Prof.dr.sc. ĐURO ROSEG (12.9.1927. Maribor - 10.12.2003. Zagreb)

Umirovljeni redoviti profesor Prehrambeno-Biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i znanstveni savjetnik dr.sc. Đuro Roseg preminuo je dne 10.12.2003. godine nakon duge i teške bolesti u 77. godini života. Posljednji oproštaj s dragim kolegom bio je na Zagrebačkom krematoriju 15.12.2003. godine.

Dr. Đuro Roseg rodio se 12.09.1927. godine u Mariboru.
U Mariboru je započeo školovanje a nastavio ga je u Osijeku, gdje je završio gimnaziju pa se nakon mature upisao na Veterinarski fakultet u Zagrebu gdje je diplomirao 25.10.1954. Nakon diplomiranja radio je kratko vrijeme u Poljoprivrednoj zadruzi Retfala u Osijeku gdje je vodio peradarsku proizvodnju. Godine 1956. prešao je na rad u Poljoprivredni kombinat Belje. U Belju je radio na poslovima klaoničke tehnologije. Tu je osnovao mikrobiološki laboratorij i sudjelovao je u izgradnji novog Belja. Počeo je kao glavni tehnolog, potom je obnašao dužnost tehničkog direktora i nastavio kao jedan od zamjenika generalnog direktora Belja. Na Belju je projektirao za ono vrijeme najsuvremeniju klaonicu i hladnjaču, sudjelovao je u njihovoj izgradnji i uhodavanju u rad. Sudjelovao je u osmišljavanju proizvoda i proizvodnje prvenstveno za izvoz. Na Belju je započela bogata stručna i znanstvena publicistička djelatnost dr. Rosega i postizanje doktorata znanosti obranom teze "Utjecaj autolitičkih procesa na smrzavanje i defrostaciju mesa peradi" 1965. godine.
Radeći na Belju svladao je dr. Roseg problematiku tehnologije u mesnoprerađivačkom području a među ostalim i problematiku košer klanja za izvoz mesa u Izrael.

Tijekom rada na Belju sudjelovao je u osnivanju Poljoprivredno-Prehrambenobiotehnološkog fakulteta u Osijeku i bio je više godina honorirani nastavnik u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi na tom fakultetu.

Godine 1967. prešao je dr. Roseg kao već cijenjeni prehrambeni tehnolog na rad u Mesnu industriju Gavrilović u Petrinji. Tu je bio direktor razvoja pa je nastavio rad na kreaciji novih proizvoda i na uvođenju novih postrojenja za primarnu i sekundarnu proizvodnju i preradu mesa te rad na boljem iskorištavanju sekundarnih sirovina i na neškodljivom uklanjanju klaoničkih otpadaka. Sudjelovao je u izgradnji nove tvornice Gavrilović, projektirao je i nadzirao izgradnju tada najsuvremenije kompjuterizirane linije klanja, prerade i transporta.

U Gavriloviću je radio do 1974. godine kada je prešao na rad u novoosnovani Centar za tehnologiju animalnih namirnica pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. U Centru je radio na programima proizvodnje i prerade animalnih namirnica, na osmišljanju gotovih i polugotovih jela od mesa, ribe i jaja, na konzultacijama pri nabavi nove opreme, na uhodavanju nove opreme u rad, na racionalizaciji proizvodnje, na kontroli sanitarne i tržišne ispravnosti proizvodnje i proizvoda, na osposobljavanju stručnjaka za rad u proizvodnji, na projektiranju novih proizvodnih pogona i na poboljšanju rada u već postojećim te na zaštiti okoliša u vezi s proizvodnim pogonima. Uspješnom radu Centra dao je golemi doprinos i kao zaposlenik i kao predstojnik Centra od 1980. do 1984. godine.

Godine 1984. izabran je za profesora na Prehrambeno-Biotehno-loškom fakultetu u Zagrebu gdje je ostao do umirovljenja 1991. godine. Na Fakultetu je dr. Roseg sudjelovao u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi. Vodio je kolegije Tehnologija mesa i ribe, Poznavanje sirovina u prehrambenoj industriji, Higijena i sanitacija u prehrambenoj industriji te Procesi i priprema hrane. Bio je mentor u 50 diplomskih te u 4 magistarska i 4 doktorska rada. Godine 1985. osnovao je na Fakultetu pokusni laboratorij za tehnologiju mesa i ribe. Pored nastavnih djelatnosti nastavio je rad na tehnološkom području pa je izradio brojne tehnološke projekte malih obiteljskih klaonica, pršutana i drugih mesoprerađivačkih pogona, nadzirao je njihovu izgradnju i pokusni rad.

Nakon umirovljenja nastavio je još neko vrijeme svoju djelatnost u nastavi i u tehnološkom projektiranju te u publicističkoj djelatnosti. Bio je i jedan od osnivača Udruge veterinarskih umirovljenika Zagreba i Zagrebačke županije te član njenog Nadzornog odbora.
Publicistički opus dr. Rosega čini preko 300 bibliografskih jedinica od čega je 8 knjiga, preko 50 pisanih znanstvenih radova, veliki broj znanstvenih priopćenja na domaćim i inozemnim skupovima, veliki broj stručnih radova, stručnih priopćenja i članaka te brojni tehnološki projekti temeljem kojih su izgrađeni i dograđeni "Belje", "Gavrilović", "5.maj" – Bjelovar, i mnogi drugi mesoprerađivački pogoni.

Sudjelovao je na brojnim savjetovanjima o problematici prehrambene proizvodnje u bivšoj državi te na studijskim boravcima u mnogim europskim zemljama te u Kanadi i Sjedinjenim državama.
Dr. Roseg je pripremio osnove za tiskanje većeg broja knjiga iz problematike proizvodnje, prerade i prometa animalnih namirnica te rukopis za knjigu radnog naslova "O razvitku tehnologije i higijene mesa u Hrvatskoj".
Nažalost, smrt ga je pretekla.

Pored nastavne, znanstvene i stručne djelatnosti bavio se amaterski umjetničkom fotografijom pa je priredio nekoliko samostalnih izložbi.
Smrću dr. Đure Rosega gubimo vrsnog stručnjaka i znanstvenika, dragom kolegu i prijatelja, susretljivog čovjeka i nepopravljivog optimista. Sačuvat ćemo ga u trajnom sjećanju.

   U Zagrebu, 08.01.2004.

                                           Dr. Mladen Zobundžija
 

 IN MEMORIAM


Tužan i hladan je bio ponedjeljak 15.12.2003. godine, kada je u nazočnosti svojih najbližih,obitelji i rodbine, kolega prijatelja i znanaca naš uvaženi i štovani suradnik prof.dr.sc. ĐURO ROSEG, ispraćen u vječni smiraj na Zagrebačkom krematoriju.

Više od 50 godina bavio se prehrambenom tehnologijom, primarnom tehnologijom i higijenom mesa te bi se njegov plodonosan životopis mogao podijeliti na gospodarsku, nastavnu i znanstvenu djelatnost, iako je svaka podjela nemoguća jer je prof. Roseg bio u isto vrijeme i ugledni gospodarstvenik i nesvakidašnji nastavnik i nadasve znanstvenik.
Mogli bismo navesti značajne podatke njegove stručne biografije: od mature do doktorata, od PZ Retfala do mesne industrije Gavrilović,nastavne i znanstvene funkcije na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Osijeku i Zagrebu, Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, stručne znanstvene radove, projekte, inovacije,objavljene i neobjavljene publikacije. Nabrajanje bi dovelo do nedovoljno rečenog kao i nenamjernih propusta. Život našeg dragog suradnika, profesora Rosega, mogao bi se opisati u nekoliko opsežnih izdanja biografije, što ćemo, nadam se, jednom objaviti.

U uredništvu časopisa Meso, prof. Roseg se aktivno uključio od prvog dana. Uvijek ću se rado sjećati naših dugih razgovora, njegovih dobronamjernih i gotovo očinskih savjeta, njegovih zamisli i ideja, lakoće rješenja svih problema, njegovog bodrenja i dobrih želja i onda kada se to činilo nemoguće!

Uvijek s olovkom u ruci, jednostvano i s osmijehom na licu, u nekoliko rečenica i shematskih prikaza, objasnio bi mi kako smo na dobrom putu te dao naslutiti da možemo još bolje. Neumorno je radio, pisao, stvarao i istraživao, vizionarski, marljivo i altruistički, vječito pred novim zadatkom, kao da je to prvi put... uvijek skromno...

Često bi mi ispričao poneku crticu iz svog života posvećenog struci koju je s ljubavlju izabrao.
Jednom prilikom o svom radu u Belju, prof. Roseg je rekao:
«Prilikom posjete generalnog direktora Sljemena gos. Martona, jednog od vrlo značajnih osoba mesne industrije Hrvatske u to doba, te obilaska naših malih, skučenih i nenamjenskih prostora,
gos. Marton me je upitao koliko dnevno proizvodim polukonzervi.
Na moj odgovor 10 t nije mi vjerovao, (a kada sam ga upozorio da u protivnom idem na disciplinsku komisiju) okrenuo se razrogačena lica svjim suradnicima rekavši: ovaj dečkić u sobici proizvodi 10 t, a vi u velikim Sljemenovim halama niste u stanju proizvesti niti 3 t!»

Dječačić iz ove istinite priče ostao je isti cijeli život!

Uredništvo časopisa Meso, zahvalno je prof. Rosegu na njegovoj neiscrpnoj i natprosječnoj radnoj energiji, nesebičnom podučavanju i informiranju u cilju prosperiteta časopisa. Prof.dr. Đuro Roseg dao je dragocjen doprinos veterinarskoj struci u svim područjima pa tako i u okviru našeg časopisa. Svojim radom zadužio je veterinarsku znanost i struku kao i naše uredništvo. Znanstveni i stručni opus prof.dr. Đure Rosega vrlo je bogat pa je nemoguće ukratko iznijeti i uopće izdvojiti najvažnije jer on, predstavlja najveći dio njegova života.

Veterinari Hrvatske zadržat će ga s dužnim poštovanjem u trajnom sjećanju. Uredništvo časopisa Meso izgubilo je zaslužnog i marljivog promicatelja struke te nadasve plemenitog čovjeka i prijatelja.


                         Katarina Lučić
                                             Uredništvo časopisa Meso

Ažurirano: 24. 11. 2024.