POKLON BON u vrijednosti 500 kuna
Besplatni poklon bon u vrijednosti 500 kuna koji možete iskoristiti Vi ili ga pokloniti drugoj osobi ili poslovnom subjektu. Pravi poklon za Vas ili Vaše poslovne partnere koji možete iskoristiti kako bi unaprijedili svoje poslovanje i marketing.
Link na poklon bon - Iskoristite popuste!
 

 

 
IZRADA WEB STRANICA ZA PODUZETNIKE
Izrada web stranica po izuzetno povoljnim cijenama. Izrada internet stranica koje možete uvijek samostalno ažurirati bez ikakvih dodatnih troškova. Objavite neograničeni broj tekstova, objavite sve ponude, akcije, oglase, kataloge...
Link za opširnije informacije o povoljnoj izradi kvalitetnih CMS web stranica
 

 

 
PRIMJERI UGOVORA, POSLOVNIH PLANOVA, IMENICI
Korisni primjeri ugovora, obrasci, primjeri poslovnih planova, imenici za direktni marketing, usluga sastavljanja imenika i baza podataka po Vašim potrebama, pretraživanje baza podataka, trgovačko zastupanje i posredovanje...
Informirajte se o našim uslugama - Isplati se!
 

 













 

 
NAPOMENA!
U nastavku je sadržaj web stranice koja je izrađena prije dosta vremena. S obzirom na protek vremena, neke od informacija možda više nisu aktualne. Za aktualne i ažurirane informacije, posjetite naslovnu stranicu ovog web portala.
Link na naslovnu stranicu web portala www.poslovniforum.hr
 

 

Klikni za pregled priloga


> NASLOVNA STR.

> RATARSTVO

> GOVEDARSTVO

> SVINJOGOJSTVO

> PERADARSTVO

> VOĆE I POVRĆE

> ZAŠTITA BILJA

> EKOLOŠKA POLJ.

> MEHANIZACIJA

> ZAKONI I PROPISI




PREGLED SVIH USLUGA ZA PODUZETNIKE

> Knjige (Literatura)

> Preporuke knjiga

> Analiza tla

> Veterina

> Investicije u poljoprivredi i izrada poslovnih planova

> Poslovna baza podataka

> Veterinarska ambulanta

> Agro marketing

> Web poljoprivreda

> OPG u Hrvatskoj

> Info prilozi

> Adresar i imenik

> Poslovni web katalog

> Posebne ponude i akcije

> Kontakt adrese




Poslovni web katalog Poslovni katalog Poslovni internet katalog

Ažurirano: 16. 12. 2019.












POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga




NN 70 /97

Zakon

o veterinarstvu



I. Temeljne odredbe

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje zaštita zdravlja životinja, provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva, unapređivanje reprodukcije životinja, veterinarska zaštita okoliša, ustroj i provedba zaštite zdravlja životinja, ustroj veterinarske inspekcije i druga pitanja bitna za veterinarstvo.

(2) Ustroj i provedba zaštite zdravlja životinja te provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva od interesa su za Republiku Hrvatsku.Izmjene Nastavak


Članak 2.

U ovom Zakonu pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. Životinje - kopitari (konji, magarci, mazge i mule), papkari (goveda, ovce, koze i svinje), perad (kokoši, pure, guske, patke i druga domaća perad i pernata divljač), ukrasne i egzotične ptice i životinje, psi, mačke, kunići, pčele, dudov svilac, ribe, rakovi, žabe, puževi, drugi mekušci, školjke, ježinci, kornjače, pijavice, divljač, zvijeri i laboratorijske životinje.

2. Životinje za klanje - kopitari, papkari, perad, kunići te divljač iz uzgajališta, meso kojih je namijenjeno za prehranu ljudi.

3. Životinjski proizvodi - mesni i riblji proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni prehrani ljudi, hranidbi životinja, za farmaceutsku uporabu, za industrijsku uporabu, ili uporabu u poljodjelstvu:

a) proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni prehrani ljudi jesu sastavni dijelovi životinjskog tijela u sirovom i prerađenom stanju namijenjeni za prehranu ljudi, mlijeko, jaja i proizvodi od mlijeka i jaja i med (namirnice životinjskog podrijetla),

b) meso je bilo koji jestivi dio trupa životinje za klanje i jestivi nusproizvodi klanja,

c) proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni hranidbi životinja: mesno brašno, riblje brašno, koštano brašno, jetreno brašno, krvno brašno, brašno od perja i drugi životinjski proizvodi kao i hrana za životinje koja u svom sastavu sadrži životinjske proizvode,

d) proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni industrijskoj uporabi: sirova koža, krzno, vuna, dlaka, čekinje, perje, papci, kosti, rogovi, krv, crijeva i drugi proizvodi životinjskog podrijetla kada su namijenjeni industrijskoj uporabi,

e) proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni farmaceutskoj uporabi: organi, žlijezde, životinjsko tkivo i tjelesne tekućine, koji se koriste u pripremi farmaceutskih proizvoda.

4. Konfiskat - životinjski proizvod koji je veterinarsko-zdravstvenim pregledom ocijenjen zdravstveno neispravnim.

5. Životinjski proizvod namijenjen utilizaciji - konfiskat, određeni nejestivi nusproizvodi klanja, te valionički otpaci.

6. Otpadna životinjska tvar - tekući i kruti gnoj i stajnjak.

7. Uvjetno grlo - životinja ili skupina istovrsnih životinja težine 500 kilograma.

8. Klaonica - objekt koji se rabi za klanje životinja u skladu s odredbama ovoga Zakona.

9. Rezidua - ostatak tvari s farmakološkim djelovanjem, ostatak njihovih metabolita i drugih tvari koje se prenose na životinjske proizvode i mogu biti škodljive za ljudsko zdravlje.

10. Službeni uzorak - uzorak uzet prema propisanom postupku tijekom inspekcije životinja i životinjskih proizvoda, te provedbe mjera radi zaštite zdravlja životinja, mjera za otkrivanje, sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti.

11. Epizootiološko područje - Epizootiološka jedinica. Epizootiološko područje je područje županije odnosno Grada Zagreba, a epizootiološka jedinica je područje općine, odnosno grada.

12. Posjednik životinje - svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar, izravno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje.

13. Zaštita zdravlja životinja - zaštita od zaraznih i nametničkih bolesti utvrđenih ovim Zakonom, suzbijanje bolesti zajedničkih ljudima i životinjama (u daljnjem tekstu: zoonoze), i zaštita od drugih zaraznih, nametničkih i organskih bolesti.

14. Veterinarski ured - područna jedinica Ministarstva poljoprivrede i šumarstva osnovana za obavljanje određenih upravnih, inspekcijskih i drugih stručnih poslova iz područja veterinarstva u županijama, odnosno Gradu Zagrebu.

15. Ministarstvo, odnosno ministar - Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, odnosno ministar poljoprivrede i šumarstva.

16. Utilizacija - dozvoljeni postupak neškodljivog iskorištenja lešina, konfiskata, određenih nejestivih nusproizvoda klanja, rasijecanja, obrade i prerade mesa, ribe, divljači, mlijeka, jaja, meda, preradom u proizvode namijenjene hranidbi životinja ili industrijskoj uporabi koja se obavlja u odobrenim objektima za utilizaciju.

17. Neškodljivo uklanjanje - propisani postupak neškodljivog uklanjanja lešina, konfiskata, određenih nejestivih nusproizvoda klanja, rasijecanja, obrade i prerade mesa, ribe, divljači, mlijeka, jaja, meda i životinjskih proizvoda namijenjenih hranidbi životinja ili industrijskoj upotrebi, kada se iz veterinarsko-zdravstvenih razloga i zaštite zdravlja ljudi, ne smiju ili se ne mogu iskoristiti daljom preradom, a koji se obavlja u odobrenim objektima za neškodljivo uklanjanje, zakapanjem u stočnim grobljima, jamama grobnicama ili spaljivanjem.

18. Uprava - Uprava za veterinarstvo u sastavu Ministarstva.

19. Ravnatelj - ravnatelj Uprave.

20. Monitoring - sustavno praćenje: zaraznih bolesti životinja; onečišćivača u stočnoj hrani, izlučevinama i tjelesnim tekućinama životinja, njihovim tkivima i organima te u proizvodima životinjskog podrijetla namijenjenim prehrani ljudi; korištenjem utvrđenih načina odabira uzoraka i dijagnostičkih i analitičkih postupaka.

21. Veterinarsko javno zdravstvo - obuhvaća poslove iz djelokruga inspekcije životinja i životinjskih proizvoda te veterinarske zaštite okoliša, a koji su izravno ili neizravno u ulozi zaštite zdravlja ljudi od zoonoza, od bolesti i škodljivih rezidua, koje se namirnicama životinjskog podrijetla mogu prenijeti na ljude (alimentarne infekcije i intoksikacije) te drugih bolesti koje mogu ugroziti zdravlje ljudi.

22. Veterinarska zaštita okoliša - postupci, uvjeti i mjere koje je potrebito poduzimati tijekom uzgoja, držanja, rukovanja i zaštite zdravlja životinja; tijekom obrade, prerade, pohrane i prometa životinjskih proizvoda i utilizacije lešina, konfiskata, nejestivih nusproizvoda klanja te otpadnih životinjskih tvari; čija je svrha sprečavanje onečišćenja okoliša.


Članak 3.

(1) Veterinarstvo, u smislu ovoga Zakona, je zaštita zdravlja životinja, suzbijanje zoonoza, osiguravanje zdravstveno ispravnih i neškodljivih proizvoda životinjskoga podrijetla te drugi poslovi veterinarskog javnog zdravstva, promicanje reprodukcije životinja i veterinarska zaštita okoliša (u daljnjem tekstu: veterinarska djelatnost).

(2) Djelatnost iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati fizičke i pravne osobe pod uvjetima i na način propisanim ovim Zakonom.

(3) Pojedine poslove iz stavka 1. ovoga članka, mogu obavljati samo pravne osobe, koje ispunjavaju posebne uvjete, na temelju ovlasti Uprave (u daljnjem tekstu: ovlaštene veterinarske organizacije).


Članak 4.

(1) Inspekcija životinja i životinjskih proizvoda, u smislu ovoga Zakona, je veterinarsko-zdravstveni pregled, kontrola i nadzor, koji se provode nad životinjama, životinjskim proizvodima, životinjskim sjemenom i oplođenim jajnim stanicama, objektima, opremom i sredstvima, radi zaštite zdravlja ljudi i životinja, veterinarske zaštite dobrobiti životinja, odnosno radi utvrđivanja zdravstvenog stanja životinja i zdravstvene ispravnosti životinjskih proizvoda, koji mogu biti prijenosnici zaraznih bolesti ljudi i životinja ili na drugi način ugroziti njihovo zdravlje.

(2) Inspekcija iz stavka 1. ovoga članka, odnosi se na sredstva i uvjete prijevoza, utvrđivanje identiteta i mjesta podrijetla životinja, uzimanje službenih uzoraka te na laboratorijske pretrage.

(3) Inspekcija iz stavka 1. i 2. ovoga članka provodi se u skladu s odredbama ovoga Zakona te pravilima struke i znanosti.


Članak 5.

(1) Fizičke i pravne osobe koje obavljaju djelatnost iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona, dužne su na zahtjev posjednika životinje pružiti odgovarajuću veterinarsku uslugu.

(2) Posjednici životinja obvezni su provoditi mjere za otkrivanje, sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti na način i u rokovima utvrđenim ovim Zakonom te skrbiti o zdravlju i dobrobiti životinja.


II. Zaštita zdravlja životinja

1. Mjere zaštite zdravlja životinja

Članak 6.

Zaštita zdravlja životinja provodi se radi osiguranja uzgoja i proizvodnje zdravih životinja, higijenski i zdravstveno ispravnih životinjskih proizvoda, zaštite ljudi od zoonoza, te osiguranja dobrobiti životinja i veterinarske zaštite okoliša.


Članak 7.

Mjere zaštite zdravlja životinja, u smislu ovoga Zakona, jesu:

1. provedba mjera za otkrivanje, sprečavanje pojave, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih i nametničkih bolesti,

2. suzbijanje zoonoza,

3. zaštita životinja od drugih zaraznih i nezaraznih bolesti,

4. sprečavanje i otkrivanje onečišćenja životinja i životinjskih proizvoda onečišćivačima biološkog i kemijskog podrijetla,

5. liječenje oboljelih životinja, obavljanje kirurških zahvata na životinjama i drugih poslova vezanih uz zdravstvenu zaštitu životinja,

6. osiguravanje pravilnog razmnožavanja životinja, sprečavanje poremećaja plodnosti, liječenje neplodnosti životinja, sprečavanje i liječenje uzgojnih bolesti te bolesti podmlatka životinja,

7. provedba mjera zdravstvene zaštite pri dobijanju i pripremi sjemena za umjetno osjemenjivanje, dobijanju i presađivanju oplođenih jajnih stanica i embrija, pohrani i raspodjeli sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica i embrija te umjetno osjemenjivanje životinja, sprečavanje i otkrivanje nasljednih bolesti životinja.

8. osiguravanje zoohigijenskih i drugih veterinarsko-zdravstvenih uvjeta uzgoja i korištenja životinja i očuvanje zdravlja i pravilne hranidbe životinja,

9. veterinarska zaštita dobrobiti životinja,

10. opskrba veterinarskim lijekovima i pomoćnim ljekovitim sredstvima pri izravnom pružanju usluga zaštite zdravlja životinja,

11. obavljanje trgovine veterinarskim lijekovima na malo,

12. dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija te radiološka dekontaminacija životinja, i životinjskih proizvoda, zemljišta, objekata, opreme i drugih predmeta,

13. veterinarska zaštita okoliša u svezi sa: zaštitom zdravlja životinja u primjeni veterinarskih farmakoloških sredstava; uzgojem i držanjem životinja i mogućih negativnih utjecaja na okoliš; obradbom, preradbom, pohranom i prometom životinjskih proizvoda te utilizacijom lešina, konfiskata, nejestivih nusproizvoda klanja i otpadnih životinjskih tvari,

14. veterinarsko-stočarsko prosvjećivanje.

2. Zaštita životinja od zaraznih bolesti

a) Zarazne bolesti


Članak 8.

Zarazne bolesti životinja, čije je sprečavanje i suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku, u smislu ovoga Zakona jesu:

A. OSOBITO OPASNE ZARAZNE BOLESTI

1. afrička svinjska kuga Pestis africana suum

2. bolest kvrgave kože Lumpy skin disease

3. bolest plavog jezika Bluetongue

4. goveđa kuga Pestis bovina (Rinderpest)

5. groznica riftske doline Rift Valley fever

6. klasična svinjska kuga Pestis suum

7. konjska kuga Pestis equorum

8. kuga malih preživača Peste des petitis ruminants

9. kuga peradi Pestis avium

10. newcastleska bolest Morbus Newcastle
(Newcastle disease)

11. ovčje boginje i kozje boginje Variola ovina et variola
caprina

12. slinavka i šap Aphthae epizooticae

13. vezikularna bolest svinja Morbus vesicularis
(enterovirus) suum

14. vezikularni stomatitis Stomatitis vesicularis

15. zarazna pleuropneumonija Pleuropneumonia
contagiosa bovum

B. Druge zarazne bolesti

1. Zarazne bolesti raznih vrsta životinja

1. bedrenica Anthrax

2. bjesnoća Rabies (Lyssa)

3. bolest Aujeszkoga Morbus Aujeszky

4. ehinokokoza (hidatidoza) Echinococcosis
- hydatidosis

5. heartwater (vodenasto srce) Heartwater

6. leptospiroza Leptospirosis

7. listerioza Listeriosis

8. paratuberkuloza Paratuberculosis

9. Q-groznica Q-febris

10. salmoneloza Salmonellosis

11. toksoplazmoza Toxoplasmosis

2. Zarazne bolesti goveda

1. anaplazmoza Anaplasmosis

2. babezioza Babesiosis

3. bruceloza goveda Brucellosis bovis

4. cisticerkoza Cysticercosis

5. dermatofiloza Dermatophilosis

6. enzootska goveđa leukoza Leukosis enzootica bovum

7. goveđa genitalna kampilo- Campylobacteriosis
bakterioza genitalis bovum

8. goveđa spongiformna Encephalopathia-
encefalopatija spongiformis bovum

9. goveđa tuberkuloza Tuberculosis

10. hemoragijska septikemija Septicaemia hae-
goveda morrhagica bovum

11. tajlerioza Theileriosis

12. trihomonijaza Trichomoniasis bovum

13. zarazni goveđi rinotraheitis Rhinotracheitis infectiosa bovum

3. Zarazne bolesti ovaca i koza

1. artritis i encefalitis koza Arthritis et encephalitis caprarum

2. Brucella ovis infekcija Brucella ovis infectio

3. bruceloza ovaca i koza Brucellosis ovium et
- melitokokoza caprarum (B. melitensis)

4. enzootski pobačaj ovaca Abortus enzooticus (chlamydialis) ovis

5. maedi-visna Maedi-visna

6. scrapie Scrapie

7. zarazna agalakcija Agalactia contagiosa ovium et caprarum

8. zarazna pleuropneumonija Pleuropneumonia koza contagiosa caprarum

4. Zarazne bolesti kopitara

1. boginje konja Variola equina

2. durina Dourine

3. epizootski limfangitis Lymphangioitis epizootica
(afrička sakagija)

4. influenca konja (virus tip A) Influenza equorum

5. japanski encefalitis Japanese encephalitis

6. konjski encefalomijelitis Encephalomyelitis equorum

7. sakagija Malleus

8. piroplazmoza konja Piroplasmosis equorum

9. šuga konja Scabies

10. venezuelski encefalitis konja Venezuelan equine

encephalomyelitis

11. virusni rinopneumonitis konja Rhinopneumonitis equi

12. zarazna anemija kopitara Anaemia infectiosa equorum

13. zarazni arteritis konja Arteritis equi

5. Zarazne bolesti svinja

1. atrofični rinitis svinja Rhinitis atrophicans suum

2. bruceloza svinja Brucellosis suum

3. reproduktivni i respiratorni Porcine reproductive and sindrom u svinja respiratory syndrome

4. transmisivni gastroenteritis
svinja Transmissible gastroenteri- tis of swine

5. trihineloza Trichinellosis

6. zarazna uzetost svinja Encephalomyelitis enzootica suum

6. Zarazne bolesti peradi

1. kokošji tifus i pulorozis Typhus avium et pullorosis

2. kolera peradi Pasteurellosis avium

3. Marekova bolest Morbus Mareki

4. mikoplazmoza Mycoplasmosis
(M. gallisepticum)

5. psitakoza-ornitoza Psitacosis-ornithosis

6. Salmonella enteritidis Salmonella enteri tidis et
i Salmonella typhimurium Salmonella typhimurium infekcije infectio

7. tuberkuloza peradi Tuberculosis avium

8. virusni enteritis pataka Enteritis virosa anatis
(pačja kuga)

9. virusni hepatitis pataka Hepatitis virosa anatis

10. zarazna bolest burze Bursitis infectiosa (gumborska bolest) gallinae (Gumboro disease)

11. zarazni bronhitis kokoši Bronchitis infectiosa gallinarum

12. zarazni laringotraheitis peradi Laryngotracheitis infectiosa avium

7. Zarazne bolesti kunića i zečeva

1. miksomatoza Myxomatosis

2. tularemija Tularemia

3. virusna hemoragijska Morbus haemorrhagicus
bolest kunića cuniculorum

8. Zarazne bolesti pčela

1. pčelinja kuga (američka Pestis apium
gnjiloća pčelinjeg legla)

2. nozemoza Nosemosis apium

3. varooza Varroosis apium

9. Bolesti riba

1. bakterijski nefritis Renibacteriosis salmonis

2. epizootska hematopetska Epizootia necrosis nekroza haematopoetica

3. bolest uzrokovana virusom Onchorhynchus masou Onchorhynchus masou virus diease

4. bolest kanalskog somića (Channel catfish virus disease - Herpes virus of lctaluridae type 1)

5. proljetna viremija šarana Viraemia vernalis cyprini

6. virusna encefalopatija i (Viral encephalopathy and retinopatija retinopathy)

7. virusna hemoragijska Septicaemia haemorrhagica septikemija pastrva salmonis

8. epizootski ulcerativni sindrom (Epizootic ulcerative syndrome)

9. zarazna anemija lososa Anaemia infectiosa salmonis

10. zarazna hematopoetska Necrosis infectiosa nekroza haemtopoetica salmonis

11. zarazna nekroza gušterače Necrosis infectiosa pancreatica salmonis

12. enterična septikemija soma (Enteric septicaemija of catfish Edwardsiella ictaluri)

13. pisciriketoza Piscirickettsiosis-
Piscirickettsia salmonarum

10. Bolesti školjaka i rakova

1. bonamioza Bonamiosis

2. marteilioza Marteiliosis

3. haplosporidioza Haplosporidiosis

4. mikrocitoza Microcitosis

5. perkinsoza Perkinsosis

6. iridoviroza Iridovirosis

7. kuga rakova (Crayfish plague-
Aphanomyces astaci)

8. bolest žute glave (Yellowhead disease)


Članak 9.

U slučaju pojave koje druge zarazne bolesti, odnosno bolesti čiji uzrok još nije utvrđen, a koja se brzo širi i može ugroziti zdravlje životinja u Republici Hrvatskoj, ravnatelj može odrediti da se za zaštitu od takve bolesti primjenjuje sve ili pojedine mjere propisane ovim Zakonom.


Članak 10.

(1) Epizootija, u smislu ovoga Zakona, je pojava oboljenja ili uginuća većeg broja životinja od neke zarazne bolesti, koja je neuobičajena po broju slučajeva, vremenu i mjestu pojavljivanja ili zahvaćenoj vrsti životinja, kao i povećana učestalost oboljenja ili uginuća čiji je uzrok privremeno neutvrđen.

(2) Zaraženo područje, u smislu ovoga Zakona, je područje na kojem postoji jedan ili više izvora zaraze. Zaraženo područje određuje se u promjeru od najmanje 20 kilometara oko žarišta zaraze, ovisno o konfiguraciji terena, biološkim čimbenicima i načinu uzgoja životinja.

(3) Ugroženo područje, u smislu ovoga Zakona, je područje na koje se može prenijeti zarazna bolest iz zaraženog područja i na kojem postoje uvjeti za širenje zarazne bolesti.

b) Mjere za otkrivanje i sprečavanje pojave zarazne bolesti

Članak 11.

(1) Radi otkrivanja i sprečavanja pojave zaraznih bolesti, ovisno o njenoj naravi i razini opasnosti ministar može narediti jednu ili više od sljedećih mjera:

1. zaštitna cijepljenja,

2. dijagnostičke i druge pretrage,

3. utvrđivanje uzroka oboljenja i uginuća,

4. eutanaziju u dijagnostičke svrhe,

5. laboratorijsku pretragu sirovih koža na bedrenicu,

6. laboratorijsku pretragu vode,

7. laboratorijsku pretragu životinjske hrane u proizvodnji,

8. dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju,

9. provedbu zoohigijenskih, zootehničkih i izolacijskih mjera,

10. inspekciju životinja i životinjskih proizvoda u proizvodnji i prometu,

11. inspekciju životinja na sajmovima, tržnicama, dogonima, izložbama, aukcijama, burzama i športskim natjecanjima,

12. inspekciju objekata za uzgoj i smještaj životinja,

13. inspekciju sredstava i uvjeta za prijevoz životinja i životinjskih proizvoda,

14. inspekciju objekata za klanje životinja, obradu, preradu, pohranu i promet životinjskih proizvoda,

15. sakupljanje i neškodljivo uklanjanje lešina, konfiskata i nusproizvoda klanja,

16. inspekciju proizvodnje, prometa, uporabe i pohrane sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica,

17. posebno označivanje životinja,

18. posebne uvjete, ograničenje ili zabranu uvoza i provoza životinja i životinjskih proizvoda,

19. ograničenje ili zabranu kretanja životinja i ljudi,

20. inspekciju zdravstvene ispravnosti životinjske hrane u proizvodnji, prometu i uporabi,

21. podučavanje posjednika životinja.

(2) U slučaju potrebe, osim mjera iz stavka 1. ovoga članka, ministar može odrediti i druge odgovarajuće mjere te uvjete i način provođenja.


Članak 12.

(1) Mjere za otkrivanje i sprečavanje zaraznih bolesti životinja utvrđenih ovim Zakonom, u skladu s epizootiološkim stanjem i razinom ugroženosti, krajem svake tekuće godine za sljedeću godinu, naređuje ministar.

(2) Naredbom iz stavka 1. ovoga članka određuju se rokovi i način osiguranja sredstava i plaćanja troškova u provedbi naređenih mjera.

(3) Posjednik životinje snosi troškove zaštitnih cijepljenja i dijagnostičkih pretraga te sve druge troškove u svezi s provođenjem naređenih mjera iz stavka 1. ovoga članka, ako se ti troškovi ne podmiruju iz državnog proračuna ili drugih izvora.


Članak 13.

(1) Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija obavlja se na svim objektima, prostorima, prijevoznim sredstvima, na opremi i predmetima koji podliježu nadzoru veterinarske inspekcije, te objektima, pašnjačkim i drugim površinama gdje životinje povremeno ili stalno borave ili se kreću.

(2) Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija obavlja se radi sprečavanja i suzbijanja zaraznih bolesti životinja i zoonoza, zaštite zdravstvene ispravnosti životinjskih proizvoda i životinjske hrane, te veterinarske zaštite okoliša od onečišćenja patogenim mikroorganizmima i parazitima.

(3) Sredstva za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju moraju se koristiti na način da ne onečišćuju okoliš.

(4) Dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju iz stavka 1. i 2. ovoga članka, u slučaju kada je obvezna na temelju ovoga Zakona ili naređena od strane veterinarskog inspektora, obavljaju ovlaštene veterinarske organizacije, pod uvjetima i na način koje propisuje ministar.

(5) Dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju mogu obavljati i druge pravne i fizičke osobe, osim u slučajevima iz stavka 4. ovoga članka pod uvjetima koje propisuje ministar.

(6) Ravnatelj utvrđuje rješenjem da li su ispunjeni propisani uvjeti iz stavka 4. i 5. ovoga članka.

(7) Popis osoba iz stavka 4. i 5. ovoga članka objavljuje se u "Narodnim novinama".


Članak 14.

(1) Vrste i količine cjepiva koje je potrebito osigurati za sprečavanje pojedinih osobito opasnih zaraznih bolesti, kao i veterinarske organizacije koje su dužne nabaviti, uskladištiti i kontrolirati njegovu imunogenost, određuje ravnatelj.

(2) Sredstva za nabavku, uskladištenje i kontrolu imunogenosti cjepiva iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu.


Članak 15.

(1) Uprava prati pojave i kretanja zaraznih bolesti životinja na teritoriju Republike Hrvatske i u drugim državama, o čemu daje redovita izvješća.

(2) Radi sprečavanja unošenja zaraznih bolesti iz susjednih država ministar može narediti, da se određeno granično područje stavi pod pojačani veterinarsko-zdravstveni nadzor te da se provedu sve ili pojedine mjere iz članka 11. ovoga Zakona.

(3) Način praćenja i izvješćivanja o pojavi zaraznih bolesti propisuje ministar.


Članak 16.

(1) Goveda, ovce, koze, svinje i konji podliježu obveznom označivanju koje provode ovlaštene veterinarske stanice i ambulante i vode o tome evidenciju.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, označivanje uzgojno valjanih životinja provodi selekcijska služba.

(3) Troškove označivanja životinja iz stavka 1. ovoga članka snosi njihov posjednik.

(4) U slučaju potrebe otkrivanja, sprečavanja i suzbijanja zaraznih i nametničkih bolesti i kontrole prometa životinja, ravnatelj može narediti obvezno označivanje i drugih vrsta domaćih životinja.

(5) Oblik i sadržaj obvezne oznake za označivanje životinja, način i postupak označivanja, način vođenja evidencije i oblik obrazaca, propisuje ministar.

(6) Pravnu osobu za vođenje podataka sa cijelog područja Republike Hrvatske, određuje ministar.


Članak 17.

(1) Upisivanje pasa u upisnik je obvezno za sve posjednike pasa.

(2) Pas mora biti označen na propisani način a posjednik mora imati propisanu ispravu o upisu i cijepljenju protiv bjesnoće.

(3) Cijepljenje pasa, vođenje upisnika pasa te izdavanje službene isprave o tome, obveza je ovlaštene pravne osobe, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(4) Za troškove upisa pasa, obveznog označivanja pasa i izdavanja službenih isprava plaća se naknada u skladu s ovim Zakonom.

(5) Posjednik psa dužan je prijaviti nabavljenog, odnosno uginulog ili otuđenog psa u roku od 15 dana od dana nabavke, uginuća ili otuđenja, pravnoj ili fizičkoj osobi ovlaštenoj da vodi upisnik pasa.

(6) Psi nad kojima nisu provedene propisane mjere iz stavka 3. ovoga članka eutanaziraju se na trošak posjednika.

(7) Sadržaj i oblik upisnika pasa te isprave o obveznom upisu i provedenim mjerama, kao i oblik obvezne oznake za pse, propisuje ministar.

(8) Uvjete i način držanja pasa, divljih životinja i zvijeri te način postupanja s neupisanim psima, psima i mačkama lutalicama, kao i drugim opasnim i zloćudnim životinjama, propisuje predstavničko tijelo općine ili grada.


Članak 18.

(1) Farme kopitara i papkara veće od 20 uvjetnih grla; peradi i kunića veće od 10 uvjetnih grla; valionice; farme za uzgoj divljači i krznaša; uzgajališta puževa; ribnjaci i drugi objekti akvakulture te zoološki vrtovi, moraju udovoljavati propisanim veterinarsko-zdravstvenim i zoohigijenskim uvjetima.

(2) Prethodnu veterinarsko-zdravstvenu suglasnost za izgradnju i rekonstrukciju objekata iz stavka 1. i 5. ovoga članka, u skladu s propisanim uvjetima, daje Veterinarski ured.

(3) Rješenje, da li izgrađeni ili rekonstruirani objekti iz stavka 1. ovoga članka, udovoljavaju propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima, donosi ravnatelj na prijedlog stručnog povjerenstva, koje on osniva i određuje veterinarski kontrolni broj odobrenog objekta.

(4) Objekti iz stavka 3. ovoga članka upisuju se u upisnik odobrenih objekata što ga vodi Uprava.

(5) Odredbe stavka 3. i 4. ovoga članka ne primjenjuju se na ostale objekte namijenjene proizvodnji, rasplodu i uzgoju životinja.

(6) Veterinarsko-zdravstvene uvjete kojima moraju udovoljavati objekti iz stavka 1. ovoga članka te sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz stavka 4. ovoga članka, propisuje ministar.


Članak 19.

(1) Objekti za: klanje životinja iz članka 2. točke 2. ovoga Zakona; rasijecanje i obradu mesa, mesa divljači, ribe, rakova, školjaka, puževa i žaba koji su namijenjeni javnoj potrošnji; preradu mesa, mesa divljači, ribe, mlijeka, jaja, meda, i ostalih proizvoda životinjskoga podrijetla namijenjenih prehrani ljudi putem javne potrošnje; hlađenje, zamrzavanje i/ili uskladištenje navedenih proizvoda te prodaju odnosno promet tih proizvoda; moraju udovoljavati propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.

(2) Klaonice i ostali objekti odobreni za izvoz životinjskih proizvoda, uz uvjete iz stavka 1. ovoga članka, moraju udovoljavati i veterinarsko-zdravstvenim uvjetima države uvoznice, a klaonice za klanje životinja podrijetlom iz uvoza i posebnim veterinarsko zdravstvenim uvjetima, koje propisuje ministar.


Članak 20.

(1) Tijelo državne uprave nadležno za izdavanje lokacijske dozvole ne može izdati lokacijsku dozvolu za izgradnju objekata iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona bez prethodno pribavljanog rješenja o usklađenosti s propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima glede lokacije objekta, od nadležnog veterinarskog ureda.

(2) Gradnja odnosno rekonstrukcija objekata iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona dopuštena je samo na temelju glavnog projekta za koji je izdano rješenje ravnatelja o usklađenosti s propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.

(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka donosi ravnatelj na prijedlog stručnog povjerenstva koje on osniva.


Članak 21.

(1) Tijelo državne uprave nadležno za izdavanje uporabne dozvole ne može izdati uporabnu dozvolu za uporabu objekata iz članka 19. ovoga Zakona bez prethodno pribavljanog rješenja o udovoljavanju propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.

(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka određuje se i veterinarski kontrolni broj objekta, određuju države u koje je izvoz odobren u slučaju objekata iz članka 19. stavka 2. ovoga Zakona i upisivanje u upisnik odobrenih objekata.

(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi ravnatelj na prijedlog stručnog povjerenstva koje on osniva.

(4) Rješenje o udovoljavanju propisanim uvjetima iz stavka 1. ovoga članka vrijedi dvije godine računajući od dana kada je rješenje postalo pravomoćno.

(5) Prije istjeka roka iz stavka 4. ovoga članka, ravnatelj, na prijedlog stručnog povjerenstva kojeg on osniva, donosi po službenoj dužnosti, rješenje o daljnjem udovoljavanju ili neudovoljavanju propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima objekata iz članka 19. ovoga Zakona.

(6) Za objekte iz stavka 19. ovoga Zakona, za koje se tijekom inspekcijskog nadzora utvrdi da ne udovoljavaju propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima, ravnatelj, na prijedlog veterinarskog inspektora, može i prije isteka roka iz stavka 4. ovoga članka, donijeti rješenje o zabrani rada, uporabi veterinarskog kontrolnog broja i brisanju objekta iz upisnika odobrenih objekata.

(7) Upisnik odobrenih objekata iz članka 19. stavka 1. i 2. ovoga Zakona vodi Uprava, a popis odobrenih objekata objavljuje se u "Narodnim novinama".

(8) Sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz stavka 7. ovoga članka propisuje ministar.


Članak 22.

Veterinarsko-zdravstvene uvjete glede lokacije za građenje, gradnje odnosno rekonstrukcije, projektne dokumentacije, tehničkog uređenja, opreme, načina rada, stručnih djelatnika, higijene i veterinarske zaštite okoliša za objekte iz članka 19. propisuje ministar.


Članak 23.

Voda za napajanje životinja i proizvodnju životinjskih proizvoda mora u pogledu zdravstvene ispravnosti udovoljavati uvjetima iz propisa o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, a u pogledu mikrobioloških svojstava i uvjetima koje propisuje ministar.


Članak 24.

(1) Inspekcija zdravstvene ispravnosti životinjske hrane obuhvaća: životinjsku hranu, životinjske proizvode namijenjene hranidbi životinja, sirovine i aditive koji služe za proizvodnju životinjske hrane, promet i uporabu životinjske hrane te objekte u kojima se proizvodi životinjska hrana.

(2) Zabranjena je proizvodnja, promet i uporaba životinjske hrane, životinjskih proizvoda namijenjenih hranidbi životinja i sirovina koje služe za njihovu proizvodnju, ako u količinama većim od dopuštenih sadrže patogene bakterije, gljivice i njihove proizvode-metabolite (egzotoksine i endotoksine), hormone, antibiotike, pesticide, soli teških metala, radioaktivne tvari i druge tvari štetne za zdravlje životinja i neizravno štetne za zdravlje ljudi.

(3) Za hranidbu životinja može se staviti u promet samo sol koja je jodirana.

(4) Dopuštene količine štetnih tvari i sastojaka iz stavka 2. ovoga članka, u skladu s propisom o kakvoći stočne hrane te način uzimanja uzoraka, uključujući "monitoring" i obavljanje pregleda, kontrole i nadzora, propisuje ministar.


Članak 25.

(1) Objekti za proizvodnju životinjske hrane i sirovina, mješaonice i objekti za uskladištenje moraju udovoljavati propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima i uvjetima veterinarske zaštite okoliša.

(2) Prethodnu veterinarsko-zdravstvenu suglasnost za izdavanje lokacijske dozvole, izgradnju i rekonstrukciju objekata iz stavka 1. ovoga članka, u skladu s propisanim uvjetima, izdaje Veterinarski ured.

(3) Rješenje, da li izgrađeni ili rekonstruirani objekti iz stavka 1. ovoga članka, udovoljavaju propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima, donosi ravnatelj, na prijedlog stručnog povjerenstva koje on osniva te određuje veterinarski kontrolni broj odobrenog objekta.

(4) Veterinarsko-zdravstvene uvjete iz stavka 1. ovoga članka, propisuje ministar uz prethodno pribavljeno mišljenje ravnatelja Državne uprave za zaštitu okoliša.

(5) Objekti iz stavka 1. ovoga članka s pripadajućim veterinarskim kontrolnim brojem vode se u upisniku odobrenih objekata u Upravi.


Članak 26.

(1) Uzgojno valjana rasplodna grla, sjeme za umjetno osjemenjivanje, oplođene jajne stanice, muška rasplodna grla i uzgoji kvalitetne rasplodne stoke, moraju biti slobodni od zaraznih bolesti utvrđenih ovim Zakonom.

(2) Muška rasplodna grla za proizvodnju sjemena za umjetno osjemenjivanje i grla za prirodni pripust te plotkinje za proizvodnju oplođenih jajnih stanica, mogu se koristiti samo ako su na temelju izvršenih mjera iz članka 11. i 12. ovoga Zakona slobodni od zaraznih i nametničkih bolesti.

(3) Sjeme za umjetno osjemenjivanje i oplođene jajne stanice, moraju udovoljavati propisanim uvjetima glede polučivanja, pripreme i razrjeđivanja, zdravstvene ispravnosti i biološke kakvoće te biti označeni na propisani način.

(4) Uvjete i način označivanja iz stavka 3. ovoga članka propisuje ministar.


Članak 27.

(1) Objekti za polučivanje, razrjeđivanje i pripremu životinjskog sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica, moraju udovoljavati propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.

(2) Prethodnu suglasnost na lokaciju i projektnu dokumentaciju za izgradnju i rekonstrukciju objekata iz stavka 1. ovoga članka, u skladu s propisanim uvjetima, daje Veterinarski ured.

(3) Rješenje, da li izgrađeni ili rekonstruirani objekti iz stavka 1. ovoga članka udovoljavanju propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima, donosi ravnatelj na prijedlog stručnog povjerenstva koje on osniva te određuje veterinarski kontrolni broj odobrenog objekta.

(4) Objekti iz stavka 1. ovoga članka vode se u upisniku odobrenih objekata koji vodi Uprava.

(5) Veterinarsko-zdravstvene uvjete kojima moraju udovoljavati objekti iz stavka 1. ovoga članka, te sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz stavka 4. ovoga članka, propisuje ministar.


Članak 28.

(1) Objekti i mjesta za sajmove, tržnice, mjesta za održavanje dražbi i druga mjesta za trgovinu životinjama, izložbe i športska natjecanja te javne smotre, moraju biti pod kontrolom i nadzorom veterinarske inspekcije i udovoljavati propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.

(2) U objekte i na mjesta iz stavka 1. ovoga članka smiju se dopremati samo zdrave životinje.

(3) Uvjete kojima moraju udovoljavati objekti i mjesta iz stavka 1. ovoga članka, propisuje ministar.


Članak 29.

Izložba, športsko natjecanje i druga priredba sa životinjama (putujući zoološki vrtovi, cirkusi i sl.) te trgovina životinja i životinjskih proizvoda izvan objekata, prostorija i mjesta utvrđenih ovim Zakonom, može se održavati samo na temelju prethodne veterinarsko-zdravstvene suglasnosti Veterinarskog ureda.


Članak 30.

(1) Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost trgovine, konzerviranja, obrade, prerade i skladištenja kože i krzna, dužne su sirove kože kopitara i papkara zaklanih bez veterinarsko-zdravstvenog pregleda ili sirove kože uginulih kopitara i papkara za koje nije utvrđen uzrok uginuća, skladištiti u posebnim prostorijama.

(2) Goveđe, ovčje, kozje kože i kože kopitara, osim telećih, janjećih, jarećih i ždrebećih koža, pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka, ne mogu staviti u promet prije obavljene laboratorijske pretrage na bedrenicu.

(3) Pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su označiti kože i krzna te voditi evidenciju o podrijetlu otkupljenih koža i krzna.

(4) Način vođenja evidencije i označivanje iz stavka 3. ovoga članka, propisuje ministar.

(5) Veterinarsko-zdravstvene uvjete kojima moraju udovoljavati objekti za sakupljanje, konzerviranje, skladištenje ili preradu sirove kože i krzna, propisuje ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje ravnatelja Državne uprave za zaštitu okoliša.


Članak 31.

(1) Prethodnu veterinarsko-zdravstvenu suglasnost za lokaciju, izgradnju i rekonstrukciju objekata iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona, u skladu s propisanim uvjetima, izdaje Veterinarski ured.

(2) Rješenje, da li izgrađeni ili rekonstruirani objekti iz stavka 1. ovoga članka, udovoljavanju propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima donosi ravnatelj, na prijedlog stručnog povjerenstva koje on osniva te određuje veterinarski kontrolni broj iz članka 30. stavka 5. ovoga Zakona.

(3) Objekti iz stavka 1. ovoga članka s pripadajućim kontrolnim brojem vode se u upisniku odobrenih objekata koji vodi Uprava, a popis odobrenih objekata namijenjenih izvozu s pripadajućim veterinarskim kontrolnim brojem objavljuje se u "Narodnim novinama".


Članak 32.

(1) Lešine, konfiskati i životinjski proizvodi namijenjeni utilizaciji moraju se učiniti neškodljivima u objektima za utilizaciju.

(2) Lešine i životinjski proizvodi podrijetlom od životinja oboljelih od zarazne bolesti i valionički otpaci, moraju se učiniti neškodljivima u objektima za utilizaciju, a u određenim slučajevima neškodljivo ukloniti uništenjem, zakapanjem ili spaljivanjem u objektima za neškodljivo uklanjanje.

(3) Objekti za utilizaciju iz stavka 1. ovoga članka su objekti za preradu lešina, konfiskata, nejestivih nusproizvoda klanja i zdravstveno neispravnih životinjskih proizvoda, u životinjske proizvode namijenjene hranidbi životinja ili industrijskoj uporabi.

(4) Objekti za neškodljivo uklanjanje iz stavka 2. ovoga članka su stočna groblja, jame grobnice i spalionice.

(5) Za utilizaciju i neškodljivo uklanjanje određenih nejestivih nusproizvoda klanja, konfiskata, i valioničkih otpadaka, plaća se naknada.

(6) Mjesta i način uklanjanja lešina, konfiskata, određenih nejestivih nusproizvoda i valioničkih otpadaka, određuje općinsko ili gradsko vijeće.

(7) Objekti i mjesta za sakupljanje, neškodljivo uklanjanje i utilizaciju, te prijevozna sredstva moraju udovoljavati uvjetima koje propisuje ministar.

(8) Nadzor nad objektima, mjestima i sredstvima iz stavka 6. ovoga članka obavlja veterinarska inspekcija.


Članak 33.

(1) Obavljanje poslova utilizacije i neškodljivog uklanjanja lešina i životinjskih proizvoda, konfiskata, nejestivih nusproizvoda klanja i valioničkih otpadaka, dužne su osigurati jedinice lokalne samouprave i jedinice lokalne uprave i samouprave.

(2) Za obavljanje poslova utilizacije i neškodljivog uklanjanja lešina i životinjskih proizvoda, konfiskata, nejestivih nusproizvoda klanja i valioničkih otpadaka, jedinica lokalne uprave i samouprave može osnovati pravnu osobu, a može obavljanje tih poslova povjeriti drugoj pravnoj osobi na svom području.

(3) Za obavljanje poslova utilizacije i neškodljivog uklanjanja lešina i životinjskih proizvoda, konfiskata, nejestivih nusproizvoda klanja i valioničkih otpadaka, jedinica lokalne samouprave može osnovati pravnu osobu, a može obavljanje tih poslova povjeriti drugoj pravnoj osobi ili fizičkoj osobi na svom području.

(4) Dvije ili više jedinica lokalne uprave i samouprave, za obavljanje poslova utilizacije, mogu osnovati jednu pravnu osobu na temelju prethodne suglasnosti ministra.


Članak 34.

(1) Na području gdje postoji objekt za utilizaciju, lešine, konfiskati, valionički otpaci i određeni nejestivi nusproizvodi klanja, moraju se uklanjati u tim objektima.

(2) Pravne osobe koje obavljaju poslove utilizacije dužne su osigurati redovito preuzimanje i prijevoz iz objekata i mjesta za sakupljanje lešina, konfiskata, valioničkih otpadaka i određenih nejestivih nusproizvoda klanja.

(3) Vlasnici farmi kopitara, papkara, peradi, kunića te vlasnici valionica iz stavka 1. članka 18., kao i vlasnici objekata iz članka 19. ovoga Zakona, dužni su osigurati sabirališta, a pravnoj osobi iz stavka 2. ovoga članka, prijaviti i predati lešine, konfiskate, valioničke otpatke i određene nejestive nusproizvode klanja, radi utilizacije.

(4) Za poslove iz stavka 2. ovoga članka plaća se naknada čiju visinu propisuje ministar.


Članak 35.

(1) Ako nije osigurano obavljanje poslova utilizacije prema odredbama članka 33. ovoga Zakona, higijeničarska služba jedinice lokalne samouprave preuzima i prevozi lešine, određene nejestive nusproizvode klanja, konfiskate i valioničke otpatke, radi neškodljivog uklanjanja na stočnom groblju, jami grobnici ili spalionici.

(2) Higijeničarska služba mora biti organizirana i opremljena tako da je osigurano stalno uklanjanje lešina, određenih nejestivih nusproizvoda klanja, konfiskata i valioničkih otpadaka te da je dostupna posjednicima životinja i drugim korisnicima.

c) Mjere za suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti

Članak 36.

(1) Ako se pojavi zarazna bolest ili znaci na temelju kojih se može posumnjati da je životinja oboljela ili uginula od zarazne bolesti, posjednik životinje dužan je to odmah prijaviti Veterinarskom uredu, veterinarskoj organizaciji, veterinarskoj stanici ili veterinarskoj ambulanti privatne prakse.

(2) Posjednik životinje dužan je odmah ograničiti kretanje životinji za koju posumnja da je oboljela od zarazne bolesti, ili spriječiti doticaj ljudi i životinja s lešinom do veterinarskog pregleda i nakon pregleda izvršiti naređene ili propisane mjere.


Članak 37.

(1) Svaki veterinarski djelatnik po saznanju dužan je Veterinarskom uredu prijaviti pojavu sumnje na zaraznu bolest životinja.

(2) Veterinarski ured po prijavi ili saznanju o pojavi sumnje na zaraznu bolest dužan je narediti veterinarskoj organizaciji, veterinarskoj stanici i veterinarskoj ambulanti privatne prakse da:

1. utvrdi, da li postoji sumnja na zaraznu bolest,

2. odmah provede odgovarajuće veterinarsko-zdravstvene mjere radi sprečavanja širenja zarazne bolesti, koje je posjednik životinje dužan odmah obaviti,

3. u slučaju sumnje na zaraznu bolest, uzme odgovarajući dijagnostički materijal i dostavi ga na pretragu u Hrvatski veterinarski institut, njegovu najbližu područnu jedinicu ili drugi laboratorij iz članka 40. ovoga Zakona.

(3) Smatra se da postoji sumnja na zaraznu bolest, kada se u stadu, jatu, dvorištu, drugom mjestu i prostoru gdje životinje privremeno ili stalno borave, pojave dva i više oboljenja ili uginuća s jednakim ili sličnim znacima, odnosno kad životinja naglo ugine bez vidljivog uzroka.


Članak 38.

(1) Kada se utvrdi zarazna bolest ili postavi sumnja na osobito opasnu zaraznu bolest iz članka 8. ovoga Zakona, Veterinarski ured dužan je sumnju, odnosno utvrđenu zaraznu bolest prijaviti na propisani način Upravi.

(2) Prijava iz stavka 1. ovoga članka u slučaju osobito opasnih zaraznih bolesti mora se izvršiti žurno, a može i usmeno telefonom ili na drugi način, uz naknadnu pisanu prijavu.

(3) O pojavi zarazne bolesti ili sumnje iz stavka 1. ovoga članka, Veterinarski ured dužan je, na svom području, izvijestiti pravne i fizičke osobe koje obavljaju veterinarsku djelatnost i nadležnu veterinarsku službu Hrvatske vojske.

(4) U slučaju pojave zoonoze Veterinarski ured je dužan izvijestiti i tijelo Državne uprave nadležno za poslove zdravstva.


Članak 39.

(1) Veterinarski ured je dužan Upravi odjaviti prestanak zarazne bolesti na propisani način te o istome izvijestiti veterinarske organizacijske, veterinarske stanice, veterinarske ambulante privatne prakse i nadležnu veterinarsku službu Hrvatske vojske.

(2) Smatra se da je zarazna bolest prestala kad nakon liječenja i ozdravljenja, eutanazije, klanja ili uginuća posljednje oboljele životinje i kad nakon provedbe završne dezinfekcije, odnosno dezinsekcije i deratizacije, protekne najduže vrijeme inkubacije za tu zaraznu bolest.

(3) Način, postupak te oblik i sadržaj obrasca za prijavu i odjavu zarazne bolesti, kao i znakova na osnovi kojih se može smatrati da se zarazna bolest iz članka 8. ovoga Zakona pojavila, propisuje ministar.


Članak 40.

(1) Laboratorijsku pretragu dijagnostičkog materijala radi utvrđivanja uzročnika osobito opasne zarazne bolesti iz članka 8. ovoga Zakona, po propisanim metodama, obavlja Hrvatski veterinarski institut.

(2) Laboratorijsku pretragu dijagnostičkog materijala radi utvrđivanja uzročnika drugih zaraznih bolesti iz članka 8. ovoga Zakona po propisanim metodama, obavlja Hrvatski veterinarski institut i drugi laboratoriji koje za to ovlasti ravnatelj.

(3) Laboratorijske testove, način uzimanja i slanja dijagnostičkog materijala na pretrage iz stavka 1. i 2. ovoga članka, propisuje ministar.

(4) Popis ovlaštenih pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka vodi Uprava, a objavljuju se u "Narodnim novinama".

(5) Za poslove iz stavka 1. i 2. ovoga članka isplaćuje se naknada iz sredstava Fonda za zdravstvenu zaštitu životinja.


Članak 41.

(1) Kad se utvrdi zarazna bolest i dok traje opasnost od zarazne bolesti iz članka 8. ovoga Zakona, ovisno o razini opasnosti i naravi zarazne bolesti, nadležni veterinarski inspektor može odrediti jednu ili više od sljedećih mjera:

1. izdvajanje i odvojeno držanje oboljele od zdravih životinja,

2. zabranu ili ograničenje kretanja životinja,

3. zabranu održavanja stočnih sajmova, izložbi, športskih natjecanja i drugih javnih smotri, zabranu rada tržnica i dogona,

4. obavljanje trgovine životinjama na drugim mjestima,

5. zabranu ili ograničenje trgovine životinjskih proizvoda, stočne hrane i drugih predmeta kojima se može prenijeti zarazna bolest,

6. zabranu klanja kopitara, papkara, peradi, kunića i divljači iz uzgoja,

7. zabranu, ograničenje ili povećani odstrel divljači,

8. eutanaziju ili u određenim slučajevima klanje oboljele i na zarazu sumnjive životinje,

9. popis životinja a prema potrebi njihovo posebno označivanje,

10. zabranu ili ograničenje proizvodnje životinja na određeno vrijeme,

11. liječenje, zaštitno cijepljenje i dijagnostičku pretragu,

12. ograničenje kretanja osoba koje dolaze u doticaj sa zaraženom ili na zarazu sumnjivom životinjom te životinjskim proizvodima koji potječu od takove životinje,

13. zaprečivanje ulaska i izlaska ljudi i životinja na području žarišta, zaraženo ili na zarazu sumnjivo područje,

14. kastraciju oboljele životinje,

15. obvezno umjetno osjemenjivanje i zabranu prirodnog pripusta,

16. kontumaciju i neškodljivo uklanjanje pasa i mačaka lutalica,

17. zabranu selidbe i trgovine pčelinjih društava,

18. dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju predmeta, opreme, objekata, prijevoznih sredstava te drugih mjesta, područja i površina na kojima je boravila zaražena ili na zarazu sumnjiva životinja odnosno bili smješteni životinjski proizvodi podrijetlom od takovih životinja,

19. zabranu izdavanja svjedodžbi o zdravstvenom stanju i podrijetlu životinja i potvrda o zdravstvenoj ispravnosti životinjskih proizvoda te drugih isprava propisanih ovim Zakonom,

20. sustavno suzbijanje prijenosnika zarazne bolesti,

21. osiguranje i održavanje higijenskih uvjeta u objektima za uzgoj i proizvodnju životinja, objektima za proizvodnju, preradu, pohranu i trgovinu životinjskih proizvoda te prijevoznim sredstvima,

22. obvezno čuvanje životinja na ispaši ili žirenju, odnosno zabranu ispaše ili žirenja na zaraženom, ugroženom ili na zarazu sumnjivom području.

(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu se odrediti i u slučaju neposredne opasnosti od zarazne bolesti.

(3) Kod pojave osobito opasnih zaraznih bolesti iz članka 8. ovoga Zakona, pojedine mjere iz stavka 1. ovoga članka, primjenjuju se na području od najmanje 20 kilometara oko žarišta zarazne bolesti, ovisno o konfiguraciji terena, biološkim čimbenicima i načinu uzgoja životinja.

(4) U slučaju pojave osobito opasnih zaraznih bolesti iz članka 8. ovoga Zakona, može se narediti privremena zabrana rada u objektima u kojima se proizvode, prerađuju, pohranjuju i stavljaju u promet životinjski proizvodi.

(5) U slučajevima posebnih okolnosti, elementarnih nepogoda ili epizootija većih razmjera, ministar može odrediti i druge mjere i radnje koje nisu utvrđene ovim Zakonom, radi suzbijanja i iskorjenjivanja zaraznih bolesti.


Članak 42.

(1) Zaraženo ili od zarazne bolesti ugroženo područje županije ili Grada Zagreba određuje Veterinarski ured.

(2) Ako Veterinarski ured ne odredi zaraženo ili od zarazne bolesti ugroženo područje, to područje određuje ravnatelj.

(3) Ravnatelj određuje zaraženo ili od zarazne bolesti ugroženo područje i u slučaju, kada se zaraženo ili od zarazne bolesti ugroženo područje nalazi na području dviju ili više županija.


Članak 43.

Kad se pojavi zarazna bolest koja se brzo širi i koja može nanijeti veliku gospodarsku štetu, kao i u slučajevima ugroženosti od pojave ili pojave osobito opasne zarazne bolesti iz članka 8. ovoga Zakona, Veterinarski ured dužan je odrediti skupine veterinara i drugih djelatnika s epizootiološkog područja, radi provođenja mjera za suzbijanje i iskorjenjivanje zarazne bolesti, a ovisno o razini ugroženosti može zatražiti i sudjelovanje civilne zaštite.


Članak 44.

Radi onemogućavanja unošenja, širenja i poduzimanja mjera suzbijanja pojedinih osobito opasnih zaraznih bolesti iz članka 8. ovoga Zakona, ministar može, na prijedlog ravnatelja, zatražiti da Vlada Republike Hrvatske odredi način sudjelovanja postrojbi Hrvatske vojske u provođenju mjera ograničenja ili zabrane kretanja osoba i životinja za određena područja, a po potrebi i dijelova granice Republike Hrvatske.


Članak 45.

(1) Kada na zaraženom ili ugroženom području nema dovoljan broj veterinara za uspješno suzbijanje zarazne bolesti iz članka 43. ovoga Zakona, ravnatelj može s drugih područja odrediti potrebit broj veterinara i drugih djelatnika te ih uputiti na zaraženo ili ugroženo područje.

(2) Veterinari i drugi djelatnici dužni su odazvati se pozivu i sudjelovati u radu skupina u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka i članka 43. ovoga Zakona.

(3) Ukoliko su osobe iz stavka 2. ovoga članka u radnom odnosu imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme odsutnosti s rada.

(4) Osobe iz stavka 2. koje nisu u radnom odnosu imaju pravo na nagradu čiju visinu određuje ravnatelj.

(5) Sredstva za isplatu naknada iz stavka 3. i 4. ovoga članka osiguravaju se u Državnom proračunu.


Članak 46.

(1) Mjere eutanazije ili u određenim slučajevima prisilnog klanja zaraženih ili na zaraznu bolest sumnjivih životinja, kao i uništavanje zaraženih predmeta naređuje se, kad se zarazna bolest ne može uspješno i bez opasnosti od njenog širenja suzbiti primjenom drugih mjera određenih ovim Zakonom ili kad primjena drugih mjera za njezino suzbijanje nema gospodarskog opravdanja.

(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka naređuje ravnatelj ili veterinarski inspektor kojeg za to ovlasti ravnatelj.


Članak 47.

(1) Za životinju koja je eutanazirana, zaklana ili uginula zbog provedene naređene mjere, kao i za oštećene ili uništene predmete zbog provedbe naređenih mjera iz članka 46. ovoga Zakona, posjednik životinje odnosno vlasnik predmeta, ima pravo na naknadu u visini tržišne cijene, na dan izvršenja mjere.

(2) Procjenu vrijednosti životinje i predmeta iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje povjerenstvo koje imenuje ravnatelj, u čijem sastavu mora obvezno biti nadležni veterinarski inspektor.

(3) Rješenje o pravu na naknadu štete i visini štete donosi ravnatelj na prijedlog povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka, u roku 60 dana od dana izvršenja mjere iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona.


Članak 48.

Posjednik životinje odnosno vlasnik predmeta nema pravo na naknadu štete iz članka 47. stavka 1. ovoga Zakona:

1. ako pojavu zarazne bolesti nije odmah prijavio i sa životinjom postupio na način propisan odredbom članka 36. ovoga Zakona,

2. ako nije poduzeo propisane ili naređene mjere za sprečavanje i suzbijanje zarazne bolesti propisane ovim Zakonom,

3. ako dopremi životinju iz nezaraženog u zaraženo ili ugroženo područje ili iz zaraženog i ugroženog u nezaraženo područje,

4. ako promet životinja obavlja suprotno odredbama članka 52., 53., 54. i 55. ovoga Zakona,

5. ako se zarazna bolest životinja pojavila kod uvoza ili za vrijeme trajanja karantene uvezene životinje,

6. ako se zarazna bolest životinja pojavila za vrijeme pašarenja i žirenja na zabranjenim površinama, odnosno ako se zarazna bolest pojavila zbog nepoštivanja naređene mjere obveznog čuvanja životinja na ispaši ili žirenju,

7. za psa eutanaziranog u tijeku provođenja mjera iz članka 17. stavka 6. ovoga Zakona,

8. ako je kod pčela oboljelih od pčelinje kuge tijek bolesti stariji od dva mjeseca.


Članak 49.

Službene osobe nadležne policijske uprave na zaraženom ili ugroženom području, u granicama svoje ovlasti, pružaju nadležnom Veterinarskom uredu, na njegov zahtjev, pomoć pri zaprečavanju zaraženih mjesta i područja, ograničenju prometa životinja, zabrani kretanja životinja i osoba na zaraženom području, kao i pri provedbi drugih mjera za zaštitu zdravlja životinja od zaraznih bolesti.


Članak 50.

Veterinarsla služba Hrvatske vojske poduzima mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti kod životinja koje služe potrebama Hrvatske vojske i o pojavi zarazne bolesti, poduzetim mjerama i prestanku zarazne bolesti izvješćuje nadležni Veterinarski ured.


Članak 51.

(1) Zaštita zdravlja životinja od drugih bolesti provodi se:

1. poduzimanjem mjera propisanih ovim Zakonom,

2. primjenom znanstveno utvrđenih spoznaja i praktično provjerenih vještina u ustanovljavanju, liječenju i suzbijanju bolesti.

(2) Pod drugim bolestima životinja, podrazumijevaju se sve ostale zarazne i nametničke bolesti životinja, te organske bolesti koje ugrožavaju zdravlje životinja i posredno, preko životinjskih proizvoda i zdravlje ljudi.


III. Veterinarsko-zdravstvena preventiva u prometu i proizvodnji

1. Inspekcija životinja i životinjskih proizvoda u
unutarnjem prometu

Članak 52.

(1) U unutarnjem prometu posjednik životinja dužan je za kopitare, papkare, perad, kuniće, ribe iz ribnjaka i uzgajališta, pošiljke puževa, pčele, divljač, pse i mačke imati i na zahtjev ovlaštene osobe pokazati svjedodžbu o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje (u daljnjem tekstu: svjedodžba.)

(2) Posjednik životinja iz stavka 1. ovoga članka mora imati svjedodžbu u svim slučajevima kada se životinje otpremaju izvan epizootiološkog područja, kao i u slučajevima:

1. za kopitare i papkare:

- ako nema stalno prebivalište,

- ako prodaje ili na drugi način otuđuje životinju,

- ako životinje otprema na sezonsku ispašu, sajam, dogon, tržnicu i druga prodajna mjesta, izložbu, športska natjecanja i druge javne smotre,

- ako životinju otprema na klanje,

2. za perad, kuniće i divljač:

- ako ih otprema u klaonicu radi klanja,

- ako ih prodaje ili na drugi način otuđuje (osim maloprodaje peradi) ili otprema na sajam ili tržnicu,

3. za žive ribe iz ribnjaka i uzgajališta:

- ako ih prodaje ili na drugi način otuđuje (osim maloprodaje ribe) ili otprema na sajam ili tržnicu,

4. za pošiljke puževa ako ih prodaje,

5. za pčele:

- ako ih prodaje ili na drugi način otuđuje,

- ako ih otprema na sezonsku ispašu,

6. za pse i mačke osim u slučaju iz stavka 1. članka 54. ovoga Zakona:

- ako ih prodaje, otprema na sajam, izložbe ili druge javne smotre.

(3) Svjedodžba je javna isprava koja sadrži podatke o posjedniku životinje te identitetu, (obveznoj oznaci), podrijetlu i zdravstvenom stanju životinje.

(4) Svjedodžbom se potvrđuje da u mjestu podrijetla ili boravka životinja iz stavka 1. ovoga članka nije utvrđeno postojanje zaraznih bolesti koje se mogu prenijeti tim životinjama; da su životinje obuhvaćene provedbom naređenih mjera na temelju članka 12. ovoga Zakona za otkrivanje i sprečavanje zaraznih bolesti; da su životinje za klanje obuhvaćene programom sustavnih pretraga na rezidue, kao i da je kod životinja za klanje koje su bile liječene ili preventivno obrađivane drugim farmakološkim sredstvima, istekla propisana karencija.

(5) Svjedodžba se ne smije izdati ako je u mjestu podrijetla životinja iz stavka 1. ovoga članka utvrđeno postojanje zarazne bolesti koja se može prenijeti tom vrstom životinja.

(6) Za izdavanje svjedodžbe plaća se naknada u skladu s odredbama ovoga Zakona.


Članak 53.

(1) Svjedodžbu izdaje ovlašteni veterinar određen ovim Zakonom.

(2) O izdanim svjedodžbama vodi se upisnik.

(3) Svjedodžba se izdaje samo na osnovi dokaza o izvršenim naređenim mjerama te dijagnostičkim i drugim pretragama.

(4) Obrazac svjedodžbe, način postupanja s izdanim svjedodžbama te sadržaj, oblik i način vođenja upisnika i ostale dokumentacije o izdanim svjedodžbama, kao i visinu naknada za izdane svjedodžbe, propisuje ministar.


Članak 54.

(1) Za pse i mačke u pratnji posjednika u unutarnjem ili međunarodnom prometu, ili kod privremene promjene mjesta boravka, posjednik životinje ne mora imati svjedodžbu iz članka 52. stavka 2. ovoga Zakona već može raspolagati s ovjerovljenom Internacionalnom svjedodžbom o cijepljenju.

(2) Internacionalnu svjedodžbu o cijepljenju za pse i mačke, mogu izdati veterinarske organizacije i veterinari privatne prakse, u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(3) Ovjeru i unos podataka za obvezno cijepljenje i registraciju pasa i mačaka obavljenu na temelju odredbi članka 12. ovoga Zakona, te ovjeru tih podataka za pse i mačke u pratnji posjednika životinja, u unutarnjem i međunarodnom prometu, u predviđenom i određenom obrascu međunarodne svjedodžbe (certifikata) u sastavu Internacionalne svjedodžbe o cijepljenju, obavlja ovlaštena veterinarska organizacija na osnovi dokaza o izvršenom obveznom cijepljenju u propisanom roku.

(4) O izdanim Internacionalnim svjedodžbama o cijepljenju iz stavka 2. ovoga članka vodi se upisnik.

(5) Obrazac Internacionalne svjedodžbe o cijiepljenju za pse i mačke te oblik i način vođenja upisnika, propisuje ministar.

a) Veterinarsko-sanitarni pregledi i kontrola u
unutarnjem prometu

Članak 55.

(1) Utovar, pretovar i istovar pošiljaka životinja, životinjskih proizvoda, lešina, životinjskih proizvoda namijenjenih utilizaciji ili neškodljivom uklanjanju i otpadne životinjske tvari, koje se otpremaju prijevoznim sredstvom te kopitari i papkari, koji se kreću izvan epizootiološkog područja određenog ovim Zakonom, podliježu obveznom veterinarsko-zdravstvenom pregledu.

(2) Pošiljatelj pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka, obvezan je prijaviti utovar ili pretovar pošiljaka nadležnoj ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji najkasnije 24 sata prije utovara odnosno pretovara.

(3) Primatelj pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka, obvezan je prijaviti istovar tih pošiljaka nadležnoj ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji neposredno nakon prispjeća pošiljke.

(4) Nakon veterinarsko-zdravstvenog pregleda, pri utovaru pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka, izdaje se veterinarsko-zdravstvena potvrda o podrijetlu i zdravstvenom stanju pošiljke.

(5) Za kopitare, papkare, perad, kuniće, ribe iz odobrenih ribnjaka i uzgajališta, pošiljke puževa, pčele, te za živu divljač, pse i mačke ne izdaje se veterinarsko-zdravstvena potvrda, već se na svjedodžbi iz stavka 1. članka 52. ovoga Zakona, potvrđuje da je izvršen obvezni veterinarsko-zdravstveni pregled pri utovaru.

(6) Oblik i sadržaj prijave iz stavka 2. i 3. i potvrde iz stavka 4. i 5. ovoga članka propisuje ministar.


Članak 56.

1) Zabranit će se utovar ili pretovar pošiljke iz stavka 1. članka 55. ovoga Zakona, ili otprema kopitara i papkara pješice, ako se pri obveznom veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli utvrdi: da je pošiljka zaražena ili se sumnja da je zaražena (nekom zaraznom bolešću) ili da potječe iz zaraženog područja; da se za kopitare, papkare, perad, kuniće, ribe iz odobrenih ribnjaka i uzgajališta, pošiljku puževa, pčele, divljač te pse i mačke, u propisanim slučajevima, ne posjeduje svjedodžbu ili da prijevozno sredstvo odnosno pošiljka ne udovoljava propisanim higijensko-tehničkim i veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.

(2) Zabranit će se promet i istovar pošiljke iz stavka 1. ovoga članka, ako se pri obveznom veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli utvrdi: da se za pošiljku ne raspolaže sa svjedodžbom ili drugom propisanom ispravom, da svjedodžba ili druga propisana isprava ima nedostatke, da je nepravilno popunjena i ovjerena, nečitka, ne omogućava identifikaciju životinja ili životinjskih proizvoda, da je izdana od neovlaštene osobe, da nije izvršena ili nije ispravno izvršena ovjera utovara za životinje ili da je pošiljka dopremljena iz područja s nepovoljnom epizootiološkom situacijom.


Članak 57.

(1) Veterinarski inspektor određen ovim Zakonom, kada utvrdi da je u promet stavljena pošiljka suprotno odredbama članka 52., 53., 54. i 55. ovoga Zakona, a životinje ne pokazuju sumnju odnosno znakove zarazne bolesti, kao i da životinje i životinjski proizvodi ne potječu iz zaraženog ili na zarazu sumnjivog područja, naredit će da se na trošak vlasnika pošiljke:

1. izvrši istovar životinja koje ne pokazuju sumnju ili znakove poremećaja zdravlja i njihovo stavljanje u karantenu, uz određivanje mjesta i uvjeta karantene, odnosno mjesta i uvjeta za privremenu pohranu ako se radi o proizvodima životinjskog podrijetla, te vrstu pregleda i dijagnostičkih pretraga,

2. da se životinje, ako se ne raspolaže s prikladnim karantenskim objektom ili je takovo rješenje jeftinije, a ne postoje razlozi za zabranu klanja, upute u najbližu klaonicu.

(2) Kada veterinarski inspektor određen ovim Zakonom utvrdi, da je u promet stavljena pošiljka suprotno odredbama članka 56. stavka 1. ovoga Zakona, za koju se pri obveznom veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli utvrdi da potječe iz zaraženog područja, da postoji sumnja na zaraznu bolest ili je zaražena zaraznom bolešću kod koje klanje nije dozvoljeno, naredit će eutanaziju životinja, utilizaciju ili neškodljivo uklanjanje lešina, odnosno utilizaciju ili neškodljivo uklanjanje životinjskih proizvoda, konfiskata ili otpadne životinjske tvari, na trošak vlasnika pošiljke.


Članak 58.

(1) Pri prijevozu željeznicom, brodom, avionom ili sredstvima cestovnog prijevoza, dopušten je utovar, pretovar ili istovar pošiljke životinja samo na željezničkim kolodvorima ili pomorskim, riječnim i zrakoplovnim lukama, ili drugim mjestima za utovar i istovar životinja u cestovnom prijevozu, koja udovoljavaju propisanim uvjetima.

(2) Način utovara, pretovara i istovara, uvjete kojima mora udovoljavati prijevozno sredstvo te higijensko-tehničke uvjete kojima moraju udovoljavati pošiljke iz stavka 1. ovoga članka, propisuje ministar.

(3) Uvjete kojima moraju udovoljavati kolodvori, riječne, pomorske i zrakoplovne luke te mjesta za utovar i istovar životinja u cestovnom prijevozu iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra pomorstva, prometa i veza.


Članak 59.

(1) Prijevozna sredstva kojima se otpremaju pošiljke iz članka 55. ovoga Zakona, fizičke odnosno pravne osobe koje obavljaju prijevoz moraju nakon istovara očistiti i dezinficirati pod veterinarsko-zdravstvenom kontrolom, a u slučajevima koje odredi veterinarski inspektor i prije utovara.

(2) O izvršenoj dezinfekciji prijevoznih sredstava iz stavka 1. ovoga članka ovlašteni veterinar pod čijom je kontrolom dezinfekcija izvršena, izdaje potvrdu.

(3) Način dezinfekcije prijevoznih sredstava iz stavka 1. te obrazac potvrde iz stavka 2. ovoga članka, propisuje ministar.


Članak 60.

(1) Posjednici životinja i životinjskih proizvoda te fizičke ili pravne osobe koje obavljaju prijevoz moraju imati i na zahtjev veterinarskog inspektora određenog ovim Zakonom predočiti svjedodžbu, potvrdu ili drugu propisanu ispravu.

(2) Fizičke, odnosno pravne osobe koje obavljaju prijevoz i službene osobe nadležne policijske uprave, dužne su prijaviti prometnu nezgodu u tijeku prijevoza životinja i životinjskih proizvoda nadležnom Veterinarskom uredu, najbližoj veterinarskoj stanici, odnosno veterinarskoj ambulanti ili ambulanti privatne prakse.

(3) Veterinarska stanica ili veterinarska ambulanta ili ambulanta privatne prakse, dužni su osigurati veterinarsku pomoć povrijeđenim životinjama, te o postupku i poduzetim mjerama žurno izvijestiti Veterinarski ured i ovlaštenu veterinarsku organizaciju na području, koji će narediti mjere za osiguranje životinjskih proizvoda i organizirati prijevoz povrijeđenih i uginulih životinja.

(4) Troškove pružanja veterinarskih usluga i provođenja mjera iz stavka 3. ovoga članka snosi posjednik životinja ili posjednik životinjskih proizvoda.


Članak 61.

(1) Veterinarsko-zdravstvene preglede i kontrolu utovara, istovara i pretovara pošiljaka životinja i životinjskih proizvoda namijenjenih Hrvatskoj vojsci obavlja veterinarski inspektor Hrvatske vojske.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, veterinarsko zdravstvene preglede može, po ovlaštenju Hrvatske vojske, obavljati i ovlašteni veterinar određen ovim Zakonom.

(3) Ustrojstvo i rad veterinarske inspekcije u Hrvatskoj vojsci te obrazac iskaznice i izgled znaka vojnog veterinarskog inspektora u Hrvatskoj vojsci, propisuje ministar obrane uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra.


Članak 62.

(1) Službene osobe policijskih uprava u granicama svojih nadležnosti kontroliraju da li posjednici životinja i životinjskih proizvoda imaju svjedodžbu ili potvrdu ili drugu propisanu ispravu za pošiljke koje otpremaju prijevoznim sredstvom ili za životinje koje se kreću.

(2) Ako se pri kontroli iz stavka 1. ovoga članka utvrdi, da posjednici životinja i životinjskih proizvoda, nemaju svjedodžbu odnosno potvrdu ili drugu propisanu ispravu, da životinje nisu označene, ili da životinje i životinjski proizvodi potječu iz zaraženog ili ugroženog područja, službene osobe policijske uprave će takve pošiljke zadržati i o tome izvijestiti nadležni Veterinarski ured ili najbližu ovlaštenu veterinarsku organizaciju.

b) Veterinarsko-zdravstveni pregled i kontrola u prometu preko granice Republike Hrvatske

Članak 63.

(1) Uvoz, izvoz i provoz pošiljaka, životinja, životinjskih proizvoda i drugih pošiljaka (roba) koje sadrže sastojke životinjskog podrijetla, sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica, jaja za nasad, životinjske hrane uključujući i poljoprivredne prehrambene proizvode i stelju, sirovina i aditiva što služe za proizvodnju životinjske hrane, pošiljaka veterinarskih lijekova i drugih predmeta kojima se može prenositi zarazna bolest ili ugroziti zdravlje ljudi i životinja, dopušteni su samo na određenim graničnim prijelazima (u daljnjem tekstu: Granični veterinarski prijelazi).

(2) Veterinarsko-zdravstvene preglede i kontrolu na graničnim veterinarskim prijelazima, obavlja granični veterinarski inspektor.

(3) Veterinarsko-zdravstveni pregled i kontrola iz stavka 2. ovoga članka primjenjuju se na životinje i proizvode životinjskoga podrijetla radi zaštite zdravlja ljudi i životinja te kontrole objekata, robe ili prijevoznih sredstava, koji mogu biti prijenosnici zaraznih bolesti životinja.

(4) U veterinarsku kontrolu iz stavka 3. ovoga članka može se uključiti i kontrola koja se odnosi na kakvoću i kontrolu radi očuvanja ugroženih vrsta životinja.

(5) Granične prijelaze iz stavka 1. ovoga članka, određuje ministar.


Članak 64.

(1) Kopitari i papkari moraju biti pojedinačno i trajno označeni ovim Zakonom propisanim oznakama, a kontejneri, palete, paketi i stokinete s proizvodima, ili spremnici sa živom ribom i ambalaža s utovarenim žabama, puževima, rakovima, pijavicama i mekušcima, moraju biti označeni, na temelju ovoga Zakona, propisanom etiketom s otisnutim žigom veterinarske inspekcije i veterinarskim kontrolnim brojem odobrenog objekta u kojemu su proizvedeni, pakirani ili iz kojega su otpremljeni.

(2) Pošiljke iz stavka 1. ovoga članka podliježu obveznom veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli graničnog veterinarskog inspektora na graničnom prijelazu.

(3) Iznimno, veterinarskoj kontroli ne podliježu proizvodi u prtljazi putnika ili koji se šalju u paketima, mase manje od jednog kilograma, namijenjeni osobnoj potrošnji ako su podrijetlom iz zemalja ili područja zemalja iz kojih nije zabranjen uvoz i provoz.

(4) Kada se radi o pojavi opasne zarazne bolesti u nekoj zemlji, veterinarskoj kontroli podliježe i prtljaga putnika i prtljaga osoblja prijevoznog sredstva, koja se unosi iz te zemlje.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka putnici i osoblje prijevoznoga sredstva dužni su svoju robu prijaviti graničnom veterinarskom inspektoru da bi se proveo postupak veterinarske kontrole.


Članak 65.

(1) Pravne osobe pomorskog i riječnog prometa, plovidbeni agenti, granični željeznički kolodvori, prijevoznici ili korisnici robe iz stavka 1. članka 63. ovoga Zakona, moraju graničnom veterinarskom inspektoru podnijeti zahtjev, na propisanom obrascu, za veterinarsku kontrolu pošiljke, odmah nakon njenog prispjeća na granični prijelaz.

(2) Pri uvozu, izvozu i provozu pošiljaka iz stavka 1. članka 63. ovoga Zakona, pošiljke mora pratiti propisana međunarodna svjedodžba o zdravlju odnosno zdravstvenoj ispravnosti pošiljke (u daljnjem tekstu: međunarodna svjedodžba (certifikat)), koja sadrži podatke o podrijetlu, identitetu, odredištu, prijevoznom sredstvu i zdravlju životinja odnosno zdravstvenoj ispravnosti proizvoda, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

(3) Međunarodna svjedodžba iz stavka 2. ovoga članka, mora biti izvorna, sačinjena na dan otpreme pošiljke, za jednu vrstu životinja i proizvoda, za jednog primatelja i ovjerovljena na propisan način, označena serijskim brojem, obvezno pisana na hrvatskom jeziku i jeziku zemlje podrijetla, odnosno jeziku zemlje krajnjeg odredišta pošiljke, a za pošiljke u provozu može biti pisana i na engleskom i drugim jezicima službeno prihvaćenim u međunarodnom prometu.

(4) Iznimno od odredbe iz stavka 3. ovoga članka može se koristiti ovjerovljena i označena preslika izvorne međunarodne svjedodžbe (certifikata), kada se pošiljka, u cijelosti ili dijelovima, upućuje iz carinskog ili drugog skladišta, gdje je bila privremeno pohranjena pod nadzorom graničnog veterinarskog inspektora i carinskim nadzorom.

(5) Obrazac zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.


Članak 66.

(1) Uvezene pošiljke životinja, životinjskih proizvoda i druge pošiljke roba koje sadrže sastojke životinjskog podrijetla, pošiljke sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica, jaja za nasad, životinjske hrane uključujući i poljoprivredne prehrambene proizvode i stelju, sirovina i aditiva što služe za proizvodnju životinjske hrane, podliježu pri istovaru i pretovaru, obveznom veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli.

(2) Obveznom veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli pri utovaru i pretovaru podliježu pošiljke iz stavka 1. ovoga članka namijenjene izvozu ili provozu.

(3) Za utovarenu pošiljku iz stavka 2. ovoga članka međunarodnu svjedodžbu (certifikat) izdaje ovlašteni veterinar određen ovim Zakonom, koji je obavio pregled.

(4) Odredbe članka 55. i 56. ovoga Zakona primjenjuju se pri izvozu i uvozu pošiljaka iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

(5) Način utovara, pretovara i istovara pošiljaka iz stavka 1. i 2. ovoga članka i obrazac međunarodne svjedodžbe (certifikata) iz stavka 3. ovoga članka propisuje ministar.


Članak 67.

(1) Pošiljke iz članka 63. stavka 1. ovoga Zakona namijenjene izvozu, uvozu i provozu, na graničnim prijelazima u slučaju potrebe, pretovaruju se i pohranjuju pod veterinarsko-zdravstvenom kontrolom graničnog veterinarskog inspektora.

(2) Za pošiljke iz stavka 1. ovoga članka, granični veterinarski inspektor ovjerava međunarodnu svjedodžbu (certifikat) izdanu pri utovaru pošiljke, navodeći razloge pretovara i pohrane, vrijeme i uvjete pohrane te oznake prijevoznog sredstva.

(3) Objekti za smještaj životinja i životinjskih proizvoda na graničnim prijelazima moraju udovoljavati uvjetima koje propisuje ministar.


Članak 68.

(1) Pošiljke životinja, životinjskih proizvoda, i druge pošiljke roba koje sadrže sastojke životinjskog podrijetla, pošiljke sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija, jaja za nasad, životinjske hrane, sirovina i aditiva što služe za proizvodnju životinjske hrane te predmeta kojima se može prenositi zarazna bolest ili ugroziti zdravlje, mogu se uvoziti i provoziti na temelju rješenja Uprave, kojim se utvrđuje da ne postoje veterinarsko-zdravstvene smetnje za uvoz i provoz tih pošiljaka, u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Veterinarski lijekovi se mogu uvoziti na temelju rješenja Uprave kojim se utvrđuje da je udovoljeno propisanim uvjetima za stavljanje veterinarskog lijeka u promet na teritoriju Republike Hrvatske.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, rješenje Uprave nije potrebno za određene životinjske proizvode koji ne predstavljaju opasnost za prijenos zaraznih bolesti.

(4) Uvoz i provoz pošiljaka iz stavka 3. ovoga članka odobrava rješenjem granični veterinarski inspektor ako pošiljka udovoljava propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.

(5) Neće se dopustiti uvoz i provoz pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka ako u zemlji izvoznici ili zemljama kroz koje se pošiljka provozi, postoji zarazna bolest, odnosno ako postoji opasnost da se zarazna bolest unese u Republiku Hrvatsku.

(6) Neće se dopustiti uvoz proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih ljudskoj prehrani iz stavka 1. i 3. ovoga članka ukoliko nisu proizvedeni u izvoznim objektima ili objektima koje, uz suglasnost nadležnih tijela države podrijetla, u posebnom postupku odobrava ministar.

(7) Rješenjem iz stavka 1. i 4. ovoga članka može se obvezati uvoznika da naknadno podvrgne određenim laboratorijskim i dijagnostičkim ispitivanjima i drži u karanteni pošiljke životinja, odnosno privremeno pohrani i podvrgne laboratorijskim ispitivanjima, pošiljke životinjskih proizvoda, druge pošiljke robe sa sastojcima životinjskog podrijetla, životinjsku hranu, sirovine i aditive koji služe za proizvodnju životinjske hrane i predmete kojima se može prenijeti zarazna bolest ili ugroziti zdravlje te narediti i druge mjere.

(8) Za uvezene pošiljke i pošiljke u provozu iz stavka 1. i 4. ovoga članka granični veterinarski inspektor izdaje popratnicu na propisanom obrascu i zahtijeva izvješće o prispjeću pošiljke na odredište ili izlazni granični prijelaz.

(9) Mjesto privremene pohrane za provedbu karantenskih mjera te vrstu i način ispitivanja za proizvode iz stavka 6. ovoga članka određuje Uprava.

(10) Pošiljke životinjskih proizvoda iz stavka 3. ovoga članka određuje ministar.


Članak 69.

(1) Uvezene životinje, uvoznik mora poslije uvoza držati u karanteni određenoj u rješenju iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona radi obavljanja dijagnostičkih i laboratorijskih ispitivanja i utvrđivanja zdravstvenog stanja.

(2) Mjesto i objekt karantene, na temelju potvrde veterinarskog inspektora u Veterinarskom uredu o udovoljavanju propisanim uvjetima te vrstu i način dijagnostičkih i laboratorijskih ispitivanja te druge uvjete držanja u karanteni određuje Uprava.

(3) Za životinje koje se uvoze radi sudjelovanja na športskim natjecanjima, vježbama, izložbama i sajmovima te pse i mačke koji se privremeno uvoze u pratnji posjednika na vrijeme od najviše 30 dana, kao i za kopitare, papkare, perad i kuniće koji se uvoze radi neposrednog privođenja klanju, može se odrediti da ne moraju biti u karanteni, ako je epizootiološka situacija u zemlji izvoznici takva da ne prijeti opasnost od unošenja zaraznih bolesti životinja.

(4) Životinje iz stavka 3. ovoga članka uvezene radi klanja, mora se zaklati najkasnije tri dana nakon prijelaza granice Republike Hrvatske, a mogu se klati samo u klaonicama koje udovoljavaju posebnim uvjetima iz članka 19. stavka 2. ovoga Zakona.

(5) Uvjete kojima moraju udovoljavati karantenski objekti i vrijeme trajanja karantene propisuje ministar.


Članak 70.

(1) Carinarnica odnosno carinska ispostava ne može obaviti carinski postupak niti carinjenje pošiljke koja podliježe veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli, dok granični veterinarski inspektor ne utvrdi zdravstveno stanje odnosno zdravstvenu ispravnost pošiljke i odobri njen uvoz, izvoz ili provoz.

(2) Prijevoznici koji obavljaju prijevoz željeznicom, brodom, zrakoplovom ili sredstvima cestovnog prijevoza i granična carinarnica dužni su o svakoj prispjeloj pošiljci iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona odmah izvijestiti graničnu veterinarsku inspekciju.

(3) Troškove nastale zbog primjene mjera pri uvozu, izvozu i provozu pošiljaka iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona, troškove karantene i produžene karantene kao i troškove nastale primjenom mjera u karanteni te troškove nastale zadržavanjem, vraćanjem, prenamjenom i uništavanjem pošiljke, plaća uvoznik, izvoznik, prijevoznik ili korisnik pošiljke.


Članak 71.

(1) Za pošiljke životinjskih proizvoda, drugih roba koje sadrže sastojke životinjskog podrijetla, za pošiljke životinjske hrane, sirovina i aditiva što služe za proizvodnju životinjske hrane, veterinarskih lijekova i predmeta kojima se mogu prenositi zarazne bolesti ili ugroziti zdravlje ljudi i životinja, koje se uvoze u slobodne zone ili se privremeno skladište u carinska, konsignacijska i druga skladišta za neocarinjenu robu u Republici Hrvatskoj, primjenjuju se odredbe ovoga Zakona.

(2) Robe iz stavka 1. ovoga članka nalaze se pod nadzorom graničnog veterinarskog inspektora.

(3) Proizvodi iz stavka 1. ovoga članka u slobodnim zonama pakiraju se, prerađuju i dorađuju, pod veterinarsko-zdravstvenom kontrolom i nadzorom graničnog veterinarskog inspektora.

(4) Troškove izlaska graničnog veterinarskog inspektora radi pregleda utovara i istovara robe u skladištu i smjestištu iz stavka 1. ovoga članka izvan mjesta u kojem je sjedište granične veterinarske inspekcije, naplaćuje se od podnositelja zahtjeva u iznosu koji određuje ministar.

(5) Objekti u slobodnim zonama i konsignacijska skladišta iz stavka 1. ovoga članka moraju udovoljavati uvjetima propisanim u članku 19. i 25. ovoga Zakona.


Članak 72.

(1) Službene osobe policijskih uprava i carinarnica, u granicama svojih nadležnosti, sprečavat će nedopušteni prijelaz životinja i pošiljaka iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona izvan utvrđenih graničnih veterinarskih prijelaza.

(2) Pošiljke iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona te kopitare i papkare koji izvan određenog graničnog veterinarskog prijelaza prijeđu na teritorij Republike Hrvatske, službene osobe iz stavka 1. ovoga članka odmah će predati Veterinarskom uredu na čijem su području pošiljke otkrivene ili uhvaćene.

(3) S pošiljkama i životinjama iz stavka 1. i 2. ovoga članka postupat će se u skladu s odredbama ovoga Zakona ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

2. Inspekcija životinja za klanje i proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi

Članak 73.

(1) Životinje za klanje podliježu veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli prije klanja, osim u slučaju klanja iz nužde.

(2) Posjednik klaonice obvezan je prijaviti klanje životinja nadležnoj ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji najkasnije 24 sata prije početka klanja, osim u slučaju klanja iz nužde koje se obavlja izvan klaonice.

(3) Veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli poslije klanja životinja iz članka 2. točke 2. ovoga Zakona, a divljači nakon odstrijela, podliježu njihovi trupovi i dijelovi trupa i meso.

(4) Ovlaštenik prava lova, obvezan je odstrijeljenu divljač prijaviti nadležnoj ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji u roku od 12 sati nakon odstrijela, radi obavljanja pregleda i kontrole iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Pregled i kontrola iz stavka 3. ovoga članka uključuje i mesne proizvode, mlijeko, jaja, med, ribe, rakove, školjke, puževe i žabe te proizvode od mlijeka, jaja, meda, ribe, rakova, školjaka, puževa i žaba u proizvodnji, pohrani i prometu.

(6) Veterinarsko-zdravstvenim pregledom i kontrolom iz stavka 1., 3. i 4. ovoga članka utvrđuje se zdravstvena ispravnost proizvoda životinjskoga podrijetla namijenjenih prehrani ljudi, koji se potom obilježavaju na propisani način.

(7) Rezultat veterinarsko zdravstvenog pregleda i kontrole iz stavka 1. i 3. ovoga članka je konačan u upravnom postupku, za njega je odgovoran ovlašteni veterinar, odnosno ovlašteni veterinari određeni ovim Zakonom, u slučaju timskog obavljanja pregleda i kontrole.

(8) Pregledu i kontroli iz stavka 3. ovoga članka podliježu i objekti iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona te sirovine, aditivi, dodatni sastojci, materijali za pakiranje i ostali pomoćni materijali, koji se koriste u proizvodnji ili preradi proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi putem javne potrošnje.

(9) Pregled i kontrola iz stavka 1., 3. i 5. ovoga članka uključuje i laboratorijske pretrage na rezidue te ostale onečišćivače biološkoga i kemijskoga podrijetla, škodljive za ljudsko zdravlje.

(10) Pregled i kontrola iz stavka 1., 3., 5. i 9. ovoga članka uključuje i kontrolu koja se odnosi na kakvoću, kao i tehničke normative i druge propise, ukoliko je to posebnim zakonom propisano.

(11) O pregledu i kontroli iz ovoga članka, ovlaštena veterinarska organizacija vodi službenu evidenciju.


Članak 74.

(1) Veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli iz članka 73. ovoga Zakona ne podliježe klanje svinja, ovaca, koza, peradi, kunića i uzgojene divljači, kada te životinje ne pokazuju znakove poremećenog zdravlja i kada je meso podrijetlom od navedenih vrsta životinja, kao i mesni proizvodi dobiveni njegovom obradom i preradom, namijenjeno potrošnji u vlastitom domaćinstvu.

(2) Klanje kopitara i goveda, bez obzira da li pokazuju ili ne pokazuju znakove poremećenog zdravlja, kada je meso podrijetlom od navedenih vrsta životinja namijenjeno potrošnji u vlastitom domaćinstvu, podliježe veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli iz članka 73. ovoga Zakona.

(3) Veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli iz članka 73. ovoga Zakona ne podliježe obrada mlijeka i proizvodnja mliječnih proizvoda, jaja i meda, kada su ti proizvodi namijenjeni prehrani ljudi putem potrošnje u vlastitom domaćinstvu.

(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka mliječni proizvodi, jaja i med namijenjeni javnoj potrošnji i prodaji na tržnicama, podliježu veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli iz članka 73. stavka 5. ovoga Zakona.


Članak 75.

(1) Klanje životinja koje očituju ili se sumnja da pokazuju znakove poremećaja zdravstvenog stanja podliježe veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli iz članka 73. ovoga Zakona, i u slučaju kada je njihovo meso namijenjeno potrošnji u vlastitom kućanstvu.

(2) U slučaju klanja iz stavka 1. ovoga članka te u slučaju klanja iz nužde, posjednik životinje mora imati propisanu veterinarsku uputnicu za njihovu otpremu u klaonicu.

(3) Posjednik klaonice obvezan je primiti na klanje bolesnu životinju ili na obradu iz nužde zaklanu životinju, samo uz predočenje uputnice iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Način obavljanja veterinarsko-zdravstvenog pregleda i kontrole životinja i proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi, iz članka 73., 74. i 75. ovoga Zakona, te način vođenja službene evidencije iz članka 73. stavka 1.. i obrasce uputnica iz stavka 2. ovoga članka, propisuje ministar.


Članak 76.

(1) Klanje životinja iz članka 2. točke 2. ovoga Zakona; rasijecanje i obrada mesa, ribe, rakova, školjaka, puževa i žaba; preradba mesa, ribe, mlijeka, jaja, meda i ostalih proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi putem javne potrošnje; hlađenje, zamrzavanje, uskladištenje, i promet navedenih proizvoda; dopušteno je samo u objektima iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, klanje životinja dopušteno je i izvan klaonice, samo u slučaju klanja iz nužde koje nije moguće obaviti u klaonici.

(3) Klanje kopitara i papkara oboljelih od bolesti zbog kojih klanje nije zabranjeno, dopušteno je samo u klaonici, bez obzira da li je njihovo meso namijenjeno javnoj potrošnji ili potrošnji u vlastitom kućanstvu.


Članak 77.

Životinje, životinjski proizvodi, meso te druge sirovine, aditivi i dodatni sastojci koji služe u proizvodnji proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi, koji su nakon propisanog veterinarsko-zdravstvenog pregleda i kontrole, utvrđeni zdravstveno ili higijenski neispravnim, moraju se na propisani način obilježiti, zaplijeniti i neškodljivo ukloniti, odnosno podvrći postupku utilizacije.


Članak 78.

(1) Posjednici životinja, veterinarski djelatnici te proizvođači životinjskih proizvoda, moraju se pridržavati propisanih preventivnih mjera i određenih rokova karencije, prilikom uporabe lijekova i drugih tvari koje se mogu prenijeti na životinjske proizvode, kako bi se spriječila pojava nedopuštenih rezidua.

(2) Proizvodi životinjskoga podrijetla namijenjeni prehrani ljudi, koji sadrže ili sadrže u količinama većim od dopuštenih, rezidue i druge onečišćivače škodljive za ljudsko zdravlje ne smiju se stavljati u promet za javnu potrošnju.

(3) Maksimalno dopuštene količine rezidua i drugih onečišćivača u izlučevinama i tjelesnim tekućinama živih životinja, organima i tkivima zaklanih životinja i mesu, te sustav uzimanja uzoraka, laboratorijske metode i ciljna tkiva za njihovo određivanje, propisuje ministar.

(4) Radi zaštite javnoga zdravlja monitoring program sustavnoga praćenja rezidua i drugih za ljudsko zdravlje škodljivih onečišćivača, u proizvodima životinjskoga podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi, propisuje ministar.


Članak 79.

U područjima koja su proglašena zaraženima trihinelozom, ravnatelj može narediti obvezno klanje svinja u klaonici ili obvezan veterinarsko-zdravstveni pregled svinja i u slučaju kada je njihovo meso i mesni proizvodi dobiveni njegovom preradom, namijenjeno potrošnji u vlastitom kućanstvu.


Nastavak zakona...

Pregled drugih najvažnijih zakona

Veterinarska ambulanta
Knjiga o uzgoju pasa

















Zakoni i propisi

Zakon o poljoprivredi

Zakon o poljoprivrednom zemljištu

Zakon o stočarstvu

Zakon o veterinarstvu

Zakon o dobrobiti životinja

Zakon o vinu

Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti

Uredba o ciljnoj cijeni svježeg sirovog mlijeka

Uredba o ciljnoj cijeni utovljenih svinja

Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati objekti za klanje životinja...

Zakon o sanitarnoj inspekciji

Pravilnik: valenje domaće peradi i pernate divljači

Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja sredstava za kreditiranje razvitka i obnove poljoprivrede

Pravilnik o načinu obavljanja veterinarsko - sanitarnog pregleda i kontrole nojeva

Pravilnik o zaštiti gljiva

Pravilnik o uvjetima i načinu prijevoza životinja

Pravilnik o upisu u upisnik poljoprivrednih gospodarstava

Objava naziva referentnog laboratorija za provjeru rada ovlaštenih laboratorija za ispitivanje kakvoće svježeg sirovog mlijeka

Naredba o zabrani uporabe proteina podrijetlom od preživača

Odluka o dopuštenoj visini tehnološkog manjka, kala, kvara, rasipa i loma u peradarstvu i proizvodnji jaja

Zabrana uvoza i provoza peradi iz Nizozemske

Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Pravilnik o kakvoći svježeg sirovog mlijeka

ZAKONSKA REGULATIVA EKOLOŠKE PROIZVODNJE

Pravilnik o kakvoći stočne hrane

Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva

Zakon o popisu poljoprivrede 2003

Metodologija za popis poljoprivrede 2003

Pravilnik o kapitalnim ulaganjima

Popis ekoloških proizvođača

Metodologija za procjenu štete od elementarnih nepogoda

PREGLED DRUGIH ZNAČAJNIH ZAKONA






Poslovni Forum d.o.o. za informatiku i poslovne usluge


Istraživanje tržišta - Izrada poslovnih planova - Izrada web stranica - Savjetovanje
Kontakt e-mail adrese i telefoni