HIGJENSKI UVJETI NA FARMAMA MLIJEČNIH GOVEDA

Zoohigijena je nauka koja proučava utjecaj ekoloških faktora na zdravlje i produkciju životinja. S većim stupnjem iskorištavanja domaćih životinja kao i s njihovom većom anglomeracijom, važnost se zoohigijenskih uvjeta povećava. Za životinje smještene na suvremenim farmama, glavnog čimbenika u proizvodnji i njihovom zdravlju predstavlja okoliš.

U okolišu pak postoje čimbenici koji spadaju u kompleks zoohigijenskih uvjeta, a dijele se na:
A) Abiotičke čimbenike pod kojima se podrazumijeva neživa priroda koja okružuje životinje kao što su voda, zrak, tlo, klima sa svim svojim elementima, staja sa uređajima i opremom i dr.
B) Biotičke čimbenike koje čini čovjek, životinje iste ili druge vrste, glodavci, insekti, mikroorganizmi, hrana i biljke.

Zdravlje životinja je stanje u kojem postoji dinamička ravnoteža vanjskih uvjeta i unutarnjeg statusa same životinje. Da bi životinja bila zdrava mora postojati dinamička ravnoteža između same životinje i njenog okoliša, a također između biotičkih i abiotičkih čimbenika.
Klimatski i vremenski poremećaji, radijacija ili slično, uz čimbenike koje stvara sam čovjek prilikom organizacije samog proizvodnog procesa (npr. smještajne prilike, uporaba razne mehanizacije i novih tehnologija), mogu poremetiti povezanost životinje i okoliša odnosno zdravlje životinje.

Reakcije na nepovoljan okoliš su izraženije u produktivnijih i plemenitijih životinja. U intenzivnoj stočarskoj proizvodnji postoji potreba za stvaranjem specifičnih ambijentalnih prilika za pojedinu životinjsku vrstu kao i za kategoriziranje unutar životinjske vrste. Na farmama postoje kontrolirani uvjeti pri čemu čovjek određuje veličinu grupe, kvalitetu poda i ležište, program cijepljenja i dr. pa se smatra da je pojava bolesti u tim uvjetima ljudska greška ili posljedica nekog propusta.

Bolesti koje se javljaju u intenzivnom držanju stoke i u direktnoj su vezi s okolišem nazivaju se multikauzalne bolesti, a njihovom nastanku pogoduju četiri čimbenika: kakvoća zraka i mikroklima, način držanja životinje, vrsta ležajeva, postupak s životinjama i okolišni stres.

Vanjski čimbenici povezani s nastankom multikauzalnih bolesti

Smještaj
Upravljanje farmom
Okoliš
Voda i hrana
način držanja
pod
stelja
način vezanja
uklanjanje gnoja
sistem ventilacije
opskrba hranom i vodom
gustoća životinja
njega i liječenje
sistem mužnje
sistem držanja
lijekovi
vakcinacija
dezinfekcija
profilaktička higijena
Fizikalni
temperatura
relativna vlaga
brzina strujanja zraka
ventilacija
osvijetljenost
Biološki
mikroorganizmi
(patogeni)
prašina
kvantiteta
kvaliteta
kontaminacija
(npr. toksini, mikotoksini)
Kemijski
plinovi


Najvažniji unutarnji čimbenici su genetska predispozicija i imunitet.

Struktura objekta odnosno staje, njihova opremljenost i funkcionalnost bitan je čimbenik u kompleksu zoohigijenskih uvjeta. Neadekvatan materijal korišten za gradnju staja može dovesti do fizičkih ozljeda životinja ili psihičkih trauma. Manjak stelje na hrapavim površinama dovodi do ozljeda koljena, zglobova i papaka, pa zbog boli i eventualnih infekcija može doći kod krava do pada mliječnosti. Mastitis je također bolest vezana uz način držanja i vrstu poda (mikroorganizmi ulaze u sisni kanal iz okoliša bilo da se nalaze u stelji, na podu ili na uređajima za mužnju).

Smještaj i držanje mliječnih krava

Imamo tri sustava držanja mliječnih krava: vezani način, slobodni način i kombinirani način držanja.
Kod vezanog načina držanja krave su vezane na jednom mjestu u staji, tu se hrane, muzu i njeguju. Mogu biti vezane jednoredno (do 15 grla u staji), dvoredno i višeredno (50-60 krava). U ovakvim stajama mogu se ugraditi tri vrste ležišta: kratka (duljine 160-170 cm, a širine 110-115 cm), srednje duga (duljine 170-180 cm, a širine 110-115 cm) i duga ležišta (duljine 190-220 cm, a širine 115-120 cm). Prednost ovog načina je u mogućnosti individualne kontrole i hranidbe svake pojedine krave, a i veća je proizvodnja mlijeka po kravi i bolja iskoristivost hrane u odnosu na slobodan način držanja. Kretanje je ograničeno, a mužnja se obavlja stacionarno (na ležištu u muzne kante ili u mlijekovodni sustav). Slabiji su rezultati umjetnog osjemenjivanja jer je teško uočiti kad se krava "goni". Higijena životinja je slabija i skraćen je vijek njihovog iskorištavanja. Češće su izvale rodnice kao i ozljede nogu i vimena, a i veći su troškovi ulaganja u opremu i troškovi održavanja.

Mikroklimatski kompleks u staji čine:

-temperatura, vlaga, brzina strujanja zraka, toplinsko zračenje, osvijetljenost, buka, provjetravanje, prašina, mikroorganizmi, amonijak, ugljični dioksid, sumporovodik i crijevni plinovi.

Slobodni način držanja mliječnih krava prikladan je za farme s većim brojem krava. U takvim stajama potrebno je osigurati kravama: prostor za ležanje i odmaranje (ležišta), prostor za slobodno kretanje krava u staji i izvan nje (ispusti), prostor za hranjenje krava (nečisti dio) i prostor za mužnju krava (centralno izmuzište). Slobodan način držanja krava jeftiniji je u izgradnji i omogućuje maksimalno korištenje mehanizacije, automatsku mužnju, hranidbu i izgnojavanje.

U slobodnom sustavu držanja krava načini držanja krava jesu: u pojedinačnim ili skupnim lige boksovima, u stajama s vanjskom klimom, na dubokoj stelji i kombinirano držanje krava.

Kombinirano ili poluslobodno držanje krava omogućava veće kretanje krava nego u vezanom držanju.
Postoji nekoliko kombincija vezanog i slobodnog držanja krava, ovisno o fazi proizvodnje i godišnjem dobu:
- slobodno držanje u suhostaju i vezano držanje u laktaciji,
- vezano držanje krava zimi i slobodno držanje ljeti na pašnjaku, mužnja se obavlja na pokretnom izmuzištu,
- hranjenje i mužnja krava u staji, a ostalo vrijeme slobodno na ispustu ili na pašnjaku.