Poljoprivreda - Poslovni Forum - ZAŠTITA BILJA - ŠETE OD ŠTETOČINJA U HRVATSKOM GOSPODARSTVU - štetnici štetočine zaštita naknada štete biljne bolesti prevencija prskanje špricanje zaštita od korova štetnici

> NASLOVNA STR.

> RATARSTVO

> GOVEDARSTVO

> SVINJOGOJSTVO

> PERADARSTVO

> VOĆE I POVRĆE

> ZAŠTITA BILJA

> EKOLOŠKA POLJ.

> MEHANIZACIJA

> ZAKONI I PROPISI

> Knjige (Literatura)

> Preporuke knjiga

> Analiza tla

> Veterina

> Investicije u poljoprivredi i izrada poslovnih planova

> Poslovna baza podataka

> Veterinarska ambulanta

> Info prilozi

> Poslovni web katalog

> Posebne ponude i akcije

> Kontakt adrese

Ažurirano: 20. 1. 2021.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

ŠTETE OD ŠTETOČINJA

Najnoviji podaci ukazuju da štetočinje smanjuju prirod poljoprivrednih kultura u svijetu za 42%, a u Europi za 28%.
Istraživanja su pokazala da štetočinje u Hrvatskoj smanjuju proizvodnju poljoprivrednih kultura za 29,2%.

Približno jedna trećina ovih šteta otpada na štetnike, druga na uzročnike bolesti, a treća na korove.
Navedeni podaci o visini šteta se odnose na mogući (potencijalni) prirod, pa su izražene postotkom priroda koji bi se postigao da ovih šteta nema. Očito je da pri visini šteta od 29,2% mogućeg priroda, nama ostaje samo 70,8% tog priroda.

Stoga je postotak šteta na ostvareni prirod još mnogo veći i za Hrvatsku iznosi 41,25%.

Računanje % na mogući prirod znači da je kod štete 25% i ostvarenog priroda pšenice od 6 t/ha, šteta 2 tone, jer je prirod (mogući) bez ovih šteta trebao biti 8 t.
Ako se pokusom utvrdi da je na površini gdje je zlatica uništila cimu krumpira prirod 10 t/ha, a na dijelu zaštićenom od zlatice 15 t/ha, razlika od 5 t stavlja se u odnos s prirodom ostvarenim uz zaštitu, dakle s 15 t, te šteta iznosi 33,3%.

Vrijednost šteta (gubitaka) kojeg nanose štetočinje poljoprivrednim usjevima i nasadima u Hrvatskoj iznose oko 500 milijuna US dolara svake godine, čemu treba pridodati i štete do kojih dolazi smanjenjem kakvoće proizvoda, povećanjem troškova proizvodnje, teškoćama do kojih dolazi u prometu itd.
Razumljivo da svaki seljak i drugi uzgajivač poljoprivrednih kultura nastoji smanjiti štete koje čine štetočinje.

Sve biljke napadaju različiti neprijatelji. To su različiti štetnici (kukci i druge životinje), uzročnici bolesti (gljivice i drugi uzročnici) i korovi. Ove biljne neprijatelje nazivamo zajedničkim nazivom štetočinjama bilja.
Štetočinje prorjeđuju sklop i uzrokuju uginuće biljaka, uzrokuju njihov kržljavi razvoj i slabije proizvodne sposobnosti, oštećuju plodine te na brojne druge načine smanjuju urod ili kakvoću poljoprivrednih proizvoda.

Važno je ukazati i na odgovornost pojedinaca za primjenu mjera zaštite bilja, odgovornost koju mora propisati država. Ta odgovornost postoji zbog mogućnosti prenošenja štetočinja preko granica, ali i od susjeda k susjedu, te zbog opasnosti od sredstava za zaštitu bilja za čovjeka, životinje i okoliš.

Svi poljoprivrednici, moraju brinuti ne samo o sprečavanju širenja karantenskih, već i mnogih drugih štetočinja.
Naime, mnoge mjere zaštite bilja daju željeni uspjeh samo ako se provode sustavno, zahvaćajući veće površine, dakle uz učešće svih ili većine poljoprivrednika.

O izboru sorte pšenice ili hibrida kukuruza, o njezi usjeva i gnojidbi, ne ovisi susjed od susjeda, pa je jednom susjedu svejedno kako gospodari drugi susjed.
No jednom susjedu ne može biti svejedno kako drugi susjed suzbija štetočinje, jer uspjeh njegovog suzbijanja poljskih miševa, korova, plamenjače krumpira, uspjeh njegove proizvodnje iz zdravog, ali skupljeg sjemena, ovisi da li to radi i drugi susjed.

Štetnici, uzročnici bolesti i korovi šire se od susjeda susjedu, granica im nije međa, pa neznanje nazadnih koči napore naprednijih seljaka.
Ta međusobna ovisnost postoji i pri primjeni sredstava za zaštitu bilja.

Moguće je da jedan jedini nedovoljno upućeni ili nemarni seljak onečisti potok koji protječe selom i izazove uginuće stoke (primjerice ako na potoku pere prskalicu ili ambalažu sredstava).

Pri nesmotrenoj primjeni sredstava, primjerice po jačem vjetru, može pojedinac onečistiti obližnje usjeve i nasade više od dopuštenih granica, može otrovati susjedove pčele ili perad, a nepažljivom primjenom herbicida može oštetiti, čak i uništiti, obližnje usjeve i nasade.

Upravo je ova međusobna ovisnost u provedbi mjera zaštite bilja od štetočinja uzrok što svuda u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, postoji niz propisa koji nastoje spriječiti takve štetne posljedice. Neki propisi propisuju obvezno suzbijanje određenih štetočinja, drugi propisuju promet sredstvima za zaštitu bilja na način koji će na najmanju moguću mjeru smanjiti svaku opasnost po zdravlje čovjeka,
korisnih životinja i posebice po okoliš.
Daljnji propisi propisuju nadzor nad zdravstvenim stanjem sjemena i sadnog materijala, te nadzor uvoza i izvoza bilja.
Osim toga, kako su skoro sva sredstva svrstana u otrove, pa su opasna po zdravlje ljudi i domaćih životinja, te okoliš, to treba znati kako njima pravilno rukovati i kako ih primijeniti. Iz brige za pravilno rukovanje i primjenu sredstava za zaštitu bilja proizlaze mnoge odredbe postojećih propisa.