|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||||
 
  > NASLOVNA STR. > RATARSTVO > GOVEDARSTVO > SVINJOGOJSTVO > PERADARSTVO > VOĆE I POVRĆE > ZAŠTITA BILJA > EKOLOŠKA POLJ. > MEHANIZACIJA > ZAKONI I PROPISI   > Knjige (Literatura) > Analiza tla > Veterina > Investicije u poljoprivredi i izrada poslovnih planova > Poslovna baza podataka > Agro marketing > Web poljoprivreda > OPG u Hrvatskoj > Info prilozi > Adresar i imenik > Poslovni web katalog > Posebne ponude i akcije > Kontakt adrese IZRADA WEB STRANICA Novo u ponudi za poduzetnike: samostalna izrada web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć našeg CMS-a. Moderni dizajni za Vašu web stranice. Korištenje administracije slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija te ostvarite svoju prvu web stranicu u trenu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog... Mobilna responzivnost web stranica predstavlja prilagođavanje web stranice svim uređajima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve stranice. SEO optimizacija će omogućiti vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama (poput Google-a) za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci. Dizajn responzivnih web stranica, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica... Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna podrška za internet marketing... Ažurirano: 27. 11. 2024.
|
 |
 
Zakon o veterinarstvu
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA N.N. 118/04 Na temelju članaka 78. stavaka 3. i 4. Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine« 70/97, 105/01. i 172/03.) ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva donosi PRAVILNIK o mjerama za monitoring određenih tvari i njihovih rezidua u živim životinjama i proizvodima životinjskoga podrijetla Poglavlje I. TEMELJNE ODREDBE Članak 1. Ovim se Pravilnikom utvrđuju mjere za monitoring tvari i skupina rezidua navedenih u Dodatku I. Definicije Članak 2. Za potrebe ovoga Pravilnika pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje: a) zabranjene tvari ili proizvodi – tvari i proizvodi čija je primjena na životinjama zabranjena zakonskim ili podzakonskim aktima; b) nedopušteno liječenje – uporaba zabranjenih tvari ili proizvoda, uporaba neodobrenih tvari ili proizvoda, uporaba odobrenih tvari ili proizvoda u druge svrhe od onih za koje su odobrene i/ili u uvjetima drugačijima od onih koji su propisani; c) rezidua – ostatak tvari s farmakološkim djelovanjem, ostatak njihovih metabolita i drugih tvari koje mogu zaostati u proizvodima životinjskoga podrijetla, a za koje je dokazano ili postoji sumnja da su škodljivi po ljudsko zdravlje; d) nadležno tijelo – Uprava za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu Uprava); e) službeni uzorak – uzorak kojega uzima ovlaštena osoba, prema propisanom postupku i koji se dostavlja na analizu s priloženim propisanim obrascem; f) ovlašteni laboratorij – laboratorij ovlašten od nadležnog tijela za obavljanje ispitivanja službenih uzoraka na prisutnost rezidua; g) skupina životinja – skupina životinja iste vrste, iste dobi, uzgajanih na istom gospodarstvu, u isto vrijeme i u istim uvjetima držanja; h) beta-agonisti – agonisti odnosno ekscitatori beta-adrenoreceptora; i) stočna hrana – podrazumijeva krmiva, sukladno članku 4. Pravilnika o kakvoći stočne hrane (»Narodne novine« br. 26/98, 120/98, 55/99 i 76/03) osim točke 9; j) lot – proizvodna serija – skupina proizvoda iste vrste unutar jednoga pakiranja ili tehnološke proizvodne cjeline; k) posjednik životinje – svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar, izravno odgovorna za uzgoj, držanje i zdravlje životinja; j) ovlaštena osoba – veterinarski inspektori i ovlašteni veterinari; k) farma ili gospodarstvo – mjesto gdje se životinje drže i uzgajaju. Poglavlje II. PLAN MONITORINGA U SVRHU OTKRIVANJA REZIDUA ILI TVARI Svrha i područje primjene Članak 3. Postupak uzgoja životinja i proizvodnje proizvoda životinjskoga podrijetla prati se u skladu s ovim poglavljem u svrhu otkrivanja rezidua tvari navedenih u Dodatku I ovoga Pravilnika i to: (a) u živim životinjama, njihovim izlučevinama, tjelesnim tekućinama i tkivima; (b) u proizvodima životinjskoga podrijetla; (c) u hrani za životinje i vodi za piće za životinje. Odgovornosti Uprave Članak 4. Uprava je odgovorna za: a) sastavljanje Plana monitoringa iz članka 5. ovoga Pravilnika radi provođenja kontrole i monitoringa određenih rezidua od strane ovlaštenih osoba; b) koordiniranje aktivnosti županijskih i gradskih veterinarskih inspektora vezanih za provođenje Plana iz članka 5. ovoga Pravilnika i provođenje nadzora korištenja zabranjenih tvari ili proizvoda na stočnim farmama; c) sakupljanje, obradu i analizu podataka koji su potrebni za procjenu načina i učinka monitoringa propisanoga ovim poglavljem; d) izvješćivanje drugih država, zajednica država, relevantnih svjetskih organizacija i drugih zainteresiranih strana, najkasnije do 31. ožujka, svake godine, o podacima i rezultatima iz točke c) uključujući i rezultate drugih provedenih studija u vezi; Ovaj članak ne odnosi se na specifične propise koji se primjenjuju u praćenju hranidbe životinja. Sadržaj Plana Članak 5. Planom se mora: a) obuhvatiti određivanje skupina rezidua ili tvari navedenih u Dodatku I ovoga Pravilnika, prema vrsti životinja, u skladu s Dodatkom II ovoga Pravilnika; b) posebno navesti mjere za otkrivanje pojave: – tvari navedenih u točki a) ovoga stavka, u životinjama, njihovoj vodi za piće i u svim mjestima gdje se životinje uzgajaju ili drže; – rezidua navedenih tvari u živim životinjama, njihovim izlučevinama i tjelesnim tekućinama kao i u životinjskim tkivima i proizvodima kao što su meso, mlijeko, jaja i med; c) poštovati pravila i obim uzorkovanja iz Dodatka III, IV i VI ovoga Pravilnika. Plan monitoringa (u daljnjem tekstu: Plan) donosi ministar poljoprovrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, za svaku kalendarsku godinu. Temelj za određivanje obima i učestalosti uzorkovanja i uvjeti za izmjenu minimalnih zahtjeva iz Dodatka IV Pravilnika Članak 6. Plan mora biti usklađen s obimom i učestalošću uzorkovanja opisanima u Dodatku IV. Uprava može izmijeniti minimalne zahtjeve kontrole iz Dodatka IV, osiguravajući tako da su isti jasnije utvrđeni, a ukupni učinak provođenja Plana monitoringa povećan. Navedena izmjena ni na koji način ne smije umanjiti djelotvornost Plana u otkrivanju pojedinih rezidua ili otkrivanju pojedinih slučajeva nedopuštenoga liječenja životinja tvarima navedenim u Dodatku I. Posebni uvjeti koje treba uzeti u obzir pri izradi Plana Članak 7. Pri izradi Plana u obzir se moraju uzeti posebni uvjeti vezani za mogućnosti pojave rezidua. Plan mora sadržavati sljedeće: – propise vezane za uporabu tvari iz Dodatka I, a naročito propise o njihovoj zabrani ili odobravanju, distribuciji i stavljanju na tržište i pravila koja određuju način njihove primjene; – organizacijski ustroj tijela uključenih u monitoring i podatke o vrsti i veličini službi/tijela uključenih u provedbu Plana; – listu odobrenih laboratorija, uključujući podatke o njihovim kapacitetima za obradu i analizu uzoraka; – maksimalne dopuštene količine ostataka odobrenih tvari prema nacionalnim propisima; – listu tvari koje treba otkrivati, metode njihove analize, standarde za interpretaciju dobivenih rezultata, a kad su u pitanju tvari iz Dodatka I i broj uzoraka koji treba uzeti te obrazloženje toga broja; – broj službenih uzoraka koje treba uzeti s obzirom na broj zaklanih životinja svake pojedine vrste u prethodnoj godini, a u skladu s obimom i učestalosti uzorkovanja iz Dodatka IV; – pojedinosti o propisima o prikupljanju službenih uzoraka te posebno propise o podacima koje treba navesti na službenim uzorcima; – mjere koje donosi Uprava u odnosu na životinje ili proizvode u kojih su utvrđene nedopuštene rezidue. Mijenjanje i nadopunjavanje Plana; inspektorska izvješća o provedbi Plana Članak 8. Uprava može mijenjati i nadopunjavati Plan tijekom godine ako za to postoje opravdane potrebe, uključujući prirodne i druge nepogode i opravdana sumnja na zaostajanje nedopuštenih rezidua u životinjama i proizvodima životinjskoga podrijetla. Nadležni veterinarski inspektori dužni su dostavljati Upravi izvješće o provedbi Plana na području pojedinih županija i Grada Zagreba, svakih 6 mjeseci. Uprava mora izraditi godišnje Izvješće o rezultatima monitoringa određenih tvari i njihovih rezidua te o provedenom nadzoru u slučaju nalaza nedopuštenih rezidua ili rezidua u količinama većim od maksimalno dopuštenih. Uprava objavljuje rezultate provedbe Plana. Poglavlje III. SAMOKONTROLA I ODGOVORNOST STRANA UKLJUČENIH U SUSTAV PROIZVODNJE ŽIVOTINJA I PROIZVODA ŽIVOTINJSKOGA PODRIJETLA Odgovornosti vlasnika i proizvođača Članak 9. Svaka farma s koje životinje idu u promet kao i svaka fizička ili pravna osoba koja se bavi prodajom tih životinja moraju biti registrirani. Vlasnici ili odgovorne osobe u objektima za klanje, obradbu i preradbu proizvoda životinjskoga podrijetla moraju poduzeti sve potrebne mjere, a naročito mjere samokontrole, kako bi: a) u proizvodnji koristili samo one životinje za koje njihov proizvođač može garantirati da je od zadnjega liječenja do stavljanja u promet tkiva ili proizvoda koji potječu od liječenih životinja, proteklo propisano vrijeme (karencija); b) bili sigurni da životinje iz uzgoja ili životinjski proizvodi: – ne sadrže količinu rezidua određene tvari koja je veća od maksimalno dopuštene; – da ne sadrže ni traga zabranjenih tvari ili proizvoda. Proizvođači ili odgovorne osobe u proizvodnju u promet stavljaju samo: a) životinje kojima nisu davane zabranjene tvari ili proizvodi ili životinje koje nisu nedopušteno liječene; b) životinje kojima su davane odobrene tvari ili proizvodi kod kojih je protekla propisana karencija; c) proizvode koji potječu od životinja iz točaka a) i b) ovoga stavka. Ako životinju u promet stavlja fizička ili pravna osoba koja nije proizvođač, ta je osoba dužna poštovati odredbe stavka 3. ovoga članka. Odgovornosti vlasnika životinja i veterinara u odnosu na liječenje Članak 10. Veterinar koji obavlja liječenje životinja na farmi dužan je pratiti uvjete uzgoja životinja i uporabu tvari na koje se odnosi ovaj Pravilnik. Veterinar mora u evidenciju liječenja na farmi, zabilježiti vrijeme (datum) i način primjene lijeka, oznaku liječene životinje i vrijeme trajanja karencije. Vlasnik i/ili posjednik životinje smije primjenjivati veterinarske lijekove samo pod kontrolom veterinara, te se mora pridržavati uputa proizvođača lijekova i propisane karencije. U slučaju iz stavka 3. ovoga članka vlasnik životinje je dužan voditi evidenciju koju, kao i veterinarske recepte mora čuvati najmanje 5 godina. Vlasnici i/ili posjednici životinja i veterinari koji provode zdravstvenu zaštitu životinja, moraju ovlaštenoj osobi i naročito ovlaštenom veterinaru na klaonici, dati na uvid potrebne informacije i evidencije u svrhu utvrđivanja udovoljavanja farme odredbama ovoga Pravilnika. Poglavlje IV. MJERE SLUŽBENE KONTROLE Službene kontrole Članak 11. Ne uzimajući u obzir kontrole koje se provode u vezi s primjenom Plana i kontrole koje se odnose na članak 5. ovoga Pravilnika ili kontrole koje su propisane drugim propisima, Uprava može nasumce obavljati službene kontrole i to: a) tijekom proizvodnje, pakiranja, skladištenja, prijevoza, distribucije, prodaje ili kupnje tvari koje su sastavni dio skupine A Dodatka I ovoga Pravilnika; b) u bilo kojoj fazi proizvodnje, uskladištenja i distribucije stočne hrane; c) tijekom uzgoja i držanja životinja i proizvodnje i uskladištenja sirovina životinjskoga podrijetla obuhvaćenih ovim Pravilnikom. Kontrole iz stavka 1. ovoga članka naročito se moraju provoditi u svrhu otkrivanja zabranjenih tvari ili proizvoda koji se primjenjuju na životinjama u svrhu tova ili nedopuštenoga liječenja. U slučaju sumnje na nezakonito postupanje i u slučaju pozitivnih rezultata kontrola na koje se odnosi stavak 1. ovoga članka, ovlaštena osoba postupa u skladu s odredbama članaka 16., 17., 18. i 19. i poglavlja V ovoga Pravilnika. Ispitivanja propisana na klaonici ili na mjestu prve prodaje životinja iz akvakulture i ribljih proizvoda, mogu se umanjiti na temelju činjenice da su farma podrijetla ili otpreme ili uzgajalište uključeni u mrežu epidemiološkoga nadzora ili sustav monitoringa kvalitete. Provođenje kontrole bez najave i obveze vlasnika Članak 12. Kontrole predviđene ovim Pravilnikom moraju se provoditi bez prethodne najave. Vlasnik, osoba koja je ovlaštena za raspolaganje životinjama ili njihov predstavnik obvezni su omogućiti pregled prije klanja i pomoći veterinarskim inspektorima i ovlaštenim veterinarima pri svakome postupku koji će biti potreban. Obveze veterinarskoga inspektora Članak 13. Veterinarski inspektor mora: a) u slučaju sumnje na nedopušteno liječenje životinja, tražiti od vlasnika ili osobe odgovorne za životinje ili veterinara koji vodi brigu o farmi da osigura svu potrebnu dokumentaciju kojom će dokazati vrstu liječenja; b) tamo gdje istraga potvrdi nedopušteno liječenje, ili utvrdi da su korištene zabranjene tvari ili proizvodi, ili gdje postoje razlozi za sumnju da su korištene zabranjene tvari ili proizvodi, provesti ili narediti: – uzimanje službenih uzoraka tjelesnih tekućina od nekoliko nasumce odabranih životinja i proizvoda životinjskoga podrijetla, bez prethodne najave, na farmi podrijetla, držanja ili otpreme; – ispitivanja radi otkrivanja zabranjenih tvari ili neodobrenih tvari ili proizvoda na farmama gdje se životinje uzgajaju, drže ili tove, uključujući i gospodarstva koja su administrativno povezana s takvim gospodarstvima, ili na farmama podrijetla ili otpreme životinja; – nasumično uzimanje uzoraka stočne hrane i vode za piće za životinje na farmi podrijetla ili otpreme životinja, a kad su u pitanju životinje iz akvakulture i uzoraka vode iz koje se love; – kontrole predviđene po članku 11. stavku 1. točki a) ovoga Pravilnika; – sve druge kontrole koje su potrebne u svrhu objašnjenja podrijetla nedopuštenih tvari ili proizvoda. c) narediti mjere i provesti ispitivanja koja smatra primjerenima u odnosu na nalaz tvari ili proizvoda u količinama većim od maksimalno dopuštenih. Obveze u odnosu na referentni laboratorij Članak 14. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) mora imenovati najmanje jedan referentni laboratorij za određivanje rezidua. Određivanje određene rezidue ili skupine rezidua smije biti dodijeljeno samo jednome referentnom laboratoriju. Ministarstvo objavljuje listu referentnih laboratorija i drugih državnih laboratorija za analitiku rezidua. Ministarstvo nadopunjava i objavljuje listu referentih laboratorija i drugih državnih laboratorija za analitiku rezidua u »Narodnim novinama«. Referentni laboratorij mora: – koordinirati rad drugih državnih laboratorija odgovornih za analitiku rezidua, usklađivati standarde i metode analize za određenu reziduu ili skupinu rezidua; – pružiti stručnu pomoć Upravi u izradi organizacije plana monitoringa rezidua; – povremeno organizirati usporedna testiranja za svaku reziduu ili skupinu rezidua za koju su zaduženi; – osigurati da državni laboratoriji poštuju utvrđene limite; – prosljeđivati informacije dobivene iz drugih referentnih laboratorija; – omogućiti sudjelovanje osoblja u daljnjoj izobrazbi u drugim referentnim laboratorijima i u referentnim laboratorijima drugih država; – izvješćivati Upravu o rezultatima analiza, najmanje jednom mjesečno. Do 31. prosinca 2006. godine, određena rezidua ili skupina rezidua može se analizirati u nekoliko referentnih laboratorija, dok se od 1. siječnja 2007. godine, analiza određene rezidue ili jedne skupine rezidua može dodijeliti samo jednome državnom referentnom laboratoriju. Službeno uzorkovanje Članak 15. Službeni uzorci moraju se uzimati u skladu s Dodacima III i IV ovoga Pravilnika kako bi bili analizirani u ovlaštenim laboratorijima. Detaljna pravila uzimanja službenih uzoraka opisana su u Dodatku VI koji je sastavni dio ovoga Pravilnika. Rutinske i referentne metode analize službenih uzoraka donosi ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva posebnim propisom. Kad su u pitanju tvari iz skupine A, svaki pozitivni nalaz dobiven primjenom rutinske, a ne referentne metode, mora biti potvrđen od strane ovlaštenoga laboratorija primjenom referentne odnosno potvrdne metode. Za svaku tvar, ako se dogodi osporavanje nalaza na temelju proturiječnih analiza, nalaze mora potvrditi referentni laboratorij. Trošak potvrdne analize iz stavka 5. ovoga članka snosi osporavatelj. Kada je analizom službenoga uzorka otkriveno nedopušteno liječenje, ovlaštena osoba postupa u skladu s odredbama članaka 16., 17., 18. i 19. i poglavlja V. ovoga Pravilnika. Kada su analizom službenoga uzorka otkrivene rezidue odobrenih tvari ili kontaminanata u količinama većim od maksimalno dopuštenih, ovlaštena osoba postupa u skladu s odredbama članaka 18. i 19. ovoga Pravilnika. U slučaju pozitivnih rezultata analize proizvoda ili životinja podrijetlom iz drugih zemalja veterinarski inspektor poduzima mjere u skladu s člankom 30. ovoga Pravilnika. Postupak u slučaju pozitivnih nalaza Članak 16. U slučaju dobivanja pozitivnih nalaza, kako je opisano u članku 15. ovoga Pravilnika nadležni veterinarski inspektor mora, bez odgađanja: a) prikupiti sve podatke potrebne za identifikaciju životinje i farme podrijetla ili otpreme životinje; b) prikupiti sve pojedinosti o analizi i rezultatima analiza; c) provesti ili narediti provođenje: – istrage na farmi podrijetla ili otpreme, radi utvrđivanja razloga pojave rezidua; – istrage izvora tvari ili proizvoda na mjestu proizvodnje, rukovanja, skladištenja, prijevoza, primjene, distribucije ili prodaje, kako je primjereno; – svakog dodatnog ispitivanja koje smatra potrebnim. Životinje od kojih su uzorci uzeti moraju biti jasno označene. One ni u kojim okolnostima ne smiju napustiti farmu dok nisu dostupni rezultati analize. Postupak u slučaju nedopuštenoga liječenja Članak 17. Kada se utvrdi nedopušteno liječenje nadležni veterinarski inspektor mora: – osigurati da stoka obuhvaćena istragom prema članku 13. točki b) ovoga Pravilnika odmah bude stavljena pod službeni nadzor; – osigurati da su životinje obuhvaćene istragom označene; – uzeti ili narediti uzimanje službenoga i znanstveno utemeljenoga reprezentativnog uzorka. Postupak u slučaju nalaza rezidua u količinama većim od maksimalno dopuštenih Članak 18. Kad postoji dokaz da količina rezidua odobrenih tvari ili proizvoda prelazi maksimalno dopuštene količine, nadležni veterinarski inspektor mora provesti ili narediti provedbu istrage na farmi podrijetla ili otpreme kako bi utvrdio razloge zaostajanja rezidua u količinama većim od maksimalno dopuštenih. U skladu s nalazima istrage iz stavka 1. ovoga članka, nadležni veterinarski inspektor mora poduzeti ili narediti poduzimanje svih mjera potrebnih za zaštitu javnoga zdravlja, što može uključiti zabranu stavljanja životinja sa farme i proizvoda životinjskoga podrijetla sa farme ili objekta za klanje, obradu, preradu, prikupljanje i/ili skladištenje u promet za javnu potrošnju, na određeno vrijeme. U slučaju ponovljenog prekoračenja maksimalno dopuštene količine za rezidue i ako uzgajatelj na tržište stavlja životinje i/ili uzgajatelj ili proizvođač na tržište stavlja proizvode životinjskoga podrijetla, nadležni veterinarski inspektor mora provoditi ili narediti provedbu pojačanih ispitivanja na životinjama i proizvodima životinjskoga podrijetla s dotične farme i/ili objekta za klanje, obradu, preradu, prikupljanje i/ili skladištenje u razdoblju od najmanje šest mjeseci, s time da se proizvodi životinjskoga podrijetla i trupovi životinja zapljenjuju do dobivanja rezultata analize uzoraka. Svaki trup i/ili proizvod životinjskoga podrijetla u kojemu su prema rezultatima analize utvrđene količine rezidua veće od maksimalno dopuštenih, veterinarski inspektor ili ovlašteni veterinar moraju proglasiti higijenski neispravnim za javnu potrošnju. Pokrivanje troškova u slučaju pozitivnoga nalaza Članak 19 Vlasnik ili osoba odgovorna za životinje snosi troškove istrage i ispitivanja navedenih u članku 16. ovoga Pravilnika. Ako istraga potvrdi opravdanost sumnje, vlasnik ili osoba odgovorna za životinje snosi troškove analiza obavljenih na temelju članaka 17. i 18. ovoga Pravilnika. Ne dovodeći u pitanje kaznene ili upravne sankcije, vlasnik životinja snosi trošak uništenja životinja čiji je nalaz pozitivan ili životinja za koje se smatra da su pozitivne u skladu s člankom 23. ovoga Pravilnika bez odštete ili naknade. Izvješćivanje Članak 20. O rezultatima istrage iz članka 16. ovoga Pravilnika nadležni veterinarski inspektor izvješćuje Upravu. Vođenje evidencije o rezultatima istraga Članak 21. Uprava je dužna voditi posebnu evidenciju o rezultatima istrage iz članka 16. ovoga Pravilnika i nalazima rezidua zabranjenih tvari ili proizvoda ili rezidua odobrenih tvari u količinama većim od maksimalno dopuštenih. Poglavlje V. MJERE KOJE TREBA PODUZETI U SLUČAJU PREKRŠAJA Obveze veterinarskoga inspektora u odnosu na zabranjene tvari i nedopušteno liječenje Članak 22. Ako se otkrije da neovlaštene osobe posjeduju zabranjene tvari ili proizvode, neodobrene tvari ili proizvode ili tvari iz Dodatka I., skupine A i skupine B, točke 1. i 2., nađene tvari ili proizvode nadležni veterinarski inspektor mora staviti pod službeni nadzor do poduzimanja odgovarajućih propisanih mjera, ne dovodeći u pitanje eventualne sankcije za prekršitelja ili prekršitelje. Postupak veterinarskoga inspektora u slučaju kad je potvrđeno nedopušteno liječenje Članak 23. Za vrijeme trajanja mjere zadržavanja životinja pod nadzorom propisane člankom 17. ovoga Pravilnika, životinje s te farme ne smiju napustiti farmu podrijetla niti ih se smije pokloniti, predati ili prodati drugoj osobi osim pod službenim nadzorom, s tim da nadležni veterinarski inspektor poduzima primjerene mjere predostrožnosti ovisno o vrsti utvrđene tvari ili utvrđenih tvari. Ako je nakon obavljanja uzorkovanja u skladu s člankom 17. ovog Pravilnika, potvrđen slučaj nedopuštenoga liječenja, životinja ili životinje čiji je nalaz pozitivan odmah na licu mjesta treba zaklati ili ih, uz popratnu veterinarsku svjedodžbu, odmah odvesti na klanje u klaonicu i neškodljivo uništavanje. Osim toga, nadležni veterinarski inspektor mora uzeti ili narediti uzimanje i analizu uzoraka svih potencijalno sumnjivih životinja s farme na kojoj je utvrđeno nezakonito postupanje, o trošku vlasnika. Kada je polovina ili više reprezentativnih uzoraka uzetih u okviru uzorkovanja u skladu s člankom 17. ovoga Pravilnika, pozitivna, vlasniku životinja ili uzgajivaču može se dati mogućnost da bira između ispitivanja svake potencijalno sumnjive životinje koju posjeduje na farmi ili klanja svih životinja. U sljedećem razdoblju od najmanje 12 mjeseci farma i/ili farme koje pripadaju istom vlasniku podliježu strožim ispitivanjima na rezidue tvari ili proizvoda nađene na farmi. Ako na farmi postoji organizirani sustav vlastite kontrole ili samokontrole, rezultati takve kontrole neće se uvažavati tijekom navedenih 12 mjeseci. Farme ili objekti koji opskrbljuju farmu na kojoj je utvrđeno nezakonito postupanje, podliježu, s obzirom na utvrđeni prekršaj, i drugim ispitivanjima osim onih propisanih člankom 11., stavkom 1. ovoga Pravilnika, radi utvrđivanja podrijetla tvari u prijestupu. Ispitivanjima podliježu i sva gospodarstva i pogoni iz istoga lanca opskrbe životinjama i stočnom hranom kojemu pripada i farma podrijetla ili otpreme. Obveze ovlaštenoga veterinara ili veterinarskoga inspektora na klaonici Članak 24. Ovlašteni veterinar ili veterinarski inspektor na klaonici mora: a) Ako sumnja ili ima dokaz da su životinje koje su dovedene na klanje bile nedozvoljeno liječene ili su im davane zabranjene tvari ili proizvodi i/ili neodobrene tvari ili proizvodi: – organizirati odvojeno klanje tih životinja od drugih životinja za klanje; – privremeno zaplijeniti trupove i iznutrice, te provesti potrebno uzorkovanje radi otkrivanja zabranjenih ili neodobrenih tvari ili proizvoda; – ako su rezultati analize pozitivni, trupovi, iznutrice i druga jestiva tkiva predmetnih životinja moraju biti uništeni i neškodljivo uklonjeni u zato predviđenim objektima, bez mogućnosti naknade; b) Ako sumnja ili ima dokaze da su životinje liječene odobrenim tvarima ili proizvodima, ali da nije do vremena klanja protekla propisana karencija, odgoditi klanje životinja koliko je potrebno da količina rezidua tvari ili proizvoda nije veća od maksimalno dopuštene ili onoliko dana koliko je propisano u uputi proizvođača odobrene tvari ili proizvoda, a za tvari ili proizvode koji sadrže beta-agoniste, razdoblje karencije mora trajati najmanje 28 dana od zadnjeg liječenja. U slučaju kada klanje ne može biti odgođeno, kao u slučaju klanja iz nužde, klanja bolesnih životinja ili kada je infrastruktura ili oprema klaonice takva da se klanje ne može odgoditi, životinju se može zaklati prije isteka karencije. Meso i iznutrice moraju u tom slučaju biti zadržani do dobivanja rezultata analiza. Samo meso i iznutrice koje sadrže količine rezidua koje nisu veće od maksimalno dopuštenih, mogu biti korišteni za javnu potrošnju. Trupovi, iznutrice i proizvodi u kojima su količine utvrđenih rezidua veće od maksimalno dopuštenih, ne mogu biti korišteni za javnu potrošnju. Obveze veterinarskoga inspektora u odnosu na držanje, korištenje ili proizvodnju neodobrenih tvari ili proizvoda Članak 25. Ako je u nekom proizvodnom objektu potvrđeno držanje, korištenje ili proizvodnja neodobrene tvari ili proizvoda, veterinarski inspektor ima pravo privremeno oduzeti sva ovlaštenja za taj objekt, ne dovodeći u pitanje kaznene odredbe, na određeno vrijeme tijekom kojega će objekt biti podvrgavan strogom nadzoru. U slučaju ponovljenoga prekršaja na koji se odnosi stavak 1. ovoga članka, veterinarski inspektor trajno oduzima ovlaštenje za rad objekta. Postupak kod stavljanju u promet zabranjenih tvari Članak 26. Protiv osobe ili osoba odgovornih za stavljanje u promet zabranjenih tvari ili proizvoda, neodobrenih tvari ili proizvoda, i/ili za primjenu odobrenih tvari ili proizvoda na životinjama u svrhe drugačije od propisanih, nadležni veterinarski inspektor poduzima mjere propisane Zakonom o veterinarstvu i Zakonom o veterinarskim lijekovima i veterinarsko-medicinskim proizvodima. Postupak u odnosu na vlasnika koji odbija suradnju Članak 27. U slučaju odbijanja suradnje ili onemogućavanja rada ovlaštene osobe, tijekom obavljanja propisanih pregleda, kontrole i nadzora, te uzorkovanja i drugih ispitivanja u skladu s odredbama ovoga Pravilnika, poduzimaju se prema vlasniku ili posjedniku životinje i životinjskih proizvoda i/ili vlasniku klaonice ili drugoga odobrenoga objekta, mjere propisane Zakonom o veterinarstvu i Zakonom o veterinarskim lijekovima i veterinarsko medicinskim proizvodima. Poglavlje VI. UVOZ IZ DRUGIH DRŽAVA Obveze država izvoznica Članak 28. Države iz kojih se u Republiku Hrvatsku uvoze životinje ili proizvodi životinjskoga podrijetla namijenjeni prehrani ljudi, moraju imati i provoditi program monitoringa rezidua određenih tvari iz Dodatka I ovoga Pravilnika. Uzorkovanje Članak 29. Ovlaštena osoba može uzeti uzorke od živih životinja i/ili uzorke proizvoda životinjskoga podrijetla iz uvoza i poslati ih na analizu rezidua u ovlašteni laboratorij. Ovlaštena osoba iz stavka 1. ovoga članka mora o rezultatima analize izvijestiti Upravu. Postupak u slučaju utvrđivanja rezidua Članak 30. Kada se utvrdi da su u svrhu liječenja uvezenih životinja korištene zabranjene i/ili neodobrene tvari ili proizvodi, ili se utvrdi prisutnost tih tvari ili proizvoda u jednoj seriji ili dijelu serije uvezenih proizvoda životinjskoga podrijetla koji potječu s iste farme ili iz istoga objekta, ovlaštena osoba mora poduzeti sljedeće mjere: – Upravi proslijediti informaciju o vrsti tvari ili proizvoda iz stavka 1. ovoga članka i namjeni uvezene serije životinja ili proizvoda; – provesti dodatno uzorkovanje svake skupine životinja ili proizvoda životinjskoga podrijetla, s iste farme i/ili objekta podrijetla; – sljedećih 10 serija pošiljaka istoga podrijetla privremeno zaplijeniti, uz polog za troškove analize rezidua u reprezentativnome uzorku iz svake serije ili dijela serije. Kada se analizom uzoraka na koje se odnosi stavak 1. ovoga članka, utvrdi prisutnost zabranjenih i/ili neodobrenih tvari ili proizvoda ili njihovih rezidua, ovlaštena osoba mora narediti vraćanje te serije ili njezinoga dijela u zemlju podrijetla, o trošku pošiljatelja ili njegova zastupnika, uz jasne razloge odbijanja navedene na certifikatu. Ovisno o naravi utvrđenoga prekršaja i s njime povezanim rizikom, pošiljatelju se mora dati mogućnost da odluči hoće li predmetnu pošiljku vratiti u državu podrijetla ili će istu neškodljivo ukloniti ili iskoristiti u druge svrhe, sukladno odgovarajućim propisima i pod kontrolom veterinarskoga inspektora, bez odštete ili naknade. O rezultatima analiza iz stavka 1. ovoga članka ovlaštena osoba mora izvijestiti Upravu, koja na temelju tih informacija poduzima druge potrebne mjere kako bi se utvrdili uzroci prisutnosti i podrijetlo rezidua zabranjenih ili neodobrenih tvari ili proizvoda. Poglavlje VII. ZAVRŠNE ODREDBE Članak 31. Dodaci I, II, III, IV, V i VI tiskani su u prilogu ovoga Pravilnika i čine njegov sastavni dio. Članak 32. Dodaci I, III, IV i VI ovoga Pravilnika mogu, sukladno procjeni moguće štetnosti rezidua u namirnicama životinjskoga podrijetla i procjeni vjerojatnosti pojave rezidua namirnicama životinjskoga podrijetla, biti izmijenjeni ili nadopunjeni od strane Uprave. Članak 33. Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o praćenju rezidua određenih tvari u živim životinjama i u proizvodima životinjskoga podrijetla (»Narodne novine« br. 106/99). Članak 34. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Klasa: 322-1/04-1/54 Urbroj: 525-06-04-03 Zagreb, 18. kolovoza 2004. Ministar Petar Čobanković, v. r. DODATAK I TVARI ILI SKUPINE TVARI ČIJE SE REZIDUE ODREĐUJU U OKVIRU MONITORINGA SKUPINA A – Tvari koje imaju anabolički učinak, te njihove soli i esteri (1) Stilbeni, derivati stilbena i njihove soli i esteri (2) Antitireoidne tvari (3) Steroidi (4) Laktoni rezorcilne kiseline uključujući zeranol (5) Beta-agonisti (6) Tvari navedene u Naredbi o zabrani primjene određenih veterinarskih lijekova na životinjama čije se meso i proizvodi koriste za prehranu (»Narodne novine«, br. 4/2002). SKUPINA B – Veterinarski lijekovi* i kontaminante (1) Antibakterijske tvari uključujući sulfonamide i kinolone (2) Drugi veterinarski lijekovi a) Antihelmintici b) Kokcidiostatici, uključujući nitroimidazole c) Karbamati i piretroidi d) Sedativi e) Nesteroidni protuupalni lijekovi f) Druge farmakološki aktivne tvari (3) Druge tvari i zagađivači okoliša a) Organoklorni spojevi uključujući PCB-e b) Organofosforni spojevi c) Kemijski elementi d) Mikotoksini e) Boje f) Drugo DODATAK II PRIKAZ TVARI ILI SKUPINA TVARI ČIJE SE REZIDUE ODREĐUJU PREMA VRSTAMA ŽIVOTINJA I PROIZVODIMA ŽIVOTINJSKOGA PODRIJETLA Prikaz je dostupan samo po narudžbi, ili stalnim ugovornim korisnicima. DODATAK III STRATEGIJA UZORKOVANJA Cilj plana kontrole rezidua je ispitivanje i otkrivanje razloga zaostajanja rezidua u hrani životinjskoga podrijetla na farmama, u klaonicama, mljekarama, pogonima za preradu ribe i mjestima za prikupljanje i pakiranje jaja. Službeni uzorci moraju biti uzeti u skladu s odgovarajućim poglavljem Dodatka IV i Dodatka VI ovoga Pravilnika. Gdje god da se uzimaju službeni uzorci, uzorkovanje mora biti nepredviđeno, neočekivano i ne smije se obavljati u određeno doba dana niti određenog dana u tjednu. Ovlaštene osobe moraju poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurali da se pri pregledima uvijek zadrži element iznenađenja. Za tvari iz skupine A Dodatka I ovoga Pravilnika, cilj nadzora treba biti otkrivanje nedopuštene primjene zabranjenih tvari odnosno zlouporabe u primjeni dopuštenih tvari. Odgovarajućim poglavljem iz Dodatka IV ovoga Pravilnika utvrđeno je čemu treba dati naglasak pri uzorkovanju. Uzorci se moraju ciljano odabirati uzimajući u obzir sljedeće najmanje kriterije: spol, dob, životinjsku vrstu, sustav tova, sve dostupne podatke kao i dokaze o pogrešnoj uporabi ili zlouporabi tvari iz skupine A Dodatka I ovoga Pravilnika. Za tvari iz skupine B Dodatka I ovoga Pravilnika, cilj nadzora posebno treba biti provjera sukladnosti s maksimalno dupuštenom količinom za rezidue veterinarskih lijekova, pesticida i onečišćivača okoliša navedenim u Pravilniku o količinama pesticida, toksina, mikotoksina, metala i histaminima sličnih tvari koje se mogu nalaziti u namirnicama, te o drugim uvjetima u pogledu zdravstvene ispravnosti namirnica i predmeta opće uporabe (»Narodne novine«, br. 46/94, 45/98 i 39/2003); Svi se uzorci odabiru prema kriterijima ciljanoga uzorkovanja, osim ako ne postoji opravdanje za uzimanje uzoraka slučajnim odabirom. DODATAK IV OBIM I UČESTALOST UZORKOVANJA Ovaj Dodatak donosi minimalan broj životinja od kojih treba uzeti uzorke i minimalan broj uzoraka proizvoda životinjskoga podrijetla koje treba analizirati. U svakome uzorku može biti određivana jedna ili više tvari. PAPKARI 1. Goveda Najmanji broj životinja koji treba u jednoj godini testirati na nalaz svih vrsta rezidua i tvari, mora biti jednak broju od najmanje 0,4 % od ukupnog broja goveda zaklanih u prethodnoj godini, i to: Skupina A: 0,25% podijeljeno na sljedeći način: – polovina uzoraka mora se od živih životinja na mjestu držanja; (iznimno se 25% uzoraka uzetih u svrhu analize tvari iz skupine A5, može uzeti od stočne hrane, vode za piće, itd.) – polovina uzoraka mora se na klaonici; Svaka podskupina skupine A mora se svake godine ispitati u uzorku od najmanje 5% od ukupnoga broja uzoraka koji se uzimaju u svrhu testiranja tvari iz skupine A. Preostali broj uzoraka koji se odnosi na testiranje pojedinih tvari iz skupine A raspoređuje se prema iskustvu odnosno prema postojećim podacima o korištenju pojedinih tvari. Skupina B: 0,15% 30% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B1 30% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B2 10% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B3 Preostali broj uzoraka koji se odnosi na testiranje pojedinih tvari iz skupine B određuje se prema iskustvu odnosno prema postojećim podacima o korištenju pojedinih tvari. 2. Svinje Najmanji broj životinja koje svake godine treba ispitati na svaku vrstu rezidua i tvari, mora biti jednak broju od najmanje 0,05% od ukupnog broja svinja zaklanih u prethodnoj godini, i to: Skupina A: 0,02% Tamo gdje se uzorkovanje provodi u klaonici, dodatno se, na mjestu gdje se životinje drže i/ili uzgajaju, moraju ispitati uzorci vode za piće, hrane za životinje, fecesa i to tako da se u jednoj godini uzorkovanjem obuhvati najmanje jedna farma na 100 000 zaklanih svinja u prethodnoj godini. Svaka podskupina skupine A mora se ispitati svake godine u uzorku od najmanje 5% od ukupnoga broja uzoraka koji se uzimaju u svrhu ispitivanja tvari iz skupine A. Preostali broj uzoraka koji se odnosi na testiranje pojedinih tvari iz skupine A raspoređuje se prema iskustvu odnosno prema postojećim podacima o korištenju pojedinih tvari. Skupina B: 0,03% 30% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B1 30% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B2 10% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B3 Preostali broj uzoraka koji se odnosi na testiranje pojedinih tvari iz skupine B određuje se prema iskustvu odnosno prema postojećim podacima o korištenju pojedinih tvari. 3. Ovce i koze Najmanji broj životinja koje svake godine treba ispitati na svaku vrstu rezidua i tvari, mora biti jednak broju od najmanje 0,05% od ukupnog broja ovaca i koza starijih od tri mjeseca, zaklanih u prethodnoj godini, i to: Skupina A: 0,01% Svaka podskupina skupine A mora se svake godine ispitati u uzorku od najmanje 5% od ukupnoga broja uzoraka koji se uzimaju u svrhu ispitivanja tvari iz skupine A. Preostali broj uzoraka koji se odnosi na testiranje pojedinih tvari iz skupine A raspoređuje se prema iskustvu odnosno prema postojećim podacima o korištenju pojedinih tvari. Skupina B: 0,04% 30% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B1 30% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B2 10% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B3 Preostali broj uzoraka koji se odnosi na testiranje pojedinih tvari iz skupine B raspoređuje se prema iskustvu odnosno prema postojećim podacima o korištenju pojedinih tvari. KONJI Broj uzoraka određuje ovlaštena osoba prema procjeni situacije na terenu (sumnja na uporabu zabranjenih tvari, drugi nastali problemi). PERAD (Brojleri, nesilice, pure i druga perad) Jedan uzorak peradi sastoji se od jedne ili više životinja ovisno o zahtjevima analitičkih metoda. Za svaku kategoriju peradi (uključujući brojlere, nesilice, pure i drugu perad) broj uzoraka koji se mora uzeti svake godine iznosi najmanje 1 uzorak na 200 tona godišnje proizvodnje (mrtve vage). U slučaju kada je godišnja proizvodnja određene kategorije peradi veća od 5 000 tona, svaka skupina tvari mora se ispitati u najmanje 100 uzoraka. Raspodjela uzoraka obavlja se kako slijedi: Skupina A: 50% od ukupnoga broja uzoraka Od navedenoga se broja 1/5 uzoraka uzima na farmi. Najmanje 5% uzoraka, od ukupnoga broja uzoraka koji se uzimaju u svrhu ispitivanja rezidua i tvari iz skupine A, mora se svake godine ispitati na ostatke tvari iz svake pojedine podskupine Skupine A. Preostali broj uzoraka koji se odnosi na testiranje pojedinih tvari iz skupine B raspoređuje se prema iskustvu odnosno prema postojećim podacima o korištenju pojedinih tvari. Skupina B: 50% od ukupnoga broja uzoraka 30% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B1 30% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B2 10% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B3 Preostali broj uzoraka do 100% raspoređuje se prema situaciji na terenu. RIBA Riba iz uzgajališta Uzorak predstavlja jedna ili više riba, ovisno o veličini ribe i zahtjevima analitičkih metoda. Broj uzoraka koji se godišnje mora uzeti je najmanje 1 uzorak na 100 tona godišnje proizvodnje. Tvar koju će se ispitivati, mora biti odabrana prema učestalosti primjene te tvari. Raspodjela uzoraka obavlja se kako slijedi: Skupina A: jedna trećina od ukupnog broja uzetih uzoraka – svi se uzorci moraju uzeti na ribogojilištu, u svim fazama proizvodnje, uključujući i ribu namijenjenu prehrani ljudi, neposredno prije stavljanja u promet. Skupina B: dvije trećine od ukupnoga broja uzetih uzoraka a) po mogućnosti na ribogojilištu, u ribi spremnoj za stavljanje u promet za ljudsku uporabu; b) u objektu za preradu ili na mjestu veleprodaje / skladišta ribe, gdje se uzimaju uzorci svježe ribe, s tim da se pri uzimanju uzoraka moraju prikupiti svi potrebni podaci kako bi se u slučaju pozitivnih rezultata analize, moglo dokazati podrijetlo ribe. Ostali proizvodi akvakulture Svugdje gdje postoje razlozi za sumnju da se veterinarski lijekovi ili kemikalije primjenjuju na ostalim proizvodima akvakulture, ti proizvodi akvakulture moraju biti obuhvaćeni planom uzorkovanja. MLIJEKO Mlijeko goveda Uzorkovanje: – Svaki službeni uzorak mlijeka mora uzeti ovlaštena službena osoba na način da se uvijek može dokazati farma s koje mlijeko potječe. – Uzorci se mogu uzeti: – na farmi iz sabirne cisterne; – u mljekari prije nego se sabirna cisterna isprazni. – Uzorci se uzimaju samo od sirovoga mlijeka. Količina uzorka ovisi o zahtjevima analitičkih metoda. Broj uzoraka i dinamika uzorkovanja: Godišnji broj uzoraka iznosi 1 uzorak na 15 000 tona godišnje proizvodnje mlijeka, s tim da se godišnje uzme najmanje 300 uzoraka mlijeka, i to tako da: a) 70% uzoraka mora se ispitati na ostatake veterinarskih lijekova. U ovom slučaju svaki uzorak mora biti ispitan na najmanje četiri različite tvari iz najmanje tri skupine između skupina A6, B1, B2 (a) i B2 (e) Dodatka I ovog Pravilnika. b) 15% uzoraka mora se ispitati na ostatke drugih tvari iz skupine B3 Dodatka I ovog Pravilnika. c) 15% uzoraka mora se pretražiti u skladu sa stanjem na terenu (sumnja na uporabu zabranjenih tvari, drugi nastali problemi). Mlijeko ovaca i koza Broj uzoraka ovaca i koza određuje se s obzirom na razinu proizvodnje i s obzirom na utvrđenu problematiku. Uzorci mlijeka ovih vrsta životinja moraju se zasebno uzimati i u Planu uzorkovanja prikazati zasebno. JAJA 1. Kokošja jaja A. Uzorkovanje: – Svaki službeni uzorak mora uzeti ovlaštena osoba i to na način da je uvijek moguće utvrditi podrijetlo jaja (farmu s koje jaja potječu). – Uzorci se mogu uzeti: a) na farmi; b) na mjestu pakiranja jaja. – Jedan uzorak sadrži 12 jaja ili više, ovisno o zahtjevima analitičkoga postupka. B. Broj i učestalost uzorkovanja: Broj uzoraka koji se uzima svake godine iznosi najmanje jedan uzorak na 1000 tona ukupne godišnje proizvodnje konzumnih jaja, a najmanji broj uzetih uzoraka je 200. Najmanje 30% uzoraka konzumnih jaja mora se uzeti u sabirnom centru, a uzorci moraju predstavljati karakterističan omjer svih klasa jaja namijenjenih ljudskoj uporabi. Raspodjela uzoraka obavlja se kako slijedi: – 70% uzoraka mora biti ispitano na najmanje jednu tvar iz svake od pojedinih skupina: skupine A6, B1 i B2 (b) iz Dodatka I ovog Pravilnika. – 30% uzoraka mora biti uzeto ovisno o situaciji na terenu, s tim da se neke analize moraju obaviti i na ostatke tvari iz skupine B3. 2. Jaja druge vrste peradi Broj uzoraka određuje se u skladu s razinom proizvodnje i utvrđenim problemima tijekom proizvodnje. Uzorci jaja od drugih vrsta peradi moraju se uzimati odvojeno od uzoraka kokošjih jaja i u Planu uzorkovanja prikazati zasebno. MESO KUNIĆA, MESO DIVLJAČI IZ FARMSKOGA UZGOJA I DIVLJAČI IZ SLOBODNE PRIRODE Meso kunića A. Uzorkovanje: Jedan uzorak sastoji se od jedne ili više životinja istoga proizvođača, a u skladu sa zahtjevima analitičkih metoda. – Svaki službeni uzorak mora uzeti ovlaštena osoba na način da se uvijek može utvrditi podrijetlo uzorka. – Uzorci se, ovisno o strukturi proizvodnje kunića, uzimaju: a) na nivou farme; b) u odobrenoj klaonici. Radi kontrole uporabe nedozvoljenih tvari na mjestu držanja/uzgoja, može se uzeti i određeni broj uzoraka vode za piće i hrane za kuniće. B. Broj uzoraka i učestalost uzorkovanja: Najmanji broj uzoraka koji se pretražuje u jednoj godini iznosi 10 uzoraka na 300 tona godišnje proizvodnje (mrtve vage). Navedeni se broj uzoraka odnosi na prvih 3 000 tona proizvodnje, dok se na svakih dodatnih 300 tona uzima jedan uzorak više. Raspodjela uzoraka obavlja se kako slijedi: – Skupina A: 30% od ukupnog broja uzoraka 70% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine A6, 30% uzoraka mora se ispitati na tvari iz drugih podskupina skupine A. – Skupina B: 70% od ukupnog broja uzoraka 30% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B1 30% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B2 10% uzoraka mora se ispitati na tvari iz skupine B3 Preostali broj uzoraka do 100% raspoređuje se prema situaciji na terenu. Divljač iz farmskoga uzgoja A. Uzorkovanje: Količina uzorka ovisi o zahtjevima analitičkih metoda. Uzorci se uzimaju na mjestu prerade divljači i moraju biti uzeti na način da je uvijek moguće utvrditi podrijetlo divljači. Radi kontrole uporabe zabranjenih tvari na mjestu držanja/uzgoja, može se uzeti i određeni broj uzoraka vode za piće i hrane za divljač. B. Broj uzoraka i učestalost uzorkovanja: Svake se godine mora uzeti najmanje 100 uzoraka. Raspodjela uzoraka obavlja se kako slijedi: – Skupina A: 20% od ukupnoga broja uzoraka Najveća većina uzoraka mora se pretražiti na ostatke tvari iz skupine A5 i A6. – Skupina B: 70% od ukupnoga broja uzoraka. 30% mora biti ispitano na ostatke tvari iz skupine B1; 30% mora biti ispitano na ostatke tvari iz skupina B2 (a) i (b); 10% mora biti ispitano na ostatke tvari iz skupine B2 (c) i (e); 30% mora biti ispitano na ostatke tvari iz skupine B3. Divljač iz slobodne prirode A. Uzorkovanje: Veličina uzorka ovisi o zahtjevima analitičkih metoda. Uzorci se uzimaju na mjestu prerade ili ulova, i na način da se uvijek zna područje na kojemu je divljač ulovljena. B. Broj uzoraka i učestalost uzorkovanja: Svake godine treba uzeti najmanje 100 uzoraka. Uzorci se uzimaju u svrhu otkrivanja ostataka kemijskih elemenata u tkivima divljači iz slobodnoga uzgoja. MED A. Uzorkovanje Količina uzorka ovisi o zahtjevima analitičkih metoda. Uzorci se moraju uzeti na svim mjestima u lancu proizvodnje meda, i to tako da je uvijek moguće utvrditi podrijetlo meda. B. Broj uzoraka i učestalost uzorkovanja: Broj uzoraka koji treba uzeti svake godine mora iznositi najmanje 10 uzoraka na 300 tona godišnje proizvodnje za prvih 3000 tona proizvodnje. Na svakih sljedećih 300 tona uzima se po još jedan uzorak. Raspodjela uzoraka obavlja se kako slijedi: – Skupina B1 i skupina B2: 50% od ukupnoga broja uzoraka, – Skupina B3 (a), (b) i (c): 40% od ukupnoga broja uzoraka. Preostalih 10% raspoređuje se prema iskustvu, pri čemu se osobiti naglasak mora staviti na mikotoksine. DODATAK V OBVEZE REFERENTNOGA LABORATORIJA Ovlasti i uvjeti rada referentnih laboratorija za ispitivanje rezidua u živim životinjama, njihovim izlučevinama i tjelesnim tekućinama kao i u tkivima, proizvodima životinjskog podrijetla, hrani i vodi za piće za životinje jesu kako slijedi: (a) unapređivanje i koordiniranje istraživanja novim analitičkim metodama i obavješćivanje ovlaštenih laboratorija o suvremenim analitičkim metodama i opremi; (b) pomoć ovlaštenim laboratorijima za rezidue u provedbi primjerenog shematskog sustava jamstva kvalitete utemeljenog na načelima dobre laboratorijske prakse i kriterijima EN 45 000; (c) prihvaćanje priznatih metoda kao referentnih metoda koje treba uvrstiti u zbirku metoda; (d) dostavljanje podataka ovlaštenim laboratorijima o analitičkim metodama i usporedbenim ispitivanjima koja treba obaviti i obavješćivanje istih o nalazima ispitivanja; (e) davanje tehničkih savjeta ovlaštenim laboratorijima, na njihov zahtjev; (f) organiziranje usporedbenih ispitivanja za referentne laboratorije; (g) identifikacija rezidua i utvrđivanje njihove koncentracije u slučajevima kad nalazi analize iz različitih laboratorija uzrokuju neslaganja; (h) vođenje početnih i drugih tečajeva za izobrazbu analitičara iz ovlaštenih laboratorija; (g) sastavljanje godišnjeg izvještaja o radu i njegovo slanje Upravi; (i) povezivanje, u smislu analitičkih metoda i opreme, s referentnim laboratorijima EU; (j) imati odgovarajuće kvalificirano osoblje koje je prošlo primjerenu izobrazbu u primjeni analitičkih metoda za rezidue za koje je laboratorij imenovan referentnim laboratorijem; (k) imati opremu i tvari potrebne za obavljanje analiza za koje je odgovoran; (l) imati odgovarajuću administrativnu infrastrukturu; (m) imati dostatan kapacitet obrade podataka za izradu podataka na temelju dobivenih nalaza i brzu dostavu tih i drugih podataka; (n) biti dovoljno upoznat s međunarodnim normama i praksama; (o) raspolagati ažuriranim popisom certificiranog referentnog materijala i referentnog materijala koji se čuva u ustanovi za referentni materijal i metode, kao i ažuriranim popisom proizvođača i prodavača toga materijala. DODATAK VI PRAVILA SLUŽBENOGA UZORKOVANJA I OBRADE SLUŽBENOGA UZORKA Odgovornosti Ovlaštena osoba Veterinarski inspektor ili ovlašteni veterinar je odgovoran za uzimanje, registriranje (bilježenje podataka o uzorku), pripremanje i organizaciju prijevoza službenoga uzorka u odgovarajućim uvjetima. Laboratoriji Analiza rezidua obavlja se isključivo u odobrenim laboratorijima. Uzorkovanje Osnovna načela Službeno uzorkovanje mora biti neočekivano za stranku i provedeno u vrijeme koje nije unaprijed utvrđeno. Dani u tjednu kada se uzorci uzimanju moraju se stalno mijenjati (ne uzimati uzorke uvijek istog dana u tjednu). Uzorkovanje se mora provoditi u promjenjivim intervalima tijekom cijele godine, s tim da se u obzir uzme i činjenica da se neke tvari primjenjuju na životinjama samo u određenom dijelu godine. Strategija uzorkovanja Plan kontrole rezidua ima za cilj: – otkrivanje nedopuštenog liječenja životinja; – utvrđivanje udovoljavaju li rezidue veterinarskih lijekova, pesticida i onečišćivača iz okoliša maksimalno dopuštenim količinama navedenim u Pravilniku o količinama pesticida, toksina, mikotoksina, metala i histaminima sličnih tvari koje se mogu nalaziti u namirnicama, te o drugim uvjetima u pogledu zdravstvene ispravnosti namirnica i predmeta opće uporabe (»Narodne novine«, br. 46/94, 45/98 i 39/2003); – utvrđivanje i objavljivanje razloga za zaostajanje rezidua navedenih tvari u količinama većim od MDK ili nalaza nedopuštenih rezidua u životinjskim tkivima i proizvodima. Uzimanje uzoraka Ciljani uzorak Ciljani uzorak je uzorak uzet u skladu s gore navedenom Strategijom uzorkovanja. Sumnjivi uzorak Sumnjivi uzorak je uzorak uzet: – kao posljedica pozitivnih rezultata analize uzoraka uzetih na temelju članka 5. ovoga Pravilnika, – kao posljedica članka 11. ovoga Pravilnika, – kao zahtjev članka 24. ovoga Pravilnika. Slučajni uzorak Slučajni uzorak je uzorak uzet na način da osigurava reprezentativnost podataka. Ciljano uzorkovanje na farmi, uključujući ribogojilišta Kriteriji za odabir ciljanoga uzorka Farma na kojoj će se obaviti uzorkovanje odabire se prema informacijama s terena, ili prema drugim podacima o nekoj farmi/farmama, kao što su npr.: način držanja i uzgoja životinja, hranidba, pasmina, spol životinje. Kada je odabrao farmu veterinarski inspektor ili ovlašteni veterinar procjenjuje svu stoku na farmi i odabire životinju(e) od kojih će uzorak biti uzet. U obavljanju spomenute procjene u obzir mora uzeti: – informacije koje ukazuju na korištenje farmakološki aktivnih tvari (uzorci se češće uzimaju na farmama za koje postoje indicije za korištenje zabranjenih tvari, ili nepoštivanje propisane karencije za ododbrene tvari), – sekundarne spolne karakteristike, – promjene u ponašanju, – isto gojno stanje u skupini životinja različitih pasmina/kategorija, – životinje dobrog gojnog stanja/dobre građe i s malo masnoga tkiva. Jedan uzorak predstavlja jedna životinja odnosno više životinja tamo gdje se od jedne životinje ne može uzeti najmanja količina tkiva koju je potrebno dostaviti na analizu (npr. perad). Odgovarajuće vrste uzoraka u kojima se ispituju rezidue navedene su u godišnjem Planu. Ciljano uzorkovanje u objektima za klaoničku obradu i preradu Kriteriji za odabir Pri procjeni koje će životinje, trupovi i/ili proizvodi životinja biti uzorkovani veterinarski inspektor odnosno ovlašteni veterinar uzima u obzir: – spol, dob, vrstu i način uzgoja/držanja životinja, – informacije o proizvođaču, – informacije o korištenju farmakološki aktivnih tvari, – uobičajenu praksu primjene određenih farmakološki aktivnih tvari u sustavu farmske proizvodnje iz koje životinje(a) potječu, – dokaze o nedozvoljenom liječenju. Pri uzimanju uzoraka treba izbjegavati višestruko uzorkovanje od jednoga proizvođača. Odgovarajuće vrste uzoraka u kojima se ispituju rezidue navedene su u godišnjem Planu. Količina uzorka Minimalna količina pojedinih vrsta uzoraka mora biti određena u godišnjem Planu. Ta količina mora biti dovoljna da omogući provođenje analitičkih postupaka u ovlaštenom laboratoriju potrebnih za brze (screening) i potvrdne metode. Razdioba uzorka u poduzorke Osim kada je to tehnički nemoguće, svaki uzorak u laboratoriju mora biti podijeljen u najmanje dva jednaka dijela (poduzorka), a svaki poduzorak mora biti dovoljno velik da se na njemu može provesti potpuni laboratorijski postupak. Ambalaža za uzorke Uzorci se moraju uzeti i dostaviti u prikladnoj ambalaži koja će održati cjelovitost i mogućnost utvrđivanja podrijetla uzorka. Ambalaža naročito mora očuvati uzorak od zamjene, unakrsne kontaminacije i kvarenja. Ambalaža s uzorkom za analizu mora biti zapečaćena od strane veterinarskoga inspektora ili ovlaštenoga veterinara koji je uzorak uzeo. Zapisnik o uzorkovanju O svakome uzorkovanju treba voditi zapisnik u koji moraju biti upisani barem sljedeći podaci: – adresa ovlaštene osobe, – ime ovlaštenog veterinara/veterinarskog inspektora ili broj ovlaštenja, – broj protokola (broj uzorka iz evidencije veterinarskoga inspektora), – datum uzorkovanja, – ime i adresa vlasnika životinja ili životinjskih proizvoda, – ime i adresa farme s koje životinja potječe (kada se uzorkuje na farmi), – registracijski broj klaonice/drugog odobrenog objekta u kojem je uzorkovanje obavljeno, – oznaku životinje (broj ušne markice) ili proizvoda (serija proizvoda), – vrstu životinje, – vrstu tkiva koje se šalje na analizu (vrstu uzorka), – informaciju o liječenju u periodu od četiri tjedna prije uzorkovanja (kada se uzorkuje na farmi), – vrste tvari ili skupine tvari koje treba pretražiti u uzorku, – druge napomene. Zapisnik mora potpisati ovlaštena osoba koja je uzela uzorak, a u slučaju uzimanja uzorka na farmi i vlasnik životinja. Original zapisnika ostaje kod ovlaštene osobe i mora biti čuvan na način da ne dođe u posjed neovlaštenih osoba. Ako je potrebno, farmer ili vlasnik odobrenoga objekta mogu dobiti kopiju zapisnika o provedenom uzorkovanju. Izvješće za laboratorij Izvješće za laboratorij koji obavlja analizu mora sadržavati najmanje sljedeće podatke: – adresu ovlaštene osobe koja je dostavila uzorak, – ime veterinarskog inspektora ili broj ovlaštenja, – broj protokola (broj uzorka iz evidencije veterinarskoga inspektora), – datum uzorkovanja, – vrstu životinje, – vrstu tkiva ili proizvoda koje se šalje na analizu, – vrstu tvari ili skupine tvari koje treba pretražiti u uzorku, – druge napomene. Prijevoz i pohrana uzorka Način pohrane i prijevoza uzoraka mora osigurati stabilnost i cjelovitost uzorka. Osobito treba paziti na temperaturu uzorka (smrznut ili temperatura do +4 oC) i vrijeme potrebno za dostavu uzorka u ovlašteni laboratorij (uzorak dostaviti u najkraćem mogućem roku). |
|
 
Zakoni i propisi
Zakon o poljoprivredi
Zakon o poljoprivrednom zemljištu
Zakon o stočarstvu
Zakon o veterinarstvu
Zakon o dobrobiti životinja
Zakon o vinu
Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti
Uredba o ciljnoj cijeni svježeg sirovog mlijeka
Uredba o ciljnoj cijeni utovljenih svinja
Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati objekti za klanje životinja...
Zakon o sanitarnoj inspekciji
Pravilnik: valenje domaće peradi i pernate divljači
Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja sredstava za kreditiranje razvitka i obnove poljoprivrede
Pravilnik o načinu obavljanja veterinarsko - sanitarnog pregleda i kontrole nojeva
Pravilnik o zaštiti gljiva
Pravilnik o uvjetima i načinu prijevoza životinja
Pravilnik o upisu u upisnik poljoprivrednih gospodarstava
Objava naziva referentnog laboratorija za provjeru rada ovlaštenih laboratorija za ispitivanje kakvoće svježeg sirovog mlijeka
Naredba o zabrani uporabe proteina podrijetlom od preživača
Odluka o dopuštenoj visini tehnološkog manjka, kala, kvara, rasipa i loma u peradarstvu i proizvodnji jaja
Zabrana uvoza i provoza peradi iz Nizozemske
Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu
Pravilnik o kakvoći svježeg sirovog mlijeka
ZAKONSKA REGULATIVA EKOLOŠKE PROIZVODNJE
Pravilnik o kakvoći stočne hrane
Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva
Zakon o popisu poljoprivrede 2003
Metodologija za popis poljoprivrede 2003
Pravilnik o kapitalnim ulaganjima
Popis ekoloških proizvođača
Metodologija za procjenu štete od elementarnih nepogoda
PREGLED DRUGIH ZNAČAJNIH ZAKONA
|
||||||||||||||||
|
|
Poslovni Forum d.o.o. za informatiku i poslovne usluge  Istraživanje tržišta - Izrada poslovnih planova - Izrada web stranica - Savjetovanje Kontakt e-mail adrese i telefoni |
|