje odobrit će se za privremeni uvoz kontejnera, ako su trajno označeni na primjerenom i jasno vidljivom mjestu, sa sljedećim podacima: a) identitetom vlasnika ili operatera, s upisanim imenom i prezimenom/nazivom, odnosno prepoznatljivom identifikacijskom oznakom, bez simbola kao što su grb ili zastava, b) iznimno, kod kontejnera posebno namijenjenih za kombinirani željezničko-cestovni prijevoz: s identifikacijskim oznakama i brojem kontejnera, danim od vlasnika ili operatera, tara-težinom, uključivši svu trajno pričvršćenu opremu, c) iznimno, kod kontejnera koji služe za zračni prijevoz: s oznakom zemlje kojoj kontejner pripada, navedenom s punim imenom ili ISO alpha-2 šifrom za odnosnu zemlju, utvrđenu međunarodnim standardom ISO 3166 ili 6346, ili s karakterističnim inicijalnim oznakama zemlje u kojoj je registrirano motorno vozilo u međunarodnom cestovnom prometu, ili s brojevima, ako je riječ o kontejnerima s pomičnim dijelovima, koji se koriste za kombinirani željezničko-cestovni prijevoz. Kada se zahtjev za odobravanje postupka privremenog uvoza podnese sukladno članku 209. stavku 3. točki c) ove Uredbe, kontejnere nadzire zastupnik u carinskom području, koji lako u svakom trenutku može obavijestiti gdje se kontejneri nalaze, kao i pružiti podatke o njihovom stavljanju u postupak i završetku postupka. Kontejneri se mogu koristiti u unutarnjem prometu, prije njihova ponovnog izvoza. Ipak, smiju se koristiti samo jednom tijekom svog boravka u carinskom području, i to za prijevoz robe ukrcate i istovarene u carinskom području, ako bi inače istim područjem kontejneri prometovali prazni. Pod uvjetima iz Ženevske konvencije od 21. siječnja 1994. godine o kontejnerima, carinarnica će dopustiti završetak postupka izvozom ili ponovnim izvozom kontejnera iste vrste i približno iste vrijednosti. Članak 265. Potpuno oslobođenje će se odobriti za cestovna prijevozna sredstva, te željeznička, zračna, morska i riječna prijevozna sredstva u sljedećim slučajevima: a) ako su registrirana izvan carinskog područja Republike Hrvatske i na ime osobe izvan carinskog područja Republike Hrvatske, a u slučaju da prijevozna sredstva nisu registrirana, smatra se da je navedeni uvjet zadovoljen, ako su u vlasništvu osobe sa sjedištem, odnosno uobičajenim mjestom stanovanja izvan carinskog područja Republike Hrvatske, b) ako ih upotrebljava osoba s uobičajenim boravkom izvan carinskog područja Republike Hrvatske, ne isključujući primjenu članaka 267., 268. i 269. ove Uredbe, te c) ako se, u slučaju komercijalne uporabe, i uz izuzetak željezničkih prijevoznih sredstava, upotrebljavaju isključivo za prijevoz koji počinje ili završava izvan carinskog područja, uz mogućnost upotrebe i u unutrašnjem prometu, kada to propisuju važeći propisi u području transporta. Kada su prijevozna sredstva iz stavka 1. ovog članka ponovno iznajmljena od osobe registrirane za iznajmljivanje u carinskom području Republike Hrvatske, osobi sa sjedištem, odnosno uobičajenim mjestom stanovanja izvan carinskog područja Republike Hrvatske, iste je potrebno ponovno izvesti u roku od osam dana od početka važenja ugovora. Članak 266. Osobe sa sjedištem u carinskom području Republike Hrvatske imaju pravo na privremeni uvoz s potpunim oslobođenjem u sljedećim slučajevima: a) željeznička prijevozna sredstva su dana na raspolaganje tim osobama u skladu s ugovorom, temeljem kojeg svaka željeznička mreža može upotrebljavati tračnička vozila druge željezničke mreže kao svoje, b) prijevozna sredstva se koriste samo u hitnim slučajevima i nisu u upotrebi dulje od pet dana, te c) prijevozna sredstva upotrebljavaju osobe registrirane za iznajmljivanje, s obvezom ponovnog izvoza u roku od pet dana. Članak 267. Domaće fizičke osobe sa prebivalištem u carinskom području Republike Hrvatske, imaju pravo na potpuno oslobođenje kada privatno upotrebljavaju prijevozna sredstva povremeno i u posebno opravdanim situacijama, na temelju naloga nositelja registracije, koji je u trenutku upotrebe u carinskom području Republike Hrvatske. Navedene osobe također mogu upravljati prijevoznim sredstvima u privatne svrhe, kada su iznajmljene, temeljem pisanog ugovora, u sljedeće svrhe: a) za povratak u područje svojeg prebivališta u Republici Hrvatskoj, te b) da napuste carinsko područje Republike Hrvatske. Prijevozna sredstva treba ponovno izvesti ili vratiti osobi registriranoj za iznajmljivanje sa sjedištem u carinskom području Republike Hrvatske u roku: – od pet dana od dana zaključenja ugovora iz stavka 1. točka a) ovog članka, – od dva dana od dana zaključenja ugovora iz stavka 1. točka b) ovog članka. Članak 268. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se kada je prijevozno sredstvo potrebno privremeno registrirati u carinskom području Republike Hrvatske, uz namjeru ponovnog izvoza, na ime jedne od sljedećih osoba: a) osobe sa sjedištem izvan carinskog područja Republike Hrvatske, b) fizičke osobe s prebivalištem u carinskom području Republike Hrvatske, kada se seli izvan carinskog područja Republike Hrvatske. U slučaju iz stavka 1. točke b) ovog članka, prijevozno sredstvo je obvezno izvesti u roku od tri mjeseca od dana registracije. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se kada prijevozno sredstvo, u komercijalne ili privatne svrhe, koristi fizička osoba s prebivalištem u carinskom području Republike Hrvatske, zaposlena kod vlasnika prijevoznog sredstva, koji ima sjedište izvan carinskog područja. Privatna uporaba mora biti navedena u ugovoru o radu odnosne osobe. Carinarnica može ograničiti privremeni uvoz prijevoznih sredstava u slučaju višekratne uporabe prijevoznih sredstava sukladno ovim odredbama. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje može se, u iznimnim slučajevima, odobriti osobama sa sjedištem u carinskom području Republike Hrvatske, kada se prijevozno sredstvo koristi za određeni pojedinačni posao. Članak 269. Ne isključujući primjenu drugih posebnih odredaba, rok za završetak postupka privremenog uvoza je: a) za željeznička prijevozna sredstva: 12 mjeseci, b) za komercijalnu uporabu prijevoznih sredstava, osim željezničkih prijevoznih sredstava: razdoblje potrebno za obavljanje prijevoza, c) za cestovna prijevozna sredstva koja privatno upotrebljavaju: – studenti: razdoblje tijekom kojega studenti ostaju u carinskom području Republike Hrvatske, isključivo radi studiranja, – osobe, koje obavljaju poslove u određenom vremenskom trajanju: razdoblje potrebno za obavljanje odnosnog posla, – u drugim slučajevima, uključivši jahaću i zaprežnu stoku i zaprežna vozila: šest mjeseci u dvanaestomjesečnom razdoblju, d) prijevozna sredstva u zračnom prometu za privatnu upotrebu: šest mjeseci u dvanaestomjesečnom razdoblju, e) prijevozna sredstva za morski i riječni promet za privatnu upotrebu: šest mjeseci. Pododjeljak 2. Osobni i sportski predmeti putnika, roba za potrebe pomoraca Članak 270. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se putnicima za osobne predmete, koji su potrebni tijekom putovanja i predmete u športske svrhe. Osobni predmeti označuju sve predmete, nove ili rabljene, koje putnik s razlogom može trebati za osobnu uporabu tijekom putovanja, uzimajući u obzir sve okolnosti putovanja, ali isključujući svu robu uvezenu u komercijalne svrhe. Putnik, u smislu st. 1. ovog članka, označava osobu iz članka 143. st. 1. alineja a) toč. 1. ove Uredbe. Članak 271. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za robu za potrebe pomoraca, pod sljedećim uvjetima: a) ako se upotrebljava na stranom brodu u međunarodnom pomorskom prometu, b) ako je iskrcana s takvog broda kako bi ju privremeno na kopnu rabila posada broda, ili c) ako je upotrebljava posada broda u kulturnim ili socijalnim ustanovama, kojima upravljaju neprofitne organizacije, ili u prostorima u kojima se uobičajeno obavlja vjerska služba za pomorce. Pododjeljak 3. Materijali za pomoć žrtvama katastrofa, te medicinska, kirurška i laboratorijska oprema, kao i životinje i oprema za uporabu u pograničnom području Članak 272. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za pošiljke pomoći u slučaju elementarnih nepogoda ili sličnih katastrofa, kada se upotrebljavaju zajedno s mjerama koje se poduzimaju radi uklanjanja posljedica nepogoda i sličnih katastrofa, u carinskom području Republike Hrvatske i namijenjene su državnim tijelima ili drugim javnim tijelima koje ovlasti Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Članak 273. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za medicinsku, kiruršku i laboratorijsku opremu, koja se posuđuje na zahtjev bolnice ili druge medicinske institucije, kojoj je nužno potrebna takva oprema, a zbog nedostatne vlastite opreme, te kada je namijenjena dijagnosticiranju ili terapiji. Članak 274. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za životinje, koje su u vlasništvu osobe s sjedištem, odnosno prebivalištem izvan carinskog područja Republike Hrvatske. Pogranično područje u smislu ovog članka, obuhvaća područje uz državnu granicu koje širinom obuhvaća 5 km od granične crte u dubinu teritorija Republike Hrvatske, a uključuje i naselja koja se samo jednim dijelom nalaze u tom području, osim ako drugačije nije utvrđeno ugovorom kojeg je Republika Hrvatska zaključila i ratificirala s drugom susjednom državom. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za sljedeću robu, namijenjenu za djelatnosti, specifične za pogranično područje, u skladu sa sljedećim: a) oprema mora biti u vlasništvu osobe sa sjedištem, odnosno prebivalištem u pograničnom području, uz pogranično područje Republike Hrvatske, određeno važećim propisima, b) oprema namijenjena gradnji, popravku ili održavanju infrastrukture u pograničnom području, za koje su odgovorna upravna tijela. Pododjeljak 4. Nosači tona, slike ili podataka, tiskani materijali, profesionalna oprema, te pedagoški materijal i znanstvena oprema Članak 275. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za opremu: a) nosače zvuka, slike ili podataka, u cilju prezentacije prije prodaje, ili je ista poslana besplatno, ili je namijenjena za presnimavanje tona, sinkroniziranje ili reprodukciju, te b) koja se koristi isključivo za reklamne svrhe. Članak 276. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za profesionalnu opremu koja je: a) u vlasništvu osobe sa sjedištem, odnosno prebivalištem izvan carinskog područja Republike Hrvatske, b) privremeno uvezena ili od osobe sa sjedištem, odnosno prebivalištem izvan carinskog područja Republike Hrvatske, ili od zaposlenika vlasnika, koji može imati sjedište, odnosno prebivalište u carinskom području Republike Hrvatske, te c) upotrebljena od uvoznika ili pod njegovim nadzorom, izuzev u slučaju audiovizualne koprodukcije. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje neće se odobriti za opremu, koja bi se koristila za industrijsku proizvodnju ili pakiranje robe (izuzev ručnog alata), opreme za eksploataciju prirodnih izvora, za gradnju, popravke ili održavanje zgrada, ili za zemljane ili slične radove. Članak 277. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za pedagoški materijal i znanstvenu opremu koja: a) je u vlasništvu osobe sa sjedištem, odnosno prebivalištem izvan carinskog područja Republike Hrvatske, b) je privremeno uvezena od strane javnih ili privatnih znanstvenih, pedagoških ustanova ili ustanova za stručno osposobljavanje, koja su neprofitna i služe isključivo za poduku, stručno osposobljavanje ili znanstvena istraživanja pod njihovom odgovornošću, c) je privremeno uvezena u prihvatljivoj količini, sukladno svrsi privremenog uvoza, te d) se neće koristiti za komercijalne svrhe. Pododjeljak 5. Ambalaža, modeli, matrice, kalupi, crteži, skice te mjerni, kontrolni i pokusni uređaji i slične stvari Članak 278. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za ambalažu: a) ako se privremeno uvozi puna, pa se ponovno izvozi prazna ili puna, b) ako se privremeno uvozi prazna, pa se ponovno izvozi puna. Ambalaže se ne smije upotrebljavati u unutarnjem prometu, osim za predviđen ponovni izvoz robe. U slučaju ambalaže, koja se privremeno uvozi puna, to ograničenje vrijedi tek od trenutka kada je se isprazni. Članak 279. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za modele, matrice, kalupe, crteže, skice, mjerne, kontrolne i pokusne naprave, te druge slične predmete: a) koji su vlasništvo osobe sa sjedištem, odnosno prebivalištem izvan carinskog područja Republike Hrvatske, b) koje u proizvodnji upotrebljava osoba sa sjedištem, odnosno prebivalištem u carinskom području, ako se najmanje 75% proizvoda, koji se proizvode uz njihovu uporabu, izvozi iz Republike Hrvatske. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za specijalni alat i instrumente, ako su isti: a) u vlasništvu osobe sa sjedištem, odnosno prebivalištem izvan carinskog područja Republike Hrvatske, te b) besplatno dani na raspolaganje osobi sa sjedištem u carinskom području Republike Hrvatske, za proizvodnju robe, koja se u potpunosti izvozi. Članak 280. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za sljedeće: a) robu, na kojoj je potrebno obaviti testiranje, eksperimente ili demonstriranje, b) uvoznu robu, na kojoj se mora obaviti testiranje, povezano s prodajnim ugovorom, koji sadrži klauzulu o probnom roku, i koje se stvarno i obave, c) robu, koja se upotrebljava radi obavljanja testiranja, eksperimenata ili predstavljanja bez financijske naknade. Za robu iz prethodnog stavka, rok za završetak postupka je šest mjeseci. Članak 281. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za uzorke robe, koji se uvoze u razumnim količinama i to isključivo za izložbu ili predstavljanje u carinskom području Republike Hrvatske. Članak 282. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se kada dobavljač ili serviser privremeno daju stranci na raspolaganje zamjenska sredstva za proizvodnju za vrijeme do isporuke ili popravka slične robe. Rok za završetak postupka je šest mjeseci. Pododjeljak 6. Roba za izložbene ili prodajne svrhe Članak 283. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za robu namijenjenu izlaganju ili upotrijebljenu na javnom događaju, koji nisu organizirani radi komercijalne prodaje robe, ili dobiveni na takvim priredbama iz robe stavljene u postupak. U izuzetnim okolnostima, nadležna carinarnica može odobriti privremeni uvoz i za druge priredbe. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za robu radi predstavljanja, ako istu nije moguće uvesti kao uzorke, i pošiljatelj je želi prodati, a primatelj robe se nakon predstavljanja može odlučiti za kupnju. Rok za završetak postupka je dva mjeseca. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se za: a) umjetnička djela, zbirke i antikviteti, privremeno uvezene za izložbu, s namjerom potencijalne prodaje, b) roba, koja nije novije proizvodnje, s namjerom prodaje na dražbi. Pododjeljak 7. Zamjenski dijelovi, pribor i oprema, te druga roba Članak 284. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje odobrit će se kada se zamjenski dijelovi, pribor i oprema upotrebljavaju za popravak i održavanje, uključivši i remont, prilagođavanje i održavanje robe, stavljene u postupak. Članak 285. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje može se odobriti i za robu, koja nije navedena u članku 263. do 285. ove Uredbe, ili robe, koja ne ispunjava uvjete propisane tim člancima, ako se privremeno uvoze: a) povremeno i za najdulje tri mjeseca, b) u specifičnim situacijama, za robu nekomercijalne naravi. Odjeljak 3. Odredbe o provedbi postupka Pododjeljak 1. Zajedničke odredbe Članak 286. Kada se osobne stvari i športski predmeti putnika, te prijevozna sredstva uz potpuno oslobođenje privremeno uvoze uz usmeno deklariranje ili deklariranje drugim radnjama, carinarnica može zatražiti pisanu deklaraciju, u slučaju visokog iznosa uvoznih davanja ili ako postoji rizik da se postupak neće završiti u skladu s propisanim obvezama. Članak 287. ATA karnet kao isprava za privremeni uvoz robe će se prihvatiti ako je izdan u državi koja je ugovorna članica ATA Konvencije ili Konvencije o privremenom uvozu, te potvrđen od strane udruženja izdavatelja koji je sastavni Dio istog međunarodnog lanca udruženja izdavatelja. Carinarnica može prihvatiti ATA karnet samo: a) ako se ATA karnet odnosi na robu i za upotrebu propisanu Konvencijom o privremenom uvozu, b) ako je ovjeren od strane carinarnice zemlje izdavatelja na prednjoj stranici karneta. ATA karnet se podnosi na graničnim carinskim ispostavama, osim ako odnosne carinske ispostave ne mogu provjeriti ispunjavanje propisanih uvjeta za provedbu postupka. Članak 288. Pri stavljanju robe u postupak privremenog uvoza uz podnošenje pisane carinske deklaracije, obvezno se podnosi instrument osiguranja, osim u slučajevima navedenima u Prilogu 29. ove Uredbe, koja je njezin sastavni Dio. Kako bi olakšali nadzor nad postupkom, carinarnica može tražiti vođenje evidencije. Članak 289. Kada je roba stavljena u postupak sukladno članku 283. ove Uredbe, puštena u slobodan promet, iznos duga se utvrđuje na osnovi elemenata za obračun na dan prihvaćanja deklaracije za puštanje u slobodan promet. Kada je roba stavljena u postupak sukladno članku 283. ove Uredbe stavljena na tržište, smatra se da je podnesena carinarnici kada je deklarirana za puštanje u slobodan promet prije proteka roka za završetak postupka. U svrhu zaključenja postupka za robu iz članka 283. ove Uredbe, njezina upotreba, uništenje ili besplatna raspodjela tijekom održavanja priredbe, smatra se ponovnim izvozom, pod uvjetom da njezina količina odgovara vrsti priredbe, broju posjetitelja i opsegu sudjelovanja na priredbi. Stavak 3. ovog članka ne primjenjuje se na alkoholna pića, duhan i duhanske prerađevine, te gorivo. Članak 290. Kada je roba iz postupka privremenog uvoza stavljena u neki od carinskih postupaka s odgodom ili unesena u slobodnu zonu, čime se završava postupak privremenog uvoza, tada se obavezno mora u odgovarajuće isprave ili ako se radi o pojednostavnjenom postupku, u komercijalne isprave ili evidencije, upisati oznaka »PU roba«. Članak 291. Za željeznička prijevozna sredstva, koja se sukladno dogovoru upotrebljavaju zajednički, postupak privremenog uvoza se završava kada se željeznička prijevozna sredstva iste vrste ili vrijednosti kao i sredstva koja su dana na raspolaganje osobama sa sjedištem u carinskom području Republike Hrvatske, izvezu ili ponovno izvezu. Članak 292. Na uvjete i postupak privremenog uvoza robe koji nisu propisani člancima 260. do 297. ove Uredbe, primjenjuju se odgovarajuće odredbe Konvencije o privremenom uvozu. Članak 293. Roba za koju se može odobriti privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje od plaćanja carine i poreza propisana je prilozima uz Anekse Konvencije o privremenom uvozu. Pododjeljak 2. Posebne odredbe u vezi ATA karneta Članak 294. U slučaju da roba privremeno uvezena uz podnošenje ATA karneta nije ponovno izvezena ili za istu nije utvrđeno drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba, carinarnica šalje izdavateljskom udruženju obavijest o nerazduženom ATA karnetu i obračunu carinskog duga, sukladno obrascu iz Priloga 30. ove Uredbe, koja je njezin sastavni Dio. Obavijest sa obračunom carinskog duga dostavlja se jamstvenom udruženju nakon proteka valjanosti karneta, a najkasnije u roku od godine dana od dana proteka valjanosti karneta. Pododjeljak 3. Posebne odredbe za završetak postupka privremenog uvoza prijevoznih sredstava Članak 295. Postupak privremenog uvoza prijevoznih sredstava završava se njihovim ponovnim izvozom, stavljanjem u neko od carinski dopuštenih postupanja ili uporabe te istekom propisanog roka njihovog privremenog uvoza, odnosno korištenja u carinskom području od strane osobe koja je to prometno sredstvo privremeno uvezla. Za privremeno uvezena prijevozna sredstva ili plovila iz članka 512. ove Uredbe, za koja carinarnica prema okolnostima slučaja može zaključiti da su napuštena, smatra se da je istekao rok njihovoga privremenoga uvoza. Napuštenim prijevoznim sredstvima u smislu stavka 2. ovoga članka smatraju se i prijevozna sredstva za koja su provedeni postupci propisani člankom 296. i 297. ove Uredbe, ako u roku 45 dana od dana njihovoga stavljanja u privremeni smještaj nisu stavljena u carinski dopušteni postupak ili uporabu. Prijevozna sredstva iz stavka 2. i 3. ovoga članka nadležna carinarnica će staviti pod carinski nadzor i odobriti njihov privremeni smještaj u prostorijama ili prostorima Hrvatskog autokluba. Članak 296. Ako policijsko tijelo ili Hrvatski autoklub pri obavljanju poslova iz svojeg djelokruga sazna za strana prijevozna sredstva za koja se prema okolnostima slučaja može zaključiti da su napuštena, bez odlaganja će o tome izvijestiti nadležnu carinarnicu, navodeći pri tome podatke o vozilu i osobi koja je uvezla prijevozno sredstvo u carinsko područje i adresi njezinoga prebivališta ili boravišta u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu, koji su im dostupni iz službenih evidencija koja vode policijska tijela ili u vezi s obavljanjem drugih poslova iz njihovoga djelokruga. Ako carinarnica izravno sazna za prijevozno sredstvo u okolnostima iz stavka 1. ovog članka, bez odlaganja će o tome izvijestiti nadležno policijsko tijelo radi provedbe postupka iz stavka 1. ovoga članka. Ako u roku 8 dana od dana saznanja za napušteno prijevozno sredstvo iz stavka 1. ovoga članka ili prijama zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka nadležno policijsko tijelo nije u mogućnosti izvijestiti carinarnicu o utvrđenim ili traženim podacima, o tome će pisano izvijestiti carinarnicu o poduzetim mjerama i roku u kojem se može očekivati dostava izviješća s traženim podacima. Ako na temelju vlastitih podataka ili podataka koje je dostavilo nadležno policijsko tijelo carinarnica utvrdi da je mjesto prebivališta ili boravišta osobe koja je odnosno prijevozno sredstvo uvezla u carinsko područje ili njegovoga vlasnika na području Republike Hrvatske, carinarnica će bez odlaganja odnosnu osobu pisano izvijestiti o carinsko-pravnome statusu odnosnoga prijevoznoga sredstva i mjestu njegovoga privremenoga smještaja, okvirnoj visini troškova koje valja nadoknaditi u slučaju njegovoga preuzimanja, te naputkom o obvezatnoj provedbi postupka javne prodaje, ukoliko u određenom roku odnosno prijevozno sredstvo ne bude stavljeno u dopušteno carinsko postupanje ili uporabu. Ako u roku od 45 dana od dana kada je napušteno prijevozno sredstvo stavljeno pod carinski nadzor u Hrvatski autoklub, osoba koja je privremeno uvezla prijevozno sredstvo ili vlasnik prijevoznoga sredstva ne završi postupak privremenog uvoza na propisani način, prijevozno sredstvo izložit će se prodaji. Javnu prodaju prijevoznih sredstava provodi Hrvatski autoklub, odgovarajućom primjenom propisa kojima se uređuje provedba postupka javne prodaje oduzete ili državi ustupljene strane robe. Članak 297. Ako za poznatog vlasnika prijevoznog sredstva nije utvrđeno da ima prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj ili se identitet i adresa vlasnika prijevoznoga sredstva mogu utvrditi na osnovi registarskih oznaka ili isprava, carinarnica će putem Ministarstva vanjskih poslova bez odlaganja izvijestiti diplomatsko ili konzularno predstavništvo države čiju registraciju nosi o pronalasku napuštenoga prijevoznoga sredstva, njegovome carinsko pravnome statusu, mjestu gdje je privremeno smješteno pod carinskim nadzorom, te njegovome općem i voznom stanju i visini troškova koje treba platiti prilikom preuzimanja, te zatražiti da predstavništvo pronađe i izvijesti vlasnika prijevoznog sredstva da će isto biti prodano, ako ga u roku 15 dana od dana prijema obavijesti ne izveze odnosno prijevozno sredstvo iz carinskog područja Republike Hrvatske ili ga ne stavi u neki od oblika carinski dopuštenoga postupanja ili uporabe. Ako u roku 45 dana od dana dostave zahtjeva carinarnice diplomatskom ili konzularnom predstavništvu države iz stavka 1. ovog članka, vlasnik napuštenog prijevoznog sredstva ne izveze prijevozno sredstvo ili ga stavi u neki od oblika carinski dopuštenog postupanja ili uporabe, prijevozno sredstvo izložit će se javnoj prodaji, u skladu s ovom Uredbom i drugim carinskim propisima. Do početka postupka ili ponovljenog postupka javne prodaje, carinarnica može odobriti vlasniku prijevoznog sredstva ili osobi koja ga je privremeno uvezla da nakon namirenja svih troškova u svezi sa zbrinjavanjem, smještajem i čuvanjem, te troškova nastalih u postupku javne prodaje, da odnosno prijevozno sredstvo stavi u neki od oblika carinski dopuštenoga postupanja ili uporabe. Poglavlje 6. Vanjska proizvodnja Odjeljak 1. Dodatni uvjeti za izdavanje odobrenja Članak 298. Kod provjeravanja gospodarske opravdanosti, smatra se da osnovni interesi hrvatskih proizvođača iz članka 156. stavak 1. točka c) Carinskog zakona nisu povrijeđeni, osim ako ne postoje dokazi o suprotnome. Kada zahtjev za odobrenje podnese osoba, koja privremeno izvozi robu, ali nije organizator vanjske proizvodnje, carinarnica će na osnovi podnijetih isprava i drugih priloga, prethodno provjeriti ispunjavanje uvjeta propisanih člankom 155. stavak 2. Carinskog zakona. Članak 299. U odobrenju se određuju sredstva i metode za prepoznavanje dobivenih proizvoda iz privremeno izvezene robe ili za provjeru, da li su ispunjeni uvjeti za primjenu sustava zamjene. Sredstva i metode iz stavka 1. ovoga članka mogu uključivati i primjenu informativnog obrasca koji je u Prilogu 31. ove Uredbe, i njezin je sastavni dio, i provjeru knjigovodstvene evidencije. Kada zbog vrste posla oplemenjivanja nije moguće utvrditi da li su dobiveni proizvodi nastali iz privremeno izvezene robe, odobrenje se može u posebnim slučajevima izdati pod uvjetom, da podnositelj zahtjeva carinarnici na odgovarajući način dokaže da roba, uporabljena u postupku vanjske proizvodnje, ima istu osmeroznamenkastu tarifnu oznaku, te da je iste trgovačke kakvoće i tehničkih svojstava, kao i privremeno izvezena roba. Čl. 1 - 99 Čl. 100 - 199 Čl. 200 - 299 Čl. 300 - 399 Čl. 400 - 499 Čl. 500 - 523
|
||||||||||||||||
