Sve biljke napadaju različiti neprijatelji. To su različiti štetnici (kukci i druge životinje), uzročnici bolesti (gljivice i drugi uzročnici) i korovi. Ove biljne neprijatelje nazivamo zajedničkim nazivom štetočinjama bilja.
Štetočinje prorjeđuju sklop i uzrokuju uginuće biljaka, uzrokuju njihov kržljavi razvoj i slabije proizvodne sposobnosti, oštećuju plodine te na brojne druge načine smanjuju urod ili kakvoću poljoprivrednih proizvoda.

Važno je ukazati i na odgovornost pojedinaca za primjenu mjera zaštite bilja, odgovornost koju mora propisati država. Ta odgovornost postoji zbog mogućnosti prenošenja štetočinja preko granica, ali i od susjeda k susjedu, te zbog opasnosti od sredstava za zaštitu bilja za čovjeka, životinje i okoliš. 

Svi poljoprivrednici, moraju brinuti ne samo o sprečavanju širenja karantenskih, već i mnogih drugih štetočinja.
Naime, mnoge mjere zaštite bilja daju željeni uspjeh samo ako se provode sustavno, zahvaćajući veće površine, dakle uz učešće svih ili većine poljoprivrednika.

O izboru sorte pšenice ili hibrida kukuruza, o njezi usjeva i gnojidbi, ne ovisi susjed od susjeda, pa je jednom susjedu svejedno kako gospodari drugi susjed.
No jednom susjedu ne može biti svejedno kako drugi susjed suzbija štetočinje, jer uspjeh njegovog suzbijanja poljskih miševa, korova, plamenjače krumpira, uspjeh njegove proizvodnje iz zdravog, ali skupljeg sjemena, ovisi da li to radi i drugi susjed.

Štetnici, uzročnici bolesti i korovi šire se od susjeda susjedu, granica im nije međa, pa neznanje nazadnih koči napore naprednijih seljaka.
Ta međusobna ovisnost postoji i pri primjeni sredstava za zaštitu bilja.

Moguće je da jedan jedini nedovoljno upućeni ili nemarni seljak onečisti potok koji protječe selom i izazove uginuće stoke (primjerice ako na potoku pere prskalicu ili ambalažu sredstava).

Pri nesmotrenoj primjeni sredstava, primjerice po jačem vjetru, može pojedinac onečistiti obližnje usjeve i nasade više od dopuštenih granica, može otrovati susjedove pčele ili perad, a nepažljivom primjenom herbicida može oštetiti, čak i uništiti, obližnje usjeve i nasade.

Upravo je ova međusobna ovisnost u provedbi mjera zaštite bilja od štetočinja uzrok što svuda u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, postoji niz propisa koji nastoje spriječiti takve štetne posljedice. Neki propisi propisuju obvezno suzbijanje određenih štetočinja, drugi propisuju promet sredstvima za zaštitu bilja na način koji će na najmanju moguću mjeru smanjiti svaku opasnost po zdravlje čovjeka,
korisnih životinja i posebice po okoliš.
Daljnji propisi propisuju nadzor nad zdravstvenim stanjem sjemena i sadnog materijala, te nadzor uvoza i izvoza bilja.
Osim toga, kako su skoro sva sredstva svrstana u otrove, pa su opasna po zdravlje ljudi i domaćih životinja, te okoliš, to treba znati kako njima pravilno rukovati i kako ih primijeniti. Iz brige za pravilno rukovanje i primjenu sredstava za zaštitu bilja proizlaze mnoge odredbe postojećih propisa.