POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Želite poboljšati svoje poslovanje, povećati prodaju? Imate sve manje kupaca? Slaba je potražnja za vašim uslugama? Opada vam promet i dobit? Svakim danom imate sve manje posla? Provjerite ponudu naših marketing usluga. Izrada web stranica, cijena vrlo povoljna.
Link na pregled ponude - Poslovne usluge za poduzetnike
IZRADA WEB STRANICA, POVOLJNO I KVALITETNO
Izrada web stranica po izuzetno povoljnim cijenama. Izrada internet stranica koje možete uvijek samostalno ažurirati bez ikakvih dodatnih troškova. Objavite neograničeni broj tekstova, objavite sve ponude, akcije, oglase, kataloge...
Link za opširnije informacije o povoljnoj izradi kvalitetnih CMS web stranica
POSLOVNE INFORMACIJE, SAVJETI I ANALIZE
Potražite sve informacije o poslovanju u Hrvatskoj, pravne, porezne i druge savjete, informacije o internet oglašavanju i marketingu, rezultate istraživanja tržišta, poslovne analize, informacije o kreditima za poduzetnike, poticajima...
Kontaktirajte nas ukoliko su Vam potrebne poslovne informacije
PRIMJERI UGOVORA, POSLOVNIH PLANOVA, IMENICI
Korisni primjeri ugovora, obrasci, primjeri poslovnih planova, imenici za direktni marketing, usluga sastavljanja imenika i baza podataka po Vašim potrebama, pretraživanje baza podataka, trgovačko zastupanje i posredovanje...
Informirajte se o našim uslugama - Isplati se!
Novo u ponudi za poduzetnike: samostalna izrada web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć našeg CMS-a. Moderni dizajni za Vašu web stranice. Korištenje administracije slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija te ostvarite svoju prvu web stranicu u trenu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...
Mobilna responzivnost web stranica predstavlja prilagođavanje web stranice svim uređajima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve stranice. SEO optimizacija će omogućiti vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama (poput Google-a) za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.
Dizajn responzivnih web stranica, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...
Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna podrška za internet marketing...
Imati dobre web stranice danas je gotovo neizbježno za bilo koju tvrtku ili organizaciju koja želi biti prisutna na tržištu. Evo razloga zašto bi trebali imati web stranice:
Dostupnost 24/7: Web stranice su dostupne 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, što omogućuje kupcima da se informiraju o proizvodima i uslugama u bilo koje vrijeme.
Povećanje vidljivosti: Web stranice mogu pomoći tvrtkama da budu vidljivije na internetu, što može povećati broj posjetitelja i potencijalnih kupaca.
Predstavljanje tvrtke: Web stranice omogućuju tvrtkama da predstave svoje proizvode i usluge, povijest tvrtke, misiju i viziju, te da se razlikuju od konkurencije.
Komunikacija s kupcima: Web stranice omogućuju tvrtkama da komuniciraju s kupcima putem e-pošte, mailing lista, chatova, foruma, društvenih mreža...
Prodaja proizvoda i usluga: Web stranice omogućuju tvrtkama da prodaju svoje proizvode i usluge online, što može biti vrlo profitabilno i prikladno za kupce.
Branding: Web stranice su važan alat za branding, jer mogu pomoći u izgradnji prepoznatljivosti brenda, te u stvaranju pozitivne percepcije o tvrtki i njezinim proizvodima i uslugama.
Analitika i praćenje rezultata: Web stranice omogućuju tvrtkama da prate i analiziraju posjetitelje, te da bolje razumiju svoje kupce i poboljšaju svoj marketing.
Sve u svemu, web stranice su važan alat za tvrtke koje žele biti konkurentne na tržištu, te komunicirati i prodavati svoje proizvode i usluge na najučinkovitiji način.
PRAVILNIK
O EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI ŽIVOTINJSKIH PROIZVODA
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Pravilnikom propisuju minimalni zahtjevi zootehnike u stočarstvu i
akvakulturi u ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda, a obuhvaćaju
pravila, tehnike i određene norme uzgoja domaćih životinja, plan proizvodne
jedinice, uvjete prijelaznog razdoblja, vrstu i pasminu životinja, način
držanja životinja, zahtjeve u reprodukciji, hranidbi, njezi, liječenju,
klanju i postupke prijevoza životinja.
II. STOČARSTVO
1. Opće odredbe
Članak 2.
Ekološka proizvodnja životinjskih proizvoda sastavni je dio ukupne
poljoprivredne proizvodnje u kojoj se osigurava sklad proizvodnih sustava u
poljoprivredi.
Članak 3.
Uzgajati i prirodno iskorištavati treba zdrave, prirodno otporne, čovjeku
korisne životinje koje su prilagođene uvjetima uzgojnog područja.
Uzgoj i iskorištavanje treba se temeljiti na što je moguće više prirodnim
zakonitostima i držanju svake životinjske vrste u za nju što prirodnijem
okolišu, uz osiguranje etoloških uvjeta.
Hranidba, držanje i iskorištavanje treba biti umjereno i razumno.
Članak 4.
Broj životinja po proizvodnoj jedinici u ekološkoj proizvodnji (u daljnjem
tekstu: proizvodna jedinica) ovisi o primijenjenim uvjetima proizvodnje i
mogućoj proizvodnji hrane na proizvodnoj jedinici, uz uvjet da je mogućnost
onečišćenja okoliša svedena na najmanju mjeru.
Članak 5.
Na proizvodnoj jedinici sva se grla moraju držati prema odredbama ovoga
Pravilnika.
Ako se na proizvodnoj jedinici drže životinje koje se ne uzgajaju prema
uvjetima ovoga Pravilnika, zgrade i površine gdje se one drže moraju biti
jasno odijeljene.
Članak 6.
Na proizvodnoj jedinici mogu se držati životinje koje se ne uzgajaju prema
ovom Pravilniku određeno vremensko razdoblje u godini, ako takve životinje
dolaze iz uvjeta ekstenzivnog korištenja.
U tom slučaju ostale životinje koje se uzgajaju u sustavu ekološke
proizovodnje ne mogu biti na istoj površini.
Ovakav način korištenja mora odobriti nadzorna stanica.
2. Uspostava proizvodne jedinice za ekološku proizvodnju
Članak 7.
Ako proizvodna jedinica prelazi na ekološku proizvodnju, poljoprivredne
površine koje se koriste za proizvodnju hrane za životinje moraju
udovoljavati uvjetima ekološke proizvodnje kako je propisano Pravilnikom o
ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda
(“Narodne novine”, broj 91/01.).
Vrijeme prijelaza može biti smanjeno do jedne godine za pašnjake i otvorene
prostore za držanje životinja, odnosno do 6 mjeseci ako poljoprivredno
zemljište nije bilo tretirano zabranjenim sredstvima najmanje jednu godinu.
Smanjenje prijelaznog razdoblja mora odobriti nadzorna stanica.
Članak 8.
Ako se životinjski proizvod želi staviti na tržište kao ekološki, životinje
se moraju držati prema odredbama ovoga Pravilnika najmanje:
- 12 mjeseci goveda i konji ako se koriste za proizvodnju mesa ili u svim
drugim slučajevima tri četvrtine njihova dotadašnjeg života;
- šest mjeseci mali preživači i svinje;
- 10 tjedana perad za proizvodnju mesa, nabavljena u dobi do tri dana;
- šest tjedana perad za proizvodnju jaja.
Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, telad i mali preživači mogu se
tijekom prijelaznog razdoblja, ako se koriste za proizvodnju mesa, prodati
kao ekološki proizvod:
- ako dolaze iz ekstenzivnog uzgoja;
- ako su uzgojeni na ekološkoj proizvodnoj jedinici do trenutka prodaje za
klanje: najmanje šest mjeseci telad, odnosno dva mjeseca mali preživači.
Članak 9.
Ako proizvodna jedinica koja uključuje životinje, pašnjake i zemlju za
proizvodnju hrane za životinje prelazi na ekološku proizvodnju, može se
prijelazno razdoblje smanjiti na 24 mjeseca pod sljedećim uvjetima:
- sve životinje i njihovo potomstvo moraju potjecati sa te proizvodne
jedinice,
- sve životinje moraju biti hranjene hranom najvećim dijelom proizvedenoj na
toj proizvodnoj jedinici (najmanje 70 % suhe tvari dnevnog obroka).
Članak 10.
Kada se prvi put uspostavlja proizvodno stado ili jato u uvjetima ekološke
proizvodnje, a nema dostatan broj životinja koje udovoljavaju uvjetima za
ekološku proizvodnju propisanim u ovom Pravilniku, mogu se uključiti i grla
koja potječu iz konvencionalnih poljoprivrednih gospodarstava pod sljedećim
uvjetima:
- telad i ždrebad mora biti uzgojena prema odredbama ovoga Pravilnika od
trenutka odbića i mora biti mlađa od šest mjeseci,
- janjad i jarad mora biti uzgojena prema odredbama ovoga Pravilnika od
trenutka odbića i mora biti mlađa od 45 dana,
- prasad mora biti uzgojena prema odredbama ovoga Pravilnika od trenutka
odbića i ne smije biti teža od 25 kg,
- pilenke za proizvodnju jaja ne smiju biti starije od 18 tjedana,
- pilići za proizvodnju mesa ne smiju biti stariji od tri dana u trenutku
kada se preuzimaju s poljoprivrednog gospodarstva gdje su proizvedeni.
Ovaj način popune stada mora odobriti nadzorna stanica.
3. Nabava i podrijetlo životinja
Članak 11.
Pri izboru pasmine ili soja životinje prednost se daje pasminama ili
sojevima tog uzgojnog područja, te onima koje se mogu prilagoditi uvjetima
uzgojnog područja što pogoduje njihovoj vitalnosti i otpornosti na bolesti.
Članak 12.
Životinje koje se koriste u uzgoju moraju potjecati s ekološke proizvodne
jedinice i moraju ostati u takvom proizvodnom sustavu tijekom njihova
proizvodnog života.
Članak 13.
U proizvodnu jedinicu mogu se, u slučaju obnove ili izmjene stada ili jata,
odnosno visoke smrtnosti životinja uzrokovane zdravstvenim ili nekim drugim
razlozima, uključiti grla koja potječu iz konvencionalnih poljoprivrednih
gospodarstava.
Ovakav način nabave životinja treba odobriti nadzorna stanica.
Članak 14.
Ako se želi povećati broj životinja u stadu ili se želi obnoviti stado ili
jato, a ekološki proizvedene životinje nisu na raspolaganju, dopušteno je
svake godine nabaviti ne više od 10 % odraslih ženskih goveda ili konja i 20
% odraslih ženskih svinja, ovaca i koza s poljoprivrednih gospodarstava koje
se ne bave ekološkom proizvodnjom.
Ovaj način popune stada mora odobriti nadzorna stanica.
Prema stavku 1. ovoga članka mogu se popunjavati samo stada koja broje 10
ili više goveda ili konja, odnosno 5 ili više svinja, ovaca ili koza.
Za stada manja nego što je određeno u stavku 3. ovoga članka dopušteno je
godišnje nabaviti iz konvencionalnog uzgoja samo jedno grlo.
Članak 15.
Udio u nabavi grla iz konvencionalne proizvodnje može porasti do 40 %, uz
mišljenje i odobrenje nadzorne stanice i :
- ako se planira znatno povećanje broja grla na farmi,
- ako se mijenja pasmina,
- ako se uspostavlja novi sustav proizvodnje.
Članak 16.
Muška grla za rasplod mogu se nabaviti s konvencionalnih farmi ako su te
životinje držane odvojeno i hranjene prema odredbama ovoga Pravilnika.
Članak 17.
Pri nabavi životinja koje ne potječu s proizvodne jedinice posebna se
pozornost pridaje provjeri njihova zdravlja, otpornosti i prilagodljivosti
te se provode posebne mjere i karantena.
4. Zootehnički postupci i dobrobit životinja
Članak 18.
Rasplođivanje životinja u sustavu ekološke proizvodnje obavlja se prirodnim
pripustom ili umjetnim osjemenjivanjem.
Ostale manipulacije spolnim stanicama nisu dopuštene.
Nadzorna stanica može odobriti primjenu prijenosa jajnih stanica samo ako su
ugrožene izvorne pasmine.
Članak 19.
Zootehnički zahvati na životinjama, kao što su kupiranje repova, rezanje
zubi, rezanje kljunova ili odrožavanje na farmi se ne smiju provoditi
sustavno. Neki od ovih zahvata mogu se obavljati uz suglasnost nadzorne
stanice ako je to potrebno radi sigurnosti ili ako se na taj način pridonosi
zdravlju, dobrobiti ili higijeni životinje.
Fizička kastracija dopuštena je ako se na taj način pridonosi kakvoći
proizvoda ako je to dio tradicionalne proizvodne prakse.
Zahvate iz stavka 1. i 2. ovoga članka mogu obavljati osposobljene osobe u
najpovoljnijoj dobi životinje uz uvjet da je bol svedena na najmanju moguću
mjeru.
Preživačima treba najmanje dva puta ili po potrebi obrezivati papke.
Članak 20.
Da bi se spriječili poremećaji u ponašanju (kanibalizam), životinjama se
mora osigurati stalna aktivnost, odnosno, etološki uvjeti za izražavanje
prirodnog ponašanja svojstvenog njihovoj vrsti.
Životinjama se moraju osigurati uvjeti za njegu tijela (npr. četkanje).
Članak 21.
Za njegu vimena treba rabiti neutralne masti i masti s prirodnim
dezinficijensom.
Zabranjena je uporaba joda pri dezinfekciji vimena.
Članak 22.
Životinje se ne smiju držati na vezu, osim ako se za smještaj koriste
predhodno izgrađeni objekti u kojima postoji vez kao način držanja
životinja, ili ako su stada tako malena da nije moguće osigurati slobodno
držanje životinja u grupi.
Nadzorna stanica mora odobriti držanje životinja na vezu.
Članak 23.
Ako se drže na vezu, životinjama se mora osigurati najmanje dva puta tjedno
slobodno kretanje na ispaši ili na nekom drugom otvorenom prostoru.
Zabranjena je upotreba električnih pastira za goveda.
Članak 24.
Ako se životinje drže u grupi, veličina grupe ovisi o dobi i njihovu
ponašanju glede vrste i pasmine.
Članak 25.
Zabranjeno je držanje životinja u neprimjerenim uvjetima smještaja ili na
dijeti, koji potiču pojavu anemije.
Članak 26.
Životinje i životinjski proizvodi moraju biti označeni tijekom njihove
proizvodnje, prijevoza i prodaje.
5. Smještaj i držanje životinja
Članak 27.
Na proizvodnoj jedinici dopušteno je držanje toliko životinja da godišnje ne
proizvedu više od 170 kg dušika po grlu i hektaru poljoprivredne površine.
Odnos broja životinja i proizvodnje dopuštene količine dušika u gnoju jest:
Vrsta i pasmina životinje
Maksimalan broj životinja po ha
(ekvivalent 170 kgN/ha/godini)
Konji iznad 6 mjeseci
2
Telad za tov
5
Ostala goveda mlađa od godinu dana
5
Muška i ženska goveda od 1-2 godine
3,3
Muška goveda starija od dvije godine
2
Steone junice i junice u tovu
2,5
Mliječne krave
2
Ostale krave
2,5
Ovce i koze
13,3
Prasad
74
Bređe krmače
6,5
Svinje u tovu i ostale svinje
14
Pilići u tovu
580
Nesilice
230
Članak 28.
Pri izgradnji objekata za držanje životinja treba izgraditi objekte za
čuvanje gnoja (gnojišta). Gnojišta moraju biti odgovarajućih kapaciteta koji
omogućuju sigurno skladištenje gnoja s proizvodne jedinice tako da ne
nastaje onečišćenje okoliša neposrednim istjecanjem ili prodorom u
zemljište.
Članak 29.
Uvjeti držanja životinja moraju udovoljavati njihovim biološkim i etološkim
potrebama. Životinje moraju imati nesmetan pristup hrani i vodi.
Izolacijom, grijanjem i ventilacijom u objektu za smještaj životinja mora se
osigurati da strujanje zraka, količina prašine, temperatura, relativna
vlažnost zraka i zasićenost plinovima budu takvi da ne štete životinjama.
Objekti za držanje životinja moraju imati mogućnost prirodnog provjetravanja
i osvjetljenja.
Članak 30.
Na otvorenim prirodnim površinama na kojima borave životinje moraju se
osigurati prostori za njihovu zaštititu u slučaju oborina, vjetra, sunca ili
visokih temperatura, uvažavajući lokalne vremenske uvjete i svojstva
pasmine.
Članak 31.
Životinje smještene u objektima moraju imati dovoljno slobodnog prostora,
ovisno o vrsti, pasmini, starosti, njihovim prirodnim potrebama i spolu.
Životinjama se mora omogućiti dovoljno prostora za slobodno stajanje,
lijeganje, okretanje i prirodno mijenjanje položaja tijela.
Članak 32.
Pri držanju domaćih životinja u zatvorenim objektima ili na otvorenim
površinama potrebito je osigurati sljedeće najmanje površine po grlu:
VRSTA ILI KATEGORIJA ŽIVOTINJE
ŽIVA TEŽINA PO GRLU (KG)
NETO POVRŠINA U OBJEKTU (M2/GRLU)
POVRŠINA IZVAN OBJEKTA BEZ PAŠNJAKA (ISPUST) (M2 /GRLU)
Rasplodna i tovna goveda i kopitari
do 100
do 200
do 350
više od 350
1,5
2,5
4,0
5,0 (min. 1m2/100 kg težine)
1,1
1,9
3,0
3,7 (min. 0,75 m2/100kg težine)
Mliječne krave
6
4,5
Rasplodni bikovi
10
30
Ovce i koze
1,5 ovca/koza
0,35 janje/jare
2,5
2,5 uz 0,5 po janjetu/jaretu
Rasplodne krmače s prasadi do starosti od 40 dana
7,5 po krmači
2,5
Tovne svinje
do 50
do 85
do 110
0,8
1,1
1,3
0,6
0,8
1,0
Odojci
više od 40 dana starosti i 30 kg težine
0,6
0,4
Suprasne krmače
2,5
1,9
Nerastovi
6,0
8,0
Članak 33.
Objekti za držanje životinja, potrebna oprema i pribor moraju se temeljito
čistiti i dezinficirati da bi se spriječio nastanak uzročnika bolesti i
njihovih prijenosnika.
Dopuštena sredstva za čišćenje i dezinfekciju:
- natrijev i kalijev sapun,
- voda i vodena para,
- vapneno mlijeko,
- živo vapno,
- natrijev hipoklorit (kao tekuće bjelilo),
- kaustična soda,
- hidrogeni peroksid,
- prirodni biljni ekstrakti,
- limunska, peracetična kiselina, mliječna, oksalna i octena kiselina,
- alkohol,
- nitritna kiselina (za opremu za mužnju),
- forsforna kiselina (za opremu za mužnju),
- formaldehid,
- proizvodi za čišćenje i dezinfekciju za sise i opremu za mužnju,
- natrijev karbonat.
Ostaci fekalija, rasute i nepojedene hrane moraju se uklanjati redovito da
bi se izbjeglo nakupljanje insekata i glodavaca, smanjio neugodan miris i
zagađivanje nove hrane.
Članak 34.
Životinjama sisavcima mora se osigurati pristup pašnjaku odnosno otvorenim
površinama, kada god fiziološke potrebe životinja, vremenski uvjeti i stanje
zemljišta to omogućavaju, osim ako je to zabranjeno zbog zdravstvenih
razloga.
Članak 35.
Tovna goveda i svinje u završnim fazama tova, te ovce i koze za proizvodnju
mesa, mogu se držati u zatvorenom prostoru ako takvo držanje ne prelazi
jednu petinu njihova života ili ako ne traje dulje od tri mjeseca.
Članak 36.
Objekti za držanje životinja moraju imati glatke, ali ne skliske podove.
Najmanje polovica ukupnih površina mora imati pune podove, a ne perforirane
ili rešetkaste.
U objektima se moraju osigurati čiste, suhe i dovoljno prostrane površine
predviđene za ležišta s punim podovima.
Stelja mora biti od slame ili ostalih prikladnih prirodnih materijala.
Članak 37.
Telad se ne smije držati u individualnim boksovima nakon prvog tjedna
njihova života.
Članak 38.
Krmače se moraju držati u grupi, osim u zadnjem razdoblju suprasnosti i
tijekom razdoblja dojenja.
Prasad se ne smije držati u kavezima.
Svinjama se mora osigurati slobodan prostor za rovanje.
Članak 39.
Perad nije dopušteno držati u kavezima. Određene vrste peradi moraju imati
omogućen pristup vodenim površinama (potok, jezero i sl.) gdje god to
vremenski i higijenski uvjeti omogućuju.
Članak 40.
Objekti za držanje svih vrsta peradi moraju ispunjavati sljedeće minimalne
uvjete:
- najmanje jedna trećina površina mora imati pune podove prekrivene slamom,
piljevinom, pijeskom ili sličnim prirodnim materijalom;
- za perad koja nese jaja mora postojati dovoljno podne površine da se
nesmetano može skupljati njihov izmet.
Članak 41.
Minimalan broj peradi po metru površine u zatvorenom objektu i slobodnom
prostoru mora iznositi:
KATEGORIJA PERADI
BROJ GRLA PO M2
U OBJEKTU
POVRŠINE U M2 IZVAN OBJEKTA
Kokoši nesilice
6
4
Tovna perad
10 s maksimalnom težinom 21 kg/m2
4 brojlera
4,5 pataka
10 purana
15 gusaka
Pri planiranju broja peradi na proizvodnoj jedinici moraju se uzeti u obzir
i sljedeći čimbenici:
- ne smije se prekoračiti ograničenje opterećenja površine s vrijednošću
većom od 170 N/ha/godini,
- peradarnik ne smije imati više od 4800 pilića, 3000 nesilica, 5200
biserki, 4000 ženskih odnosno 3200 muških pataka, 2500 gusaka i purana,
- ukupna upotrebljiva površina peradarnika za tov peradi po svakoj
proizvodnoj jedinici ne smije prelaziti 1600 m2 .
Članak 42.
U peradarniku za nesilice prirodno se svjetlo može zamijeniti umjetnim da bi
se osiguralo najviše 16 sati svjetla po jednom danu, uz stalni noćni odmor
od najmanje 8 sati.
Članak 43.
Peradi se mora omogućiti izlaz na otvorene površine kada god to vremenski
uvjeti dopuštaju. Otvorene površine moraju većim dijelom biti prekrivene
vegetacijom, a perad mora imati nesmetan pristup hranilicama i pojilicama.
Članak 44.
Objekti za držanje peradi moraju se zbog zdravstvenih razloga potpuno
prazniti nakon završenog ciklusa proizvodnje, te se nakon toga i objekti i
oprema moraju očistiti i dezinficirati.
Otvorene površine koje se koriste za držanje peradi moraju se ostaviti
slobodne da bi porasla nova vegetacija.
6. Hranidba životinja
Članak 45.
Hranidba životinja mora biti u skladu s njihovim potrebama za razuman
stupanj proizvodnosti i normalnu brzinu rasta.
Hrana za životinje mora sadržavati sve hranive sastojke koji osiguravaju
uravnotežen rast i razvoj te dobro zdravlje.
Svježa voda i hrana trebaju biti dostupne životinjama cijeli dan.
Životinje treba hraniti ekološki proizvedenom hranom s vlastitoga
gospodarstva ili kupljenom hranom s druge ekološke proizvodne jedinice.
Članak 46.
Uz odobrenje nadzorne stanice mogu se kupiti ograničene količine
konvencionalne hrane ako proizvodna jedinica ne može osigurati dostatne
količine ekološki proizvedene hrane.
Godišnje se može kupiti najviše 10 % konvencionalne hrane za preživače,
odnosno 20 % za druge vrste domaćih životinja.
Udio ovako kupljene hrane izračunava se na osnovi godišnjih potreba na
temelju količine suhe tvari u ukupnoj hrani.
Članak 47.
Ako je proizvodnja voluminozne hrane znatno smanjena, prije svega zbog
vremenskih uvjeta, nadzorna stanica može odobriti kupovinu većih količina
konvencionalne hrane za ograničeno razdoblje.
Članak 48.
U hranidbi preživača maksimalno se rabe pašnjaci, ovisno o raspoloživosti
tijekom godine.
Najmanje 60 % suhe tvari dnevnog obroka mora potjecati od voluminoznog
dijela iz svježe trave, sijena ili silaže.
Nadzorna stanica može dopustiti uporabu voluminozne krme do 50 % suhe tvari
u obroku za grla koja se nalaze u mliječnoj proizvodnji tijekom prva tri
mjeseca laktacije.
Članak 49.
U hranidbi svinja i peradi voluminozna krma, svježa ili suha, te silaža,
mora biti zastupljena s najmanje 10 % od ukupne suhe tvari u dnevnom obroku.
Članak 50.
Obrok peradi u tovnom razdoblju mora imati najmanje 65 % žitarica.
Članak 51.
Krmiva ili bilo koji sastojak u hranidbi životinja ne smije potjecati od
genetski modificiranih organizama.
Članak 52.
U pripremanju i konzerviranju hrane mogu se koristiti konzervansi kao što su
bakterije, gljivice i enzimi.
Članak 53.
Pri spremanju silaže mogu se koristiti mravlja, octena, mliječna i
propionska kiselina.
Članak 54.
Životinje u uvjetima ekološke proizvodnje mogu se hraniti krmivima biljnog
podrijetla navedenim u Prilogu 1. ovoga pravilnika.
Članak 55.
Životinje u uvjetima ekološke proizvodnje mogu se hraniti sljedećim
hranivima životinjskog podrijetla:
- mlijeko i mliječni proizvodi i to: sirovo mlijeko, mlijeko u prahu, obrano
mlijeko, obrano mlijeko u prahu, mlaćenica, mlaćenica u prahu, sirutka,
sirutka u prahu, kazein u prahu i laktoza u prahu,
- riblje brašno ili brašno ostalih morskih organizama, njihovi proizvodi ili
nusproizvodi.
Članak 56.
Životinje u uvjetima ekološke proizvodnje mogu se hraniti mineralnim
krmivima, elementima u tragovima te vitaminima, provitaminima i kemijskim
spojevima koji imaju isti učinak navedenim u Prilogu 2. A. i B ovoga
pravilnika.
Članak 57.
U hranidbi životinja u uvjetima ekološke proizvodnje mogu se davati enzimi
mikroorganizmi i ostali aditivi navedeni u Prilogu 3 ovoga pravilnika.
Članak 58.
Antibiotici, kokcidiostatici, lijekovi, stimulatori rasta i sve druge tvari
kojima se potiče rast ili proizvodnja ne smiju se rabiti u hranidbi
životinja u sustavu ekološke proizvodnje.
Članak 59.
Tijekom prvih dana života telad, janjad i jarad mora dobivati kolostrum -
mlijeko vlastite majke.
Telad od drugog tjedna života treba hraniti voluminoznom krmom i prekrupom s
vlastite proizvodne jedinice.
Članak 60.
Zamjena za mlijeko (isključivo bez antibiotika) dopuštena je samo u
liječenju i u akutnim slučajevima uz dopuštenje nadzorne stanice.
7. Zdravstvena zaštita životinja
Članak 61.
Preventivnu zdravstvenu zaštitu treba provoditi pravilnom hranidbom,
smještajem, korištenjem alternativnih metoda, važećim propisanim
cijepljenjem protiv zaraznih i parazitarnih bolesti, općom higijenom,
dezinfekcijom staja i stajske opreme.
U liječenju treba što je moguće više primjenjivati prirodne metode, lijekove
biljnog, životinjskog i mineralnog podrijetla, a preventivno
fizikalno-mehaničke metode.
Članak 62.
Ako se životinje liječe lijekovima, potrebna je suglasnost veterinarske
službe.
Klasično liječenje treba ograničiti na iznimne slučajeve, a po mogućnosti
valja ga izvoditi prirodnim (fizioterapija i homeopatija), odgovarajućim
postupcima i lijekovima.
Članak 63.
Sve liječene životinje na proizvodnoj jedinici u ekološkoj proizvodnji
moraju biti obilježene i zavedene u posebnu knjigu za vođenje evidencije
vetrinarskih zahvata.
Veterinar koji je obavio liječenje mora upisati liječenu životinju u
ambulantni protokol. U opisu liječenja potrebno je precizno opisati
dijagnozu bolesti, metode liječenja, vrstu i količinu upotrebljenog lijeka i
razdoblje liječenja.
Preventivna uporaba lijekova ograničena je i može biti dopuštena samo za
cijepljenje ili ako je takav tretman potreban radi osiguranja dobrobiti
životinje, a nema nikakve druge opravdane mogućnosti.
Cjepiva se daju samo kada su bolesti poznate ili se očekuje da će biti
problema u području u kojem se nalazi farma i kada te bolesti ne mogu biti
kontrolirane nikakvom drugom tehnikom upravljanja.
Nadzorna stanica odredit će uvjete za slučajeve iz stavka 4. ovoga članka.
Članak 64.
Na proizvodnoj jedinici u ekološkoj proizvodnji mora postojati posebna
evidencija za upisivanje svih veterinarskih i drugih zootehničkih zahvata na
životinjama.
Na osnovi bilješki nadzorna će stanica procijeniti je li veterinarski
tretman visok, i u takvim slučajevima postavit će uvjete za što manju
uporabu lijekova.
Članak 65.
Kada se primjenjuje konvencionalna medicina, razdoblje karence lijekova
treba biti barem dvostruko dulje od razdoblja koje propisuje proizvođač.
Članak 66.
O primjeni kemoterapije i antibiotika treba voditi zapise, koji moraju biti
na raspolaganju nadzornoj stanici.
Nije dopuštena upotreba živih vakcina koja su rezultat genetskog
inženjeringa.
Članak 67.
Zabranjena je uporaba hormona za sinkronizaciju estrusa, osim ako se njime
rješavaju reprodukcijski poremećaji pojedine životinje.
Članak 68.
U preventivi nije dopuštena upotreba sljedećih lijekova i sredstava:
- antibiotici, sulfonamidi, analeptici, sedativi, hormoni, kokcidiostatici,
antihelmintici, akaricidi (insekticidi), biostimulatori, sintetski
roboransi, antioksidansi, različiti drugi kemoterapeutici i kemijska
sredstva.
Strogo je zabranjena upotreba sljedećih lijekova:
- chloramphenicol, ivermectin, hexachlorcyclohexan i derivati za suzbijanje
insekata, supstancije proizvedene metodama genetičkog inženjeringa (npr.
bovines somatropin) sedativi i beta-blokeri.
Članak 69.
Iznimno od odredbe članka 68., primjena navedenih sredstava odobrava se samo
ako životinjama prijeti uginuće.
U tom slučaju životinje se izdvajaju iz proizvodne grupe a nadzorna stanica
određuje rok za ponovno uključivanje tako tretiranih životinja u sustav
ekološke proizvodnje.
Članak 70.
Životinje tretirane antimikrobnim lijekovima i antihelminticima ne smiju se
klati, odnosno, njihovo meso i mlijeko ne smije se koristiti u trajanju
dvostruke karence koju za određeni preparat propisuje proizvođač.
Članak 71.
U sprečavanju pojave zaraznih bolesti treba prvenstveno rabiti specifičnu
imunoprofilaksu za one bolesti koje se moraju suzbijati prema važećim
zakonskim odredbama.
Važna mjera za sprečavanje širenja bolesti jest neškodljivo uklanjanje
lešina i pravilan prijevoz.
8. Prijevoz i klanje životinja
Članak 72.
Tijekom prijevoza i klanja životinjama treba osigurati uvjete u kojima će
pojava stresa biti najmanja. Pri tome treba uzeti u obzir da se stres
pojavljuje ili može biti izazvan :
- utovarom i istovarom,
- miješanjem različitih grupa životinja ili životinja različitog spola,
- opremom za utovar, prijevozom i istovarom te omamljivanjem i klanjem
životinja
- pri visokoj temperaturi i visokoj relativnoj vlažnosti,
- ako su životinje gladne ili žedne, te uznemirene,
- ako su okolnosti i događaji tijekom prijevoza ili klanja različiti od onih
na koje su
životinje bile naviknute na farmi (npr. stelja, socijalne veze).
Članak 73.
Minimalna starost peradi u vrijeme klanja:
- pilići 81 dan
- kopuni 150 dana
- pekinške patke 49 dana
- ženke ruske patke 70 dana
- mužjaci ruske patke 84 dana
- divlje patke 92 dana
- biserke (perlinke) 94 dana
- purani i guski 140 dana.
Članak 74.
Životinje tijekom prijevoza treba hraniti i pojiti, ovisno o klimatskim
uvjetima i trajanju prijevoza. Životinje se tijekom prijevoza trebaju
redovito pregledavati.
Prijevozno sredstvo treba biti prikladno za svaku vrstu životinja.
Nesintetizirana kemijska sredstva za umirenje ili stimulante treba dati
prije ili tijekom prijevoza.
Članak 75.
Pri klanju životinja treba biti omamljena prije nego što iskrvari do smrti.
Iznimke se mogu učiniti u skladu s kulturnim navikama.
Klanje životinje bez prethodnog omamljivanja potrebno je obaviti u mirnom
okruženju.
III. PČELARSTVO
Članak 76.
Držanje pčela važna je aktivnost koja pridonosi unapređenju poljoprivredne i
šumarske proizvodnje.
Članak 77.
Ekološka proizvodnja u pčelarstvu uspostavlja se godinu dana nakon
prijelaznog razdoblja. Tijekom toga razdoblja potrebno je u košnicama
zamijeniti pčelinji vosak. Novi vosak mora potjecati iz ekološke
proizvodnje, u protivnom, nadzorna stanica mora potvrditi da nije moguća
nabava voska takvapodrijetla.
U tom slučaju vosak mora potjecati od mednih poklopaca.
Članak 78.
Poslije prijelaznog razdoblja određuje se status ekološke proizvodnje ako su
zadovoljeni uvjeti stanja u košnicama i kakvoća okoliša.
Članak 79.
Ako pčelar ima više pčelinjaka u istom području, svi moraju udovoljavati
uvjetima ovoga Pravilnika da bi ova proizvodnja mogla biti potvrđena kao
ekološka.
Samo u iznimnim slučajevima, kada se ne mogu osigurati dostatne količine
ekološke hrane za pčele, pčelar može imati pčelinjak koji ne pripada
ekološkoj proizvodnji.
U tom slučaju proizvod iz stavka 2. ovoga članka ne može nositi oznaku
ekološkog proizvoda.
Članak 80.
Pčelinjaci se osnivaju od podijeljenih zajednica ili tako da se nabave novi
rojevi ili košnice od pčelara koji se bave ekološkom proizvodnjom.
Članak 81.
Prijašnje pčelinje zajednice mogu se uz odobrenje nadzorne stanice
prihvatiti za ekološku proizvodnju uz prijelazno razdoblje od jedne godine i
uz promjenjeni vosak.
Nadzorna stanica može odobriti obnovu pčelinjaka sa zajednicama koje ne
udovoljavaju uvjetima ekološke proizvodnje u slučaju velikog uginuća
izazvanog zdravstvenim ili nekim drugim kriznim razlozima.
Članak 82.
U obnovi pčelinjaka može se nabaviti 10 % matica ili rojeva godišnje iz
pčelinjaka koji se ne bave ekološkom proizvodnjom.
U tom slučaju matice se moraju staviti u zajednice koje potječu iz ekoloških
uvjeta proizvodnje, a rojevi u košnice u kojima su bile zajednice iz
ekološke proizvodnje.
Članak 83.
Nadzorna stanica utvrđuje prije davanja suglasnosti za osnivanje ekološkog
pčelinjaka prirodne uvjete koji osiguraju takvu ishranu za pčele da se
njihovi proizvodi mogu svrstati u ekološke.
Članak 84.
Pri osnivanju pčelinjaka u uvjetima ekološke proizvodnje mora se voditi
briga:
- da se osigura dovoljno hrane za pčele;
- da je pčelinjak postavljen tako da u promjeru 2 km od pčelinjaka nektar i
pelud potječe od poljoprivrednog bilja iz ekološke proizvodnje ili od
prirodne vegetacije koja nije tretirana kemijskim sredstvima, odnosno manji
promjer udaljenosti ako postoje prirodna zaštita područja ispaše, što
potvrđuje nadzorna stanica;
- da postoji dovoljna udaljenost od bilo koje proizvodnje koja je izvor
onečišćenja okoliša, kao što su npr. gradski centar, industrijska zona,
autoput i sl.
Navedeni uvjeti ne odnose se na vrijeme kada nema vegetacije ili kada
pčelinje zajednice miruju.
Članak 85.
Na kraju proizvodne sezone pčelinje zajednice moraju biti opskrbljene s
rezervama meda i peluda u količini koja osigurava njihovo preživljavanje
tijekom zime.
Članak 86.
Umjetna prehrana pčelinjih zajednica dopuštena je u uvjetima kada je ona
prijeko potrebna za preživljavanje pčela u ekstremnim klimatskim uvjetima.
Umjetna prehrana treba se temeljiti na medu iz ekološke proizvodnje.
Uz suglasnost nadzorne stanice može se za umjetnu prehranu rabiti ekološki
proizveden šećerni sirup ili ekološki dobivena šećerna melasa umjesto
ekološki proizvedenog meda u slučajevima kada klimatske prilike uvjetuju
kristalizaciju meda.
Članak 87.
Pčelar mora voditi podatke o umjetnoj prehrani, i to o:
- vrsti proizvoda koji se koristi,
- datumu davanja toga proizvoda,
- količini proizvoda,
- pčelinjoj zajednici kojima je ona davana.
Članak 88.
Umjetna prehrana može se provoditi samo od zadnjeg uzimanja meda iz košnica
do 15 dana prije cvatnje nektarnog bilja.
Članak 89.
Zabranjeno je uništavanje pčela u saću kao način skupljanja meda i drugih
pčelinjih proizvoda.
Zabranjeno je korištenje kemijskih metoda pri oduzimanju medišta ili saća s
medom.
Zabranjeno je odvajanje meda iz saća ako se u njemu nalazi leglo.
Članak 90.
Zabranjeno je rezanje krila matici.
Članak 91.
Pri zamjeni matice dopušteno je ubiti staru maticu.
Članak 92.
Uništavanje trutovskog legla dopušteno je samo pri suzbijanju varooze.
Članak 93.
Područje na kojem je postavljen pčelinjak mora biti registrirano zajedno s
brojem pčelinjih zajednica.
Nadzorna stanica mora biti izvještena o seljenju pčelinjaka koji se mora
nalaziti u području određenom za ekološku proizvodnju.
Članak 94.
Potrebno je voditi zapise o svim poslovima oko uzimanja, obrade i čuvanja
pčelinjih proizvoda.
Članak 95.
Košnica mora biti učinjena od prirodnog materijala bez mogućeg rizika
kontaminacije okoliša ili pčelinjeg proizvoda.
Članak 96.
Bolesne pčelinje zajednice moraju biti odmah liječene, a ako je potrebno i
izdvojene na izolirani pčelinjak tijekom liječenja.
Liječenje pčelinjih bolesti treba biti prije svega temeljeno na uporabi
fitoterapeutskih i homeopatskih pripravaka i uporabi bioloških suzbijanja i
terapija.
U liječenju varooze dopuštena je uporaba organskih kiselina (mravlje,
mliječne, octene i oksalne) i biljnih tvari (mentol, timol, kamfor i
eukaliptusovo ulje).
Ako je takvo liječenje neučinkovito, mogu se uz suglasnost nadzorne stanice
davati lijekovi.
Članak 97.
Pčelinje zajednice koje se liječe lijekovima treba izdvojiti na poseban
pčelinjak te ih uključiti u ekološku proizvodnju nakon isteka karence za
lijekove, odnosno nakon izmjene svega saća ako ostaci lijekova ili njihovih
raspadnih sastojaka zaostaju u vosku.
Članak 98.
Zabranjena je uporaba lijekova u preventivne svrhe.
Članak 99.
Sve podatke o liječenju (dijagnoza, lijek aktivna tvar, način liječenja,
duljina tretmana, karence i sl.) mora zapisati pčelar, a ako su pčelinje
zajednice liječene veterinarskim lijekovima te podatke mora ovjeriti
veterinar koji je propisao lijek i/ili proveo liječenje.
Te podatke mora potvrditi nadzorna stanica prije stavljanja meda ili drugih
pčelinjih proizvoda u trgovinu.
Članak 100.
U pčelinjaku je dopuštena fizikalna obrada vodenom parom ili direktnim
plamenom.
Za čišćenje i dezinfekciju materijala, zgrada posuđa ili proizvoda koji se
rabe u pčelarstvu mogu se rabiti:
- kalijev i natrijev sapun,
- voda i vodena para,
- vapneno mlijeko,
- živo vapno,
- natrijev hipoklorit,
- natrijev hidroksid,
- vodikov peroksid,
- limunska, mravlja, octena, mliječna i oksalna kiselina,
- alkohol,
- formaldehid,
- soda bikarbona.
IV. EKOLOŠKA PROIZVODNJA U RIBARSTVU I AKVAKULTURI
1. Opća načela
Članak 101.
Ribarstvo u smislu ovog Pravilnika odnosi se na ulov morske ribe i drugih
morskih organizama.
Akvakultura uključuje sve oblike proizvodnje u slatkim, poluslanim (bočatim)
i slanim vodama. Akvakultura obuhvaća proizvodnju svih vrsta riba i drugih
vodenih-morskih organizama.
2. Prijelazno razdoblje
Članak 102.
Prijelazno razdoblje treba trajati najmanje jedan životni ciklus organizama
koji se proizvode.
Uvjeti propisani ovim pravilnikom moraju se potpuno ispuniti tijekom
prijelaznog razdoblja
Nadzorna stanica može dopustiti uvođenje u proizvodnju organizama
konvencionalnog podrijetla, pod uvjetom da nisu proizvod genetskog
inženjeringa.
Članak 103.
Prijelazno razdoblje za proizvodnu jedinicu u ribnjačarstvu traje 2 godine.
U tom vremenu treba poštivati pravila ekološke proizvodnje.
3. Morsko ribarstvo
Članak 104.
Morske ribe i drugi morski organizmi ulovljeni u ribolovnim zonama A, B, C i
D Republike Hrvatske temeljem Zakona o morskom ribarstvu i podzakonskih
propisa donesenih na temelju njega, drže se ekološkim proizvodom u smislu
Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (u
daljnjem tekstu: Zakon).
Morske ribe i drugi morski organizmi ulovljeni u unutarnjem ribolovnom moru
Republike Hrvatske drže se ekološkim proizvodom u smislu Zakona isključivo
ako je područje ulova praćeno sustavnim bioekološkim monitoringom staništa.
Članak 105.
Morske ribe i drugi morski organizmi moraju se odmah nakon ulova hlađenjem
ili drugim postupkom šokirati, radi sprječavanja nepoželjnih biokemijskih
procesa.
4. Morska akvakultura (marikultura)
Članak 106.
Školjkaši uzgojeni u uzgajalištima drže se ekološkim proizvodom ako je
njihov uzgoj temeljen na prirodnom prehrambenom lancu i ako je područje
uzgoja praćeno sustavnim bioekološkim monitoringom.
Školjkaši uzgojeni u uzgajalištima u području I. kakvoće mora (sukladno
odredbama Pravilnika o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za izlov, uzgoj,
pročišćavanje i stavljanje u promet živih školjaka) drže se ekološkim
proizvodom.
Školjkaši uzgojeni u području II. i III. kakvoće mora drže se ekološkim
proizvodom nakon što prođu postupak purifikacije ili u području I. kakvoće
mora ili u centrima za purifikaciju.
Članak 107.
Morska riba uzgojena u uzgajalištima drži se ekološkim proizvodom ako
ispunjava sljedeće uvjete:
1. u postupku mrijesta zabranjena je upotreba hormona za stimuliranje
mrijesta;
2. ribom ispravnom u smislu ovog Pravilnika drži se isključivo riba
parentalnog stoka (F1 generacija), tj. uvjet je da se roditelji nisu
međusobno križali;
3. dopuštene su isključivo preventivne mjere na bazi imunostimulacije
(uporaba antibiotika i antimikotika zabranjena je);
4. zabranjena je uporaba hormonskih preparata za ubrazavanje rasta;
5. zabranjena je uporaba genetski modificiranih hraniva;
6. komponente hraniva u uzgoju moraju biti najmanje 70 % težinski iz
ekološke proizvodnje i moraju se izvorno dokumentirati;
7. obavezatno je provođenje bioekološkog monitoringa uzgojnih područja.
5. Slatkovodna akvakultura
Članak 108.
Slatkovodne ribe koje su temeljem posebnih propisa ulovljene na ribolovnim
područjima koja se nalaze u zakonom zaštićenim dijelovima prirode drže se
ekološkim proizvodom u smislu Zakona.
Članak 109.
Minimalni uvjeti za vodu u kojoj se uzgaja slatkovodna riba i/ili drugi
vodeni organizmi jesu: neopterećenost ili vrlo mala opterećenost
kemikalijama s proizvodnoga gospodarstva (npr. sredstva za zaštitu bilja,
mineralna gnojiva). Kisika u vodi za uzgoj ciprinidnih vrsta riba mora biti
najmanje 1 mg/l, a za uzgoj salmonidnih vrsta riba najmanje 5 mg/l;
vrijednost pH mora biti između 6,0 i 9,0.
Članak 110.
Tehnologija proizvodnje mora biti usklađena s fiziološkim i etološkim
potrebama organizama koji se uzgajaju. Organizmima mora biti dopušteno
zadovoljavanje osnovnih potreba ponašanja. Tehnologije proizvodnje, napose u
svezi s razinom proizvodnje i brzinom rasta, moraju biti usmjerene dobrom
zdravlju i dobrobiti organizama. Osobito se mora paziti pri uvođenju
introduciranih (unesenih) vrsta riba.
Članak 111.
Osnova za proizvodnju jest održavanje vodenih ekoloških sustava, postignutih
u kombinaciji:
- podržavanja i naglašavanja bioloških ciklusa u proizvodnji, uključujući
mikroorganizme, biljke i životinje,
- uporabe sastojaka hrane temeljenih na materijalima biološkog podrijetla,
- uporabe širokog raspona metoda kontrole bolesti riba,
- izbjegavanja uporabe umjetnih gnojiva i kemoterapijskih sredstava,
- omogućavanja polikulture gdje je to moguće.
Članak 112.
Nadzorna stanica odredit će standarde koji uzimaju u obzir potrebe ponašanja
organizama. To mora uključivati odredbe glede:
- održive proizvodne metode,
- gustoće držanja,
- dovoljno čiste vode,
- zaštite od velikih promjena temperature,
- zaštite od ekstremne izloženosti suncu i sjeni.
Članak 113.
Broj riba potrebno je prilagoditi lokalnim mogućnostima i prirodnim uzgojnim
potencijalima.
U ribnjacima su dopuštene sljedeće najveće veličine jata:
šaran/hektar
3000-2500 k1
600-500 k2
linjak/hektar
5000-4000 L1
2500-2000 L2
1500-1200 L3
U miješanom uzgoju navedene vrijednosti potrebno je prilagoditi prema
veličini (težini) riba. Naseljenost drugim ribama nije ograničena.
Članak 114.
Nadzorna stanica može dopustiti umjetno produljenje razdoblja svjetla, s
obzirom na vrstu i zemljopisne okolnosti. Kad se dnevna svjetlost umjetno
produlji, ograničenje danjeg svjetla jest 16 sati na dan.
Članak 115.
Zabranjeno je rabiti spojeve u građevnim materijalima i proizvodnoj opremi
(boje, materijali za impregniranje sa sintetičkim/kemijskim sastojcima) koji
mogu štetno utjecati na okoliš ili na zdravlje organizama.
Članak 116.
Nadzorna stanica odredit će standarde na osnovi odgovarajućih uvjeta da bi
se spriječilo prekomjerno i neodgovarajuće korištenje vode.
Članak 117.
Smještaj proizvodnih jedinica uzet će u obzir održavanje vodenog okruženja i
okolnih vodenih i zemljanih ekoloških sustava.
Proizvodna jedinica mora biti na odgovarajućoj udaljenosti od izvora
zagađenja i konvencionalne akvakulture. Negativni utjecaj na okoliš od
proizvodnje akvakulture bit će minimaliziran.
Članak 118.
Nadzorna će stanica, za svaku proizvodnu jedinicu, odrediti uvjete glede
zaštite od zagađenja, uključujući odgovarajuće udaljenosti od izvora
zagađenja i konvencionalne akvakulture.
6. Posebni tehnološki uvjeti ekološke proizvodnje riba
Članak 119.
Ribnjake treba po mogućnosti svake godine, između jeseni i proljeća, isušiti
zbog dezinfekcije ribnjaka te povećane sigurnosti uzgoja glede
mineralizacije organskih tvari koje se u vremenu eksploatacije nakupljaju na
dnu ribnjaka.
Članak 120.
Zbog sprječavanja utjecaja na vodene životinjske prostore koji su povezani s
ribnjakom, potrebno je do početka korištenja (ožujak-travanj) ribnjak
ponovno napuniti vodom.
Članak 121.
Pravne i fizičke osobe koje se bave slatkovodnom akvakulturom dužne su u
ribnjaku očuvati strukturu biotopa tako da najmanje 20 % obalnog pojasa, u
širini od najmanje 1,5 m, ostane obraslo trstikom.
Vodeno bilje sa štetnim utjecajem na uzgoj smije se odstranjivati samo
biološkim i mehaničkim mjerama (ne kemijski).
Nasipe ribnjaka treba kositi jednom godišnje. Zbog zaštite faune kosidbu
treba obaviti poslije prvog ( 1.) rujna.
Članak 122.
Kakvoća vode, odnosno vodotokova, mora se održavati tijekom uzgoja. Dotok i
otjecanje vode moraju biti približno jednaki.
Članak 123.
Uzgoj, prijevoz, izlov, ubijanje te sve ostale mjere moraju se provoditi
tako, da se životinje ne izlažu nepotrebnim opterećenjima ili stresu,
odnosno, da su zaštićene od mučenja.
Članak 124.
Od početka uzgoja treba naseliti više vrsta riba da bi se osiguralo
svestranije korištenje primarne proizvodnje (polikultura).
Zbog opstanka i poticanja životnih skupina u prirodnim vodotocima treba
uzgajati prvenstveno domaću autohtonu faunu i floru.
Uzgoj neće uključivati metode koje čine sustav proizvodnje ovisnim o visokoj
tehnologiji i intenzivnim metodama uzgoja.
Članak 125.
Tehnologiju uzgoja treba prilagoditi uvjetima prirodnog mrijesta riba.
Nadzorna stanica može dopustiti korištenje tehnologije koja ne podrazumijeva
prirodni mrijest riba.
Nije dopušteno uzgajati triploidne organizme i vrste ili pasmine dobivene
genetskim inženjeringom, a ni rabiti ikru, mlađ i ribe iz genetskog
inženjeringa.
Gustoću nasada ribe potrebno je prilagoditi ekološkim mogućnostima odnosno
kapacitetima objekata za uzgoj.
Članak 126.
Ribu za nasad treba osigurati iz ekoloških ribnjaka. U iznimnim slučajevima,
u suradnji s nadzornom stanicom, moguć je nasad mlađa iz konvencionalnih
ribnjaka uz uvjet da je riba na kraju proizvodnje najmanje 2/3 životne dobi
boravila u ekološkim ribnjacima, pa se tada može nazvati ekološkim
proizvodom.
Članak 127.
Nije dopuštena upotreba hormona pri razmnožavanju, odnosno, uzgoju matičnih
riba.
Matične ribe trebaju potjecati iz priznatih ekoloških ribnjaka.
Dopušten je uzgoj i odlaganje ikre matičnih riba u grijanim mrijestilištima
za toplovodne ribe (grijanje po mogućnosti sunčanom energijom).
U klimatski nepogodnim krajevima i godinama dopušteno je i umjetno
kontrolirano mriještenje i kontrolirano razmnožavanje te umjetno hranjenje.
Članak 128.
Za gnojidbu ribnjaka dopuštena je isključivo uporaba organskih gnojiva
(stajnjak, sijeno, trava) koja potječu iz ekološke proizvodnje.
Za gnojidbu ribnjaka dopuštena je uporaba kalcijeva karbonata.
Zabranjena je uporaba sintetičkih krmiva ili krmiva koja potječu ili sadrže
dijelove iz proizvodnje dobivene uzgojem genetski izmijenjenih organizama.
7. Zdravstvena zaštita riba
Članak 129.
Vlasnik ribnjaka, pravna ili fizička osoba, mora se osobito pozorno brinuti
o higijeni i zdravlju riba. Nakon prvih znakova bolesti riba treba pozvati
veterinara i stručnjaka za ribnjačarstvo.
Nakon uporabe lijekova koje propisuje veterinar potrebno je, prije prodaje
riba, udvostručiti propisano vrijeme čekanja za konzumaciju (karence).
Sredstva za čišćenje, dezinfekciju i lijekovi koji se rabe u ribnjaku moraju
izgubiti svoju učinkovitost još za vrijeme uzgoja.
8. Ishrana riba
Članak 130.
Ishrana ribe u akvakulturi mora biti uravnotežena sukladno nutricionističkim
potrebama organizama. Ishrana treba biti dostupna organizmima na način koji
omogućava prirodna ponašanja pri hranjenju, s minimalnim gubitkom hrane u
okolišu.
9. Zdravlje i dobrobit
Članak 131.
Tehnologija uzgoja mora biti usmjerena na postizanje visoke razine
otpornosti protiv bolesti i prevencije infekcija. Sve tehnologije, posebno
glede razine proizvodnje i brzine rasta, moraju biti usmjerene dobrom
zdravlju i dobrobiti organizama.
Tehnologija uzgoja treba isključiti mogućnost pojave bolesti riba pri
promjeni uvjeta proizvodnje. Kada je liječenje prijeko potrebno, treba dati
prednost prirodnim metodama i lijekovima.
Dobrobit organizama glavna je pri izboru načina liječenja bolesti. Liječenje
bolesti treba se provoditi tako da se minimaliziraju negativni utjecaji na
okoliš.
Lijekovi kemijskog podrijetla mogu se rabiti samo ako nema niti jedne
opravdane alternative, i/ili ako su zahtijevani posebnim propisom.
Članak 132.
Uporaba sintetičkih hormona i sintetičkih poticatelja rasta nije dopuštena.
Članak 133.
U zapisima o proizvodnji vode se bilješke o pojavi bolesti. Bilješke će
uključivati:
- identifikaciju organizama,
- detalje o tretmanu i njegovu trajanju
- nazive korištenih lijekova.
10. Prijevoz
Članak 134.
Sredstvo prijevoza treba biti odgovarajuće za pojedine vrste s obzirom na
kvalitetu vode, temperaturu, kisik itd. Prijevozna udaljenosti i učestalost
trebaju biti minimalizirane.
Prijevoz živih riba i drugih vodenih organizama treba se učiniti s najvećom
mogućom pažnjom, a ribe i drugi vodeni organizmi trebaju se redovno
nadgledati tijekom prijevoza.
Prijevoz ne smije uzrokovati nepotreban stres ili fizičke ozljede
životinjama.
Prijevozna oprema i/ili materijali ne smiju sadržavati toksične tvari i
imati potencijalne toksične efekte.
Članak 135.
Nadzorna stanica odredit će odgovarajuće zahtjeve za prijevoz glede:
- kvalitete vode, uključujući temperaturu, sadržaj kisika,
- količine vode,
- gustoće životinja,
- udaljenosti/vremena,
- mjera opreznosti glede bijega.
Članak 136.
Kemijski sintetizirana sredstva za umirenje ili stimulanti neće se davati
životinjama prije niti tijekom prijevoza.
Osoba zadužena za prijevoz ujedno je odgovorna i za dobrobit životinja.
11. Klanje
Članak 137.
Stres povezan s procesom klanja treba biti minimaliziran.
Organizmi moraju biti u nesvjesnom stanju prije nego što iskrvare do smrti.
Oprema korištena za omamljivanje mora biti u dobrom stanju za rad i utjecati
na duboko položene dijelove mozga jednim brzim i jakim udarcem. Potrebno je
redovito provoditi nadzor pravilnog djelovanja te opreme. Opremu koja se
koristi uz uporabu plina ili struje potrebno je stalno nadzirati.
Nadzorna stanica specificirat će zahtjeve klaonica temeljene na lokalnim
vrstama i kulturnim običajima, a to će uključivati:
- oporavak od prijevoza,
- vremenski razmak između onesvješćivanja i iskrvarenja,
- tip i kvalitetu opreme,
- kontakt između živih i zaklanih organizama.
Članak 138.
Vlasnici ribnjaka moraju, zbog ekološke odgovornosti, voditi brigu da svojom
djelatnošću štite uzgoj domaćih, autohtonih vrsta riba (proizvedene strane,
alohtone ribe treba izdvojiti i ne prodavati žive).
Članak 139.
Pri preradi treba paziti da od usmrćenja pa nadalje postoji tzv. hlađeni
lanac, koji ne smije biti prekinut.
Sastojci u preradi u načelu trebaju biti iz ekološke proizvodnje.
Članak 140.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Narodnim
novinama”.
Klasa:011-02/02-01/16
Urbroj: 525-1-02-1
Zagreb, 29. siječnja 2002.
MINISTAR
mr. sc. Božidar Pankretić, v.r.
Prilog 1.
KRMIVA BILJNOG PODRIJETLA U EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI
Žitarice, zrno, njihovi proizvodi i nusproizvodi
zob (cijelo, lomljeno i mljeveno (stočno brašno) zrno, ljuske i mekinje
riža (cijelo i slomljeno zrno, mekinje i prešane klice)
proso (cijelo zrno),
raž (cijelo i mljeveno zrno, mekinje i krma),
sijerak,
pšenica (cijelo i mljeveno zrno, mekinje, gluten i klice),
pir
tritikale
kukuruz (cijelo i mljeveno zrno, mekinje, klice i gluten),
slad
pivarski trop
Sjeme i plodovi uljarica, njihovi proizvodi i nusproizvodi
Sjeme leguminoza, njihovi proizvodi i nusproizvodi
slanutak
sjeme običnog grahora (toplinski obrađeno)
grašak (cijelo i mljeveno zrno i mekinje)
bob
grahorica
lupina
Gomolji, njihovi proizvodi i nusproizvodi
meso šećerne repe
sušena repa
krumpir
slatki krumpir
manioka
meso krumpira (nusproizvod kod ekstrakcije krumpirova škroba)
krumpirov škrob
protein krumpira
tapioka
Ostalo sjeme i plodovi, njhovi proizvodi i nusproizvodi
mahuna rogača
meso citrusa
jabučni ocat
meso rajčice
meso grožđa
Krma i voluminozna stočna hrana
lucerna
lucernino brašno
djetelina
djetelinsko brašno
trava (dobivena od krmih kultura)
ravno brašno
sijeno
silaža
slama
korjenasto povrće
Ostale biljke, njihovi proizvodi i nusproizvodi
melasa kao spojni agent u mješavinama brašna od morskih trava (dobivena
sušenjem, gnječenjem i pranjem radi smanjenja sadržaja joda)
prašci i ekstrakti biljaka
ekstrakti biljnih proteina (samo za mlade životinje)
začini
trave
Prilog 2.
KRMIVA MINERALNOG PODRIJETLA U EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI
A. MINERALI
Natrij
nerafinirana morska sol
krupni agregati soli
natrijev sulfat
natrijev karbonat
natrijev bikarbonat
natrijev klorid
Kalcij
litotamnij i maerl
školjke vodenih životinja (uključujući i kosti sipe)
kalcij karbonat
kalcijev laktat
kalcijev glukonat
Fosfor
dikalcijev fosfatni percipitat
defluorizirani dikalcij fosfat
defluorizirani mokolacij fosfat
Magnezij
anhidrirani magnezij
magnezijev sulfat
magnezijev klorid
magnezijev karbonat
Sumpor
natrijev sulfat
B. KRMNI ADITIVI (MIKROELEMENTI) koji se mogu koristiti u pripremi ili
preradi hrane za životinje
E1 željezo
željezo (II) karbonat
željezo (II) sulfatni monohidrat
željezo (III) oksid
E2 jod
kalcijev jodat, anhidrid
kalcijev jodat, heksahidrid
natrijev jodid
E3 kobalt
kobalt (II) sulfatni monohidrat i/ili heptahidrat
osnovni kobalt (II) karbonat, monohidrat
E4 bakar
bakar (II) oksid
osnovni bakar (II) karbonat, monohidrat
bakar (II) sulfat, pentahidrat
E5 mangan
mangan (II) karbonat
mangan oksid i manganov oksid
mangan (II) sulfat, mono i/ili tetrahidrat
E6 cink
cink karbonat
cink oksid
cink sulfat mono i/ili heptahidrat
E7 molibden
amonij molibdat, natrij molibdat
E8 selen
natrij selenat
natrij selenit
Prilog 3.
ENZIMI, MIKROORGANIZMI I OSTALI ADITIVI
Enzimi
3-fitaza
- priprema 3-fitaze proizvedene od Aspergillus niger, koja ima minimalnu
aktivnost fitaze od 5000 FTU/g za krute i tekuće pripravke
Mikroorganizmi
Bacillus cereus var. toyoi
Bacillus lichteniformis/Bacillus subtilis
- pripravak Bacillus cereus var. toyo, koji sadrži minimalno 1010 CFU/g
dodataka
- mješavina Bacillus lichteniformis i Bacillus subtilis koja sadrži 3’2 ¢
109CFU/g dodataka (1,6 ¢ 109CFU/g od svake bakterije)
Vezivna sredstva, koagulanti i antikoagulanti
E 551b
E 551c
E 553
E 558
E 559
E 561
E 599
- koloidalna silicijeva kisleina
- Kieselgur (silicijev prah)
- sepiolit
- bentonit
- kaolinitska glina
- vermikulit
- perlit
Pomoćna sredstva u preradi krmiva
- morska sol, krupni agragati soli, enzimi, kvasci, surutka, šećer, meso
šećerne repe, brašno žitarica, melasa i bakterije mliječno-kiselog i
octeno-kiselog vrenja, propionske i mravlje kiseline;
- ako vremenski uvjeti ne omogućuju adekvatnu fermentaciju, nadzorna stanica
može dopustiti uporabu mliječne, mravlje, propionske i octene kiseline u
proizvodnji silaže.