Monokulture bez plodosmjene rađaju bolestima i štetočinjama
Krumpirova nematoda Međimurje pretvara u svojevrsnu karantenu. Glavni uzrok toj bolesti koja se, po svemu, neće zadržati samo u tom dijelu zemlje, širenju krumpirove zlatice i sličnim drugim sve češćim bolestima i štetočinjama, isključivo je u nepridržavanju pravilne plodosmjene koja podrazumijeva primjerice uzgoj krumpira na istim površinama ne češće nego svake četvrte godine.

Suvremena zaštita bilja od štetočinja temelji se na raznovrsnim preventivnim mjerama koje se samo prema potrebi dopunjuju kurativnim mjerama uključujući i primjenu sredstava za zaštitu bilja. Između tih preventivnih mjera posebice se ističe primjena plodosmjene, tj. izmjene vrste usjeva na istoj površini. Sada, prije početka proljetne sjetve, korisno je upozoriti na važnost plodosmjene u sprečavanju nekih vrlo važnih štetočinja.

Najbolji primjer važnosti pravilne plodosmjene jaka je zaraza krumpirovom nematodom u Međimurju, o kojoj je i Vrt nedavno pisao. Da su tamošnji uzgajači krumpira barem djelomično poštovali poznata pravila da se ne smije na istoj površini prečesto ponavljati sadnja krumpira, ne bi sada trpjeli gubitke izazvane tom pojavom. Kao što se zna, sada se na zaraženim površinama uopće ne smije uzgajati krumpir, a u području proglašenim karantenskim krumpir se smije saditi samo na površinama koje su pregledane i na kojima nije ustanovljena zaraza. Već iduće godine bit će potrebno uobičajene kultivare zamijeniti onima otpornim na krumpirovu nematodu (što je trebalo provesti već ove godine).

Krumpir, pa krumpir, pa krumpirova nematoda
Sve to samo i isključivo dogodilo se zbog nepridržavanja pravilne plodosmjene koja podrazumijeva uzgoj krumpira na istoj površini, ne češće nego svake četvrte godine. Pri tome se ne smije smatrati da će problem krumpirove nematode ostati ograničen samo na Međimurje: jaku pojavu tog štetnika treba očekivati svuda gdje se na istoj površini svake godine ili svake druge godine uzgaja krumpir.
Navodimo ovaj primjer radi pouke.

Naime, brojni su drugi štetočinje čiju jaku pojavu možemo izazvati nepridržavanjem poznatih pravila o nužnosti plodosmjene. Uostalom, osim fitomedicinskih, postoje i brojni agronomski razlozi zbog kojih je svako ponavljanje uzgoja iste kulture štetno i uzrokuje snižavanje priroda ili povećanje troškova proizvodnje ili pak obje posljedice.

Uspješan uzgoj zelja na području Ogulina i Varaždina ugrozit će kupusna nematoda ako se uzgoj zelja bude ponavljao češće nego svake četvrte godine. K tome, ta se nematoda hrani i korijenjem korova iz porodice kupusnjača, pa će te korove trebati temeljito suzbijati na svim površinama na koje idućih godina dolazi uzgoj zelja. Još je ugroženiji poljski uzgoj raznih vrsta povrća stalno na istim površinama, pa su sve veći gubici u toj proizvodnji od korijenovih nematoda i stabljikine nematode na Kaštelanskom polju, u okolici Umaga, mjestimice u Slavoniji i drugdje.

Hrvatskoj prijeti i unos sojine nematode, pa će uskoro trebati i te kako paziti na pridržavanje određena razdoblja između ponavljanja uzgoja te kulture i drugih mahunarki.
Repina nematoda na mnogim je našim repištima. No, štete nastaju samo ondje gdje se šećerna repa sije prečesto. Svojedobno su velike štete bile nastale na površinama kombinata Belje, a manje i na VUPIK-u jer se šećerna repa prečesto sijala na istu parcelu. Na Belju je zabilježeno sniženje sadržaja šećera u korijenu zbog napada repine nematode na nedopustivih 10-11 posto. Upozoravamo da se ne smije zaboraviti repina nematoda u nas i da se uzgoj šećerne repe nipošto ne smije ponavljati češće nego svake četvrte godine na istoj površini.
Ponovljena sjetva suncokreta uzrokuje nagomilavanje brojnih uzročnika bolesti od koje i te kako trpi ta kultura, pa takvu praksu treba i dalje izbjegavati.

Učestala pojava smrdljive pšenične snijeti i pšenične nematode, simbola zaostale poljoprivrede, upozorava na nepridržavanje potrebna razmaka između ponavljanja sjetve pšenice, ali i na povećanu primjenu nekvalitetna vlastita sjemena umjesto kvalitetna certificirana sjemena.
U ovogodišnjoj proljetnoj sjetvi treba promijeniti i odnos prema ponovljenoj sjetvi kukuruza. Iako se dugo godina smatralo kako kukuruz podnosi ponovljenu sjetvu, novija su istraživanja dokazala da se pri ponovljenoj sjetvi postupno snizuju prinosi. I prije se znalo da je na ponovljenoj sjetvi kukuruza zaraza kukuruznim moljcem uvijek veća nego tamo gdje se kukuruz ne uzgaja u monokulturi. No, pojava kukuruzne zlatice trebala bi zadati "smrtni" udarac monokulturi kukuruza u Hrvatskoj.

Prevencija šteta i kemijska zaštita
Ličinke kukuruzne zlatice hrane se samo korijenjem kukuruza. Na kukuruzištu se peludom, svilom i lišćem hrane i odrasli oblici i tu u tlo odlažu jaja. Stoga ako ličinke sljedeće godine na toj površini opet nađu kukuruz, u velikom će broju preživjeti i dati mnogo brojniju populaciju odraslih oblika. Stoga u monokulturi kukuruza brojnost zlatica može brzo doseći onu u koje nastaju gospodarske štete, a to je približno jedna zlatica po biljci.

Stalnim sustavnim praćenjem širenja kukuruzne zlatice u Hrvatskoj, koje već sedam godina provodi Zavod za poljoprivrednu zoologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu, može se dati određena prognoza pojave zlatice u 2002., a ostvarenje će ovisiti i o klimatskim prilikama. Tako se u spomenutu Zavodu predviđa da će u 2002. godini na mnogim površinama na kojima se ponavlja uzgoj kukuruza u Srijemu i Podunavlju te Baranji nastati veće štete. U ostalim dijelovima Slavonije i sjeverozapadne Hrvatske u kojima se štetnik već proširio ponovljena sjetva kukuruza omogućit će jače razmnožavanje i brže širenje na nova područja.
Stoga je očigledan sljedeći zaključak.
Želimo li spriječiti štete i izbjeći primjenu kemijskih sredstava za zaštitu bilja za suzbijanje kukuruzne zlatice u Hrvatskoj, potrebno je svakako izbjeći ponovljenu sjetvu kukuruza dva puta na istu površinu.

Navedeni su primjeri samo za neke ratarske kulture, no kod sadnje svih ratarskih kultura neminovno je obvezna plodosmjena!

 Analiza tla