Bruceloza je primarno bolest životinja uzrokovana različitim vrstama brucela. U akutnom stadiju se bolest manifestira općim simptomima infekta, dok su lokalni simptomi malo ili nikako izraženi. U kroničnom stadiju, koji može trajati mjesecima pa i godinama, a temperatura može imati valovit ili intermitentan karakter. U ovom stadiju se također češće javljaju i lokalni simptomi od strane zahvaćenih organa.

Uzročnici bruceloze mogu biti Brucella melitensis, Brucella abortus, Brucella suis i Brucella canis.
Brucellae su gram negativni, unutar-stanični bacili. Četiri vrste uzrokuju bolest u ljudi (B. melitensis, B. abortus, B. suis i B. canis). B. melitensis je parazit koza, ovaca i deva, B. abortus goveda, B. suis svinja i B. canis pasa. U ljudi bolest najčešće uzrokuje B. melitensis.
Oni se međusobno razlikuju s obzirom na potrebu za kisikom i rastom, te biokemijski. 

Infekcija je pretežno uzrokovana kontaminiranom hranom, a može se prenositi spolnim kontaktom ili putem insekata koji sišu krv. Uzročnik nije osobito otporan u vanjskoj sredini. 
Poslije dužeg vremena inficirana životinja može i spontano ozdraviti, te prestati biti kliconoša. 
Bruceloza je rasprostranjena po cijelom svijetu i zadnje joj je vrijeme incidencija u porastu. Bolest se u čovjeka pojavljuje sporadično i endemski. Endemsko pojavljivanje je povezano s područjima gdje je uzgoj životinja u tijesnoj vezi s čovjekovim prebivalištima. Izvor zaraze su životinje, najviše se uzročnika može naći u mliječnim žlijezdama, maternici i posteljici zaražene životinje. Životinje mogu mjesecima i godinama izlučivati uzročnike u mlijeku i drugim ekskretima. Izlučene bakterije se dugo zadržavaju u vlažnoj zemlji i vodi. Putovi prijenosa na ljude su: direktni kontakt s zaraženom životinjom, udisanje aerosola, konzumacija mlijeka, mliječnih proizvoda i sirovog mesa zaraženih životinja. Rjeđe se bolest prijenosi inokulacijom, transplacentarno na dijete i interhumano. Ulazno mjesto infekcije je sluznica respiratornog ili gastrointestinalnog trakta, konjuktiva ili koža. Bruceloza može biti i profesionalna bolest.
Domaće su životinje rezervoari infekcije za čovjeka, a divlje životinje za domaće životinje (u literaturi se spominju nalazi kod jelena, srna, zečeva, glodavaca, golubova, komaraca, stjenica, buha i krpelja). 
Bolest se vrlo teško liječi. Mlade, još spolno nezrele, a pogotovo bređe životinje vrlo su primljive za infekciju. 
Bruceloza se u svinje pretežno manifestira pobačajima, rjeđe lokalnim upalama. Brucele se iz inficirane svinje izlučuju mokraćom, spermom, vaginalnim sekretom, mlijekom, posteljicom, lohijalnim sekretom i fetusom prilikom pobačaja, te sadržajem bruceloznih gnojnih promjena. 
Svinja će se , dakle , inficirati hranom kontaminiranom brucelama, ili kroz kožu. Glavni način širenja je spolni. Nerast ima veliku ulogu u širenju , jer brucele izlučuje spermom. 
Svinje ne ugibaju od bruceloze, ali i do 80% slučajeva uzrokuje pobačaje – dakle teške materijalne štete i neproduktivnu proizvodnju. Pobačaj uslijedi nakon 60 – 90 dana gravidnosti. Tri mjeseca poslije infekcije traje stanje opće upale kod svinje, i kasnije se brucele lokaliziraju u sve organe. 
Brucelozne svinje su nemirne ili depresivne, ukočeno hodaju, ponekad imaju proljev i edem vimena. U kasnijoj fazi svinje šepaju zbog artritisa i apcesa na nogama. 
Liječenje i vakcinacija svinja se ne provodi. Bolest se utvrđuje laboratorijski, i ako je nalaz pozitivan svinja se izlučuje iz uzgoja. 
Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u grupu zaraznih bolesti životinja koje se suzbijaju po zakonu spada i bruceloza svinja. Na brucelozu se mora pretražiti:
- jedanput godišnje krv svih krmača u uzgojima od 10 do 50 grla, te krv 20% krmača u uzgojima brojnijim od 50 grla;
- krv novonabavljenih svinja prije uvođenja u uzgoj;
- dva puta godišnje krv nerastova koji služe za proizvodnju sjemena za umjetno osjemenjivanje i prirodni pripust, tako da se jedan pregled obavi prije korištenja za rasplod, 
- dva puta godišnje obavezno ispitivanje na brucelozu svih nerastova u ekstenzivnim uzgojima.
Veterinari su dužni dostaviti krv životinja na laboratorijsku pretragu, a po mogućnosti i fetus kod svakog pobačaja nazimica odnsono krmača. 
Na temelju Pravilnika o o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bruceloze goveda, ovaca, koza i svinja oboljelima od bruceloze smatraju se svinje kod kojih se uzročnici bruceloze (Brucella suis) izoliraju iz sekreta, ekskreta, krvi, organa ili pobačenih fetusa. Kod uzgoja i stada svinja, uz navedene rezultate seroloških ispitivanja, na brucelozu moraju ukazivati i anamnestički, epizootiološki i klinički podaci. Ovisno o situaciji i slučaju , veterinarski će inspektor odrediti različite mjere , a smatra se da je bruceloza svinja prestala u zaraženom dvorištu ako su izvršene sve navedene veterinarsko-sanitarne mjere, ako su dva serološka pregleda krvi obavljena kod svih životinja koje mogu oboljeti od bruceloze u tom dvorištu, u razmaku od mjesec dana dala negativan rezultat i ako je od posljednjeg pregleda prošlo najmanje 60 dana.
Bruceloza je subakutno-kronična, ciklička bolest tako da se mogu razlikovati tri stadija bolesti. Prvi stadij je samo katkad razvijen. Javlja se lokalna, lagana upala na koži ili sluznici uz povećanje regionalnih limfnih čvorova. Druga faza predstavlja generalizaciju infekta, prodiranje uzročnika u krv, te njegovo naseljavanje u različita tkiva (jetra, slezena, koštana srž, bubreg, kosti, testise, osrčje, moždane ovojnice itd.). U trećoj fazi dolazi do lokalizacije bolesti i pojave simptoma od strane zahvaćenog organa. Općenito je za patogenezu bruceloza važno da su intracelularni (unutar-stanični) paraziti, tako da mogu parazitirati u stanicama zaštićeni od antitijela i mnogih antibiotika. Upravo je ta mogućnost brucela odgovorna za kroničnost infekcije.
Inkubacija varira, i u prosjeku traje 5 - 21 dan, može postojati i period latencije od 6 - 9 mjeseci. Klinička slika je karakterizirana izraženim općim simptomima u početku. Bolest može početi naglo s vrućicom i tresavicom tako da se ne razlikuje od mnogih drugih infektivnih bolesti.
U drugom slučaju bolest počinje postupno neodređenim znakovima, kao što su umor, depresija, glavobolja, boli u udovima i sl. Gotovo je konstantan znak kod bruceloze velika slabost koja se pojavljuje već i kod najmanjeg fizičkog napora ili čak i kod ustajanja iz kreveta. Temperatura se postupno povećava, a prethodi joj osjećaj tresavice i groznice, rano se javlja simptom profuznog noćnog znojenja. Istodobno se javlja glavobolja, boli u mišićima i drugim dijelovima tijela. Za brucelozu su karakteristične boli u zglobovima s otokom, boli u mišićima i neuralgije. Od gastrointestinalnih simptoma često su prisutni gubitak teka i opstipacija, rjeđe proljevi. Kod polovice bolesnika se već na početku nalaze otok limfnih čvorova, te povećanje slezene i jetre. Nakon nekoliko dana simptomi postaju izraženiji, a temperatura viša. Temperaturna krivulja može pokazivati karakterističan valoviti tijek s febrilnim fazama koje traju 20 - 30 dana uz kraće periode bez vrućice. U većini slučajeva temperatura varira s dnevnim kolebanjima od jutarnjih 36,5°C do 40°C navečer. Uz porast temperature se i stanje bolesnika pogoršava. Noću bolesnika muči nesanica, a pred jutro se uz obilno znojenje temperatura smanjuje. Bolesnik gubi na težini zbog anoreksije, a zbog afekcije živčanog sustava postoji grubi tremor jezika i prstiju, razdražljivost i depresija.
U krvnoj slici se nalazi nizak broj leukocita s povećanjem broja limfocita, a sedimentacija je samo umjereno ubrzana. Ova prikazana akutna faza bolesti se može protezati tjednima odnosno mjesecima, a u najtežim slučajevima i godinama mogu biti prisutni samo opći simptomi bez simptoma lokalizacije infekta.
U drugoj fazi infekta se bolest manifestira simptomima jednog organa ili organskog sustava na kojemu se obično nalaze kronične promjene. U rjeđim slučajevima mogu biti zahvaćeni više organa ili organskih sustava. Najčešće su pogođeni limfni sustav, jetra, koštana srž i urogenitalni sustav, rjeđe su to dišni, lokomotorni, kardiovaskularni, živčani sustav, oko i koža. Povećanje slezene je najčešći simptom u kasnijem stadiju bruceloze, također su povećani i limfni čvorovi. Jetra je rjeđe povećana, a uzrok povećanja su upalne promjene jetre (fibrozni hepatitis) koje mogu napredovati sve do ciroze. Poremećaji funkcije koštane srži se očituju laganom anemijom, smanjenjem broja leukocita (leukopenijom) i relativnim povećenjem broja limfocita (limfocitozom). U ovoj fazi bolesti se mogu javiti upala testisa, promjene bubrega u smislu nefroze, upale pluća i poplućnice uzrokovane brucelama. Javljaju se upalne promjene u mišićima, zglobovima (gnojni artritis - gležanj, koljeno, kuk, kralježnica), kostima i perifernim živcima tako da se jako često javljaju boli u udovima kao prominentan simptom kod bruceloze. Mogu se javiti i upalne promjene na srcu te promjene središnjeg živčanog sustava od meningitisa do radikulitisa.
Osim ovih akutnih i kroničnih kliničkih slika, može bruceloza proći kao jedno gripozno stanje s kratkotrajnom temperaturom i laganim općim simptomima. U drugim pak slučajevima može teći perakutno s jako naznačenim septičko-toksičkim simptomima, difuznim hepatitisom, endokarditisom, pa može završiti i smrtno.
Tijek bolesti je u većini slučajeva subakutno-kroničan, a samo u malom broju slučajeva može bruceloza ostati aktivna godinama.

Uklanjanje izvora zaraze, dakle iskorjenjivanje bolesti u životinja je osnova prevencije bruceloze u ljudi. Dosljedno cijepljenje životinja ima dobar učinak. Kuhanjem i pasterizacijom mlijeka te termičkom obradom mesa se prekidaju putovi zaraze čovjeka preko hrane.

Brucella abortus